Eadmer Kanterberijski na dvoru kralja Tvrtka: zvjezdani trenuci duhovnosti bosanskih

muslimana – Eadmer of Canterbury in King Tvrtko’s Court: Stellar Moments of

Spirituality of Bosnian Muslims

Amer Sulejmanagić

Sažetak:
Čega se pametan stidi … (Osvrt na naziv i dijelove Časopisa za novu misao
illuminatio/svjetionik/almanar sv.1, No I, Proljeće 2020)
Ključne riječi: illuminatio (nije bitno–nije ključno), svjetionik (nije bitno–nije ključno), Ferid
Muhić (nije bitan–nije ključan), Mustafa Cerić (nije bitan–ključan), Mehmed Akšamija (nije
bitan–ključan), odnos prema historiji ideja, odnos prema tuđim djelima, lažni izvori za lažni
identitet, heraldika, sfragistika, numizmatika

FAROM DO PROSVJETLJENJA

Naziv časopisa (bos. svjetionik, što sugerira i njegov znak–pero kao svjetionik, čije je
svjetlo začudo natkriljeno polumjesecom) ispravno je preveden na arapski–al Manar. Postupak
je, što nije bezazleno, mogao biti i obrnut; s arapskog na bosanski jezik. S prijevodom na latinski
jezik nešto ne štima. Illuminatio nije svjetionik, nego svjetlo, osvjetljenje, prosvjetljenje, slava
(prema Google prevoditelju); odnosno prema Žepićevom Latinsko–hrvatskom, Hrvatsko–
latinskom rječniku (valjda se smije koristiti i za prijevode s bosanskog i na bosanski jezik) ta
riječ dolazi od glagola illumino, illuminare = osvijetliti, rasvijetliti, ukrasiti, a kao prilog znači
svijetlo, jasno. Žepićev rječnik za svjetionik daje latinske: candelabrum, i, n. (uz to znači i
svijećnjak), te opet u oba ova značenja i lychnuchus (lychnucus), i, m. što dolazi od lychnus, i,
m. u značenju lampa. Naravno, mogla je u istom značenju poslužiti i lucerna, ae, f. ali su njezini
srodnici (od iste pramajke lux, lucis, f.) pridjev lucifer, fera, ferum (svjetlonosan) i vlastita
imenica Lucifer, eri, m. (ne bojte se, ne znači ono što mislite, nego Venera–Danica) iz jasnih
razloga bili uredništvu i izdavaču časopisa neprihvatljivi. Da su Google translate koristili barem
kao polazišni alat i englesku riječ “lighthouse” preveli na latinski jezik dobili bi “praeberi fari” i
uz to također podnožni dodatak u vidu imenice “pharos” (gr.) odnosno “pharus” (lat.) što bi ih
upotrebom još jednog osnovnog alata (Wikipedia) dovelo do onoga što svi znaju i što je svima
poznato i što je stvar elementarnog znanja o kulturi klasičnoga svijeta; tj do: ὁ Φάρος τῆς
Ἀλεξανδρείας (ho Pháros tes Aleksandréas) ili Pharus Alexandrinus ili Aleksandrijskog (začudo)
svjetionika. Kad već čovječanstvu put do sigurne luke i zaobilazak bezbrojnih hridi ne može
osigurati kandelaber može Bošnjacima put iz tunela osvijetliti far (od auta). Izgleda da je samo
prof. dr. Stefan Schreiner uočio različito značenje latinskog i arapskog naslova časopisa i
pokušao tome naći opravdanje opisujući ih kao “dva načina” dobrohotno se odnoseći prema
nimalo neutralnom bosanskom naslovu (bukvalan prevod s arapskog) dajući mu ulogu “veze” i
“mosta”. (str. 9.)
I što se iz ovoga da zaključiti? Uredništvo i izdavač odlično vladaju bosanskim i
arapskim jezikom, ali im latinski zadaje probleme. Arapsko–islamska kultura (i odatle izvedene
komponente bosanske kulture) su polazište, ali na žalost i završetak njihovoga puta. U latinskoj,
grčkoj, klasičnoj, kršćanskoj, evropskoj i svim dodanašnjim izvedenicama te kulture (uključujući
i srednjovjekovno–novovjekovno–savremeno–modernu bosansku) oni se ne snalaze; to nije
njihov dom.
Da se ovakva konstatacija ne bi učinila pretencioznom, zlonamjernom i da je tome zaista
tako nećemo dokazivati putem tekstova akademika Ferida Muhića ni ostalih autora nego dijela
rada bivšega reisa i (zbog u današnje doba preovlađujuće nadmoći slike – kao medija – nad
tekstom) ilustracija u časopisu.

MUKE S ANALOGIJAMA

Bezgranično rodoljublje; dijalog i pomirenje kršćanstva i islama, zapadne i islamske

civilizacije (kao da se danas ne radi o jednoj, svjetskoj, civilizaciji čijih smo tekovina baštinici
svi) i mnogo štošta drugog pobude su pregalaštva akademika reis emeritus Mustafe Cerića. Kao
osobu koja razmišlja u ravni slika, simbola (animal simbolicum – Ernst Cassirer) njegova
pregnuća na zbližavanju kultura insuficijentna su u sferi dubljeg poznavanja onoga drugog i
karakteriziraju ih, na simbolima zasnovane, analogije kojima prividnu istinitost osigurava
preskakanjem stoljeća i hiljada kilometara, a sve s ciljem spajanja nespojivog. U kontekstu spoja
Zapada i Islama reis na str. 150 i 152 uspostavlja vezu između Medinske povelje (kao ni manje
ni više nego preteče evropske društveno–političke ideje društvenog dogovora) i listine koju
poznajemo pod nazivom Magna Carta Libertatum (o kvaliteti djela koje je Reis koristio vidjeti:
https://en.wikipedia.org/wiki/1215:_The_Year_of_Magna_Carta) krajnji domet koje je (prema
Reisu) oduzimanje kralju božanskog mandata. Reisu se danas čini apsurdnom ideja o božanskom
kraljevskom mandatu za koju kaže da je u srednjem vijeku bila prirodna stvar i da je podanici
nisu osporavali sve dok nije donešena Magna Carta “koja je kralju oduzela to navodno od Boga
dano mu pravo”. Koliko ga je oduzela svjedoči naslov sadašnje kraljice Elizabete II: “Elizabeth
the Second, by the Grace of God (Dei Gratia) , …” Zašto Reisu objašnjavati značenje pojma Dei
Gratia ili Divina Favente Clementia? Njemu je to strana kultura; on je samo neuspješno
pokušava koristiti da bi stvorio nekakvu poveznicu najvažnije sastavnice svoga identiteta s
Evropom. I u tome ne uspijeva, kao ni s Ahdnamom. A da uvaženi reis ne šepa samo s
evropskom civilizacijom, nego i sa svojom islamskom neka nam pokaže koliko je zaista
“navodno” od Boga vladaru dano pravo; odnosno božanski mandat (Božanski napisano malim
početnim slovom u Reisovom tekstu). Nije li u formuli “U ime Allaha Milostivog Samilosnog”
sadržan nekakav mandat? I od Koga? U Čije Ime neko (vladar?) nastupa? Da li “nam se (to i)
danas može činiti apsurdnim” kao što veli Reis? Vladalo se u Ime Allaha–Boga, u Ime Isusa, a
sam Darije kaže da ga je Ahura Mazda učinio kraljem. Svi poznati primjerci “rodnog lista” naše
voljene domovine započinju formulom (gluho i daleko bilo): U ime Oca i Sina i Svetog duha i to
na oba jezika (to što je prvo napisan tekst na latinskom, a poslije nekog vremena prijevod na naš
jezik, na za njega ostavljenom prostoru listine, dovoljno govori o tome gdje je povelja nastala i
kome, samim time, pripada – ali ovo je neka druga tema). Da bi se pitanje “mandata” razumjelo
treba poznavati ceremonijale ili možda čak ni to – u Mađarskoj se nekada sudilo U ime Svete
Krune, otac Bošnjaka je 1983 otišao u zatvor U ime Naroda, a danas se zatvora oslobađa U ime
Federacije BiH. I naravno, nigdje ovdje nema nikakvog mandata! Ili šta reći za podatak da je 35
godine po Hidžri Hasan ibn Sabit za halifu Osmana upotrebio sintagmu “halifat Allah” umjesto
tada već uobičajene “halifat rasul Allah” (Nerkez Smailagić, Leksikon Islama, Svjetlost,
Sarajevo, 1990, – natuknica Halifa – str. 230.)? Treba li prešutjeti da je nekim pripadnicima
"najboljih generacija" godio taj naslov, kao i oni: amin Allah, rai Allah, sultan Allah i naib Allah
itd. (Patricia Crone, Martin Hinds, God’s Caliph – Religious authority in the first centuries of
Islam, Cambridge University Press, Cambridge, 2003, str. 4–11. i dalje detaljno u cijeloj knjizi),
a da su oni koji su zamjerali morali šutjeti u hladu sablji? Da li to što se jedan pojam ne nalazi u
Časnoj Knjizi ne znači da ga nema i u islamskoj civilizaciji? Ili da ga ima kod kršćana iako ga
možda (to ne znam i nisam provjeravao) nema u Dobroj Knjizi? Reis naprosto ne zna da se ovdje
radi o historiji ideja i da su ideje tuđega porijekla podjednako prodirale i u islamsku i u
kršćansku i u svaku drugu misao. U konkretnom slučaju je ideja o sakralizaciji vladara (izgleda
prvobitno) po Ahura Mazdi iz Perzije, preko Bizanta došla do ranih muslimana, naravno – a
kako bi drukčije i moglo biti – po Allahu. To što se ona danas nekima ne sviđa, i što narušava
lijepu sliku o nikada narušenom univerzumu islama ne može promijeniti istinu da je godila i
najboljim među muslimanima. A još je poraznije to što se taj plod ranog islamsko–arapskog
pjesničkog hvalospjevnog ulagivanja, kojemu (kad se reisu već sviđaju pandani) odgovaraju
zapadni panegrici, laude itd., dugo vremena održavao oružjem. I tako reis pronađe na Zapadu
ono što postoji i kod njega, ali on to ili ne zna ili zna ali želi (što je još gore) zatajiti. Poželjna se
slika stvara tako što se detalji koji joj ne odgovaraju prvo negiraju, potom prešućuju, i na kraju
potiskuju u zaborav. Toliko o djeliću Reisova teksta, koji karakterizira izbjegavanje navođenja
brojeva stranica u korištenim štampanim knjigama datim u fusnotama; da biste saznali na čemu
je zasnovana Reisova ocjena važnosti Magnae Cartae morat ćete pročitati čitavu knjigu navedenu
u fusnoti 21 koja (prema Wikipediji) govori o svakodnevnom životu u srednjovjekovnoj
Engleskoj godini i “teško da daje bilo kakvu informaciju o samoj povelji”. Isto ćete tako morati
pročitati sve 304 stranice zaista recentnog naučnog dostignuća (iz 1896. godine) da biste saznali
šta je privuklo Reisovu pažnju pri formiranju fusnote 19. Da nije samo Reisova Magna Carta
fušeraj, nego isto tako i njegova priča o Medinskoj povelji vidi se iz rečenice u kojoj kaže da za
taj dokument “možemo reći da je jedan od prvih, ako ne i uopće prvi dokument, te vrste u
historiji” (str. 148). Kakav dokument i koje vrste? E, za to nećete morati čitati svih 75 stranica
Hamidullahovog djela iz 1941. godine. Dovoljan vam je (kao što je bio i Reisu) samo naslov:
The First Written Constitution of the World (fusnota 17).

EADMER NA DVORU KRALJA TVRTKA

Ilustracije u časopisu, djelo akademika Mehmeda Akšamije, primjer su dobroćudnog

plagiranja, montiranja, prepravljanja i falsificiranja radi kreiranja lažnih vizuelnih izvora za
stvaranje poželjnoga nacionalnog identiteta (što uključuje i bezobrazne krađe iz tuđih kulturnih
baština). Ilustracije u časopisu ukazuju da akademik Akšamija, kao jedan od tvoraca bošnjačkog
identiteta, tumara šumom bosanskoga srednjovjekovlja kao početnik i da mu je ta komponenta
bosanske kulture strana podjednako kao i bilo koja druga evropska. Ne možemo, naravno, poreći
da ga bezgranično rodoljublje tjera da radi ovakve gluposti, kao uostalom i reisa Cerića (što smo
već vidjeli).
Na početku prikaza vizuelne prezentacije bosanskoga identiteta koju je počinio uvaženi
akademik Akšamija (koristim izraz prikaz jer ta vizualizacija ne zaslužuje analiziranje kao takvo)
moram ispraviti samog sebe iz prethodnog pasusa gdje kažem da "svi poznati primjerci “rodnog
lista” naše voljene domovine započinju formulom (gluho bilo): U ime Oca i Sina i Svetog duha i
to na oba jezika". To nije tačno; postoji jedan primjerak koji ne započinje takvom formulom i
nije pisan na oba jezika nego samo na jednom. To je primjerak Mehmeda Akšamije; ta povelja
Kulina bana ne započinje nikako (nikako nema početka), nema latinskoga teksta, a da li je pisana
na našem jeziku (ili nekom od naših jezika) i bosančicom (ili nekom drugom ćirilicom) ostaje za
kasnije analize. Ta Mehmedova povelja Kulina bana (unutar ilustracije na str. 134 – 135. opisana
kao "Povelja Kulina bana napisana 29. augusta 1189. Danas se nalazi u posjedu Ruske akademije
nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu.") i nije povelja Kulina bana, ali molim da ovo ostane
među nama, da akademik Akšamija ne bi odustao od budućih pregnuća na otkrivanju nove, do
sada nepoznate i neotkrivene bosansko–bošnjačke diplomatičke građe. Izostane li njegov
angažman trpit će naše srednjovjekovlje i ostat ćemo uskraćeni za pouzdanu i ispravnu sliku
istoga.
Na stranicama časopisa 112–113. i 134–135. nalaze se dvostrane ilustracije. Ispod
ilustracija dati su opisi istih kako ih je sastavio akademik Akšamija.

Slika 1. Ilustracija na str. 112–113. "Preko hiljadu godina kontinuiteta – Bošnjaci i Bosna sa
heraldičkim obilježjima državnosti i periodičnim kartografskim prikazima" (© Mehmed
Akšamija 2020)
Slika 2. Ilustracija na str. 134–135. "Pisari Kraljevine Bosne – povelje, darovnice, listine
bosanskih banova i kraljeva do 14 stoljeća" (© Mehmed Akšamija 2020)
GDJE GOD VIDIŠ LJILJAN …

Slika 3. Zlatnik francuskog kralja Luja XI; odnosno prema Akšamiji; bosanskog kralja Tvrtka I.
lijeva slika © http://vertetente.eu/histoire/monnaie/15monnaie_ecu_louisXI_01.htm
(21.07.2020.)
desna slika © Mehmed Akšamija 2020

Poimanje ljiljana kao isključivo bošnjačko–bosanskog dovelo je do toga da se na

patriotskim internetskim portalima svaki novčić s tom biljkom automatski proglasi "našim".
Takva je sudbina zadesila i zlatnike iz zemlje majke srednjovjekovnog heraldičkog ljiljana, pa se
do nedavno slika francuskog zlatnika (tipa kao na slici gore) nalazila i na internetskoj stranici
Zavičajnog muzeja Visoko naravno kao bošnjačko–bosanski zlatnik kralja Tvrtka I. Akademik
Akšamija, kao čovjek kome je stalo do istine, nije bio raspoložen za kopiranje te slike (možda
zbog njezinog kvaliteta), pa je potražio sebi odgovarajuću sliku i došao do prvog kovanja ovoga
zlatnog écua od 31.12.1461. koji je izdao Luj XI. (1461–1483). I tekst obodne aversne legende
LVDOVICVS : DEI : GRACIA : FRANCOR(VM) REX učinio mu se bliskim; nekako
domaćim. Odškolovan na zasadama izvanserijskih naučnih prethodnika i uglednika odmah je
prepoznao titulu kralja Tvrtka. Za Dei Gracia pitati Reisa, a bošnjački smrtnici ne trebaju imati
nikakvu dvojbu – tu nema nikakvog LUJA; tu nema nikakvih FRANAKA (FRANCUZA) – tu
jasno stoji TVRTKO : BOŽIJOM : MILOŠĆU : KRALJ BOŠNJAKA. Pa nek’ se onda neko
usudi kazati da su ljiljani kršćanski, franscuski, da predstavljaju Blaženu Djevicu Mariju i da 12
zvjezica na zastavi EU predstavlja 12 apostola; nema šanse to su sigurno (100%) 12 djedova
Crkve bosanske ili još bolje 12 derviša iz doba Fetha ili najbolje 12 akindžija i janičara.
Ako ste pomislili da je akademik Akšamija ovdje završio s posudbom francuske kulturne
baštine, pogriješili ste. Francuzima je oteta još i kruna s ogrlicom reda sv. Mihajla (bos.
Mihovila) koji je 1469. godine ustanovio uprevo isti Luj XI.; otet je grb kralja Franje I. iz 1520.
godine. Nema šta, tih je godina (1461, 1469 i 1520.) akademikova Bosna bila u punoj snazi.
Slika 4. Grb francuskog kralja Franje I. s krunom i ogrlicom reda sv. Mihajla; odnosno
bosanskog kralja Tvrtka I. s krunom i ogrlicom reda sv. Akademika
lijeva slika © Alamy Stock Photo.1
desna slika © Mehmed Akšamija 2020

Kad je akademik Akšamija tako temeljito opelješio francusku kulturnu baštinu da vidimo
ko je još ostao ojađen.

1
https://www.alamy.com/stock-photo-coat-of-arms-of-the-french-and-english-kings-top-a-roll-of-jousters-
59135842.html?pv=1&stamp=2&imageid=45002C44-17B2-40BE-8F69-
FA7B59166CC8&p=15096&n=0&orientation=0&pn=1&searchtype=0&IsFromSearch=1&srch=foo%3dbar%26st
%3d0%26pn%3d1%26ps%3d100%26sortby%3d2%26resultview%3dsortbyPopular%26npgs%3d0%26qt%3dherald
ry%2520gold%26qt_raw%3dheraldry%2520gold%26lic%3d3%26mr%3d0%26pr%3d0%26ot%3d0%26creative%3
d%26ag%3d0%26hc%3d0%26pc%3d%26blackwhite%3d%26cutout%3d%26tbar%3d1%26et%3d0x000000000000
000000000%26vp%3d0%26loc%3d0%26imgt%3d0%26dtfr%3d%26dtto%3d%26size%3d0xFF%26archive%3d1%
26groupid%3d%26pseudoid%3d%26a%3d%26cdid%3d%26cdsrt%3d%26name%3d%26qn%3d%26apalib%3d%26
apalic%3d%26lightbox%3d%26gname%3d%26gtype%3d%26xstx%3d0%26simid%3d%26saveQry%3d%26editori
al%3d1%26nu%3d%26t%3d%26edoptin%3d%26customgeoip%3d%26cap%3d1%26cbstore%3d1%26vd%3d0%26
lb%3d%26fi%3d2%26edrf%3d%26ispremium%3d1%26flip%3d0%26pl%3d (21.07.2020.)
… NIJEMCI

Slika 5. Redovnik iz pasionara iz Weissenaua; odnosno Akšamijin "Anonimni pisar i prepisivač

na dvoru bana Mateja Ninoslava 1232 – 1250."
lijeva slika © Fondation Martin Bodmer, Cologny, Švicarska
desna slika © Mehmed Akšamija 2020

Nijemci ostadoše bez pasionara iz Weissenaua2 iz XII. stoljeća. Akademiku Akšamiji ne

bi dovoljno što je redovnika s margine fol. 2r. pretvorio u pisara bana Matije Ninoslava (baš u
trenutku dok je gladoljicom završavao riječ BOSNA nakon što je istu već napisao bosančicom; i
to obje, zanimljivo i znakovito, s desna u lijevo) nego mu je dotjerao i frizuru. Izbrijano tjeme
(redovnička ćela) iz razumljivih razloga ne izgleda bošnjačko–bosanski.
Otišla im je i karta svijeta Martina Waldseemüllera iz 1507. godine. Mutirala je u
historijski atlas Bosne i Hercegovine, a Klaudije Ptolemej i Amerigo Vespucci u Bošnjake.

2
Fondation Martin Bodmer, Cologny, Cod. Bodmer 127 – https://www.e-codices.unifr.ch/en/list/one/fmb/cb-0127
(21.07.2020.)
Slika 6. Karta svijeta Martina Waldseemüllera; odnsono historijski atlas BiH akademia Akšamije
"Bosna na geografskim kartama od 1451. do 1991. godine – Akšamija A. Mehmed 2015" s
njegovim referencama da bi se (valjda) mogao pratiti razvoj Bosne kroz stoljeća; Klaudije
Ptolemej i Amerigo Vespucci postali su Bošnjaci.
originalna karta © Library of Congress3
inače (kako i dolikuje) © Mehmed Akšamija 2015, 2020)

3
https://www.loc.gov/resource/g3200.ct000725?r=0.277,-0.131,0.539,0.278,0 (23.07.2020.)
… ENGLEZI

Englezi su izgubili Eadmera iz Kanterberija (oko 1060 – oko 1126). Napustio ih je da bi

preuzeo posao pisara na dvoru kralja Tvrtka I. Akademik Akšamija je, iz istih razloga kao onome
Nijemcu, i Eadmeru dotjerao redovničku frizuru i potvrdio njegovu novu domovinu ubacivanjem
imena Bosna i Bošnjaci napabirčenih ko zna odakle i k tome u neodgovarajućim padežima.

Slika 7. Eadmer Kanterberijski;4 odnosno Akšamijin "Pisar kralja Tvrtka I"

lijeva slika © The J. Paul Getty Museum
desna slika © Mehmed Akšamija 2020

Ali ovdje s Englezima nije kraj. Ako smo se ranije susreli s akademikovim mutacijama
ovdje dolazimo do devijacija, i to doslovnih, pomoću kojih je akademik Akšamija skrpio grb

4
Eadmer, De Vita et Conversatione Anselmi Cantuariensis, Ms. Ludwig XI 6, fol. 44v. –
http://www.getty.edu/art/collection/objects/1406/unknown-eadmer-of-canterbury-de-vita-et-conversatione-anselmi-
cantuariensis-flemish-about-1140-1150/ (23.07.2020.)
Kulina bana. Kulin je inače živio u doba u kojem rijetko ko i u Francuskojoj i u Engleskoj (kao
kolijevkama zapadne heraldike) ima grb. Ali Kulin ipak ima grb. Tvorac mu je akademik
Akšamija uz pomoć internetske stranice deviantart i proizvoda–uzorka dizajnera koji okolo nudi
izradu grbova prema ličnim zamislima svakoga kome grb treba i ko je tu uslugu spreman platiti.
Ako Vam treba grb naručite ga tamo odakle ga je dobio i Kulin ban.

Slika 8. Uzorak za grb po narudžbi; grb familije Prout; odnosno Akšamijin grb Kulina bana
lijeva slika © dashinvaine5
srednja slika © dashinvaine6
desna slika © Mehmed Akšamija 2020

… JEDNA DIZAJNERICA I TIBETANSKI LAMA ZOPA RIMPOCHÉ

Američku dizajnericu Karen Whimsy akademik Akšamija je osiromašio za barem dva

floralna ornamenta.7 Put do njih je mogao voditi i preko naslovnice knjige tibetanskog učenjaka
(šta god to bilo) i meditanta (onoga koji meditira) Lame Zopa Rimpoché Sutra de larga vida Tse
do.8 Sve što možemo reći je da je dobro što bošnjačko–bosanska srednjovjekovna ornamentika
nije obogaćena iz Kama Sutre i da ipak postoje šanse da je došla od Amerikanke opsjednute
kraljem Arturom, svetim gralom i vitezovima okruglog stola.

5
https://www.deviantart.com/deviation/21698362 (23.07.2020.)
6
https://www.deviantart.com/dashinvaine/art/Heraldry-Prout-coat-of-arms-21738426 (23.07.2020.)
7
http://karenswhimsy.com/public-domain-images/medieval-decorations/medieval-decorations-1.shtm i
http://karenswhimsy.com/public-domain-images/medieval-designs/medieval-designs-2.shtm (23.07.2020.)
8
Lama Zopa Rimpoché, Sutra de larga vida Tse do, Ediciones Mahayana, Madrid, 2013.
Slika 9. Floralni ornament na naslovnici knjige tibetanskog učenjaka; odnosno bošnjačko–
bosanski ornament akademika Akšamije
lijeva slika © Lama Zopa Rimpoché
desna gornja slika © Karen Whimsy – https://karenswhimsy.com/ (23.07.2020.)
desna slika © Mehmed Akšamija 2020

… CRNOGORSKI KOMNENI

Ako ste pomislili da su navedeni primjeri ujedno i najveća dostignuća akademika

Akšamije morat ću vas razočarati jer najveće dolazi sada. Jedno je crnogorsko bratstvo–porodica
(šta li) kako mu i doliči (šta je bratstvo bez grba) napravila grb pabircima iz francuskog
heraldičkog repertoara XIX. stoljeća. Malo im je bilo što su u svoje korijene dodijelili i Nikoli
Tesli nego su se heraldičkom figurom očito naslonili na bizantsku carsku dinastiju Komnena. U
njihovom je heraldičkom kičeraju akademik Akšamija prepoznao "heraldičko obilježje
državnosti Bošnjaka i Bosne" i ubacio ga na tome odgovarajuće mjesto.
Slika 10. Grb bratstva–porodice Komenović; odnosno Akšamijino "heraldičko obilježje
državnosti Bošnjaka i Bosne".
lijeva slika © porodica Komnenović9
desna slika © Mehmed Akšamija 2020

Nakon primjera vizualizacije bošnjačko–bosanskog identiteta vezu kojih je s Bošnjacima

i Bosnom uočio jedino akademik Akšamija pokušat ćemo sagledati njegov učinak u području
stvarnih domaćih izvora da bismo vidjeli šta je uradio s bosanskom kulturnom baštinom.

CRVENA FLEKA BANA NINOSLAVA

Tik do ranije opisanog Ninoslavovog pisara na str. 134–135. akademik Akšamija je

smjestio i banov pečat. Logično; pisar piše povelje, a one se ovjeravaju pečatom. Što je pečatni
vosak crveniji i sam događaj (dokument) je važniji. A na internetu je obilje pečatne galanterije i
9
http://porodica-komnenovic.50webs.com/Latinica/galerija.html (21.07.2020.)
https://www.in4s.net/nikola-tesla-moje-bratstvo-su-komnenovici/ (21.07.2020.)
https://www.in4s.net/nikola-tesla-moje-bratstvo-su-komnenovici/grb-4/?lang=lat (21.07.2020.)
http://www.rastko.rs/rastko-bo/istorija/izlokovic-komnenovic.html (21.07.2020.)
http://www.rastko.rs/rastko-bo/muzej/ (21.07.2020.)
bižuterije, pa akademik odabra najljepšu crvenu pečatnu fleku da u nju smjesti banov pečat.
Kakav pečat? Opet na internetske stranice; sada one patriotske gdje ima dosta uvijek istih crteža
banovog pečata; pa save image, insert image, copy, paste, photoshop filter, blur, sharpen itd. i na
kraju low resolution. I eto banovog pečata. A da je pogledao svima poznatu knjigu našao bi
(doduše crno–bijelu) fotografiju galvanoplastičkog odliva toga pečata i vidio kako zaista izgleda,
a tu bi pronašao i njegovu rekonstrukciju tj. crtež koji kruži internetom.10

Slika 11. Pečat Bana Matije Ninoslava; odnosno Akšamijin "Pečat bana Mateja Ninoslava"
lijeva gornja slika – izvor: P. Anđelić, Srednjovjekovni pečati iz Bosne i Hercegovine
lijeva donja slika – izvor: P. Anđelić, Srednjovjekovni pečati iz Bosne i Hercegovine
desna slika © Mehmed Akšamija 2020

FILIP LASTRIĆ KAO PODLOGA

Stranicu 127. Lastrićeva djela11 vidje akademik Akšamija pogodnom za raskrajanje,

ukrajanje, rašivanje i prišivanje pa napravi od nje cijele dvije ilustracije s namjerom da nijedna

Pavao Anđelić, Srednjovjekovni pečati iz Bosne i Hercegovine, ANUBiH, Sarajevo 1970, tab. I–sl. 2, str. 10–sl. 2
10

Filip Lastrić: Epitome vetustatum Bosnensis provinciae seu brevissimum compendium historico chronologicum
11

…, Ancona, MDCCLXXVI.
od njih ne sliči originalu. Izbaci iz natpisa riječi koje ne razumije, a grb smjesti u odnekle skinuti
ornament oblika ćilimćića (da ne kažem serdžade), sve to photoshopira i smanji rezoluciju.

Slika 12. Bosanski grb s natpisom u originalu i isto to kod Akšamije

lijeva slika – izvor: Filip Lastrić: Epitome vetustatum Bosnensis provinciae...
desna slika © Mehmed Akšamija 2020

ŠTA REGNI BOSNAE?

Savremeni kompjuterski crteži bosanskoga grba (i to obojeni); onoga istog kao u

Lastrića, kruže bespućima interneta. Ima ih na stranici wappenwiki, pa i na njezinoj facebook
varijanti. Odatle akademik Akšamija uze sliku grba i alatom za obradu slike (da ne kažem
photoshop) napravi svoju. Lijepo je smjesti na internetski uzorak starog svitka i doda joj (radi
ozbiljnosti svoga pregnuća) nekakav pečat. Onda fontom Times New Roman (valjda radi iluzije
starosti) napisa REGNI BOSNAE. Šta REGNI BOSNAE? Koji padež? Da je pogledao barem
onaj natpis koji je sam napravio kljaštreći Lastrićev znao bi šta REGNI BOSNAE?; osim ako mu
latinski nije voda duboka.
Slika 13. Kompjuterski obojeni crtež bosanskog grba i iz njega nastala Akšamijina ilustracija
lijeva slika – izvor: wappenwiki12
desna slika © Mehmed Akšamija 2020

KAKVA TAMO PRIMORDIJA?

Naš Akšamija nema problema s bosanskim grbom na kojem se nalazi polumjesec i

zvijezda. Iz nekog mu je razloga to vrlo drag; da budemo pošteni, ipak najdraži simbol. On zna
za još jedan bosanski grb uz koji u Fojničkom grbovniku na koji nailazite jedreći oceanima
interneta uvijek, na nesreću, stoji ime tamo neke druge (strane?) zemlje Primordije. Iako puno
ljudi zna na koje se nama blisko područje taj naziv odnosi akademik Akšamija ne misli da treba
pitati. On jednostavno riješi sve nedoumice tako što s donjeg okvira fol. 4 prebaci riječ na gornju
vrpcu fol. 11 i tako napravi nešto što je gore BOSNAE, a dole PRIMORDIAE. Opet šta
BOSNAE?; šta PRIMORDIAE?; padež kad već prekraja? Previše je to za njega.

12
https://www.facebook.com/wappenwiki/photos/a.187110434773159/445363412281192/?type=3&theater
(21.07.2020.)
Slika 14. Kako je nastao Akšamijin grb BOSNAE–PRIMORDIAE?
lijeva slika – izvor: Fojnički grbovnik, fol. 4
srednja slika © Mehmed Akšamija 2020
desna slika – izvor: Fojnički grbovnik, fol. 11

Od tako sklepanog grba BOSNAE–PRIMORDIAE akademik Akšamija uz pomoć

deviantarta (što smo ranije vidjeli) pravi grb Kulina bana. Loše isječenu ruku sa sabljom s
crvenoga štita BOSNAE–PRIMORDIAE prebacuje na heraldički trgovački uzorak; stavlja joj na
rame zlatni ljiljan (kao da je Kulin ban nekakav narednik ili policajac) i na kraju svemu dodaje
štit s polumjesecom i zvijezdom s bosanskog grba na fol. 4. Fojničkog grbovnika. Polumjesec i
zvijezda da ne bi bilo zabune; ruka sa sabljom je ipak BOSNAE–PRIMORDIAE; a polumjesec
sa zvijezdom jasno BOSNAE a još mu je i najdraži iz razloga koji neće nikada i nikome (osim
srodnim dušama) reći.
Slika 15. Kako je nastao Akšamijin grb Kulina bana
lijeva slika – izvor: Fojnički grbovnik, fol. 4
srednja slika © Mehmed Akšamija 2020
desna slika © Mehmed Akšamija 2020

PROKLETA ILIRIJA

Ono što nam akademik Akšamija taji nalazi se na fol. 3. Fojničkog grbovnika. Tamo
jasno stoji da grb s polumjesecom i zvijezdom pripada zemlji Iliriji. A nije nepoznato da je
odatle otišao u bosanski grb da bude srce štita. E zašto sad baš srce? I šta mu to znači? Suviše
neodgovarajući odgovor za akademika i njegovo društvo.

Slika 16. Ilirski grb – izvor: Fojnički grbovnik, fol. 3

ŠTA S POLUMJESECOM I ZVIJEZDOM?

U jednom su se trenutku "bosanski" položeni polumjesec i zvijezda akademiku Akšamiji

učinili nedovoljno bošnjački. Kakav je to muslimanski simbol koji nije isti kao turski? Turska je
bitna, ako ne i najvažnija, sastavnica Akšamijinog identiteta. Bosanski–ilirski polumjesec i
njegovu zvijezdu treba prilagoditi onome turskom: rotate 90° CCW? Hoće li to odgovarati ili će
biti previše očito? Akademiku je sinula ideja; pa turi turski polumjesec na bosanski grb. Ali na
koji od bosanskih grbova? Ima ih više? Akademiku je sinula nova ideja; pa na onaj austrijski,
kršćanski, okupatorski. Genijalno! – rekoše istomišljenici. Bravo Akademiče! – time ćemo
riješiti sve probleme pri konstruiranju identiteta našega stada. Ne zna se je li ono što je uslijedilo
bilo djelo kolektivne pameti bošnjačko–bosansko–muslimanske intelektualne elite, ali se zna da
ga je potpisao Akademik (Akšamija; da ne bude zabune). Uze/uzeše on/oni dva kršćanska
heraldička produkta i od njih napraviše muslimanski grb. Ruku sa sabljom izbrisa/izbrisaše s
grba Huge Gerarda Ströhla i na njeno mjesto ubaci/ubaciše grb turske carevine (naravno
prethodno mu promijenivši boju u crveno da bi sličio bosanskom) s karte Gerarda Mercatora
Sclavonia, Croatia, Bosnia cum Dalmatiae parte izdanje koje je 1645. godine priredio Willem
Blaeu.

Slika 17. Kako je nastao Akšamijin bošnjačko–bosansko–muslimansko–turski grb

lijeva slika autor Hugo Gerard Ströhl
desna slika © Mehmed Akšamija 2020
donja slika autor Gerard Mercator, Willem Blaeu
 Držeći se riječi glavnog urednika Dr. Mustafe Cerića: "Stoga je danas zadatak prvoga
reda ove generacije da iz ovog prelaznog stanja anarhije i lutanja – tayha bosanskog duha i
bosanskog uma izađe na način obnove (renovation – tadždīd) autentičnog bosanskog duha i
originalnog bosanskog uma. Ako ova generacija ovdje i sada to ne uradi, onda će to morati
uraditi jedna od budućih generacija pod uvjetom da ne bude prekasno. Mislim da to ova
generacija ovdje i sada može uraditi, može pokrenuti obnovu autentičnog bosanskog duha i
originalnog bosanskog uma kroz časopis „Illuminatio“, „Svjetionik“, „Almanar“, časopis kojem
je cilj da, ne samo kod Bošnjaka/Bosanaca – muslimana, već kod muslimana u svijetu i uopće
kod ljudi dobre volje razvija sljedeće vrijednosti: • Volju za životnim smislom! • Volju za
časnom slobodom! • Volju za lijepim moralom! • Volju za pravom i etikom! • Volju za svijetlom
kulturom! • Volju za poštenim životom! • Volju za moralnom i korisnom politikom! • Volju za
dragom domovinom! • Volju za napornim radom! • Volju za stalnim napretkom!" (str. 34.)
Bošnjačka intelektualna elita, baš kako joj i dolikuje, razvijajući od Reisa joj zadate "voljne"
vrijednosti (posebno lijep moral, pravo i etiku, svijetlu kulturu, pošten život, naporan rad i stalni
napredak; te naravno autorska prava prvo poskida tuđe (i javno) s interneta, onda time
manipulira i izmijeni ga do neprepoznatljivosti ideje (ali na njenu žalost ne i nemogućnosti
prepoznavanja originala) i sve to lijepo prisvoji i svoje takvo СОЧИНЕНИЕ zaštiti
КОПИРАЈТОМ i označi vlastitom etiketom; robnom markom za nekvalitetnu, lako kvarljivu i
kratkotrajuću robu – kolektivni identitet koji privatno kreira. BOSNIAK INTELLECTUAL
ELITE PROPERTY COPYRIGHT PAR EXCELLENCE!

I šta na kraju? Možda poručiti;

akademicima: Sretan rad Majstori! Kakvi ste vi takav vam je i identitet!

stranim prijateljima (posebno onim iz susjedstva) koji ovo budu čitali: Help Bosnia now, and
save Bosnian people, you cannot only watch and pray...!

onima kojih se najviše tiče: Otpor Stoko!

DOKUMENTACIJA:

Europa je prepoznala umjetnički genij Mehmeda Akšamije

AKADEMIK MEHMED AKŠAMIJA PONOS BOSANSKE NACIJE I BOŠNJAČKOG
OBRAZA
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 17. March 2020. 15:03:52
Bosna ponosna što je prkosna od sna dobila svog prvog redovnog aktivnog člana
Europskoj akademiji nauka i umjetnosti iz oblasti umjetnosti u liku i djelu akademika Mehmeda
Akšamije. Posebna vrijednost je i u tome što Akšamijev izbor istodobno predstavlja i prvog
ustoličenog redovnog člana iz oblasti medija fotografije. Na taj način, akademik Mehmed
Akšamija je otvorio vrata Europske akademije nauka i umjetnosti tako što je primljen u redovno
aktivno članstvo naučnika, istraživača, filozofa i umjetnika iz Europe, Azije i SAD-a, uključujući
i 32 dobitnika Nobelove nagrade.
Nema nikoga u Bosni ko je iole akademski i umjetnički obrazovan a da nije čuo za
prezime Akšamija, kao i za imena Alija i Mehmed - Akšamija. Rahmetli otac Alija bio je jedan
od najvećih umjetnika ikad rođenih u Bosni. Bio je revolucionarni fotograf evropske fotografije
koji je redefinirao portretnu fotografiju kao umjetnički oblik, a njegov rad doprinio je
uvrštavanju bosanske fotografije u svjetske tokove kreativnog umjetničkog izraza. Rahmetli
Alija Akšamija cijeli svoj život i rad posvetio je Bosni, zemlji u kojoj je rođen, u kojoj je živio i
u kojoj je preselio na Drugi vječni svijet. Zahvaljujući fotografijama Alije Akšamije sačuvano je
ne samo najvrijednije fotografsko-umjetničko bosansko nasljeđe, već sâm bosanski život kroz
vrijeme. Rahmetli Alija je svojom kamerom bilježio naizgled beznačajne trenutke, trenutke koji
su zahvaljujući Alijinom oku postale trajna bosanska i svjetska vrijednost.
Kakav otac, takav i sin Mehmed Akšamija. Rođen je u pjesmi opjevanom Višegradu, živi
u Sarajevu i radi za Bosnu u Europi. Nije lahko nabrojati sve Akšamijine umjetničke i majstorske
sposobnosti, već je moguće spomenuti samo neke, kao što su: fotograf, dizajner, grafičar,
teoretičar medija fotografije i univerzitetski profesor.
Dovoljno je reći da je Mehmed Akšamija jedini Bošnjak / Bosanac iz bivše Jugoslavije
koji je u cijelosti završio studij, magistrirao i odbranio doktorsku disertaciju iz oblasti Opće
teorije umjetnosti na temu: Teorija fotografije - teorija komunikacija na prestižnoj praškoj
FAMU (Fakultet filmskih i televizijskih umjetnosti pri Akademiji lijepih umjetnosti / Filmová a
televizní fakulta Akademie múzických umění).
Dakle, Mehmed Akšamija je jedino bosansko ime, koje od druge polovine prošlog
stoljeća stoji rame uz rame sa eurospkom fotografskom avangardom (Tausk, Petr: Photography
in the 20th Century. London 1980.), poput Jana Šmoka, Pavela Štecha, Clifford Seidlinga,
Jaroslava Krejčija, Fred Kramera. To su, u stvari, Akšamijini profesori, koji su u vrijeme
Akšamijinih studija (1974-1983) predavali na svjetski najznačajnijim visokoškolskim
ustanovama za umjetsnost.
Mehmed Akšamija je dobitnik više nagrada i priznanja u zemlji i inostranstvu. Aktivno
sarađuje sa Univerzitetima u Bazelu i Grazu. Od 2012. god. je jedan od osnivača i redovni je član
BANU-a (Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti), kao i više strukovnih udruženja evropske i
svjetske reputacije (EUROPHOT, USUF, FEP, WCPP, PPofE...).
Kao što rekoh, Mehmed Akšamija je rođen u Bosni i radi za Bosnu u Europi. To je ovih
dana zapazila i Europska akademija nauka i umjetnosti[1][Academia Scientiarium et Artium
Europaea / European Academy of Sciences and Arts - EASA[2].
Naime, Europa je prepoznala taj umjetnički genij Mehmeda Akšamije pa ga je, stoga, u
znak priznanja prošle hefte (4-7. marta 2020) u Salzburgu (Austrija) primila u svoje akademske
redove.
Tako je Bosna ponosna što je prkosna od sna dobila svog prvog redovnog aktivnog člana
Europskoj akademiji nauka i umjetnosti iz oblasti umjetnosti u liku i djelu akademika Mehmeda
Akšamije. Posebna vrijednost je i u tome što Akšamijev izbor istodobno predstavlja i prvog
ustoličenog redovnog člana iz oblasti medija fotografije. Na taj način, akademik Mehmed
Akšamija je otvorio vrata Europske akademije nauka i umjetnosti tako što je primljen u redovno
aktivno članstvo naučnika, istraživača, filozofa i umjetnika iz Europe, Azije i SAD-a, uključujući
i 32 dobitnika Nobelove nagrade.
 Ima li ikoga od Bošnjaka / Bosanaca ko se ne osjeća ponosnim što Bosna ima oca Aliju i
njegovog sina Mehmeda Akšamiju iz Višegrada, koji svojim umjetničkim radom pronose ponos
bosanske nacije i obraz bošnjačke čast?
Nema, ne može biti i neće biti dok god ima Bosne i dok god ima Bošnjaka, koji znaju da
genijalni, časni i pobjednički pojedinci čine neprocjenjljivu vrijednost nacije. Tu vrijednost
pojedinaca zrele i odgovorne nacije znaju da čuvaju, njeguju i da je prenose na buduće
generacije.
Zato moji Bošnjaci / Bosanci hoću da vas vidim kako ste ponosni na vašeg / našeg
akademika Mehmeda Akšamiju. Ali, nije sve u daru genija, već ima nešto što je i u časti obraza.
Stoga, kad se dar genija i čast obraza spoje, onda se to zove “al-insan al-kamil” (“savršeni
čovjek”), kojeg je Ibn Arebi definirao kao najsvršenije ljudsko biće. Zar ima čovjek koji tome ne
teži? Zar ima čovjek koji nema srca da prizna to stvojstvo dara i časti kod drugoga ako ga taj
ima, kao što ga ima naš akademik Mehmed Akšamija? Nema tog insana ako je insan! I nema tog
Bošnjaka/Bosanca, koji nije počašćen prijemom akadameka Mehmeda Akšamije u redovno
članstvu u Europsku akademiju nauke i umjetnosti! [3]
Stoga, dragi moji, pridružite mi se u čestitkama našem akademiku Mehmedu Akšamiji s
dovom Milostivom Allahu da mu podari zdravlje i dug život kako bi još dalje i još glasnije
pronosio svijetom ponos bosanske nacije i čast bošnjačkog imena!
Amin!
1]
Evropska akademija nauka i umjetnosti međunarodna je, nevladina i neprofitna organizacija
posvećena promociji naučnog i društvenog napretka. Osnovana je u Salzburgu 1990. godine, a
osnivači su bili Prof. Dr. Felix Unger, Franz Kardinal König i Prof. Dr. Nikolaus Lobkowicz.
Članovi EASA su vodeći naučnici, umjetnici i poslovni stručnjaci, koji su posvećeni
inovativnom istraživanju, interdisciplinarnoj saradnji kao i razmjeni i širenju znanja. Članstvo je
u osnovi otvoreno za naučnike i umjetnike koji - u naučnoj ili kulturnoj ustanovi ili kao
pojedinačne osobe - uživaju izuzetan položaj u društvu kao rezultat obavljenog istraživanja,
publikacija ili iz sličnih razloga, a koji su voljni aktivno i efikasno podržavati ciljeve Akademije.
Članovi Akademije se biraju bez obzira na nacionalnu pripadnost, spol, lokaciju ili disciplinu.
Proces izbora uključuje sistem ocjene kandidata na tri nivoa i izbor Senata na osnovu preporuka
svake razine. Izabrani kandidati se tada pozivaju da prihvate čast članstva u Evropskoj akademiji
nauka i umjetnosti. Svi redovno aktivni članovi dodijeljuju se jednoj od sljedećih klasa (razreda)
kojima predsjedava dekan: Humanističke znanosti, Medicina, Umjetnost, Prirodne znanosti,
Društvene znanosti, pravo i ekonomija, Tehničke i ekološke znanosti, Svjetske religije i
Korporativno i javno upravljanje.
2]
Naravno, to nije i neće prepoznati Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
(ANUBIH) sve dok u Bosni ima mirisnog cvijeća za branje. ANUBIH zna samo to - brati cvijeće
po Bosni, jer ih drugo ništa ne zanima, ni nacija, ni država, ni vrhunska umjetnost
Bošnjak/Bosanaca, poput Akšamije i drugih. I, još nešto, njih zanima samo to kao da se kutarišu
Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU), jer im to smeta više nego išta drugo, smeta im
sistem vrijednosti, koji BANU zastupa zato što je njihova pamet kratka da to shvati. Jazuk!
3]
Nemojte obraćat pažnju na glavne bosanske elektronske i printane medije, kojima bosanski
ponos nacije i čast bošnjačkog imena već odavno nije na listi prioriteta. Umjesto toga, njima je
važno šta pričaju, šta jedu, zašto se sikiraju i čemu se vesele Vučić i Dodik, Dodik i Vučić!
Izvor: https://bosnjaci.net/prilog.php?pid=69708 (24.07.2020.)
Uskoro iz štampe izlazi prvi broj časopisa „Svjetionik“
• 16. Juna 2020.
Prvi broj časopisa Illuminatio/Svjetionik/Almanar u originalnoj umjetničkoj i raskošnoj
dizajnersko-ilustrativnoj opremi koju potpisuje akademik Mehmed Akšamija u narednih
nekoliko dana pojavit će se iz štampe. U zaglavlju se navodi da je to časopis o vjeri, moralu,
naciji, društvu i državi.
Izdavač časopisa je Centar za dijalog – Vesatijja, a prvi broj se pojavljuje na bosanskom i
engleskom jeziku. Sadržaj će biti dostupan u printanom i elektronskom formatu na web
stranici svjetionik.cdv.ba dvaput godišnje.
Illuminatio/Svjetionik/Almanar je naučni časopis za afirmaciju novih ideja o vjeri,
moralu, umjetnosti, naciji, društvu i državi, uz istodobnu afirmaciju tradicije (taṣdīq) i inovaciju
društvene i državne misli (tadždīd). Časopis je pozvao ulemu, učenjake, filozofe i druge autore s
područja društvenih i humanističkih nauka da bace novo svjetlo na kritična pitanja i teške
izazove savremenog promišljanja religije, filozofije, etike, povijesti, umjetnosti, državotvornosti,
društvenih i humanističkih nauka, a u kontekstu historijskih i savremenih bosanskih, regionalnih
i svjetskih dešavanja. Navedeno je da se objavljuju članci koji su utemeljeni ne samo na izvorima
Božanske objave, već i na osobnom razumijevanju i iskustvu Boga, čovjeka i svijeta. Također,
časopis je otvoren za objavljivanje prijevoda važnih radova i prikaze knjiga.
Glavni urednik je akademik Mustafa Cerić, izvršni urednik dr. Ekrem Tucaković,
umjetnički urednik, odnosno art direktor je akademik Mehmed Akšamija, a redakciju čine: dr.
Nedžad Grabus, dr. Ahmet Alibašić, dr. Mensur Valjevac, dr. Ahmed Kulanić i dr. Mutlaq Rašid
Al-Qarawi.
U Savjetodavnom odboru časopisa nalaze se istaknute i prominentne ličnosti iz različitih
dijelova svijeta: Feisal Abdul-Rauf imam, Inicijativa Kordoba (SAD); mr. Abdullah Martin
Drury, Univerzitet Waikato (Novi Zeland); dr Hisham A. Hellyer, Royal United Services
Institute u Londonu (Velika Britanija); dr. Benjamin Idriz imam, Minhenski forum za islam
(Njemačka); dr. Abdullah Al Lheedan, Univerzitet Kralja Sauda u Rijadu (Saudijska Arabija);
dr. Ferid Muhić, Unverzitet ‘Sv. Kiril i Metodij’ u Skoplju (Sjeverna Makedonija); David
Shlomo Rosen rabin, savjetnik za međuvjerska pitanja Glavnog rabinata Izraela (Izrael); dr.
Stefan Schreiner, Univerzitetu u Tibingenu (Njemačka); Gunnar Stålsett biskup emeritus,
(Norveška); dr. Ugo Vlaisavljević, Univerzitet u Sarajevu (Bosna i Hercegovina); dr. William
Vendley, Svjetska konferencija religija za mir (SAD) i dr. Stefan Jakob Wimmer, Univerzitet
Ludwig-Maximilian, Minhen (Njemačka).
Izvor: https://www.cdv.ba/vijesti/uskoro-iz-stampe-izlazi-prvi-broj-casopisa-svjetionik/
(24.07.2020.)

NOVO: ČASOPIS ILLUMINATIO/SVJETIONIK/ALMANAR

Autor: B.net
Objavljeno: 17. June 2020. 19:06:50
Iz štampe izlazi: Illuminatio/svjetionik/almanar časopis o vjeri, moralu, umjetnosti, naciji,
društvu i državi (new ideas on faith, morality, art, nation, society and state)
Illuminatio/Svjetionik/Almanar je naučni časopis za afirmaciju novih ideja o vjeri,
moralu, umjetnosti, naciji, društvu i državi. Časopis čuva tradiciju (taṣdīq) i afirmira inovaciju
društvene i državne misli (tadždīd).
Izdavač časopisa je Centar za dijalog – Vesatijja, za izdavača dr. Senad Ćeman.
 Glavni urednik je akademik dr. Mustafa Cerić, izvršni urednik dr. Ekrem Tucaković,
art direktor akademik dr. Mehmed Akšamija.
U Academician redakciji su:
Dr. Nedžad Grabus, dr. Ahmet Alibašić, dr. Mensur Valjevac, dr. Ahmed
Kulanić i dr. Mutlaq Rašid Al-Qarawi.
Časopis će izlaziti na bosanskom i engleskom jeziku.
Časopis će uskoro dobiti svoj site, sve objave će te moći pratiti putem interenet
prezentacije: www.svjetionik.cdv.ba
U prvom broju naučnog časopisa koji je vrhunski dizajniran na više od 270 stranica,
autori tekstova, pored ostalih su: Mehmed Akšamija, Ferid Muhić, Mustafa Cerić, Ekrem
Tucaković, Ahmed Kulanić, Ahmet Alibašić i dr.
Čosopis u PDF formatu možete čitati klikom na ovaj LINK
U ovodniku časopisa je naglašeno da Illuminatio/Svjetionik/Almanar poziva ulemu,
učenjake, filozofe i druge autore s područja društvenih nauka da bace novo svjetlo na kritična
pitanja i teške izazove suvremenog svijeta u vezi religije, filozofije, etike, povijesti, umjetnosti,
državotvornosti i humanističkih nauka u kontekstu bosanskih, regionalnih i svjetskih dešavanja.
Objavljuju se članci koji su utemeljeni na izvorima Božanske objave, kao i na osobnom iskustvu
i razumijevanju Boga, čovjeka i svijeta. Časopis je otvoren za objavljivanje prijevoda važnih
knjiga i članaka, kao i prikaze novih inovativnih knjiga.
Čitajte i preporučite prijateljima, pa i onima koji to nisu, neka čitaju naučne radove iz
bošnjačkih akademskih pera, kao i prijatelja Bosne i Hercegovine.
Izvor: https://bosnjaci.net/prilog.php?pid=70296 (24.07.2020.)

Urednik i redakcija časopisa „Svjetionik“ prvi broj uručili reisu-l-ulemi

• 30. Juna 2020.
Predstavnici Centra za dijalog – Vesatijja i redakcija časopisa
Illuminatio/Svjetionik/Almanar su jučer, 29. juna 2020. godine, uručili reisu-l-ulemi Huseinu ef.
Kavazoviću prvi broj ovog naučnog časopisa.
Reisu-l-ulema je čestitao svima koji su dali doprinos realizaciji ideje o pokretanju novog
časopisa, a naročito direktoru centra Senadu Ćemanu i uredniku časopisa akademiku Mustafi
Ceriću, te im poželio uspjeh u radu.
Časopis Illuminatio/Svjetionik/Almanar na bosanskom i engleskom jeziku u umjetničkoj i
dizajnersko-ilustrativnoj opremi koju potpisuje akademik Mehmed Akšamija, izašao je iz štampe
ovih dana.
Izdavač časopisa je Centar za dijalog – Vesatijja. Časopis je dvojezičan, a njegov sadržaj
je dostupan u printanom i elektronskom formatu na web stranici svjetionik.cdv.ba. Izlazi dvaput
godišnje.
Illuminatio/Svjetionik/Almanar je naučni časopis za afirmaciju novih ideja o vjeri,
moralu, umjetnosti, naciji, društvu i državi, uz istodobnu afirmaciju tradicije (taṣdīq) i inovaciju
društvene i državne misli (tadždīd). Časopis je pozvao ulemu, učenjake, filozofe i druge autore s
područja društvenih i humanističkih nauka da bace novo svjetlo na kritična pitanja i teške
izazove savremenog promišljanja religije, filozofije, etike, povijesti, umjetnosti, državotvornosti,
društvenih i humanističkih nauka, a u kontekstu historijskih i savremenih bosanskih, regionalnih
i svjetskih dešavanja.
 Glavni urednik je akademik Mustafa Cerić, izvršni urednik dr. Ekrem Tucaković,
umjetnički urednik, odnosno art direktor je akademik Mehmed Akšamija, a redakciju čine: dr.
Nedžad Grabus, dr. Ahmet Alibašić, dr. Mensur Valjevac, dr. Ahmed Kulanić i dr. Mutlaq Rašid
Al-Qarawi.
U Savjetodavnom odboru časopisa nalaze se istaknute i prominentne ličnosti iz različitih
dijelova svijeta: Feisal Abdul-Rauf imam, Inicijativa Kordoba (SAD); mr. Abdullah Martin
Drury, Univerzitet Waikato (Novi Zeland); dr Hisham A. Hellyer, Royal United Services
Institute u Londonu (Velika Britanija); dr. Benjamin Idriz imam, Minhenski forum za islam
(Njemačka); dr. Abdullah Al Lheedan, Univerzitet Kralja Sauda u Rijadu (Saudijska Arabija);
dr. Ferid Muhić, Unverzitet ‘Sv. Kiril i Metodij’ u Skoplju (Sjeverna Makedonija); David
Shlomo Rosen rabin, savjetnik za međuvjerska pitanja Glavnog rabinata Izraela (Izrael); dr.
Stefan Schreiner, Univerzitetu u Tibingenu (Njemačka); Gunnar Stålsett biskup emeritus,
(Norveška); dr. Ugo Vlaisavljević, Univerzitet u Sarajevu (Bosna i Hercegovina); dr. William
Vendley, Svjetska konferencija religija za mir (SAD) i dr. Stefan Jakob Wimmer, Univerzitet
Ludwig-Maximilian, Minhen (Njemačka).
Izvor: https://www.cdv.ba/vijesti/urednik-i-redakcija-casopisa-svjetionik-prvi-broj-urucili-reisu-
l-ulemi/ (24.07.2020.)

Link za časopis: https://svjetionik.cdv.ba/