VEKTORSKA ANALIZA

1. Skalarna i vektorska polja

Funkcije definirane na podskupu D ⊂ EO3 s vrijednostima u R,

nazivamo skalarnim poljima. Npr. funkcije koje točkama iz D
pridružuju temperaturu, atmosferski tlak, gustoću plina.
Funkcije definirane na podskupu D ⊂ EO3 s vrijednostima u
vektorskom prostoru EO3 , nazivamo vektorskim poljima. To su
funkcije koje svakoj točki iz domene D pridružuju vektor, npr. vek-
tor brzine, vektor sile. Nadalje, možemo govoriti o magnetskom i
gravitacijskom polju.

1.1. Skalarna polja

Ako promatramo djelovanje neke skalarne funkcije f : D ⊂

EO3 −→ R, tada zapisujemo
u = f (M ), M ∈ D.
U Kartezijevom koordinatnom susatavu XY Z imamo
u = f (x, y, z).
U geometrijskom smislu skalarno polje opisujemo pomoću nivo ploha,
tj. onim točkama u kojima skalarna funkcija poprima iste vrijed-
nosti. Nivo ploha danog polja je definirama relacijom
f (x, y, z) = C,
pri čemu je C konstanata.

Primjer 1 Odredite nivo plohe skalarnog polja

u = x + 2y + 3z.
•
Nivo plohe su dane relacijom
x + 2y + 3z = C,

1
pri čemu je C konstanta. Dakle, nivo plohe opisuju familiju par-
alelnih ravnima.

Ako umjesto točaka T (x, y, z) u Kartezijevom sustavu XY Z pro-

matramo točke T (x, y) ravnine XY, tada je skalarno polje odredeno
skalarnom funkcijom
u = f (x, y).
U geometrijskom smislu tada umjesto nivo ploha govorimo o nivo
krivuljama.

Primjer 2 Odredite nivo krivulje skalarnog polja

u = x2 − y 2 .
•

Nivo krivulje su dane jednadžbom

x2 − y 2 = C, C − konstanta.
Kada je C = 0 dobivamo pravce y = x i y = −x.
Za C 6= 0 dobivamo familiju hiperbola.

1.1.1. Usmjerena derivacija

Neka je skalarno polje definirano skalarnom funkcijom

u = f (M ).
Promatramo proizvoljnu točku M0 skalarnog polja i smjer odreden
smjerom proizvoljnog vektora ~l. Nadalje, u skalarnom polju odaber-
−→
emo i točku M tako da je vektor M0 , M paralelan vektoru ~l. Sa ∆u
označimo diferenciju
∆ = f (M ) − f (M0 ),
−→
a sa ∆l označimo duljinu vektora M0 , M . Neka se točka M pri-
−→
bližava točki M0 tako da je vektor M0 , M kolinearan s vektorom ~l.
Tada ∆ −→ 0.

2
Definicija 3 Ako postoji limes od ∆u/∆l kad ∆l teži k nuli, tada
se taj limes naziva derivacija funkcije u = f (M ) u danoj točki M0
u smjeru vektora ~l i označava sa
∂u ∆u f (M ) − f (M0 ) −→
= lim = lim , M0 , M k~l.
∂l ∆l→0 ∆l ∆l→0 ∆l
Pretpostavimo da je u Kartezijevom sustavu XY Z u prostoru, funkcija
f (M ) = f (x, y, z) derivabilna u točki M0 (x0 , y0 , z0 ). Tada vrijedi
∂u ∂u ∂u ∂u
|M0 = |M0 cos α + |M0 cos β + | cos γ, (1)
∂l ∂x ∂y ∂z M0
gdje su cos α, cos β, cos γ, kosinusi smjera vektora
~l = a1~i + a2~j + a3~k,

a računaju se iz formula
a1 a2 a3
cos α = , cos β = , cos γ = ,
k~ak k~ak k~ak
pri čemu je q
k~ak = a21 + a22 + a23 .
Zapis
∂u ∂u ∂u
|M0 , |M0 , | ,
∂x ∂y ∂z M0
označava da su parcijalne derivacije uzimane u točki M0 .

Primjer 4 Odredite derivaciju skalarnog polja

u = xyz
vektora ~l = ~i + 4~j. •
u točki M0 (1, −1, 1) u smjeru √
Duljina l vektora ~l je jednaka 17, pa je
1 4
cos α = √ , cos β = √ , cos γ = 0.
17 17
Vrijednosti parcijalnih derivacija funkcije u = xyz u točki M0 (1, −1, 1)
su
∂u ∂u ∂u
|M0 = −1, |M0 = 1, | = −1.
∂x ∂y ∂z M0

3
Koristeći formulu (1) dobivamo
∂u 1 4 3
|M0 = − √ + √ − 1 · 0 = √ > 0,
∂l 17 17 17
što znači da je skalarno polje u danoj točki M0 za zadani smjer,
rastuće.

Definicija 5 Gradijent skalarnog polja f je vektorsko polje 5f

koje se dobiva formulom
∂f ~ ∂f ~ ∂f ~
grad f = 5f = i+ j+ k.
∂x ∂y ∂z

Pri tome vrijedi svojstvo

grad (f g) = f grad g + g grad f.

Operator parcijalnog deriviranja 5 naziva se Hamiltonov opera-

tor.

Primjer 6 Odredite gradijent skalarnog polja f = f (x, y, z) = x2 +

2xy − 4yz. •

grad f = (2x + 2y)~i + (2x − 4z)~j − 4y~k

Laplaceov operator 4 definira se kao

∂2 ∂2 ∂2
4 = 5 · 5 = 2 + 2 + 2.
∂x ∂y ∂z

1.2. Vektorsko polje

Vektorsko polje definirano na području D ⊆ EO3 je funkcija ~a :

D → EO3 . Zadajemo ga komponentama

~a = ~a(x, y, z) = a1 (x, y, z)~i + a2 (x, y, z)~j + a3 (x, y, z)~k.

Komponente ai : D → R, i = 1, 2, 3 su skalarna polja.

4
 Silnica vektorskog polja ~a je krivulja koja u svakoj svojoj
točki ima tangencijalni vektor T~ paralelan s vektorom ~a u toj točki.
Npr. Ako bi polje bilo polje brzine strujanja tekućine, onda bi sil-
nica bila krivulja po kojoj bi se gibala kap tekućine.

Rotor vektorskog polja F~ je vektorsko polje rot F~ definirano

formulom
 
~i ~j ~k
 
rot F~ = 


∂
∂x
∂
∂y
∂ 

∂z  = (Ry0 − Q0z )~i + (Pz0 − Rx0 )~j + (Q0x − Py0 )~k.
P Q R

Za vektorsko polje F~ = P (x, y, z)~i+Q(x, y, z)~j +R(x, y, z)~k kažemo

da je bezvrtložno ako je rot F~ = 0 u području definicije D.

Definicija 7 Vektorsko polje F~ : D ⊆ EO3 → EO3 naziva se poten-

cijalno ili konzervativno ako postoji skalarno polje f : D ⊆ EO3 →
R, tako da vrijedi.
F~ = −gradf.

Teorem 8 Da bi polje F~ klase C (2) (D) bilo potencijalno, nužno je

i dovoljno da vrijedi
rot F~ = 0
i područje D je konveksno.

Primjer 9 Ispitajte je li vektorsko polje ~a = yz~i + zx~j + xy~k po-

tencijalno.

¯ ¯
¯ ~
¯ i ~j ~k ¯
¯
¯ ¯
rot ~a = ¯ ∂
¯
¯ ∂x
∂
∂y
∂ ¯
¯
∂z ¯ = (x − x)~i + (y − y)~j + (z − z)~k = ~0
¯ ¯
¯ yz zx xy ¯
Polje ~a je potencijalno.

5
 Divergencija vektorskog polja ~a je definirana sa
∂ax ∂ay ∂az
div ~a = 5 · ~a = + + .
∂x ∂y ∂z
µ ¶
Primjer 10 Izračunajte: div x i + xy~j + xyz~k u točki T (3, 2, −4).
2~

µ ¶
div x2~i + xy~j + xyz~k |T = (2x + x + xy)T = 

Za vektorsko polje ~a kažemo da je solenoidalno polje ako je

div ~a = 0.

1.2.1. Teorem o divergenciji, gradijentu i rotoru

Teorem koji kazuje kako se povezuje trostruki (volumni) integral

divergencije vektorskog polja, gradijenta skalarnog polja i rotora
vektorskog polja s plošnim integralom po plohi koja zatvara taj
volumen. Pri tome je orijentacija plohe takva da je izabrana vanjska
normala.

Teorem 11 Formule Gauss-Ostrogradskog Neka je S ⊂ E 3

zatvorena ploha, orijentirana vanjskom normalom, koja obuhvaća
područje (volumen) V. Polja ~a i F su diferencijabilna polja defini-
rana na V. Tada vrijedi:

1. Z Z Z Z Z Z Z Z
~ =
~a · dS (5~a)dV = (div ~a)dV, (2)
S V V

2. Z Z Z Z Z Z Z Z
~ =
F dS (5F )dV = (grad F )dV,
S V V

6
 3. Z Z Z Z Z Z Z Z
[~n × ~a]dS = (5 × ~a)dV = (rot ~a)dV.
S V V

Primjer 12 Primjenom teorema o divergenciji, odredite tok vek-

torskog polja F~ = x~i + y~j + z~k kroz uspravni kružni valjak polumjera
osnovice R i visine H, ako središte njegove donje osnovice leži u
ishodoištu.
Iz
F~ = x~i + y~j + z~k,
proizlazi da je div F~ = 1 + 1 + 1 = 3. Tada iz prve formule Gauss-
Ostrogradskog slijedi:
Z Z Z Z Z Z Z Z
~ =
~a · dS (div ~a)dV = 3 dV = 3R2 πH.
S V V

Primjer 13 Izračunajte tok vektora

~a = x2~i + y 2~j + z 3~k

kroz zatvorenu plohu

x2 + y 2 + z 2 = R 2 , z=0 (z > 0).

Iz prve formule Gauss-Ostrogradskog proizlazi:

Z Z Z Z Z
T = ~ =
~a · dS (div ~a)dV =
S V
Z Z Z
(2x + 2y + 2z)dV.
V
Prelaskom na sferne koordinate r, φ, θ, dobivamo

x = r sin θ cos φ, y = r sin θ sin φ, z = r cos θ

i element volumena
dV = r2 sin θ sin φ.

7
Tada je
Z Z Z
T =2 (r sin θ cos φ + r sin θ sin φ + r cos θ)r2 sin θdrdθdφ =
V
π
Z2π Z2 ZR
=2 dφ sin θ(sin θ cos φ + sin θ sin φ + cos θ)dθ r3 dr
0 0 0
π
2R4 Z2π Z2 πR4
= dφ cos θ sin θdθ = .
4 0 0
2

1.2.2. Stokesov teorem

Cirkulacija vektorskog polja po zatvorenoj krivulji je u relaciji sa

tokom (fluksom) rotora tog vektorskog polja kroz plohu obuhvaćevu
krivuljom.

Teorem 14 Stokesov teorem Neka je ~a klase C (1) na području

koje sadrži otvorenu plohu S, čiji je rub ∂S jednostavna Jordanova
zatvorena krivulja. Tada vrijedi
I Z Z Z Z
~ =
~a · dr ~ =
(5 × ~a)dS ~ .
rot ~adP
∂S S P

Primjer 15 Izračunajte cirkulaciju vektora

~a = y~i + x2~j − z~k

po zatvorenoj krivulji L, pri čemu je


 x2 + y 2 = 4
L=
z=3

1. direktno
2. pomoću Stokesova teorema.

8
1. Krivulja L je kružnica radijusa R = 2 koja leži u ravnini z = 3.
Parametarske jednadžbe krivulje su

x = 2 cos t, y = 2 sin t, z = 3, 0 ≤ t < 2π,

pa je

dx = −2 sin t dt, dy = 2 cos t dt, dz = 0.

Tada je cirkulacija vektora ~a dana sa

Z2π h i
C= 2 sin t (−2 sin t) + 4 cos2 t · 2 cos t − 3 · 0 dt = −4π.
0

2. Da bismo izračunali cirkulaciju pomoću Stokesova teorema od-

aberemo neku plohu S čiji je rub zatvorena krivulja, tj. u ovom
slučaju kružnica L. Prirodno je odabrati krug s rubom L.
Sukladno odabranoj orijentaciji krivulje L, slijedi da je jedinični
vektor normale ~n na plohu S jenak vektoru ~k. Tada je
¯ ¯
¯ ~
¯ i ~j ~k ¯
¯
¯ ¯
rot ~a = ¯ ∂
¯
¯ ∂x
∂
∂y
∂ ¯
¯
∂z ¯ = (2x − 1)~k.
¯ 2 ¯
¯ y x −z ¯
Po Stokesovom teoremu slijedi da je
Z Z Z Z
C= (rot ~a · ~n)dP = (2x − 1)dP
S S

Z2π Z2
= dφ (2r cos φ − 1)rdr = −4π.
0 0