Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (189–198) P.
Prelog: Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvu Proljetnog salona
Petar Prelog
Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvu
Proljetnog salona
Izvorni znanstveni rad – Original scientific paper
predan 6. 10. 1999.
Sa‘etak
Sezanizam ili Cézanneov na~in rje{avanja konstrukcije oblika i pros-
tora nije u hrvatskom slikarstvu nai{ao na {iroku pravovremenu
recepciju i potpuna shva}anja, ali se, kao svje‘e i poticajno iskustvo,
pojavio na izlo‘bama Proljetnog salona, izme|u 1919. i 1921. godi-
ne. Golemo zna~enje za tada ostvarene sezanisti~ke priklone ima
slikarstvo Miroslava Kraljevi}a, koji je u ovu sredinu prenio po~etne
impulse ekspresionizma, ali i na osoban na~in usvojen Cézanneov
princip. Tako|er, od velike je va‘nosti bio utjecaj Praga kao mjesta
{kolovanja i boravka na{ih slikara. Me|utim, sezanizam nije bio
»~ist«, ve} se paralelno pojavljivao i mije{ao s ostalim stilskim us-
mjerenjima, a posebice s ekspresionizmom. Analizom kolorita i kis-
tovnog pisma na nekoliko pejza‘a hrvatskih slikara (V. Gecana, M.
Paul Cézanne ostvario je unutar europske umjetnosti presu-
dan utjecaj postav{i putokazom prema osloba|anju slikar-
stva balasta pretjerane opisnosti i narativnosti. Slu‘e}i se
bojom kao specifi~nim sredstvom i konstruktivnim potezom
kao temeljnim elementom slikarskoga na~ina, Cézanne pred-
stavlja polaznu to~ku u razvitku avangardnih umjetni~kih
smjerova po~etka dvadesetog stolje}a.
Sezanizam ili Cézanneov na~in rje{avanja konstrukcije ob-
lika i prostora nije u hrvatskom slikarstvu nai{ao na {iroku
pravovremenu recepciju i potpuno shva}anje, niti je ostavio
dubokog traga u smislu stvaranja odre|ene »{kole« ili »sljed-
be«. Me|utim, njegovo je slikarstvo ipak postalo »op}im
mjestom«, tako da su se mnogi na{i slikari tijekom cijelog
dvadesetog stolje}a povremeno vra}ali Cézanneu. Sezani-
zam }e se, pak, kao izrazito svje‘e i poticajno iskustvo poja-
viti u hrvatskoj umjetnosti u vrijeme Proljetnog salona, kao
jedan od naprednih putova koje su tada zacrtavali mladi sli-
kari. Stoga, ‘elimo li pravilno sagledati njegove dosege unu-
tar na{eg umjetni~kog okru‘enja, ne treba ga promatrati kao
tvrdu slikarsku doktrinu ili strogo definirani stil (s bezbroj
puta isticanim pravilima – sve u prirodi oblikovano je prema
tri temeljna modela: kugli, sto{cu i valjku), ve} kao ‘ivo
iskustvo koje je razli~itim putovima dolazilo do na{ih um-
jetnika, ostavljaju}i im pritom {iroke mogu}nosti usmjera-
vanja.
»Sezanisti~ka stilizacija«, kako s oprezom ka‘e Bo‘idar Gag-
ro, pojavljuje se kao »najuo~ljivije zajedni~ko obilje‘je dru-
Uzelca, M. Trep{ea i V. Beci}a) izlaganih na VII. i IX. izlo‘bi Proljet-
nog salona mogu}e je odrediti karakter kratkotrajnih sezanisti~kih
priklona u na{emu slikarstvu. Potezi kistom na{ih slikara nikada nisu
poprimili dostatan konstruktivni karakter, kao {to ni shva}anje boje
nije bilo potpuno, niti je poprimilo »sezanovsku« ~isto}u. Ipak, ova
nepotpuna sezanisti~ka artikulacija put je usvajanju osnova ~vrste
konstrukcije i vje{tine komponiranja, te ima zna~aj ~vrstog temelja i
logi~nog razvojnog spoja za stilska kretanja koja }e uslijediti. Stoga
sezanizam Proljetnog salona (mo‘emo ga nazvati na{im »drugim
sezanizmom«, ako Kraljevi}a i Beci}a iz pari{kih razdoblja shvatimo
kao »prvi«) ~ini va‘nu dionicu kontinuiteta hrvatskoga slikarstva, a
ne samo epizodu bez posljedica.
gog i mo‘da najva‘nijeg razdoblja Proljetnog salona, od
1919. do 1922.«1 Ipak, iako se na izlo‘bama Proljetnog sa-
lona odre|eni tragovi sezanizma mogu prona}i i ranije, a
njegove posljedice i kasnije, a s obzirom na to da se 1921.
godina uzima kao prijelomna u stilskim previranjima unutar
Proljetnog salona,2 za interpretaciju sezanizma kao prepoz-
natljivog obilje‘ja i djelatnog iskustva treba uzeti upravo tu
godinu kao gornju granicu, a 1919. s nastupom nove genera-
cije kao donju. Intenzivni sezanisti~ki prikloni najja~e }e
biti izra‘eni na izlo‘bama Proljetnog salona 1919. i 1920.
godine.
Na derivacije sezanizma koje je ostvarila ova generacija u
svojim djelima, a koje su bile obilje‘ene i s mnogo osobno-
ga, nekoliko je prostorno i vremenski razli~itih faktora pre-
sudno utjecalo. Ponajprije, golemo zna~enje ima slikarstvo
Miroslava Kraljevi}a, koji }e u ovu sredinu prenijeti kako
po~etne impulse ekspresionizma, tako i na osoban na~in us-
vojen Cézanneov princip. Tako|er, odlu~an je bio i utjecaj
Praga kao mjesta {kolovanja i boravka na{ih umjetnika, gdje
je na njihovo slikarstvo djelovala Preislerova sezanisti~ka
pouka, a od velike je va‘nosti bilo op}e poticajno umjetni~-
ko ozra~je koje se u gradu moglo osjetiti. Cézanne je bio
poznat u na{im kulturnim krugovima i preko reprodukcija i
~asopisa koji su kru‘ili me|u mladim slikarima, ali i kratkot-
rajnih boravaka na{ih umjetnika u Parizu. Me|utim, zbog
jo{ uvijek prisutnih odjeka secesije, kao i radi prihva}anja
druga~ijih pobuda, sezanizam tada u na{oj sredini nije mo-
189
P. Prelog: Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvu Proljetnog salona
gao biti »~ist«. On se mije{ao i istovremeno pojavljivao s
ostalim novim usmjerenjima, posebice u istom vremenu sna‘-
no izra‘enim ekspresionisti~kim tendencijama, stvaraju}i
svojevrsnu »hibridnu« situaciju.3
Potpuno i {iroko prihvatiti sezanizam u na{oj sredini u tijeku
prvih desetlje}a dvadesetog stolje}a, zna~ilo bi za na{e sli-
karstvo, jo{ uvijek obilje‘eno secesijskim produ‘enjima, Be-
~om, pa i Münchenom, izravan priklju~ak na temelje napred-
nih tendencija toga vremena. Ipak, do takva slijeda nije moglo
do}i, ali }e se parcijalno prihva}anje oznaka sezanizma i
primanje saznanja iz druge ruke pokazati bitnim za konti-
nuitet razvitka hrvatskoga slikarstva. Bez dodira sa Cézan-
neovim iskustvima ~vrste slikarske gradnje, koja se mogu
prepoznati ponajprije unutar slikarstva Proljetnog salona
(kod nadolaze}e generacije: Gecana, Trep{ea, Uzelca, Varla-
ja; kod starijih poput Beci}a, ali i u slikarstvu [ulenti}a,
Mi{ea i Tartaglie), hrvatsko bi slikarstvo zasigurno imalo
druga~iji tijek. Ta }e se iskustva pokazati presudnima i za
razvitak pojedinih opusa, ali i razvojnih usmjerenja na{ega
slikarstva, koje se tijekom tre}eg desetlje}a pribli‘ava stup-
nju podudaranja s tendencijama realizama na europskom pros-
toru.4 Upravo je u tome temeljna va‘nost tih kratkotrajnih
priklona sezanizmu i s te }e se strane oni pokazati bitno od-
re|uju}im. Prihva}eni sezanisti~ki elementi i njihova inter-
pretacija u djelima na{ih slikara predstavljaju usmjerenje na
jednu od vitalnih to~aka slikarskog moderniteta, te stoga
~ine va‘nu, nezaobilaznu i, gotovo bismo mogli re}i, neop-
hodnu dionicu kontinuiteta, a ne samo epizodu bez posljedica.
Cilj je ovoga rada doprinijeti odre|enju povijesne va‘nosti
sezanisti~kih utjecaja na na{e slikarstvo u vremenu Proljet-
nog salona, i{~itati izvore tih utjecaja i ustanoviti elemente
u kojima se oni mogu prepoznati na slikama koje spadaju
me|u vrhunce slikarstva Proljetnog salona i hrvatskoga sli-
karstva toga vremena.
***
Studija koja bi analiti~ki obradila utjecaje Cézanneova sli-
karstva na na{u sredinu, te prou~ila elemente u kojima se ti
utjecaji naj~e{}e reflektiraju i odredila njihove dosege i pos-
ljedice, nije objavljena. Problematika sezanizma unutar Pro-
ljetnog salona tako|er nije zasebno obra|ivana. Me|utim,
sezanisti~ki su utjecaji na razli~ite na~ine i s razli~itih staja-
li{ta razmatrani u literaturi, o njima se dosta pisalo – od no-
vinskih kritika i stru~nih studija, do monografskih obrada i
malobrojnih sinteza hrvatskoga slikarstva – ali su zaklju~ne
ocjene ~esto bile op}enite i me|usobno valorizacijski neu-
jedna~ene. Ipak, spomenut }u nekoliko tekstova u kojima je
mogu}e prona}i osnovne odrednice odnosa prema tom seg-
mentu na{ega slikarstva i prema recepciji Cézanneove um-
jetnosti u na{oj sredini op}enito. Neki od autora prepoznali
su neospornu va‘nost sezanizma za hrvatsko slikarstvo, po-
sebice u vremenu Proljetnog salona.
Antun Branko [imi}, uz Iljka Goren~evi}a najzna~ajniji teo-
reti~ar i likovni kriti~ar svoga vremena, u tekstu Konstruk-
tivno slikarstvo,5 objavljenom 1921. godine povodom iz-
lo‘be Save [umanovi}a u zagreba~kom Umjetni~kom pa-
190
Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (189–198)
viljonu, prosu|uje zna~enje Cézanneove pojave za europ-
sko, ali i na{e slikarstvo. U tom kontekstu ocijenit }e [uma-
novi}ev slikarski razvitak – on nakon »ekspresionisti~kih«
djela izlo‘enih godinu dana ranije u Muzeju za umjetnost i
obrt, a na kojima utjecaj sezanisti~ke konstrukcije ima veli-
ko zna~enje, kre}e putem Lhoteova neokubizma. Na taj na-
~in [imi} prepoznaje jedan od razvojnih putova koje u vrije-
me Proljetnog salona omogu}ava poznavanje Cézanneova
slikarskog na~ina.
Mo‘da je najop{irniji opis Cézanneova pogleda na slikar-
stvo u doma}oj povijesti umjetnosti dao Grgo Gamulin u
svome ranom tekstu Uz idolatriju cézannizma6 iz 1946. go-
dine. Ipak, Gamulin daje op}u ocjenu Cézannea u skladu s
dru{tvenim trenutkom u kojemu je tekst pisan,7 ne ulaze}i u
definiranje konkretnih utjecaja sezanizma na pojedine opu-
se na{ih umjetnika i ne spominju}i korpus slikarstva Proljet-
nog salona.
Pi{u}i o Proljetnom salonu u pregledu hrvatske umjetnosti
iz 1943. godine, Ljubo Babi} ne otkriva sezanizam kao je-
dan od zna~ajnijih stilskih priklona.8 Doris Bari~evi}, pak, u
katalogu izlo‘be »60 godina slikarstva i kiparstva u Hrvat-
skoj«9 odre|uje Proljetni salon kao zna~ajnu sintetsku jedi-
nicu hrvatske umjetnosti toga vremena. Ipak, i taj tekst osta-
je bez spominjanja sezanizma kao va‘nog stilskog priklona.
U prvom ozbiljnom pristupu slikarstvu Proljetnog salona i
poku{aju odre|ivanja osnovnih tendencija koje su se javlja-
le i isprepletale u kontinuiranom postojanju ove izlo‘bene
manifestacije tijekom dvanaest godina, Bo‘idar Gagro, kako
je ve} u uvodu spomenuto, sezanizmu pridaje veliku ulo-
gu.10 Va‘an doprinos dao je i Miodrag B. Proti} uspje{no
odre|uju}i zna~enje i posljedice sezanisti~kih utjecaja na
hrvatsko slikarstvo u usporedbi sa slovenskim i srpskim, smat-
raju}i ih va‘nim za njegov kontinuitet.11 Tako|er, treba spo-
menuti i stav Vladimira Malekovi}a, koji u uvodnom tekstu
kataloga izlo‘be Kubizam i hrvatsko slikarstvo12 doti~e se-
zanizam kao temelj za kubo-konstruktivisti~ke tendencije
dvadesetih godina. Naposljetku, Grgo Gamulin u sintezi Hr-
vatsko slikarstvo XX stolje}a u poglavlju o Proljetnom salo-
nu,13 koje se uz Gagrin tekst name}e kao osnovni pregled
slikarstva toga razdoblja, daje uvid u dominantne stilske ten-
dencije koje su se unutar njega javljale, smje{taju}i pojavu
sezanizma u 1919. i 1920. godinu.14
Ovom prigodom valja istaknuti kako je sezanizam spomi-
njan (a djela koja bi se mogla svrstati pod tu kategoriju i
izlagana) na velikim problemskim izlo‘bama odr‘avanima u
Umjetni~kom paviljonu u Zagrebu. U tim obradama ekspre-
sionizma, kubizma i realizama u hrvatskom slikarstvu15 Pro-
ljetni salon je prepoznat kao osnovno mjesto unutar kojeg se
javljaju spomenuta stilska odre|enja, ali u smislu daljeg i
detaljnijeg istra‘ivanja hrvatskog slikarstva toga vremena
svakako nedostaje izlo‘ba s pa‘ljivo odabranim radovima
koji posjeduju sezanisti~ke zna~ajke.
***
Putovi kojima je sezanizam dolazio do na{ih slikara vremen-
ski su i prostorno razli~iti. Upravo je o izvorima ovisio na~in
na koji }e biti prihva}en, a s tim u vezi bila je i trajnost takva
Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (189–198) P. Prelog: Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvu Proljetnog salona

Milivoj Uzelac, Most, 1916./1917. Ulje na kartonu, 48,5 x 39,5 cm. Moderna Galerija, Zagreb (fototeka
Instituta za povijest umjetnosti)
Milivoj Uzelac, The Bridge, 1916/1917. Oil on cardboard, 48,5 x 39,5 cm. Modern Gallery, Zagreb
(photograph archives of the Institute of Art History)

opredjeljenja, te posljedice za dalji slikarski razvitak. Kod
nekih }e se na{ih umjetnika to opredjeljenje javiti izra‘eno u
jednom vremenskom odsje~ku njihova stvaranja, a zatim pos-
ve zamrijeti i tako ostati epizodom u njihovu opusu, dok }e
kod drugih ostati pritajeno i utjecati na odre|en na~in dugo
vremena.
Jedan od najva‘nijih izvora sezanizma za generaciju Pro-
ljetnog salona svakako je slikarstvo Miroslava Kraljevi}a. O
njegovu utjecaju i zna~enju mnogo je pisano – Kraljevi}eva
izlo‘ba kod Ulricha krajem 1912. godine pobu|uje veliko
zanimanje, a ona posmrtna 1913. poprimila je za mlade um-
jetnike razmjere svojevrsnog mita. Obje su izlo‘be u predrat-
nim godinama za na{u sredinu predstavljale ideal prave
suvremene umjetnosti, u kojoj je novi nara{taj pronalazio
oslonac i potvrdu za svoj otpor prema likovnom tradiciona-
lizmu. Promatrano formalno-stilski, njegovo je djelo imalo
dvostruko zna~enje. U hrvatsko slikarstvo uveo je po~etne
impulse ekspresionizma,16 a unutar njegova opusa dogodio
se i prijelaz od Manetova utjecaja k Cézanneovu. U tome
nije presudan isklju~ivo Kraljevi}ev boravak u Parizu, nego
i ranije {kolovanje u Münchenu, umjetni~kom sredi{tu koje
je ve} tada po~elo popu{tati utjecajima francuskoga slikar-
stva i Pariza.17 Upravo iz poticaja koje je primio u Münche-
nu i nove likovne atmosfere Pariza, u kojemu je mogao bolje
upoznati Cézanneov kolorit i slikarsku tehniku, izrasla je
njegova interpretacija sezanizma.18 Ona }e biti vidljiva u
pari{kim krajolicima, ponajprije po koloritu, te u nekoliko
mrtvih priroda, gdje doista primje}ujemo sezanisti~ki aran-
‘man, ali i poku{aje sezanovske konstrukcije. Doticaji Kra-
ljevi}a sa Cézanneom prepoznat }e se ponajprije u promi{-

191
P. Prelog: Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvu Proljetnog salona Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (189–198)

Vilko Gecan, Mlinovi, 1919. Ulje na platnu, 62 x 44 cm. Muzej suvremene umjetnosti,
Zagreb (fototeka Instituta za povijest umjetnosti)
Vilko Gecan, The Mills, 1919. Oil on canvas, 62 x 44 cm. Museum of Contemporary Art,
Zagreb (photograph archives of the Institute of Art History)

ljenu komponiranju slika iz pari{kog razdoblja, za {to je pri-
premljen put {kolovanjem u Münchenu i usmjerenjem pre-
ma Manetu, te velikim [panjolcima Velásquezu i Goyi.19
Iako je ve} u to vrijeme ugledati se na Cézannea a ne povla-
~iti iz toga radikalnije zaklju~ke zna~ilo zaostajati za mati-
com europske umjetnosti, Kraljevi}ev je sezanizam iskustvo
koje je u »na{em ambijentu svje‘ije i perspektivnije od do
tog ~asa postoje}ih«.20 Upravo je stoga promatranje Cézan-
nea preko Kraljevi}a umnogome izgradilo likovni identitet
zna~ajne dionice Proljetnog salona – mladi su umjetnici,
naime, prepoznavaju}i Kraljevi}ev sezanizam, ali i njegove
ekspresionisti~ke inklinacije, kao suvremena stilska usmje-
renja, na tim temeljima poku{avali izgraditi osobni izraz.21
Drugi va‘an izvor sezanizma za protagoniste Proljetnog sa-
lona njihov je boravak u Pragu, ‘ivom umjetni~kom sredi{tu
jo{ od po~etka stolje}a, gdje su se odr‘avale mnoge zna~ajne
izlo‘be: 1905. godine odr‘ana je izlo‘ba Edvarda Muncha s
velikim odjekom me|u mla|im ~e{kim umjetnicima, 1907.
u Pragu izla‘u francuski impresionisti i postimpresionisti, a
1910. pari{ki umjetnici iz Salona nezavisnih. Iste }e godine
Prag posjetiti ~lanovi drezdenske ekspresionisti~ke grupaci-
je Die Brücke. Tako je do{lo do susreta i mije{anja stilski
raznorodnih strujanja europske umjetnosti, {to je rezultiralo
bu|enjem ~e{ke umjetnosti i za~etkom avangardnih kreta-
nja, koja }e biti vidljiva u rasponu od kubisti~kih poku{aja,
preko subjektivno-ekspresionisti~kih linija, do tzv. »kubo-
ekspresionisti~ke« struje. Ukorijenjeni su bili i utjecaji Van
Gogha, a posebice Paula Cézannea. Njegovi su se principi
pou~avali i na pra{koj Akademiji, a osobito kod profesora
Jana Preislera, predstavnika ~e{ke secesije, koji je potkraj

192
Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (189–198)
Marijan Trep{e, Maslinik, 1919. Ulje na platnu, 56 x 48 cm. Moderna Galerija, Zagreb (fototeka Instituta za
povijest umjetnosti)
Marijan Trep{e, The Olive Grove, 1919. Oil on canvas, 56 x 48 cm. Modern Gallery, Zagreb (photograph
archives of the Institute of Art History)
‘ivota postao izraziti sezanist.22 Preislerova poduka i podr-
{ka bila je od posebne va‘nosti Milivoju Uzelcu u vrijeme
njegova boravka u Pragu. Pod Preislerovim utjecajem Uze-
lac je naslikao nekoliko radova koji }e dati »sezanisti~ki
ton« tome razdoblju njegova stvarala{tva. I ostalim na{im
slikarima koji su boravili u Pragu (Gecanu, Varlaju, Trep{eu)
sezanisti~ki je poticaj odgovarao, ali nije sprje~avao i prih-
va}anje druga~ijih pobuda, ponajprije ekspresionisti~kih.
Upoznavanje Cézannea za boravaka i {kolovanja u Parizu
pokazalo se va‘nim za Kraljevi}a i Beci}a. Zlatko }e [ulen-
ti} za svoga kratkog jednomjese~nog boravka 1913. godine
do‘ivjeti svojevrsno osloba|anje i prihva}anje ponekih zna-
kova sezanizma, koje }e spajati s minhenskim i be~kim saz-
nanjima. Ve} }e Sava [umanovi}, koji je imao istaknuto mjes-
to u zagreba~kom likovnom ‘ivotu nakon Prvoga svjetskog
P. Prelog: Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvu Proljetnog salona
rata, oti}i u Pariz s odre|enim poznavanjem sezanisti~ke kon-
strukcije i tamo do‘ivjeti evoluciju upravo na temeljima to-
ga znanja, ne produbljavaju}i sezanisti~ke utjecaje. Kod Mi-
livoja Uzelca, Vilka Gecana i Marijana Trep{ea odlasci na
studijska putovanja i {kolovanje u Pariz uslijedit }e nakon
{to su sezanisti~ke zna~ajke u njihovom slikarstvu ve} dob-
rim dijelom apsolvirane. Stoga se mo‘e zaklju~iti kako izra-
van doticaj sa Cézanneovim slikarstvom nije imao va‘niju
ulogu u formiranju sezanisti~ke komponente Proljetnog salo-
na koja se javila neposredno nakon rata.
***
Pluralizam izri~aja i nedostatak stilskog jedinstva temeljna
je zna~ajka slikarstva Proljetnog salona. Stoga mo‘emo uo-
193
P. Prelog: Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvu Proljetnog salona Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (189–198)

Vladimir Beci}, Igman, 1920. Ulje na platnu, 60 x 70 cm. Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb (fototeka Instituta za povijest umjetnosti)
Vladimir Beci}, Igman, 1920. Oil on canvas, 60 x 70 cm. Museum of Contemporary Art, Zagreb (photograph archives of the Institute of
Art History)

~iti samo raznolike, ali ipak prepoznatljive stilske odredni-
ce, na osnovi kojih se stvara slika o razvojnim linijama hr-
vatskoga slikarstva. Novu etapu Proljetnog salona od 1919.
do 1921. godine obilje‘io je paralelizam sezanizma i ekspre-
sionizma kao stilskih priklona. To istovremeno pojavljiva-
nje zna~ajki sezanizma i ekspresionizma unutar opusa neko-
liko slikara koji ~ine okosnicu Proljetnog salona osnovno
je obilje‘je vremena i prostora (toliko spominjane »periferne
sredine«) u kojima su ti umjetnici djelovali.
Prve pojave ekspresionisti~kih inklinacija vi|ali smo ve}
kod Kraljevi}a. U vremenu Hrvatskog proljetnog salona, od
1916. do 1919., javit }e se svojevrsni ekspresionisti~ki prik-
loni kod Ljube Babi}a, Jerolima Mi{ea i Zlatka [ulenti}a.
^esto je postavljano pitanje mogu li se djela tih autora iz
ratnoga vremena uop}e prozvati ekspresionizmom, s obzi-
rom na stilsku nekoherentnost i nemogu}nost formalne us-
poredbe s europskim uzorima. Josip }e Vran~i} radove iz to-
ga vremena svrstati pod kategoriju »secesionisti~kog ekspre-
sionizma«,23 a tome }e se, sa stanovitim ogradama, prikloniti
i Grgo Gamulin.24 Smatram kako bi to~nija odrednica, ko-
jom se tako|er koriste i Vran~i} i Gamulin, a uzimaju}i u
obzir genezu hrvatskog likovnog ekspresionizma u kojoj je
secesija samo jedan od vi{e djelatnih ~imbenika, ipak bila
rani ekspresionizam. U isto }e se vrijeme pojavljivati i slo-
bodne interpretacije sezanizma, tako da je nastao i drugi,
naizgled proturje~an izraz – »sezanisti~ki ekspresionizam«.25
U toj varijanti sezanizam se mo‘e te{ko prepoznati – njegovi
daleki odjeci ili, bolje re~eno, blagi i stidljivi utjecaji
primje}uju se u slobodnijoj upotrebi boje i u poku{ajima
konstrukcije usporednim potezima kista, ponajprije kod [u-

194
Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (189–198) P. Prelog: Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvu Proljetnog salona
lenti}a, Tartaglie i ponegdje kod Mi{ea. S obzirom na inten-
ziviranje priklona i sezanizmu i ekspresionizmu u slikarstvu
Proljetnog salona nakon rata, te na njihovo jasnije razdvaja-
nje, radove nekolicine umjetnika izlagane na izlo‘bama Hr-
vatskog proljetnog salona izme|u 1916. i 1919. godine tre-
ba pripisati ranom razdoblju tih formalno-stilskih usmjere-
nja.
Sedma izlo‘ba Proljetnog salona26 1919. godine s pravom
je ocjenjivana prijelomnom. Tada nastupa mlada generacija,
koja ve} i brojem izlo‘enih radova,27 kao i svje‘inom i no-
vim idejama koje donosi, po~inje odre|ivati formalno-stil-
ski tijek ne samo Proljetnog salona ve} i hrvatskog slikar-
stva uop}e. Ipak, ne treba zaboraviti da su redoviti izlaga~i
na ovoj, a i na sljede}im izlo‘bama, i umjetnici koji se ne}e
u punoj mjeri pridru‘iti novim tendencijama koje su tada
zacrtavane.28
Mo‘emo li VII. proljetni salon nazvati sezanisti~kom izlo‘-
bom? Tada svakako dolazi do poja~anog i pro~i{}enog osvr-
tanja za Cézanneovim koloritom i osobnih shva}anja njego-
va slikarstva, te iako veliku ve}inu izlo‘enih radova ne mo-
‘emo nazvati sezanisti~kima, ta je iskustvena podloga izra-
zito prisutna u nekoliko slika koje }e predstavljati va‘an
korak naprijed i u~initi ovu izlo‘bu prijelomnom. Tada je
izlo‘eno tri godine ranije nastalo [ulenti}evo ulje na platnu
^ovjek s crvenom bradom,29 ali najbli‘i odrednici sezaniz-
ma bili su Uzel~ev Most (1916./1917.)30 i Gecanovi Mlinovi
(1919.).31 Varlajevi akvareli tako|er }e pokazati razmi{lja-
nje u tom smjeru, kao i slike Jerolima Mi{ea i Marina Tartag-
lie. Grgo }e Gamulin u stupanju na scenu mladih slikara pre-
poznati obnovljeni utjecaj Miroslava Kraljevi}a, {to je zna-
~ilo i poja~anje sezanizma, te zaklju~uje kako je to »ona
interpolacija koja je sada odgodila, ili razvodnila, ili zako~i-
la rast ekspresionizma«.32
VIII. proljetni salon odr‘an u Osijeku 1920. godine,33 s ~esto
citiranim predgovorom Iljka Goren~evi}a, okupio je ve}i-
nom iste izlaga~e kao i VII. izlo‘ba, a izlo‘ene su i dvije slike
Josipa Ra~i}a, kao i slike Ra~kog, Kljakovi}a i Dobrovi}a.
Zato je stilski bio neodre|en. Ve} je IX. proljetni salon34
ekspresionisti~ki izrazitiji, posebice u djelu Vilka Gecana,
koji izla‘e ~ak ~etrdeset i dva rada. Me|utim, i sezanisti~ka
komponenta ostala je prisutna u Gecanovu djelu. Vidljiva je
i kod Marijana Trep{ea, a pridru‘uje im se Vladimir Beci},
kod kojega }e upravo ta godina prote}i u znaku prisje}anja
na Cézanneov kolorit i njegove osnove konstrukcije oblika.
Tada je izlo‘en Gecanov Odmor pelivana u {umi,35 Trep{eov
Maslinik36 i Beci}eva slika Igman (prema katalogu »Igman u
predve~erje«).37 Varlaj ve} tada na svojim akvarelima zapo-
~inje put prema magi~nom realizmu ({to je jedno od mogu-
}ih logi~nih usmjerenja zapo~etih sa sezanisti~kih temelja),
dok Uzelac razvija osobnu ekspresionisti~ku poetiku, koja
tako|er u svojim konstruktivnim dijelovima ne}e biti li{ena
sezanizma.
Ve} na XII. izlo‘bi Proljetnog salona38 1921. godine (na X.
izlo‘bi predstavili su se Münchenska nova secesija, Savez
slobodnih grafi~ara Bavarske i Franka Sepp, a XI. proljetni
salon je samostalna izlo‘ba Vilka Gecana) nema izrazito se-
zanisti~kih djela, opa‘a se odre|ena promjena koja najavlju-
je ne{to kasniji procvat realizama, a ekspresionizam se mije-
{a s kubisti~kom stilizacijom. Stoga sezanizam, koji se u izra-
zitom obliku – u koloritu i konstrukciji slike – pojavio na
VII. i IX. izlo‘bi Proljetnog salona, ali i na slikama iz tih
godina koje nisu bile tada izlagane, mo‘emo smatrati svo-
jevrsnom konstruktivnom pripremom za dalji razvitak.
Spomenuti slikari Proljetnog salona u tom kratkom razdob-
lju uglavnom su ‘eljeli biti sezanisti kada slikaju, dok su
ekspresionisti~ka htijenja bila izra‘enija u crte‘u i grafici.
Tako|er, te‘ili su biti, kako isti~e Bo‘idar Gagro, sezanisti u
pejza‘u, a slikati portrete na granici ekspresionizma.39 Odre-
|enih stilskih oznaka sezanizma bilo je i u portretima, ali je
prevladavala sklonost psihologiziranju, zbog koje }e se te
slike mo}i dovesti u vezu s pojmom »sezanisti~kog ekspre-
sionizma«.
S druge strane, na pejza‘ima se mogu prepoznati izra‘eni
morfogenetski elementi sezanizma Proljetnog salona. U tom
smislu naj~e{}e se govorilo o koloritu kao ~imbeniku koji
pejza‘ima daje mogu}nost povezivanja sa Cézanneovim sli-
karstvom. Tako na Uzel~evu Mostu, Gecanovim Mlinovima i
Trep{eovu Masliniku prevladava mno{tvo zelenih tonova u
kombinaciji s okerima. To je svakako utjecaj Kraljevi}eve
palete, koji djelomi~no sputava mlade slikare u slobodnijoj
primjeni svjetlijih okera, crvenkastih akcenata i, kod Cézan-
nea tako ~estog, {irokog i hladnog plavetnila. Upravo je u
tom bogatstvu zelenila (od zagasito tamnog, koje je na gra-
nici s crnilom, preko svjetlijeg, pomije{anog s okerima, do
potpuno svijetlog), tj. u nepostojanju »reske« ~isto}e boje,
te u svojevrsnom lirskom ugo|aju koji iz toga proizlazi, ona
prepoznatljiva osobitost sezanizma u hrvatskom slikarstvu.
Drugi i posebno va‘an element jest kistovni potez, ~ijom
analizom mo‘emo pratiti usvajanje konstruktivnog na~ina
komponiranja. Uzel~evom slikom Most dominira koso polo-
‘en potez, sli~ne su kosine i strukturna osnova Gecanovih
Mlinova, a dinamika dijagonalnih poteza u suprotstavljanju
~ini osnovnu zna~ajku kompozicijske sheme Trep{eova Mas-
linika.40 Takvo kistovno pismo – manje ili vi{e kratak i dina-
mi~an potez kojim je sagra|ena kompozicijska mre‘a – ima
izrazito gradbeno zna~enje. Iako su Cézanneovi potezi naj-
~e{}e kratki, poput mrlje, a cjelina satkana od njih plo{nija i
~vr{}a, poput blokova poslaganih jedan do drugoga, ova je
likovna artikulacija na{ih slikara sezanovskoga porijekla ili,
bolje re~eno, na tragu usvajanja Cézanneovih na~ela. Osim
toga, na tim trima slikama pojavljuje se i motiv zakrivljenog
stabla, poznat sa Cézanneovih slika.41 U na{emu slikarstvu
primjenjivao ga je Kraljevi}, a zatim je, kao {to je re~eno,
posve uo~ljiv i kod Uzelca, Gecana i Trep{ea, ali ipak u po-
ne{to druga~ijoj kompozicijskoj ulozi. I to je jedan od na~i-
na na koji se suvremeni trenutak europskoga slikarstva odra-
zio na na{u sredinu.
Slika Vladimira Beci}a Igman u predve~erje izdvaja se od
ranije spomenutih primjera. Naime, Uzel~eva, Gecanova i
Trep{eova slika samo su mali isje~ci krajolika, dok Beci}
prikazuje {iroki pogled na planinu Igman. Motiv planine
postao je tipi~nim sezanovskim motivom.42 Stoga slika Ig-
man u predve~erje, po kompoziciji i prevladavaju}oj zele-
noj boji, te po plavetnilu neba, svakako ima uzor u Cézan-
neu (iako ne po gradbenom na~inu, jer Beci} nikada u potpu-
nosti nije savladao modulaciju), pa ju mo‘emo s pravom proz-
vati Beci}evom Sainte-Victoire.
195
P. Prelog: Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvu Proljetnog salona
Spomenute slike izraziti su primjeri (svakako ne i jedini!)
slikarskoga usmjerenja koje mo‘emo obuhvatiti pojmom se-
zanizma. One mu pripadaju, iako obilje‘ene osobnim ozna-
kama i odlikama tada{njeg likovnog trenutka, ponajprije u
nastojanju discipliniranja slikarske gradnje, u koloritu i po-
jedinim motivskim elementima.
***
Sezanizam samog kraja drugog desetlje}a ima za nadolaze}e
godine zna~aj ~vrstog temelja, s kojega se razvijaju raznoli-
ka stilska kretanja – od kubo-konstruktivizma, preko magi~-
nog realizma, neorealizma do neoklasicizma. Stoga za tu si-
tuaciju ostaje primjenjiva pola stolje}a stara Dorivalova in-
terpretacija Cézanneove umjetnosti kao totalne umjetnosti s
~ijih su osnova mogu}i razli~iti putovi, umnogome opre~ni
njegovu likovnom izri~aju.43 Osim toga, treba istaknuti ka-
ko su specifi~no shva}anje sezanizma i njegove posljedice u
hrvatskome slikarstvu, tj. neprihva}anje eksperimentalnih i
»avangardnijih« zaklju~aka, odraz tradicionalne sklonosti
na{e sredine prema realisti~kom prikazivanju. Upravo se u
tom zaka{njelom pojavljivanju sezanizma u sklopu Proljet-
nog salona (mogli bismo ga nazvati na{im »drugim sezaniz-
mom«, ako Kraljevi}a i Beci}a iz pari{kih razdoblja shvati-
mo kao »prvi«) donekle razlikujemo od umjetnosti susjed-
nih sredina (slovenskoga i srpskoga slikarstva), gdje je sli-
Bilje{ke
1 lasicizam, novu realnost, objektivnu realnost i kriti~ki realizam.
B. Gagro, Slikarstvo »Proljetnog salona« 1916. – 1928., @ivot um-
jetnosti, br. 2, Zagreb 1966., str. 51; Isti autor razdoblje od 1919. do
1922./23. naziva razdobljem modernizma, shva}aju}i modernizam kao
pojam koji je zajedni~ki nazivnik niza raznorodnih pojava, »prije stav
nego stil«. (Isti, Tre}a decenija, konstruktivno slikarstvo, @ivot umjet-
nosti, br. 6, Zagreb 1968., str. 121).
2
I. Reberski, Realizmi dvadesetih godina, Zagreb, 1997., str. 10 i 38;
J. Vran~i}, Anatomija ’921., @ivot umjetnosti, br. 18, Zagreb 1972.,
str. 88; Bo‘idar Gagro }e tako|er istaknuti upravo 1921. godinu kao
prijelomnu to~ku toga vremena (B. Gagro, 1966., str. 52).
3 Zagreb 1999., str. 8 i 9.
»... jezgro ove mlade generacije... formiralo se oslanjaju}i se na
slikarstvo Miroslava Kraljevi}a s jedne strane, a s druge strane asi-
miliraju}i niz pomije{anih stilskih tendencija, u kojima }e se Cézan-
neov na~in, u jednom trenutku svakako najizrazitije zajedni~ko obi-
lje‘je, dodirivati s natruhama ekspresionizma, ili ~ak kubizma iz dru-
ge ruke.« (B. Gagro, 1966., str. 50).
4 kratkom tekstu Cézannova pisma proglasiti sezanizam modom koja je
O realizmima dvadesetih godina u hrvatskom slikarstvu op{irno je
pisala Ivanka Reberski ( I. Reberski, Hrvatsko slikarstvo dvadesetih
godina u kontekstu evropskih tendencija novog realizma, Peristil, br.
31–32, Zagreb 1988./1989., str. 337–340; Ista, Realizmi dvadesetih
godina (magi~no – klasi~no – objektivno) i hrvatsko slikarstvo (kata-
196
Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (189–198)
karstvo tre}eg desetlje}a odre|ena suprotnost stilskim domi-
nantama ranijeg razdoblja.44 Mjesta i potrebe za daljim po-
redbenim istra‘ivanjima svakako ima, posebice ‘elimo li to~-
nije odrediti svoje mjesto u srednjoeuropskim umjetni~kim
kretanjima toga vremena. U kontekstu utjecaja Cézanneove
umjetnosti na tijek slikarstva op}enito mogli bismo prona}i
dodirnih to~aka, ali, s obzirom na razvitak povijesnih avan-
gardi, i znatnih razlika sa situacijom u ^e{koj ili Ma|arskoj.45
Kistovni potezi na{ih slikara nikada nisu poprimili dostatan
konstruktivni karakter na Cézanneov na~in, kao {to ni shva-
}anje boje nije bilo potpuno, niti je poprimilo »sezanovsku«
~isto}u. ^ak i takva nepotpuna sezanisti~ka artikulacija ko-
ju susre}emo u slikarstvu Proljetnog salona put je usvajanju
osnova ~vrste konstrukcije i vje{tine komponiranja, te ima
vrijednost prihva}ene pouke, koja je na{im slikarima u tom
vremenu bila neophodna. Iako se ~esto zaklju~ivalo kako je
sezanizam ostao samo epizodom u hrvatskom slikarstvu i
kako »ne}e ostaviti izravnog, neposrednog traga u kasnijem
razvoju slikarstva u na{oj sredini«,46 smatram da je va‘nost i
vrijednost spomenutih slika, kao i takva stilskog priklona
uop}e, neosporiva jer predstavlja logi~an razvojni spoj, svo-
jevrsnu kop~u izme|u slikara Minhenskog kruga kao pred-
stavnika »europske«, »~iste« slikarske struje prvog desetlje-
}a i stilskih tendencija koje }e u tre}em desetlje}u pribli‘iti
hrvatsko slikarstvo dominantnim europskim strujanjima to-
ga vremena.
log), Zagreb 1994.; Ista, Realizmi dvadesetih godina, Zagreb 1997.).
Pod odrednicom realizmi autorica obuhva}a magi~ni realizam, neok-
5
A. B. [imi}, Konstruktivno slikarstvo, Savremenik, sv. XVI, br. 3,
Zagreb 1921., str. 184–185.
6
G. Gamulin, Uz idolatriju Cézannizma, Republika, br. 1, Zagreb
1946., str. 84–95; objavljeno i u: Hrvatska likovna kritika 50-ih –
umjetnost i ideologija, Zagreb 1999., str. 25–44.
7
O tome vi{e u: Lj. Kole{nik, Likovne kritike i polemike 50-ih godina
u Hrvatskoj, Hrvatska likovna kritika 50-ih – umjetnost i ideologija,
8
Lj. Babi}, Umjetnost kod Hrvata, Zagreb, 1943. Sezanizam Babi}
spominje u vezi s Kraljevi}em (isto, str. 127), ali ga ne povezuje s
dijelovima opusa Vladimira Beci}a, kao ni s nositeljima Proljetnog
salona nakon 1919. Jedino za Marina Tartagliu isti~e kako se pribli‘io
Cézanneovoj modulaciji (isto, str. 217.). Babi} }e drugom prigodom u
pro{la, napadaju}i i likovnu pedagogiju koja se temeljila na Cézanneo-
vim principima, ali ne uskra}uju}i mu veliko zna~enje koje je imao za
europsko slikarstvo po~etka 20. stolje}a (isti, Cézannova pisma, Bul-
letin zavoda za likovne umjetnosti JAZU, br. 1/2, Zagreb 1963., str.
158–159).
Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (189–198) P. Prelog: Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvu Proljetnog salona

9 22
D. Bari~evi}, Proljetni salon, u katalogu: 60 godina slikarstva i ki- Op{irniju literaturu o Janu Preisleru vidi u: J. Vran~i}, Milivoj Uze-
parstva u Hrvatskoj, Zagreb 1961., str. 15–17. lac, Zagreb 1991., str. 27, bilj. 40.
10 23
Vidi bilj. 1 i 3. Isti, Prvo razdoblje »Proljetnog salona« i rani ekspresionizam u
hrvatskoj likovnoj umjetnosti (1916– 1919), Radovi Filozofskog fa-
11
kulteta u Zadru za 1973./74., Zadar 1974., str. 180.
M. B. Proti}, Tre}a decenija – konstruktivno slikarstvo, u katalogu:
Tre}a decenija – konstruktivno slikarstvo, Beograd 1967., str. 21–24. 24
G. Gamulin, 1987., str. 13, 70, 72.
12
V. Malekovi}, Kubizam i hrvatsko slikarstvo (katalog), Zagreb 1981. 25
Ovu }e kovanicu Gamulin upotrijebiti za [ulenti}eva ^ovjeka s crve-
13
nom bradom (Isto, str. 70). Igor Zidi} tako|er se koristi tim izrazom
G. Gamulin, Hrvatsko slikarstvo XX stolje}a I, Zagreb 1987., str.
kako bi opisao slikarski izri~aj Jerolima Mi{ea, ali i op}a likovna
65–112.
kretanja u tome vremenu (I. Zidi}, Jerolim Mi{e (katalog), Zagreb
14 1990., str. 11).
Isto, str. 77–81.
26
15 Izlo‘ba je odr‘ana u Zemaljskoj obrtnoj {koli u Zagrebu od 17. 12.
V. Malekovi}, Ekspresionizam i hrvatsko slikarstvo (katalog), Zag- 1919. do 17. 1. 1920.
reb 1980.; isti, 1981.; I. Reberski, 1994.
27
16 Vilko Gecan izla‘e pet ulja na platnu i {esnaest crte‘a, Marijan Trep{e
Tezu o Miroslavu Kraljevi}u kao prete~i i za~etniku likovnoga ekspre- ~etiri ulja, {est bakroreza i jedanaest litografija, Milivoj Uzelac deset
sionizma u Hrvatskoj izrazito je zastupao Zlatko Posavac. (Z. Posa- ulja i deset crte‘a, a Vladimir Varlaj ~etrnaest akvarela.
vac, Na pragu ekspresionizma. O mjestu Miroslava Kraljevi}a u
povijesti moderne umjetnosti, 15 dana, br. 7/ XXVI, Zagreb 1983., 28
str. 22–29; isti, Ekspresionizam kao problem, @ivot umjetnosti, br. Primjerice: Tomislav Krizman, Zdenka Ostovi} Pexidr Sri}a, Zoe Bo-
37/38, Zagreb 1984., str. 64–78; isti, Korak prema novom. Miroslav relli, Du{an Kokotovi}.
Kraljevi} u povijesnom konteskstu, 15 dana, br. 7/XXVIII, Zagreb 29
1985., str. 24–29; isti, Miroslav Kraljevi} u povijesnom kontekstu. Katalog VII. proljetnog salona, Zagreb 1919., kat. br. 71.
Tematizacija interpretativnih problema, Bulletin Razreda za likovne
umjetnosti JAZU, br. 1 (57), Zagreb 1986., str. 15–37). 30
Isto, kat. br. 109.
17
U dono{enju odjeka inovativne slikarske atmosfere iz Pariza u 31
München veliku ulogu odigrao je mladi minhenski slikar Albert Weis- Isto, kat. br. 17.
sgerber. Uz njegovo ime naj~e{}e }e se spominjati upravo Cézanne, ali
i Matisse (M. [olman, Miroslav Kraljevi} – jedinstvo razli~itog, u 32
katalogu: Josip Ra~i}, Miroslav Kraljevi}, 1885.–1985., Zagreb 1985., G. Gamulin, 1987., str. 75, 76.
str. 36; G. Gamulin, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX u XX 33
stolje}e, Zagreb 1995., str. 283; P. Selz, German Expressionist Pain- VIII. izlo‘ba Proljetnog salona odr‘ana je u @upanijskoj dvorani u
ting, Berkeley – Los Angeles – London 1974., str. 246). Ipak, stvarne Osijeku od 23. 5. do 15. 6. 1920.
mogu}nosti Weissgerberova slikarskog utjecaja na Kraljevi}a jo{ va-
lja istra‘iti. 34
Izlo‘ba je odr‘ana u Umjetni~kom paviljonu u Zagrebu od 18. 10. do
18 18. 11. 1920.
Gagro Kraljevi}ev pomak prema Cézanneu naziva korakom naprijed
»u pravcu svoje, post-fovisti~ke interpretacije sezanizma« ( B. Gag- 35
ro, 1966., str. 46). Katalog IX. proljetnog salona, Zagreb 1920., kat. br. 17.
19 36
Vera Horvat Pintari}, pa‘ljivo navode}i Kraljevi}eve uzore, me|u Isto, kat. br. 111.
kojima je i Cézanne, isti~e »visoku kulturu komponiranja« koju je
Kraljevi} stjecao prou~avaju}i Cézannea i odre|uje elemente u kojima 37
se najvi{e pribli‘io Cézannneu: u promi{ljenom poretku slike, u rit- Isto, kat. br. 7.
movima kistovnog pisma i u koloritu (V. Horvat Pintari}, Miroslav 38
Kraljevi}, Zagreb 1985., str. 29–31, 100–103). Izlo‘ba je odr‘ana u Umjetni~kom paviljonu u Zagrebu od 3. do 20.
20 10. 1921.
B. Gagro, Periferna struktura (Od Karasa do Exata), @ivot umjet- 39
nosti, br. 1, Zagreb 1966., str. 19. B. Gagro, Slikarstvo »Proljetnog salona«..., 1966., str. 50.
21 40
Ipak, ne mo‘emo u potpunosti prihvatiti ocjenu Dimitrija Ba{i~evi}a o Zvonko Makovi} visoko vrednuje Gecanov sezanizam, dovode}i sli-
maksimalnoj stilskoj ujedna~enosti Proljetnog salona zbog afiniteta ku Mlinovi u kontest upravo s Uzel~evim Mostom i Trep{eovim Mas-
prema Kraljevi}u (D. Ba{i~evi}, Sava [umanovi}, Zagreb 1960., str. linikom (Z. Makovi}, Vilko Gecan, Zagreb 1997., str. 65–72).
44), jer je u tome vremenu te{ko govoriti o bilo kakvu jedinstvu na
umjetni~kom planu. Kraljevi} je za te slikare bio izvor i usprkos nje- 41
govu intenzivnu utjecaju oni }e ponuditi mnoga nova osobna rje{enja. O tome vi{e u: G. Quien, Marijan Trep{e (katalog), Zagreb 1975., str.
Neki }e, poput Tartaglie, ostati potpuno izvan Kraljevi}eva utjecaja. 6 i 7.

197
P. Prelog: Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvu Proljetnog salona
42
Frano Dulibi} navodi sli~nosti i razlike Varlajevih slika s motivom
planine Klek i Cézanneovih s motivom Sainte-Victoire (F. Dulibi},
Planina Klek u slikarstvu Vladimira Varlaja, Radovi Instituta za povi-
jest umjetnosti, br. 22, Zagreb,1998., str 181 i 182). O odnosu Varla-
jeva i Cézanneova slikarstva vidjeti i: Isti, Komponente formiranja
slikarskog izraza Vladimira Varlaja, Peristil, br. 41, Zagreb 1998.,
str. 95 i 96.
43
B. Dorival, Savremeno francusko slikarstvo I – od impresionizma do
fovizma (1883.–1905.), Sarajevo 1957., str. 56, 57 (naslov originala:
Les étapes da la peinture française contemporaine – De l’impres-
Summary
Petar Prelog
A Contribution to the Interpretation of
Cézannism in the Spring Salon Paintings
Cézanne’s manner of dealing with form and space construc-
tion did not meet with widespread timely reception and com-
plete understanding in Croatian painting, but it appeared as
a fresh and stimulating experience at the Spring Salon exhi-
bitions between 1919 and 1921.
Cézannistic influences in Croatia have been treated in litera-
ture in different ways and from different viewpoints. They
have been extensively explored in writing – from newspaper
reviews and studies to monographic analysis and scarce sur-
veys of Croatian painting – but final assessments were often
general and their evaluation was not homogeneous.
The derivations of Cézanne’s manner made at the time of the
Spring Salon, which also had a strong personal touch, had
been crucially influenced by a number of different factors
pertaining to space and time. First of all, the painting of Miro-
slav Kraljevi} is of great importance. He would bring the
initial expressionist impulses to Croatia, but also Cézanne’s
principle, adopted in a personal manner. Prague, as the place
where Croatian artists received their education and where
their painting was affected by the that of the Bohemian painter
Jan Preisler, also had a strong influence. The study tours of
Croatian painters (M. Uzelac, V. Gecan, M. Trep{e) to Paris
198
Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (189–198)
sionnisme au fauvisme 1883.– 1905., Pariz 1948., prijevod s francus-
kog A. Zaharovi}).
44
M. B. Proti}, nav. dj., str. 23.
45
K. Passuth, Les Avant-Gardes de l’Europe Centrale, Paris 1988.; S.
A. Mansbach, Modern Art in Eastern Europe – From the Baltic to
the Balkans ca. 1890–1939, Cambridge 1999.
46
B. Gagro, Slikarstvo »Proljetnog salona«..., 1966., str. 51.
followed after most of the Cézannistic features had already
been adopted in their painting, which brings us to the con-
clusion that direct contact with Cézanne’s painting was not
instrumental in forming this component of the Spring Salon.
Nevertheless, the Cézannism of the Spring Salon was not
complete. It simultaneously appeared and mixed with other
stylistic orientations, particularly with expressionism. Thro-
ugh the analysis of colors and brushwork in a number of well-
known landscapes by Croatian painters exhibited at the 7th
and 9th Spring Salon exhibitions (M. Uzelac, The Bridge; V.
Gecan, The Mills; M. Trep{e, The Olive Grove; V. Beci}, Ig-
man) it is possible to determine the character of brief Cézan-
nistic tendencies in Croatian painting. Croatian painters’
brushstrokes were never sufficiently constructive and their
understanding of color was not complete, nor did it ever at-
tain Cézannian purity. Still, this incomplete Cézannistic ar-
ticulation is the path to adopting the bases of firm construc-
tion and the art of composition, and serves as a firm founda-
tion and a logical development link for stylistic trends that
would follow. Therefore, the Cézannism of the Spring Salon
represents an important segment in the continuity of Croat-
ian painting, and not just an episode without consequences.