Život je krhak i nepredvidiv: koliko se promijenio moj pogled na svijet u doba

pandemije?

Bliži se još jedan kraj školske godine ovaj put poseban na dva načina, prvi taj što je to ujedno i moja
zadnja školska godina ali međutim ove godine je malo drugačije zbog pandemije koja je zahvatila
svijet kao i našu državu.Kako smo svi jedva čekali i priželjikivali kraj ove godine kako se on približava
postajem nekako tih i ne znam šta da mislim.Naše poslednje školske dane provodimo u kući izolovani
jedni od drugih te samo sa ponekom komunikacijom preko poziva dok pokušavamo na sve načine
završiti školsku godinu.To mi uopšte ne prija jer nisam navikao biti tako dugo bez društva i meni
dragih osoba.Međutim to nam okreće neku novu stranu a to je druženje sa porodicom odnosno
roditeljima i mojom mlađom sestrom a toga u normalnim uslovima realno nije bilo dosta.Tek sada
vidimo kako izgleda biti kući izolovan od svega i tek tada nađemo vremena za naše najbliže a i oni za
nas.Da se vratim na temu kako je život nepredvidiv najbolje opisuje ova trenutna situacija i kako pada
na nas maturalce.Prije nešto više od mjesec dana počeli smo razmisljati o maturalnoj večeri koja je
trebala biti 28.maja i iskreno se nadam da će postojati neki način da se i održi nekada jer to nam je
vrhunac školovanja.Počeli smo razmišljati o tome kako ćemo izgledati te večeri ,gdje i šta ćemo kupiti
i tada dolazimo do ove nepredvidive situacije gdje nas pogađa virus i svijet postaje vrlo krhak.Te misli
o završetku srednje škole,proslavi,posljednjem ljetnom raspustu prije ulaska u veliki svijet pa i
mislima šta i kako dalje stavljamo na cjedio jer niko ne zna šta će se dalje desiti i do kada će sve ovo
trajati.Od svih misli i želja ostaje nam ona najvažnija a to je da ostanemo zdravi i da naši najbliži
ostanu zdravi u ovoj situaciji i ostaje nada koja umire posljednja da će se sve vratiti u normalu
ubrzo.Znam da se moj pogled na svijet donekle promijenio radi ove situacije jer sad znam da je život
jako nepredvidiv i da nikada ne možemo znati šta se može dogoditi.Naši planovi i snovi mogu lako da
se sruše preko noći ali treba biti jak i sve to prebrodit.Treba cijeniti male stvari i na bilo koji način
pomoći osobama kojima je ta pomoć potrebna.Ne mogu reći da sam mnogo promijenio pogled na
svijet jer živim u državi takvoj kakva je gdje je poštenje najmanje vrijedi gdje se stvari u medijima
preuveličavaju zaradi pregleda kao nigdje u svijetu i gdje je zdravlje građana najmanji problem i zato
se trebamo strpiti i poštovati mjere jer jedino tako sebi možemo pomoći a ostale stvari će se
vremenom nadoknaditi.Ostaje mi žal što nas je pandemija pogodila baš u ovo vrijeme, ali šta je tu je.

Amar Saletović 4T4

Odličan (5-)