RAČUNOVODSTVENO IZVJEŠĆIVANJE

Računovodstveno izvješćivanje
 završna faza računovodstvenog procesa
 unos – procesiranje – ouptup podataka
 dio računovodstvenog informacijskog sustava (RIS je temeljni
izvor podataka o računovodstvenom poslovanju poduzeća)

Računovodstveni sustav
 temeljni sustav poduzeća o poslovanju poduzetnika
1. izvođački sustav – nabava, proizvodnja
2. informacijski sustav
 računovodstveni sustav – statička evidencija
 neračunovodstveni sustav
3. upravljački sustav – planiranje, vođenje, provođenje i
kontrola

Računovodstveni informacijski sustav

ulaz – proces obrade – izlaz – korisnici

Proces obrade: poslovne knjige, računovodstvena načela,

računovodstveni standardi, zakonski propisi ---- po tome se razlikuje
RIS od drugih sustava

Izlaz: temeljni financijski izvještaji i ostali financijski izvještaji

Poslovni procesi
nabava – proizvodnja – gotovi proizvodi – prodaja (jedan od procesa)

Moduli RIS-a
1. modul glavnih knjiga
 bilančna i izvanbilančna evidencija (aktiva i pasiva,
rashodi i prihodi) imovine, zaliha
2. modul pomočnih knjiga
 modul analitičkih evidencija
 modul pomoćnih analitičkih evidencija
3. dodatni programski moduli

1
Moduli pomoćnih knjiga – analitičke evidencije

Moduli pomoćnih knjiga – ostale knjige

Dodatni programski moduli

2
RIS
 normativno najreguliraniji IS
 objekt i predmet proučavanja poslovanja poduzeća
 RIS profitnih poduzeća
 RIS neprofitnih poduzeća
 RIS proračunskih korisnika
 RIS obrtnika

Računovodstveno izvješćivanje
1. na razini poslovnog računovodstva (računovodstvo poslovnog
sustava, mikroračunovodstvo)
2. na razini društvenog računovodstva (nacionalno računovodstvo,
makroračunovodstvo)

Tradicionalna struktura (koncept)

računovodstveno planiranje – knjigovodstvo – kontrola – analiza – informiranje

Planiranje
 predviđanje budućih događaja na temelju podataka o proteklom
poslovanju i očekivanih događaja
 smanjenje neizvjesnosti poslovanja u budučnosti
 vrste planova: fleksibilni plan, master plan
 rezultat planiranja: različiti predračuni, pretkalkulacije, planski
financijski izvještaj...

Knjigovodstvo
 najznačajniji evidencijski dio računovodstva
 orijentirano na prošlost, bilježi samo nastale poslovne događaje
 uvjeti
1. poslovni događaj je nastao
2. mijenja postojeće stanje aktive, pasive, prihoda ili rashoda
3. postoji dokument – dokaz o nastaloj transakciji
 metoda evidencije = metoda dvojnog knjigovodstva
 rezultat: knjigovodstveni obračuni, kalkulacije, financijski
izvještaji

3
Kontrola (nadzor)
 skup svih postupaka usmjerenih na kontroli cjelokupnog
poslovanja (kontrola, revizija, inspekcije)
 cilj: otkrivanje i otklanjanje nepravilnosti u poslovanju i
poslovnim evidencijama
 usmjerena na sve faze obrade (ulaz, obrada, izlaz)
 utvrđuje odstupanja planirano – ostvareno (predračuni –
obračuni)

Računovodstvena analiza
 značajan dio ukupne analize poslovanja
 proučava podatke iz računovodstvenih predračuna i
računovodstvenih obračuna (planirano – ostvareno; uzroci –
posljedice)
 usmjerena na analizu financijskih izvještaja
 daje prijedloge za poboljšanje poslovanja

Računovodstveno informiranje
 prezentira korisnicima informacija iz prethodnik dijelova
računovodstva (planiranje, knjigovodstvo, kontrola, analiza)
 korisnici: interni, eksterni
 informacijski spektar: temeljni financijski izvještaji + ostali
računovodstveni izvještaji

Funkcionalna struktura računovodstva

4
Financijsko računovodstvo
 orijentirano prošlosti
 odnosi se na cjelinu poduzeća
 pruža sintetizirane informacije (glavna knjiga)
 korisnici su prije svih vanjski subjekti (sadašnji i potencijalni
investitori, kupci, dobavljači, država....), ali je potrebno i
internim korisnicima
 osigurava informacije o obliku financijskih izvještaja koji su
propisani, unificirani, usklađeni sa zakonskim propisima,
standardima, opće prihvačenim načelima

Računovodstvo troškova
 interno orijentirano računovodstvo - interni korisnici, pomoć
managerima
 prati troškove po prirodnim vrstama, mjestima i nosiocima
troškova (obračun proizvodnje)
 obuhvaća tehnike i metode za analitičku obradu troškova,
klasifikaciju troškova, evidentiranje i raspodjelu troškova,
izvješćivanje o troškovima
 planiranje i kontrola troškova
 osigurava informacije za upravljanje _________________ koje
uzrokuju nastanak troškova

Upravljačko računovodstvo
 orijentirano budučnosti, računovodstvo za upravljanje
 pomoć managementu u planiranju (definiranje ciljeva) i kontroli
ostvarivanja postavljenih ciljeva
 visok stupanj fleksibilnosti u pripremi svih izvještaja
 informacije IS usmjerene managementu za poslovno odlučivanje
i najčešće nisu dostupne
 nije obvezno

5
 INFORMACIJSKI SPEKTAR

 skup svih infomacija koje se kao krajnji proizvod RIS-va

prezentiraju korisnicima
 zavisi od interesa i potreba korisnika (internih, eksternih)
 određen je pitanjima
 kavka je informacija potrebna
 kada je informacija potrebna
 kome je potrebna
 zašto je potrebna
 koliko to košta

Vrste informacija:
 prema opsegu: sintetizirane, detaljne (analitičke)
 prema vremenu: povremene, svakodnevne
 prema izgledu: unificirane, interno kreirane

Forma prezentiranja računovodstvenih (financijskih) izvještaja

- kvaliteta informacija

Snažno ograničenje:
Cost – benefit analiza: trošak < koristi

6
Izvještaji za interne korisnike
 nestandardizirani izvještaji, nisu propisani zakonom
 interno se kreiraju
 detaljni su, analitički
 odnose se samo na neki segment ili na cjelinu poslovanja
 sastavljaju se svakodnevno ili periodično

Izvještaji za eksterne korisnike

 propisani izvještaji (forma, sadržaj i vrijeme)
 sintetizirani, globalni, usmjereni na cjelokupno poslovanje
 sadrži samo stvarne podatke
 najznačajniji:
temeljni i financijski izvještaji + statički izvještaji + porezna bilanca

Temeljni financijski izvještaji

 bilanca
 račun dobiti i gubitka
 izvještaj o promjenama vlasničke glavnice
 izvještaj o novčanom toku
 bilješke uz financijska izvještaje

Ti su izvještaji usmjereni prvenstveno vanjskim korisnicima –

investitorima, zaposlenicima, zajmodavcima, dobavljačima,
vjerovnicima, kupcima, državi i javnosti.

Cilj financijski izvještaja da pruže informaciju o financijskom

položaju, uspješnosti i promjenama financijskog položaja poduzeća,
što je korisno radi donošenja ekonomskih odluka, koje mogu uključiti
pitanja kao npr. da li treba zadržati ili prodati svoje ulaganje u
poduzeće, ili treba ponoviti izbor ili zamijeniti management.

Temeljni financijski izvještaji se sastavljaju za poslovnu godinu.

Temeljni financijski izvještaji se čuvaju trajno.

Jednom godišnje moraju javno objaviti financijske izvještaje:
a) veliki poduzetnici
b) srednje veliki ako su organizirani kao d.d.

7
Jednom godišnje reviziji podliježu financijski izvještaji:
a) velikih poduzeća
b) srednje velika ako su d.d.

Predočavanje financijskih izvještaja vlasnicima

a) u roku 6 mjeseci nakon isteka godine veliki poduzetnici
b) u roku 4 mjeseca srednji i mali poduzetnici
c) u roku 9 mjeseci grupa koja provodi konsoldaciju
−> rok 30.09. za sve predaja u sudski registar

Elementi financijski izvještaja:

a) sredstva (imovina)
b) obveze
c) glavnica

8
 BILANCA

 statički financijski izvještaj

 prikaz stanja, imovine, obveza i kapitala na određeni dan –
datum bilance
 prikazuje s kojom imovinom poduzeće raspolaže i odakle ju je
nabavilo
 ukazuje na financijski položaj poduzeća

IMOVINA = OBVEZA + KAPITAL

AKTIVA = PASIVA
IMOVINA = IZVORI IMOVINE

Kriteriji za prepoznavanje u financijskim izvještajima

 svi elementi financijskih izvještaja priznaju se kada postoji
vjerojatnost da će ekonomske koristi teći u ili iz poduzeća i kada
stavka ima vrijednost koja se može pouzdano izmjeriti

IMOVINA – AKTIVA

 različiti resursi kojima poduzeće raspolaže kako bi ostvarilo svoj

ekonomski zadatak, određenu zaradu
 određeni uvjeti koje određeni resurs mora zadovoljiti da bi bio
prikazan u bilanci kao imovina
 da je u vlasništvu poduzeća
 da ima mjerljivu vrijednost
 da se od resursa može očekivati buduća ekonomska korist
 buduća ekonomska korist očituje se kroz mogućnost tržišne
valorizacije

Podjela imovine (kriteriji)

 pojavni oblik: materijalno i nematerijalno
 funkcionalnost (učinkovitost): dugotrajna i kratkotrajna

9
DUGOTRAJNA IMOVINA

1. nematerijalna imovina
2. materijalna imovina
3. financijska imovina
4. potraživanja

1. Dugotrajna nematerijalna imovina

Obilježja
 nema fizički oblik
 ima buduću ekonomsku korist
 ima ograničen vijek upotrebe
 stječe se zbog njenog korištenja u poslovne aktivnosti
 tu ubrajamo
 osnivački izdaci – MRS 38 – Rashodi razdoblja
 izdaci za razvoj
 patenti, licencije, koncesije, franšize
 zaštitni znak i trgovačko ime (ali ne onaj koji je interno
razvijen – rashod razdoblja)
 softver
 goodwill
 ostala prava
 nematerijalna imovina u pripremi
 dani predujmovi
 ispravak vrijednosti nematerijalne imovine

Osnivački izdaci
- izdaci za studije i istraživanja prilikom osnivanja poduzeća
- izrada projektne dokumentacije koja se odnosi na osnivanje
- izdaci za stručno usavršavanje zaposlenih prilikom osnivanja
- ostali izdaci (sudski troškovi prilikom registracije i sl.)
- ovi izdaci se mogu
a) mogu kapitalizirati (iskazati kako dugotrajnu nematerijalnu
imovinu)
b) mogu odmah postati troškovi razdoblja u kojem su nastali

10
Ako management procjeni da ovi izdaci imaju buduću ekonomsku
korist, tada će se kapitalizirat, a ako se procjeni da nemaju buduću
ekonomsku korist, evidentiraju se kao troškovi razdoblja (rashodi)

Izdaci za istraživanje i razvoj

Ovi izdaci se odnose na izvorno i planirano ispitivanje koje se
poduzima s nadom da će se doći do novih znanstvenih i tehničkih
spoznaja.
U troškove istraživanja i razvoja uključuju se ovi troškovi:
- plaće, nadnice i ostali troškovi osoblja
- troškovi materijala i usluga
- amortizacija opreme i uređaja itd.
Računovodstveni tretman ovih troškova može biti:
a) vrši se vremensko razgraničavanje (kapitalizacija) tih
troškova
b) to su troškovi razdoblja

Patenti – predstavljaju ekskluzivna prava izumitelja koja su

zakonom zaštićena. Vlasnik patenta ima isključivo pravo
korištenja, proizvodnje, ponude ili prodaje patentiranog izuma

Licence – predstavljaju prava ili dozvole koje se kupuju za točno

definirano vrijeme i svrhu.
Licencija znači pravo proizvodnje određenog proizvoda za točno
određeno razdbolje

Koncesija je imanje prava na obavljanje neke privatne djelatnosti.

Franšiza je dozvola za proizvodnju ili pružanje usluga, a vrši se

stroga kontrola. Kod nje se mora poslovati po standardu
franšizma.

Goodwill
Nematerijalna imovina koja se ne može zasebno stjecati na tržištu.
Stječe se u poslovnim kombinacijama. Goodwill je ugled
poduzeća koji je rezultat njegove reputacije na tržištu,
monopolnog položaja ili konkurentske snage. Goodwill je razlika

11
između plaćenog troška stjecanja i procjene vrijednosti. Goodwill
može biti i negativan.

Može se stjecati na nekoliko načina:

 zasebno se stječe (patenti, licencije)
 stječe se kao dio poslovnih kombinacija (goodwill)
 stječe se pomoću državnih potpora
 stječe se razmjenom za drugu imovinu (treba odrediti
osnovicu razmjene)

Priznavanje nematerijalne imovine u bilanci - 2 uvjeta

1) da ima buduću ekonomsku korist
2) trošak nabavke se može pouzdano odrediti
- ako imamo zadovoljena 2 uvjeta onda u razred 0
- ako nemam zadovoljena 2 uvjeta onda u razred 4

Određivanje troška nabave nematerijalne imovine:

1) fakturna vrijednost dobavljača + ovisni troškovi
2) razlika između troška stjecanja nekog subjekta i «fair»
troškova tog subjekta
3) trošak stjecanja je procijenjena vrijednost potpore
4) procijenjena vrijednost nematerijalne ili druge imovine koja je
razmijenjena ovisno o tome što je osnovica razmjene

Ispravak vrijednosti nematerijalne imovine javlja se prilikom

svođenja nabavne vrijednosti imovine na stvarnu putem
amortizacije.

12
2. Dugotrajna materijalna imovina

Dugotrajnu materijalnu imovinu čine stalna sredstva koja nisu

namijenjena prodaji već ih poduzetnik koristi u proizvodnji
proizvoda, obavljanju usluga i prometu roba.

Čine ju:
 prirodna bogatstva – zemljišta (građevinska,
poljoprivredna)
 građevinski objekti, postojenja, oprema
 alati, pogonski i uredski namještaji, transportna sredstva
 rezervni dijelovi kao sastavni dio opreme
 višegodišnji nasadi i osnovna stada
 knjige, slike, djela likovnih umjetnika (izuzetak od
obračuna amortizacije)
 stambene zgrade i stanovi
 materijalna imovina u pripremi
 dani predujmovi (za nabavu bilo kojeg oblika dugotrajne
materijalne imovine)
 ispravak vrijednosti materijalne imovine (osim prirodnih
bogatstva)

Priznavanje dugotrajne materijalne imovine

1) ako se očekuje buduće materijalne koristi
2) ukoliko se trošak stjecanja može pouzdano utvrditi
Dugotrajna materijalna imovina u računovodstvu se knjiži po
Bruto Knjigovodstvenoj Vrijednosti (BKV). Sva dugotrajna
materijalna imovina izuzev prirodnih bogatstva i spomeničke
baštine podliježe amortizaciji.

Poduzetnik dugotrajnu materijalu imovinu može nabaviti:

1) kupnjom iz vlastitih sredstava ili kredita
2) izgradnjom ili izradom u vlastitoj ili tuđoj režiji
3) zamjenom po NKV ili po fer vrijednosti
Dugotrajna materijalna imovina može se otuđiti.
Proces nabave radi se preko računa «imovine u pripremi»

13
U troškove nabavke uključeni su:
 kupovna cijena
 carina i druge uvozne pristojbe za uvezena sredstva
 nepovratni porez
 svi izravni troškovi koji se mogu pripisati dovođenju
sredstava u radno stanje za namjeravanu upotrebu.

Dugotrajna materijalna imovina koja se amortizira:

1. proces nabavke zemljišta
2. proces upotrebe
3. proces prodaje – otuđivanje dugotrajne imovine: prodaja,
davanje bez naknade, rashodovanje
- moramo znati fakturnu vrijednost sredstva (prodajnu cijenu),
koliki je trošak nabave i kolika je amortizacija (IV)

Proces likvidacije ili otuđivanje dugotrajne materijalne imovine

 taj proces se može realizirati kroz nekoliko metoda:
1. ispitivanje prodaje dugotrajne materijalne imovine
2. rashodovanje dugotrajne materijalne imovine
3. davanje bez naknade drugima
4. inventurni manjkovi

1. ispitivanje prodaje dugotrajne materijalne imovine

Zamjenom stare tehnologije novom, poduzeće nastoji postići
manje troškove, ate što prije otpisati zastarjelu tehnologiju
Knjigovodstvena vrijednost = sadašnja vrijednost = neotpisana
vrijednost = neamortizirana
Trošak nabavke – IV = neotpisana vrijednost

2. rashodovanje dugotrajne materijalne imovine

predstavlja redoviti postupak likvidacije kada je dugotrajna
imovina otpisana
rashodovanje imovine – imovinu u procesu rashodovanja zapravo
isknjižujemo iz poslovnih knjiga. Rashoduje se sredstvo koje ima
neku knjigovodstvenu vrijednost – knjigovodstvena vrijednost je
rashod u tom trenutku. Ako nema knjigovodstvene vrijednosti –
zatvara se konto trošak nabave i konto ispravka.

14
 3. davanje bez naknade drugima
predstavlja transakciju koja znači smanjivanje dugotrajne imovine
u poduzeću bez izravne ekonomske koristi u poduzeću (npr.
prihoda). Poklanjanje i sl.

4. Inventurni manjkovi
evidentiraju se kao proces otuđivanja ili likvidacije.
Inventurni manjkovi mogu nastati zbog:
a) objektivnih okolnosti (nestanak broda, vagona i sl.)
b) subjektivnih okolnosti (zna se krivac)

3. Dugotrajna financijska imovina

Dugotrajna financijska imovina su sva ulaganja tj. plasmani koje ima

pravni subjekt u obliku ulaganja u vrijednosne papire, zajmove i
depozite, sve duže od 1 godine
 udjeli u povezanim poduzećima
 dani zajmovi i krediti
 dani depoziti i jamčevine
 ulaganja u vrijednosne papire (dionice, obveznice, blagajnički
zapisi...)
 otkupljene vlastite dionice
 ispravak vrijednosti dugotrajne financijske imovine

Osnovne grupe ulaganja

1. udjeli u povezanim poduzećima
2. ulaganja u vrijednosne papire
3. dugoročni plasmani (krediti, zajmovi, depoziti)

Korist od ovih ulaganja se naziva ili dividende ili udjeli u neto dobiti
ili kamate.

1. udjeli u povezanim poduzećima

- ulaganje u dionice

15
2. ulaganje u vrijednosne papire
a) ulaganje u dionice (obične i povlaštene) – predstavlja ulaganje
u vlasničke vrijednosne papire
b) ulaganje u obveznice – predstavlja ulaganje u dužničke
vrijednosne papire

Vrijednosni papiri su dokazne isprave koje vlasniku, korisniku ili

vjerovniku daje određena imovinska prava.
Dijele se na:
a) novčane vrijednosne papire
b) robne vrijednosne papire
Novčani vrijednosni papiri su: čekovi, mjenice, dionice, obveznice,
komercijalni zapisi, blagajnički zapisi.

Ulaganje u dionice
Ulaganje u dionice mogu biti dugotrajna (ako ju damo u porfelj) ili
kratkotrajna (ako ju u roku od godine dana prodamo).
Povezane tvrtke su one kod koji jedna tvrtka može kontrolirati drugu
ili ima značajan utjecaj nad drugom tvrtkom u donošenju financijskih i
drugih poslovnih odluka. Udjeli u povezanim tvrtkama ostvaruju se
putem otkupa vlasničkih vrijednosnih papira i to običnih dionica.
Kada jedna tvrtka ulaže u obične dionice druge tvrtke s namjerom
držanja dionica na duži rok od jedne godine mogu se pojaviti ove 3
mogućnosti:
1) nema značajnog utjecaja i nema kontrole (nepovezana društva,
otkupljeno do 20% dionica druge tvrtke) – metoda troška
2) postoji značajan utjecaj, ali nema kontrole (otkupljeno od 20%
do 50% dionica druge tvrtke) – metoda udjela
3) postoji kontrola (otkupljeno više od 50%) – metoda udjela

Ad.1. metoda troška (prihod se priznaje u visini dividendi koje je

izglasao subjekt čije se dionice drže)
Ad.2. u ovom slučaju ulagač u obične dionice može utjecati na
poslovnom i financijskom politiku tvrtke u koju ulaže, ali nema
kontrolu. Značajan utjecaj se odnosi na:
a) zastupljenost u upravnom odboru
b) sudjelovanje u donošenju poslovnih odluka
c) međusobna razmjena rukovodnog osoblja i dr.

16
Kod udjela 20%-50% ulaganje u obične dionice drugog društva
evidentira se po metodi udjela što znači da se zbrajaju svi troškovi
ulaganja, a to su:
- tržišna vrijednost
- naknada burzi
- brokerske provizije
Ad.3. tvrtka koja ima većinski udjel odnosno više od 50% običnih
dionica druge tvrtke naziva se matica, a tvrtka koja je u cijelosti ili
djelomično kontrolirana naziva se podružnica. Kontrola interesa znači
da matična tvrtka kontrolira poslovnu i financijsku politiku svojih
podružnica. Matica sastavlja konsolidirane financijske izvještaje.

Obveznice
Obveznice su (kreditni) vrijednosni papiri, jer služe kao instrument
formiranja dugoročnih izvora financiranja. Iznos na koji glase
obveznice u trenutku emisije čini njihovu NV. Emitirane obveznice
mogu se prodati:
1) po NV
2) uz diskont – kad je TV manja od NV
3) uz premiju – kada je TV veća od NV
Prodajom emitiranih dionica obveznica povećava se stanje ŽR – na
aktivi i povećava se u pasivi vrijednost tuđih dugoročnih kapitala.
Prodajom vlastitih obveznica stvara se dužničko vjerovnički odnos i
emitent ima obvezu otkupiti obveznice na dan dospijeća od
bonholdera tj. imatelja obveznica.

Prihod od kamata
Kod pojedinih plasmana ako je uloženo u obveznice uz premiju tada
će prihodi od kamata biti manji od nominalno obračunatih prihoda.
Ako je ulaganje uz diskont, tada će prihodi od kamata biti veći od
nominalno obračunatih prihoda.

Prihodi od dividendi
Prihod od dividendi priznaje se ako se koristi metoda troška ulaganja
3 situacije:
1) do 20% - nema značajnog utjecaj i nema kontrole
2) 20-50% - nema kontrole, utjecaj postoji
3) više od 50% postoji kontrola

17
ad.1. – metoda utroška – prihod se priznaje u visini dividendi koje je
izglasao subjekt čije se dionice drže
ad.2. i 3. – metoda udjela – prihod se priznaje kao proporcionalni
udjel u neto dobiti društva čije se dionice drže

Tečajne razlike
Tečajne razlike predstavljaju svote novca što proizlaze iz promjene
cijena (tečaja) novac između dva razdoblja odnosno između početne
kupovne i zaključne prodajne cijene (tečaja). Pozitivne tečajne razlike
nastaju ako je vrijednost strane valute u odnosu na domaću pala. Za
pozitivne tečajne razlike povećava se glavnica tvrtke, a za negativne
smanjuje.
porast valutnog tečaja = slabljenje vrijednosti domaće valute

4. Dugoročna potraživanja

 potraživanja po osnovi prodaje na kredit

 ostala dugoročna potraživanja
 ispravak vrijednosti potraživanja

dugotrajna potraživanja
- ispravak vrijednosti potraživanja
trošak prodaje

trošak nabave TN
- ispravak vrijednosti IV
neto knjigovodstvena vrijednost

18
KRATKOTRAJNA IMOVINA

1. zalihe
2. potraživanja
3. financijska imovina
4. novac

1. Zalihe

Zalihe su sredstva:
 koja se drže u redovnom tijeku poslovanja – namijenjena prodaji
 u procesu proizvodnje za takvu proizvodnju
 u obliku materijala ili dijelova zaliha kosa se troše u
proizvodnom procesu

Zalihe se dijele na 2 dijela:

1. zalihe inputa – ulažu se u proizvodni proces (sirovine, materijal,
rezervni dijelovi, sitni inventar)
2. zalihe outputa – nastaju kao produkt proizvodnog procesa (zalihe
proizvodnje, gotovi proizvodi, trgovačka roba)

Vrste zaliha
 sirovine i materijala
 rezervni dijelovi
 sitni inventar
 autogume
 ambalaža
 proizvodnja u otku
 trgovačka roba
 dani predujmovi za zalihe
 ispravak vrijednosti zaliha

Osnovno obilježje zaliha je da im je vijek upotrebe kraći od 1 godine.

Vrijednost zaliha utvrđuje se po:

1. trošku nabave
2. netovrijednost koja se može realizirati

19
Vrijednosno usklađivanje zaliha – predstavlja smanjenje vrijednosti
određene imovine uslijed potpunog ili djelomičnog zastarijevanja. To
je svođenje vrijednosti zaliha na iznos koji se može realizirati tj.
nadoknaditi kroz buduće korištenje ili eventualnu prodaju.
Provodi se kada stvarna vrijednost ne odgovara knjigovodstvenoj
vrijednosti tj. kada je stvarna vrijednost niža od knjigovodstvene.

Razlozi usklađivanja:
 ako su zalihe oštećene
 ako su u cijelosti ili djelomično zastarjele
 ako je smanjena njihova prodajna cijena
iznos bilo kojeg gubitka otpisivanja zaliha do neto vrijednosti koja se
može realizirati i svi gubici zaliha trebaju se priznati kao rashod u
razdoblju kad je nastalo otpisivanje.

Analitičko raščlanjivanje sirovina i materijala po vrstama, količini

vrijednosti. Promjene na sirovini evidentiraju se:
 u financijskom knjigovodstvu
 u materijalnom knjigovodstvu
 u skladišnoj evidenciji

Analitičko knjigovodstvo zaliha sirovina i materijala

U ovom analitičkom knjigovodstvu otvara se u pravilo po jedan
analitički konto za svaku vrstu sirovina i materijala. Sirovine
Dokumenti za knjiženje u ovom analitičkom knjigovodstvu su:
1. kod nabave – primka
2. kod izdavanja u proizvodnju, tj. na drugom mjestu potrošnje
(upotrebe) skladište ispostavlja dokument – izdatnica
3. kod prodaje sirovina i materijala - otpremnica
4. kod knjiženja viškova i manjkova po inventuri – inventurne liste
5. kod uništenja sirovina i materijala – zapisnik koji je sastavila
komisija

Razlika siroivna i materijala

 sirovine su rezultat rudarstva
 materijal je rezultat izvedene proizvodnje

20
Troškove nabave sirovina i materijala čine:
1) kupovna cijena (cijena dobavljača iskazan u računu)
2) zavisni troškovi nabave u koje ulaze troškovi prijevoza,
troškovi osiguranja u transportu, troškovi utovara i istovara
3) carina i druge uvozne pristojbe
4) nepovratni porez

Sirovine i materijal na skladištu mogu se evidentirati po stvarnim

troškovima nabave i planskim vrijednostima:

Evidencija po stvarnom trošku nabavke

1. FIFO (prva cijena ulaza, prva cijena izlaza) – metoda FIFO

naziva se kronološka metoda. Materijal se iz skladišta izdaje po cijeni
po kojoj je nabavljen tako dugo dok se ne iscrpe zalihe materijala po
njihovoj nabavnoj cijeni. Nakon toga se materijal izdaje iz skladišta o
cijeni slijedeće nabave i tako redom.

2. Metoda PROSJEČNIH CIJENA - primjenjuje se za obračun

utroška materijala tako da se ukupna vrijednost materijala na zalihama
dijeli se ukupnom količinom materijala na zalihama. Prije svake
izdatnice izražava se nova prosječna cijena.

3. metoda LIFO – zadnja ulazna cijena, prva izlazna. Količinski

izlaz sirovina se obračunava po prvoj ulaznoj cijeni sve dok se
zalihe po toj cijeni ne utroše, nakon čega se prelazi na sljedeću
posljednju cijenu.

4. metoda HIFO - količinski izlaz se obračunava po najvećoj

ulaznoj cijeni sve dok se ne utroše zalihe po toj cijeni, nakon čega se
prelazi na slijedeću najveću ulaznu cijenu.

5. metoda NIFO – ne može se koristiti zbog toga što se temelji

na budućim ulaznim cijenama koje nisu prošle knjigovodstvo.

Evidencija po planskom trošku nabave:

Metoda planskih cijena podrazumijeva se da za svaku vrstu SIM na
početku razdoblja odredi planska ili stalna cijena po kojoj će se

21
obračunavati svi ulazi, izlazi, nabave, utrošci zaliha po istoj cijeni bez
obzira na stvarne troškove nabave. Svođenje planiranih troškova
nabave na stvarne troškove nabave provodi se zbirno u sintetičkoj
evidenciji glavne knjige. Planske cijene svedene su pomoću
odstupanja na stvarne vrijednosti.

Postoje dvije situacije:

a) planski trošak nabave je veći od stvarnog troška nabave –
«pozitivno odstupanje» - knjiženjem utroška SIM, stvarni
trošak je manji od planskog
b) planski trošak nabava je manji od stvarnog troška nabave –
«negativno odstupanje» - knjiženjem utroška SIM, stvarni
trošak je veći od planskog

Materijal u doradi, obradi i manipulaciji

Postoje takve situacije kad poduzeće mora slati materijal i sirovine na
doradu u drugo poduzeće da bi se mogle koristi u tehnološkom
procesu. Nakon završene dorade materijal se vraća na skladište
poduzeća po većoj vrijednosti.

Zalihe rezervnih dijelova

1. veliki – spadaju pod dugotrajnu imovinu
2. mali – zalihe se vode jednako kao zalihe SIM, ali kad se
zaključi konto 309, prenose se na konto 320

Sitni inventar i njegovo računovodstveno pračenje

Kao sitan inventar tretira se sva ona imovina čiji je vijek korištenja
duži o jedne godine a istovremeno je pojedinačna nabavna vrijednost
mana od 1000kn
3 metode otpisa sitnog inventara:
1) metoda 50% otpisa
 stavljanjem sitnog inventara u upotrebu, 100% se otpisuje
njegova vrijednost na teret troškova
2) metoda 100% otpisa
 stavljanjem sitnog inventara u upotrebu 50% se otpiše
odmah, a 50% u trenutku rashodovanja
3) metoda kalkulativnog otpisa

22
  sitan inventar se otpisuje kao i dugotrajna imovina. Prvo se
utvrđuje stopa otpisa, a nakon toga godišnji iznos otpisa

Zalihe autoguma se pojavljuje onda kada imamo transportna sredstva

odnosno one se ne drže u skladištima već se nabavljaju samo onda
kada su potrebna
 kao proizvod ako su predmet proizvodnje
 kao rezervni dio
 u okviru DMI ako imamo kamion ili neko trasportno
sredstvo

Zalihe ambalaže se pojavljuju samo onda kada su nam specifične za

našu djelatnost
 ako imamo kontenjer (obračunava se pod amortizacijom)
 povezane s sirovinom i materijalom (u okviru zaliha sirovinom
se prikazuju)
 u okviru gotovih proizvoda

Proizvodnja u toku
 u visini troška proizvoda ali za veličinu koja je dovršena
 trošak proizvoda čini direktni materijal, direktni rad, opći
troškovi proizvodnje i to za varijabilni i fiksni trošak koji se
mogu uračunati u zalihe nedovršene proizvodnje

Razlika vrijednosti prikazana u Bilanci u stavki Porizvodnja u toku i

Zalihe gotovih proizvoda predstvalja razliku u trošku proizvoda koja
se odnosi na dovršenu proizvodnju

dovršeno na zalihe
troškovi proizvoda
nedovršeno na zalihe nedovršene proizvodnje
troškovi

troškovi razdoblja

23
U okviru analitičko knjigovodstva proizvodnje otvaraju se u pravilu:
1) analitičko knjigovodstvo mjesta troškova
U analitičkom knjigovodstvu mjesta troškova evidentiraju se troškovi
nastali na pojedinom mjestu troškova. Ovisno o vrsti djelatnosti,
trgovačka društva će imati različita mjesta troškova; no najčešća
proizvodna mjesta troškova možemo podijeliti na:
a) mjesta trošk.osnovne djelatnosti (pogon A, pogon B…)
b) mjesta trošk.pomoćne djelatnosti (mehaničke radionice,
transport)
c) mjesta trošk.sporedne djelatnosti (proizvodnja ambalaže u
tvornici keksa…)
d) mjesta trošk.neproizvodnih aktivnosti (nabava, prodaja,
računovodstvo…)
2) analitičko knjigovodstvo nosioca troškova
U analitičkom knjigovodstvu mjesta troškova otvara se konto za
svakog nosioca troškova. U ovom se kontu iskazuju troškovi koji se
odnose na određeni nosioc troška. Nosioci troška su procesi
proizvodnje određenih proizvoda i procesi obavljanja određenih
usluga.
U ovom analitičkom knjigovodstvu po nosiocima troškova se prate:
a) direktni troškovi – u njih spadaju troškovi direktnog
materijala i direktnog rada
b) indirektni troškovi – u njih spadaju opći varijabilni
troškovi u proizvodnji i opći fiksni troškovi povezani s
proizvodnjom
Funkciju konta u ovom analitičkom knjigovodstvu imaju tzv. radni
nalozi koji se vode u proizvodnji po narudžbi. Na koncu razdoblja
(mjesec, 3 mjeseca) sa konta nosioca troškova za količinu dovršenih
proizvoda u toku razdoblja, troškovi se prenose u analitičko
knjigovodstvo zaliha gotovih proizvoda. Na koncu razdoblja na kontu
nosioca troškova (proces proizvodnje) ostaje iznos troškova koji se
odnosi na nedovršenu proizvodnju, tj. na proizvodnju u toku na koncu
razdoblja.

Zalihe gotovih proizvoda se iz Bilance sele u Račun dobiti i gubitka

čime nastaju rashod.

24
Analitičko knjigovodstvo gotovih proizvoda
U ovom analitičkom knjigovodstvu otvara se jedan konto za svaku
vrstu proizvoda. Sadržaj tog konta jednak je sadržaju konta u
analitičkom knjigovodstvu sirovina i materijala. Umjesto troškova
nabave, zalihe gotovih proizvoda evidentiraju se po trošku proizvoda
(trošku proizvodnje).
U troškove proizvoda se uključuju:
a) troškovi direktnog materijala
b) troškovi direktnog rada – direktne plaće radnika u proizvodnji
c) opći troškovi proizvodnje – varijabilni dio
d) fiksni troškovi proizvodnje za iskorišteni normalni kapacitet
U analitičkom knjigovodstvu zaliha gotovih proizvoda ne iskazuje se
struktura troškova proizvoda za pojedini proizvod. Podaci o strukturi
sadržani su u obračunu troškova proizvodnje za određeno razdoblje.
Za ovo knjigovodstvo ulaz, tj. povećanje zaliha gotovih proizvoda koji
su primljeni iz proizvodnje knjiži se na temelju dokumenata koji se
može zvati predatnica – primka.
Za izlaz gotovih proizvoda, u pravilu, prilikom otpreme proizvoda
kupcima ispostavlja se dokument otpremnica – izdatnica.

Zalihe trgovačke robe

 uvijek predstavlja trošak nabave u Bilanci
 postoje zalihe trgovačke robe
 u stvari
 u prodavaonici
 po trošku nabave
 u visini prodane vrijednosti koji se mora svesti u trošak
nabave

25
3. Potraživanja

 potraživanja od kupaca
 potraživanja od zaposlenika
 akontacija za službeni put – dnevnica, nočenje i prijevoz
 inventurni manjak
 potraživanja za dividente (s osnove stjecanja dionice) i udjele u
dobiti
 potraživanja od kamata
 potraživanja od države (pretporez isl)
 ispravak vrijednosti potraživanja

3. Financijska kratkotrajna imovina

 poslovni udjeli i dionice povezanih poduzeća

 dani zajmovi i krediti
 vrijednosni papiri (dionice, obveznice, komercijalni zapisi,
mjenice, čekovi, zadužnice)
 otkupljene vlastite dionice
 potraživanja za uplačene predujmove za nabavke, usluge
 ispravak vrijednosti kratkotrajne financijske imovine

4. Novac

 u banci (žiro-račun, tekuči račun, izdvojena novčana sredstva za

akreditive, izdvojena novčana sredstva za investicije, kunski i
devizni račun)
 u blagajni (glavna blagajna, blagajna prodavaonica, devizna
blagajna...)

26
Razlika aktive i pasive
 potraživanja za upisani a neuplaćeni kapital
 plačeni troškovi budućeg razdoblja i dospjela naplata prihoda
 gubitak iznad visine kapitala
 izvanbilančni zapisi

Iznos uplaćenog kapitala se dobije

upisani temeljni kapital (upisan u Sudski registar) – uplaćeni kapital

Vremenska razgraničenja nastaju kada postoji nesklad između rashoda

i prihoda – jedan dio ide na naredno obračunsko razdoblje a ono što
ostane je ono što će biti trošak u idućem obračunskom razdoblju

Gubitak iznad visine kapitala nastaje kada je rezultat poslovanja

negativan. Ako se ne namiri onda se prenosi te imamo gubitak iz
prethodnih godina

Ispod zbroja bilance idu izvanbilančni zapisi koji proizlaze kao

početna stanja na izvanbilančnim kontima. Postoje u onom slučaju
kada postoji pretpostavka da će se nešto dogoditi a još se nije dogodilo

IZVORI IMOVINE – PASIVA

 različite pravne i fizičke osobe od kojih poduzeće pribavlja

sredstava
 podjela
a) prema vlasništvu: vlastiti i tuđi
b) prema ročnosti: kratkoročni, dugoročni i trajni
 obveze – postojeći dug poduzeća proizašao iz prošlih događaja
za čije se podmirenje očekuje smanjenje resursa koji
ostvaruju ekonomske koristi
 kapital (glavnica) – ostatak imovine nakon odbitka svih obveza,
neto vrijednosti imovine

IMOVINA = GLAVNICA + OBVEZE

GLAVNICA = IMOVINA – OBVEZE

27
 Obveze
 postojeći dug
 podjela: kratkoročne, dugoročne
 načini podmirenja
a) isplata sa žiro-računa
b) ustupanje imovine
c) zamjena jedne obveze za drugu
d) transformacija obveze u kapital (trajna obveza)

Kaputal (glavnica, neto imovina)

 dio imovine koji pripada vlasnicima poduzeća
 trajna obveza prema vlasnicima poduzeća
 2 osnovna dijela

ULOŽENI KAPITAL + ZARAĐENI KAPITAL

IMOVINA = AKTIVA
IZVORI IMOVINE = PASIVA
AKTIVA = PASIVA

Struktura glavnice
 upisani kapital
 premije na emitirane dionice
 revalorizacija rezerve
 rezerve (zakonske, statutarne, rezerve na otkup vlastitih
dionica...)
 zadržana dobit ili preneseni gubitak
 dobit ili gubitak tekuće godine
 dugoročna rezerviranja za rizike i troškove (potencijalne
rezerve)
 odgođeno pračenje troškova i prihoda budućih razdoblja
 izvanbilančni zapisi

Premija na emitirane dionice nastaje onda kada je tržišna cijena veća

od nominalne vrijednosti

Zadražana dobit nije raspoređena kao tekuća dobit

28
Iz neto dobiti se treba pokriti preneseni gubitak pa idu 5% zakonskih
rezervi i ostalih rezervi te dolazimo do odbiti.

Gubitak se može pokriti iz novih zakonskih rezervi (ako nije pokriven

iz dobiti)

Potencijalne rezerve se odnose na sadašnje učinke, nisu predvidljive,

stvara se prvo po planiranom trošku te s druge strane dugoročne
rezerve. U visini stvarnog troška čemo ukidati dugoročna rezerviranja
te čemo imati stavku Prihodi od planiranih troškova i to u Računu
dobiti i gubitka
Zbog vremenskog nesklada prihoda i rashoda pojavjuje se odgođeno
pračenje troškova. Npr u slučaju kod fakture za trošak grijanja (faktura
ne stiže za cijeli tok već u razdoblju trajanja troška)

Prihodi od budućih razdoblja se pojavljuje kod provedbe neke

edukacije, npr školarine. Unaprijed smo platili školarinu za 2006/07
godinu. Iznos koji smo uplatili mora se razmjerno raspodjeliti na obe
godine (2006 i 2007) i to sve dok traje studentska godina

Struktura bilance
 formalni izgled
 jednostrani oblik
 stepenasti (stupnjeviti) oblik
 dvostrani oblik (bilančni oblik, oblik T-konta)
 kriteriji sistematizacije pozicija A i P u bilanci

AKTIVA PASIVA
funkcionalnost namjena

likvidnost ročnost
(opadajuća, (opadajuća,
rastuća) rastuća)

Kriterij namjene kaže da bi se kratkoročna imovina trebala financirati

iz kratkoročnih obveza i dijela dugoročnih obveza

29
Najlikvidnije sredstvo je novac

Vrste bilance
 prema vremenu sastavljanja
 planska (proračunske, prethodne)
 stavrne (obračunske, nadnadne)
 prema cilju (razlogu) satsavljanja
 početna (sastavlja se na početku poslovanja)
 zaključna (sastavlja se na završetku poslovanja)
 probna (provjerava ispravnost knjiženja)
 fuzijska (pregled svih aktiva i obveza s glavnicom biznisa što
se spajaju)
 diobena (jedno poduzeće se razdvaja u više novih)
 konsolidirana (zbrojna bilanca nekog složenog ekonomskog
organizma)
 zbrojna (zbrajanje svih bilančnih česti koje tvore zbrojnu
bilancu)
 sanacijska (bilanca ozdravljenja poduzeća, otklanja se uzrok
gubitka)
 stečajna
 inventurna (sastavlja se nakon provedene inventure)
 bruto (sastavlja se na kraju određenog razdoblja – mjesečno,
godišnje)
 podbilanca (vodoravni presjek bilance)
 skraćena bilanca (manji broj povećanja od pune bilance)
 primopredajna bilanca (pojavljuje se u slučaju promjene
managementa)
 likvidacijska bilanca (pokazuje koje će se obveze podmiriti iz
koje imovine)

30
 RAČUN DOBITI I GUBITKA (izvještaj o dobiti)

 dinamički izvještaj koji korisnicima informacija osigurava

informacije o uspjehu poduzeća, odnosno to je kumulativni
prikaz prihoda i rashoda i financijskog rezultata za određeno
obračunsko razdoblje
 sastavlja se zadnji dan obračunskog razdoblja.
 to je izvještaj koji se sastavlja na kraju obračunskog razdoblja, a
najčešće se odnosi na jednu godinu
 za razliku od bilance koja se odnosi na određeni datum, tj.
trenutak, izvještaj o dobiti se odnosi na cijelo razdoblje.

Cilj izvještaj o dobiti

 da korisnicima računovodstvenih informacija ukaže na promjenu
kapitala i to prije svega zarađenog kapitala između dva datuma
bilance.

Promatra se kao pomoćni izvještaj bilance.

Osnovna veza između bilance i izvještaja o dobiti jesu

 upravo promjene na kapitalu

Sastoji se od
 prihoda
 rashoda
 financijskog rezultata

Prihod utječe na povećanje kapitala.

PRIHODI – RASHODI = FINANCIJSKI REZULTAT

31
PRIHODI

 su prodajne vrijednosti poslovnih učinaka (proizvoda i usluga)

uključujući i sve oblike dobivenih naknada
 povećanje ekonomskih koristi tijekom obračunskog razdoblja u
obliku priljeva ili povećanja sredstava, ili smanjenja obveza što
ima za posljedicu povećanje glavnice, osim onog u svezi sa
uplatama od strane sudionika u glavnici
 povećanje dobara u poduzeću tako dugo dok to predstavlja
ostvarenje primitka te se priznaju i evidentiraju onda kada su
stvarno nastali i kada su izvjesni
 povečanje glavnice, osim povećanja koje proizlazi iz uplata
vlasnika
 povečanje imovine, smanjenje obveza

Po njihovom pojavnom obliku u poslovnom procesu se mogu pojaviti

kao:

1. redovni prihodi
- su oni koji se ostvaruju redovnom poslovnom aktivnosti
poduzeća, kao i prihodi od korištenja resursa poduzeća od
strane drugih

 prihodi poslovanja (poslovni prihodi)

o nastaju kao rezultat osnovne djelatnosti poduzeća
o pojavljuju se redovito i često i u masi ukupnih
prihoda čine najznačajniji dio, a to su npr. prihodi od
prodaje proizvoda i robe, prihodi od pružanje
usluge…
o priznaju se u visini prodajne vrijendosti

 prihodi financiranja (financijski prihodi)

o ostvaruju se temeljem plasmana slobodnih
financijskih sredstava
o javljaju se u obliku pozitivnih kamata, pozitivnih
tečajnih razlika, prihodi od dividendi, prihodi od
udjela u neto dobiti

32
 o kamate se priznaju sukladno razdoblju na koje se
odnose
o dividende se priznaju na temelju odluke odnosno o
obavijesti o izglasanoj dividensi
o pozitivne tečajne razlike se primaju kada se utvdri
tečajna razlika tj po izvršenoj uplati

2. izvanredni prihodi
- nastaju kao posljedica izvanrednih događaja i transakcija, te
se zbog toga i odvojeno iskazuju
- posljedica su neplaniranog smanjenja obveza ili povećanja
imovine
- ne pojavljuju se redovito, ne mogu se planirati niti predvidjeti
- najčešći su prihodi od prodaje dugotrajne imovine, prihodi od
prodaje sirovina, materijala i rezervnih dijelova, prihodi od
naplate raznih potraživanja iz prethodnih godina, inventurni
viškovi, otpis obveza…)

Primici predstavljaju ulaske novca u poslovne procese.

Učinci su aktivnosti u ostvarenju cilja poduzeća koji rezultiraju

prodajom određenih proizvoda ili usluga na tržištu.

33
RASHODI

 smanjenje ekonomskih koristi tijekom obračunskog razdoblja u

obliku odlijeva ili smanjenje imovine odnosno povećanje obveza
što za posljedicu ima smanjenje glavnice
 ulaganja u poslovni proces koja predstavljaju potrošnju dobara u
stvaranju učinka i priznaju se kada su nastali ali i onda kada su
mogući
 vrste: redoviti i izvanredni
 rezultat poslovanja

PRIHOD – RASHOD = DOBIT ili GUBITAK

Troškovi koji nastaju u poduzeću mogu se podijeliti na

1. troškovi proizvodnje ili proizvoda

- oni troškovi koji su nastali u proizvodnim dijelovima
poduzeća
- ulaze u vrijednost nedovršene proizvodnje i gotovih
proizvoda
- u troškove proizvodnje ubrajamo sljedeće troškove
a) troškove direktnog materijala
b) troškove direktnog rada
c) opći troškovi proizvodnje (OTP) (grijanje, struja,
voda…)
- troškovi proizvodnje će postati rashodi kada se prodaju
gotovi proizvodi u kojima su oni sadržani

2. troškovi razdoblja
- oni troškovi koji su nastali u neproizvodnim dijelovima
poduzeća (uprava, nabava, prodaja i slično)
- ne ulaze u vrijednost nedovršene proizvodnje i gotovih
proizvoda, već su oni odmah rashodi onog obračunskog
razdoblja kada su nastali
- troškovi razdoblja su najčešće:
a) troškovi uprave

34
 b) troškovi prodaje

U poslovnom procesu se mogu pojaviti kao

1.redovni rashodi
- rashodi poslovanja (poslovni rashodi)
o to su troškovi sadržani u prodanim gotovim proizvodima i
troškovi razdoblja
o nastaju kao posljedica obavljanja osnovne djelatnosti
poduzeća
o njihova visina i struktura ovisi u vrsti učinka i obujmu
poslovanja, te o metodama obračuna troškova
o priznaju se u visini nabavne vrijednosti
o prizanje se u trenutku primitka robe ili usluge

- rashodi financiranja (financijski rashodi)

o nastaju kao posljedica korištenja tuđih novčanih sredstava
o pojavljuju se u obliku negativnih kamata, negativnih
tečajnih razlika…
o kamate se priznaju sukladno razdoblju na koje se odnose
o negativne tečajne razlike se priznaju po izvršenoj uplati

2.izvanredni rashodi
- su oni koji su nastali kao rezultat izvanrednih događaja i
transakcija i zbog toga se odvojeno iskazuju
- imaju za posljedicu smanjenje vrijednosti imovine ili nastanka
obveza
- ne nastaju redovito u poslovanju, teško se predviđaju
- rashodi od prodaje dugotrajne imovine (ono što je neotpisano),
rashodi od prodaje sirovina, materijala i rezervnih dijelova,
kazne, penali, naknadne štete, naknadno utvrđeni rashodi iz
prethodnih godina, inventurni manjkovi…

 dividende nisu rashod ---- naglašavaju se iz razlike prihoda i

rashoda tj neto dobiti

35
Pravila priznavanja prihoda i rashoda
 načelo nastanka događaja
 načelo opreznosti
 načelo iskazivanja po bruto osnovi
 načelo sučeljavanja prihoda i rashoda

Sučeljavanje prihoda i rashoda provodi se u trenutku utvrđivanja FR

za određeno razdoblje. Sučeljavanje se provodi tako da se u odnos
stave ostvareni prihodi i odnosi rashodi. Odnosni rashodi su dio
troškova nastalih u obračunskom razdoblju, a koji su vezani na
ostvarivanje, tj. koji su bili nužni za ostvarivanje prihoda tog
obračunskog razdoblja.

Izdaci – smanjenje gotovine

Utrošci – fizičko ulaganje materijalnih vrijednosti i dobara u stvaranju

učinka

Troškovi – najznačajniji dio rashoda. Nedospjeli rashodi koji

predstavljaju vrijednosno izražene utroške rada, imovine te tuđih
usluga u poslovnom procesu radi stvaranja učinka i dijele se na:
troškove proizvoda i troškove razdoblja

Financijski/poslovni rezultat – se utvrđuje razlikom prihoda i rashoda

Ako prihodi prelaze rashode obračunskog razdoblja, tada poduzeće
iskazuje poslovni rezultat koji se naziva dobit, i obrnuto, ako su
prihodi manji od rashoda obračunskog razdoblja, tada poduzeće
iskazuje poslovni rezultat koji se naziva gubitak (negativni poslovni
rezultat).

Financijski rezultat se zaključuje na kraju računovodstvenog razdoblja

(mjesečno, tromjesečno, polugodišnje ili godišnje). Da bi se utvrdio
poslovni rezultat potrebno je zaključiti konta prihoda i konta rashoda.

Metode sastavljanja računa dobiti i gubitka

36
  metoda troškova prodanih učinaka - metoda razvrstavanja
rashoda prema funkciji
 metoda razvstavanja rashoda po prirodnim vrstama
 metoda ukupni troškova
 korigiranje troškova poslovanja
 korigiranje poslovnih prihoda

Oblici sastavljanja računa odbiti i gubitka

 jednostrani
 dvostrani

Forma zvještaja o dobiti

A. POSLOVNI PRIHODI
B. POSLOVNI RASHODI
C. DOBIT IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI
D. FINANCIJSKI PRIHODI
E. FINANCIJSKI RASHODI
F. DOBIT IZ FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI
G. IZVANREDNI PRIHODI
H. IZVANREDNI RASHODI
I. DOBIT IZ IZVANREDNIH AKTIVNOSTI
J. BRUTO DOBIT
K. POREZ NA DOBIT
L. NETO DOBIT
−> može se dalje rasporediti: za isplatu dividende
dioničarima, za ostale obveze prema ulagačima, za različite
rezerve, za pokriće prenesenog gubitka iz prošle godine
−> kad se sve podmiri ostatak neto-dobiti se prenosi na
zadržanu dobit ili se može podijeliti u dividende

Neto dobit
 poslovni rezultat koji u cijelosti pripada vlasnicima poduzeća.
 utemeljena je na prihodima i rashodima tj. razlici prihoda i
rashoda

37
 IZVJEŠĆAJ O NOVČANOM TOKU

 temeljni financijski izvještaj koji prikazuje promjene u

financijskom položaju poduzeća
 novčana osnova
 prikazuje primitke i izdatke novca i novčanih ekvivalenata u
određenom vremenskom razdoblju
o novac – na svim računima i gotovina
o novčani ekvivalenti ili surogati novac – sva ulaganja (u
vrijednosne papire) ili plasmani s rokom dospijeća do 3
mjeseca
 prikazuje izvore i upotrebu novca
 temelji se na novčanom toku −> imovina = obveze + kapital
 osnovni elementi
a) primici
b) izdaci
c) čisti (neto) novčani tok

NOVČANI PRIMICI – NOVČANI IZDACI = NOVČANI TOK

Podjela imovine:
1. novčana imovina
2. nenovčana imovina

 promjena novca i novčanih ekvivalenata rezultira promjenom

obveza, kapitala i nenovčane imovine
 povećanje novca i novčanih ekvivalenata rezultira povećanjem
obveza i kapitala, kao i smanjenjem nenovčane imovine
 smanjenje novca i novčanih ekvivalenata rezultira smanjenjem
obveza i kapitala, kao i povećanjem nenovčane imovine

 Važan je u razvijenim financijskim tržištima. Upitna primjena i

kontrola. Većina država ga ni nema. Osnova kapitala: 90% d.d.,
a 10% ostalo.

38
Metode manipuliranja
1. pump and dump −> podigni cijene i onda prodaj
2. trash and cash
3. insider tradnig −> unutarnja krtica daje informacije

S izvještajem o novčanom toku se može najmanje manipulirati. Sva

poduzeća ga moraju sastaviti. Danas se radi izvještaj iz 1987 – FASB:
 temelji se na financijskim kategorijama (novac, svi
financijski instrumenti koji se brzo mogu pretvoriti u
novac)
 ulaganja u vrijednosne papire (do 3 mjeseca)
Ovaj izvještaj ukazuje na promjenu financijske situacije koja se
neprestano mijenja

Polazni model

NOVAC NA POČETKU RAZDOBLJA

+ PRIMICI
- IZDACI
NOVAC NA KRAJU RAZDOBLJA

Primici i izdaci novca selektiraju se u tri različite aktivnosti

a) poslovne aktivnosti
primici
- prodaja proizvoda,
usluga i robe
- primljene kamate
- primljene dividende
izdaci
- isplata dobavljačima
- isplate zaposlenicima
- isplate poreza
- isplate premije osiguranja
- isplate kamata

b) investicijske aktivnosti
primici izdaci
- prodaja DMI i DNI - nabava DMI i MNI

39
 - prodaja dionica, obveznica - kupnja dionica, obveznica
drugih poduzeća drugih poduzeća
- povrat danih zajmova drugima - dani krediti
c) financijske aktivnost
primici izdaci
- od emisije dionica - za otkup vlastitih dionica
- od emisije obveznica i drugih - za dividende
vrijednosnih papira - otplata obveznica i dr v.p.
- od primljenih kredita - po osnovi otplate kredita

Metode sastavljanja

1. DIREKTNA
−> izvještaj o novčanom toku uvijek pokriva neko razdoblje
 sastoji se od 3 djela

a) poslovne aktivnosti
 pokazuju novčane primitke i izdatke
 primitci: od naplate potraž., prodaje u gotovini,
dividende, kamate
 izdaci: plaćanje trošk., plaća, osiguranja, kamate,
dobavljači
 novčani tok = NP – NI

b) investicijske aktivnosti
 pokazuju novčane primitke i izdatke
 primitci: od prodaje dugotrajne imovine,
vrijednosnih papira na sekundarnom tržištu, povrata
glavnice prethodno odobrenih kredita
 izdaci: od nabave materijala i sirovina, ulaganja u
vrijednosne papire
 novčani tok = NP –NI

c) financijske aktivnosti
 aktivnosti financiranja poduzeća
 primitci: od emisije dionica, obveznica, primljenih
kredita

40
  izdaci: od otplate glavnice kredita, za otkup dionica,
za dividende
 novčani tok = NP-NI
−> čisti novčani tok = A + B + C (zbroj svih
novčanih tokova)

2. INDIREKTNA
 razlikuje se od direktne samo u sadržaju poslovnih
aktivnosti
 novčani tok od poslovne aktivnosti sastavlja se na sljedeći
način

neto dobit
+ amortizacija
± kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza
= novčani tok od poslovnih aktivnosti

 neto dobit se usklađuje za efekte promjena na ostalim

pozicijama bilance
 temelji se na početnoj i završnoj bilanci i izvještaju o dobiti
bruto bilance
 koristan za investitore, dioničare, kreditore

Najčešće se u praksi novčani tok od poslovne aktivnosti računa kao

zbroj neto dobiti i amortizacije, što je najbliže novčanom toku.

I=O+K
KI + DI = O + K
N + KI` + DI = O + K
N = O + K – KI` - DI

Primici Izdaci
- povećanje obveza - smanjenje obveza
- povećanje kapitala - smanjenje kapitala
- smanjenje KI - povećanje KI
- smanjenje DI - povećanje DI

Oblik izvještavanja

41
  dvostrani račun
 jednostrani račun (stepenasti, stupnjeviti)
 slobodan oblik
Izvještaj o novčanom toku - izgled

Novčani tijekovi od poslovnih aktivnosti

Novčani primici od kupaca
Novac isplaćen dobavljačima i zaposlenima
Novac ostvaren poslovanjem
Plaćene kamate
Plaćeni porez na dobit
Neto novac od poslovnih aktivnosti

Novčani tijekovi od ulagateljskih aktivnosti

Kupnja nekretnine, postrojenja i opreme
Utršci od prodaje opreme
Primljeni udjel
Primljene dividende
Neto novac korišten u ulagateljskim aktivnostima

Novčani tijekovi od financijskih aktivnosti

Utršci od emitiranja dioničkog kapitala
Utršci od dugoročnih posudbi
Isplata obveza za financijski najam
Isplaćene dividende
Neto novac korišten u financijskim aktivnostima

Neto povećanje novca i novčanih ekvivalenata

Novac i novčani ekvivalenti na početku razdoblja
Novac i novčani ekvivalenti na kraju razdoblja

42
 IZVJEŠTAJ O PROMJENAMA GLAVNICE

 temeljni financijski izvještaj koji prikazuje promjene u glavnici

 prikazuje sve promjene glavnice ili samo djelomično promjene u
glavnici
 transakcije koje imaju ili nemaju utjecaj na razinu dobiti i
gubitka
 prikazuje promjene na svim položajima kapitala
 neto dobit
 dodatna ulaganja vlasnika
 visina progaslanih dividendi
 revalorizacijske rezerve
 promjene računovodstvene politike
 izvještaj o promjenama vlasničke glavnice
o izvještaj o zadržanoj dobiti

ZADRŽANA DOBIT NA POČETKU RAZDOBLJA

+ NETO DOBIT TEKUĆEG RAZDOBLJA
UKUPNO ZA RASPODJELU
- IZGLASANE DIVIDENDE
ZADRŽANA DOBIT NA KRAJU GODINE

 cilj da obrazloži stavke koje su utjecale na povećanje odnosno

smanjenje glavnice
 uključuju se sve stavke koje su utjecale na povećanje kapitala:
dobit, uplate vlasnika (dokapitalizacija), revalorizacijske rezerve
i na one koje utječu na smanjenje kapitala: gubitak, isplata
dividendi
 rezultat poslovanja = kapital na kraju – kapital na početku
 koristi se pod uvjetom da u obrač razdoblju nije došlo do
povećanja kapitala izvan prihoda i smanjenja kapitala izvan
rashoda

RP=K1-K0 K1 – kapital na početku

RP=K1-UK-RR+PK-KO UK – uplaćeni kapital
RR-nešto rezerve

43
 PK-povučeni kapital od
strane vjeropvnika
K0-kapital na kraju
 -ekonomska teorija uključuje amortizaciju kao trošak dok
financijska ne (amortizacija je novčani primitak)

Izvještaj o promjenama glavnice - izgled

1. Upisani kapital
2. Premije na emitirane dionice
3. Rezerve
4. Zadržana dobit ili preneseni gubitak
5. Dobit ili gubitak tekuće godine
6. Dividente
I. UKUPNO ULOŽENI ILI ZARAĐENI KAPITAL
7. Revalorizacija rezerve
a) revalorizacija nekretnine, postojenja i opreme
b) revalorizacija ulaganja
c) ostala revalorizacija
8. Tečajne razlike
9. Promjene računovodstvene politike
II. UKUPNO PRAVILNO POVEĆANJE KAPITALA
10. Ispravak temeljnih pogrešaka
III. UKUPNO IZRAVNO POVEĆANJE ZADRŽANE DOBITI

44
 BILJEŠKE UZ FINANCIJSKE IZVJEŠTAJE

 obavljaju se uz prethodne financijske izvještaje

 detaljnija obrada i dopuna tj pojašnjenje pojedinih djeliva il
prethodna financijska izvještaja
 sadržaj i oblik nije propisan zakonom (standardi propisuju
sadržaj)
 dodatna objašnjenja iznosa prezentiranih u temeljnim
financijskim izvještajima (tekstualni i numerički oblik)
 sadrže ekspliciranu i bezrezevnu izjavu o usklađenosti
financijskih izvještaja objekata s MSFI-ma (ako su u skladu s
MSFI)

Ove bilješke trebaju

 pružiti informaciju na temelju kojih se sastavljaju
financijski izvještaji
 biti na sustavni način označene kako bi se na odgovarajući
način povezale s odnosom informacija u financijskim
izvještajima
 prikazati računovodstvenu politiku poduzeća za buduće
poslovne događaje
 objaviti informacije koje zahtijevaju MRS
 prikazati dodatne informacije (npr broj zaposlenih)

Dijelovi

a) značajne računovodstvene politike

 računovodstvene politike su metode, načela, postupci na
temelju zakona i računovodstvenih standarda koji su
korišteni u sastavljanju i objavljivanju financijskih
izvještaja
 računovodstvene politike se obično objavljuju u
bilješkama uz financijske izvještaj

b) pojašnjenja pojedinih pozicija financijskih izvještaja

45
  bolji pregled detalja

Redoslijed iskazivanja bilježaka

 izjava o suglasnosti u MSFI
 sažetak prikupljenih važnih račuvodsvenih politika
 informacije koje potkrepljuje stavke prikazane u samoj
bilanci, izvješaja o dobiti...po redoslijedu prema kojima su
se ti izvještaji i stavke prikazivale
 druga objavljivanja

Objavljivanje financijskih izvještaja

 FINA
 Registar godišnjih financijskih izvještaja – javna
elektronička knjižica
 HANFA – hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga
 Javna informacijska knjižnica – financijskih izvještaja
javnih dionica društva

 idu nakon temeljnih financijskih izvještaja

 temeljne financijske izvještaje treba dostaviti u trgovački registar
 bilješke su uvijek ispod ili iza temeljnih financijskih izvještaja
 u bilješkama su sadržani podaci, detalji i upute za korisnike
izvještaja
 temeljni financijski izvještaji trebaju biti jasni i pregledni, a to
znači da detaljne podatke i informacije iz izvještaja treba
prenijeti u bilješke

Ostali financijski izvještaji

 izvještaji koji zahtijevaju manageri, pravne osobe izvan
poduzeća....
 planirani financijski izvještaji
 razni interni specifični obračuni
 statistički izvještaji
 porezne evidencije

46
 RAČUNOVODSTVENI STANDARD

Računovodstvena načela

 Skup pravila i normi kojih se je potrebno pridržavati u

računovodstvenom procesiranju podataka
 Ugrađuju se u računovodstvene metode i postupke  određuju
osnovni karakter i koncepciju RIS-a
 Ne navodi se posebno uz financijske izvještaje
 Pretpostavka usporedivosti računovodstvenih informacija
 Ima ih mnogo  općeprihvaćena računovodstvena načela

Računovodstvene pretpostavke

1. dosljednost  uvijek pridržavati se iste računovodstvene

politike, mogu se promijeniti, ali se moraju objasniti
2. nastanak događaja  prihodi i rashodi se evidentiraju onda
kada su nastali, a ne kad je došlo do novčanog toka
3. kontinuitet  poslovni subjekt i dalje posluje

Računovodstvena načela

1. opreznost  prihodi se priznaju kada su očiti i potvrđeni, a

rashodi kada su mogući
2. prevaga biti nad formom (sadržaj nad oblikom)  moramo
gledati suštinu poslovnog događaja
3. značajnost  trebaju se prezentirati značajne stavke

Računovodstveni standardi
 predstavljaju detaljniju razradu odabranih
računovodstvenih načela
 reguliraju način, obuhvata i obradu, prezentira
računovodstvene informacije
 podloga su izbora računovodstvenih politika

47
  donosi iz računovodstvena profesija
 vrste: međunarodni / nacionalni računovodstveni standardi
u Hrvatskoj MRS
Međunarodni standardi financijskog izvještavanja MSFI i MRS

MSF1 – prva primljena MSFI

MSF2 – isplate s temelja dionica
MSF3 – poslovna spajanja
MSF4 – ugovori o osiguranju
MSF5 – dugotrajna imovina namjenjena prodaji i prestanak
poslovanja

MRS1 – prezentiranje financijskih izvještaja

MRS2 - zalihe
MRS7 – izvještaj o novčanom toku
MRS8 – računovodstvene politike, promjene rač politika i pogreške
MRS10 – događaji nakon datuma bilance
MRS11 – ugovor o izgradnji
MRS12 – porezi na dobit
MRS18 – prihodi
dio MRS41 – poljoprivreda

48
 ZAKONSKI PROPISI

 skup propisa koje definiraju pravila ponašanja privrednih

subjekata
 donosi ih Sabor na prijedlog vlade
 obveza primjene (Kazne!)
 ZOR- temeljni zakon RIS-a (ali i zakon o porezima, osobnim
dohocima,...)

Zakoni za:

a) Profitna poduzeća
b) Neprofitna poduzeća
c) Proračunske korisnike
d) Obrtnike

RIS profitnih poduzeća

 Zakon o računovodstvu
 MRS
 Porezni propisi: Zakon o porezu na dobit
Zakon o porezu na dohodak
Zakon o porezu na dodanu vrijednost
ostali porezni propisi

Zakon o računovodstvu

 odnosi se na profitna poduzeća

 u primjeni je od 1.1.2006.
 NN 146/05
 ukidanje starog ZOR-a (NN 90/92)

49
PRIKUPLJANJE, OBRADA PODTAKA KNJIGOVODSTVENE
ISPRAVE

 unos podataka temelji se na vjerodostojnoj ispravi

 primjena metoda dvojnog knjigovodstva

Čuvanje isprava
o 7 godina - pomoćni obračuni
- isprave platnog prometa u financijskim
institucijama
- isprave na temelju kojih se podaci unose u
poslovne knjige
o trajno – isplatne liste, analitička evidencija plaća

Poslovne knjige
 vrste: osnovne i pomoćne
 materijalna imovina treba biti iskazana i količinskim i
vrijednosnim podacima
 otvaranje / zaključak poslovnih knjiga
 čuvanje:
o 7 godina – pomoćne knjige
o 11 godina – osnovne knjige (glavna knjiga i
dnevnik) i financijski izvještaji

Popis imovine i obveza  inventura

 na početku poslovanja
 obveznik ju sastavlja najmanje jednom godišnje
tijekom poslovne godine (na kraju poslovne godine
se uskladi knjigovodstveno stanje sa stvarnim
stanjem imovine i obveza utvrđenim popisom)
 promjena cijena proizvoda i roba, statusnih promjena,
otvaranja postupka likvidacije i stečaja

50
 FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI

1. bilanca
2. izvještaj o dobiti i gubitku
3. izvještaj o novčanom toku
4. izvještaj o promjenama glavnice
5. izvještaj o promjenama kapitala
6. bilješke uz financijska izvješća

 blik i sadržaj financijskih izvještaja  određuju ih MSFI ili

odredbe posebnih propisa
 nadzorne investicije financijskih sektora ovlaštene su donositi
posebne propise kojima se uređuje oblik i sadržaj financijskih
izvještaja
 potpisuje financijski predstavnik
 čuvaju se 11 godina i u izvorniku

Klasifikacija obveznik prema ZOR-u

KRITERIJ

GODIŠNJI PROSJEK
UKUPNA PRIHOD ZAPOSLENIH
AKTIVA

iz bilance iz računa dobiti

i gubitka
< 2 OD 3 KRITERIJA
27.000 54.000 50  mali obveznici

> 2 OD 3 KRITERIJA
108.000 216.000 250  srednje veliki obveznici

ONI KOJI PRELAZE 2 OD 3 KRITERIJA

preko 250  veliki obveznici

51
Standardi financijskih izvještavanja
 MSFI
 obvezni su za
o velike obveznike
o obveznike čiji su vrijednosni papiri na burzama
o ostali  mogu se odlučiti da li će koristiti standarde
ili neće

Javna objava
 obvezna za d.d.

Kaznene odredbe
 kazneno djelo je neistinost iskazivanja stanja imovine, obveza,
prihoda i rashoda u finanicjskim izvještajima s namjerom da se
stekne imovinska korist za nečiji račun ili da se nekome nanese
šteta
10.000,00 do 50.000,00 kn  odgovorna osoba će kazniti
 ako se u poslovnim knjigama knjigovodstveni događaj prikazuje
bez vjerodostojnog dokumenta može se primjeniti kaznena
odredba

Godišnja izvješća
 kada?  do 31.03. tekuće godine za prethodnu
 kome?  FINA
 obveznik je pravna ili fizička osoba, obveznik poreza na dobit
 Zakon o registru godišnjih financijskih izvještaja i Pravilnik o
Registru godišnjih financijskih izvještaja
 Sadržaj:
o standardna dokumentacija
a) bilanca
b) račun dobiti i gubitka
c) dodatni primici

52
 o druga ne-standardna dokumentacija

Revizija

 Zakon o reviziji (NN 146/05)

 obveznici
o jednom godišnje
 d.d., komaditna društva i d.o.o čiji su ukupni prihodi
veči od 30.000,00 kn
 banka, osiguravajuća društva, investicijski fondovi,
mirovinski fond
 konsolidirani financijski izvještaji
o u skladu s vlastitim pravilima, izjavom o osnivanju ili
društvenim ugovorom
 d.o.o i komaditna drštva čiji je ukupni prihod manji
od 30.000,00

53
SPECIFIČNOSTI RAČUNOVODSTVENOG IZVJEŠĆIVANJA

1. neprofitne orgnizacije
2. proračunski korisnici
3. obrtnici

NEPROFITNE ORGANIZACIJE

Obveznici primjene
 društvene organizacije  vjerske zajednice
 humanitarne udruge  sindikati
 udruge građana  političke stranke

Osnovni propisi
 uredbe o računovodstvenim neprofitnim organizacijama
 pravilnik o knjigovodstvenim i računovodstvenim plačanjima

Specifičnost računovodstva
 vode fondovsko računovodstvo
o fond redovne djelatnosti
o fond kapitalnih projekata
o fond zastupanja
o vlastiti fond
o ostali fondovi
 pravila vrednovanja pozicija financijskih izvještaja
 modificirano načelo nastanka dogačaja (prihod se prizna ako
se odonsi na tekuće radnje i ako će se naplatiti za 20 dana)

Propisani kontni plan

 POSLOVNE KNJIGE obvezno
osnovne: dnevnik i glavna knjiga
pomoćne: knjiga blagajne

54
 knjiga inventure
knjiga materijala
knjiga URA / IRA

Financijski izvještaji
 Bilanca (stanje imovine, izvora financiranja, obveza)
 Račun prihoda i rashoda
 Bilješke

Objavljivanje
 Rokovi: 28.veljače (60 dana)
 Kome? FINI
Državnom uredu za reviziju

RAČUNOVODSTVO PRORAČUNSKIH OBVEZNIKA

 tjela državne i upravne vlasti, tijela jedinica lokalne uprave i
samouprave
 ustanove iz ovlasti zdravstvenog i mirovinskog osiguranja
 druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće i materijalne
izdatke osiguravaju iz proračuna (predškolske ustanove, škole,
fakulteti, sudovi

Onovni propisi
 zakon o proračunu
 uredba o računovodstvenom proračunu
 pravilnik o računovodstvu i računskom planu
 pravilnik o financijskom izvještaju u proračunskom
računovodstvu

Secifičnosti proračunskog računovodstva

 propisani kontni plan
 pravila vrednovanja pozicija financijskih izvještaja
(modificirano načelo nastanka događaja  prihodi se priznaju
kada je zaista došlo do prileva novčanih sredstava, a rashodi se

55
 priznaju na temelju nastanka poslovnog događaja {neovisno o
plačanju})

Poslovne knjige
 osnovne: snevnik i glavna knjiga
 pomočne: analitičko knjihovodstvo
knjiga URA / IRA
knjiga ulaganja
evidencija putnih naloga i korištenja službenih vozila
evidencija primljenih i danih jamstava
ostale evidencije

Financijski izvještaji
 Bilanca
 Izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima
 Izvještaj o novčanom toku
 ostali izvještaji

Objavljivanje
 propisano zakonom
 FINI, nadležnom ministarstvu, državnom uredu za reviziju

OBRTNICI
 fizičke osobe koje obavljaju određenu djelatnost s ciljem
ostvarenja zarade
 poslovanje obrtnika reguliramo brojnim propisima
 posebni značaj  poreznih propisa

Najzačajniji zakon za obrtnike

a) porez na dohodak
b) porez na dobit

Poslovne knjige

56
  knjiga primitaka i izdataka (zbog izračunavanja dohotka
obrtnika)
 knjiha prometa
 popis dugotrajne imovine
 knjiga URA / IRA

Knjiga primitaka i izdataka

 temeljna knjigovodstven aevidencija
 vodi se po načelu blagajne
 zaključuje se na kraju godine
 služi kao podloga za utvrđivanje dodatka i porezne obveze

Izvještaji
 eksterni korisnici  prijava poreza na dohotak poreznoj upravi
do 28. veljače

57
 RAČUNOVODSTVENE POLITIKE

 obuhvaćaju načela, osnovne konvencije pravila i postupaka koje

je menadžment usvojio prilikom sastavljanja i prezentiranja
financijskih izvještaja
 utječu na proces obrade podataka

Prilikom izbora računovodstvene politike polazi se od

 temeljnih računovodstvenih pretpostavki
 načela računovodstvene politika
 ostalih računovodstvenih načela
 računovodstvenih standarda
 zakonskih propisa

Specifičnosti računovodstvene politike

 izbor između različitih alternativa
 cilj: realniji prikaz financijskih rezultata
 utječu na kvalitetu financijskih izvještaja
 računovodstvenom politikom ne stvara se rezultat poslovanja,
one omogućuju da se rezultat poslovanja alociraju na pojedina
obračunswka razdoblja sukladno poslovnoj politici poduzeća
 izbor provodi menadžment
 menadžment odgovara za primljenu računovodstvenih politika
 zloupotrebom načela opreznosti mogu se stvoriti tihe pričuve i
skrivene gubitke

Područja računovodstvenih politika

 priznavanja prihoda
 zaliha
 rezerviranja
 priznavanja i amortizacija materijalne i nematerijalne imovine

58
  troškovi istraživanja i razvoja
 ugovora i izgradnji
 poreza
 određivanje novca i novčanih ekvivalenata

Tihe pričuve i skriveni gubici

potcjenjivanje / precjenjivanje aktive / pasive

TIHE PRIČUVE SKRIVENI GUBICI

potcjeniti aktivu / precjeniti pasivu precjeniti aktivu / potcjeniti pasivu

AKTIVA
- više amortizacijske stope
- zalihe vrednovati po nižim
vrijednostima
- otpis potraživanja
AKTIVA
- niža amortizacijska stopa
- zalihe vrednovati po višim
vrijednostima
- izbjegavanje otpisa potraživanja

PASIVA PASIVA
- obračun dugoročnih rezerviranja za - izbjegavanje obračuna dugoročnih
rizike i troškove rezerviranja za rizike i troškove
- obračun PVR - izbjegavanje obračuna PVR

Promjena i objavljivanja računovodstvenih politika

 sukladno načelu dosljednosti jednom izabrana računovodstvena
politika ne smije se mijenjati
 iznimno u lsučaju promjene zakonskih propisa ili ukoliko
menadžment odluči  potrebno objaviti te kvalitificirati učinak
takve promjene na financijski rezultat
 promijenjene računovodstvene politike objavljuju se u
bilješkama uz financijski izvještaj

59