Regulativa novog pristupa tržišta EU

PITANJA
1. Zašto se izučava regulativa novog pristupa?

Naši proizvodi u sistemz slobodnog protoka roba imaju svoje kupce u zemljama EU.
Trgovinski savijet za korištenje iz zemalja koje nisu članice (EU) odredio je procedure koje
trebaju prihvatiti i realizovati proizvođaci, kako bi svoje proizvode plasirili na tržište EU.
Zato se menadžment proizvodnih firmi u BiH mora baviti regulativom, sabirati je, proučavati
i provoditi. Svi ugovori koji se potpisuju sa kupcima u svojim klausolama podrazumjevaju da
je regulativa ispoštovana prije otpreme proizvoda.

2. Šta sve sačinjava regulativa za pristup EU tržišta?

U prvom redu to su Direktive EU koje su razvrstane po sektorima i proizvodima, zatim to su

evropski standardi (EN), međunarodni standardi (ISO). Nakon toga tu su procedure kojima se
dobija CE označavanje, te različite ECO- oznake koje upućuju na racijonalno korištenje
energije i resursa, korištenje reciklabilne sirovine. U regulativu spadaju i standarsi zemlje
izvoznice zatim interni standardi proizvođača, interna pravila i procedure kojima se
kontrolisani tokovi osnovnog i pomoćnog materijala u procesu proizvodnje.

3. Šta je CE znak i kako se osigurava njegovo otiskivanje?

CE oznaka je pokazatelj da je proizvod siguran za korištenje i ako je u stalnom dodiru sa

tijelom i odjećom. Ta sigurnost se ogleda u garancijama od čega je sagrađen proizvod i
njegovi elektronski i mehanički sklopovi koji svojim emisijama i valovima ne ugrožavaju
zdravlje čovjeka niti ambient zdravog življenja. CE znak nije znak kvaliteta, pa o proizvodu
sa tim znakom ne treba na toj osnovi suditi. CE znak je komplementaran sa nekim
direktivama EU i pomaže za uslov slobodnog protoka roba.

4. Kako se osigurava CE znak?

Menadžment proizvoda prikuplja direktive koje pokrivaju to područje, industrijsku granu ili
sektor. Zatim prikuplja evropske standarde i važne standarde zemlje koja je kupac proizvoda.
U direktivama su definisani uslovi proizvodnje u pogledu supstance materijala te ugrađenih
sklopova. Zatim mogućnosti reciklaže i ponovnog korištenja materijala nakon upotrebe.
Zatim menadžment pronalazi ispitni laboratoriji u EU. Zajedno analiziraju zahtijeve iz
direktive i dogovaraju sljed ispitivanja, da bi se zadovoljili uslovi date direktive. Menadžment
prikuplja rezultate dosadašnjeg ispitivanja i uvažava tražene rokove. Kad se sva ispitivanja
skupe se predočavanja, nastaju dorade, njihov popis i realizacija. Nakon toga laboratorijska
kuća u EU izdaje certifikat koji se proizvođaču daje ovlaštenje da on naredne 4 godine može
utiskivati CE znak na njegove proizvode.
 5. Standardi kao europska regulativa

Svaka država ima svoje ili je preuzela standarde drugih država. Standard je normativ koji je
nastao na osnovi prijedloga i prakse, odnosi se na sljedljivost dijelova ili cijelog proizvoda u
lancu proizvodnje, distribucije i potrošnje. Više puta provedeno i potvrđeno iskustvo kao
procedura ili tehnološki postupka ili oblik proizvoda ili materijal izrade. Predlaže se od strane
stručnog organa i usvaja od nadležne komisije za standarizaciju. Strućno tijelo za predlaganje
standarda je vezano za proizvođača ili sektorskog principa. U BiH se koriste međunarodni
standardi ili SO ili prefiks BAS ( BAS ISO 14001). Imamo evropske standarde (EN) koji su
nastali u procesu širenja EU, kada su sve zemlje članice unijele proizvodnju ''pod kišobran''
EU, uvažavajući EN. OHSAS je standard čiji njegov dio 18001 govori o zaštiti zdravlja i
zaštiti na radu. BSI standardi su britanski standardi koji se odnose na proizvode elektronske
industrije. ANSI kada govorimo o američkim standardima više proizvodnje i proizvoda,
uvažavaju se kod zemalja istočne evrope koje su na putu ka priduženju EU.

6. Šta su evropski standardi?

Standardi ili normativi EU sa oznakama EN njihova primjena uopštem slučaju nije obavezna.
U posebnim slučajevima obavezna je ako proizvod se izvozi u zemljama EU pa primjenu
zahtijeva jedna od direktiva EU.

7. Koji su još standardi važni i koriste se u zemljama EU?

Standard koji definiše odnos menadžmenta prma društvenoj zajednici a ogleda se o

isporučenom kvalitetu usluge i proizvoda (SA 9000). Standard HCCP koji određuje sistem
updavljanja rizicima, za obezbjeđenje sigurnosti hrane. Upravljanje rizicima je upravljanje
resursima sa aspekta smanjenja vjerovatnoće nastanka opasnosti u iznađenim ili predviđenim
vrućim tačkama.

8. Šta su ISO standardi?

Standard je dokument za opštu ili višekratnu upotrebu donesen konsenzusom izveden od

priznatog tijela, koji sadrži pravila ili smjernice ili karakteristike aktivnosti a koji ima za cilj
podizane nivoa uređenosti u nekom kontekstu. ISO standarde je ovjavila međunarodna
organizacija za standarizaciju.

9. Šta je EMAS?

Uredba Eu koja omogućava dobrovoljno učesče kompanija u industrijskom sektoru. U

definisanoj šemi okolinskog upravljanja ili audita. Skraćenica EMAS znaći ECO
MANAGEMENT (and) AUDIT SCHEME. Osnovu korištenja ove šeme daje uredba vijeća
evrope 1836/SC. Ovom odredbom definisana je uspostava i implementacija politike,
programa šeme i upravljanje, izvještavanja javnosti i kontrole proizvodnje.

10. Šta je EMS i da li se može standardizovati?

EMS akronim ENVIROMENT MANAGEMENT SISTEM i predstavlja dio u jedinstvenom
sistemu upravljanja organizacijom koji se odnosi na okolinske perfomanse. Glavni ciljevi
EMS su:

- Procjena i obezbjeđenje zaštite okoline

- Pružanje informacija javnosti
- Stalno unapređivanje aktivnosti u okviru zaštite okoline

Organizacija može prema Zakonu registrirati svoju EMS, samo za pojedinačne vokacije.
Procedura regulisanja okolinskog uprvaljanja u organizaciju propisuje se entitetskim
okolinskih zahtijeva u BiH. U EU ova oblast je regulasana uredbom EMAS i standardom ISO
14001.

11. Šta je ECO oznaka i koja joj je svrha?

To je znak ili logo na proizvodu koji potrošačima daje informacije o zadovoljavanju

okolinskih standarda, pravila i uputstava. Proizvođač i svi učenisnici u dodiru sa ECO
oznakom, učestuju dobrovoljno pokavši šta su sve učinili u pogledu smanjenja emisija,
korištenja resursa i utrošene energije. ECO oznaka se dodjeluje na osnovu dobovoljnih
zahtijeva uvoznika, snadbijevača uslugama i proizvodima. Odluku za dodjelu ECO oznake
donosi nadležno ministarstvo i vrijedi za period od 3 godine.

12. Kako se dizajnira sistem dodjele ECO oznake?

Procedura označavanja određena je direktivama EU i standardima: ISO 14012, 14021, 14024,

14025. Dodatne zahtijeva za dojanje ECO oznake donosi Vlada. Odluku o dodjeli oznake
donosi ministarsvo.

13. Navedite primjere ECO oznake

ECO oynaka simbolituje funkcionalnost proizvoda, proizvodnje, vrstu materijala od koje je

proizvod napravljen, reciklabilnost materijala ( proizvoda nakon korištenja) smanjena
potrošnja energije i upotrebe.

14. Eco laberiranje (eco labeling) kao ECO znak

Proizvodnja električne energije skopčana je nizom negativnih utjecaja na okoliš jer se njen
najveći dio ( oko 65%) proizvodi se u termoelektranama uz pomoć spaljivanja ugljene prašine
kao mineralne sirovine. S jedne stranje mineralna sirovina i njeno iskopavanje pustoši
kapacitet jedne zemlje a ta vrsta energenata se ne smatra neobnovljivom. S druge strane
produkt sagorijevanja ( SO2, CO, CO2, NOX, dim i prašina) su zagađujuće materije koje se
često prenose na veliku udaljenost. Zbog toga savjet za energiju EU dao obavezu svim
zemljama članicama i na pristupnom putu da do 2021. Godine smanje proizvodnju električne
energije mineralnih energenata uz zamjenu alternativnih izvora. U tom pravcu data je
direktiva da se svi proizvodi budu opremljeni sa modelima (djelovima) koji uz pomoć novih
tehnologija troše manje električne energije. Da bi se mogla pratiti disciplina proizvođača u
tom području, kreirana je ECO LABELING oznaka koja utisnuta na proizvodu daje garanciju
da troši manje elektične energije. ECO LABELING oznaka je oznaka vezana za energijsku
efikasnost.

15. Koji je najveći korak u ostvarivanju energijske efikasnosti?

ENERGETSKA EFIKASNOST = standard življenja + sigurnost u snadbjevanju

_____________________________________

Troškovi + opterećenje + investicije

ENERGIJSKA EFIKASNOST = iskorištena energija / utrošena energija

Smatra se usvajanje direktive 2006/32/EC koja govori o energetskoj i energijskoj efikasnosti a

njom je određen evropski trend regulisanja rasra efikasnosti.

16. Šta donosi direktiva 2006/32/EC?

Njom je definisan nacionalni cilj države članice koji se odnosi na povećanje udjela
proizvedene energije izvora i to prosječne proizvedene peto- godišnje proizvodnje za
najmanje 9%. Ovom direktivom se promoviše energetska i energijska efikasnost i usluge sa
smanjenom količinom energije kako bi se razvilo tržište istih i na taj način proizvodnja
doprinjela zaštiti okoline i sigurnosti obskrbe energije.

17. Šta je okolinski sporazum?

Partneri u proizvodnji mogu postići sporazum koji se tiče okolinske izvedbe a odnosi se na
smanjeno korištenje energije, dematerijalizaciju proizvoda, povećan udio proizvoda.
Okolinski sporazum se može sklopiti na osnovu sektora, sa proizvođačima i potrošačima.
Okolinski sporazumi se sklapaju da se ostvare interisi a ishod je uvijek zajednička bolja
okolinska izvedba. Izvedba = performansa.

18. Koji se sporazumi najviše sreću u praksi?

Najviše se sreću dobrovoljni standardi u sklopu energije i to kategorija korisnika. Tim

sporazumima menadžment izražava dobrovoljne inicijative kojima se ostvaruju mogučnosti
recikliranja, korištene alternativnih sintetičkih materijala umjesto prirodnih. Ovim
sporazumima reguliše se optimalno riješenje, transport sredstava i procjene njihovog ciklusa
proizvoda. Zatim inicijative menadžmenta koji se odnose na eco laberiranje prozvoda ili
djelova tih proizvoda koji ulaze u sastav proizvoda.
 19. Zašto je važna regulativa EU u BiH?

BiH kao zemlja u razvoju i u tranziciji planira svoj razvoj po svaku cijenu. Vlada BiH se
obavezala donijeti okolinsku politiku i realizovati je. Vlada je organizovala direkciju za
europske integracije, koja prevodi direktive i ostala dokumenta na naš jezik i predlaže ih
skupštii na usvajanje. Ta dokumenta postaju raspoloživa u sektorima na korištenje.

20. Regulativa i globalne promjene

Uticaj na globalne promjene imanju dramatične posljedice na privredu. Pa kod siromašnih

zemalja za privredni razvoj postoji veće opterećenje okoliša ali i društva:

1. Jeftina radna snaga

2. Niski porezi
3. Prodaja sirovina
4. Nedostanak zakona
5. Korumpiranost

Eu tjera vladu da usvoje europske stečevine i koriste regulativu kako bi svi građani bili
privremeni vlasnici naslijeđenog bogatstva. Treba se voditi računa o redistribuciji dobara za
generacije koje dolaze.

21. Europska regulativa i globalne promjene

Globalne promjene izazivaju staklenički plinovi: ugljen dioksid 50%, metan CH4 21%,
hloroflourougljici 17% , vodena para 3%, nitrogen 2%, ozon 7%. Učinak omotača bi bio još
veći da okeani ne upiju antropogeni CO2 u iznosu 13-50% također mora i okeani temperaturu
drže ih u ravnoteži. Regulativom se ponižava imisija i stopa rasta.

22. Regulativom do ograničenja ugljen dioksida

Za jednu godinu se u atmosferi emituje 26 GT CO2, od čega: 20 GT spaljivanjem goriva, a 6

GT spaljivanjem šuma.
 23. Dezajniranje BAT tehnlogija u skladu sa Direktivama EU

Direktivama EU 96/171/EC utvrđuje se kao cilj novi set zajedničkih pravila, davanje dozvole
za industrijska postrojenja. Ova pravila su u direktivi IPPC (Intregrate pollution prevention
and control). Preventivno i integrisano zagađivanja u EU se prodrazumjeva kao minimiziranje
zagađenja iz tzv. vrućih tačaka. Ciljevi IPPC su smanjenje imisije, visoki nivo zaštite okoline,
minimizira upotrebu sirovina, olakšava ulogu kontrola. IPPC uređuje isticanje zagađujućih
materija u sfere, upravljaje optadom, buku, energetska efikasnost i korištenje energije. Glavne
odredbe direktiva su: integralna procjena uticaja, izdavanje dozvole za emisiju, informisanje
javnosti, evaluacija BAT, razmjena informacija i zajednički monitoring te granične vrijednosti
emisija.

24. Koji su uslovi za postrojenja koji se koriste za IPPC Direktivu?

1. Primjenjivati odgovarajuće mjere (Primjena BAT)

2. Uzrokovati minimalno zagađivanje
3. Efikasno korištenje energije
4. Smanjenje nastanka otpada
5. Poduzimati mjere predostrožnosti u cilji spriječavanja akcidenata
6. Produzimati mjere za zatvaranje postrojenja u slučaju prekoračenja emisija, i ne
ostavljati subjekt da sam riješava probleme.

Sva industrijska postrojenja dužna su dobiti dozvolu nadležnih EU.

25. Čime su uslovne dozvole instaliranje BAT tehnologija

To instaliranje nosi velike finansiske troškove pa su firme uslovljene da to urade u roku 11

godina. Mehanizam kojem se obezbjeđuju prevencije ima 2 elementa:

1. Istovremenog ocjenjivanja svih emisija i drugih efekata

2. Naknadna uskladjivanja, upravljanja i regulisanja sa zahtijevima utbrđeni u dozvoli

Kod prvog elementa koriste se dva osnovna principa: visoki nivo discipline zaštite okoline i
definisane granične vrijednosti za izlazne supstance zasnovane na konceptu BAT.

26. Razlozi upravljanja integrisanog preventivnog upravljanja zagađivanja

Sadašnji modeli proizvodnje i potrošnje u BiH i zemljama istočne Europe nisu održivi. Uticaj
na okolinu se pomjera ka difuznim izvorima i potrošnji hemije u domaćinstr. Industrijska
postrojenja imaju značajan udio u zagađivanju zemljama EU zbog proizvodnje
materija/emisija: strakleničkih plinovi, materije koje izazivaju kiele kiše, ispaljive organske
komponente. Iskustvo govori da je laše promjeniti načine proizvodnje, nego navike potrošača.
Razlog za jedinstveno pravilo davanja dozvole je što trebaju izbjeći okolinski troškovi, pri
čemu se preduzeća sele iz jednog u drugi dio EU.
 27. Kako i gdje je uređena IPPC Direktiva?

Kod 26 zemalja EU neke su uvele a neke djelomično preuzele direktivu od 1999. Primjenjuju
se na sva moguća postrojenja na kojima se namjeravaju promjene za smanjenje emisija za
stara postrojenja predviđen je GRACE period od dodatnih 10 godina. Neke zemlje su već
uvele sistem davanja dozvola (BAT), na nivou EU Direktiva 86/360 (1994) također predviđa
davanje dozvole zasnovane na BAT-u i ako se ona odnosi na emisije u vazduhu, relevantne za
manji broj postrojenja.