MUAMERA ĐULIĆ, T-06/17.

1. DEFINIRATI TEMELJNE KARAKTERISTIKE POJEDINIH OBNOVLJIVIH

IZVORA ENERGIJE, TE TEMELJNE ZNAČAJKE POJEDINIH
TEHNOLOGIJA PRIMJENE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE.

VJETAR I ENERGIJA VJETRA

Vjetrovi nastaju kao posljedica veće količine prispjelog sunčevog zračenja u ekvatorijalne
regione Zemlje u odnosu na polarne regije, čime se stvaraju velika strujanja u atmosferi.
Prema procjenama meteorologa, oko 1% dolaznog sunčevog zračenja konvertuje se u energije
vjetra, dok je 1% dnevnog unosa energije vjetra u ovom trenutku skoro ekvivalent svjetske
dnevne potrošnje energije. To znači da je vjetar kao globalni resurs veoma veliki, ali i
naširoko raspoređen. Naravno, potrebne su detaljnije procjene da bi se ovaj resurs
kvantificirao u pojedinim oblastima. Energija vjetra je prirodni resurs koji je moguće
iskoristiti za proizvodnju mehaničkog rada, odnosno električne energije. Uređaj pomoću
kojeg se kinetička energija sadržana u vjetru najprije pretvara u mehaničku energiju vrtnje, a
potom u električnu energiju, naziva se vjetroagregat. Kod rada vjetroagregata ne može se
kontrolirati „gorivo“ pa je proizvodnja ovisna o trenutnim uvjetima vjetra na lokaciji. To
znači da isporuka električne energije ovisi o vanjskim uvjetima i teško ju je prilagoditi
trenutnoj potrošnji, odnosno trenutnim potrebama.

TEHNOLOGIJA ENERGIJE VJETRA – VJETROELEKTRANA - Pojam vjetroelektrana

podrazumijeva sistem za transformaciju energije gibajuće zračne mase odnosno vjetra u
električnu energiju posredstvom vjetroturbine i elektrinog generatora. Vjetroturbina koja
može imati jednu ili više elisa, služi za transformaciju energije vjetra u mehaničku energiju.
Ako se u obzir uzmu razina buke i vizualni efekt, izvedba s tri elise predstavlja najčešće
rješenje. Pored toga, dinamikom rotora s tri kraka je najlakše upravljati. Inercijski moment
trokrakog rotora prema tornju ne mijenja se tijekom okretanja. To rezultira manjim
problemima uslijed oscilacija nego kod jednokrakih i dvokrakih rotora. Uz to je i optički
mirniji zbog okretanja na manjoj brzini. Oko 90% vjetroturbina koje se trenutno koriste u
svijetu imaju trokraki rotor.
2. OPISATI OSNOVNE ELEMENTE SISTEMA ZA RAZLIČITE TEHNOLOGIJE
PRIMJENE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE.

TEHNOLOGIJA HIDROELEKTRANE

Osnovni element male hidroelektrane je hidro turbina. Sve takve turbine pretvaraju energiju
pada vode u snagu rotirajuće osovine, no često dolazi do zabune kod pitanja koju vrstu turbine
treba koristiti u određenim okolnostima. Odabir turbine zavisi od obilježima terena,
prvenstveno o postojećem vodnom padu i protoku, kao i o ţeljenoj brzini rada generatora i o
tome hoće li turbina morati raditi u uslovima smanjenog protoka. Postoje dvije osnovne vrste
turbine koje se nazivaju “impulsna” i “reakcijska”. Impulsne turbine pretvaraju potencijalnu
energiju vode u kinetičku energiju u mlazovima koji izlaze iz mlaznice i izbacuju se na
lopatice rotora ili grabilice. Reakcijske turbine za proizvodnju struje koriste i pritisak i brzinu
vode. Rotor je potpuno prekrivena mlazom, a pritisaki brzina se smanjuju od ulaza do izlaza
iz mlaznice. Nasuprot tome, rotor impulsne turbine radi na vazduh, a pokreće ga mlaz (ili
mlazovi) vode. U upotrebi su tri osnovna tipa impulsnih turbina: Peltonova turbina, Turgo
turbina i turbina s krstatim protokom (ili Banki turbina). Dva osnovna tipa reakcijskih turbina
su propelerna turbina (s Kaplanovom inačicom) i Francisova turbina.

Tipičan mali hidroenergetski sastav sa srednjim ili visokim vodenim padom. Ukratko se može
opisati ovako:
Voda se uzima skretanjem rijeke kroz zahvat na ustavi. U postrojenjima sa srednjim ili
visokim vodnim padom voda se može najprije dovoditi vodoravno do predspremnika malim
kanalom ili „vodeničnim jarkom“. Prije nego što se pusti do turbine voda prolazi kroz taložni
spremnik u kom se voda usporava toliko koliko je potrebno da se zaustavljene čestice stalože.
Predspremnik je obično zaštićen metalnom rešetkom (zaštitna rešetka) koja filtrira naplavine
koje voda donosi. Cijev pritiska ili regulator protoka odvodi vodu iz predspremnika na
turbinu, koja je ugrađena u električnoj centrali zajedno s generatorom i kontrolnom opremom.
Po izlasku iz turbine voda se ispušta niz odvodni kanal nazad u rijeku.

TEHNOLOGIJA ENERGIJE BIOMASE

Energija iz biomase se može dobiti na više načina, a neki od njih su :

Drvna biomasa - Postoje razni načini da se iz drvne biomase dobije energija. Upotrebljava se
isključivo šumska biomasa (ostaci i otpad nastali redovitim gospodarenjem šumama,
prostorno i ogrjevno drvo) i biomasa iz drvne industrije (ostaci i otpad pri piljenju, brušenju,
blanjanju -gorivo u vlastitim kotlovnicama, sirovina za proizvode, briketi i peleti - nastaju
sabijanjem, odnosno prešanjem usitnjene drvne biomase u rasutom stanju radi transporta i
automatizacije loženja, i dr. - jeftinije i kvalitetnije gorivo od šumske biomase).

Nedrvna bimasa - tj. poljoprivredna biomasa (kukuruzovina, oklasak, stabljike suncokreta,

slama, ljuske, koštice višanja, ostatke pri rezidbi vinove loze i maslina, kore od jabuka...).
Iskustva iz razvijenih zemalja, u Europi osobito Danske, pokazuju kako se radi o vrijednom
izvoru energije koji se ne bi trebao zanemariti.

Bioplin - se dobiva iz organskih materijala. Porijeklo sirovina može varirati, od stonih

otpadaka, žetvenih viškova, ostataka ulja od povrća do organskih otpadaka iz kućanstava.
Osim tih materijala, za proizvodnju bioplina može se koristiti i trava. Ali 33 fermentacijska
postrojenja za travu moraju ispunjavati više tehnike zahtjeve od konvencionalnih bioloških
bioplinskih postrojenja, koja koriste vrsto ili tekuće gnojivo.

TEHNOLOGIJA ENERGIJE VJETRA

Svaki se vjetroagregat sastoji od dva osnovna dijela: rotor vjetroagregata i električni

generator. Današnji vjetroagregati su moderni i složeni uređaji koji se osim spomenutih
dijelova sastoje još od niza sofisticiranih dijelova. Većina modernih vjetroagregata ima rotor s
horizontalnom osi vrtnje i tri lopatice. Vjetroagregati su uređaji konstruirani tako da kinetičku
energiju oduzimaju vjetru i pretvaraju je prvo u mehaničku energiju vrtnje, a potom u
električnu u generatoru. Pretvaranje kinetičke energije gibanja vjetra u mehaničku energiju
vrtnje ostvaruje se korištenjem turbinskog kola. Turbinsko kolo se uobičajeno sastoji od tri
lopatice. Lopatice su aerodinamički profilirane i na njima se slično kao kod zrakoplovnog
krila stvaraju sile uzgona i otpora.
3. INTERPRETIRATI PREDNOSTI I MANE POJEDINIH OBNOVLJIVIH IZVORA
ENERGIJE.

BIOMASA - Glavna prednost u korištenju biomase kao izvora energije su obilni potencijali,
ne samo u tu svrhu zasađene biljne kulture već i otpadni materijali u poljoprivrednoj i
prehrambenoj industriji. Plinovi koji nastaju korištenjem biomase mogu se također iskoristiti
u proizvodnji energije. Prednost biomase u odnosu na fosilna goriva je i neusporedivo manja
emisija štetnih plinova i otpadnih tvari.
Mana korištenja biomase jeste što se spaljivanjem biomase stvaraju i drugi zagađujući plinovi
te otpadne vode. Samo je u velikim pogonima isplativa ugradnja uređaja za reciklažu otpada,
dok u manjim to nije isplativo pa se postavlja pitanje koliko je to u ekološkom smislu
profitabilno. Osim toga, prikupljanje, transport i skladištenje biomase vrlo je skupo što je još
jedan nedostatak ove tehnologije.

GEOTERMALNA ENERGIJA - Geotermalna energija se definiše kao prirodna toplota iz

Zemlje koja se sakuplja za proizvodnju električne energije, toplotne energije za zagrijavanje
prostora ili industrijske pare. Prisutna je svuda ispod površine Zemlje mada su resursi sa
najvišim temperaturama, pa samim tim i oni najvrjedniji, skoncentrisani u regijama aktivnih
ili geološki mladih vulkana. To je čist, obnovljiv resurs jer toplota koja se emituje iz
unutrašnjosti Zemlje je u osnovi beskonačna. Izvor geotermalne energije, toplota iz Zemlje, je
dostupan 24 sata na dan, 365 Korištenje geotermalne toplote ima prilično mali uticaj na okoliš
i on se može kontrolisati. Geotermalna energija zapravo proizvodi minimalne emisije u zrak.
Emisije azotnog oksida, vodonik-sulfida, sumpor dioksida, amonijaka, metana, čestica i
ugljen dioksida su jako male, posebno u poređenju sa emisijama fosilnih goriva.

Međutim, voda i kondenzovana para geotermalnih elektrana također sadrže različite hemijske
elemente, kao što su arsen, živa, olovo, cink, bor i sumpor, čija toksičnost zasigurno zavisi od
njihovih koncentracija. Zato Zemlja predstavlja izobilje termalne energije koje se praktično ne
može potrošiti, ali je vrlo disperzna, rijetko se nalazi u koncentracijama i često je na dubini
koja je prevelika za industrijsku eksploataciju. Dosadašnje korištenje ove energije je bilo
ograničeno na oblasti u kojima geološki uslovi omogućavaju nosiocu energije (voda u tečnom
stanju ili para) da „izvrši transfer‟ toplote iz dubokih vrelih zona na površinu ili blizu nje,
stvarajući na taj način geotermalne resurse, te su ovo neke od mana za korištenje
geometrmalne energije.
ENERGIJA VJETRA

Energija vjetra se danas može sigurno koristiti, bez većih opasnosti po životnu sredinu.
Dobija se apsolutno besplatna i čista energija bez ikakvih nusprodukata, koja će služiti za
svakodnevnu upotrebu u domaćinstvima ili industrijama. Jedna vjetrenjača može jedno
omanje selo ili naselje da snadbijeva električnom energijom. Naravno, kao i svaka
tehnologija, i ova ima svojih mana. Mane se najviše ogledaju u uticaju na okoliš - buka koju
prave elise, opasnost po ptice i izgled vjetrogeneratora. Interesantan problem nastaje prilikom
izgradnje vjetroparkova blizu naseljenih kuća, pa se u određeno doba dana stvara disko efekat
u kućama.
4. NAPRAVITI JEDNOSTAVNE PRORAČUNE ENERGETSKOG POTENCIJALA
POJEDINIH OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE.

POTENCIJAL SUNČEVE ENERGIJE

Snaga Sunčeva zračenja na ulazu u Zemljinu atmosferu, pri srednjoj udaljenosti od

Sunca, iznosi 13701 W/m2 . Do površine Zemlje stiže otprilike pola. Ukupno Sunčevo
zračenje koje dođe na Zemlju vrati se natrag u svemir . Snaga koju stvarno na površini imamo
značajno ovisi o prilikama u atmosferi i o oblacima. Za grubu ocjenu prosječene snage
Sunčeva zračenja na površini zemlje tijekom cijele godine se može uzeti vrijednost od skoro
200 W/m2 . Ako uzmemo u razmatranje istu nadmorsku visinu i za iste meteorološke uslove
potencijalna energija zračenja za 43° geografske širine iznosi oko 2500 kWh/m2 godišnje, a
na geografskoj širini 46° oko 2400 kWh/m2 godišnje. Ako se pretpostavi daje maksimalna
snaga zračenja 0,9 kWh/m2 i kada bi ta snaga bila kroz cijelu godinu konstantna, u tom
slučaju bi se godišnje moglo dobiti 7884 kWh/m2 . Prema tome, potencijalno iskorištenje
Sunčeva zračenja na 43° geografske širine iznosi 31,7% a na 46° geografske širine 30,4%.

POTENCIJAL ENERGIJE VJETRA

Meteorološki podaci, proračunati za posljednjih 30 godina najbolji su vodič pri izboru

lokacije za vjetroturbinu, ali potrebno je biti oprezan zbog toga što ti podaci nisu prikupljeni
baš na toj tačnoj lokaciji. Ako u podruju već postoje turbine, njihovi rezultati proizvodnje
daju najbolji uvid u osobine vjetra. Velike turbine se spajaju na elektrinu mrežu. Kod manjih
projekata pazi se da vjetroturbine postavimo dovoljno blizu srednjenaponskih 10 do 35 kV
dalekovoda da troškovi proširenja elektrine mreže ne budu previsoki. Generatori u velikim
modernim zračnim turbinama naješče proizvode struju pri naponu od 690 V. Transformator
smješten uz turbinu ili u samom tornju turbine pretvara energiju na viši naponski nivo (obično
10-35 kV). Ako je više turbina već spojeno na mrežu, trebalo bi povećati presjek kabla.

𝐸𝑘 = 1 2 𝑚 ∙ 𝑣 2 - formula za energiju i snagu vjetra

Masu zraka određuje gustoća, površina kroz koju struji, kao i brzina i vrijeme:
m =𝜌∙𝑉=𝜌∙𝐴∙𝐿=𝜌∙𝐴∙𝑣∙𝑡

𝐸𝑘 = 1 2 𝜌 ∙ 𝐴 ∙ 𝑣 3 ∙ 𝑡 odakle slijedi da je :
𝐸𝑘 – kinetička energija , 𝑚 – masa , 𝑣 – brzina, ρ – gustoća , 𝑉 - volumen , 𝐴 – površina,
𝐿 – duljina, 𝑡 – vrijeme, 𝑃𝑣 – snaga..

Izraz za mehaničku snagu turbine je: 𝑃𝑡 = 1 2 ∙ 𝑚̇ ∙ (𝑣1 2 − 𝑣2 2 ) gdje je :

𝑚̇ - maseni protok (kg/s), ovisi o prosjeku brzina,

v1 - brzina vjetra na ulazu u turbinu,

v2 - brzina na izlazu iz turbine.

Nažalost, dio ukupne kinetičke energije vjetra je neiskoristiv jer vjetar mora nastaviti strujanje
kako bi omogućio dolazak vjetru iza sebe. Matematički se prikazuje stupnjem aerodinamične
pretvorbe koji je jednak omjeru snage na vratilu vjetroagregata i raspoložive snage u
slobodnoj struji vjetra :

𝑐𝑝 = 𝑃𝑡 𝑃𝑣 = 𝑃𝑡 1 2 ∙𝜌∙𝑣 3

gdje je:
cp - stupanj aerodinamične pretvorbe (≈ 0,45 za moderne vjetroturbine, a na nekim
vjetroturbinama ide sve do 0,5),
Pt - transformirana snaga,
Pv - snaga vjetra.