Lekcija 1

Zavisnosložene rečenice (predikatne, subjektne, objektne)

Zavisnosložene rečenice nastaju uvrštavanjem jedne jednostavne rečenice u drugu.
Surečenica u koju se uvrštava druga surečenica zove se glavna surečenica, a surečenica koja se
uvrštava na mjesto jednoga rečeničnog dijela glavne surečenice zove se zavisna surečenica.

S obzirom na mjesto kojega se rečeničnoga dijela glavne surečenice uvrštava zavisna surečenica,
razlikuju se predikatne, subjektne, objektne, atributne i priložne rečenice.

U običnome poretku zavisna je surečenica iza glavne: Doručkovat ću kad se razbudim .

Zavisna surečenica može biti i u inverziji, odnosno nalaziti se ispred glavne surečenice: Kad se
razbudim, doručkovat ću.
Zavisna surečenica može biti i umetnuta u glavnu: Sutra ću, kad se probudim, otići po pecivo.

Kad se nalazi u inverziji, odnosno ispred glavne surečenice, zavisna se surečenica od nje odjeljuje
zarezom. Umetnuta se zavisna surečenica zarezima odjeljuje od glavne surečenice.

Predikatne rečenice

Predikatne su rečenice zavisnosložene rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na

mjesto imenske riječi u imenskome predikatu glavne surečenice. Glagolski dio imenskoga
predikata (spona – oblik glagola biti) nalazi se u glavnoj surečenici.

npr. On je dobar. ovo je jednostavna rečenica, pretvorimo je u predikatnu:

On je da boljega nema.

U predikatnoj rečenici On je da boljega nema. glavna je surečenica On je i u njoj se nalazi

spona je, a nedostaje joj imenska riječ. Kad bi ona bila dobar, dobili bismo jednostavnu
rečenicu On je dobar. Međutim, na mjesto imenske riječi u imenskome predikatu uvrštena je
zavisna surečenica da boljega nema.

Primjeri: Nikako nije kako bi trebalo biti.

Ručak je da ne može biti ukusniji.
Ja sam koji jesam.
On je da mu para nema.

Veznik je predikatnih rečenica da. Službu veznika u predikatnim rečenicama imaju i odnosne
zamjenice tko, što, koji.

Subjektne rečenice
Subjektne su rečenice zavisnosložene rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na
mjesto subjekta glavne surečenice. Zavisna surečenica odgovara na pitanje tko - što?, a
subjekta u glavnoj surečenici nema.

npr. Ranoranilac dvije sreće grabi. Ovo je jednostavna rečenica, pretvorimo je u

zavisnosloženu subjektnu.
1
 Tko rano rani, dvije sreće grabi. Sada je subjekt izrečen rečenicom.

Žalosno je da ove godine nećemo na izlet.

Priča se kako ćemo na izlet već u proljeće.
Zna se tko je to rekao.
Dokazano je da duhan nije ljekovita biljka.
Mislilo se da je Zemlja ravna.

Subjektne rečenice se dijele na odnosne, izrične i zavisnoupitne.

Odnosne subjektne rečenice su one u kojima se zavisna surečenica uvrštava u glavnu

pomoću odnosnih zamjenica ili zamjeničkih priloga (tko, što, koji, kako).

Npr: Tko dobro čini, bolje dočeka.

Nije se rodio tko bi svima ugodio.
Koji je pošten, ugled uživa.

Izrične subjektne rečenice su one u kojima zavisna surečenica postaje subjekt predikatu
izraženom nekim od glagola izricanja, mišljenja, osjećanja i htijenja. Vidi glagole - udžbenik,
str. 96.

Npr: Misli se da će proljeće zakasniti.

Govorilo se da je virus bezopasan.
Vidjelo se kako dolaze u velikom broju.

Zavisnoupitne subjektne rečenice su one u kojima zavisna surečenica ima oblik pitanja. I ove
subjektne rečenice imaju predikat koji izriče glagol pitanja, govorenja, mišljenja…

Npr: Nije se saznalo kamo su otišli.

Pitalo se što se iza brda valja.

Objektne rečenice

Objektne nezavisnosložene rečenice su one u kojima se zavisna surečenica uvrštava u glavnu

na mjesto njezina objekta. Zavisna surečenica odgovara na pitanje za objekt: koga - što?

Npr: Osjetili smo miris mora. Ovo je jednostavna rečenica u kojoj je podcrtan objekt.

Osjetili smo kako miriše more. Sad je objekt izražen zavisnom surečenicom.

Najednom čujem kako se kotrlja kamenje.

Ispričat ću ti što sam doživio.
Snaha zapovjedi starici da joj donese snijega s vrha litice.
Dječak ga je upitao zašto je tako tužan.

Uz predikat glavne surečenice može doći više objektnih rečenica:

Ona je htjela da se na jablan penje, da prepliva Glibušu, da trči na konju, da se potuče s

dječacima.
2
I objektne se rečenice dijele na odnosne, izrične i zavisnoupitne.

Odnosne objektne rečenice su one u kojima se zavisna surečenica uvrštava u glavnu pomoću
odnosnih zamjenica. (tko, što, koga).

Npr: Pokazat će nam što su priredili.

Rekla mi je koga treba pitati.
Čuli smo tko je to napravio.
Pozvala sam koje si predložio.

Izrične objektne rečenice su one u kojima se zavisna surečenica uvrštava u glavnu kojoj je
predikat jedan od glagola izricanja, mišljenja, osjećanja. (vezničke riječi: da, kako, gdje)

Npr: Rekli su da će se javiti.

Nisam znala da ćete i vi stići.
Vidjeli smo gdje ulaze u dvoranu.
Čuli smo kako pjevaju ptice.

Zavisnoupitne objektne rečenice su one u kojima zavisna surečenica ima oblik pitanja.

Npr: Zaboravio sam koji je danas dan.

Pitaj ga što se dogodilo.
Recite kamo ste se zaputili.
Zamislite što će biti sutra.

Rečenice koje smatramo neupravnim govorom su objektne rečenice.

Npr: Isus je rekao Petru da će ga tri puta zanijekati.

Ban Jelačić je objavio da je od kmetova učinio slobodne vlasnike zemljišta svojih.

Ponekad dolazi do nedoumica po pitanju je li neka zavisnosložena rečenica subjektna ili

objektna, osobito zato jer i jedne i druge odgovaraju na pitanje - što?
Nedoumicu ćemo riješiti kad promotrimo glavnu surečenicu; kod subjektnih rečenica subjekt
u glavnoj surečenici ne postoji i službu subjekta vrši zavisna surečenica, a predikat je
obezličeni glagol.
Kod objektnih rečenica subjekt u glavnoj surečenici postoji (makar i neizrečen) pa se zavisna
surečenica uvrštava na mjesto objekta.

Npr: Vjerovalo se da su crne mačke zlokobne. Subjektna rečenica, u glavnoj surečenici

nema subjekta, predikat je obezličen.

Vjerovao je da su crne mačke zlokobne. Objektna rečenica, u glavnoj surečenici

postoji subjekt (iako neizrečen, ali vidjiv iz
glagolske kategorije lica).