Djevojka, starosti 20 godina (prosječne visine i težine; inače zdrava), u psihičkoj krizi, prije jednog sata

popila je cijelo pakovanje lijeka Daleron® (INN paracetamol). Daleron sadrži lijek paracetamol, tablete od
500mg. Jedno pakovanje sadrži 12 tableta. Djevojka se osjeća dobro, ima blagu mučninu.

Pitanja:

1. Koji su simptomi predoziranja paracetamolom?

2. Kod predoziranja paracetamolom, na koji organ paracetamol djeluje toksično, i kada se javljaju
simptomi oštećenja?

3. Ocijeni rizik oštećenja u navedenom slučaju (u smislu potrebe primjene antidota) ako se zna da se
toksični efekti paracetamola javljaju kod unosa paracetamola u količini više od 150mg/kg tjelesne
težine?

4. Koje su opšte mjere koje se primjenjuju u slučajevima predoziranja?

Umjerena otrovanja mogu proći bez simptoma, a ako su prisutni uglavnom su zanemarivi ≥48 sati
nakon ingestije. Simptomi se javljaju u 4 stadija (vidi TBL. 326–5) i uključuju anoreksiju, mučninu,
povraćanje i bol u desnom gornjem kvadrantu trbuha. Mogu biti povišene razine AST i ALT, a ako je
otrovanje teško visoki su i bilirubin i INR. Razina AST >1000 i.j./L je vjerojatnije uzrokovana
otrovanjem paracetamolom nego kroničnim hepatitisom ili alkoholnom bolešću jetre. Može nastati i
oštećenje gušterače i bubrega, ponekad i bez oštećenja jetre. Hepatotoksičnost >5 dana prestaje ili
progredira u multiorgansko zatajenje s mogućim fatalnim ishodom.
Vjerojatnost i težina hepatotoksičnosti može se predvidjeti na osnovi količine progutanog
paracetamola, ili još točnije, određivanjem njegove koncentracije u serumu. Ukoliko se zna vrijeme
ingestije, za procjenu vjerojatnosti hepatotoksičnosti može se koristiti Rumack–Matthewov
nomogram (SL. 326–1) i to samo ukoliko se točno zna vrijeme unosa. Kod pojedinačne prekomjerne
doze paracetamola koji djeluje brzo i apsorbira se 7 do 8 minuta brže, mjere se razine nakon ≥4 sata
nakon unosa i prikažu grafički na nomogramu. Ukoliko je razina ≤150 μg/ml (≤990 μmol/L) i ne
postoje simptomi otrovanja, najvjerojatnije neće doći do toksičnog oštećenja jetre. Više razine
ukazuju na moguću hepatotoksičnost. Kod pojedinačne prekomjerne doze paracetamola u
pripravcima s produženim otpuštanjem, za koje je karakteristično da najvišu serumsku razinu
postignu dva puta, 4 i 8 sati nakon unosa, razina paracetamola se određuje u oba navedena
vremena. Liječenje je potrebno ukoliko je ijedno od dva mjerenja iznad Rumack–Matthewove crte
toksičnosti.
Aktivni ugalj se daje ukoliko se sumnja da je paracetamol još uvijek u probavnom sustavu.
N–acetilcistein je antidot za otrovanje paracetamolom. On smanjuje toksičnost paracetamola jer je
prekursor glutationa i povećava njegove rezerve u jetri, a mogući su i drugi mehanizmi.
N–acetilcistein se kod akutnog otrovanja daje ukoliko se očekuje hepatotoksičnost na osnovi uzete
doze ili serumske razine paracetamola. Lijek je najučinkovitiji ukoliko se primjeni unutar 8 sati od
unosa paracetamola.
Kad se kod kroničnog otrovanja predmnijeva oštećenje jetre, daje se u prva 24 sata ako su razine
AST i ALT normalne, a razina paracetamola u početku povećana. Ako su nakon 24 sata ponovljeni
AST i ALT normalni, prestaje se s N–acetilcisteinom, a ako su i dalje povećani mjere se
svakodnevno do postizanja normalnih vrijednosti uz stalno davanje N–acetilcisteina. Ako je
hepatotoksičnost vrlo vjerojatna (posebno kada su početne vrijednosti AST i ALT visoke), daje se
kompletna doza N–acetilcisteina (vidjeti u daljem tekstu).
N–acetilcistein je jednako učinkovit kada se daje IV ili PO. IV terapija se daje u obliku kontinuirane
infuzije. Nakon saturacijske doze od 150 mg/kg, davane tijekom 15 minuta u 200 ml 5% glukoze,
slijedi doza održavanja od 50 mg/kg u 500 ml 5% glukoze koja sa daje tijekom 4 sata, a potom 100
mg/kg u 1000 ml 5% glukoze, koja se daje tijekom 16 sati. Kod djece je dozu potrebno prilagoditi
radi smanjenja ukupnog volumena tekućine koju mora dobiti. Preporučuje se konzultirati kontrolni
centar za otrovanja.
Saturacijska doza oralnog N–acetilcisteina je 140 mg/kg. Nakon nje se svakih 4 sata daje 17
dodatnih doza od 70 mg/kg. Zbog bljutavosti se daje u gaziranim pićima ili voćnim sokovima
razrijeđen 1:4, ali i takav može izazvati povraćanje. Tada se daje antiemetik, a doza se mora
ponoviti ukoliko je bolesnik povratio unutar jednog sata od uzimanja lijeka.