Professional Documents
Culture Documents
8 - Vinifikacija Crnih Vina PDF
8 - Vinifikacija Crnih Vina PDF
Ovisno o karakteristikama grožđa i tipa vina kojeg želimo proizvesti, maceracija može
biti kraća ili duža. Tako se za mlada crna vina, koja su namijenjena brzoj potrošnji, (poželjno
je da takva vina imaju finu aromu i voćnost i manju koncentraciju polifenolnih sastojaka),
provodi kratka maceriraja, dok se za vina namijenjena starenju (moraju imati veću količinu
tanina-bolja struktura vina), provodi duža maceracija.
Te su faze tipične za klasičan način vinifikacije crnih vina. Postoje i druge tehnike, koje
prvenstveno omogućavaju veću automatizaciju (npr. kontinuirana vinifikacija,
termovinifikacija i vinifikacija karbonskom maceracijom). Shema proizvodnje crnih vina
prikazana je na slici 45.
146
BERBA
PRIHVAT
MULJANJE – RUNJANJE
SUMPORENJE
MACERACIJA 20 gr/ hl
PRESANJE
147
11.2 PRIJEM I MULJANJE - RUNJANJE GROŽĐA
Ova faza primarne prerade gotovo je identična kao kod proizvodnje bijelih vina pa je
ovdje nećemo posebno opisivati. Kako je crno grožđe manje osjetljivo na oksidaciju tako je i
ovu fazu prerade lakše i jednostavnije odraditi, ali ipak treba paziti da se izbjegne
mikrobiološka kontaminacija, pogotovo ako je grožđe oštećeno ili protekne duže vremena do
prerade. Muljanje-runjanje je uobičajen i obavezan postupak u proizvodnji crnog vina. Iako
peteljka sadrži puno polifenola (poglavlje kemijski sastav grozda) izbjegava se maceracija s
peteljkama jer se tu radi o «grubim» polifenolima koji kasnije remete organoleptičke
karakteristike vina.
148
Tablica 22: Utjecaj različitih dijelova grozda na fenolne spojeve i boju vina; sorta
Malbec, fermentacija na 25 °C, deset dana maceracije (Ribéreau – Gayon i
sur., 1976).
Sok + pokožica Sok + pokožica +
Sok Sok + pokožica
+ sjemenke sjemenke + peteljke
Boja: - intenzitet - 1,81 1,40 1,17
- obojenost - 0,39 0,43 0,48
Antocijani (g/L) - 0,98 0,94 0,85
Tanini (g/L) - 1,75 2,55 3,25
Ukupni polifenoli 5 32 47 56
(PI)*
Nekada se runjanje radilo ručno i to odmah u vinogradu ili u podrumu koristeći pritom
«grat» ili «gratalicu». Danas se taj postupak radi muljačama – runjačama, kako je opisano u
poglavlju 8.
149
11.3 SUDOVI
Drvo je materijal koji je dio vinogradarsko - vinarske povijesti. Novo drvo obogaćuje vino
aromatskim sastojcima ali održavanje i čuvanje takvog materijala je vrlo delikatno. Staro i
neodržavano drvo je izvor kontaminacije i uzrok nepoželjnih i stranih mirisa. Također loša
karakteristika drva je ta da slabo provodi toplinu.
Betonske posude nam omogućuju jako dobro iskorištenje prostora ali zbog kiselina što
nalazimo u vinu takve posude moramo štititi. Betonske posude bolje provode toplinu od
drvenih sudova.
U današnje vrijeme su najaktualnije inox posude. Njihove prednosti su: hermetičnost, lako
održavanje i mogućnost ugradnje dodatne opreme. Održavanje i čišćenje takvog materijala je
mnogo lakše od održavanja drvenih ili betonskih sudova.
150
konstrukcijski tako izvedene da je izbacivanje komine (na kraju maceracije) vrlo jednostavno
ili automatsko. Obično imaju koso dno pod nagibom od 45° što znatno olakšava izbacivanje
zaostalog dropa kojeg nalazimo u donjem djelu posude i čišćenje sudova (slika 46).
151
17-18°C nakon 24 sata, a kod 15°C fermentacija započinje tek nakon 5-6 dana, dok kod 10°C
gotovo da i ne kreće. Suprotno u toplim godinama (u toplim regijama) berbe su ranije, grožđe
ima višu temperaturu, moštevi su bogatiji šećerima što sve olakšava i ubrzava samu
fermentaciju (izuzetno zbog prevelike koncentracije šećera fermentacija može biti također
otežana). Pored toga, niska ukupna kiselost povećava opasnost od kontaminacije bakterijama i
zahtijeva bolju pažnju i veću zaštitu masulja. Prema tome temperatura (kontrola) od temeljne
je važnosti kako za normalan tijek alkoholne fermentacije tako i za intenzitet ekstrakcije
pojedinih tvari tijekom maceracije, odnosno za ukupnu kvalitetu vina. Zato se i vinifikacija
mladih, voćnih vina, namijenjenih brzoj potrošnji, odvija na nešto nižim temperaturama (do
25°C). Suprotno kod vina namijenjenih dužem čuvanju i odležavanju, maceracijom nastojimo
provesti što bolju ekstrakciju svih fenolnih komponenti, pa se preporuča viša temperatura
između 25 – 28 °C pa čak i iznad 30°C. Ovako visoke temperature (iznad 30 °C) preporučaju
se radi bolje ekstrakcije ali samo u post-fermentativnoj fazi (kako se ne bi remetila
fermentacija i degradirale fermentacijske arome vina).
11.5 MACERACIJA
klasična maceracija,
maceracija zagrijavanjem,
karbonska maceracija,
flash ekspanzija i
delestage (oksidacijom).
152
Klasična maceracija: Postoje različiti tipovi posuda za fermentaciju crnog grožđa.
Možemo ih podijeliti na otvorene i zatvorene, te sa uzdignutim i potopljenim dropom
(«klobuk») (slika 47). Otvoreni tip posude, sa dropom na površini, (slika 47-tip I) ranije se
puno više koristio, a kod manjih proizvođača je bio gotovo jedini način maceriranja masulja.
Ovaj način maceriranja ima određenih prednosti jer je kontakt mošta sa zrakom velik, pa je
time i fermentacija i maceracija bolja. Naravno efekat ovisi o učestalosti potapanja klobuka
(potapanje klobuka omogućava ekstrakciju svih sastojaka), a uobičajeno je klobuk potapati 2 -
3 puta dnevno. Međutim, s druge strane sama površina dropa nije zaštićena pa lako dolazi do
većeg gubitka alkohola (i do 0,5 vol. %), a ono što je još gore do lakše kontaminacije štetnim
mikroorganizmima (naročito loših godina kad je grožđe bolesno i zaraženo). Stoga je
potrebno, čim dođe do tihog vrenja, otočiti mošt. Potapanje klobuka moguće je obaviti ručno
ili pomoću pumpe (polijevanje). Umjesto potapanja klobuka moguća je varijanta «potopljeni
klobuk» (slika 47-tip II). Kod ove varijante drop je cijelo vrijeme u kontaktu s moštom.
Danas, se maceracija većinom provodi u zatvorenim posudama (slika 47 -tip III i IV).
Posude sa hermetičkim zatvaranjem sprječavaju gubitak alkohola evaporaciom, manja je
aeracija pa ne postoji opasnost (ili je vrlo mala) od zaraze mikroorganizmima budući da se
masulj nalazi u kontroliranim uvjetima (zaštićen s CO2). Klobuk i ovdje može biti plivajući ili
potopljen, ovisno o konstrukciji same posude.
153
11.5.2 REMONTAŽA I PROZRAČIVANJE MOŠTA
Kada se maceracija odvija u otvorenim bačvama, kako smo vidjeli, kontakt masulja sa
zrakom pospješuje alkoholnu fermentaciju. Isti se učinak može postići u zatvorenim bačvama
postupkom tzv. remontaže (polijevanja klobuka). Postupak remontaže izvodi se kružnim
pretakanjem mošta, kojeg najprije iz bačve točimo u posudu gdje dolazi u doticaj s kisikom, a
potom pumpom vraćamo u gornji dio bačve čime miješamo klobuk i unosimo zrak u mošt.
Kod postupka remontaže mošt izlazi kroz donju pipu, koja s unutarnje strane treba biti
zaštićena sitom, kako bi se odvojili kruti dijelovi masulja. Mošt pada u posudu i zbog pritiska
pri padu bolje se veže kisik. Takav se prozračen mošt pomoću pumpi prikladnog kapaciteta
vraća natrag u gornji dio posude gdje se pomoću «poljevača», polijeva klobuk masulja.
Postoje različiti tipovi miješalica ili poljevača koji moraju biti postavljeni centralno u bačvi da
bi ravnomjerno polijevali cijelu površinu klobuka. Da bi se postigao dobar rezultat mora se
tijekom remontaže promiješati cijeli mošt i podjednako polijevati cijela površina klobuka.
154
Ipak i kod crnog mošta moramo paziti da ne dođe do pretjeranog zračenja uvijek je prisutan
rizik enzimatske oksidacije mošta, bez obzira na zaštitu i sastav mošta.
155
3. Refiksacija ekstrahiranih tvari na pojedine tvari sredine. Fenomen je objašnjen
istraživanjem Ferré-a (1958), gdje pojedini drveni dijelovi peteljke i koštica, te kvasci
apsorbiraju ekstrahirane tvari (naročiti antocijane).
Kako vidimo iz grafa 1 nakupljanje ukupnih fenola se dosta razlikuje. Nakon prve faze
koja traje 5-6 dana najintenzivnija je ekstrakcija antocijana. S druge strane ekstrakcija
ukupnih polifenola se odvija na drugačiji način. Nakon prve faze koja traje nekoliko dana i
gdje je ekstrakcija vrlo intenzivna slijedi usporavanje i postepena ekstrakcija polifenola.
Ekstrakcija polifenola ovisi najviše o koncentraciji tanina, koja je u grožđu otprilike 10 puta
veća (pokožica i sjemenke) od koncentracije antocijana. I druga istraživanja također ukazuju
da karakteristike i porijeklo ekstrahiranih tanina ovise o dužini maceracije. Različiti dijelovi
grozda (pokožica, sjemenke, peteljke) sadrže specifične fenolne spojeve čija je ekstrakcija
varijabilna ovisno o uvjetima.
156
Graf 1: Intenzitet obojenosti i sadržaja ukupnih polifenola u funkciji vremena
maceracije (Ribéreau-Gayon i dr.,1970).
Antocijani pokožice se prvi ekstrahiraju i to zato jer za njihovo otapanje nije potreban
etanol. Otapanje tanina pokožice započinje kasnije, potpomognuto etanolom. Naposljetku, za
ekstrakciju tanina iz sjemenki potrebno je duže vrijeme maceriranja jer je prisutnost etanola
neophodna za eliminaciju lipida sjemenke. Tanini pokožice su puno mekši ali mogu postati
gorki ako je grožđe nedovoljno zrelo. Tanini iz sjemenki su grubi ali manje gorki.
157
maceracije. U nekim slučajevima se remontaža nadopunjava jednim potapanjem masulja.
Potapanjem masulja u tekuću fazu, masulj se razdvaja i pojačava se maceracija. Slijedi
pojačana ekstrakcija tanina iz sjemenki koji pojačavaju taničnost vina. Na tržištu se nalaze
različiti tipovi posuda opremljenih sistemom automatskog potapanja.
20 ºC 44 0,71
25 ºC 48 0,87
30 ºC 52 0,96
20 - 37 ºC (srednja 29,5) 52 1,21
25 - 37 ºC (srednja 32,6) 60 1,43
158
Tablica 26: Utjecaj temperature maceracije na topljivost ukupnih polifenola i intenzitet
obojenosti (Ribéreau-Gayon i sur.,1970).
Za mlada vina (za brzu potrošnju), koja trebaju biti lijepe rubin crvene boje i sačuvanih
voćnih aromatskih karakteristika, preferira se umjerena temperatura (do 25°C). Ako se
favorizira taničnost (vina za starenje) potrebna je temperatura od 25 - 30°C. Temperatura na
početku fermentacije ne smije biti previše visoka (20°C) jer su kvasci naročito osjetljivi u fazi
porasta.
159
slučaju pljesnivog grožđa sulfitiranje ne pospješuje ekstrakciju obojenih tvari već sprečava
njihovo razaranje od strane lakaze Botrytis cinerea. Tablica 27 prikazuje, u slučaju grožđa
napadnutog plijesni povećanje ukupnih polifenola i intenzitet obojenosti u slučaju povećanih
doza sumpornog dioksida.
Tablica 27: Utjecaj sulfitiranja grožđa napadnutog plijesni na povećanje ukupnih polifenola i
intenziteta obojenosti (Sudraud,1963).
Tablica 28: Utjecaj alkohola na ekstrakciju ukupnih polifenola masulja, 10 dana maceracije na
20 ºC; pH 3,2 (Canbas,1971).
160
11.5.8 UTJECAJ RAZLIČITIH MEHANIČKIH OPERACIJA KOJE DJELUJU
IZRAVNO NA MASULJ
161
11.5.9 TIJEK PROCESA MACERACIJE: KVALITETA GROŽĐA I SADRŽAJ
TANINA
Osim količine fenolnih spojeva za tijek i učinak maceracije bitne su osobine istih.
Topljivost pigmenata pokožice naročito je povezana sa stupnjem zrelosti grožđa. Uz «fenolnu
162
zrelost» koja odgovara optimalnoj akumulaciji fenolnih spojeva u bobici, definirana je i
«stanična zrelost» koja je povezana sa stupnjem degradacije staničnih pregrada, sa većom ili
manjom lakoćom ekstrakcije fenolnih sastojaka (Armani,1993.).
Perfektna fenolna zrelost nije samo pretpostavka minimalne količine tanina već
odgovara i mekšim taninima bez gorčine i agresivnosti. Sorta i utjecaji okoline («terroir»,
klima) reguliraju fenolnu zrelost. U hladnim klimama, nedovoljno zreli tanini poprimaju
karakteristične biljne note. Isti se efekt javlja u izrazito toplim klimama, gdje brzo nakupljanje
šećera nalaže berbu kada tanini nisu postigli optimalnu zrelost. Veliki «terroir» i «velike»
berbe se odlikuju harmoničnim dozrijevanjem različitih komponenata grožđa.
Odabir optimalne duljine maceracije ovisi o: tipu vina koje se želi proizvesti,
karakteristikama (intenzitet taničnosti i harmonija strukture nisu kompatibilni), kvaliteti
primarne sirovine i uvjetima tijekom maceracije (fermentacije). Samo se u zatvorenim
posudama može macerirati dulje vrijeme. U otvorenoj je posudi mošt u kontaktu sa zrakom,
lakše fermentira ali su rizici kvarenja (bakterije) veći i velik je gubitak alkohola (Tablica 29).
163
Tablica 29: Gubici alkohola ovisno o trajanju maceracije u otvorenoj posudi (Ferré,1958).
Vina namijenjena starenju proizvedena su maceracijama u trajanju od dva ili tri tjedna,
s ciljem povećanja sadržaja tanina. Produljenje trajanja maceracije prouzrokuje jednu vrstu
sazrijevanja tanina koje ih čini mekšim i poboljšava okusne karakteristike. Duljina trajanja
maceracije mora biti u funkciji kvalitete grožđa. Maceracija se skraćuje za manje kvalitetne
sorte i u regijama sa manje poznatim «terroir», a produžuje se za cjenjenije sorte, u poznatim
vinogradarskim regijama. Duljina trajanja maceracije je jedna od varijabilnijih karakteristika
vinifikacije zavisno o regiji (ne smije se generalizirati). Različita je za svaki «cru», za svaku
godinu i za svaku posudu, jer kvaliteta grožđa nije uvijek ista, ne samo po stupnju zrelosti već
i po zdravstvenom stanju.
2. Otakanje odmah nakon kraja fermentacije. Vino više nema (ili vrlo malo) šećera, a to
je oko 8-og dana maceracije. Može se očekivati optimalno obojenje sa umjerenim
sadržajem tanina i najboljom okusnom ravnotežom jer aroma i voćnost nisu prekriveni
viškom polifenola. Metoda se koristi za kvalitetna vina u kojima se želi izbjeći grubost
i gorčina, namijenjena brzoj komercijalizaciji.
164
3. Otakanje nekoliko dana nakon završetka alkoholne fermentacije. Duljina trajanja
maceracije se produžuje na dva ili tri tjedna, a nekad i više. Radi se o metodi za
dobivanje vina namijenjenih dugom dozrijevanju. Omogućava dobivanje vina sa
sadržajem tanina dovoljnih za njegovu evoluciju. Nakon par godina, slobodni su
antocijani gotovo nestali i boja ovisi o kompleksima antocijana i tanina.
Radi se o slučajevima kada se preporuča otakanje bez obzira što bi za idealnu razinu
tanina trebalo nastaviti sa maceracijom. Prvi je slučaj zastoj fermentacije. U sredini bogatoj
šećerima gdje su kvasci prekinuli svoje aktivnosti mogu se razviti bakterije, a posljedica je
jako povišenje hlapive kiselosti. Otakanje predstavlja način eliminacije bakterija iz masulja,
uz primjereno sulfitiranje vina (3g/hl). Svakako količina SO2 treba biti proračunata da osigura
tijek alkoholne fermentacije, blokirajući aktivnost bakterija. Druga situacija se odnosi na
prijevremeno otakanje masulja radi bolesnog grožđa koje daje vinu nepoželjne karakteristike.
Klasičan primjer je siva plijesan (Botrytis cinerea) sa višestrukim posljedicama na sastav
grozda i karakteristike vina. Prije svega, različite forme Botrytisa ostavljaju u vinu pljesniv
okus pa se i preporuča kraća maceracija. Osim toga Botrytis izlučuje enzim lakazu koji je vrlo
aktivn u oksidativnim procesima.
Danas postoji nekoliko sistema (modela) maceriranja crnog vina pa ćemo ih ovdje ukratko
opisati. To su:
Vakumska Flash ekspanzija
Delestage (oksidacija)
Pomoću CO2 - Ganimede
Vakumska Flash ekspanzija se izvodi na način da se u vrlo kratkom roku zagrijavaju bobice
grožđa (2 – 3 minuta) na 80 - 90 °C. Nakon toga bobice se još brže hlade (u djeliću sekunde)
pod visokim vakumom, uslijed čega dolazi do rasprsnuća bobica i cijeđenja sastojaka u mošt.
165
Délestage se izvodi na način da se u potpunosti iz posude pretače mošt u fermentaciji i ulijeva
u privremeni spremnik. Klobuk se ostavlja da se ocijedi na dnu posude najviše jedan sat. Mošt
se zatim ponovno vraća u posudu podižući i miješajući masulj. Tijekom faze ocjeđivanja
potiče se ekstrakcija fenolnih spojeva, a uz intenzivno prozračivanje mošta i produkciju
acetaldehida, kemijskim putem nastaju stabilni obojani pigmenti (antocijani-tanini).
Apsorpcijom kisika od strane kvasaca potiče se odvijanje alkoholne fermentacije.
C – Vrijeme čekanja
Završetkom pretoka, neophodno
je šačekati jedan sat: sabijanje
masulja može pospiješiti
efekte ekstrakcije.
D – Vraćanje mošta
Mošt se u potpunosti
prepumpava u posudu da bi se
nastavila fermentacija i
maceracija.
166
Ganimede Ovaj sistem maceriranja iskorištava prirodno stvoren CO2 tijekom
fermentacije gdje se stvara relativno velika količina plina između 40 i 50 litara na litru
masulja. Ovaj plin sakuplja se u međuzoni, ispod ljevkaste pregrade. Otvaranjem by-pasa ta
se slobodna energija provodi u gornji dio posude proizvodeći miješanje i potapanje gornjeg
dijela masulja. U usporedbi sa tradicionalnim sistemima ovdje je sredina kontrolirana, a
fermentacija i maceracija se odvija na nježan i učinkovit način. Može se koristi i u vinifikaciji
bijelih vina budući da se grožđe nalazi u sredini zasićenoj CO2, čime je zaštićeno od
oksidacije i kontaminacije bakterijama.
1. Saturacija masulja
STUDIJ VINARSTVA -
C. Huguesa 6, 52440 Punjenje posude se može izvršiti sa gornje strane ili preko ventila
Poreč, tel./fax. - 052 /
451 950 totalnog ispusta ili ventila na dnu posude. Tijekom podizanja
Ured 052 / 431 603 masulja, zatvoreni by-pass onemogućava prolaz zraka, te
MARIO STAVER – ured međuprostor ispod lijevka ostaje ispunjen zrakom. Masulj se
Poreč - 052 / 434 – 109
sakuplja na vrhu i formira klobuk. Proizvedeni CO2 u fermentaciji
091 622 68 00 --- Pazin
052 / 622 680 zamjenjuje zrak u međuprostoru. Višak stvorenog CO2 pod
prof. dr. JUSUF pritiskom stvara velike mjehure koji prolaze kroz vrat ljevkaste
ŠEHANOVIĆ – 098 / pregrade, konstantno miješajući masulj tako da je zasićen tekućom
217 007
fazom i dobro pomiješan. To miješanje masulja prouzrokuje
gravitacijsko slijeganje sjemenki na dno bačve.
2. Otvaranje by-passa
Otvaranjem by-passa oslobađa se velika količina
akumuliranog plina u međuprostoru, u gornji dio masulja miješajući
ga tako i potapajući ga. Razdvajanje klobuka je dovoljno nježno i
izbjegavaju se mehaničke radnje koje bi mogle prouzročiti stvaranje
taloga.
Sjemenke sakupljene na dnu posude mogu se izdvojiti kroz
totalni ispust.
167
3. Dėlastage
Izlaskom cijele količine zraka iz međuprostora snižava se
razina u posudi. Saturirani masulj, slegne se na veliku površinu
lijevkaste pregrade, cijedi se, uz oslobađanje ekstrahiranih tvari.
Provodi se délestage bez korištenja pumpi za remontažu.
168
homogenizirao sa tekućom fazom. Pomoću pumpe (monopumpe slika…..) prebacuje se
masulj u prešu. Kod finijih vina taj grubi mahanički postupak sa masuljem može ostaviti
nepoželjne biljne i travnate okuse. Idealno rješenje je, da masulj pada direktno u koš preše.
Prešavina predstavlja vino kojim je natopljen masulj, a kvaliteta ovisi o prirodi manje
ili više mesnatog dijela grožđa. Prešavinu čini vino prvih frakcija prešanja, koje se lako
izdvaja i gotovo je jednako samotočnoj frakciji. Prešavina sadrži i tekući dio koji se teže
izdvaja i jako je različit od samotočne frakcije. Na tom se principu odvajaju dva tipa
prešavine. Vino «prve prešavine» (oko 10% sveukupnog vina ili 2/3 prešavine) dobiveno
direktnim prešanjem masulja dobre kvalitete i vino «druge prešavine» (oko 5% sveukupnog
vina ili 1/3 prešavine) niže kvalitete dobiveno nakon mrvljenja i tještenja komine masulja.
Na kvalitetu prešavine utječe više čimbenika kao kvaliteta same sirovine, uvjeti
punjenja preše i tijek prešanja, pritisak i broj ciklusa prešanja. Za fina vina preporuča se samo
jedno prešanje bez mrvljenja komine. Može se reći da vina prešavina imaju veću
koncentriraniju svih sastojaka osim alkohola. Tablica 30 jasno prikazuje smanjenje alkoholne
jakosti.
Samotok Prešavina
169
Povećani sadržaj šećera odgovara prisutstvu reduktivnih tvari. Hlapiva kiselost
prešavina je uvijek povišena naglašavajući rizik napada bakterija. Ukupna je kiselost
prešavina generalno malo povišena. Najveća razlika je u bogatstvu fenolnih spojeva
(antocijani i tanini) koja se očituje na vrijednosti ekstrakta.
Vinima namijenjenim brzoj potrošnji nije opravdano dodavanje prešavine, bez obzira
što je samotok dosta lagane strukture. Dodavanje treba izbjeći i kvalitetnim vinima dobivenih
od jako zrelog grožđa, jer se dobivaju jako tanična vina. Suprotno tome dodavanje prešavine
je često potrebno vinima za starenje. Dodani mali postotak prešavine čini ih kompletnijima i
na okus homogenijima. Svojevrsna tanična agresivnost nije nepoželjna vinima namijenjenim
odležavanju u drvu ili barrique, a kasnije u boci.
170