Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnosti naroda Bosne i

Hercegovine

Esej iz predmeta Svjetska književnost od klasicizma do postmoderne

Tema: Kritički i društveni realizam u romanima O. d Balzaka

Onore de Balzak, francuski pisac začetnik je evropskog realizma. Poznat je po tome što je
prikazao više od 2000 likova iz svih slojeva francuskog društva te je prikazivao stanje društva
te ekonomske i kulturne uvjete svoga doba. Balzac je prijelazna figura iz romantizma u
realizam. U njegovim se djelima s jedne strane pojavljuju melodramatične fabule, retorika,
prikazi strasti i individualizam, a s druge strane u njih unosi brižljivo dokumentirane podatke,
što je uvjerljivo odlika realizma. Najpoznatija književna djela su mu "Otac Goriot", "Seoski
liječnik", "Sjaj i bijeda kurtizana", "Chagrinska koža" i "Eugenie Grandet". Prije svog opusa,
književna kritika smatrala ga je nedostojnim književnosti, jer je u svojim djelima obrađivao
svakodnevni život ljudi iz svog okruženja. Njegovi likovi bili su plemići, srednji stalež,
siromasi i buržoazija koja se brzo uzdizala u težnji što lakšeg stjecanja novca.

Čiča Goriot” jedan je od najpoznatijih romana značajnog francuskog pisca Honorea de

Balzaca. Balzac je bio jedan od utemeljitelja i jedan od najznačajnijih pisaca francuskog
realizma, koji se u evropskoj književnosti stavlja uz bok velikih realista Tolstoja i
Dostojevskog. Radnja ovog romana odvija se u doba procvata francuske aristokracije. Radnja
počinje u siromašnom pansionu gospođe Vauquer, a nastavlja se u otmjenim salonima
visokog pariškog društva koje plijeni pažnju bogatstvom. Smatra se da mu je inspiracija za
stvaranje ovog djela bio Šekspirov (William Shakespeare) „Kralj Lir“, koji se zbog
nezahvalne kćerke odriče svega. Ovaj roman zasniva se na dvije ključne priče: siromašnom
studentu Eženu de Rastinjaku, mladiću plemićkog porijekla i čiča Goriu, nekadašnjem
uglednom i bogatom članu društva.

Balzak u noveli „Eliksir drugog života“, opisuje starog alhemičara, don Bartolomea
Belvideroa, koji, u raskošnom dvorcu je otkrio eliskir života i to povjerava svom sinu Huanu,
u nadi da će ga poslije smrti sin oživjeti. Huan ne oživljava oca, već donosi odluku da zadrži
eliksir za sebe. To jasan primjer težnje ka besmrtnosti, obojen prokletstvom.

„Predgovor ljudskoj komediji“ objavljen je 1842. godine. Inspirisan kritikom na svoja djela,
osjećao je da ima potrebu objasniti neke pojedinosti svog životnog rada. Za negativne kritike
se nije brinuo, jer su one znak da je neko djelo revolucionarno i istinito, što društvu naročito
predstavlja smetnju. Važno mu je bilo šta „Ljudska komedija“ znači za njega samog i što će
značiti za svijet. Balzak se u „Predgovoru“ vraća na svoja postojeća djela, piše o budućim te
iznosi neke od svojih stavova o umjetnosti, prirodi jednog umjetnika, književnosti i čitaocima.
Ovdje se izrazito vidi piščeva ambicija da bude prvi koji će pokazati jedan trenutak ljudske
istorije i velikim brojem likova predstaviti društvo u cjelini. Ovo je zasebno djelo koje
ispunjava ideju i temu, i kao takvo važan je segment njegovog stvaralaštva.
U „Predgovoru ljudskoj komediji“ piše o svojim viđenjima politike, filozofije, religije,
društva. Ovo djelo se zbog svega toga svrstava u društveno-umjetnički esej. Balzak je kao
začetnik realizma otvorio put mnogim realističkim piscima, pa je ovo djelo i manifest
realizma.

Balzak je nastojao predstaviti svoje likove kao stvarne ljude, niti potpuno dobre ni potpuno
zle. Vraćao je iste likove kroz svoje knjige. Uvodi stvarne ličnosti u književni svijet.
Uočavaju se i krajnosti kao što su likovi kraljeva i careva poznatih svijetu, a sa druge strane
nepoznate ličnosti, sa kojima je u prednosti da kaže sve što želi. Uspio je da obuhvati čitavo
francusko društvo svoga vremena: aristokratiju, novonastale bogataše, pustolove, činovnike,
propalice, korumpiranu administraciju, gospođe iz grada, novinare, sveštenike, advokate,
plemstvo, zelenaše, seljake i tako dalje.

Emir Sivac

Broj indeksa: 49376