Međunarodno krivično pravo

1. Pojam međunarodnog krivičnog prava?

Međunarodno krivično pravo je skup međunarodnih pravila koja propisuju šta su to

međunarodna krivična djela i nameće državama obvezu gonjenja i kažnjavanja za počinjena
kaznena djela. Međunarodno krivično pravo uređuje i postupke za gonjenje i suđenje

• skupina pravila materijalnog prava

• skupina pravila postupanja tijela vlasti koji sudjeluju u progonu kao i pojedine stadije
međunarodnog suđenja

2. Predmet međunarodnog krivičnog prava?

U predmet međunarodnog krivičnog prava spada otkrivanje i rjesavanje međunarodnih

kažnjihivih djela kao sto su zlocini protiv covjecnosti i zlocini protiv mira od 1945/46, zatim
1948 genocid, u novije vrijeme i međunarodni terorizam.

3. Izvori međunarodnog krivićnog prava?

- međunarodne i nacionalne

- posredne i neposredne izvore.

Takođe moguće je izvrsiti podjelu i na: Primarne, Sekundarne, Opće i Pomoćne.

4. Principi MKP?

Prema Europskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine
smatraju se: načelo zakonitosti ili legaliteta, prezumpcija nevinosti okrivljenog, lex mitius
(primjena blažeg zakona), princip krivice, princip pravičnog i brzog suđenja, ne bis in idem
( nikad dvaput o istoj stvari), pravo na žalbu u krivičnim predmetima, pravo na naknadu štete
zbog nezakonitog lišenja slobode ili pogrešne krivične osude, nezastarivost najtežih
međunarodnih krivičnih djela, identitet dvostruke kažnjivosti.

Prema pravnoj teoriji ističu se sljedeći principi: princip legitimnosti, princip solidarnosti i
saradnje među državama, princip uzajamnog povjerenja, princip eliminacije političke
obojenosti, princip organizovane borbe protiv kriminala, princip zaštite osnovnih prava
čovjeka, princip humanosti, princip pravednosti, princip srazmjernosti i princip
individualizacije.

5.Principi prema statutu Haškog tribunala?

1. pred tribunalom mogu da odgovaraju samo pojedinci a ne pravne osobe

2. osoba koja je planirala, inicirala, naredila, učinila ili na drugi način učestvovala, pomogla u
planiranju, pripremi ili učinjenju lično je odgovorna za učinjeno djelo
3. službeni položaj osobe neće osloboditi tu osobu od krivičnog gonjenja niti će joj smanjiti
kaznu

4. ako je neko krivično djelo učinjeno od strane potčinjenog to neće osloboditi krivične
odgovornosti njegovog pretpostavljenog ako je znao ili je morao znati da je taj potčinjeni
imao veze sa KD a pretpostavljeni je propustio preduzeti neophodne i razumne mjere da ga
spriječi ili kazni ( komandna odgovornost)

5. ako je KD učinjeno po naredbi vlade ili pretpostavljenog lice neće biti oslobođeno krivične
odgovornosti ali se može uzeti kao olakšavajuća okolnosti kod odmjeravanja kazne

6. načelo ne bis in idem

6. Principi prema Rimskom statutu

Princip zakonitosti KD i kazne, zabrana retroaktivnosti, individualna krivična odgovornost,

irelevantnost javne funkcije za krivičnu odgovornost i kažnjavanje, naređenje
pretpostavljenog ne oslobađa od odgovornosti, ne bis in idem, isključenje kažnjivosti
maloljetnika.

7. Pojmovno odredjenje medjunarodnog krivicnog djela

Osnovni pojam općeg dijela međunarodnog krivičnog prava jeste međunarodno krivično
djelo.

Bez ovog djela, njegovog učinjenja ili pokušaja, uopće se i ne postavlja pitanje postojanja ove
najmlađe grane krivičnog prava, niti organi krivičnog pravosuđa pristupaju utvrđivanju
krivične odgovornosti neke osobe u sudskom postupku, niti izvršenju krivičnih sankcija.

Prema jednom shvatanju, međunarodno krivično djelo predstavlja činjenje koje je upereno
protiv međunarodnog pravnog poretka čija je kažnjivost predviđena neposredno normama
međunarodnog prava koje na to ponašanje nadovezuje pravne posljedice u vidu sankcija u
svrhu sigurnosti i popravljanja.

Drugi autori pojam međunarodnog krivičnog djela određuju kao napad na osnove
međunarodnih odnosa koji je predviđen međunarodnim aktom.

Prema trećem shvatanju međunarodno krivično djelo je djelo koje je učinjeno sa

namjerom da se povrijede osnovni interesi zaštićeni međunarodnim pravom ili saznanjem
da će to djelo vjerovatno povrijediti takav interes i koje ne može biti adekvatno kažnjeno
putem normalne krivične jurisdikcije svake države. Njime se napada na socijalnu svijest
čovječanstva u cjelini

Dakle, međunarodno krivično djelo se može odrediti kao protivpravno ponašanje krivično
odgovornog (vinog) učinitelja kojim se povređuju ili ugrožavaju dobra zaštićena
međunarodnim pravom, mir među narodima i sigurnost čovječanstva, koje je propisima
određeno kao krivično djelo i za čijeg učinitelja je propisana krivična sankcija.
8. Dioba MKD?

Međunarodna krivična djela u užem smislu čine prvu vrstu ovih krivičnih djela.

Tu se radi se o međunarodnim krivičnim djelima kojima se krše ratni zakoni i običaji rata
(dakle norme međunarodnog ratnog i humanitarnog prava). To su djela sadržana u nirnberškoj
i tokijskoj presudi. Ona se još nazivaju međunarodna krivična djela prema općem
međunarodnom pravu (ili crimina Juris gentium). Tu spadaju sljedeća međunarodna krivična
djela: a) zločin protiv mira, b) ratni zločin, c) zločin genocida i d) zločin protiv čovječnosti, a
naknadno i zločina agresije. Ovi međunarodni zločini imaju dvostruku prirodu. Krivičnu
odgovornost pojedinaca kao njihovih učinitelja ili saučesnika, odnosno nadređenih osoba (po
osnovu komandne odgovornosti) i međunarodno pravnu odgovornost države, s druge strane.

Drugu vrstu međunarodnih krivičnih djela predstavljaju međunarodna krivična djela u širem
smislu (tzv. "neuobičajena" međunarodna krivična djela ili delicta juris gentium). To su djela
kojima se krše druga pravila međunarodnog prava i koja međunarodna zajednica želi da inkri-
minira i sankcionira u okviru nacionalnog krivičnog zakonodavstva. Ova međunarodna
krivična djela se razlikuju od međunarodnih krivičnih djela u užem smislu:

· po težini prouzrokovanih posljedica,

· po načinu njihove inkriminacije i kažnjavanja,

· za njihovo kažnjavanje nisu nadležni međunarodni krivični sudovi, već nacionalni sudovi
pojedinih država koje su ih i prihvatile kao krivična djela u svom nacionalnom zakono-
davstvu,

· njima se ne povređuju najviše vrijednosti međunarodne zajednice

· pitanje nezastarivosti ovih djela se uopće ne postavlja.

Tu spadaju krivična djela u vezi sa opojnim drogama ili nuklearnim materijama, sigurnošću
zračnog ili pomorskog prometa, u vezi sa prostitucijom, pornografijom, trgovinom ljudima,
trgovinom oružjem, zaštitom životne sredine, ali i transnacionalna organizirana krivična djela
i sl.

9. KD sa elementom inostranosti?

Krivično djelo sa elementom inozemnosti je vrsta krivičnog djela koje je na bilo koji
način(bilo kojim svojim elementom) povezano sa inozemstvom koje dakle ima određeno
međunarodno značenje, odnosno koje izaziva rezonanciju u međunarodnim relacijama.

10. Elementi MKD?

Element inozemnosti na različite načine može da bude povezan sa krivičnim djelom I postoji
u sljedećim slučajevima:

1) ako je stranac učinio krivično djelo u određenoj državi,

2) ako je u određenoj državi krivično djelo učinio domaći državljanin na štetu stranca ili
stranog dobra,

3) ako bilo koja osoba učini krivično djelo na štetu strane države,

4) ako je krivično djelo učinio domaći državljanin u inozemstvu

5) ako se u određenoj državi sudi strancu za djelo koje je izvršio u inozemstvu,

6) ako je krivično djelo učinjeno na teritoriji više država,

7) ako je krivično djelo učinjeno na teritoriji koja je izvan suvereniteta bilo koje države,

8) ako je krvično djelo učinjeno od strane osobe koja uživa diplomatski imunitet tj. imunitet iz
međunarodno pravnih razloga,

9) ako se radi o krivičom djelu koje je ranije već presuđeno u inozemstvu,

10) ako se radi o krivičnom djelu za koje se vodi krivični postupak u inozemstvu

11) ako jedna država pruža drugoj državi određenu međunarodno pravnu pomoć,

12) ako jedna država traži od druge države izručenje (ekstradiciju) neke osobe koja u njoj
uživa pravo azila,

13) ako se radi o krivičnom djelu koje je predviđeno odredbama međunarodnog prava (u
ovom smislu se pojam krivičnog djela sa elementom inozemnosti i međunarodnog krivičnog
djela poklapaju u potpunosti),

14) ako se radi o krivičnom djelu kod koga je od značaja ranija osuđivanost učinitelja u
inozemstvu,

15) ako se radi o krivičnorn djelu koje je učinila neka osoba kao pripadnik stranih oružanih
snaga sa specijalnim posebnim statusom,

16) ako je predviđena nadležnost međunarodnih sudskih organa u rješavanju sudskih

predmeta i postupcima u vezi sa njima

17) ako se radi o krivičnom predmetu na kome treba posredno ili neposredno primijeniti
strano krivično pravo.

11. Radnja međunarodnog krivičnog djela ?

Pod radnjom se podrazumijeva svjesno i voljno poduzimanje tjelesnog pokreta (činjenje ili
pozitivna, aktivna djelatnost) ili svejesno ili voljno propuštanje tjelesnog pokreta (nečinjenje
ili negativna, pasivna djelatnost). Poseban oblik radnje učinjenja javlja naređivanje činjenja
međunarodnih krivičnih djela, odnosno podstrekavanje, podsticanje drugih osoba na činjenje
ovakvih delikata.Pravilima o postupku i dokazivanju koje je donio Haški tribunal, određeno je
da radnja međunarodnog krivičnog djela obuhvata niz djela ili propusta koji su se dogodili u
jednom ili više navrata, na istom ili različitim mjestima i djelo su zajedničke akcije ili plana.
12. Posljedica međunarodnog krivičnog djela ?

Za postojanje međunarodnog krivičnog djela potrebno je da je poduzetom radnjom učinjenja

neke osobe prouzrokovana posljedica djela.Posljedica je proizvedena promjena ili stanje
usljed poduzete radnje neke osobe. Ukoliko izostane posljedica u slučaju, tada nema
krivičnog djela, već samo pokušaj. Posljedica djela se može javiti u 2 vida i to : povreda i
ugrožavanje.

13. Krivica-vinost učinioca međunarodnog krivičnog djela ?

To je subjektivni element krivičnog djela iz koga proizilazi da samo punoljetna, uračunljiva i

vina, dakle krivično odgovorna osoba može učiniti međunarodno krivično djelo. U pogledu
krivice (vinosti) učinitelja, međunarodna krivična djela mogu da se učine samo sa umišljajem.
On se prema praksi Haškog tribunala definira kao svjest o činu učešća praćenu svjesnom
odlukom da učestvuje u učinjenju zločina.

14. Objekt međunarodnog krivičnog djela?

Zaštitni, koji može biti:

a) grupni – objekt krivičnopravne zaštite pojedine grupe krivičnih djela, ona dobra koja su
zajednička za određenu grupu krivičnih djela

b) opći – dobra, interesi, vrijednosti ili odnosi protiv kojih je krivično djelo upravljeno,
odnosno koji se štite krivičnim pravom

2. Objekt radnje – (predmet krivičnog djela) – osoba na kojoj je preduzeta radnja učinjenja
ili nosioci dobara čija su dobra povrijeđena ili ugrožena izvršenjem krivičnog djela

15. Subjekt međunarodnog krivičnog djela?

U krivičnopravnoj teoriji razlikuju se dvije vrste subjekata krivičnog djela. To su:

aktivni i pasivni subjekt.

16. Osnovi isključenja krivične odgovornosti?

Pretpostavka za primjenu krivične sankcije prema učinitelju međunarodnog krivičnog djela

jeste postojanje njegove krivične odgovornosti u vrijeme poduzimanja radnje učinjenja.

Rimski statut predviđa više osnova isključenja krivične odgovornosti. Tako su u članu 31.
predviđeni sljedeći osnovi: 1) neuračunljivost, 2) intoksikacija, 3) nužna odbrana i 4) krajnja
nužda.

1. Neuračunljivost je prvi osnov isključenja krivične odgovornosti ne samo u

međunarodnom, već i u nacionalnom krivičnom pravu. To znači da učinitelj međunarodnog
krivičnog djela u vrijeme poduzimanja radnje učinjenja nije bio sposoban za rasuđivanje
(nesposobnost shvatanja protivpravnosti svoga djela) i nije bio sposoban za odlučivanje
uslijed postojanja duševne bolesti ili poremećaja koji mu onemogućavaju da shvati nezako-
nitost ili prirodu svoga ponašanja ili da uskladi svoje ponašanje sa zakonski prihvatljivim
ponašanjem. To znači da neuračunljivost čine dva osnovna elementa, a to su:

a) biološki , b) psihološki element

Biološki element neuračunljivosti čini duševna poremećenost, dakle neki od oblika

poremećenja normalnog odvijanja psihičkih procesa učinitelja međunarodnog krivičnog djela.

2.Intoksikacija

Drugi osnov koji isključuje krivičnu odgovornost u međunarodnom krivičnom pravu

predviđen je u odredbi člana 31. stav 1. tačka b. Rimskog statuta. To je intoksikacija ili
opijenost (u smislu postojanja privremene duševne poremećenosti učinitelja koja je
izazvana na specifičan način).

3. Nužna odbrana

Nužna odbrana je osnov koji isključuje krivičnu odgovornost koji je predviđen u članu 31.
Rimskog statuta. Nužna odbrana postoji kada je međunarodno krivično djelo učinjeno radi
toga da učinitelj od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad.

Dakle, nužnu odbranu u smislu ovog osnova koji isključuje krivičnu odgovornost shvatamo u
smislu "individualne" nužne odbrane, a ne u smislu "kolektivne" nužne odbrane shodno
članu 51. Povelje OUN koja se priznaje svim državama. Da bi postojao ovaj osnov
isključenja krivične odgovornosti potrebno je ispunjenje sljedećih uvjeta: 1) da je
međunarodno krivično djelo učinjeno od strane osobe koja reagira svjesno (racionalno),
2) da je djelo učinjeno od strane osobe kako bi odbranila sebe ili drugu osobu ili u
slučaju ratnih zločina da bi odbranila svoju imovinu ili imovinu druge osobe koja je
neophodna za njihov opstanak ili imovinu koja je od vitalne važnosti za izvršenje vojnog
zadatka.

3. Krajnja nužda

To je poseban osnov isključenja krivične odgovornosti u međunarodnom krivičnom pravu.

Krajnja nužda postoji ako je krivično djelo učinjeno radi toga da učinitelj od sebe ili
druge osobe otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla
otkloniti, a pri tome učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. Naime, nije krivično
odgovorna osoba koja učini međunarodno krivično djelo pod sljedećim uvjetima:

1. ako je učinitelju djela prijetila prinuda u smislu zla koje prijeti bliskom smrću ili
trajnom i opasnom tjelesnom povredom te ili neke druge osobe. Ta prinuda treba da dolazi
od druge ili drugih osoba ili pak od okolnosti koje su nezavisne, dakle van kontrole učinitelja
krivičnog djela, 2) prinuda treba da je nastupila ili da neposredno prijeti učinitelju djela ili
nekoj drugoj osobi. Naime, prinuda koja se na ovaj način otklanja može da dolazi od strane
drugih osoba ili da je nastupila uslijed drugih okolnosti van kontrole učinitelja, 3) ako u
otklanjanju ove prinude učinitelj postupi opravdano i svjesno pod uvjetom da pri tome
nije nanijeta veća šteta od one koja se na ovaj način pokušala izbjeći
4. Zabluda

Član 32. Rimskog statuta predviđa institute stvarne i pravne zablude. U oba slučaja radi
se o postojanju pogrešne ili nepotpune predstave o nekoj okolnosti. Kada se zabluda odnosi
na stvarnu okolnost koja je obilježje bića međunarodnog krivičnog djela, tada postoji
stvarna zabluda.

Nasuprot tome, pravna zabluda je zabluda o pravnom zriacaju djela, odnosno o

protivpravnosti ucinjenog medunarodnog krivicnog djela.

Stvarna zabluda isključuje krivičnu odgovornost kada učinitelj nema pravilnu i potpunu
predstavu o psihickom elementu, elementu namjere ili svijesti koji čini obilježje bića
određenog međunarodnog krivičnog djela. stvarna zabluda isključuje umišljaj učinitelja. Ona
se javlja u dva oblika i to: a) kada postoji zabluda u pogledu neke okolnosti koja pred stavlja
obilježje bića međunarodnog krivičnog djela stvarna zabluda u užem smislu i b) kada postoji
stvarna zabluda u pogledu neke okolnosti koja iskučuje protivpravnost djela.

Također, Rimski statut u članu 32. predviđa stvarnu i pravnu zabludu kao osnove koji
isključuju krivičnu odgovornost učinitelja međunarodnog krivičnog djela, dok u članu 33.
predviđa još dva osnova ove vrste, a to su: naređenje pretpostavljenog i 2) zakonski
propisi.

17. Komandna odgovornost?

Komandna odgovornost je pravna doktrina o hijerarhijskoj odgovornosti u slučaju ratnih

zločina.

18. Zajednički zločinački poduhvat?

Udruženi zločinački poduhvat  je vrsta akcesorne krivične odgovornosti utemeljena na

sudjelovanju u "zajedničkom planu". U zemljama bivše Jugoslavije UZP je postao poznat
zbog njegove upotrebe na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju koji tu
doktrinu koristi u optužbama političkih i vojnih elita za masovne ratne zločine počinjene
tokom jugoslovenskih ratova 1991-1999.

19.Saučesništvo

U slucaju ucesca vise osoba u procesu ostvarivanj krivicniog djela, postoji institute
saucesnistva kao kolektiv ucinjenja krivicnog djela.Svi ucesnici u zajedniskon kriminalnoj
radnji snose istu krivicnu odgovornost ako su ispunjena dva uslova. To su:

1. Da vise osoba ucestvuje u radnji , istoj ili razlicitoj, bez obzira na svoj polozaj I velicinu
svog doprinosa ostvarenom rezultatu i

2. Sve osobe namjeravaju (svjesne su I postupaju svojom voljom) da ucestvuju u zajednickoj

kriminalnoj radnji.

Kada se radi o medjunarodnim kricinom djelu uglavno se radi o ucescu veceg brija osoba,
grupa, organizacija, pa cak I cijelih drzava u ucinjenju jednog ili veceg brija KD.
Medjunarodna krivicna djela cine kolektivno sistematski I u duzem vremnsko period, od
strane vise osoba, najcesce kao rezultat predhodno ili naknadno donijete zajednicke odluke,
plana ili cilja.u savremenom kricvicnom zakonodavstvu postoji vise obila saucesnistva a to su
Podstrekavanje- umisljano podsticanje, uticanje na volju drugih osoba u pravcu izazivanja ili
ucvrscenja odluke dda ucine neko od krivicnih dijea prostiv covjecnosti ili medjunarodnog
prava.

Pomaganje- umisljajno doprinosenje, stvaranje uvjeta ili mogucnosti drugoj osobi da ucini
jedno ili vise KD protiv covjecnosti ili medjunarodnog prava.

Organiziranje zlocinackog udruzenja stvaranje nove ili iskoristavanje postojece organizacije:

zavjere bande, grupe ili drugog udruzenja na osnovu zlocinackog plana ili plana kriminalne
djelatnosti u cilju povezivanja veceg broja osoba radi ucenjenja nekog od krivicnog djela
protiv covjecnosti ili medjunarodnog prava. Ovjde se razlikuju tri kategorije saucesnistva,
organizator, kolovodja I clan udruzenja.

Najznajcajni oblik saucesnistva u ovom obliku je zavjera. To je grupno krivicni djelo koje se
sastoji od dogovora dvije ili vise osoba da ucine medjunarodno KD. Za zavjeru se kaznjava
cak I kad namjeravano KD nije ucinjeno, niti je pokusano. Nju karakteriziraju dva elementa.

- Saznanje o cinjenicama I okolnostima KD koje grupa osoba namjerava da ucini I

- Namjera da se zavjera ostvari tako sto ce planirano KD biti ucinjeno.

20. Krivične sankcije

U MKP krivične sankcije predstavljaju prinudne mjere za zaštitu čovječnosti i međunarodnog

prava od društveno opasnih i protivpravnih ponašanja koje izriču nadležni sudski organi u
propisanom postupku, a koje se sastoje u oduzimanju ili ograničavanju sloboda i prava
krivično odgovornom učinitelju.

Elementi krivične sankcije u MKP su:

· to su prinudne mjere kojima se učinitelju KD oduzimaju određena prava i slobode

· sankcije moraju biti propisane u međunarodnim pravnim aktima

· među krivičnim sankcijama preovlađuju samo kazne

· sankcije izriče nadležni međunarodni sudski organ

· sankcije treba da ostvare određenu svrhu – zaštitu vrijednosti koje su zagarantovane

međunarodni

MKP-ZAVRŠNI ISPIT

1)Genocid

Najteže krivično djelo današnjice zločin nad zločinima-genocidje predvišeno u članu 4.Statuta
Haškog tribunala.Ovo djelo se sastoji u namjenom uništenju u cjelini ili djelimično
nacionalne,etičke,rasne ili religiozne grupe.Bitno je za postojanje ovog međunarodnog
krivičnog djela da je u naprijed navedenoj namjeri poduzeta jedna od sljedećih više
alternativno predviđenih radnji.1)ubijanje članova određene grupe,2)prouzrokovanje fizičkih
ili materijalnih povreda članovima grupe,3)namjerno smještanje članova grupe u takve uvjete
života smišljene da dovedu do njenog fizičkog ,djelimičnog ili potpunog
uništenja,4)provođenje mjera sa namjerom da se spriječi rađanje unutar grupe i 5)namjerno
prjemještanje djece jedne grupe u drugu grupu.

Radnje učinjenja genocida smatraju se i sljedeće:1)zčešće u zavjeri radi činjenja

genocida,2)direktno i javno podsticanje na činjenje genocida,3)pokušaj činjenja genocida kao
i 4)saučesništvo u bilo kom obliku u činjenju genocida.

2) Zločin protiv čovječnosti

Zločin protiv čovječniosti predstavlja krivično djelo predviđeno u članu 5 Statuta Haškog
tribunala.Kod opisa bića ovog međunarodnogkrivičnog djela izričito je navedeno da se
njegova radnja može poduzeti samo za vrijeme oružanog sukoba prema civilnom stanovništvu
ako se sastoji u :1)
ubistvu,2)istrebljenju,3)zarobljavanju,4)deportaciji,5)zatvaranju,6)mučenju,7)silovanju,8)pro
gonu na političkoj,rasnoj i religijskoj osnovi i 9)poduzimanju druge neočekivanje radnje.Da bi
se moglo raditi o zločinu protiv čovječnosti Statutom navedene djelatnostimoraju biti
učinjenepod sljedećim uvjetima:1)mora postojati napad-napad postoji i kada nije upotrebljena
oružana sila,ali ako se on javlja u obliku zlostavljanja civilinog stanovništva ili u postupcima
kojima se pripremaju ovakve radnje,2)djela optuženog moraju biti djela tog napada,3)napad
mora biti usmjeren protiv civilnog stanovništvabilo koje kategorije,4)napad mora biti
rasprostranjen ili sistematski.

Napad je rasprostranjen kada je po svojoj prirodi opsežan ili kada je upravljen protiv
velikog broja osoba.

Napad je sistematski kada se odnosi na organiziranu prirodu akta nasilja pri čemu postoji
mala vjerovatnoča da se to slučajno dogodilo i 5)učinitelj djela mora da zna da njegova djela
ulaze u okvir rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog
stanovništva.

3) Ratni zločini protiv civilnog stanovništva

Krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana173.KZ BIH čini osoba
koja kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme rata,oružanih sukoba ili okupacije
naredi da se čini ili neposredno čini:napada civilno društvo,naselje,pojedine civilne osobe ili
osobe onesposobljene za borbu,a koji je imao za posljedicu smrt,tjelesnu povredu ili teško
narušavanje zdravlja ljudi;napad bez izbora cilja kojim se pogadja civilno stanovništvo;da se
čini prema civilnom stanovništvutakvi akti kao što su:ubistva,namjeno nanošenje snažnog
tjelesnog ili duševng bola ili patnje,nečovječno postupanje,biološki,medecinski ili drugi
naučni eksperimenti,uzimanje tkiva ili organa radi transplatacije,nanošenje velikih patnji ili
povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja;raseljavanje ili preseljavanje ili prisilno
odnarodnjavanje ili prevođenje na drugu vjeru;prisiljavanje druge osobe upotrebom sile ili
prijetnjom da će se direktno napasti na život ili tijelo te ili njoj bliske osobe na seksualni
odnos ili sa njim izjednačenu seksualnu radnju;prisiljavanje na prostituciju;primjenjivanje
mjere zastrašivanja i terora,uzimanje talaca,kolektivno kažnjavanje,protivzakonito odvošenje
u koncetracione logore i druga protivzakonita zatvaranja,oduzimanje prava na pravično i
nepristrasno sušenje;prisiljavanje na službu u oružanim snagama neprijateljske sile ili u njenoj
obavještajnoj službi ili u administraciji;prisiljavanje na prinudni rad,izgladnjavanje
stanovništva,konfiskacija ili pljačka imovine stanovništva,protipravno i samovoljno
uništavanje ili prisvajanje u velikim razmjerama imovine koje nije opravdano vojnim
potrebama,uzimanje nezakonite i nesrazmjerno velike kontribucije i rekvizicije,smanjenje
vrijednosti domaće novčane jedinice ili protivzakonito izdavanje novca;kao i naređivanje ili
učinjenje.napada na objekte posebno zaštičene međunarodnim pravom ili općeopasne objekte
i postrojenja kao što su :brane,nasipi i nuklearne elektrane.

Objekt zaštite kod ovog krivičnog djela su:civilno stanovništvo,naselje,pojedine civilne osobe
ili osobe onesposobljene za borbu.Pod ovim se podrazumjeva cjelokupno neboračko
stanovništvo koje se zatekne na okupiranoj teritoriji bez obzira dali su građani te zemlje ili
ne,i stanovništvo koje se nađe u zoni ratnih operacija,kao i stanovništvo koje je odvedenosa
teritorije države.Ovom inkriminacijom se pruža zaštita stanovništvu od nečovječnih
postupaka i nepotrebnih nanošenja patnji koje rat nosi sa sobom tj.ubijanja,razaranja i
uništenja ograniče na ratujuće oružane snage.

Ovo međunarodno krivično djelo odlikuju 3 elementa:

1.nečovječno ponašanje prema ljudima koje se izražava u različitim aktima nasilja,

2.takvo ponašanje predstavlja kršenje pravila međunarodnog prava o postupanju sa određenim

kategorijama osoba i

3.ponašanje se poduzima za vrijeme rata,oružanog sukoba ili za vrijem okupacije.

Djelo se sastoji iz čitavog niza radnji koje su alternativno postavljene tako da se ono može
učiniti na dva načina:1)naređivanjem njihovog činjenja ili 2)neposrednim činjenjem bilo koje
zakonom predviđene djelatnosti.

Za postojanje ovog djela neophodno je da se radnja poduzima:a)na određeni način-kršenjem

pravila međunarodnog prava i b)u određeno vrijeme-za vrijeme rata,oružanog sukoba ili
okupacije.Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba (pa se ovdje radi o delicta communia),a
u pogledu krivnje potreban je umišljaj.Propisana kazna zatvora je najmanje 10 godina ili
dugotrajni zatvor.Po izričitoj zakonskoj odredbi krivično gonjenje i kažnjavanje za ovo djelo
ne zastarijevaju .

4) Ratni zločini protiv ranjenika i bolesnika

Djelo čini osoba koja kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme rata ili oružanog
sukoba naredi da se čini ili neposredno čini prema
ranjenicima,bolesnicima,brodolomcima,sanitetskom ili vjerskom osoblju takve aktivnosti kao
što su:ubistva,namjerna nanošenja snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje,nečovječna
postupanja,biološki,medicinski ili drugi način eksperimenti,uzimanje tkiva ili organa radi
transplatacije ili nanošenje velikih patnji ili povreda tijela ili povreda zdravlja ili
protivzakonito i samovoljno uništavanje ili prisvajanje u velikim razmjerama materijala i
sredstava sanitetskog transporta i zaliha sanitetskih ustanova ili jedinica koje nije opravdano
vojnim potrebama.

Objekt zaštite su:ranjenici,bolesnici,brodolomci i sanitetsko ili vjersko osoblje.Kao takve

osobe se mogu pojaviti ne samo vojene ,već i civilne osobe.

Ovo krivično djelo ima dva oblika ispoljavanja to su:1.činjenje teškog napada na
život,tijelo,tjelesni integritet ili ličnost ranjenika,bolesnika,brodolomnika,sanitetskog ili
vjerskog osoblja i 2.uništavanje ili prisvajanje sanitetskog materijala i sredstava sanitetskog
transporta i zaliha sanitetskih ustanova ili jedinica.

Za postojanje ovog djela neophodno jeda se radnja učinjenja poduzima:a)na određeni način-
kršenjem pravila međunarodnog prava (pri čemu se u dijelu pravne teorije smatra da je
kršenje pravila međunarodnog prava zapravo objektivni uvjet kažnjivosti za ovo djelo i b)u
određeno vrijeme –za vrijeme rata ili oružanog sukoba.

5) Terorizam

Djelo se sastoji u činjenju terorističkog akta sa ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva ili
prisiljavanja organa vlasti Bosne i Hercegovine,vlade druge zemlje ili međunarodne
organizacije da nešto učini ili ne učini sa ciljem ozbiljne destabilizacije ili uništavanja
osnovnih političkih,ustavnih,privrednih ili društvenih struktura Bosne i Hercegovine,druge
zemlje ili međunarodne organizacije.U cilju suzbijanja i sprečavanju terorizma do danas
doneseno je više međunarodnopravnih akata,među kojima se posebno ističu:Ženevska
konvencija o sprečavanju i kažnjavanju terorizma iz 1973g,Nacrt kodeksa zločina protiv mira
i sigurnosti iz 1954g koji je terorizam proglasio međunarodnim zločinom,Rezolucija OUN o
međunarodnom terorizmu iz 1977g,Međunarodna konvencija za suzbijanje terorističkih
napada eksplozivnim napravama iz 1997g,Deklaracija Generalne skupštine OUN o mjerama
za eliminiranje međunarodnog terorizma iz 1994g,završne deklaracije Pokreta nesvrstanih
zemalja (Beograd 1989g,Džakarta 1992g,Kartahena 1995g i Durban 1998g),te Deklaracija o
terorizmu Grupe 7 1996g.Objekt zaštite je ustavno uređenje i sigurnost Bosne i Hercegovine
kao i mešunarodna sigurnost.

Radnja činjenja terorističkog akta:1)da se ozbiljno zastraši stanovništvo,2)da se prisile organi

vlasti Bosne i Hercegovine,vlade druge zemlje ili međunarodna organizacija da nešto učini ili
ne učini i 3)da se ozbiljno destabiliziraju ili unište političke,ustavne,privredne ili dručtvene
strukture BiH,druge zemlje ili međunarodne organizacije.Teroristički akt predstavlja
poduzimanje umišljajne djelatnosti koja s obzirom na svoju prirodu i kontekst može ozbiljno
da odšteti državu ili međunarodnu organizaciju kao što su;1)napad na život osobe koji može
prouzrokovati njenu smrt,2)napad na fizički integritet osobe,3)protivpravno
zatvaranje,držanje zatvorenim ili oduzimanje ili ograničavanje slobode kretanja neke osobe na
drugi način sa ciljem da se ta ili neka druga osoba prisili da nešto učini ,ne ušini ili trpi ili
uzimanje talaca,4)nanošenje velike štete objektima bih ili drugim vladama zemlje,5)otmica
aviona ,broda ili drugog sredstva javnog prometa ili prevoza
robe,6)proizvodnja,posjedovanje,sticanje,prevoz ,istraživanje i razvoj biološkog ili hemijskog
oružja,7)ispuštanje opasnih materija ili izazivanje požara,eksplozije ili poplava sa
posljedicama ugrožavanja ljudskih života,8)ometanje ili zaustavljanje snadbijevanja
vodom,električnom energijom ili drugim osnovnim prirodnim resursom,9)prijetnja učinjenjem
bilo kog od navedenih dijela,pri tome prijetnja mora da bude:
ozbiljna,stvarna,moguća,neposredna i neotklonjiva da bila pravno relevantna,

Kvalificirani oblik terorizma javlja se u dva oblika ispoljavanja:

1.ako je usljed osnovnog djela nastupila smrt jedne ili više osoba.Teža posljedica mora biti
rezultat nehata-kazna zatvora najmanje 5 godina

2.ako je učinitelj sa umišljajem lišio života neku osobu-kazna zatvora najmanje 10g ili kazna
dugotrajnog zatvora.