Odsjek za bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnosti naroda Bosne i

Hercegovine

Esej iz predmeta Svjetska književnost od klasicizma do postmoderne

Tema: Egzistencijalizam kao književni pravac

Egzistencijalizam kao književni stil je nastao povezivanjem književnosti i egzistencijalističke

filozofije čija je osnovna teza da čovjek svojim znanjem i osjetilima ne može spoznati
nikakav viši smisao (esenciju) života. Naziv nastaje od francuske riječi existence što znači
postojanje. Pojavljuje se nakon Prvog svjetskog rata. Osnovna karakteristika je da u
književnost ulaze filozofske ideje. Filozofe ovog pravca zaokuplja ljudska egzistencija.

Egzistencijalizam kao književni i filozofski pravac utemeljio je Jean-Paul Sartre, francuski

pisac kasnoga modernizma. Riječ je o pravcu čija je osnovna ideja da, za razliku od predmeta
koji nastaju s određenom namjerom, kod čovjeka egzistencija prethodi esenciji, što znači da
on sam ima slobodu i odgovornost samostalno izabrati što će jednoga dana postati.

Egzistencijalistička književnost, bez obzira radilo se tu o egzistencijalizmu u užem ili širem

smislu, sugerira i razrađuje različite stavove egzistencijalističke filozofije, od kojih su
najvažniji potpuna osamljenost pojedica, apsolutna sloboda ljudskog izbora i suočavanje sa
smrću te osporavanje uobičajenih načina života kakve društvo često nameće. Likovi su ili
egzistencijalisti ili pak ljudi koji egzistencijalnu problematiku ne razumiju pa žive u prividu
građanskog života i službi različitih ideologija.

Uliks je roman irskog pisca Džejmsa Džojsa. Prvi put je objavljen u nastavcima u američkom
žurnalu , Little Review (Mali Pregled), od marta 1918. do decembra 1920., a potom ga je 2.
februara 1922. godine, na Džojsov četrdeseti rođendan, cijelog objavila Silvija Bič u Parizu.
Smatran je jednim od najvažnijih djela modernističke književnosti. Diklen Kiberd je rekao da
prije Džojsa nijedan pisac fikcije nije tako osmislio proces razmišljanja. Ime Uliks izvedeno
je od latinskog imena Odisej, heroja Homerove epske poeme Odiseja. Roman uspostavlja niz
paralela između poeme i romana, sa strukturalnom vezom između likova i iskustava Leopolda
Bluma i Odiseja, Moli Blum i Penelope, Stivena Dedalusa i Telemaha. Roman je veoma
aluzivan i istovremeno sadrži stilove različitih epoha engleske književnosti. Od objavljivanja,
knjiga je izazvala mnoge polemike i kontraverzne situacije, počevši od suđenja zbog
opscenog sadržaja. Godine 1921. u Americi je došlo do sudskog gonjenja zbog opscenosti u
romanu, a u narednim decenijama su usljedile kritičke rasprave. Zbog toka svijesti, pažljive
strukture, bogate karakterizacije, obilnog humora, igre riječi, parodija i aluzija, ovaj roman se
smatra jednim od najvećih djela u književnosti.

Psihološki roman Stranac Albert Camus objavio je 1942. godine. Ovaj je pisac unutar teorije
egzistencijalizma vrhunski razvio filozofiju apsurda koju dijelimo na fazu apsurda i fazu
pobune. Likovi poput Mersaulta i Sizifa ne opiru se apsurdu i ne bježe od besmislenosti
života, već ga prihvaćaju i žive život po načelima teorije apsurda.
Tek u fazi pobune moguće je, nakon prihvaćanja apsurda, tražiti smisao postojanja i osjećanje
za druge, a i sebe samoga. Djelo pripada razdoblju kasnog modernizma (1940.-1960.) čija su
glavna obilježja pojedinac u prvome planu, duboka psihološka karakterizacija kompleksnih
glavnih likova, subjektivan pripovjedač i apsurd.

Iako je pripovjedač u djelu subjektivan, Mersaultovo pripovijedanje zapravo vrlo objektivno,

hladno, realno i detaljno dočarava njegov život i sve što ga okružuje.

Zanimljiva kompozicija romana u dva dijela donosi uvid u misli i život glavnog lika dok je na
slobodi, te njegovu svakodnevicu u ćeliji nakon što počini ubojstvo. Atmosfera djela Stranac
slična je Kafkinoj prozi, nema sve tipične modernističke elemente, već vlada sažet i hladan
izričaj.

Roman obuhvaća Mersaultov život od dana kad je saznao da mu je umrla majka, pa sve do
njegove vlastite smrti koju iščekuje u zatvoru. Djelo je Camus napisao tehnikom solilokvija,
podvrstom monologa, tijekom koje pratimo ispovijest glavnoga lika koji potpuno sam,
pomiren sa sudbinom očekuje da ga odvedu na pogubljenje.

Naslov romana vjerno prikazuje najdublju karakternu crtu glavnoga lika, Mersault je stranac
za cijelo društvo koje ga osuđuje i ne prihvaća, a posebno je otuđen radi apsurdnog načina
života kojime živi. Iako je čitav život proveo dangubeći, Mersault je nakon što mu je
određena smrtna kazna osjetio nagli poriv za življenjem i ispunjenjem života. Ti su ga osjećaji
prisjetili na zadnje dane života njegove majke. Naime, u ubožnici je saznao da je našla
zaručnika i trudila se što više toga proživjeti. Svjestan činjenice da je to samo prividan
osjećaj, Mersault je sjedio i iščekivao smrt.

Čitava psiha i proživljavanje svih događaja glavnoga lika svedeni su na osjetilne podražaje što
je Camus postigao tehnikom redukcije u prikazu Mersaulta. Lišen bilo kakvih osjećaja,
Mersault je tijekom suđenja prvi put osjetio potrebu da nekoga zagrli. Odnos susjeda
Salamana sa psom preneseno je značenje loših i površnih ljudskih odnosa koji su
karakteristični za ovo djelo, ponajprije jer glavni lik nema potrebe vezati se uz nekoga, a i
ljudi koji ga okružuju u svojim životima imaju nekvalitetne veze i narušene morale.

Metafora apsurda je i priča o siromašnom čovjeku iz čehoslovačkog sela kojega su ubile i

opljačkale majka i sestra jer ga nisu prepoznale. Lik Mersaulta savršen je prikaz
egzistencijalističkog junaka koji sve proživljava čisto fizički, bez osjećaja i dubljih
razmišljanja, a čak smatra i da se život ne treba ispitivati, te da ga zapravo nije vrijedno
živjeti.

Majka Courage i njezina djeca najpoznatija je drama i vrhunac stvaranja njemačkog

književnika Bertolta Brechta te jedno od značajnijih djela epskog kazališta. Radnja dramske
pripovijesti smještena je u vrijeme Tridesetogodišnjeg rata (rata između katolika i protestanata
za vrijeme kojeg je Njemačka izgubila dvije trećine stanovnika), a donosi nam uvid u živote
malih ljudi čije su sudbine bile duboko pogođene i izmijenjene dugotrajnim i iscrpljujućim
ratom.

U drami je opisan život jedne neobične obitelji za vrijeme rata. Tu obitelj čine Majka
Courage, njezina kći Kattrin i dvojica sinova – Eilif, stariji i Švicarski Sir, mlađi. Oni putuju u
svojim kolima natovarenima robom koju prodaju. Majka Courage koristi se ratom – prodaja
robe joj za njegovog trajanja bolje ide pa uspijeva prehraniti svoju djecu. Već u prvom dijelu
saznajemo da će Kattrin i njezina braća umrijeti – to je jedan od mnogobrojnih primjera
kojom autor ukida dramsku napetost, do tada toliko bitan dio dramske radnje.

Majka Courage bi se na temelju tematike mogla definirati istodobno kao socijalna, psihološka
i filozofska drama. Socijalnom zbog prikaza stanje društva u ratu – oskudicu, bijedu,
siromaštvo, patnju svih malih ljudi koji nisu direktno uključeni u rat. Brecht ne analizira rat
kao zbroj poraza i pobjeda već se osvrće i promatra sve uključene i pogođene ratom i
posljedicama koje on donosi. Psihološki aspekt drame nalazimo u detaljnom ocrtavanju psihe
likova, dok filozofsko nalazimo o sukobu nagona opstanka s moralnim i etičkim
vrijednostima.

Emir Sivac