INTERNACIONALNI UNIVERZITET U TRAVNIKU

EKOLOŠKI FAKULTET

EKOLOŠKI ASPEKTI U PRIMJENI ORGANSKIH

ĐUBRIVA
-Seminarski rad-

Predmet:Ekologija Student: Kadić Nadina

Profesor: Doc.dr.Suad Obradović Broj indeksa: T-08/17

Travnik , Oktobar 2017

SADRŽAJ

1.ORGANSKA ĐUBRIVA .................................................................................................. 4

2.PODJELA ORGANSKIH ĐUBRIVA .................................................................................. 5
2.1 Stajnjak ................................................................................................................. 5
2.2 KOMPOST ............................................................................................................. 7
2.3 GLISTENJAK ........................................................................................................ 12
2.4 TRESET ............................................................................................................ 13

2.5 ZELENIŠNO ĐUBRIVO ..................................................................................... 15

2.6 Tečna organska đubriva ................................................................................. 16

2.6.1 Osočara ....................................................................................................... 16

2.7 DEFINICIJA PROCESA I PRODUKTA KOMPOSTIRANJA .................................... 17
2.8 Ekološki aspekti u primjeni organskog đubriva ............................................. 20

2
 Uvod

Intezivna poljoprivredna proizvodnja pripada jednoj od djelatnosti koja negativno

utječe na okoliš kao i loše zbrinjavanje otpada koje dovode do nagomilavanja otpada
na smetlištima i onečišćenja okoliša. Biološki otpad koji proizlazi iz poljoprivrede,
prerade hrane i kućanstava trebalo bi kompostirati umjesto da završi na deponijima.
Kompost nastaje razgradnjom bioloških tvari te je kao takav izuzetno koristan u
poljoprivredi, odnosno poboljšanju strukture i plodnosti tla i očuvanju prirodne
bioraznolikosti. Kompost se redovito koristi za obogaćenje tla. Ima jedinstvenu
sposobnost poboljšanja fizičkog, kemijskog i biološkog napretka kulture koja je na
obogaćenom tlu, osigurava održivost korisnih organizama tla, pozitivno utječe na
zdravlje biljaka i njihovu kvalitetu. Kompost ima vrlo pozitivan utjecaj u
poljoprivredi u primjeni kod zemljišta kroz porast održavanja kapaciteta vlažnosti,
reducira eroziju, poboljšava strukuturu zemljišta te pomaže u biološkoj aktivnosti .
Kompostiranje je prirodan proces u kojem mikro- i makroorganizmi razgrađuju
organske materijale u humus i druge hranjive tvari. Kompostiranje je proces
razgradnje organskog materijala bez štetnih utjecaja na okoliš. Kako bi krajni
proizvod-humus bio što kvalitetniji potrebno je obaviti kompostiranje u kontroliranim
uvjetima odnosno postrojenjima za kompost. Značajna sirovina za proizvodnju
komposta su različiti oblici stajnjaka, a posebno je veliki problem velika količina
tekućeg i polutekućeg stajnjaka koji nastaju kao nusproizvod na velikim farmama s
intenzivnim uzgojem goveda, svinja, konja, kunića ili peradi. Svi su oblici krutog
stajnjaka pogodni za kompostiranje, a polutekući i tekući stajnjak potrebno je
prethodno obraditi separatorom da bi se odvojila kruta frakcija od tekuće faze.

3
1.ORGANSKA ĐUBRIVA

Osnovni cilj primjene organskih đubriva jeste popravljanje plodnosti i podsticanje

biološke aktivnosti zemljišta.

Upotrebom organskih đubriva, popravlja se, takođe, hranidbeni, vodeni,

vazdušni i toplotni režim zemljišta.

U organskoj poljoprivredi najbolje je kombinovati nekoliko različitih izvora hranljivih

elemenata, kao na primjer: organska i prirodna mineralna đubriva, mikrobiološka
đubriva, gajenje leguminoza, združenih i pokrovnih usjeva, ili zaoravanje i/ili
kompostiranje žetvenih ostataka.Bitno je napomenuti da je u ovom načinu
proizvodnje dozvoljena primjena mineralnih đubriva, ali samo prirodnih (npr. sirovi
fosfat, aluminijum kalcijum fosfat, kalcijum sulfat i dr.)Primjena organskih đubriva
prije svega zavisi od agrohemijske analize zemljišta, potreba gajenih biljaka i od
karakteristika samog đubriva.

Prema ‘’Pravilniku o kontroli i sertifikaciji u organskoj proizvodnji i metodama

organske proizvodnje’’za organsku poljoprivredu je predviđen maksimalni unos od
170 kg azota po ha-1, kako bi se spriječilo ispiranje azota, unošenje teških metala i
štetnih organskih supstanci, širenje korova, zagađivanje zemljišta štetnim
organizmima i dr. Sva đubriva koja se koriste moraju biti iz ovog načina
proizvodnje-sopstvena, odnosno sertifikovana.

 Prema Pravilniku o organskoj proizvodnji,u organskoj biljnoj proizvodnji je

zabranjena upotreba:

 đubriva koja sadrže ljudske ekskremente,

 đubriva koja sadrže ostatke genetički modifikovanih biljaka ili genetički
modifikovane mikroorganizme,
 stajnjaka od genetički modifikovanih životinja

4
2.PODJELA ORGANSKIH ĐUBRIVA

Od organskih đubriva, u organskoj poljoprivredi najveći značaj imaju:

 Stajnjak
 Kompost
 Glistenjak
 Zelenišno đubrivo
 Treset
 Tečna organska đubriva

2.1 Stajnjak

Slika 1.

Feces i urin, kao osnovni proizvod životinja koji se izlučuje iz organizma, sa ili bez
prostirke, vodom i ostalim otpadnim materijama čini sporedni proizvod u stočarskoj
proizvodnji, odnosno stajnjak.

Stajnjak od davnina služi za đubrenje ratarskih kultura jer je on od velikog značaja u

zemljištu zbog toga što poboljšava njegove osobine. Unošenjem organskih materija
popravljaju se fizičke, biološke i hemijske osobine zemljišta. U sledećoj tabeli je

5
prikazan prosječan sadržaj makroelemenata u svježem stajnjaku različitih životinja
(%):

Tabela 1. Prosječan sadržaj makroelemenata u svježem stajnjaku

Dio izlučevina koje prostirka ne upije i koje se cijede iz skladišta iz čvrstog stajnjaka
naziva se osoka. Osoka sadrži prosječno 0,3 % azota, 0,6 % kalijuma a fosfora u
tragovima. Azot je 70 % u obliku amonijaka pa se lako gubi isparavanjem, posebno su
veliki gubici pri visokim temperaturama stajanjem osoke u otvorenim jamama ili
bazenima. Zbog isparavanja azota iz stajnjaka treba voditi računa pri iznošenju
stajnjaka na njivu. U ljetnom periodu zbog visokih temperatura može doći do velikog
gubitka azota usljed isparavanja, dok recimo u jesenjem periodu pri velikim padavina
velike količine azota mogu da se isperu u dublje slojeve zemljišta. U toku zime su
najmanji gubici ali mogu nastati poteškoće prilikom zaoravanja stajnjaka ukoliko je
zemljište dosta smrzlo. Pri izvoženju stajnjaka treba voditi računa o ovim uslovima.
Đubrenje treba sinhronizovat tako da odmah nakon rasturanja ide zaoravanje. U
sljedećoj tabeli prikazana je iskorištenost stajnjaka prema vremenu zaoravanja:

6
 Tabela 2. Iskorištenost stajnjaka prema vremenu zaoravanja

Količina stajnjaka zavisi od osobina zemljišta i klime, od kvaliteta stajnjaka i zahtjeva

usjeva. Stajnjak je azotno i kalijumovo đubrivo, dok je sadržaj fosfora znatno niži. Iz
njega se najbrže oslobađa kalijum, zatim azot dok fosfor sporije prelazi u
pristupačnom obliku.

Količina stajnjaka koja se godišnje proizvede kod različitih životinja zavisi od više
faktora, ali prije svega od tjelesne mase životinja i količine prostirke. Goveče od 500
kg proizvede oko 15 t svježeg stajnjaka, odnosno 11 t zrelog stajnjaka, konj iste težine
proizvede 10 t svježeg i 8 t zrelog, a ovca težine 45 kg oko 0,9 t svježeg i 0,7 t zrelog,
svinja težine 100 kg 2,7 t svježeg ili 2,2 t zrelog. Očekivana količina stajnjaka može
se izračunati prema sljedećoj formuli:

OČEKIVANA KOLIČINA STAJNJAKA (KG) =(K/2 + P) X 4

gdje je:
K – suha materija hrane (kg)
P – količina prostirke (kg)
Obično se smatra da je stajnjak nakon 3 – 4 mjeseca poluzreo, a nakon 6 – 8 mjeseci
potpuno zreo.

2.2 KOMPOST
Kompost predstavlja organsko đubrivo koje je pored stajnjaka najčešće osnovno
đubrivo u organskoj proizvodnji. Kod komposta proces humifikacije je išao do kraja,
pa je organska materija u njima gotovo kao humus.

7
 Slika 2.

Pored toga što se koristi kao đubrivo, on je sastavni dio zemljišnih smijesa, a može da
posluži i za malčiranje zemljišta.On se najčešće upotrebljava na manjim površinama
sa intenzivnijom proizvodnjom kao što su povrtarske kulture.Kvalitetan kompost za
organsku poljoprivredu odlikuje se: odgovarajućom zrelošću, visokim sadržajem
organske materije (preko 30%), odsustvom semena korova i patogenih organizama,
čistoćom, pH vrijednošću od 6-7,8, odsustvom teških metala i toksičnih supstanci,
tamnom bojom, prijatnim mirisom zemlje i sadržajem vode manjim od 50%.

Kompost se može dobiti iz različitih organskih materijala, koji su najvešim dijelom

ostaci i otpadci od različitih prerađevina.

Prema izvoru organske materije koje se mogu kompostirati ova vrsta đubriva može se
podeliti u slijedeće grupe:

 standardni biljni kompost

 kompost od stajnjaka
 kompost od slame i kukuruzovine
 komposti od ostatka mesne industrije
 komposti od ostatka prerade voća i grožđa
 komposti kožarske industrije
 komposti od ostatka drvene industrije
 komposti od organskog mulja iz separacije lignita
8
 komposti od organskog smeća
 Kompost od organskog mulja

Tabela 3.Prosječni sastav komposta dobijenih od različitih materijala

Da bi se dobio kompost odgovarajućeg kvaliteta neophodno je stalno pratiti i

kontrolisati stanje kompostne mase, jer je to glavni indikator aktivnosti
mikroorganizama i procesa koji se u njemu odvijaju.Na procese koji se dešavaju u
kompostnoj masi najviše utiče: sadržaj kiseonika, odnos ugljenika i azota (optimalan
odnos C:N za aktivnost mikroorganizama je od 25:1 do 35:1), vlažnost supstrata,
temperatura (između 45o i 55oC) i pH vrednost.Postoji više načine kompostiranja u
zavisnosti od potreba i raspoloživih materija i to:

Baštensko kompostiranje (u dvorištu) sa drvenim ili plastičnim komposterima kao i

u kompostnim hrpama u zemljištu;

Centralizovano gradsko kompostiranje (zajedničko kompostiranje u naseljenom

mestu, sa većim brojem učesnika u pripremanju i korišćenju komposta);

Industrijsko kompostiranje (tržišno orijentisana proizvodnja supstrata);

Anaerobno kompostiranje - industrijska prerada organskog otpada uz dobijanje

nusproizvoda i biogasa.

9
 Slika 3.Baštenski način kompostiranja (u dvorištu)

Za kompostiranje može poslužiti sve što je iz prirode i što preradom nije izgubilo
prirodne osobine. Međutim i tu postoje neka pravila. Naime, postoje neki prirodni
otpaci koji se mogu bez problema kompostirati, dok drugi manje i nisu poželjni
prilikom kompostiranja.

Kompostirati se mogu:

-Otpatci iz vrta-bašte: pokošena trava, lišće, uvelo cveće, stara zemlja (iz lonca za
cveće), usitnjeno granje;

-Kuhinjski otpaci: sirovi ostaci povrća, kora krompira, ostaci voća, talog kafe, ostaci
čaja, ljuska jaja;

-Ostalo: životinjska dlaka, perje, male količine papira, pepeo drvenog uglja ili drva;

-Neki se organski otpaci teško razgrađuju pa nije preporučljivo takve otpatke stavljati
u velikim količinama, tu spadaju: ljuske oraha, kosti, šišarke i dr.

10
 Slika 4. Materijal za kompostiranje organskih usjeva iz vaše kuhinje

U kompost se ne smiju stavljati:

-Otpaci iz vrta-bašte: korovi sa sjemenom, lišće oraha, bolesne biljke;

-Kuhinjski otpaci: otpatci kuhanih jela, meso, kosti u velikim količinama;

-Ostalo: velike količine novinskog papira, časopisi u boji, pelene, pseći i mačji izmet,
izmet uopšteno, ostaci duvana, sadržaj vrećica iz usisivača, velike količine kamenog i
smeđeg uglja (zbog sadržaja teških metala),…

-Na kompostište se ne smiju nikako stavljati otpatci koji sadrže hemikalije kao što su
stari lijekovi, ulje, plastična ambalaža, obojeno i lakirano drvo, stiropor,...

11
2.3 GLISTENJAK
Poznato je da su kišne gliste indikator dobre plodnosti zemljišta. Samo na plodnom i
nezagađenom zemljištu ima glista. To je i osnov da se specifične gliste (Kalifornijske)
koriste za proizvodnju organskog đubriva – glistenjaka.

Slika 5. Primjer glistenjaka

Hraneći se stajskim đubrivom gliste ga u svom organizmu razlažu, djelimično se

hrane njegovim sastojcima, dok najveći dio izbacuju u obliku humusa. Na taj način,
dobija se kvalitetno organsko đubrivo bez ikakvih hemijskih dodataka, koje se
odlikuje visokim sadržajem organske materije, mikro i makrolemenata.

Glistenjak pozitivno utiče na rast i razvoj biljaka, kao i na strukturu i osobine

zemljišta na kome se primjenjuje.

Tabela 4.Hemijski sastav glistenjaka

12
U povrtarstvu prilikom rasađivanja, glistenjak se ubacuje u jamice za sadnju jer se na
taj način materijal ekonomičnije troši a efekti su bolji. Ne smije se dozvoliti sušenje
humusa u jamicama, već se odmah u njega sade sadnice i to tako da cijeli korijenov
sistem bude u direktnom kontaktu sa humusom.

Količina glistenjaka koja se stavlja u jamice varira u granicama od 0,1 – 0,5 l. Dok se
prilikom setve, glistenjak razbacuje po cijeloj površini.

Glistenjak je veoma bitan u uzgajanju začinskog bilja jer im omogućava da na

zdrav način budu pune eteričnih ulja, vitamina i minerala.

U voćarstvu radi što boljeg kontakta korijena sa zemljištem prije rasađivanja,

preporučuje se umakanje korijena u kašu glistenjaka u kojoj se drže od nekoliko sati
do nekoliko dana. U iskopane jame se, takođe, ubacuje glistenjak, blago se nagazi i
zatim se stavlja sadnica koja se potom zatrpava smešom zemlje i glistenjaka uz
nabijanje. Glistenjak treba upotrebljavati i za kasnije obogaćivanje i aktiviranje
zemljišta u voćnjacima.

Kod vinogradarstva preporučuje se prihrana glistenjakom svake godine. Unosi se

prije zimskog oranja, pri čemu dubina unošenja mora biti takva da dođe što bliže
korijenu. Grožđe iz tako tretiranih vinograda ima bolji ukus i kvalitet, a čokot je
zdraviji i otporniji.

Preporučena efikasna doza u ratarstvu je 5000 l/ha.

2.4 TRESET

Treset predstavlja organsko đubrivo koje nastaje kao poljedica stalnih viškova vode iz
padavina ili iz podzemnih voda u zemljište, čime dolazi do manjka kiseonika u njemu,
što dalje dovodi do nepotpune razgradnje biljnih ostataka i mahovina.

13
 Slika 6. Treset

Postoji preko 50 vrsta treseta različitih sastava, pH vrijednosti i stepena razloženosti.

Prema osnovnoj podjeli, postoji dva tipa treseta:

-Bijeli (visinski)

-Crni (nizijski)

Bijeli ili visinski nastaje u hladnim i vlažnim klimatskim uslovima gde je osnovni
biljni pokrivač bijla mahovina roda Sphagnum, po kojoj je i dobio ime (bijeli ili
sfagnumski).

Odlikuje se velikim kapacitetom za vodu (zadržava vodu 300 puta više od svoje
zapremine), kisele je reakcije i relativno je siromašan u hranivima.

Sa druge strane, crni ili nizijski treset nastaje u riječnim dolinama od više biljnih vrsta,
bogat je organskom materijom, ima veću pH vrednost, dok je sadržaj mikro i
makroelemenata mnogo veći nego u bijelom.

Generalno se može reći da treset poboljšava vodno-vazdušni režim zemljišta,

pospešuje razvoj korenovog sistema gajenih biljaka i bogat je mineralnim materijama
koje su neophode za rast biljaka.Prema pravilniku o organskoj proizvodnji, upotreba
treseta je ograničena na hortikulturu (tržišno baštovanstvo, cvećarstvo, gajenje drveća
i rasadnici).

14
2.5 ZELENIŠNO ĐUBRIVO

Zelenišno đubrivo predstavlja zelenu biljnu masu koja se zaorava. Kod ovakvog
načina đubrenja koriste se brzorastuće biljke.

Zelenišnim đubrenjem (sideracijom) zemljište se obogaćujem sviježom organskom

materijom, čime se snažno utiče na biološku aktivnost zemljišta. Osim toga, siderati u
težim zemljištima rahle i prožimaju masu zemlje, uzimaju iz zemljišta teže
pristupačna hraniva, a leguminozni siderati obogaćuju zemljište azotom.

Sideracija se primjenjuje na zemljištima u kojima nema dovoljno humusa, kad nema

organizovane stočarske proizvodnje, te se na ovaj način osigurava promet organske
materije. Zelenišno đubrenje je dobar način organskog đubrenja na vrlo udaljenim i
teže pristupačnim parcelama, tamo gde je skupo ili se ne isplati dovoziti stajnjak.

Biljke za zelenišno đubrenje se mogu gajiti kao prethodne kulture, međukulture ili
naknadne kulture, a obavezno se gaje kao miješane, odnosno pokrovne ili usjevanjem
između redova gajenih biljaka. U zavisnosti od uslova, biljke se posle 4-10 nedjelja, a
najkasnije pred setvu pokose i zaoru ili ostave kao malč na površini zemljišta. Izbor
usjeva za zelenišno đubrivo je dosta velik.

Oni pripadaju raznim botaničkim grupama i familijama, a neke od njih su:

-grahorica

-crvena djetelina

-lupine

-lucerka

-heljda

-facelija

-kupusnjače

-stočni grašak

-ječam

15
2.6 Tečna organska đubriva

Osoka predstavlja organsko đubrivo koje nastaje od tečnog dela stočnih ekskremenata
koje ne upija prostirka i koje se sakupljaju i čuvaju u jami-osočari. Hemijski sastav
osoke je različit ali u proseku sadrži približno 98% vode; 0,8% organske materije;
0,22% N; 0,01% P2O5 i 0,45% K2O.

Za razliku od stajnjaka, u osoki su skoro svi elementi u lakopristupačnom obliku za

biljke, kao kod vodorastvorljivih mineralnih đubriva, zbog čega je ona veoma
pogodna za prihranjivanje.

2.6.1 Osočara

Ukoliko se koristi za prihranu, mora se obaviti njeno razblaživanje kako bi se

spriječila pojava ožegotina na listovima biljaka. Razblaživanje se vrši vodom u
odnosu 1:1-2. Ne preporučuje se prihrana osokom povrtarskih kultura, kao ni krmnog
bilja u odmaklim fazama razvoja (sem u periodu prije kretanja vegetacije).Ukoliko se
osokom đubri zemljište bez kulture, odnosno predsjetveno, razblaživanje nije
potrebno. Kao i kod stajnjaka, njeno iznošenje i rasturanje treba da se obavlja po
oblačnom i hladnom vremenu i potrebno ju je odmah zaorati ili zatanjirati kako bi se
sprečili gubitci azota.

Osim osoke, u tečna organska đubriva spadaju i rastvori živinskog đubriva,komposta i

humusa, kao i biljni oparci, uvarci i ekstrakti koji osim što su bogati hranljivim
materijama, sadrže specifične materije koje imaju stimulativan efekat na rast i razvoj
biljaka, a, takođe i fitocidno dejstvo. Tako se za ova đubriva koriste: valerijana,
kopriva, maslačak, gavez, komorač, kamilica, kupusnjače i neven i dr. Ova đubriva
osim što se mogu kupiti kao gotova, jednostavno se mogu praviti i na sopstvenom
gazdinstvu. Najčešće se prije upotrebe moraju razrijediti i to 1 litar na 5-20 litara
kišnice (meke vode), dok je za folijarno prihranjivanje potrebno i veće (1:50).Ova
đubriva se koriste za prihranjivanje, između redova i biljaka, sistemom fertigacije
kroz sistem za navodnjavanje i folijarno, tj. preko lista.Upotreba ovih đubriva treba da
bude u jutarnjim ili većernjim časovima, pri oblačnom vremenu bez vjetra.

16
2.7 DEFINICIJA PROCESA I PRODUKTA KOMPOSTIRANJA

Pored navedene definicije (CAN-CCME-AAFC, 2000), postoji čitav niz definicija

samog procesa i produkata kompostiranja. Vukadinović i Lončarić (1998) navode da
su komposti organska gnojiva dobivena kompostiranjem različitih organskih,
prvenstveno biljnih ostataka izmješanih s tvarima mineralnog podrijetla kao što su
vapno, pepel,mineralna gnojiva (organomineralni komposti) i druge tvari.

 Autori"Support document for compost quality criteria (CAN-CCME-AAFC,

2000) iznose različite definicijekomposta:

1. "Homogena rastresita mješavina djelomično razgrađene organske tvari sa ili

bez tla." (Agriculture Canada, 1986)

2. "Kruti otpad podvrgnut biološkoj razgradnji organske tvari, dezinficiran

kompostiranjem ili sličnom tehnologijom, stabiliziran do stupnja koji je
potencijalno koristan za rast biljaka, koristi se kao poboljšivač tla, kao
umjetni površinski sloj tla, kao supstrat za uzgoj presadnica ili u slične
svrhe." (Florida, Louisiana, Mississippi)

3. "Sva organska tvar (biljna ili životinjska), sa ili bez dodataka (organski ili
anorganski), podvrgnuta povećanoj temperaturi (40°C) u smislu aerobne
aktivnosti mikroorganizama i određenom stupnju stabilizacije (humifikacije)
organske tvari." (Potvin and Cloutier, 1989)

4. "Organski kondicioner dobiven fermentacijom mješavine koja početno

uglavnom sadrži različite biljne ostatke, eventualno i organsku tvar
životinjskog porijekla, te ima ograničen sadržaj mineralne tvari." (ISO

standard 8157- 1984)

17
5. "Organski kondicioner (poboljšivač) tla dobiven dekompozicijom mješavine
koja se sastoji uglavnom od različitih biljnih ostataka, eventualno i organske
tvari životinjskog porijekla, te ima ograničen sadržaj mineralne tvari." (ISO

standard 8157- 1984)

 Prethodno navedene definicije sadrže elemente definicije procesa

kompostiranja. Proces kompostiranja može biti definiran vrlo kratko:

1. "Aerobna termofilna degradacija organske tvari radi proizvodnje komposta."

(United States of America, Solid Waste Composting Council)

2. "Biološka dekompozicija organskog otpada u kontroliranim uvjetima."

(Idaho)

 Nešto složenije definicije uključuju i djelomičan opis procesa ili svojstava

konačnog proizvoda kompostiranja:

1. "Biološka dekompozicija organske tvari u kontroliranim aerobnim uvjetima u

stabilan produkt sličan humusu." (Epstein, 1997)

2. "Proces biološke dekompozicije organskog krutog otpada u kontroliranim

uvjetima radi proizvodnje humusu sličnom produktu bez štetnih tvari."

(Maryland, Pennsylvania)

3. "Aerobna termofilna razgradnja organske mase neiskorištenih ostataka s

njezinim preoblikovanjem u razmjerno stabilan humus." (Benčević, 1993)

 Uvođenje opisa polaznih komponenti ili procesa koji pobliže definiraju

kompostiranje, rezultiraju s još složenijim definicijama kompostiranja:
18
1. "Kontrolirana aerobna, termofilna, mikrobiološka degradacija krute organske
tvari kao što su sirovi ili obrađeni otpadni kanalizacijski mulj, stajnjak, biljni
ostaci, ostaci hrane i njihove mješavine do stabilizirane tvari slične humusu."

(Nebraska)

2. "Proces u kojem se biološka dekompozicija krutog organskog otpada odvija

u kontroliranim aerobnim uvjetima i koji stabilizira organsku frakciju u tvar
koja se lako i sigurno može skladištiti, manipulirati i koristiti na ekološki
prihvatljive načine. Postojanje anaerobnih zona unutar kompostne mase, ne
znači da proces nije kompostiranje. Jednostavno izlaganje krutog otpada
nekontroliranim uvjetima koji rezultiraju prirodnim propadanjem ili
truljenjem nije kompostiranje." (Florida, Louisiana, Mississippi)

 Gotovo sve definicije podrazumijevaju kontrolirane uvjete koji znače da se

procesom upravlja ili optimizira da bi se ostvario cilj kompostiranja. Osnovni ciljevi
kompostiranja različitih organskih tvari su (Epstein, 1997):
1. razgradnja organske tvari podložne procesima truljenja u stabilno stanje i
proizvodnja tvari koje se mogu koristiti kao poboljšivač tla ili u neke druge
korisne svrhe,
2. razgradnja otpada u korisni proizvod; kompostiranje može biti ekonomski
isplativije u usporedbi s alternativnim zbrinjavanjem otpada i može biti
ekološki prihvatljivije nego konvencionalni načini zbrinjavanja otpada,
3. dezinfekcija patogenima inficiranog organskog otpada tako da može biti
korišten na siguran način,
4.biološka razgradnja opasnog otpada kompostiranjem.

19
2.8 Ekološki aspekti u primjeni organskog đubriva

Zemljište je izuzetno složen i dinamičan ekosistem u kome se odvija veliki broj

fizičkih, hemijskih i bioloških procesa. Mikroorganizmi čine najveći dio biološke faze
zemljišta i aktivno učestvuju u stvaranju i održavanju zemljišta, kao i u ostvarivanju
njegove plodnosti. Većina bioloških procesa u zemljištu (80-90%) odvija se
zahvaljujući enzimatskim sistemima mikroorganizama. Ishrana biljaka direktno je
vezana za aktivnost mikroorganizama, te je za uspješnu biljnu proizvodnju neophodno
obezbjediti uslove za optimalno proticanje mikrobioloških procesa. Osnovni biogeni
elementi u zemljištu se nalaze pretežno vezani u organskim jedinjenjima i u takvom
obliku nisu direktno dostupni biljkama. Mikroorganizmi imaju ključnu ulogu u
mineralizaciji organskih jedinjenja i mobilizaciji teško rastvorljivih neorganskih
jedinjenja, čime obezbeđuju biljke asimilativima i direktno učestvuju u formiranju
prinosa gajenih biljaka. Proces stvaranja humusa je veoma složen i dugotrajan proces,
a centralnu ulogu u sintezi humusa imaju upravo mikroorganizmi. Struktura i
funkcionisanje mikrobnih zajednica odraz je interakcije brojnih abiotičkih i biotičkih
faktora u zemljištu, a u posljednje vrijeme veliki uticaj imaju i brojne agrotehničke
mjere. Mikroorganizmi se u zemljištu nalaze u određenim uravnoteženim odnosima
koji su karakteristični za svaki tip zemljišta i klimatsko područje, a pojedine
agrotehničke mjere mogu dovesti do poremećaja tih odnosa, što se manifestuje
smanjenjem njihove brojnosti i enzimatske aktivnosti. Primjena mikrobioloških
đubriva podrazumijeva korišćenje prirodnih potencijala mikroorganizama i bazira se na
selekciji i umnožavanju najefektivnijih vrsta i sojeva mikroorganizama u
laboratorijskim uslovima i ponovnom vraćanju u njihovu prirodnu sredinu – zemljište.
U zemljištu ovi mikroorganizmi intenziviraju određene mikrobiološke procese i na taj
način povećavaju sadržaj pristupačnih hraniva za biljku.Kvalitetno mikrobiološko
đubrivo treba da sadrži efektivne vrste i sojeve mikroorganizama koji će aktivirati
određeni mikrobiološki proces i obezbijediti biljku asimilativima. Ovi mikroorganizmi
treba da posjeduju dobru sposobnost preživljavanja i prilagođavanja na novu sredinu i
specifične uslove u zemljištu i da imaju visoku sposobnost kompeticije sa autohtonim
populacijama mikroorganizama. Mikrobiološka đubriva treba da posjeduju visok broj
aktivnih ćelija (visok titar) oko 109 cfu/ml. Kako bi se ispunili ovi kriterijumi vrši se
selekcija mikroorganizama, prvo u laboratoriji, zatim u zaštićenom prostoru, a na kraju
i u proizvodnim uslovima. Primjena mikrobioloških đubriva ima i ekonomsku i
ekološku opravdanost.Primjenom mikrobioloških đubriva mogu se značajno smanjiti
troškovi biljne proizvodnje. Proizvodnja mineralnih đubriva podrazumeva velike
ekonomske troškove, što značajno utiče na cijenu ovih đubriva. Takođe, mineralna
đubriva nisu uvijek u potpunosti dostupna biljkama, jer se zbog svoje mobilnosti lako
ispiraju u dublje slojeve zemljišta i podzemne vode ili postaju nedostupna biljkama
usled imobilizacije i sl. Primjenom mikrobioloških đubriva može se redukovati
upotreba mineralnih đubriva, na taj način smanjuju se i troškovi proizvodnje, a prisutne
hranljive elemente u zemljištu biljke lakše usvajaju. Mikroorganizmi koji ulaze u
sastav mikrobioloških đubriva produkuju materije rasta, polisaharide, vitamine,

20
enzime, aminokiseline i dr. Ova jedinjenja stimulišu rast i razvoj biljaka, što se
pozitivno odražava i na prinos i kvalitet prinosa.
Sa ekološkog aspekta, primjenom mikrobiloških đubriva ne zagađuje se zemljište i
podzemne vode, a njihova primjena nema toksičan efekat na biljku i spoljašnju sredinu.
Mikroorganizmi koji ulaze u sastav mikrobioloških đubriva mogu stimulisati rast i
aktivnost drugih korisnih mikroorganizama u zemljištu, što intenzivira brojne
mikrobiološke procese. Upotrebom mikrobioloških đubriva ne narušava se prirodni
diverzitet zemljišne mikroflore i postiže se očuvanje ekološke ravnoteže u zemljištu.
Mikrobiološka đubriva mogu se primjenjivati i u organskoj proizvodnji, te se njihovom
primjenom omogućava proizvodnja zdravstveno bezbjedne hrane.

21
ZAKLJUČAK

Uz pametno i odgovorno upravljanje otpadom iz vrta, kao krajnji proizvod se

dobiva visoko kvalitetan kompost, koji poboljšava kvalitetu zemljišta.
Kompost popravlja strukturu zemljišta, vodni kapacitet, kao i plodnost, što
doprinosi povećanju prinosa.
Od komposta se mogu praviti i različite vrste "čajeva" koji služe za prihranjivanje
biljaka preko listova (tzv. folijarno prihranjivanje). Postoje brojna istraživanja koja
dokazuju prednost upotrebe komposta. Usjevi koji se gnoje kompostom redovno daju
veće prinose, a samo zemljište je bolje strukture i manje iscrpljeno.
Zbog navedenog ne postoji izgovor za spaljivanje lišća, pokošene trave, orezanih grana
i drugih nusproizvoda obrađivanja zemlje. Spaljivanjem se ubija površinski sloj
zemljišta, uništavaju korisni organizmi, a povrh svega se povećava zagađenje
zraka. Sve se da kompostirati.

22
LITERATURA

Knjige:

1.Gadnec, R.( 2015) : ''Logistika zbrinjavanja otpada.''

2.Ilakovac, B., Gudelj, (2017) : ''Hijerarhija gospodarenja otpadom od hrane s

naglaskom na zbrinjavanje kroz postrojenja.''

3.Jovičić N., ( 2006) : Upravljanje čvrstim otpadom.''

4.Lazić B. , Đurovka M. , Marković V. , ( 1993.) : ''Povrtarstvo''

5.Pokos Nemec , V. (2011.) : ''Kompostiranje i biljna gnojiva''

6.Pajić, Dražić, Radojčić, Pajić, Zlatanović, (2011) : ''Pripreme i obrade komposta od

rezidbenih ostataka voćarsko-vinogradarske proizvodnje.''

7.Rajković M., Minić B., (1998) :''Gliste-humus''

8.Stamenković-Jovanović Snježana, Kozomara Nataša , ( 1993 ) : ''Uticaj glistenjaka

na dinamiku mikrobioloških asocijacija u zemljištu.''

9. Treska L., ( 2017 ) : ''Zbrinjavanje mulja.''

23