Professional Documents
Culture Documents
Emanuel Svedenborg - Bracna Ljubav PDF
Emanuel Svedenborg - Bracna Ljubav PDF
Naslov originala
Emanuel Swedenborg
CONJUGIAL LOVE
BRA^NE LJUBAVI
iza koje sledi
na temu
BLUDNE LJUBAVI
od
EMANUELA SVEDENBORGA
iz [vedske
Prevod sa engleskog
ZDENKA TOMI]
Beograd
2007.
Prvo izdanje latinskog izvornika:
Amsterdam, 1768. g.
slika
PREDGOVOR
8
Predgovor
da `ive ovaj brak u Milosr|u i Veri koji su saobrazno-
sti Ljubavi i Mudrosti, Dobru i Istini, Volji i Intelektu...
An|eo sa Najvi{eg Neba u ovoj knjizi o tome ka`e:
„Ni{ta nije stvoreno da bude samo Istina ili samo
Dobro; samo Dobro ili sama Istina ne predstavljaju ni{ta,
ali se putem braka ovaplo}uju i postaju onakvi kakav je
brak. U Bogu Tvorcu, Bo`ansko Dobro i Bo`anska Istina
postoje u svojoj pravoj supstanci; Bo`ansko Dobro je bi}e
te supstance, Bo`anska Istina je njeno postojanje. Supstan-
ca je njihovo stvarno jedinstvo, jer su Njemu one zauvek
jedno. Kako su ovo dvoje jedno u Samom Tvorcu, one su
jedno i u svakoj pojedina~noj stvari koju je on stvorio;
i na taj na~in je Tvorac sjedinjen u Ve~ni Savez, kakav je
brak, sa svim {to je stvorio.“
Na Nebu se parom ne zovu dva nego jedan an|eo.
An|eli su oblik Bra~ne Ljubavi u ljudskom obliku. Oni
su savr{eni ljudi sjedinjeni u Bogu sa svojim bra~nim du-
alom. Bra~na Ljubav od dve du{e pravi jednu, povezuje
umove i ljude ~ine}i ih ispunjenim i savr{enim kakve ih
je Bog stvorio. Nema na~ina da ~ovek postigne potpu-
nost, mir i sre}u osim kroz Bra~nu Ljubav, jer mu{karac
i `ena tek su pola sebe (samo ime ka`e – mu{ki pol i `en-
ski pol – polovina jednog) a sjedinjeni u du{i sa drugim
delom sebe tek tada su celoviti. U Raj se ulazi dvoje po
dvoje, kako se iz njega i iza{lo.
Bra~na Ljubav u su{tini ne predstavlja ni{ta drugo
do dva razdvojena dela jednog bi}a koja `ude da postanu
jedno, odnosno da njihova dva `ivota postanu jedan. ^o-
vek se mo`e sjediniti sa drugim samo preko Ljubavi. Lju-
bav je samo Bo`ansko Bi}e ~ovekovog `ivota, njegovo
Pravo Bo`ansko Ja, unutarnja sjedinjenost du{a koja za-
pravo ~ine Brak. Bra~ni Princip jeste duhovni dragulj ~o-
vekovog `ivota a ~ovek jeste plod Svetog Duha, najlep{e
Bo`je Stvaranje. Ono {to je od Duha Duh je.
Sveti Duh jeste Celovitost koja beskona~na dose`e
do sebe, jeste Apsolutna Svest, Um Bo`ji, Pravo Ja sve-
ga. Bo`je Ja jeste prvi i jedini ~in Stvaranja, Svesnosti i
9
Predgovor
Ljubavi po kojem je nastalo sve {to je nastalo. Bo`je Sop-
stvo jeste Sopstvo Svega izvan kojeg nema ni{ta. Iz Njega
Sobom jeste Sve u Sebi. U Sveprozirnom i Svedr`e}em
Umu Bo`jem, Istinskom Ja Svega, jeste sve {to je bilo,
jeste sada ili }e ikada biti.
Bra~na Ljubav je povratak u Bo`je jedinstvo, jeste Isce-
ljenje ~ovekovog uma a time i du{e i tela u kojem nema
patnje i bolesti, prolaznosti i smrti; U Njoj izlaze}i iz oko-
va svog ljudskog ja isceljuje se na{e bi}e postaju}i Ve~no
Bi}e Istinskog Bo`anskog Identiteta. Na{i umovi jesu Je-
dno sa Bo`jim Umom. To je jedan Um.
Bog je Um kojim mislimo i Ve~ni @ivot koji `ivimo.
Mi smo iz Njega tako Da smo zauvek u Njemu i On u nama.
Sama re~ Brak jeste praslovenski postverbal obrazo-
van pomo}u sufiksa – ko od bÞrati > brati, berem
(kao znak od znati). Brak jeste Bra~no STANJE, sjedinje-
nost u Duhu koja jeste Ve~nost, Ve~ni @ivot; Brak jeste je-
denje ploda sa stabla ve~nog `ivota. Apostol Jovan, izme|u
ostalog, ovako opisuje Novi Jerusalim:
„Nasred ulica njegovijeh i s obje strane rijeke drvo
`ivota, koje ra|a dvanaest rodova daju}i svakog mjese-
ca svoj rod; i li{}e od drveta bija{e za iscjeljivanje naro-
dima“ (Otkrivenje 22,2)
Bra~na Ljubav vra}a ~oveka u iskonsko Stanje Stva-
ranja. Stanje Stvaranja jeste Stvarnost, ve~no ra|anje, Ve-
~ni @ivot koji jeste Bog @ivi. Gospod jeste Sveprozirna
Stvarnost, Duh Sveti Koji iz Sebe jeste Sve u Sebi, jeste
Svetlost koja se ve~no {iri ali ipak unutar Sebe jer je Sve,
Supstancija bez po~etka i kraja koja ne mo`e ni nastati
ni nestati. Bog, Stanje ve~nog Stvaranja, jeste Ljubav. Stva-
ranje Bo`je jeste Davanje Sebe Svemu jer Bog koji jeste
Ljubav jeste Beskona~na Milost Pravednosti koja svemu da-
je Sve. Bog jeste Ljubav, Bra~na Ljubav, koja jeste Jedin-
stvo Davanja i Primanja. On jeste Sve i mo`e samo da daje
a po{to Sve jeste Jedno koje jedino jeste, onda Davanje
istovremeno jeste i Primanje. Ve~nost se cela doga|a odjed-
nom, njoj nije potrebno vreme i prostor. Jedinstvo Davanja
10
Predgovor
i Primanja U Bra~noj Ljubavi jeste Bivanje Bo`je, Stanje
Ve~nog Ra|anja, Ve~no Prole}e @ivota .
Izvor Bra~ne Ljubavi, Vode @ivota, je u Bogu Koji
daje svemu Sve zabadava tra`e}i od nas Ljubav samo da bi
nam je mogao dati. @ivot je jedan koji dariva Bog i Na{
@ivot jeste @ivot Boga, i Ljubav je jedna i mi volimo Bo-
`jom Ljubavlju. Uistinu primamo ta~no onoliko koliko smo
spremni da damo, ni manje ni vi{e. U Bra~noj Ljubavi da-
jemo sve i tako sve imamo.
U svakome od nas, pravednom Milo{}u Bo`jom ko-
ja jeste Nesebi~na Ljubav, nalazi se Sve {to }e nam ika-
da trebati i zato mu{karac i `ena mogu da vole samo jednu
osobu suprotnog pola i da tako imaju Sve.
Kada se dvoje vole oni su celim svojim umom i du-
{om i telom okrenuti jedno drugom i to jeste stanje slobo-
de, potpunosti i sre}e. Bra~na Ljubav i Sloboda su sinonimi
jer samo ono {to ~ovek voli ~ini iz svog bi}a i volje i ~ini
slobodno. Tamo gde ima i trunke prisile i straha Ljubav ne
mo`e u}i.
Ljubav okre}e sve u ~oveku u pravcu onoga koga
voli a voljena osoba prima sve od onoga koji je voli. To
je ta~ka i krug, sredi{te i beskrajna sfera, Trenutak Sada
i Ve~nost, Sredi{nje Duhovno Sunce i Nebo, Bog i Nje-
govo Stvaranje koje jesu Bog @ivi.
Smernost Ljubavi ka jednoj osobi jeste Ve~nost izvan
svakog smera. Ona je dublja od svih dubina, {ira od svih
{irina, najsna`nija od svih sila. U Istinskoj Ljubavi koja je-
ste otvorenost srca i du{e i uma, zato {to volimo, mo`emo
da vidimo, znamo i razumemo Sve ; Ljubav je Bo`anska
Sveprozirna Mudrost u Kojoj usred buke ovoga sveta bez
Ljubavi ~ujemo i najti{e zvuke, premo{}ujemo i najve}e
ponore – ona daje smisao Svemu privode}i ga Svetlosti i
Istini vlastitog identiteta i istinskog ve~nog bi}a u Bogu.
Samo Ljubav prevladava na{e postoje}e zemaljsko ogra-
ni~enje vode}i nas izvan sebe istovremeno jo{ dublje u nas,
u Pravo Ve~no Sopstvo; U jedinstvu tog Svetog Odnosa,
koji jeste Svest Ljubavi, gledaju}i jedno u drugo supru`nici
11
Predgovor
gledaju unutarnjim Istinskim Vidom Uma. Oko gleda oko,
toga nema u materijalnoj prirodi, u telom odvojenim bi-
}ima, sem kod pu`eva koji su hermafroditi. Samo Savr{e-
nost stvara i samo savr{eno. Voleti jeste Biti jeste Stvarati
jeste Znati i Videti Sebe u Svemu, i u toj Beskona~noj
Bezdanoj Sveprozirnoj Dubini Znanja Sebe, sjedinjeni mu-
{karac i `ena jesu sama Ve~nost, Ljubav iz Bo`je Lju-
bavi, Svetlo iz Bo`jeg Svetla, jesu Sveznaju}e Pravo Ja
izvan svakog ograni~enja ljudskog ja. Oni postaju bo`an-
ski, slobodni i savr{eni. Svaki na{ akt Ljubavi jeste da Bog
voli i dela kroz nas; On je na{a Neli~na Istinska Vlasti-
tost, na{a Istinska Supstancija i Priroda u kojoj ne posto-
ji spolja i ne postoji unutra. Bog je Svetlost koja sija bez
senke, kako ka`e apostol Jovan u svojoj kratkoj poslani-
ci, On je Sveprozirna Punina Stvarnosti u kojoj su na{i
umovi otvoreni i beskona~ni.
Mu{karac je fizi~ki i mentalno izvana gledano Istina
i Inteligencija a iznutra on je Dobro i Ose}anje; `ena je
izvana gledano Dobro i Ose}anje a iznutra ona je Istina
i Inteligencija. Kroz Bra~nu Ljubav nadahnu}a i istinskog
stvarala~kog `ivota, jer Ljubav je jedini kreativni nivo, kroz
duhovno sjedinjenje i razvoj, ono {to je unutra sve vi{e
postaje izvana, tako da mu{karac postaje izvana ono {to
je `ena unutra a `ena izvana postaje ono {to je mu{karac
unutra i oba procesa ose}aju kao jedno u sebi.To je uisti-
nu jedan `ivot i jedna du{a. Stoga su oni na Najve}im Ne-
besima jedno nedeljivo androgino bi}e, jedno an|eosko
slobodno bo`ansko bi}e radosti, sre}e i lepote, beskrajno
bi}e mudrosti i kreativnosti.
^ovek je Ve~nost iz Ve~nosti i nema ni{ta izvan nje-
govog jedinstva u Ljubavi a da ve} nije u njemu. Kada voli-
mo jednu `enu u njoj volimo celi Svemir, sva bi}a i Samog
Boga. U meri u kojoj mu{karac voli `enu, i obrnuto, u
toj meri postaje duhovna i nebeska osoba. @ena prima u
sebi Ljubav prema mu`u iz njegove Mudrosti a mu` pri-
ma u sebi Mudrost koja dolazi iz Ljubavi njegove `ene pre-
ma njemu. @ena je oblikovana da bude Ljubav prema Mudrosti
12
Predgovor
svoga mu`a, ne{to {to se de{ava primanjem {irenja nje-
gove du{e sa zadovoljstvom koje nastaje iz `elje da bude
Ljubav prema Mudrosti svoga mu`a. Tako se ona pretvara
iz devojke u `enu. Kao rezultat toga, ljubav zajedno sa
intimnim prijateljstvom neprestano raste u `eni inicirana
Mudro{}u koja je u sr`i njenog bi}a, a Mudrost zajedno
sa svojom sre}om razvija se u mu`u izviru}i duboko iz
njegovog srca koje sve ja~e kuca ljubavlju prema `eni; i
to se nastavlja zauvek jer TO JESTE VE^NOST. Takvo
je stanje an|ela na Nebu. Takvo je samo Nebo.
U tom trenutku Svedenborg kao mu{karac dolazi do
najdublje tajne koju krije u sebi svaka `ena. Mu{karac,
koji je Mudrost, Intelekt i Vera, saobrazna su plu}a koja
di{u Ljubav, koja su aktivni princip, kretanje, strujanje
Duha; dok je `eni, koja je Ose}anje, Volja i Milosr|e,
saobrazno samo srce, do kojeg mu{karac tek treba dopre-
ti. Sva na{a civilizacija i istorija je nastala iz tog uzroka,
te`i ka tom cilju i svrsi. Eva je stvorena od rebra koje je
simbol doma, oslonca i za{tite plu}ima i ona je ta koja
budi usnulog Adama jer Ljubav je uvek stanje probu|ene
svesti; Eva je klju~ za Mudrost, ona je aspekt Bi}a bez
kojeg bi sve potonulo u san kao samoljublje, kao narci-
soidna ljubav prema sebi, kao neplodno vr}enje u krugu,
zatvorenost i pomra~enje uma i mehani~ki ritam tonu}e
svesti na ni`i nivo. Ne stoji ku}a na zemlji nego na `eni
a na ovom svetu, simbolu na{eg okretanja od Boga, osta-
la je ipak majka, sestra i na kraju supruga kao odgovor
~oveku na njegovu besmislicu o kona~nosti i odvojenosti.
Takozvano zlo, neosvetljeni deo na{eg bi}a, |avo ko-
ji jeste odvojenost, pobe|uje se ne mr`njom prema njemu,
prema zlu, nego Ljubavlju prema Dobru. U svemu nega-
tivnom treba tra`iti onaj pozitivni, Istiniti ,Mudri aspekt.
Mu{karac me|utim jo{ spava, jo{ je zaklju~ano i hladno
njegovo srce i stoga ne razume ni odakle je do{ao, ni ku-
da ide ni zbog ~ega je ovde. Takvo je uop{te ljudsko ja
– bezdu{no i ludo. Ono ne zna ve} samo opa`a, ne voli
bezuslovno nego procenjuju}i neprocenjivo sudi podvrga-
13
Predgovor
vaju}i sve sebi, ono gleda samo spoljnim vidom a ne vidi
unutarnju Istinu, Su{tinu stvari – nije istinska Mudrost
Ljubavi. Zato tri `ene sa Neba, koje Svedenborg pita da
mu ka`u tajne bra~ne ljubavi, govore mo`da najve}u
istinu u ovom delu koja svojom `ivotno{}u nadilazi svaki
{ematizam i koncept racionalnog oko{tavaju}eg mu{kog
uma: „Vi mu{karci nam se hvalite svojom mudro{}u, a mi
se vama ne hvali{emo svojom, iako ona daleko prevazi-
lazi va{u, prodiru}i u va{e sklonosti i ose}anja, tako da se
mogu videti, shvatiti i osetiti. Vi ne znate apsolutno ni{ta
o sklonostima i emocijama va{e ljubavi, iako na osnovu
njih i u skladu sa njima va{ um razmi{lja.“
Bra~na Ljubav je stanje jedinstvenog, nenadma{nog
kvaliteta; u Njoj je Bog poverio ~oveku svu sre}u, sva bla-
`enstva, ispunjenja i zadovoljstva koja se uop{te mogu po-
veriti. Ona zna~i biti ono {to jesi, celovit, slobodan i sre}an
u Svetom Odnosu koji je potpuno obostran, nedvosmislen
i ve~an; Ona jeste bezuslovno sjedinjenje u Svemu sa Svim
u sebi, u drugom delu sebe. U jednoj `eni, jednom mu{kar-
cu, smo u potpunoj slobodi i razli~itosti postigli apsolutno
sjedinjenje u Bogu koje je ve}e od bilo ~ega, od bilo koje
duhovne, krvne, prijateljske, religiozne, nacionalne ili kakve
druge veze.Ona nas ~ini bo`anskim bi}ima, ja~im od ogra-
ni~enja tela i istorije, od ograni~enja prostora i vremena,
ja~im od sopstvenog i `ivota i smrti na ovom svetu. Bra~na
Ljubav jeste Ve~ni @ivot koji ne ostavlja mesta niza{ta
drugo; U Istinskom Sopstvu, Pravom Bo`anskom Ja koje
jeste na{a ve~itost, svemogu}nost i sloboda, ~ini nas slo-
bodnim od ograni~enja zatvorenog smrtnog ljudskog ja ko-
jeg smo sami stvorili pa ga mi mo`emo i prosvetliti `ele}i
i ~ine}i samo Ljubav i Dobro, Istinu i Mudrost.
Sadr`aj i Radost Bra~ne Ljubavi uzdi`e nas do Naj-
vi{eg Neba, do oltara Bo`jeg i Njegovog prestola. Bra~na
Ljubav dolazi isklju~ivo od Boga i daje se samo onima
koji `ive u skladu sa Bo`jim Zakonom i Zapovestima.
Ne postoji tada i{ta {to vi{e ~ini za podizanje ~ovekovo u
Duhu, za njegovo pro~i{}enje i spasenje. Bra~na Ljubav
14
Predgovor
vi{e nego ijedna ljubav otvara ~ovekov um, u~vr{}uje nje-
govu snagu i nevinost. Bra~na ljubav ~ini ~oveka sve duhov-
nijim i pro~i{}enijim, sve otvorenije svesti i ve}e mudrosti;
Ona u umu ~oveka unosi Bo`ansku Apsolutnu Svest i bla-
`enstvo koje nikada ne slabi.
Postoje na hiljade i hiljade novih prostora spoznaje,
`ivota i zadovoljstava Bra~ne Ljubavi o kojima ~ovek ovo-
ga sveta ne zna ni{ta i koja se stalno umno`avaju i rastu.
Bra~na Ljubav mu{karca ~ini sve mu`evnijim a `enu sve
`enstvenijom, ona je ve~ni izvor bla`enstva ~ovekove du-
{e, razdraganosti njegovog uma, ushi}enja njegovog srca
i snage, i zadovoljstva tela. Ona je vrhunac bezgre{ne ~i-
stote semena kosmi~kog znanja i za~e}a u Duhu pa time
i ~ednosti vlastitog bi}a i postojanja u Mudrosti Ljuba-
vi.U tom stanju blagoslovene nevinosti i an|eoske sre}e
na Nebu i sama seksualna ljubav izme|u mu{karca i `ene
saobrazna je istovremenom pro`imanju i obuhvatanju Bo`je
Svetlosti koja jeste Svetost sama.
Njihove du{e su potpuno ~iste i sjedinjene kao du-
hovni kristal u kome se ogledaju u njegovim po broju i
trajanju beskona~nim fasetama, kao Svetlost koja vidi se-
be u svojoj Svetlosti, kao Bog Sami koji gleda sebe u
Svom beskona~nom Stvaranju. Svedenborg opisuje jedan
bra~ni par neopisivog sjaja i lepote koji je si{ao sa Naj-
ve}eg Neba. Dok je mu` govorio ~inilo se kao da to {to
on govori dolazi istovremeno od `ene, a kada je `ena go-
vorila ~inilo se kao da to dolazi od njenog mu`a istovre-
meno. Toliko su bili sjedinjeni njihovi umovi i du{e iz
kojih su re~i tekle. Mu{kar~eve re~i dobijale su `ivot mu-
drosti od njegove `ene, jer je njena ljubav bila prisutna
u zvuku njegovog govora, a `enina lepota, ljupkost i lju-
bav re~i dobijale su snagu i mudrost istine od njenog mu`a.
U istinskoj ~ednosti bra~nog `ivota njih dvoje sve {to
misle, `ele i vide ~ine to zajedno. Tako da u svetosti Lju-
bavi i po{tovanja jednog prema drugom ne mo`e u}i ni
najmanja iskra po`ude prema nekoj drugoj `eni ili mu-
{karcu. Bra~na Ljubav jeste Sveti Odnos istine, slobode i
15
Predgovor
savr{ene otvorenosti i poverenja u kojem u po{tovanju i
uva`avanju svega kao samoga sebe gledamo sve kako
ono uistinu jeste. Samo je nevinost mudra jer gleda samo
istinu, i samo je nevinost svemogu}a i slobodna jer sve
vidi kao deo sebe.
Ljubav ne vezuje, ne la`e niti ograni~ava i hvata u
klopku, Ona nema suprotnosti, rastere}ena je bremena
prinude i obaveza, ne boji se i ni{ta ne tra`i ve} dovoljna
sama sebi, jer je Sve, samo JESTE. Kada je na delu istin-
ska Ljubav ne preostaje ni{ta drugo {to bi mogli po`eleti
ili ~initi, Ona jeste otvoreno, hrabro i ~isto srce koje je
obgrljeno Rajem zakora~ilo u Beskraj.
Pojedine nepoznanice i upro{}enosti u Svedenborgo-
vom vi|enju Bra~ne Ljubavi nastale uslovljeno{}u vremena
i duha u kojem je `iveo neka ne pomute sve one duboke
istine, prete~e i poruke koje ova knjiga sadr`i. To je ko-
smi~ka pra{ina jednog zna~ajnog i sveobuhvatnog dela,
jedna od najmudrijih stvari re~enih o Bogu, Ljubavi i ~o-
veku, njegovom bi}u i `ivotu.
Ovo je jedina knjiga koju je Svedenborg potpisao kao
Emanuel Svedenborg, [ve|anin, dok je sve ranije knjige
potpisivao kao Sluga Bo`ji. To svakako govori o duboko
li~nom odnosu i preokupaciji prema ne~emu {to daje sa-
dr`aj i smisao samom ~ovekovom postojanju, {to na zavr-
{etku kruga ovozemaljskog `ivota ostaje kao naj`ivlji impuls
Duha i Ve~nosti. Ovo je knjiga ~oveka koji je podmirio
ra~une svog prostora i vremena i u tom instiktu ribe, vra-
}aju}i se u svojoj du{i na mesto gde je ro|en, on oplo-
|uju}om snagom vlastitog duha pi{e rekvijem radosne Istine
i Mudrosti u kojem slavi Ve~ni @ivot Ljubavi, Mira i Sre}e.
Nenad Maksimovi}
16
EMANUEL SVEDENBORG
BRA^NA LJUBAV
UVOD
20
Bra~na ljubav
predstave koje je imala u pogledu toga u Prirodnom sve-
tu, da ih razmotri i nakon diskusije izvesti o njima.
21
Emanuel Svedenborg
zaklju~ka da su radosti Neba – radosti vrta. [ta je Nebo
nego vrt koji se pru`a od istoka ka zapadu i od juga ka
severu, sa vo}kama i prekrasnim cve}em? U sredini se
nalazi veli~anstveno drvo `ivota oko kojeg sede blago-
sloveni, hrane}i se vo}em izvanrednog ukusa, pokriveni
vencima od cve}a najsla|eg mirisa. Na povetarcu ve~nog
prole}a ono stalno raste u beskrajnoj raznovrsnosti iz dana
u dan. Neprekidni rast i cvetanje, kao i ve~ita prole}na
klima, neprestano osve`avaju um tako da oni ne prestaju
da primaju i upijaju nove radosti iz dana u dan, vra}aju}i
se u cvet mladosti i prvobitno stanje koje je stvoreno za
u`ivanje Adamu i njegovoj `eni. Na taj na~in oni se vra}a-
ju u svoj Rajski vrt, sada preba~en sa Zemlje na Nebo.“
Peta grupa, a prva od pametnih ljudi sa juga, izjavi
slede}e: „Nebeska radost i ve~na sre}a su jednostavno
najve}a vlast i najvrednija blaga koja daju veli~anstve-
nost izvan doma{aja kraljeva i rasko{ bez premca. Mi smo
shvatili da ovo moraju biti radosti Neba i njihovo nepre-
kidno u`ivanje, koje su ve~na sre}a, na osnovu onih u
prethodnom svetu koji su dostigli ovo stanje. [tavi{e, ovo
smo izveli iz ~injenice da sre}ni sa Gospodom na Nebu
vladaju, da su kraljevi i prin~evi jer su sinovi Njega, koji
je Kralj kraljeva i Gospodar gospodara i da sede na pre-
stolima dok ih slu`e an|eli. Mi smo spoznali veli~anstve-
nost Neba na osnovu ~injenice da su u Novom Jerusalimu,
koji slu`i da opi{e Slavu nebesku, sve kapije na~injene
od samog bisera, ulice od ~istog zlata a temelji zidova
od dragog kamenja. Tako da svako ko je primljen na Ne-
bo dobija svoju blistavu palatu od zlata i skupocenosti, a
prema svome rangu i polo`aju. Znaju}i, kao {to mi zna-
mo, da su takvim stvarima radosti uro|ene a sre}a svoj-
stvena, i da se Bo`ja obe}anja ne mogu nikada prekr{iti,
upu}eni smo da zaklju~imo da najsre}nije stanje `ivota
na Nebu dolazi od ovog izvora i nijednog drugog.“
Nakon ovog, {esta grupa, a druga sa juga, jasno i
glasno re~e: „Nebeska radost i njegova ve~na sre}a su
22
Bra~na ljubav
jednostavno neprestano slavljenje Boga, jedna svetkovina
koja ve~no traje i najblagosloveniji ~in obo`avanja, s pe-
smama i usklicima pobede. Na taj na~in su na{a srca ne-
prestano uznesena k Bogu u potpunom uverenju da }e na{e
molitve i hvale biti prihva}ene radi Bo`je velikodu{nosti
u blagosiljanju.“ Neki iz grupe dodali su da }e ovo slav-
ljenje Boga biti pra}eno veli~anstvenim svetiljkama, mio-
mirisnim tamjanom i rasko{nim povorkama predvo|enim
glavnim sve{tenikom koji nosi veliki rog, a prate ga bi-
skupi i dostojanstvenici vi{eg i ni`eg ranga za kojima idu
ljudi sa palmama i `ene sa slikama od zlata u rukama.
23
Emanuel Svedenborg
5. Ovim re~ima an|eo ih povede, a prva koja po|e
za njim bi grupa koja je ubedila sebe da su nebeske ra-
dosti samo najzabavniji sastanci i o~aravaju}i razgovori.
Ove ljude poveo je an|eo da se pridru`e skupu sa se-
vera, ~ije su predstave o nebeskim radostima bile upravo
takve u prethodnom svetu. Tu je bila prostrana zgrada u
kojoj su se okupljali ljudi ove vrste; imala je vi{e od pe-
deset soba u kojima su se vodili razgovori o razli~itim te-
mama. U jednom nizu soba razgovor je vo|en o onome
{to su prisutni ~uli ili videli na trgovima ili ulicama; u
drugom se vodio zabavan raznolik razgovor o lep{em
polu, uz toliko {ala da su svi prisutni prskali u veseo i
bu~an smeh. U slede}im sobama su se pretresale novosti
sa kraljevskih dvorova i vladinih odeljenja, politi~ka situ-
acija, podaci iz raznih tajnih odbora, i izvodili zaklju~ci i
pretpostavke o ishodu. U jednim sobama bavilo se trgovin-
skim pitanjima, u drugim knji`evnim, u tre}im javnim
pitanjima i moralnim pona{anjem, u nekima crkvenim pi-
tanjima i raznim sektama...
Meni je bilo dozvoljeno da posmatram {ta se de{ava
u zgradi i video sam ljude kako idu iz jedne sobe u
drugu tragaju}i za skupom koji bi odgovarao njihovim
sklonostima, odnosno njihovoj predstavi o radosti. U
skupovima sam uo~io tri vrste ljudi: jedne koji su manje
ili vi{e strasno govorili, druge koji su bili ljubopitljivi i
tre}e koji su bili `eljni slu{anja.
Zgrada je imala ~etvoro vrata, po jedna na svakoj
strani, i ja sam primetio da mnogi ljudi prekidaju sasta-
nak `ure}i da odu. Pratio sam neke od njih do isto~nih vra-
ta i video kako mnogi sede pored vrata sa tu`nim izrazom
lica. Zato im pri|oh i upitah za{to sede tu tako tu`ni.
„Vrata ove zgrade“, odgovorili su mi, „dr`e se zaklju~ana
zbog onih koji `ele da odu. Ima ve} tri dana kako smo
u{li provode}i vreme onako kako smo `eleli na sastanci-
ma i u razgovorima, ali smo se toliko umorili od nepre-
stanog pri~anja da vi{e ne mo`emo da podnesemo ni
24
Bra~na ljubav
same glasove. Postalo nam je toliko dosadno da smo
do{li do ovih vrata i pokucali; ali nam reko{e da su vrata
ove zgrade otvorena za ljude koji `ele da u|u, ali ne i
za one koji `ele da iza|u. ’Ostanite unutra i u`ivajte u
nebeskim radostima‘, re~eno nam je. Iz tog odgovora za-
klju~ili smo da }emo ovde morati da ostanemo zauvek.
Zbog toga se na{i umovi rastu`uju, na{e grudi po~inju da
se ste`u i mi postajemo zabrinuti.“
Tada im se obrati an|eo, te re~e: „Ovo stanje je smrt
za va{e radosti, one za koje ste mislili da su nebeske, prem-
da su tek propratne nebeskim radostima.“ „[ta je onda“,
upitali su an|ela, „nebeska radost?“
An|eo im odgovori kratko: „To je zadovoljstvo ~inje-
nja ne~ega {to je od koristi sebi ili drugima. Ovo zadovolj-
stvo izvodi svoju su{tinu iz ljubavi a svoje postojanje iz
mudrosti. Zadovoljstvo slu`enja koje nastaje iz ljubavi
posredstvom mudrosti jeste du{a i `ivot svih nebeskih
radosti. Na Nebesima se odr`avaju izuzetno zabavni sa-
stanci koji podsti~u umove an|ela, ushi}uju njihov duh,
razgaljuju im srca i osve`avaju tela. Ali oni se odr`avaju
tek po{to se obave du`nosti iz domena njihovih zanimanja
i posla. To je ono {to daje du{u i `ivot svim njihovim
zadovoljstvima i zabavi. Ali ako ih li{i{ te du{e ili `ivo-
ta, propratne radosti jedna za drugom prestaju da budu
radosti, postav{i prvo neva`ne stvari, zatim bezvredne i
kona~no izvor tuge i brige.“
Po{to je to rekao, vrata se otvori{e, a ljudi koji tu
se|ahu poskaka{e. Po`uri{e ku}ama, svako svome zani-
manju i svom poslu, i tako behu osve{}eni.
25
Emanuel Svedenborg
povede kroz {umu do ~istine prekrivene daskama, na
kojoj je bilo postavljeno petnaest stolova sa jedne strane
i petnaest sa druge.
„Za{to je ovde toliko stolova?“, upita{e oni. An|eo
im odgovori da je prvi sto Avramov, drugi Isakov, tre}i
Jakovljev a da zatim slede stolovi dvanaest apostola. S
druge strane bio je isti broj stolova za njihove `ene, prva
tri za Saru, Avramovu `enu, Rebeku, Isakovu `enu, i Leu
i Rahelu, Jakovljeve `ene. Ostalih dvanaest bilo je za `e-
ne dvanaest apostola.
Ubrzo svi stolovi behu prekriveni zdelama s hra-
nom, a malo preostalog prostora izme|u njih ukrasi{e
male piramide od slatki{a. Gosti na gozbi stajahu oko
stolova ~ekaju}i da se pojave ljudi koji }e predsedavati;
i odmah zatim pojavi se povorka sa Avramom na ~elu i
poslednjim apostolom na kraju. Potom svaki ode za svoj
sto i sede u ~elo, odakle pozva{e ove koji stajahu okolo:
„Molim vas izvolite i vi sesti sa nama.“ Tada mu{karci
sedo{e za stolove sa patrijarsima, a `ene sa njihovim `e-
nama i stado{e jesti i piti veselo i s po{tovanjem. Posle
ru~ka patrijarsi iza|o{e, a onda otpo~e igra, ples mladi}a
i devojaka, pa potom pozori{ne predstave. Kad se zavr{i-
{e, pozva{e ih ponovo na gozbu, ali je pravilo bilo da se
prvi dan ru~ava sa Avramom, drugi dan sa Isakom, tre}i
sa Jakovom, ~etvrti sa Petrom, peti sa Jakovom, {esti sa
Jovanom, sedmi sa Pavlom i tako redom sa ostalima do
petnestog dana nakon kojeg bi se sve ponovilo, samo uz
promenu mesta – i opet tako zauvek.
Naposletku an|eo okupi ljude u grupu i re~e im:
„Svi ovi koje ste videli za stolom uglavnom su razmi-
{ljali kao vi kada su zami{ljali nebeske radosti i ve~nu
sre}u. Da bi sami uvideli koliko su isprazne njihove pred-
stave bile, Gospod je dozvolio odr`avanje ovih gozbi i
predstava. Vode}e prilike koje ste videli u ~elu svakog
stola, u liku staraca, bili su glumci, mnogi od njih selja-
ci sa bradama, a kao rezultat izvesnog stepena bogatstva
26
Bra~na ljubav
ne{to nadmeniji od ostalih; njima je dato da zamisle da
su drevni oci. Ali po|ite za mnom prema izlazu iz ovog
ve`bali{ta.“
Po{li su za njim i nai{li na pedeset ljudi na jednom
mestu i jo{ pedeset na drugom, koji su toliko napunili
svoje stomake hranom da im je bilo muka. Ovi su ~e-
znuli da se vrate u poznato im okru`enje svog doma,
neki svojim du`nostima, neki svojim poslovima, a neki
svome radu. Ali mnoge od njih zaustavili su ~uvari {ume
ispituju}i ih o danima koje su proveli u go{}enju i da li
su ve} jeli za stolom sa Petrom i Pavlom, rekav{i im da
ako su oti{li pre toga, treba da se stide {to su bili toliko
neu~tivi. Ali ve}ina je odgovorila: „Iskusili smo dovoljno
radosti. Hrana nam je postala bezukusna, grla su nam po-
stala suva tako da su na{i stomaci po~eli da se gnu{aju
hrane, te nismo vi{e mogli podneti da je gutamo. Proveli
smo ve}i broj dugih dana i no}i usred te rasko{i; usrd-
no te molimo da nas pusti{.“ Kad su pu{teni van, po`urili
su ku}ama takvom brzinom da su ostali bez daha.
Posle toga an|eo okupi ljude iz grupe i dok su i{li,
obavesti ih ovo o Nebu: „Na Nebu kao i na svetu ima
hrane i pi}a, odr`avaju se banketi i zabave. Vode}i ljudi na
Nebu imaju svoje stolove pretrpane bogatom gozbom, slat-
ki{ima i poslasticama, koji slu`e da razvesele i osve`e
njihove umove. Ima i plesa i pozori{nih predstava, i kon-
cerata i pevanja, i sve to je krajnje savr{eno. Takve stvari
im pri~injavaju radost ali one ne ~ine sre}u. Sre}a mora
da ima radosti i stoga dolazi od radosti. Sre}a u radosti-
ma je ta koja ih ~ini radostima, koja ih oboga}uje i spre-
~ava da postanu bezvredne i dosadne. Svako ostvaruje svoju
sre}u ako je koristan u svom zanimanju.
Svaki an|eo ima neku skrivenu te`nju u naklonosti
svoje volje, koja podsti~e njegov um da u~ini ne{to. Na taj
na~in um se smiruje i zadovoljava. Ose}anje zadovoljstva
i mira ~ini stanje uma podlo`nim da prima od Gospoda lju-
bav prema slu`bi. Nebeska sre}a je rezultat ovog primanja,
27
Emanuel Svedenborg
a ono je to {to daje `ivot radostima, koje sam prethodno
spomenuo. Nebeska hrana u su{tini nije ni{ta drugo do
ljubav, mudrost i slu`enje zajedno; to jest slu`ba vr{ena
posredstvom mudrosti a iz ljubavi. Stoga svi na Nebu do-
bijaju hranu za telo u zavisnosti od slu`be koju obavljaju;
ona je veli~anstvena za one koji obavljaju najvi{u slu`bu,
osrednja ali izuzetnog ukusa za one ~ija je slu`ba osred-
nja, skromna za one koji obavljaju skromnu slu`bu. Ali za
lenje nema hrane uop{te.“
28
Bra~na ljubav
lica po~e{e da oti~u, a grudi da se nadimaju i oni se ispu-
ni{e ~vrstim uverenjem da su sada kraljevi i prin~evi. Ma-
gla je bila aura iluzije koja ih je nadahnula. Iznenada
mladi}i ulete{e kao s neba i stado{e po dva iza svakog tro-
na i po jedan iza svake stolice da ~ekaju. Tada glasnik
po~e da ponavlja objavu; „Vi kraljevi i prin~evi morate
da sa~ekate ovde malo du`e. Va{i dvorovi sada se spre-
maju na Nebu, a va{i dvorjani i poslu`itelji uskoro }e do-
}i ovde da vas uvedu u njih.“ Oni su nastavili da ~ekaju
i ~ekaju dok im duh nije po~eo da se bori za dah i dok
ih ~e`nja nije iznurila.
Posle tri sata, nebo se otvorilo nad njihovom glava-
ma i an|eli su spustili pogled na njih `ale}i ih. „Za{to“, re-
ko{e, „sedite tako deluju}i budalasto i glumite? Napravili
su budale od vas i pretvorili vas od ljudskih bi}a u mari-
onete, jer ste verovali u svojim srcima da }ete vladati sa
Hristom kao kraljevi i prin~evi i da }e vas tada an|eli slu-
`iti. Da li ste zaboravili re~i Gospodnje da onaj koji `eli
da bude veliki na Nebu mora postati sluga? Zato morate
nau~iti {ta se podrazumeva pod kraljem i princom i vlada-
njem sa Hristom. To zna~i biti mudar i obavljati slu`bu.
Jer je Hristovo carstvo, koje je Nebo, carstvo slu`bi. Go-
spod sve voli i `eli da u~ini dobro svima, a dobro je slu-
`ba. Po{to Gospod ~ini dobro ili obavlja slu`bu posredno
preko an|ela, a na svetu preko ljudi, On daje onima koji
savesno vr{e slu`bu ljubav prema slu`bi i nagradu za nju,
koja je unutra{nje bla`enstvo – a to je ve~na sre}a.
Postoje na Nebesima kao i na Zemlji nenadma{ne
vlasti i dragocena blaga. Jer postoje vlasti i oblici vlasti,
pa time i vi{a i ni`a nadle{tva i polo`aji. Oni {to zauzi-
maju najvi{e polo`aje imaju palate i ve}nice, koje svojom
veli~anstveno{}u i divotom prevazilaze palate i ve}nice
vladara i kraljeva na zemlji; a broj njihovih dvorana, mi-
nistara i poslu`itelja i prelepe uniforme koje nose stvara-
ju im ambijent po~asti i slave. Ali ovi najvi{i vladari
biraju se od onih ~ija srca kucaju za dobrobit dru{tva i
29
Emanuel Svedenborg
njihovi telesni ose}aji bave se zna~ajem veli~anstvenosti
samo da bi podstakli poslu{nost. Po{to op{te dobro zahte-
va da svako slu`i nekoj svrsi u dru{tvu kao zajedni~kom
telu, a po{to sve slu`be dolaze od Gospoda i sprovode ih
an|eli i ljudi kao da dolaze od njih samih, o~igledno je da
je to vladavina sa Gospodom.“
^uv{i ove re~i sa Neba, ljudi obu~eni kao kraljevi
i prin~evi si|o{e sa svojih tronova i stolica i pobaca{e svo-
ja `ezla, krune i odore. Magla koja je donosila auru ilu-
zije raspr{i se i prekri ih sjajni oblak s dahom mudrosti
koji u~ini da im se zdrav razum vrati u um.
30
Bra~na ljubav
Neke su cedile u pehare sok od gro`|a, tre{anja i jago-
da i pile ga sa zadovoljstvom. Neke su udisale miomirise
koje je {irilo cve}e, vo}e i aromati~no li{}e. Druge su
pevale za u{i prisutnih slatke pesme. Neke su sedele po-
red izvora i skretale vodu koja se prelivala u potoke raz-
li~itih oblika. Neke su se {etale naokolo razgovaraju}i i
{ale}i se. Neke su tr~ale, igrale, plesale, na jednom mestu
zasebno, na drugom u kolu. Druge su i{le u letnjikovce
da se opru`e na sofama; a bilo je tu i mnogih drugih za-
dovoljstava vrta.
Kad su to videli, an|eo povede svoje pratioce staza-
ma koje su vijugale tamo i amo; i napokon do|o{e do
skupine koja je sedela u najlep{em ru`i~njaku okru`enom
stablima masline, narand`e i limuna. Oni su se klatili ta-
mo-amo sa glavom u rukama jadikuju}i i pla~u}i. An|e-
lovi pratioci im se obrati{e re~ima: „Za{to tako sedite?“
„Ve} je sedam dana pro{lo“, odgovori{e oni, „otkako smo
do{li u ovaj vrt. Kad smo do{li, mislili smo da }emo se
vinuti u nebo i da }emo uroniti u najdublje bla`enstvo
njegovih radosti. Ali posle tri dana, bla`enstvo je po~elo
da nestaje, da bledi iz na{eg uma, postalo je nemogu}e
osetiti i{ta. Kada su radosti koje smo zami{ljali zamrle,
upla{ili smo se da }emo izgubiti sva zadovoljstva u svo-
jim `ivotima; po~eli smo da sumnjamo da li uop{te posto-
ji ne{to {to se zove ve~nom sre}om. Posle toga lutali
smo ovim stazama i alejama, tra`e}i kapiju kroz koju smo
u{li. Me|utim, vrteli smo se i vrteli ukrug propituju}i
svakoga koga smo sreli. Neki su nam rekli da se kapija ne
mo`e na}i, jer je ovaj raj od vrta jedan ogroman lavirint
napravljen tako da onaj koji po`eli da iza|e jo{ dublje
za|e u njega. ’Tako da nema druge mogu}nosti nego da
ostanete ovde zauvek‘, reko{e oni. ’Vi ste u njegovom sre-
di{tu gde su mu koncentrisana sva zadovoljstva.‘“
Ljudi koje su sreli nastavi{e da pri~aju an|elovim
pratiocima: „Mi sedimo ovde ve} dan i po, i otkada smo
izgubili svaku nadu da }emo prona}i izlaz odavde, seli
31
Emanuel Svedenborg
smo kod ove leje. Mo`emo da vidimo mno{tvo maslina,
gro`|a, narand`i i limunova oko nas, ali {to vi{e gledamo
u njih to se na{e o~i sve vi{e zamaraju gledaju}i, nose-
vi miri{u}i a jezici ku{aju}i ih. Zato nas vidite ovako tu-
`ne, kako jadikujemo i pla~emo.“
Po{to je to ~uo, an|eo pra}en grupom im re~e: „Ovaj
vrt-lavirint je, u stvari, ulaz u Nebo. Ja znam put i izve{}u
vas.“ Kad to re~e, ovi koji su sedeli poskaka{e i zagrli{e an|e-
la pa po|o{e za njim i njegovom grupom. Na putu ih je
an|eo podu~avao tome {ta su nebeska radost i ve~na sre-
}a. Kazao im je da ne postoji spolja{nje zadovoljstvo u vrto-
vima ako nije pra}eno unutarnjim zadovoljstvom u vrtu.
Spoljna zadovoljstva vrtova su samo zadovoljstva telesnih ~u-
la, a unutarnja zadovoljstva su zadovoljstva du{e. Ukoliko
se ona ne nalaze unutar spolja{njih, nema nebeskog `ivota
jer nema du{e u njima. Svako zadovoljstvo bez odgovaraju}e
du{e postaje trajno bledo i tupo, i iscrpljuje um vi{e nego
rad. Postoje rajski vrtovi svuda na Nebesima i an|eli u nji-
ma nalaze veliku radost, a {to je vi{e zadovoljstva du{e
u njima to oni vi{e ose}aju ove radosti kao radosti.
Kad ~u{e ovo, svi ga upita{e: „[ta je zadovoljstvo du-
{e i odakle ono poti~e?“ „Zadovoljstvo du{e“, odgovori
an|eo, „dolazi iz ljubavi i mudrosti pod vo|stvom Gospo-
da. Po{to je ljubav efikasna pokreta~ka sila a deluje kroz
mudrost, stoga su i jedno i drugo prisutni u rezultatu, a
rezultat je slu`ba. Gospod uliva zadovoljstvo u du{u, ono
prolazi kroz vi{e i ni`e nivoe uma u telesna ~ula gde do-
sti`e ispunjenje. To je ono {to radost ~ini rado{}u, a po-
staje ve~no posredstvom Njega koji je ve~ni izvor. Videli
ste vrtove i ja vas uveravam da u njima nema ni{ta, ~ak
ni si}u{nog lista, {to nije proizvod braka ljubavi i mudro-
sti, ostvarenog kroz slu`bu. Tako da ako neko u`iva ovo,
on se nalazi u nebeskom vrtu pa prema tome na Nebu.“
32
Bra~na ljubav
radost i ve~na sre}a neprestano veli~anje Boga i svetkovi-
na koja traje zauvek. To je bilo zato {to su na svetu vero-
vali da }e tada videti Boga i zato se `ivot na Nebu, koji
je rezultat obo`avanja Boga, zove „neprekidni sabat“.
„Po|ite za mnom“, re~e im an|eo, „i ja }u vas po-
vesti tamo gde mo`ete iskusiti svoju predstavu o radosti.“
On ih povede u jedan mali grad, u ~ijem se sredi{tu nala-
zila crkva i sve su se ku}e zvale svetim gra|evinama. U gra-
du su videli gomile ljudi kako dolaze iza svakog okolnog
ugla, me|u njima i jedan broj sve{tenika. Oni su primali
i pozdravljali novoprido{lice i uzev{i ih za ruku dovodili
ih do vrata crkve, a odatle do nekih okolnih zgrada, i uvo-
dili ih u neprestano Bogoslu`enje. Rekli su im da je ovaj
grad prednje dvori{te Neba a njegova crkva ulaz u veli-
~anstvenu, ogromnu Crkvu na Nebu, gde an|eli ve~no
slave Boga molitvama i pohvalama. „Pravila su ovde kao
i tamo“, reko{e `itelji onoga grada, „ljudi prvo moraju
u}i u crkvu i u njoj provesti tri dana i tri no}i. Nakon ove
inicijacije, moraju i}i u ku}e u gradu, {to su redom sveta
zdanja koja smo mi osve{tali; a onda idu}i od jedne do
druge, moraju se pridru`ivati prisutnim dru{tvima u mo-
litvi, izricanju pohvala i glasnom ~itanju propovedi. Ali
pre svega morate biti pa`ljivi da ne pomislite ili ka`ete
prisutnima ni{ta {to nije sveto, pobo`no ili religiozno.“
Onda an|eo uvede svoju grupu u crkvu, koja je bila
krcata kako onima koji su zauzimali visok polo`aj u
svetu tako i brojnim obi~nim ljudima. Na vratima su sta-
jali ~uvari kako bi spre~ili svakog da ode pre nego pro-
vede svoja tri dana unutra. „Danas je“, re~e an|eo, „drugi
dan kako su ovi ljudi u{li; pogledajte ih pa`ljivo i vi-
de}ete kako slave Boga.“
Kada su pogledali, videli su da je ve}ina zaspala, a
oni koji su bili budni nisu mogli da suspregnu zevanje.
Kao rezultat neprestanog usmeravanja misli ka Bogu i
spre~avanja da i u jednom trenutku uzmaknu ka telu,
neki su se ~inili sebi, a i drugima, kao da su im lica odvo-
33
Emanuel Svedenborg
jena od tela. Neki su imali divlji pogled od neprestanog
odvla~enja pogleda. Ukratko, svi su bili utu~eni u srcu i
iznurenog duha od dosade. Le|a su okrenuli od propove-
daonice i vikali: „U{i su nam ogluvele. Zavr{ite sa va{im
propovedima; ne mo`emo ~uti vi{e ni jednu jedinu re~ a
njihov zvuk postaje nam mrzak.“ Potom ustado{e, telima
pohrli{e k vratima, otvori{e ih i pritiskom izgura{e ~uva-
re s puta.
^im vide{e ovo, sve{tenici po|o{e za njima, pa
pri{av{i im nastavi{e ih u~iti usred molitvi i uzdaha. „Na-
stavite svetkovanje“, reko{e, „slavite Boga, posvetite se.
U ovom dvori{tu Neba, mi }emo vas uputiti u ve~no
slavljenje Boga u veli~anstvenoj ogromnoj Crkvi koja je
na Nebu, i vi }ete u`ivati ve~nu sre}u.“ Ali oni nisu mo-
gli to da shvate a jedva da su i ~uli, jer je dvodnevno odvra-
}anje njihovih misli od doma}ih i svakodnevnih pitanja
otupelo njihove umove. Ali kada su poku{ali da se istr-
gnu, sve{tenici ih uhvati{e za ruke i ode}u i potera{e ih
da u|u u zgrade u kojima su se dr`ale propovedi. Ali uza-
lud; ljudi su uzvikivali: „Ostavite nas na miru; u svojim
telima ose}amo da }emo se onesvestiti.“
^im ovo bi re~eno, pojavi{e se ~etiri ~oveka obu~e-
na u bele haljine i s mitrom na glavi. Jedan od njih bio
je arhiepiskop u svetu, a ostala tri episkopi; a sada su
svi postali an|eli. Okupi{e sve{tenike i obrati{e im se.
„Videli smo vas sa Neba sa ovim va{im stadom“, reko{e,
„i uvidesmo kakva ste vrsta sve{tenika. Vi ih izlu|ujete.
Vi ne znate {ta slavljenje Boga zna~i; ono zna~i stvara-
nje vo}a ljubavi, to jest verno, po{teno i marljivo obav-
ljanje posla koje zahteva ~ovekovo zanimanje. Jer je to
deo ljubavi prema Bogu i prema bli`njima; to je spona
koja dru{tvo dr`i na okupu i to je ono dobro koje se ~ini.
Time se slavi Bog, kao {to se slavi i molitvom u odre-
|eno vreme. Zar niste ~itali re~i Gospodnje:
Tijem }e se otac moj proslaviti, da rod mnogi ro-
dite; i bi}ete moji u~enici. (Jovan 15:8)
34
Bra~na ljubav
Vi sve{tenici mo`ete se posvetiti molitvama i slavl-
jenju Boga, jer je to va{a du`nost i donosi vam ~ast, sla-
vu i nagradu. Pa ipak se ni vi ne biste mogli vi{e od njih
posvetiti slavljenju Boga, da ~ast, slava i nagrada ne pra-
te va{e du`nosti.“
Ovim re~ima episkopi naredi{e ~uvarima na vratima
da dopuste svima da u|u i da iza|u po svojoj volji. „Jer“,
reko{e, „postoji veliki broj ljudi koji nije u stanju da za-
misli nikakvu drugu radost na Nebu sem neprestanog slav-
ljenja Boga, jer ne znaju ni{ta o prilikama na Nebu.“
35
Emanuel Svedenborg
kao `enik na ven~anju kada u|e u svadbene odaje sa svo-
jom nevestom. S tom predstavom oti{ao sam na Nebo i
pro{ao prvi niz ~uvara, i drugi. Ali kad sam do{ao do tre-
}eg niza ~uvara, njihov stare{ina mi se obrati. ’Ko si ti
prijatelju?‘, upita me. ’Zar ovo nije Nebo?‘, odgovorih.
’Do{ao sam ovde da zadovoljim svoju `arku `elju, pa te
molim da me pusti{.‘ I on me pusti. Tamo videh an|ele
u belom, oni me obilazi{e i posmatra{e, i ja ih ~uh kako
{apu}u: ’Evo ga prido{lica koji ne nosi nebesku ode}u.‘
^uv{i ovo pomislih: ’Ovo mi li~i na ono o ~oveku o ko-
jem je Gospod govorio da je oti{ao na ven~anje bez svad-
bene haljine.‘ Pa rekoh: ’Dajte mi ode}u poput va{e.‘ Ali
se oni samo nasmeja{e. Tada jedan po`uri sa sudskim na-
logom: ’Svucite ga golog, izbacite ga napolje i pobacaj-
te njegovu ode}u za njim.‘ I na taj na~in bejah izba~en.“
Drugi po redu re~e: „Moje uverenje je bilo poput
njegovog – da }u, ako me samo puste na Nebo, koje je
iznad moje glave, biti okru`en radostima koje }u mo}i
udisati zauvek. I meni je bila ispunjena `elja. Ali kad me
an|eli ugleda{e, oni pobego{e, govore}i jedan drugom:
’Kakav je ovo stra{ni sud? Kako je no}na ptica dospela
ovde?‘ Zapravo, ja sam ose}ao da vi{e nisam ljudsko
bi}e, iako se nikakva promena nije odigrala; to je bila po-
sledica pritiska nebeske atmosfere na mene. Ubrzo jedan
po`uri sa sudskim nalogom da me dvojica slugu izvedu
i sprovedu dole na stazu kojom sam do{ao dok se ne vra-
tim ku}i. Kad sam se vratio ku}i, ponovo sam izgledao
i sebi i drugima kao ljudsko bi}e.“
„Ja sam“, re~e tre}i, „uvek imao predstavu o Nebu
kao o mestu, a ne kao o (ne~em) utemeljenom na ljubavi.
Pa kad sam do{ao na ovaj svet, ose}ao sam veliku ~e`nju
za Nebom; i kada sam video ljude kako idu gore, po{ao
sam za njima. Pustili su me unutra, ali ne vi{e od nekoli-
ko koraka. Ali kad sam hteo da se obradujem zbog svoje
predstave o radosti i bla`enstvu na njemu, nebeska svet-
lost, bela kao sneg, za koju ka`u da je u su{tini mudrost,
36
Bra~na ljubav
zbunjeno{}u mi ispuni um, tako da mi tama prekri o~i i
ja po~eh da ludim. Tada nebeska toplota, koja je bila isto
tako intenzivna kao belina svetlosti, i za koju se ka`e da
je u su{tini ljubav, u~ini da mi srce zalupa, ispuni me te-
skobom, ophrva me bol, te se bacih le|ima na zemlju. Ka-
ko sam tu le`ao, poslu`itelj do|e iz suda s nalogom da
me snesu ne`no dole na moju svetlost i toplotu. Po povrat-
ku se moj duh oporavi i srce po~e da kuca normalno.“
^etvrti re~e da je i on mislio o Nebu kao o mestu,
a ne kao o (ne~em) utemeljenom na ljubavi. „^im sam
do{ao u Duhovni svet“, re~e, „upitao sam mudre ljude da
li je ~oveku dozvoljeno da se popne na Nebo. Reko{e mi
da je svima dozvoljeno, ali da se moraju paziti da ne
budu izba~eni. Ja sam se nasmejao na to i po{ao gore, ube-
|en kao i drugi da svi na celom svetu mogu tamo prima-
ti radosti u potpunosti. Ali, u stvari, kad sam u{ao, skoro
da sam umro, jer me je bol koji mi je pritisnuo glavu i
telo bacio na zemlju, gde sam se gr~io kao zmija kad je
prinese{ vatri, te krenuh puze}i ka ponoru u koji sam sko-
~io. Dole su me pokupili ljudi koji su stajali u blizini i
poneli u kr~mu gde sam do{ao sebi.“
I ostalih pet imali su neobi~ne pri~e da ispri~aju o
tome kako su oti{li na Nebo. Oni su upore|ivali promenu
`ivotnih uslova u kojima su se na{li sa uslovima u koji-
ma se na|e riba kada je izvadi{ iz vode ili ptica kada se
na|e u gornjoj atmosferi. Izjavili su da nakon takvog gru-
bog tretmana vi{e nisu imali `elju da odu na Nebo, nego
jedino da `ive u dru{tvu ljudi sli~nih njima samima, gde
god da se ovi nalaze. Postali su svesni, reko{e, da se u Sve-
tu duhova, gde su se tada na{li, svi prvo spreme – dobri
za Nebo, a zli za Pakao. Kada su spremni, oni vide pred
sobom otvorene puteve koji vode do dru{tava ljudi sli~-
nih njima, sa kojima }e ostati zauvek. Oni kre}u tim pute-
vima rado, jer su to putevi na koje ih vodi njihova ljubav.
Svi iz prve okupljene grupe, ~uv{i ovo, priznado{e da ni
oni nisu imali nikakvu druga~iju predstavu o Nebu, ve}
37
Emanuel Svedenborg
kao o mestu na kojem samo treba da otvore usta i ve~no
gutaju radosti kojima su okru`eni.
Nakon toga im an|eo sa trubom re~e: „Sada mo`ete
da vidite da radosti Neba i ve~na sre}a nisu mesta, ve}
uslovi ~ove~jeg `ivota. Uslovi `ivota na Nebu proizilaze
iz ljubavi i mudrosti; a po{to je slu`ba ta koja dr`i zajed-
no ljubav i mudrost, uslovi `ivota na Nebu su posledica
njihovog preplitanja u slu`bi. Kad neko pri~a o milosr|u,
veri i dobrim delima – to je isto, jer je milosr|e ljubav,
vera je istina koja vodi mudrosti, a dobra dela su slu`ba.
Uostalom, i u na{em Duhovnom svetu postoje mesta kao
{to postoje i u Prirodnom svetu, ina~e ne bismo imali gde
da `ivimo, niti bi bilo odvojenih boravi{ta. Ali ta mesta
nisu prava mesta, ve} prostorne pojave koje zavise od sta-
nja osobe u pogledu ljubavi i mudrosti, to jest milosr|a
i vere.
Svako ko postane an|eo nosi u sebi svoje sopstveno
nebo, po{to ima ljubavi za svoje nebo. Jer ~ovek je po kre-
aciji slika, prilika i model velikog Neba u malom. Ljud-
ski lik je isto to. Stoga svaka osoba dolazi u dru{tvo na
Nebu, od kojeg se formira kao jedinka. Kada do|e u to
dru{tvo, ona poprima lik koji joj odgovara, odnosno pre-
lazi takore}i iz sebe u sebe u njemu i iz njega u njega u
sebi. @ivot dru{tva usvaja za sopstveni, a sopstveni za
njegov. Svako dru{tvo je takore}i ne{to zajedni~ko, a nje-
govi an|eli su kao sli~ni delovi koji se sastavljaju kako
bi sa~inili dru{tvo. Iz ovoga sledi da su oni koji su u za-
grljaju zala takvi, jer su od la`i stvorili u sebi priliku Pa-
kla; a oni na Nebu mu~e se uticajem i silom stvari koje
deluju na svoju suprotnost. Jer je paklena ljubav suprot-
nost nebeskoj ljubavi, pa se zadovoljstva ove dve ljubavi
sukobljavaju poput neprijatelja i ubijaju me|usobno kada
se suo~e.“
38
Bra~na ljubav
skupa i dovedi nam ih. Gospod nam je rekao da }e ih
On pripremiti tako da im za tri dana vrelina i svetlost,
to jest ljubav i mudrost na{eg Neba ne}e mo}i nauditi.“
I tako su desetorica odabrana da prate an|ela. Popeli
su se uz brdo strmom stazom, a odatle na planinu, na
vrh {to je bilo Nebo onih an|ela. Prethodno vi|eno iz
daljine, li~ilo im je na prostranstvo u oblacima. Kapije su
ih ~ekale otvorene i kada su pro{li kroz tre}u, an|eo koji
ih je vodio, po`uri princu tog dru{tva ili neba i najavi
njihov dolazak.
„Uzmite nekog iz moje pratnje“, odgovori princ, „i
recite na{im gostima da se radujem njihovom dolasku.
Povedite ih u moje vanjsko dvori{te i dajte svakome po
odaju sa spava}om sobom. I povedite nekog sa mog dvo-
ra i sluge da ih do~ekaju i poslu`e po `elji.“ I bi u~i-
njeno kao {to je nare|eno.
Kada ih an|eo uvede, oni upita{e da li mogu da
posete princa i da ga vide. „Sada je jutro“, odgovori im
an|eo, „a njega ne mo`ete videti pre podneva. Do tada
su svi zauzeti svojim du`nostima i poslom. Ali ste po-
zvani na ru~ak i tada }ete sedeti za stolom s na{im prin-
com. U me|uvremenu, ja }u vas odvesti u njegovu palatu
da vidite izvanredne i veli~anstvene stvari u njoj.“
39
Emanuel Svedenborg
jo{ stvari, koje niko na Zemlji nikada nije video, tako da
niko nije mogao ni zamisliti da Nebo sadr`i takva ~uda.
Dok su stajali zapanjeni veli~anstveno{}u onoga {to
su videli, an|eo im re~e: „Nemojte se ~uditi. Stvari koje
vidite nisu napravljene ili izra|ene rukom nijednog an|e-
la. One su delo Majstora univerzuma, date na poklon
na{em princu. Ovo je dakle najvi{a arhitektura i od nje
poti~u sva pravila arhitekture na svetu.“ „Mo`ete zaklju-
~iti“, nastavi an|eo, „da takve stvari fasciniraju na{e o~i
i zaslepljuju ih, da mislimo da su to radosti na{eg neba.
Ali po{to na{a srca nisu usredsre|ena na njih, ona su sa-
mo dodaci radostima na{ih srca. Tako da }emo, sve dok
gledamo na njih kao na ne{to dodatno i kao na Bo`ju
tvorevinu, u njima videti svemo} i milost Bo`ju.“
40
Bra~na ljubav
|uprostor nalazio se izme|u po~etka spirale i stabla u sre-
dini i taj me|uprostor je blistao odsjajem svetlosti, koja
je ~inila da se drve}e prstena sija srazmernim sjajem od
prvog prema poslednjem. Prvo drve}e je bilo najveli~an-
stvenije od svih, bujno i sa najfinijim vo}em; zvalo se
rajsko drve}e – ne{to nevi|eno – jer nije, niti je moglo
postojati na Zemlji u Prirodnom svetu. Pratilo ga je drve-
}e koje je davalo ulje, a njega drve}e koje je davalo
vino. Iza njega je raslo mirisno drve}e, a iza njega drve-
}e za pravljenje stvari od drveta. Tu i tamo u ovoj spira-
li ili prstenu od drve}a nalazila su se sedi{ta, napravljena
od mladica skupljenih i upletenih otpozadi, ukra{enih i
ulep{anih njihovim vo}em. U ovom neprekidnom krugu
drve}a nalazile su se vrata koja su vodila u cvetne vrto-
ve, a ovi u travnjake podeljene u parcele i leje.
Kada an|elovi pratioci vide{e to, oni povika{e: „Ovde
se vidi Nebo! Na koju god stranu pogledamo, sti~emo
utisak neopisivog nebeskog raja.“ An|eo se odu{evi kad
to ~u, pa re~e: „Svi vrtovi na{eg neba su vidljivi oblici
ili modeli koji predstavljaju razna nebeska bla`enstva po
svojoj genezi. Zahvaljuju}i uticaju raznih bla`enstava, vi
ste se duhovno uzdigli povikav{i: ’Ovde se vidi Nebo!‘
Me|utim, oni koji nisu pod tim uticajem gledaju na ove
vrtove kao na obi~ne {ume. Svi oni koji gaje ljubav pre-
ma vr{enju slu`be primaju ovaj uticaj. Oni koji vole slavu,
a nisu motivisani vr{enjem slu`be, ne primaju ga.“ Na-
kon toga on im objasni i podu~i ih {ta predstavlja i {ta
zna~i svaki detalj u tom vrtu.
41
Emanuel Svedenborg
mogli pro{etati dok ~ekaju princa. Tu ih an|eo predstavi
grupama va`nih ljudi i upravitelja, koji su tako|e ~ekali
princa. Nakon kra}eg vremena vide{e kako se vrata otva-
raju i kako kroz prili~no {iroka zapadna vrata izlazi princ
sa dostojanstvenom povorkom. Pred njim su i{li njegovi
li~ni savetnici, za njima finansijski savetnici, a potom
vode}i dvorani. U sredini je i{ao princ pra}en dvoranima
razli~itog ranga i na kraju poslu`iteljima. Sveukupno ih
je bilo stotinu dvadeset.
An|eo je stajao ispred desetorice novoprido{lica, ko-
ji su bili obu~eni tako da li~e na stanovnike. Zajedno s
njima, on pri|e princu i predstavi ih s po{tovanjem. Princ
im, u hodu, re~e: „Do|ite i ru~ajte sa mnom.“
Oni po|o{e za njim u trpezariju gde vide{e veli~an-
stveno postavljen sto. Na sredini stola nalazila se visoka
piramida od zlata sa stotinu zdela pore|anih u tri reda na
stalcima. U zdelama su bili slatki kola~i i pun~ od gro`-
|a, kao i druge poslastice od hleba i vina. Iz sredi{ta
piramide izbijala je fontana od vina poput nektara; teku-
}ina se slivala svrha i punila pehare. Pored ove velike
piramide nalazile su se razne nebeske skulpture od zlata,
na kojima su bili pladnjevi i tanjiri}i napunjeni hranom
svake vrste. Nebeske skulpture na kojima su se nalazili
pladnjevi i tanjiri}i bile su umetni~ke tvorevine, uteme-
ljene na mudrosti, koje nijedna umetnost na svetu ne bi
mogla stvoriti, niti bi mogle biti opisane svetskim jezi-
kom. Pladnjevi i tanjiri}i bili su od srebra, na ~ijoj su
ravnoj povr{ini svuda okolo bili ugravirani crte`i sli~ni
onima na njihovom postolju. Pehari su bili napravljeni od
prozirnih dragulja. Tako je bio postavljen sto.
42
Bra~na ljubav
Grb je predstavljao orla kako le`i na jajima na vrhu
drveta; bio je napravljen od blistavog zlata i okru`en di-
jamantima. Li~ni savetnici nosili su skoro istu ode}u, ali
bez amblema; na tom mestu imali su rezbarene safire koji
su im, o zlatnom lancu, visili na vratu Dvorani su nosili
haljine boje le{nika sa istkanom cvetnom {arom oko ~a-
plji u sredini; njihove donje tunike bile su od svile koja
se preliva u duginim bojama, kakve su bile i njihove krat-
ke pantalone i duga~ke ~arape. Takva je bila njihova ode}a.
43
Emanuel Svedenborg
se zavr{ava i prolazi, pretvaraju}i se ponekad u nesre}u.
Vi ste sada videli da se sva va{a zadovoljstva nalaze me-
|u nebeskim zadovoljstvima, a ona prevazilaze sve {to ste
ikada zami{ljali; mada ne ostavljaju dubok utisak u na-
{em umu.
Postoje tri stvari koje se od Gospoda slivaju kao
jedna u na{e du{e; te tri stvari, koje ose}amo kao jednu,
ili trojstvo, jesu ljubav, mudrost i slu`ba. Ljubav i mudrost,
me|utim, ne postoje u stvarnosti osim kao pojmovi, jer
su ograni~ene na ose}anja i misli koje postoje u umu.
Ali one se ostvare u slu`bi, jer se sre}u u delovanju i
radu koje vr{i telo. Tamo gde se ostvaruju u praksi, one
nastavljaju da postoje. Po{to ljubav i mudrost dospevaju
i nastavljaju da postoje u slu`bi, slu`ba je ta koju sma-
tramo privla~nom; a slu`ba se sastoji u lojalnom, ~asnom
i marljivom izvr{enju zadataka svoje profesije. Ljubav
prema slu`bi, odnosno marljivost u slu`bi, koncentri{e um,
spre~avaju}i ga da luta i upija sve `elje koje pristi`u iz
tela i sveta kroz ~ula, nadra`uju}i ih i uzrokuju}i da se
istine religije i morala, s raznim dobrima koja proizvode,
raspr{e na sve ~etiri strane. Ali ozbiljna posve}enost uma
slu`bi dr`i ih na okupu i vezuje, upravljaju}i um tako da
prima mudrost koja dolazi iz tih istina. On potom odag-
nava na jednu ili drugu stranu ruglo i ludost licemerja i
ta{tine. Ali ne{to vi{e o ovome ~u}ete od mudrog ~oveka
iz na{eg dru{tva, kojeg }u vam poslati danas popodne.“
S ovim re~ima princ ustade od stola, a za njim nje-
govi gosti na ru~ku, on im po`eli mir i re~e an|elu koji
je bio njihov vodi~ da ih isprati u njihove sobe i da ih
ugosti kako pristojnost nala`e. Tako|e mu je re~eno da
pozove profinjene i prijatne ljude da ih zabave pri~om o
raznim radostima u njihovom dru{tvu.
44
Bra~na ljubav
konverzaciju u hodu. An|eo vodi~ im re~e da je ovih
deset ljudi pozvano na ovo nebo da vide njegove radosti
i da na taj na~in stvore novu predstavu o ve~noj sre}i.
„Zato im recite ne{to o njegovim radostima, koje deluju
na telesne ose}aje“, re~e an|eo. „Kasnije }e do}i mudri
~ovek da im ispri~a o nekim stvarima koje pretvaraju te
radosti u bla`enstvo i sre}u.“
^uv{i ovo, ljudi poslati iz grada kaza{e slede}e:
„Ovde postoje praznici, koje je princ proglasio (s name-
rom) da pru`e du{evni odmor od premorenosti, koju neki
ose}aju kao rezultat `elje da ne budu nadma{eni. Ovih se
dana na trgovima odr`avaju koncerti s muzikom i pe-
smom, a izvan grada sportske manifestacije i pozori{ne
predstave. U ovo vreme se trgovi opremaju lo|ama, okru-
`enim balustradama od isprepletane loze, sa koje vise
grozdovi. Me|u njima, u tri reda, sede muzi~ari sa `i~a-
nim i duva~kim instrumentima, neki visokog, neki ni`eg
tonskog opsega, neki glasniji, neki manje glasni, s peva~i-
ma oba pola, s obe strane. Oni zabavljaju gra|ane najlep-
{im himnama i pesmama kako u horu tako i solo, menja-
ju}i `anr s vremena na vreme. O praznicima, ove izvedbe
traju od jutra do podneva, a onda popodne do ve~eri.
Pored toga, svakog jutra iz ku}a oko trgova ~uju se
najlep{e pesme devojaka i devoj~ica, koje odjekuju kroz
ceo grad. Postoji jedno svojstvo duhovne ljubavi koje je
svakoga dana predmet pesme. Naime, ljubav treba da se
~uje u varijacijama i modulacijama glasova peva~a i da
se oseti u pesmi kao da je stvarno prisutna. Ona se uliva
u du{e publike i u njoj budi odgovaraju}a ose}anja. Ta-
kva je priroda pevanja na Nebu. Ovi peva~i ka`u da ih
zvuk njihove pesme na neki na~in inspiri{e i uzbu|uje,
~ine}i ih prijatno uznesenim, u skladu sa do`ivljajem nji-
hovih slu{alaca. Kada se to zavr{i, prozori i vrata ku}a na
trgovima i ulicama se zatvaraju, gradom zavlada ti{ina,
pa niti se gde mo`e ~uti buka, niti videti ljudi da idu oko-
lo. Tada se vra}aju izvr{enju zadataka svog zanimanja.
45
Emanuel Svedenborg
Ali u podne se vrata otvaraju, a popodne i prozori
na nekim mestima, tako da mogu da vide de~ake i de-
voj~ice kako se igraju na ulicama pod nadzorom dadilja
i gospodara, koji sede na tremovima ku}a.
Na krajnjim obodima grada postoje tereni za razne
sportove za de~ake i mladi}e. Odr`avaju se trke i igre sa
loptom. Postoje igre sa loptom {to se odbija od zidova,
a koje se zovu Reketi. Postoje takmi~enja de~aka da se
vidi ko je energi~niji u govoru, glumi i osvajanju poena.
Energi~niji dobijaju nekoliko lovorovih listova kao nagra-
du. Postoje i mnogi drugi sportovi namenjeni razvoju la-
tentnih ve{tina de~aka.
Pored toga, postoje i glumci koji izvode predstave
u pozori{tima izvan grada. Oni prikazuju razne vrste ~a-
snih i vrlih radnji, koje se de{avaju u civilizovanom dru-
{tvu. Postoje neki me|u njima, koji su glumci {to prikazuju
kontraste. „[ta smatrate“, upita jedan od desetorice, „pod
prikazivanjem kontrasta?“ „Nijedna vrlina“, odgovori{e, „ne
mo`e se `ivopisno prikazati, sa svim svojim finim i ka-
rakteristi~nim ~uvstvima, sem preko kontrasta izme|u ste-
pena vrline, koji idu od maksimuma do minimuma. Ovi
glumci prikazuju minimum vrlina, dok ne do|u na nulu.
Ali postoji strogo pravilo da ne smeju prikazivati ni{ta od
njihovih suprotnosti, {to se zove ne~asnim i neprikladnim
radnjama, osim figurativno i sa velike distance. Razlog
zbog kojeg je uspostavljeno ovo pravilo le`i u tome {to
se ni{ta pristojno i dobro u bilo kojoj vrlini ne mo`e uza-
stopnim koracima promeniti u ne{to {to je nepristojno i
zlo; ve} se smanjuje sve vi{e i vi{e dok ne prestane da
postoji, na kom mestu po~inje njegova suprotnost. Nebo,
na kojem je sve pristojno i dobro, stoga nema ni{ta za-
jedni~ko sa Paklom, gde je sve nepristojno i zlo.“
46
Bra~na ljubav
ih uvede unutra. Onda nakon uobi~ajenih u~tivosti i pred-
stavljanja, mudri ljudi po~e{e da im govore o na~inu na
koji mudrost nastaje i postaje sve ve}a; i me|u svoja za-
pa`anja ubaci{e i niz komentara na njen razvoj, rekav{i
da u slu~aju an|ela mudrost nema granica i nikada ne
prestaje, ve} nastavlja da traje, uve}avaju}i se zauvek
Kada an|eo zadu`en za grupu za~u ovo, on im re~e:
„Na{ princ razgovarao je s njima za ru~kom o tome gde
mudrost prebiva i rekao da prebiva u slu`bi. Biste li i vi
porazgovarali sa njima o tome?“ „Kad ~ovek prvi put bi
stvoren“, reko{e oni, „on be{e obdaren mudro{}u i lju-
bavlju prema mudrosti, ne zbog njega samog, ve} zbog
toga da bi je mogao podeliti s drugima. Stoga uz mudrost
mudrih stoji upozorenje da niko ne sme da zadr`ava mu-
drost za sebe, ili da `ivi samo za sebe, ve} da je mora
istovremeno i deliti sa drugima. To je poreklo dru{tva,
koje u protivnom ne bi moglo da postoji. @iveti za druge
zna~i obavljati slu`bu. Slu`ba je ono {to zadr`ava dru-
{tvo na okupu i postoje brojni na~ini za njeno obavljanje,
kao {to postoje i brojni na~ini za ~injenje dobra; i same
slu`be su bezbrojne. Postoje duhovne slu`be koje se odno-
se na ljubav prema Bogu i ljubav prema bli`njima. Po-
stoje moralne i politi~ke slu`be, koje se odnose na ljubav
prema dru{tvu i zemlji u kojoj osoba `ivi i prema kolega-
ma i sugra|anima. Postoje prirodne slu`be, koje se odnose
na ljubav prema svetu i njegovom potrebama. I postoje
telesne slu`be, koje se odnose na brigu o sebi da bi se
osposobilo za vr{enje vi{ih slu`bi.
Sve ove slu`be su utisnute u osobu i one se smen-
juju vlastitim redom, jedna za drugom; kada se na|u
zajedno, tada je jedna sadr`ana u drugoj. Oni koji su
posve}eni prvom nizu slu`bi, duhovnim slu`bama, tako|e
su posve}eni i ovim narednim, i ti ljudi su mudri. Me|u-
tim, oni koji nisu posve}eni prvom nizu, ali jesu drugom
i narednim, nisu toliko mudri, ve} samo deluju tako zbog
spolja{njeg ispoljavanja moralnosti i civilizovanosti. Oni
47
Emanuel Svedenborg
koji nisu posve}eni prvom i drugom nizu, ve} samo tre-
}em i ~etvrtom, daleko su od toga da budu mudri, oni su
sotone, vole samo svet i sebe zbog sveta. Ali oni koji su
posve}eni samo ~etvrtom nizu od svih su najmanje mu-
dri, oni su |avoli koji `ive isklju~ivo zbog sebe, i ono
{to ~ine za druge ~ine samo radi sebe.
[tavi{e, svaka ljubav ima sopstveno zadovoljstvo,
koje joj daje `ivot; i zadovoljstvo ljubavi prema slu`bi
je nebesko zadovoljstvo, {to ulazi u zadovoljstva koja se
smenjuju uzastopce i u skladu sa poretkom po kojem sme-
njuju jedno drugo, ona ih uzdi`e i ~ini ve~nim.“ Nakon
toga, oni navedo{e nebeska u`ivanja koja proizilaze iz
ljubavi prema slu`bi, rekav{i da ih ima na desetine mili-
ona i da oni koji odu na Nebo ulaze u njih. Nastaviv{i sa
mudrim razgovorima o ljubavi prema slu`bi, oni prove-
do{e s njima ostatak dana sve do ve~eri.
48
Bra~na ljubav
20. Naposletku an|eo ih povede u ku}u u kojoj se
odr`avalo ven~anje, a vratar im otvori vrata. Kad su pre-
{li prag, pozdravi ih an|eo kojeg je poslao `enik, uvede
unutra i pokaza im njihova mesta. Tada ih pozva{e u pred-
soblje, gde po sredini prostorije ugleda{e sto, na kojem
je bio postavljen veli~anstven sve}njak sa sedam krako-
va i kugli, napravljenih od zlata. Na zidovima bili su pri-
~vr{}eni srebrni sve}njaci, a njihova svetlost davala je
zlatan odsjaj. Pored prvog sve}njaka ugleda{e dva stola,
na kojima su u tri reda bili pore|ani hlebovi, a u sva ~e-
tiri ugla sobe bili su stolovi sa peharima od kristala.
Dok su ih posmatrali, vrata susedne sobe se otvori{e
i u sobu u|e {est devojaka, a za njima mlada i mlado-
`enja. Dr`ali su se za ruke. Uputi{e se ka svojim mesti-
ma pored sve}njaka. Sedo{e, mlado`enja sa leve strane a
mlada sa desne; a {est devojaka zauze{e mesta pored
mlade. Mlado`enja je nosio blistavu grimiznu mantiju i
sjajnu lanenu tuniku sa ko{uljom preko, na kojoj se nala-
zila zlatna plo~ica okru`ena dijamantima. Na toj plo~ici
bila je ugravirana ~aplja, ven~ani amblem ove nebeske
zajednice. Glava mu je bila pokrivena mitrom. Mlada je
nosila crveni ogrta~ preko izvezene haljine do peta, sa
zlatnim pojasom ispod grudi; na glavi je nosila krunu od
zlata, posutu rubinima.
Kad su zauzeli svoja mesta, mlado`enja se okrenu
k nevesti i stavi zlatni prsten na njen prst. Tada izvadi
narukvice i bisernu nisku i zakop~av{i joj narukvice oko
ru~nog zglavka i bisernu nisku oko vrata, re~e: „Primi ove
zaloge.“ Kad ih ona primi, on je poljubi i re~e: „Sada si
moja“, i nazva je svojom `enom.
Kad to u~ini, svi gosti povika{e: „Blagosloveni bili.“
To re~e svaki od njih ponaosob, pa onda svi uglas. Onaj
kojeg be{e poslao princ da ga predstavlja re~e to isto; i
u tom trenutku se predsoblje ispuni miomirisom tamjana,
znakom Bo`jeg blagoslova. Tada poslu`itelji uze{e hleb
sa dva stola pored sve}njaka i pehare sa stolova u uglu,
49
Emanuel Svedenborg
koji su sada bili napunjeni vinom, i dado{e svakom gostu
hleb i pehar; i oni jedo{e i popi{e. Posle toga mu` i `ena
ustado{e, a za njima i {est devojaka sa srebrnim lampa-
ma u rukama, sada upaljenim, koje ih isprati{e do vrata.
Bra~ni par u|e u svadbenu odaju i vrata se zatvori{e.
50
Bra~na ljubav
predstavlja mudrost, a nevesta ljubav prema njegovoj
mudrosti. Pa ipak, ova ljubav nije primarna, ve} sekun-
darna ljubav, koju `ena dobija od Gospoda posredstvom
mu`evljeve mudrosti. Gospodnja ljubav, koja je primar-
na, ljubav je mudrosti mu`a. Tako, nakon ven~anja, mu`
i njegova `ena zajedno predstavljaju Crkvu.“
Oni postavi{e jo{ jedno pitanje: „Za{to vi mu{karci
niste stajali pored mlado`enje, sada mu`a, kao {to je {est
devojaka stajalo pored mlade, koja je sada `ena?“ „Ra-
zlog je taj“, odgovori mudri ~ovek, „{to se mi danas bro-
jimo me|u devojke, a broj {est predstavlja sve, to jest ono
{to je potpuno.“ „Za{to je to tako?“, upita{e. „Devojke
predstavljaju Crkvu koja je sastavljena od ljudi oba pola.
Mi smo, zato, {to se ti~e Crkve isto devojke. Ovaj odlo-
mak iz Otkrivenja vam to dokazuje:
Ovo su koji se ne opogani{e sa `enama, jer su dev-
stvenici: oni idu za jagnjetom kud god ono po|e, (Otkri-
venje, 14:4)
To je zato {to devojke predstavljaju Crkvu koju Go-
spod upore|uje sa deset devojaka ili devica pozvanih na
ven~anje (Matej, 25:1). To je zato {to Izrael, Sion i Jeru-
salim predstavljaju Crkvu, koju Re~ opisa toliko puta kao
’devicu ili k}er Izraela, Siona ili Jerusalima‘. Gospod ta-
ko|e opisuje Svoj brak sa Crkvom ovim re~ima u Psal-
mima Davidovim:
S desne strane stoji kraljica u Ofirskom zlatu, halji-
na joj je zlatom iski}ena; u vezenoj haljini vode je caru,
za njom devojke, druge njene, ulaze u dvor carev. (Psal-
mi 45:9-15)“
Nakon toga oni reko{e: „Sigurno je prikladno dove-
sti sve{tenika da sprovede slu`bu nad njima ?“ „To jeste
prikladno“, re~e mudri ~ovek, „na Zemlji, ali ne i na Ne-
besima, jer ona predstavljaju Gospoda Samog i Crkvu. Ta
~injenica je nepoznata na Zemlji. Opet, kod nas, sve{te-
nik sprovodi ceremoniju veridbe i slu{a, prima, potvr|uje
i posve}uje njihov pristanak. Pristanak je osnovno obele`je
51
Emanuel Svedenborg
braka, a ostale ceremonije koje ga prate su njegov for-
malni izraz.“
52
Bra~na ljubav
a ne{to iza centra, nalazila se propovedaonica. Levo iza
propovedaonice bila su vrata. Deset novoprido{lica u|e
sa an|elom vodi~em, koji im pokaza mesta gde treba da
sednu, rekav{i im: „Svako ko do|e u crkvu zna koje je
njegovo mesto. On to zna po intuiciji i ne mo`e sesti
nigde drugde. Ako ipak sedne, on ne mo`e ~uti ni razu-
meti ni{ta remete}i time i op{ti sklad, a kada se to desi,
sve{tenik nije nadahnut.“
53
Emanuel Svedenborg
Kad se preobuko{e u svoju ode}u, oseti{e `elju da odu.
I oni krenu{e da silaze, a an|eo ih isprati do mesta na
kom su se sastali. Tu se oni zahvali{e Gospodu na Nje-
govoj dobroti, {to ih je obdario znanjem i shvatanjem ne-
beskih radosti i ve~ne sre}e.
54
Bra~na ljubav
nakon uskrsnu}a Gospodnjeg, a kasnije Petar (Dela, gla-
va 11), a ~uo ih je i video i Pavle.
Postoje tako|e i vizije proroka. Na primer, Jezekilj
je video ~etiri zveri koje su bile heruvimi (Jezekilj, glave
1 i 10); novi hram i novu zemlju i an|ela koji ih meri
(glave 40-48); njegovo odvo|enje u Jerusalim i gledanje
grozota tamo, i odvo|enje u Kaldeju u ropstvo (glave 8
i 11). Zaharija je imao sli~na iskustva; video je ~oveka da
ja{e me|u mirtama (Zaharija, 1:8); ~etiri roga, pa ~oveka
koji nosi u ruci mera~ko u`e (2:1); sve}njak i dva drve-
ta masline (4:1); lete}i svitak (efa) i bure (5:1, 6); ~e-
tvoro kola koja izlaze izme|u dve planine i njihove konje
(6:1). Isto tako je Danilo video ~etiri zveri koje izlaze iz
mora (Danilo, 7:1); borbu izme|u ovna i jarca (8:1); an|e-
la Gavrila, s kojim je vodio dugi razgovor (glava 9). Je-
lisijin sluga je video kola i vatrene konje oko Jelisija;
video ih je kad su mu se otvorile o~i (2. Carevima 6:17).
Iz ovih i mnogih drugih odlomaka iz Re~i jasno se
vidi da su stvari koje su se doga|ale u Duhovnom svetu
videli mnogi, kako pre tako i posle dolaska Gospodnjeg.
Za~u|uju}e je {to se isto i sada de{ava kada Crkva na-
staje a Novi Jerusalim silazi od Gospoda s Neba!
55
II
BRAKOVI NA NEBU
57
Emanuel Svedenborg
katolika, Jevreja i pagana, i o sudbini Lutera, Kalvina i Me-
lanhtona. Ali do sada, nikada nisam ~uo da je iko rekao:
kako to mo`e biti njihova sudbina kada oni jo{ nisu vaskr-
sli iz svojih grobova, po{to se Sudnji dan jo{ nije desio?
Sigurno su oni u me|uvremenu du{e, da{ci vetra, u nekom
limbu zvanom Pu?1 Nikada nisam ~uo nikoga da ka`e tako
ne{to i to me je ponukalo da izvu~em zaklju~ak da svaka
osoba ima li~ni ose}aj da }e nastaviti da `ivi kao takva nakon
smrti. Zar svaki suprug koji voli svoju `enu, svoju mla|u
ili stariju decu, ne ka`e sebi kad su umirali ili umrli da su
oni u Bo`jim rukama i da }e ih videti ponovo kada umre,
te da }e ponovo deliti sa njima `ivot ljubavi i radosti?
58
Bra~na ljubav
tosti, koje se postepeno pogor{ava, jer ~e`nja ~ini svaki
period ~ekanja sve zamornijim kako vreme prolazi? Iz
toga proizilazi da bi moralo biti da ti ljudi i dalje ili
lepr{aju okolo u prostoru, ili su zatvoreni u limbu, pa su
stoga u stanju krajnje agonije? I to bi bio slu~aj sa Ada-
mom i njegovom `enom, Avramom, Isakom i Jakovom i
svima ostalima od tog vremena pa nadalje?
Iz toga bi ishodi{te bilo da je roditi se kao ~ovek
na`alosnija sudbina koja se mo`e zamisliti. Ali je upra-
vo suprotno ovome obezbedio Gospod, koji je Bog Je-
hova, Tvorac univerzuma. On je u~inio da osoba koja se
ve`e za njega tako {to }e `iveti po Njegovim zapovedi-
ma, bude bla`enija i sre}nija nakon smrti nego za `ivota
na svetu. Ono {to osobu ~ini bla`enijom i sre}nijom jeste
to {to ona postaje duhovna, a duhovna osoba ose}a i do-
`ivljava duhovno zadovoljstvo, koje u tolikoj meri preva-
zilazi prirodno zadovoljstvo da je hiljadu puta ve}e.
59
Emanuel Svedenborg
liku, jer nije u stanju da uporedi svoje sada{nje stanje sa
prethodnim, prirodnim, stanjem, po{to ga je odlo`ila i pre-
uzela ovo drugo. Stoga sam ~esto slu{ao kako ljudi ka`u
da ne bi uop{te bili svesni da se ne nalaze u svom rani-
jem svetu da nije ~injenice da ne mogu vi{e da vi|aju
one koje su tamo ostavili, a da vi|aju one koji su oti{li
iz njega, to jest one koji su umrli. Me|utim, razlog zbog
kojeg oni vi|aju ove druge, a ne prve, jeste taj {to oni
nisu prirodni ve} duhovni ili supstancijalni3 ljudi. Duhov-
na ili supstancijalna osoba mo`e videti duhovnu ili sup-
stancijalnu osobu onako kao {to prirodna ili materijalna
osoba mo`e videti drugu prirodnu ili materijalnu osobu.
Ali one ne mogu videti jedna drugu zbog razlike izme|u
supstancijalnog i materijalnog, koja je sli~na razlici izme-
|u onoga {to je pre i onoga {to je posle. Ono pre, koje je
su{tinski ~istije, nevidljivo je za ono posle, koje je su{tin-
ski prostije, kao {to je ono posle, koje je prostije, nevid-
ljivo za ono pre, koje je su{tinski ~istije. Iz toga sledi da
je an|eo nevidljiv osobi s ovog sveta, kao {to je osoba
s ovog sveta nevidljiva an|elu.
Razlog zbog kojeg je osoba nakon smrti duhovna ili
supstancijalna jeste taj {to ova le`i skrivena unutar prirod-
ne ili materijalne osobe. Materijalna osoba joj slu`i kao
pokriva~, kao ko`a, koja kada se odbaci omogu}uje duhov-
noj ili supstancijalnoj osobi da se pojavi, da postane ~isti-
ja, vi{e okrenuta ka unutra i kompletnija. Duhovna osoba
je ipak kompletna osoba, iako nevidljiva prirodnoj osobi,
kao kad se Gospod prikazao apostolima nakon vaskrse-
nja. Prvo su ga videli, pa ga vi{e nisu videli, a On je opet
bio ~ovek kakav je bio kad su ga videli, a onda je nestao.
Oni su rekli da su im, kad su ga videli, o~i bile otvorene.
32. (II) Mu{karac je tada isto mu{karac, a `ena isto
`ena.
3 Supstancijalni -. sa~injeni od supstnce, za koju se veruje da je osno-
va svih oblika materije. (Prim. prev.)
60
Bra~na ljubav
Po{to osoba nastavlja da `ivi nakon smrti, a osoba
mo`e biti mu{karac ili `ena, a mu{karac i `ena su toliko
razli~iti da ne mogu postati ono drugo, iz toga sledi da,
posle smrti, mu{karac nastavlja da postoji kao mu{karac,
a `ena kao `ena, i jedno i drugo kao duhovna bi}a. Ka-
`emo da ne mo`e postati `ena, niti `ena mu{karac, tako
da je nakon smrti mu{karac – mu{karac, a `ena – `ena,
ali zato {to se ne zna u ~emu se mu`evnost i `enstvenost
u su{tini ogledaju, to moram ovde ukratko objasniti.
Osnovna razlika je u tome {to je najdublje jezgro
mu{karca ljubav, a omota~ mudrost ili, drugim re~ima,
ljubav obmotana mudro{}u. Sr` `ene je mudrost mu{kar-
ca, a njen omota~ je ljubav mudrosti. Ali to je `enska
ljubav, koju Gospod daruje `eni kroz mudrost njenog
mu`a. Druga ljubav je mu{ka ljubav, ljubav mudrog, ko-
ju je Gospod darovao mu`u u meri potrebnoj da stekne
mudrost. Iz ovoga sledi da je mu{karac mudrost ljubavi
a `ena ljubav mudrosti. Stoga je od stvaranja u svakome
usa|ena ljubav spajanja u jedno. Ali re}i }u vam vi{e o
ovim stvarima u ovome {to sledi. @ena nastaje od mu-
{karca, to jest `ena je izva|ena iz mu{karca, kao {to se
vidi iz slede}eg pasusa Postanja:
I Gospod Jehova uze jedno od rebara ~ovekovih, i
mesto popuni mesom i iskoristi rebro koje je uzeo od ~o-
veka da napravi `enu. I dovede je ~oveku, a ~ovek re~e,
Ona je kost od mojih kostiju, i telo od mog tela, neka
joj bude ime Ishshah4, jer je uzeta od ~oveka. (Postanje
2:21-23)
Zna~enje rebra i tela bi}e obja{njeno na drugom
mestu.
61
Emanuel Svedenborg
razumevanjem i mudro{}u, a `ena ro|enjem sti~e ljubav
prema sjedinjavanju sa tom `e|i mu{karca. Po{to ono {to
je unutra formira spolja{njost da mu sli~i, a obli~je ~ove-
ka je intelektualno, a obli~je `ene je ljubav ka intelektu,
zbog toga se ~ovek razlikuje od `ene u licu, glasu i ostat-
ku tela. On ima stro`e lice, grublji glas i sna`nije telo, da
ne pominjemo bradu, tako da je, uop{teno govore}i, ma-
nje lep od `ene. Tako|e postoje razlike i u pokretima i
pona{anju. Ukratko, nema sli~nosti me|u njima, pa ipak
svaki detalj nosi poriv ka sjedinjenju. Zapravo, postoji
mu`evnost u svakom delu ~oveka, do najsitnijih delova
njegovog tela kao i u svakoj njegovoj misli i svakoj iskri
naklonosti koju oseti; isto va`i i za `enstvenost `ene. Po-
{to se, dakle, ne mogu pretvoriti jedno u drugo, sledi da
nakon smrti ~ovek ostaje ~ovek, a `ena `ena.
62
Bra~na ljubav
ovo mo`e shvatiti na slede}i na~in. Recimo mi ka`emo:
„Ako oduzmete ushi}enje ljubavi, da li mo`ete razmi{lja-
ti o i~emu? Da li mo`ete raditi i{ta?“ Nesumnjivo u meri
u kojoj se ushi}enje, deo ljubavi, hladi, hlade se misao,
govor i delovanje, i u meri u kojoj se ushi}enje zagre-
va, zagrevaju se i oni. Ljubav je zna~i toplina `ivota oso-
be, njena `ivotvorna toplota, a to je i razlog {to je krv
topla i {to je crvena. Ovi efekti proizilaze iz vatre sunca
sa Neba an|ela, koja je nepatvorena ljubav.
63
Emanuel Svedenborg
razmi{ljanja koliko iz ljubavi putem razmi{ljanja. Isku-
stvo mi je omogu}ilo da spoznam da nakon smrti osoba
ne predstavlja misao, ve} emocije i misli koje proizilaze
iz emocija; odnosno da je osoba ljubav i inteligencija ko-
ja iz nje proizilazi. Tako|e, osoba posle smrti odbacuje
sve {to nije u harmoniji sa njenom ljubavlju; odnosno,
ona postepeno usvaja lice, glas, govor, pokrete i pona-
{anje koji su u skladu sa ljubavlju njenog `ivota. Tako je
celo Nebo ure|eno u skladu sa svim razli~itim vrstama
sklonosti ljubavi za dobro, a ceo Pakao u skladu sa svim
vrstama sklonosti ljubavi za zlo.
64
Bra~na ljubav
38. I seksualna i bra~na ljubav ovde su spomenute,
jer seksualna ljubav nije isto {to i bra~na ljubav. Seksu-
alna ljubav pripada prirodnom ~oveku, bra~na ljubav du-
hovnom ~oveku. Prirodni ~ovek voli i `eli samo spolja{nje
jedinstvo i telesna zadovoljstva koje ono pru`a. Ali du-
hovni ~ovek voli i `eli unutarnje jedinstvo i ushi}enje du-
ha koje ono pru`a, i on shvata da je to jedino mogu}e s
jednom `enom, sa kojom stepen jedinstva mo`e poste-
peno da se pove}ava. [to vi{e to jedinstvo raste, to on sve
vi{e ose}a kako se i ushi}enje proporcionalno pove}ava,
do ve~nog trajanja. Ali prirodni ~ovek nikada ne razmi-
{lja o tome. Zato mi ka`emo da bra~na ljubav ostaje na-
kon smrti sa onima koji do|u na Nebo, odnosno, onima
koji postanu duhovni na Zemlji.
65
Emanuel Svedenborg
ljudima, sve dok Gospod ne otvori njihove duboke nivoe
svesti ili duha. To se stvarno mo`e desiti samo onima
koje je Gospod pripremio da prime istine duhovne mu-
drosti. Gospod je dakle izvoleo da to u~ini meni, kako
uslovi na Nebu i u Paklu, i to kako ljudi `ive nakon smr-
ti, ne bi ostali nepoznati, potonuli u neznanju i bili pokopa-
ni poricanjem. Dokazi o~evica u vezi sa gore pomenutim
stavovima jesu suvi{e brojni da bi se ovde navodili; ali
se oni mogu pro~itati u mojim knjigama Nebo i Pakao i
Nastavak o Duhovnom svetu5; a potom i u Objavi apoka-
lipse. Ali {to se ba{ braka ti~e, na}i }ete ih me|u
iskustvima prilo`enim uz odeljke ili poglavlja ove knjige.
40. (VI) Dakle, postoje brakovi na Nebesima.
Kako je ovo sada potvr|eno i argumentima i isku-
stvom, to ne zahteva dalje dokazivanje.
41 (VII) Re~ Gospodnja da se nakon vaskrsenja lju-
di ne ven~avaju, odnosi se na duhovna ven~anja.
U Jevan|eljima ~itamo:
A pristupi{e neki od sadukeja, koji ka`u da nema
vaskrsenja i pitahu Isusa, govore}i, U~itelju, Mojsije nam
napisa, ’Ako kome umre brat koji ima `enu, i umre bez
dece, da brat njegov uzme `enu, i da podigne seme bratu
svom.‘ Be{e sedam bra}e, jedan za drugim uzimahu `enu,
ali ne ostavi{e dece i pomre{e. A povrh svih umre i `ena.
O vaskrsenju dakle, koga }e od njih biti `ena? I odgova-
raju}i Isus re~e im, Deca ovog sveta `ene se i udaju. A
koji se udostoje dobiti onaj svet i vaskrsenje iz mrtvih
niti }e se `eniti ni udavati. Jer vi{e ne mogu umreti, jer
su kao an|eli i sinovi su Bo`iji kad su sinovi vaskrsenja.
A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gde nazi-
va Gospoda Boga Avramovog i Boga Isakovog i Boga
Jakovljevog. A Bog nije Bog mrtvih, nego `ivih; jer su
5 Nastavak o Duhovnom svetu sada se obi~no {tampa zajedno sa knji-
gom Sudnji dan. (Prim. prev.)
66
Bra~na ljubav
Njemu svi `ivi. (Luka 20:27-38; Matej 22:23-32; Marko
12:18-27)
Gospod je ukazao na dve stvari u ovom u~enju; pr-
vo, da ljudi ustaju nakon smrti i drugo, da se ne `ene na
Nebesima. Vaskrsenje nakon smrti je dokazao Bog, koji
nije Bog mrtvih nego `ivih, a Avram, Isak i Jakov su `i-
vi; a potom parabolom o bogatom ~oveku u Paklu i La-
zaru na Nebu (Luka 16:22-31).
Druga stvar, da se ljudi ne `ene na Nebu, dokazana
je re~ima: a koji se udostoje dobiti onaj svet i vaskrse-
nje iz mrtvih niti }e se `eniti ni udavati. Jasno je da se
ovime misli na duhovno ven~anje jer odmah iza ovoga
slede re~i: Jer vi{e ne mogu umreti, jer su kao an|eli i
sinovi su Bo`iji kad su sinovi vaskrsenja. Duhovno ven-
~anje zna~i povezivanje sa Gospodom, ne{to {to se de-
{ava na Zemlji, a kada se desi na Zemlji, desilo se i na
Nebu. Ven~anje se, stoga, ne mo`e ponoviti na Nebu, niti
se mo`e ponovo `eniti i udavati. To je zna~enje ovih re-
~i: Deca ovog sveta `ene se i udaju. A koji se udostoje
dobiti onaj svet i vaskrsenje iz mrtvih niti }e se `eniti ni
udavati. Gospod ove ljude zove sinovima ven~anja (Ma-
tej 9:15; Marko 2:196); a u ovom odlomku an|elima, si-
novima Bo`jim i sinovima vaskrsenja.
Ven~anje je povezivanje sa Gospodom, a onoga koji
ide na ven~anje na Nebu prihvata Gospod. To se vidi iz
ovih odlomaka: Carstvo je nebesko kao ~ovek car koji
na~ini svadbu sinu svom, i posla sluge svoje da zovu
zvanice na svadbu (Matej 22:1-14). Carstvo nebesko je
kao deset devojaka koje izi|o{e na susret `eniku, od ko-
jih pet behu spremne i otido{e na ven~anje (Matej 25:1).
Jasno je da je ovde Gospod aludirao na sebe u stihu tri-
naest ovog poglavlja koji ka`e: Stra`ite dakle, jer ne
znate dan ni ~as u koji }e Sin ~ove~ji do}i. A u Knjizi
Otkrivenja:
6 Sintagma "sinovi ven~anja" na gr~kom glasi "sinovi svadbene odaje"
(Prim. prev.)
67
Emanuel Svedenborg
Jer do|e svadba Jagnjetova, i `ena Njegova pripra-
vila se. Blago onima koji su pozvani na ve~eru svadbe
Jagnjetove. (Otkrivenje 19:7, 9)
Postoji duhovno zna~enje u svemu {to Gospod ka`e,
kao {to je jasno prikazano u U~enju Novog Jerusalima o
Svetom pismu, objavljenom u Amsterdamu 1763.
*****
42. Doda}u ovde i prikaz dva iskustva iz duhovnog
sveta, pa evo prvog.
Jednog jutra se zagledah u nebo i ugledah iznad se-
be tri {iroka nivoa jedan iznad drugog, i kako nastavih da
gledam, prvi nivo se otvori, pa drugi za njim i kona~no
tre}i i najvi{i. To me prosvetli tako da shvatih da an|eli,
koji tvore prvo ili najni`e Nebo, bejahu na prvom nivou,
ovi koji tvore drugo ili srednje Nebo, bejahu na drugom
nivou, a ovi koji tvore tre}e ili najvi{e Nebo na tre}em.
Isprva se zapitah {ta to zna~i i za{to se tako po-
javljuje; a onda ~uh glas, poput zvuka trube, kako dolazi
s Neba, koji re~e: „Primetili smo, a sada i vidimo da raz-
mi{lja{ o bra~noj ljubavi. Mi znamo da do sada niko na
Zemlji nije znao {ta je u su{tini prava bra~na ljubav i
odakle poti~e, iako je to va`no znati. Gospod je zato izvo-
leo da ti otvori Nebo, tako da prosvetljuju}a svetlost pro-
dre u unutarnje nivoe tvog uma i omogu}i ti da to shvati{.
Na{e bo`anske radosti na Nebesima, naro~ito tre}em, po-
ti~u prvenstveno od bra~ne ljubavi. Zato nam je dozvo-
ljeno da ti dole po{aljemo jedan bra~ni par da se uveri{.“
Odjednom se sa najvi{eg ili tre}eg neba zaputi dole
jedna ko~ija, rekao bih, s jednim an|elom. Ali kako se
pribli`avala, u~ini mi se da vidim dva an|ela u njoj. Ko-
~ija je izdaleka svetlucala kao dijamant, i u nju su bila
upregnuta dva `drepca, bela kao sneg. Putnici koji su se
vozili u ko~iji dr`ahu u rukama dve grlice, pa mi se
obrati{e: „Ti bi `eleo da ti pri|emo bli`e, ali se pazi da
68
Bra~na ljubav
te goru}e ble{tavilo, koje poti~e sa neba sa kojega silaz-
imo, ne pogodi prejako. Ono }e sigurno razbistriti vi{e
pojmove u tvom umu, koji su sami po sebi nebeski. Ali,
oni se ne mogu izraziti u svetu u kojem se sada nalazi{.
Zato racionalno pojmi ovo {to }e{ ~uti, pa to objasni
svom umu.“
„Bi}u pa`ljiv“, odgovorih, „pri|ite bli`e.“ I oni pri-
|o{e i ispostavi se da su mu` i `ena. „Mi smo bra~ni par“,
reko{e. „Mi vodimo bla`en `ivot na Nebu od vremena
koje vi zovete Zlatnim dobom. Mi smo neprestano u cve-
tu mladosti, u kojem nas danas vidi{.“
Ja sam zurio u njih oboje, jer sam shvatio da su nji-
hov `ivot i njihovi ukrasi bili slika bra~ne ljubavi. Nji-
hovi `ivoti videli su se na njihovim licima, njihovi ukrasi
na njihovim haljinama. Jer su svi an|eli oblici ljubavi u
ljudskom obliku. Njihovo vode}e ose}anje isijava s nji-
hovih lica, i ono im obezbe|uje i odre|uje {ta }e nositi.
Zato se na Nebu ka`e: svako je obu~en po svom ose}a-
nju. Mu` se ~inio po godinama u dobu izme|u adoles-
cencije i punoletstva. O~i su mu svetlucale iskri~avom
svetlo{}u, odaju}i utisak mudrosti ljubavi; ova svetlost
~inila je da njegovo lice sija jednom vrstom unutra{njeg
sjaja, a to isijavanje mu je ko`u ~inilo sjajnom i spolja,
tako da je celo njegovo lice bilo jedna ljupka divota. No-
sio je ogrta~ do gle`njeva preko plave haljine sa zlatnim
pojasom, ukra{ene s tri draga kamena, safirom s obe stra-
ne i alemom u centru. Imao je duga~ke ~arape svetle
boje lana, protkane srebrnim nitima i srebrne cipele. Ovo
je bila predstava mu`a u bra~noj ljubavi.
I u `eni se prikazala sli~no. I video sam joj lice i
nisam ga video. Izgledala je kao sama Lepota, ali je
nisam mogao videti jer je bila neizreciva. Lice joj je sija-
lo goru}om svetlo{}u, svetlo{}u koju an|eli na tre}em
Nebu u`ivaju i to mi je pomutilo vid, tako da sam bio
jednostavno zadivljen. Kada je to primetila, obrati mi se.
„[ta vidi{?“, upita me. „Ne vidim ni{ta sem bra~nu
69
Emanuel Svedenborg
ljubav i oblik koji uzima“, odgovorih. „Ali ja istovreme-
no i vidim i ne vidim.“
Na ovo se ona okrenu u stranu k svom mu`u, a ja
se tada upiljih u nju jo{ nepomi~nije. Njene o~i sijale su
svetlo{}u njenog neba, goru}om svetlo{}u, kako rekoh, ko-
ja poti~e iz ljubavi prema mudrosti. Jer ljubav koju `ene
ose}aju prema svojim mu`evima na tom nebu poti~e iz
njihove mudrosti i na nju je koncentrisana, a ljubav koju
mu`evi ose}aju prema svojim `enama poti~e iz njihove
ljubavi prema njima i na nju je koncentrisana, tako da ih
to sjedinjuje. Rezultat je bila takva njena lepota, da je ni-
jedan slikar nikada ne bi mogao prikazati onako kako izgle-
da, jer njegovim bojama fali sjaja, a njegova umetnost ne-
ma sredstva kojima bi izrazila njenu ljupkost. Kosa joj je
bila prelepo ure|ena i nosila je cve}e u njoj, napravljeno
od dragog kamenja. Njena ogrlica je bila od alema, i s nje
je visila krunica od dragulja boje zlata, i nosila je biserne
narukvice. Bila je obu~ena u crvenu haljinu, preko bluze
grimizne boje, koja je bila pri~vr{}ena rubinima s prednje
strane. Bio sam, me|utim, iznena|en kad sam video da
se boje menjaju kako se okre}e k svom mu`u i od njega,
kada bi ja~e ili slabije zaiskrile; vi{e kada se pogledaju,
a manje kada ne gledaju direktno jedno u drugo.
Po{to sam to video, ponovo mi se obrati{e; a dok
je mu` govorio, ~inilo se kao da to {to on govori dolazi
istovremeno od `ene, a kada je `ena govorila, ~inilo se
kao da to dolazi od njenog mu`a istovremeno, toliko su
sjedinjeni bili njihovi umovi iz kojih su re~i tekle. I tada
sam ~uo i glas bra~ne ljubavi, koja je bila u unutarnjem
skladu sa njihovim govorom i koja je bila proizvod sre}e
u stanju mira i nevinosti.
Na kraju reko{e: „Zovu nas nazad, moramo i}i.“ Ta-
da se pope{e u ko~iju, kao i pre. Odvezo{e se poplo~anom
stazom izme|u cvetnih leja, drve}a masline i pomoran`e
bogatih plodovima. Kad pri|o{e svome nebu, devojke iza-
|o{e da ih do~ekaju i uvedu unutra.
70
Bra~na ljubav
43. Nakon toga videh an|ela s tog neba. Dr`a{e u
ruci pergament, koji odvi s re~ima: „Video sam da raz-
mi{lja{ o bra~noj ljubavi. Ovaj pergament sadr`i obilje mu-
drosti o toj temi, koja jo{ nije otkrivena svetu. Sada se
mora otkriti, jer je to va`no. Na na{em nebu ima vi{e ova-
kvog blaga nego igde drugo, jer mi u`ivamo brak ljubavi
i mudrosti. Ovde prori~em da }e jedini ljudi koji }e u~i-
niti ovu ljubav sopstvenom biti oni koje Gospod primi u no-
vu Crkvu, koja je Novi Jerusalim.“ Ovim re~ima, an|eo
ostavi odvijen pergament, koji neki an|eoski duh uze i
ostavi na sto u sobi; koju odmah zaklju~a, pa predade
klju~ meni, podu~iv{i me: „Pi{i o ovome.“
71
Emanuel Svedenborg
upita{e: „Da li ste mo`da videli neku `enu?“ „Da, jesmo“,
odgovori{e oni.
Kao odgovor na njihova pitanja o Nebu, an|eoski
duh im re~e: „Na Nebu je sve veli~anstveno i divno, stva-
ri takve vrste va{e o~i nisu nikada videle. Ima devojaka
i mladi}a, devojke su tako lepe da bi se mogle zvati
uzorima lepote, a mladi}i su tako dobrog karaktera da bi
se mogli smatrati uzorima dobrog karaktera. Lepota de-
vojaka i dobar karakter mladi}a se tako dobro sla`u da
li~e na oblike koji se lako uklapaju jedni s drugima.“
Dvojica prido{lica se raspitivahu o tome da li je
ljudski oblik na Nebu potpuno identi~an ljudskom obliku
u Prirodnom svetu. Odgovor je bio da su oni potpuno isti
i da ni{ta nije oduzeto ni mu{karcu ni `eni. Ukratko, mu-
{karac je mu{karac, a `ena je `ena, sa svim savr{enstvom
oblika kojima su stvaranjem obdareni. „Molim vas sklo-
nite se tu negde i pregledajte se kako biste se uverili da
ste u istoj meri mu{karac kao i pre.“
Prido{lice postavi{e drugo pitanje: „U svetu koji smo
napustili, re~eno nam je da na Nebu nema stupanja u
brak, jer su ljudi tada an|eli. Pa da li je seksualna ljubav
mogu}a?“ An|eoski dusi odgovori{e: „Va{a vrsta seksu-
alne ljubavi je nemogu}a, ali postoji an|eoska seksualna
ljubav koja je ~edna i oslobo|ena svih ~ari po`ude.“ „Ako
je seksualna ljubav“, re~e prido{lica, „li{ena ~ari, {ta je
ona tada?“ U razmi{ljanju o toj vrsti ljubavi oni zaje~a{e
pa reko{e: „Koliko dosadna nebeska radost mora biti!
Kako mo`e ijedan mladi} po`eleti da ode na Nebo? Zar
nije takva ljubav jalova i be`ivotna?“
An|eoski dusi odgovori{e s osmehom: „Seksualna
ljubav me|u an|elima, kao vrsta nebeske ljubavi, obilu-
je najintimnijim u`ivanjima. To je izuzetno prijatno ose-
}anje, kao da je svaki deo uma pro{iren. Ona deluje na
svaki deli} grudi, a u njima je tako kao da srce igra igru
sa plu}ima; a ta igra podsti~e disanje, glas i govor. Ona
~ini kontakt me|u polovima, to jest izme|u mladi}a i
72
Bra~na ljubav
devojaka, pravim modelom nebeskog zadovoljstva, jer je
~isto.
Sve prido{lice koje dolaze na Nebo testiraju se da
se vidi koliko su ~edni. Uvode se u dru{tvo devojaka ne-
beske lepote, da bi one otkrile po njihovom glasu, govo-
ru, licu, o~ima, pokretima i sferi koju emituju kakva je
njihova seksualna ljubav. Ako je pohotljiva, oni odlaze i
govore svojim prijateljima da su videli satire i harpije. Pri-
do{lice tako|e podle`u promeni i pojavljuju se kosmati
pred o~ima an|ela, sa stopalima kao u teladi i leoparda.
Oni se brzo {alju dole da ne bi svojom po`udom zagadili
atmosferu na Nebu.“
^uv{i ovo, dve prido{lice ponovo reko{e: „Zna~i ne-
ma seksualne ljubavi na Nebu! [ta mo`e biti ~edna seksu-
alna ljubav do ljubav li{ena svoje `ivotne su{tine? Sigurno
su kontakti izme|u mladi}a i devojaka na Nebu dosadna
zadovoljstva. Mi nismo napravljeni od kamena ili drve-
ta, ve} od ose}anja i `elje za `ivotom.“
^uv{i ovo, dva an|eoska duha rezignirano odgovo-
ri{e: „Vi ne znate {ta zna~i ~edna seksualna ljubav, zato
{to ni sami niste ~edni. Ta ljubav je najvi{e ushi}enje uma,
pa time i srca, ali ne i mesa ispod srca. An|eoska ~ed-
nost, koju dele oba pola, spre~ava ovu ljubav da pro|e
ispod barijere srca, ali unutar i iznad nje dobar karakter
mladi}a u`iva radosti ~edne seksualne ljubavi s lepotom
mlade `ene. Obe su unutarnje i prebogate {armom da bi
se opisale re~ima. Ova seksualna ljubav je isklju~ivo pra-
vo an|ela, jer oni imaju samo bra~nu ljubav; i ona se ne
mo`e me{ati sa pohotnom seksualnom ljubavi. Prava bra~na
ljubav je ~edna ljubav i nema ni{ta zajedni~ko sa pohotnom
ljubavi. Ona se ograni~ava na jednu osobu suprotnog po-
la na u{trb svih ostalih, jer je to ljubav duha koja vodi
ljubavi tela, a ne ljubav tela koja vodi ljubavi duha, dru-
gim re~ima, to nije ljubav koja napada duh.“
Dvema prido{licama beja{e drago da to ~uju pa re-
ko{e: „Dakle postoji seksualna ljubav na Nebu. [ta je onda
73
Emanuel Svedenborg
bra~na ljubav?“ A an|eoski dusi im odgovori{e, „Raz-
mislite dublje i preispitajte svoje misli; otkri}ete da je va-
{a seksualna ljubav vanbra~na ljubav, sasvim razli~ita od
bra~ne ljubavi, koja se razlikuje od nje kao p{enica od
pleve, ili kao ono {to je ljudsko od onoga {to je `ivotinj-
sko. Ako pitate `ene na Nebu {ta je vanbra~na ljubav,
siguran sam da }e vam odgovoriti: Kako to mislite? [ta
to govorite? Kako mo`ete izgovoriti jedno takvo pitanje
koje vre|a na{e u{i? Kako mo`e ljubav koja nije stvore-
na biti ro|ena u ~oveku?
Ako ih onda pitate {ta je prava bra~na ljubav, znam
da }e vam odgovoriti da to nije seksualna ljubav, ve} lju-
bav bi}a suprotnog pola, ne{to {to se de{ava samo kada
mladi} vidi devojku koju mu je Bog odredio, a devojka vi-
di mladi}a. Tada oboje osete kako se u njihovim srcima
rasplamsava bra~na vatra i on shvati da je ona njegova, a
ona shvati da je on njen. Njihove ljubavi se sre}u, upozna-
ju i trenutno spajaju njihove du{e, a time i njihove umove.
Odatle im silaze u grudi, a po{to se ven~aju {ire se i dalje,
postaju}i ljubavi u svoj svojoj puno}i, rastu}i iz dana u dan,
sve dok oni ne prestanu da budu dva, ve} jedno bi}e.
Znam tako|e da }e se ove `ene na Nebu zakleti da
ne znaju ni za kakvu drugu vrstu seksualne ljubavi. Jer }e
re}i: Kako seksualna ljubav mo`e da postoji, ako ne iza-
|e da sretne drugu i primi je zauzvrat, tako da u ~e`nji
za ve~nim jedinstvom, dvoje postanu jedno telo?“ Na ovo
an|eoski duh dodade: „Na Nebu niko ne zna {ta je to
promiskuitet, niti ~ak da postoji. An|eli se slede na ideju
po`udne ljubavi ili vanbra~ne ljubavi; s druge strane ~e-
dna, bra~na ljubav ih posvuda greje. U slu~aju ljudi, sva-
ki njihov mi{i} omlitavi na pojavu kurve i zategne se kad
se pojave njihove `ene.“
^uv{i ovo tri prido{lice upita{e da li bra~ni parovi
na Nebu ose}aju potpuno istu vrstu ljubavi kao na Ze-
mlji. Dva an|eoska duha im odgovori{e potvrdno. Tada
videv{i da oni `ele da znaju jesu li krajnja zadovoljstva
74
Bra~na ljubav
ista i tamo, oni reko{e da jesu, ali daleko bla`enija, jer
reko{e: „An|eoska percepcija i ose}aji mnogo su lep{i od
ljudskih; a {ta o`ivljava ljubav do plime potentnosti? Njen
nedostatak sigurno vodi prekidu i hla|enju ljubavi? Zar
nije ta snaga upravo mera, stepen i osnova te ljubavi? Zar
ona nije njen po~etak, vrhunac i dovr{etak? Univerzalni
je Zakon da se stvari zapo~inju onim krajnjim, odr`avaju
njime i traju pomo}u njega. Tako je i sa ovom ljubavlju;
tako da ako nema krajnjih zadovoljstava, ne}e biti ni
zadovoljstva bra~ne ljubavi.“
Tada prido{lice upita{e da li krajnja zadovoljstva te
ljubavi rezultiraju ro|enjem dece, i ako ne, kakva je nji-
hova svrha? An|eoski duh im odgovori da tamo nema
prirodne, ve} samo duhovne dece. „[ta su“, upita{e oni,
„duhovna deca?“ „Bra~ni par“, odgovori{e im dusi, „sve
se vi{e sjedinjuje krajnjim zadovoljstvima u braku dobra
i istine. Brak dobra i istine je brak ljubavi i mudrosti, a
ljubav i mudrost su deca ro|ena u tom braku. Po{to je
na Nebu mu` mudrost, a `ena ljubav prema mudrosti, a
obe su duhovne, oni ne mogu imati drugu, sem duhovnu
decu za~etu i ro|enu ovde. Zato ova zadovoljstva ne ~ine
an|ele poti{tenim, kao neke na Zemlji, ve} veselim; to
je tako zbog neprestanog priliva sve`e snage za zamenu
prethodne, koja je odmah obnavlja i prosvetljuje. Jer se
svi koji do|u na Nebo vra}aju u prole}e svoje mladosti
i povrativ{i snagu tog doba zadr`avaju je zauvek.“
^uv{i ovo prido{lice upita{e: „Zar mi nismo ~itali u
Re~i da na Nebu ljudi ne stupaju u brak, jer su tada an-
|eli?“ „Po{tujte Nebo“, an|eoski dusi odgovori{e na ovo,
„i dobi}ete va{ odgovor.“ Oni tada upita{e za{to bi tre-
balo da po{tuju Nebo. „Zato {to upravo odatle dobijamo
na{e tuma~enje Re~i. Re~ je duboko duhovna, a an|eli
}e nas, s obzirom da su duhovni, podu~iti njenom duhov-
nom zna~enju“, odgovori{e im an|eoski dusi.
Nakon nekog vremena, Nebo se otvori nad njihovim
glavama i dva an|ela se pojavi{e, koji reko{e: „Postoje
75
Emanuel Svedenborg
ven~anja na Nebesima kao i na Zemlji, ali samo za one
za koje se dobro i istina ven~avaju, jer nijedni drugi nisu
an|eli. Stoga je ovde re~ o duhovnim ven~anjima, ven~a-
njima dobra i istine. Ona su mogu}a na Zemlji, ali ne
nakon smrti, pa se tako i ne nastavljaju na Nebu. Postoji
pri~a o pet ludih devojaka koje su tako|e bile pozvane
na ven~anje, ali nisu mogle u}i jer nemahu brak dobra i
istine; jer nisu imale ulja, ve} samo lampe. Ulje zna~i do-
bro, a lampe istinu; a stupanjem u brak ulazi se na Nebo,
u kojem je taj brak.“
Tri prido{lice bejahu veoma sre}ne kad to ~u{e, pu-
ni ~e`nje za Nebom i nadaju}i se da }e se tamo o`eniti.
Zato reko{e: „Mi }emo se posvetiti dobrom vladanju i
ispravnom `ivotu, da bismo mogli ostvariti na{e ciljeve.“
76
III
78
Bra~na ljubav
jer nakon smrti mu{karac ostaje mu{karac, a `ena `ena;
i nema ni~ega u du{i, umu ili telu {to nije mu{ko u mu-
{karcu i `ensko u `eni. Ovo dvoje su tako stvoreni da se
bore za sjedinjenje, odnosno za spajanje u jedno. Ova
borba je seksualna ljubav koja prethodi bra~noj ljubavi.
Od stvaranja je ova usmerenost prema sjedinjenju utisnu-
ta u svaki detalj mu{karca i `ene, iz ~ega proizilazi da
ne mo`e biti izbrisana ili umreti zajedno sa telom.
79
Emanuel Svedenborg
koja se usmerava na i deli sa vi{e osoba suprotnog pola,
a bra~na ljubav se usmerava na i deli sa jednom osobom
suprotnog pola. Ljubav koja se usmerava i deli sa vi{e
osoba je prirodna ljubav, i ona je ono {to je ljudima za-
jedni~ko sa `ivotinjama i pticama, koje su prirodna stvo-
renja. Ali bra~na ljubav je duhovna, specijalna i osobita
karakteristika ljudskih bi}a, jer su ljudska bi}a stvorena,
odnosno ro|ena da postanu duhovna bi}a. U meri u kojoj
osoba postaje duhovna, ona odbacuje seksualnu ljubav i
preuzima bra~nu.
Na po~etku braka ~ini se da je seksualna ljubav udru-
`ena sa bra~nom ljubavi. Ali kako brak napreduje, ove lju-
bavi postaju odvojene, da bi kod duhovnih ljudi, seksualna
ljubav bila odba~ena, a bra~na prihva}ena. Kod prirodnih
ljudi se de{ava obratno. Ovo {to sam sada kazao razja{nja-
va da je seksualna ljubav, s obzirom da se deli sa vi{e oso-
ba i da je su{tinski prirodna, ili pre `ivotinjska, ne~ista
i razvratna, jer je lutaju}a i nezaustavljiva, razbludna. Bra~-
na ljubav je potpuno druga~ija. Na slede}im stranicama
}e se videti da je bra~na ljubav duhovna i potpuno ljudska.
80
Bra~na ljubav
Ako su skladna i saose}ajna, oni nastavljaju svoj bra~ni `ivot;
ali ako su neskladna i antipati~na, oni ga prekidaju.
Ako je ~ovek imao vi{e od jedne `ene, on se naiz-
meni~no udru`uje sa njima, dok se nalazi u spolja{njem
stanju, ali po ulasku u svoje unutarnje stanje, kada bude
u stanju da spozna prirodu ose}aja ljubavi, on bira jednu
`enu, a ostavlja ostale, ili ih pak ostavlja sve. Naime, u
duhovnom svetu kao i u prirodnom, hri{}anima je zabra-
njeno da o`ene vi{e od jedne `ene, jer je to napad na veru
i obesve}enje vere. Isto je i sa `enama, ako su imale vi{e
od jednog mu`a. Me|utim, `ene nisu te koje formiraju za-
jednice sa svojim mu`evima; one im se samo predstave,
a mu`evi ih uzimaju sebi. Treba napomenuti da mu`evi
retko prepoznaju svoje `ene, ali `ene vrlo dobro prepo-
znaju svoje mu`eve, jer su `ene u stanju da osete unutar-
nju ljubav, dok mu{karci ose}aju samo spolja{nju.
81
Emanuel Svedenborg
zli i spolja. Isto tako, oni koji su bili dobri, sada }e biti do-
bri i iznutra i spolja.
Jer nakon smrti svako postaje onakav kakav je bio
iznutra, ne spolja. U tu svrhu, osoba se periodi~no uvodi
u spolja{nje pa u unutanje stanje. Kad se na|e u svom spo-
lja{njem stanju, osoba je mudra, to jest ona `eli da izgle-
da kao da je mudra, ~ak i ako je zla. Ali zao ~ovek je u
su{tini glup; on mo`e povremeno videti svoju glupost i
dovesti se pameti. Ali ako se ne urazumi na svetu, to ne
mo`e uraditi kasnije, jer on voli svoju glupost i `eli da je
zadr`i. Time on poti~e svoju vanj{tinu da bude jednako bu-
dalasta, ~ine}i svoje unutarnje i spolja{nje jednim. Kada se
to desi, on je spreman za Pakao.
Dobar ~ovek ide drugim putem. Po{to je na svetu
verovao u Boga i dozvao se pameti, on je mudriji iznutra
nego spolja. Spolja su ga povremeno dovodila do ludila
isku{enja sveta i njegova ta{tina. Tako da i on svoju spo-
lja{njost dovodi u harmoniju sa svojim unutarnjim, koje
je, kao {to rekoh, mudro. Kada se to desi, on je spreman za
Nebo. Ovo ilustruje na~in na koji se spolja{njost odla`e,
a unutarnjost uzima nakon smrti.
82
Bra~na ljubav
`ivi, u kojima je prisutan oskudan izbor, ograni~en na po-
znata doma}instva i na ona me|u njima koja su u istom
polo`aju. Zbog toga je ve}ina brakova koji su ugovoreni
u svetu spolja{nja, ali ne i unutarnja istovremeno. Ipak
je unutarnje jedinstvo, jedinstvo du{a, ono koje zapravo
~ini brak. To jedinstvo ne mo`e se osetiti pre nego {to
osoba odlo`i svoju vanj{tinu i preuzme unutarnje, a to se
de{ava nakon smrti. To je razlog {to se na Nebu de{avaju
rastave, nakon kojih slede nove zajednice sa osobama istog
tipa, osim ako se takva zajednica ne oformi na Zemlji.
To se mo`e desiti onima koji su od mladosti voleli, `eleli
i molili Gospoda za zakonit i prikladan brak sa jednim
partnerom, odbijaju}i i ignori{u}i prolazne strasti.
83
Emanuel Svedenborg
sama ku}a ili lokacija ih razdvajaju, odbijaju}i ih i tera-
ju}i. Zato se onima, kojima se dopusti, nakon pripreme,
dolazak na Nebo, obezbe|uje brak s partnerom ~iju du{u
tako jako privla~i jedinstvo s drugom, da ne `eli da ima
dva `ivota ve} jedan. Iz tog razloga se nakon rastanka
~oveku daje odgovaraju}a `ena, a `eni odgovaraju}i mu`.
84
Bra~na ljubav
ni. Sve duhovne stvari same po sebi odnose se na ljubav
i mudrost, pa su ove te koje se ra|aju iz njihovog braka.
Ka`em da se ra|aju, jer bra~na ljubav usavr{ava an|ela,
jer ga sjedinjuje s njegovim partnerom, a to ga ~ini sve
vi{e i vi{e ljudskim. Jer, kao {to rekoh, bra~ni par na
Nebu nisu dvoje, ve} jedan an|eo. Bra~na zajednica ih
stoga ispunjava onim {to je ljudsko, to jest `eljom da bu-
du mudri i da vole sve {to je povezano s mudro{}u.
85
Emanuel Svedenborg
odgovaraju}i partner, ali se ovaj prirodni proteruje da se
pridru`i sli~nim duhovima u razuzdanom okru`enju.
(c) Me|utim, oni koji su na svetu `iveli kao samci,
i ne razmi{ljaju}i o braku, ostaju neven~ani ako su duhov-
ni. Ali ako su prirodni, postaju bludnici. Drugo je ako su
samci ~eznuli za brakom ili su pak bezuspe{no poku{a-
vali da na|u partnera za brak. Ako su ti ljudi duhovni, nji-
ma se obezbe|uje blagosloven brak, ali ne pre nego {to
do|u na Nebo.
(d) Oni koji su bili zatvoreni u religijskim institucija-
ma sveta, `ene kao i mu{karci, nakon `ivljenja `ivotom mo-
naha, koji se nastavlja neko vreme nakon smrti, osloba|aju
se svojih zaveta i pu{taju. Oni dobijaju slobodu da zadovo-
lje svoje `elje, bilo da `ele da `ive u braku ili ne. Ako `ele,
mogu; ako ne `ele, upu}uju se samcima na rubu Neba. Ali
oni raspaljeni nedozvoljenom po`udom se obeshrabruju.
(e) Samci `ive na rubu Neba, jer je sfera konstant-
nog celibata odbojna sferi bra~ne ljubavi, sferi Neba sa-
mog. To dolazi od nebeskog braka Gospoda i Crkve.
*****
55. Ovde }u izneti prikaz dva iskustva, pa evo prvog.
Jednom sam ~uo kako sa Neba dopire prelepa muzi-
ka. To su `ene i devojke zajedno pevale pesmu. Njena le-
pota je bila poput izraza neke ljubavi, koji izbija
ujedna~enim tokom. Pesme na Nebu nisu ni{ta drugo do
emocije u zvu~noj formi, to jest emocije izra`ene prila-
go|enim zvukom, jer kako se misli iskazuju govorenjem,
tako emocije pevanjem. An|eli mogu shvatiti predmet
emocije na osnovu pravilnosti i fluentnosti modulacije.
Oko mene je bilo vi{e duhova, od kojih mi neki re-
ko{e da oni mogu ~uti ovu prelepu muziku, koja je bila
muzika neke vrste ljubavi, ali da ne znaju {ta je njen pred-
met. Oni u~ini{e nekoliko pretpostavki, ali bez uspeha.
Jedna od pretpostavki bila je da ta pesma iskazuje emo-
86
Bra~na ljubav
ciju mlado`enje i mlade pri zarukama, druga da predsta-
vlja najraniju fazu u ljubavi izme|u mu`a i `ene.
Tada se me|u njima pojavi jedan an|eo s Neba i re-
~e da one pevaju o ~ednoj seksualnoj ljubavi. Prisutni upi-
ta{e {ta je to ~edna seksualna ljubav. An|eo im odgovori
da je to ljubav mu{karca prema mladoj `eni ili `eni ljup-
ke pojave i dobrog vladanja, bez niskih primisli; i ljubav
`ene prema mu{karcu. S ovim re~ima an|eo nestade.
Pevanje se nastavi, pa po{to su sada znali {ta je pre-
dmet iskazivane ljubavi, oni po~e{e da je ~uju na mnoge
razli~ite na~ine, svaki prema stanju svoje ljubavi. Oni koji
su gledali na `ene ~asno, ~uli su skladno i ljupko pevanje.
Ali oni koji su na `ene gledali pohotljivo, ~uli su ga kao
neskladno i deprimiraju}e, dok su oni koji su na `ene gle-
dali sa nenaklono{}u, pevanje ~uli kao neskladno i grubo.
Zemlja na kojoj su stajali odjednom se pretvori u
pozori{te i glas se za~u, koji re~e: „Prokomentari{ite ovu
ljubav.“ Tada se tu pojavi{e duhovi iz razli~itih dru{tava,
a me|u njima i neki an|eli obu~eni u belo, koji kaza{e: „Mi
smo u Svetu duhova istra`ili sve vrste ljubavi, ne samo
ljubav mu{karca prema mu{karcu i `ene prema `eni i uza-
jamnu ljubav mu`a i `ene, ve} i ljubav mu{karca prema
`eni i `ene prema mu{karcu. Nama je dozvoljeno da vr{i-
mo ispitivanja po dru{tvima, ali jo{ nismo nai{li ni na
jednu obostranu ~ednu seksualnu ljubav, sem me|u onima
koji su obdareni konstantnom snagom od prave bra~ne
ljubavi; a oni su na najvi{im Nebesima. Tako|e nam je
dopu{teno da osetimo uticaj te ljubavi na emocije na{ih srca,
i mi smo osetili da on po prijatnosti prevazilazi svaku dru-
gu ljubav, sem ljubavi bra~nog para ~ija su srca jedno.
Ali mi bismo da ~ujemo va{ komentar ove ljubavi, jer ona
je za vas ne{to novo i nepoznato. Kako je ona vrhunac
ljupkosti, mi na Nebu je zovemo blago{}u Neba.“
Tada se u diskusiju prvo uklju~i{e oni koji nisu bili
u stanju da razmi{ljaju o ~ednosti u vezi sa brakom. „Da
li iko mo`e“, reko{e oni, „kad vidi lepu ili simpati~nu
87
Emanuel Svedenborg
devojku ili `enu, obuzdati svoje misli i odr`ati ih neupr-
ljane po`udom u toj meri da zavoli njenu lepotu i da ne
po`eli, ako bi mu bilo dozvoljeno, da je oku{a? Da li iko
mo`e preobratiti po`udu, uro|enu svakom ~oveku, u
takvu ~ednost da je u~ini onim {to nije i da nastavi da
voli i dalje? Da li se seksualna ljubav, kada pre|e sa o~i-
ju u misli, mo`e zaustaviti na licu `ene? Zar ona smesta
ne silazi u grudi i ni`e? An|eli su ispri~ali besmislice
kada su rekli da postoji ~edan oblik te ljubavi, koji je
uprkos tome najsla|i od svih; ljubav koja je omogu}ena
jedino mu`evima koji imaju pravu bra~nu ljubav, tako da
imaju izuzetnu snagu sa svojim `enama. Da li su oni to-
liko iznad drugih da kad vide lepu `enu mogu uzdi}i
svoje misli, kao u i{~ekivanju, kako bi ih spre~ili da si|u
i urade ono {to ~ini tu ljubav?“
Slede}i govornici bejahu oni koji su ose}ali i toplinu
i hladno}u, hladno}u prema svojim `enama, a toplinu ka
drugom polu. „[ta je ~edna seksualna ljubav?“ reko{e.
„Pripisati ~ednost ljubavi je kontradiktornost. Mo`ete li
pripisati kontradiktornost, a da ne oduzmete ono {to se
smatra su{tinom stvari, u~iniv{i je nepostoje}om? Kako
~edna seksualna ljubav mo`e biti najsla|a od svih ljubavi
kada je ~ednost li{ava lepote? Svi vi znate gde se nalazi
lepota te ljubavi. Pa kada se ideja sjedinjenja odbaci s
njom, gde je onda njena lepota, i odakle }e do}i?“
Tada se ume{a{e i drugi, koji reko{e: „Mi smo bili
s najlep{ima `enama, a da ih nismo po`eleli. I mi znamo
{ta je ~edna seksualna ljubav.“ Ali njihovi drugovi, zna-
ju}i za njihovu podlost, odgovori{e, „Vi gajite nesklonost
prema drugom polu zbog svoje impotencije, a to nije
~edna seksualna ljubav, ve} krajnje ne~ista ljubav.“
^uv{i to, an|eli se naljuti{e pa upita{e za mi{ljenje
one koji su stajali sa desne, odnosno s ju`ne strane. „Po-
stoji“, reko{e oni, „uzajamna ljubav dva mu{karca, uza-
jamna ljubav dve `ene, i ljubav mu{karca prema `eni i
`ene prema mu{karcu. Ove tri vrste ljubavi su potpuno
88
Bra~na ljubav
razli~ite. Ljubav dva mu{karca je kao ljubav dva intelek-
ta, jer je mu{karac stvoren i ro|enjem predodre|en da
postane intelektualno bi}e. Ljubav dve `ene je kao ljubav
dve naklonosti prema intelektu mu{karca, jer je `ena stvo-
rena i ro|enjem predodre|ena da postane ljubav prema
intelektu mu{karca. Ove ljubavi, izme|u dva mu{karca i
dve `ene, ne poniru duboko u grudi, ve} ostaju spolja,
dodiruju}i ih povr{no i ne vode nikakvom unutarnjem je-
dinstvu dvoje ljudi. To je, tako|e, razlog za{to se dva
mu{karca bore razumnim argumentima, sa svoje strane, kao
bokseri; a dve `ene povremeno po`udom, sa svoje, kao
glumice koje se pretvaraju da se bore pesnicama.
Ali ljubav mu{karca i `ene je ljubav intelekta i nje-
gove emocije, koja zaranja u dubine i vodi jedinstvu. To
jedinstvo je ljubav; ali jedinstvo umova, a ne tela, a pod-
sticaj k tom jedinstvu i nijednom drugom je duhovna
ljubav, koja je ~edna ljubav. Ova ljubav je jedino mo-
gu}a za one koji poseduju pravu bra~nu ljubav, odnosno
obilnu potentnost, jer im ~ednost ne dozvoljava da osete
ikakav uticaj ljubavi iz tela druge `ene sem njihove
vlastite. Budu}i u stanju izvanredne potencije, oni ne mo-
gu da vole drugi pol i da istovremeno preziru razbludnost.
Kao rezultat toga, oni poseduju ~ednu seksualnu ljubav,
koja je po svojoj su{tini unutarnje duhovno prijateljstvo;
ona dobija na lepoti na osnovu svoje obilne, ali ~edne,
potentnosti. Ta obilna potentnost rezultat je potpunog
odricanja od promiskuiteta pa je, po{to se voli samo svo-
ja `ena, ona ~edna. Budu}i da tu ljubav u njihovom slu-
~aju ne u`ivaju tela, ve} samo duh, ona je ~edna; i zato
{to njihova uro|ena privla~nost ~ini da `enska lepota
istovremeno osvoji um, ona je prekrasna.“
^uv{i ovo ve}ina prisutnih rukama zatvori u{i, re-
kav{i: „Va{e re~i vre|aju na{e u{i i mi smatramo da ste
vi izrekli gluposti.“ Oni su bili ne~asni. Tada sa Neba po-
novo dopre pesma koja je bila jo{ i lep{a nego pre. Ali
za u{i ne~asnih ona zazvu~a kao neskladna galama, pa da
89
Emanuel Svedenborg
bi izbegli buku, oni izjuri{e iz pozori{ta i nadado{e se u
beg, ostavljaju}i nekolicinu za sobom, kojima je mudrost
omogu}ila da vole ~ednost u braku.
90
Bra~na ljubav
mudar ~ovek do|e iz druge zgrade, kojem ovaj re~e {alji-
vo: „Na{ gost je upitao {ta mudar ~ovek ili mudrost radi
sa `enom?“ To izazva op{ti smeh, a oni reko{e: „[ta je mu-
dar ~ovek ili mudrost bez `ene ili bez ljubavi? @ena je lju-
bav prema ~ovekovoj mudrosti.“
„Hajde da mudro porazgovaramo“, re~e na{ doma-
}in, „o temi uzro~nosti, po~ev{i od razloga lepote `ens-
kog pola.“ I oni po~e{e da govore jedan za drugim. Prvi
re~e da je razlog tome {to je `ene stvorio Bog kao na-
klonost prema mudrosti mu{karca, a naklonost prema
mudrosti je najve}a lepota.
Drugi re~e da je razlog taj {to je `ene stvorio Bog
pomo}u mudrosti mu{karca, od mu{karca, tako da su one
oblik mudrosti inspirisan emocijom ljubavi. A kako je
emocija ljubavi stvaran `ivot, `ena je `ivot mudrosti, a
mu{karac je mudrost, a `ivot mudrosti je najvi{a lepota.
Tre}i re~e da je razlog taj {to su `ene obdarene sen-
zibilno{}u prema radostima bra~nog `ivota, a kako je ce-
lo njihovo telo oru|e ovog ose}anja, iz toga neizostavno
sledi da je lepota tamo gde stanuju i gde se ose}aju ra-
dosti bra~ne ljubavi.
^etvrti re~e da je razlog taj {to je Bog uzeo lepotu
i otmenost `ivota od mu{karca i dao ih `eni. Tako je mu-
{karac, sve dok se ponovo ne sjedini sa svojom lepotom
i elegancijom u `eni krut, strog, hladan i odbojan. On ni-
je mudar, sem za sebe, {to ga ~ini neosetljivim. Ali, kada
se mu{karac sjedini sa svojom lepotom i otmeno{}u `ivo-
ta u `eni, on postaje prijatan, {armantan, `ivahan i mio,
pa tako i mudar.
Peti re~e da je razlog taj {to je `ena stvorena kao
model lepote, ali ne za sebe ve} za mu{karca, tako da
mu{karac, sam od sebe tvrd, mo`e omek{ati; njegov ka-
rakter, sam po sebi grub, mo`e postati blag, a njegovo
srce, samo od sebe hladno, mo`e postati toplo. To je ono
{to se mu{karcima de{ava kada postanu jedno telo sa
svojim `enama.
91
Emanuel Svedenborg
[esti re~e da je razlog taj {to je univerzum stvorio
Bog kao najsavr{enije delo. Ali ni{ta savr{enije u njemu
nije stvoreno od `ene s ljupkim licem i ispravnim vlada-
njem. Na tom velikodu{nom ~inu mu{karac treba da za-
hvali Bogu i da zauzvrat primi od njega mudrost.
Kada ove i mnoge druge sli~ne opcije bejahu iscrp-
ljene, oni ugleda{e njegovu `enu kroz kristalni zid. Ona
re~e svom mu`u: „Molim te, govori.“ Dok je on govo-
rio, mogli smo da primetimo u njegovim re~ima `ivot
mudrosti koji dolazi od njegove `ene, jer je njena ljubav
bila prisutna u zvuku njegovog govora. Tako je iskustvo
dalo svedoka ovoj istini.
Nakon toga mi posetismo Hram mudrosti i vrtove ko-
ji su ga okru`ivali. I odosmo puni radosti, pro{av{i kroz
arkadu do kapije, te si|osmo putem kojim smo se i popeli.
92
IV
94
Bra~na ljubav
se napokon ven~aju i u prvim danima nakon toga. Da li
postoji neko ko ne}e priznati i ko se ne}e slo`iti sa sle-
de}om tvrdnjom: da je ova ljubav osnova svih ljubavi i
da ona nosi sve radosti i ushi}enja, od prvih do posled-
njih? I da li postoji neko ko ne zna da nakon ovog pri-
jatnog vremena, ovo radosno stanje malo-pomalo prolazi
i nestaje, tako da na kraju par ne ose}a vi{e skoro nika-
kvu radost? Ako im tada ka`ete isto {to i pre, da je ova
ljubav osnova svih ljubavi, i da su joj dodeljene sve ra-
dosti i veselja, oni se sa tim ne}e slo`iti niti }e to pri-
znati. Oni }e vam mo`da re}i da su to trivijalne ili pak
nerazumljive misterije.
Iz ovoga se jasno vidi da je najranija faza ljubavi u
braku nalik na pravu bra~nu ljubav, te nam pru`a neku
vrstu slike o njoj. To je slu~aj zato {to se tada seksual-
na ljubav, koja je raspusna, odbija i umesto nje se ose}a
ljubav prema jednoj osobi suprotnog pola, koja je prava
bra~na ili ~edna ljubav. Na druge `ene tada se gleda bez
ikakvog ose}anja ljubavi, a s ljubavlju samo na onu koja
je odabrana.
95
Emanuel Svedenborg
je telesni nivo kao zemlja, u koju se jedna za drugom
sade prirodne, racionalne i duhovne ideje. Tako osoba
postaje sve vi{e i vi{e ljudska.
Ono {to se de{ava pri ulasku u brak je skoro isto.
Tada osoba postaje potpunije ljudska, jer po spajanju sa
svojim partnerom osobe po~inju da deluju kao jedna. Ali
to se de{ava u prvoj fazi, kada je, kao {to je gore nave-
deno, jo{ uvek prisutna jedna vrsta slike bra~ne ljubavi.
Kod bra~nog `ivota, ona po~inje na isti na~in sa telesnog
nivoa i prelazi na prirodni do spajanja u jedno. Oni koji
vole ono {to je telesno ili prirodno, a od njih dolaze sa-
mo racionalne ideje, ne mogu se spojiti u jedno sa svo-
jim partnerom osim na ovom spolja{njem nivou. A kada
spolja{ni nivo propadne, hladno}a prodire u unutarnje
nivoe odvode}i zadovoljstvo te ljubavi iz tela kao i iz uma,
a kasnije iz uma kao iz tela. Ovaj proces zadire tako
duboko da ni{ta ne ostane od se}anja na prvobitno sta-
nje u braku i vi{e se za njega i ne zna. Po{to je ovo slu~aj
sa ve}inom ljudi danas, jasno je da je priroda prave bra-
~ne ljubavi nepoznata, kao i ~injenica da uop{te postoji.
Slu~aj sa duhovnim ljudima je potpuno druga~iji. Za njih
je prvo stanje uvod u neprestano bla`enstvo koje poste-
peno raste kako se duhovni racionalni nivo svesti, a po-
sledi~no i prirodni senzualni telesni nivo, u dvema osoba-
ma spaja i sjedinjuje. Ali ovakvi ljudi su retki.
96
Bra~na ljubav
Boga, jer su Bog sam, te dolaze od Njega. Sve stvari ko-
je se odnose na ljubav zovu se vrstama dobra, a sve stva-
ri koje imaju veze s mudro{}u zovu se istinama. Kako
ovo dvoje poti~e od Boga kao Stvoritelja, odatle sledi da
je to dvoje prisutno u onome {to se stvara.
Ilustracija ovoga su toplota i svetlost koje zra~i sun-
ce. Sve na Zemlji dolazi od njih, jer je njihovo prisustvo
i mera u kojoj su povezani ono {to kontroli{e rast. Pri-
rodna toplota odgovara duhovnoj toplini, koja je ljubav; pri-
rodno svetlo odgovara duhovnom svetlu, koje je mudrost.
97
Emanuel Svedenborg
To zna~i da mu` i `ena vole jedno drugo, kao {to
Bog voli Crkvu i `eli da Crkva voli Njega. U hri{}anstvu
je dobro poznato da postoji saobraznost izme|u ovih
stvari, ali do sada niko nije znao kakva je to vrsta saobraz-
nosti. Nakon obja{njenja za ovo prvo, ovo drugo bi}e
obja{njeno u drugom odeljku (64). Ovde se spominje sa-
obraznost da bi se videlo da je bra~na ljubav nebeska,
duhovna i sveta jer je saobrazna nebeskom, duhovnom i
svetom braku Boga i Crkve. Ova saobraznost tako|e pro-
isti~e iz bra~ne ljubavi kao proizvoda braka dobra i isti-
ne, kao {to je navedeno u prethodnom odeljku. Jer je
brak dobra i istine isto {to i brak milosr|a i vere, po{to je
dobro povezano s milosr|em, a istina s verom. Nemo-
gu}e je ne priznati ~injenicu da je ovaj brak ono {to ~ini
Crkvu, jer je to univerzalna istina; a svaka univerzalna
istina se priznaje ~im se ~uje. To je posledica Bo`jeg uti-
caja, a u isto vreme i potvrde od strane Neba. Sada, kako
je Crkva, budu}i od Boga, Njegova, a po{to je bra~na lju-
bav saobrazna braku Boga i Crkve, iz toga sledi da ova
ljubav dolazi od Boga.
98
Bra~na ljubav
Ne{to ranije u tekstu ukratko je, kroz nagove{taj, bio
ponu|en jasan dokaz da je priroda bra~ne ljubavi, u po-
gledu njenog porekla, braka dobra i istine, takva kakva
je navedena. Tada je re~eno i da je ta ljubav takva po
osnovu njene saobraznosti sa brakom Boga i Crkve. Ova
dva braka, iz kojih, kao izdanak, ni~e bra~na ljubav, naj-
vi{i su stepen svetosti. Ako se stoga ova ljubav prima od
njenog Tvorca, koji je Bog, prati je i svetost koja od Njega
dolazi, neprestano je ~iste}i i pro~i{}avaju}i. Ako osoba
tada oseti u svojoj volji i `elju i te`nju za time, ova lju-
bav postaje sve ~istija i nevinija dan za danom zauvek.
Bra~na ljubav se zove nebeska i duhovna, jer je po-
seduju an|eli Nebesa. Ona je nebeska me|u an|elima naj-
vi{eg Neba, jer se oni zovu nebeskim an|elima; a duhovna
je me|u an|elima iz donjeg Neba, jer se oni nazivaju du-
hovnim an|elima. An|eli nose takva imena; nebeski jer
su modeli ljubavi i mudrosti koja iz nje dolazi, a duhovni
jer su modeli mudrosti i ljubavi koja dolazi iz nje. Nji-
hova bra~na ljubav je sli~na.
Kako je bra~na ljubav prisutna me|u an|elima i vi-
{eg i ni`eg Neba, {to je opisano u poglavlju „Brakovi na
Nebu“ (27-41), o~igledno je da je ona sveta i ~ista. Ra-
zlog zbog kojeg je ona, zbog izvora iz kojeg poti~e, u
svojoj su{tini svetija i ~istija od svake druge ljubavi koju
poseduju an|eli ili ljudska bi}a, jeste taj {to je ona tako-
re}i vrhovna ljubav. Izvesne napomene vezane za njenu
vode}u poziciju bi}e date u narednom odeljku.
99
Emanuel Svedenborg
ljubav; a kada se mudrost pribli`i ljubavi i sjedini s njo-
me, ona postaje prava mudrost. Prava bra~na ljubav nije
ni{ta drugo do povezivanje ljubavi i mudrosti.
Bra~ni par izme|u koga ili u kojem se ta ljubav deli
jeste model ili njena vidljiva forma. Zaista, sve na Nebe-
sima, gde su i lica prave slike ljubavi pojedinca, slika je
ljubavi; jer je ona u njima kako uop{te tako i u svakom
njihovom delu, kao {to je gore opisano. Po{to je bra~ni par
model i forma te ljubavi, iz toga sledi da je svaka ljubav
koja nastaje iz forme same ljubavi njena kopija. Tako da
ako je bra~na ljubav nebeska i duhovna, to su i ljubavi
koje iz nje proizilaze. Stoga je bra~na ljubav kao roditelj,
a druge ljubavi su njena deca. Tako brakovi an|ela na Ne-
besima vode ro|enju duhovnog potomstva, stvari koje su
u vezi sa ljubavlju i mudro{}u ili dobrom i istinom; kao
{to je opisano u odeljku 51.
100
Bra~na ljubav
Niti postoji ne{to kao bezobli~na supstanca, jer se njome
ni{ta ne mo`e izre}i, a subjekat bez predikata tako|e je
iracionalni entitet. Ova filozofska razmatranja ovde su da-
ta kako bi se omogu}ilo da se vidi da je bra~ni par, koji
`ivi u pravoj bra~noj ljubavi, oblik braka dobra i istine
ili ljubavi i mudrosti.
101
Emanuel Svedenborg
rase odnosno an|ela Neba. Kako je ova svrha krajnji cilj
stvaranja, iz toga sledi da je svaka vrsta sre}e, bla`enstva,
zadovoljstva, op~injenosti i u`ivanja koju bi Bog Stvori-
telj mogao dati jednoj osobi, koncentrisana u ovoj njego-
voj ljubav. O~igledno je da zadovoljstva rezultiraju iz svr-
he da se doti~u osobe proporcionalno njenoj ljubavi prema
svrsi, uzimaju}i u obzir zadovoljstva pet ~ula: ~ula vida,
sluha, mirisa, ukusa i dodira. Svako od njih ima sopstvena
zadovoljstva, koja variraju u zavisnosti od specifi~ne svr-
he kojoj slu`e. [ta bi moglo da nedostaje zadovoljstvu bra-
~ne ljubavi, ~ija je svrha ne{to {to obuhvata sve druge svrhe?
102
Bra~na ljubav
`ive u cvetu mladosti, a za an|ele nema ni{ta bla`enije
od neprestanog pove}anja mudrosti. Dalje opise ovih za-
dovoljstava, kako ih iznose an|eli, na}i }ete u okviru
iskustava, naro~ito me|u onima koja slede na kraju je-
dnog broja poglavlja.
103
Emanuel Svedenborg
kao prokletstva du{e ili jezera Pakla. Sve dok se udate,
odnosno o`enjene osobe klone ovakvih veza, ~ak i u `udnji
du{e i namerama koje ona proizvodi, dotle je ta ljubav
u njihovom slu~aju pro~i{}ena, postaju}i po etapama du-
hovna, prvo dok `ive na Zemlji, a potom na Nebu.
Nijedna ljubav me|u ljudskim bi}ima, kao ni me|u
an|elima, ne mo`e postati ~ista; pa ni ova. Ali kako Bog
prvenstveno gleda na nameru volje, sve dok osoba ima
tu nameru i dok joj te`i, dotle je ona na pravom putu i
dotle napreduje ka ~istoti i svetosti. Niko sem onih koji-
ma Bog u~ini tako, ne mo`e u`ivati duhovnu bra~nu lju-
bav, jer ona nosi Nebo u sebi. Prirodni ~ovek, za kojeg
ta ljubav izvla~i zadovoljstvo samo iz tela, ne mo`e pristu-
piti Nebu ili an|elima, niti zapravo ijednoj osobi koja
poseduje tu ljubav, jer je ta ljubav osnova svih nebeskih
i duhovnih ljubavi (videti odeljke 65-67 gore).
Ovo mi je iskustveno dokazano. Video sam neke
genije8 u Duhovnom svetu, koji su se ina~e spremali za
Pakao, kako prilaze an|elu koji je u`ivao sa svojim part-
nerom. Dok su jo{ bili daleko, postajali su kao furije, sve
ve}e {to su se vi{e pribli`avali, tra`e}i duplje i jarke u
koje }e se baciti i na}i zaklon. Zli dusi vole sve ono {to
odgovara njihovim emocijama, ma koliko da je ne~isto,
i preziru duhove Neba zbog njihove ~istote, kao svoje su-
protnosti. Ovo se mo`e zaklju~iti iz onoga {to sam naveo
u Uvodu (odeljak 10).
72. Oni koji mogu da steknu tu ljubav i istraju u njoj
jesu oni koji vole istine kojima Crkva podu~ava i ~ine
dobra dela koja ona propisuje, jer druge Bog ne prihva-
ta. Takvi ljudi su povezani sa Njim pa ih stoga On mo`e
odr`ati u toj ljubavi. Postoje dve stvari koje stvaraju Cr-
kvu i Nebo u ~oveku – istina vere i dobrota `ivota. Istina
vere budi svest o prisustvu Boga, a dobrota `ivota u skladu
8 Geniji – izme|u ostalog i naziv za najzlobnije duhove; videti pasus
514 na kraju. (Prim.prev.)
104
Bra~na ljubav
sa istinama vere donosi povezivanje sa Njim {to rezulti-
ra stvaranjem Crkve i Neba. Istina vere budi svest o prisu-
stvu Boga, jer je izvor svetlosti; duhovna svetlost je ba{
to. Dobrota `ivota donosi povezivanje sa Njim jer je izvor
topline; duhovna toplina je ba{ to, jer je ona ljubav, a do-
brota `ivota je pitanje ljubavi. Dobro je poznato da sva
svetlost, ~ak i zimi, budi svest o sada{njim stvarima, a to-
plota zajedno sa svetlo{}u pravi vezu. Jer se vrtovi i cvetne
leje mogu videti na svakojakoj svetlosti, ali oni cvetaju i
donose plodove samo kada svetlost prati toplota. Zaklju-
~ak iz ovoga je o~igledan: one koji samo poznaju istine Cr-
kve Bog nije obdario pravom bra~nom ljubavi, ve} samo
one koji znaju istine i ~ine dobra dela koja ona propisuje.
105
Emanuel Svedenborg
njihovih usta saznam kakvi su bili njihovi brakovi u vre-
me kada su `iveli. Jer se svi, koji su se od stvaranja na-
ovamo rastali od Prirodnog sveta, nalaze u Duhovnom
svetu; i svi oni su zadr`ali svoje prethodne ljubavi i tako
}e ostati zauvek. Kako ove ~injenice zaslu`uju da se otkri-
ju i da se o njima izvesti, a one dokazuju svetost brako-
va, hteo sam da ih objavim onako kako su prikazane mom
budnom duhu i kasnije prizvane u se}anje i zapisane uz po-
mo} jednog an|ela. Kako poti~u iz Duhovnog sveta, kao
i ostala iskustva na krajevima poglavlja, odlu~io sam da
ih podelim u {est izve{taja prema vremenskim epohama.
*****
74. Ovih {est izve{taja o bra~noj ljubavi iz Duhov-
nog sveta otkrivaju prirodu te ljubavi u najranija vreme-
na, u potonjem periodu i u dana{nje doba. Iz toga se ja-
sno vidi da je ova ljubav postepeno gubila na svojoj sve-
tosti i ~istoti dok nije postala razbludna. Postoji, ipak,
izvesna nada da mo`e biti vra}ena svojoj prastaroj ili
drevnoj svetosti.
106
Bra~na ljubav
Ja sam bio u duhu, pa se pripremih za put i mi se
zaputismo licem prema istoku. Kako smo i{li, ugledah pla-
ninu ~iji je vrh zadirao u oblake. Pre|osmo veliku pusti-
nju i do|osmo do {ume obrasle drve}em raznih vrsta i
tako guste da je bila mra~na i ba{ takva kakvom ju je
an|eo prethodno opisao. [uma je ipak bila ispresecana
brojnim uskim stazama, a an|eo mi re~e da one ~ine la-
virint koji treba da zbuni ljude, tako da sve dok im Bog ne
otvori o~i da vide drve}e masline upleteno u vinovu lozu
tako da mogu da prate put od jedne masline do druge,
putnici }e zavr{avati u Tartaru, regionu koji je okru`uje
sa strana. [uma je ovakva da bi onemogu}ila pristup. Jer
niko sem prastarih ljudi ne `ivi na ovoj planini.
Kad u|osmo u {umu, na{e se o~i otvori{e i okolo
ugledasmo maslinovo drve}e upleteno s lozom, sa koje
su visili grozdovi tamnoplavog gro`|a. Malsine su bile
pore|ane u obliku spirale, pa dok smo istra`ivali, vrteli
smo se ukrug i ukrug. Na kraju videsmo grupu visokih ke-
drova na ~ijim je granama stajalo nekoliko orlova. Videv-
{i ih, an|eo re~e: „Sad smo na delu planine nedaleko od
vrha.“ I mi nastavismo, pa posle kedrova nai|osmo na
kru`nu ravan, gde su pasla jagnjad oba pola. Ovo su bili
oblici namenjeni da oslikaju stanje nevinosti i mira me|u
stanovnicima planine.
Mi se zaputismo preko ove ravnice i ugledasmo {a-
tor za {atorom, vi{e hiljada na broju, koji se pru`ahu sa
svih strana dokle nam pogled moga{e dopreti. „Sada se na-
lazimo“, re~e an|eo, „u kampu Vojske Gospoda Boga, kako
ona sebe naziva i gde ona `ivi. Ovi drevni ljudi su `ive-
li, kad su bili u svetu, u {atorima, tako da i sada `ive u nji-
ma. Ali hajde da kreneno ka jugu, gde `ive mudriji me|u
njima, kako bi na{li nekoga da s njime porazgovaramo.“
Kad krenusmo, u daljini ugledah tri de~aka i tri de-
voj~ice kako sede na ulazu u {ator. Ali kako se pribli-
`ismo, ispostavi se da su to ljudi i `ene srednje visine.
„Svi stanovnici ove planine“, re~e an|eo, „iz daljine deluju
107
Emanuel Svedenborg
kao deca, jer se nalaze u stanju nevinosti, a detinjstvo je
ono u vidu ~ega se nevinost prikazuje.“
Kad nas ti ljudi ugleda{e, oni po`uri{e k nama i re-
ko{e: „Odakle dolazite i kako ste do{li ovamo? Va{a lica
nisu lica ljudi na{e planine.“
An|eo odgovori ispri~av{i im kako nam je dozvol-
jeno da pro|emo kroz {umu i za{to smo do{li. ^uv{i to,
jedan od ta tri ~oveka nas pozva unutra i uvede u svoj {a-
tor. ^ovek je nosio ogrta~ plave boje i tuniku od ~iste
vune bele boje. Njegova `ena je nosila odoru grimizne
boje, a ispod nje bluzu od fino izvezenog lana.
Po{to sam `eleo da saznam o braku me|u drevnim
ljudima, pogledavao sam u mu`a pa u `enu i primetio da
njihova lica pokazuju kao da su oni jedna du{a. Stoga
rekoh: „Vas dvoje ste jedno.“ ^ovek odgovori: „Mi je-
smo jedno. Njen `ivot je u meni a moj je u njoj, tako da
smo nas dvoje dva tela a jedna du{a. Na{a zajednica je
poput zajednice dve duplje u grudima, zvane sr~ana i
plu}na. Ona je moje srce, a ja sam njena plu}a. Ali po{to
pod srcem podrazumevamo ljubav, a pod plu}ima mu-
drost, ona je ljubav moje mudrosti, a ja sam mudrost nje-
ne ljubavi. Stoga, njena ljubav formira spoljni pokriva~
moje mudrosti, a moja mudrost je unutarnja bit njene lju-
bavi. Kao rezultat, kao {to ka`ete, jedinstvo na{ih du{a
vidi se u izgledu na{ih lica.“
Potom ga upitah: „Ako je va{e jedinstvo takvo, mo-
`e{ li pogledati ijednu `enu sem svoje?“ „Da“, odgovori on,
„mogu, ali kako je moja `ena sjedinjena s mojom du{om,
nas dvoje gledamo zajedno, tako da ni najmanja iskra
po`ude ne mo`e da u|e unutra. Jer kad ja pogledam tu|u
`enu, ja je vidim kroz svoju `enu, jedinu koju volim.
Po{to je ona u stanju da prepozna sva moja ose}anja, kao
posrednik, ona usmerava sve moje misli, uklanjaju}i sva-
ki nesklad i proizvode}i istovremeno ose}aj hladno}e i
u`asa na bilo {ta ne~asno. Stoga je za nas ovde jednako
nemogu}e da pogledamo po`udno neku od `ena na{ih
108
Bra~na ljubav
drugova koliko da gledamo na svetlost na{eg neba iz
senke Tartara. Tako da mi nemamo ni predstavu u na{em
umu, ni re~ u na{em jeziku za privla~nost po`udne lju-
bavi.“ On nije mogao ni da upotrebi re~ preljuba, jer je
~ednost njegovog neba to spre~avala. Moj an|eo vodi~
re~e: „Sada mo`ete ~uti kako an|eli ovog neba govore
jezikom mudrosti, jer on poti~e iz uzroka.“
Nakon toga, ja pogledah okolo i videh da njihov {a-
tor izgleda kao pozla}en. Pa upitah: „Za{to je ovakav?“ On
mi odgovori da je to „rezultat plamte}e svetlosti, koja
sija poput zlata, prekriva i probija platno na{eg {atora
dok mi govorimo o bra~noj ljubavi. Jer se tada toplota
na{eg sunca, koja je u svojoj su{tini ljubav, otkriva i boji
svetlost, koja je u svojoj su{tini mudrost, sopstvenom
zlatnom bojom. To se de{ava zato {to je bra~na ljubav
po poreklu igra mudrosti i ljubavi. Jer je ~ovek ro|en da
bude mudrost, `ena da bude ljubav prema mudrosti svog
~oveka. To je izvor ushi}enja te igre u bra~noj ljubavi,
odnosno izme|u nas i na{ih `ena. Mi smo ovde ve} vi{e hi-
ljada godina svedoci toga koliko su ova ushi}enja nenadma-
{na i izvrsna po koli~ini, stepenu i snazi proporcionalno
na{em obo`avanju Boga Jehove, koji je izvor iz kojeg se
ta nebeska unija, nebeski brak ljubavi i mudrosti uliva.“
Nakon ovih re~i ja ugledah veliku svetlost iznad br-
da posred {atora. „Odakle dolazi ova svetlost?“, upitah. „To
je“, re~e on, „iz svetili{ta na{eg {atora za slu`bu Bo`ju.“
Ja ga upitah da li mu se mo`e pri}i. „Da“, re~e. I ja mu
pri|oh i videh {ator koji je i iznutra i spolja odgovarao
opisu {atora koji je bio podignut u pustinji za decu Izra-
ilja, ~iji je plan bio prikazan Mojsiju na gori Sinaju
(Izlazak 25:40; 26:30). „[ta se to“, upitah, „nalazi u sve-
tili{tu {to daje toliko svetlosti?“ „To je plo~a,“ odgovori
on, „sa natpisom ’Ugovor izme|u Jehove i Nebesa.‘“ I
ne re~e ni{ta vi{e.
Kako smo se tada spremili da krenemo, ja upitah: „Da
li je iko od vas, kada ste bili u svetu, `iveo sa vi{e `ena?“
109
Emanuel Svedenborg
On odgovori da ne zna nikoga. „Jer,“ re~e, „mi nismo mo-
gli da razmi{ljamo o vi{e `ena. Oni koji su razmi{ljali,
pri~ali su nam da nebesko bla`enstvo njihovih du{a odmah
pobegne sa unutarnjih na spolja{nje delove tela, sve do
nokata na prstima, a u isto vreme ih napusti njihova mu`ev-
nost. Kad se to primeti, oni bivaju izba~eni iz na{e zemlje.“
Rekav{i to, ~ovek po`uri nazad u svoj {ator, pa se
vrati sa narom punim zlatnih semenki. On mi ga pokloni,
i ja ga ponesoh sa sobom kao simbol moje posete ljudi-
ma koji su `iveli u Zlatno doba. Po`elev{i jedan drugome
mir, rastasmo se i ja se vratih ku}i.
110
Bra~na ljubav
Pre|osmo dolinu, a na ulasku u ravnicu ugledasmo
konje i bojna kola. Konji su nosili raznovrsne metalne
plo~ice na amovima i ularima; a kola je bilo raznih tipo-
va, neka su bila izrezbarena u obli~je orla, neka u obli~je
kita, neka u jelena sa rogovima, a neka u jednoroga. Na
kraju videsmo i konjska kola i {tale sa obe strane. Ali
kada se pribli`ismo, konji i kola nestado{e, i umesto njih
pojavi{e se ljudi koji su {etali u parovima, razgovaraju}i
i diskutuju}i. An|eo mi tada re~e: „One vrste konja, kola
i {tala, koji se vide iz daljine su slika racionalne inte-
ligencije ljudi tog doba. Jer konj po saobraznosti pred-
stavlja razumevanje istine, kola njeno podu~avanje, a {tale
u~ionice. Ti zna{ da u ovom svetu sve stvari izgledaju
prema svojoj saobraznosti.“
Pro{av{i ih, popesmo se uz jedan vi{i uspon i napo-
sletku ugledasmo grad u koji u|osmo. Dok smo i{li gra-
dom, sa ulica i trgova razgledasmo njihove ku}e. To su sve
bile palate od mermera. S prednje strane bejahu stepeni-
ci od alabastera, sa ~ijih strana stajahu stubi}i od jaspisa.
Videsmo tako|e i hramove od dragog kamenja, boje safi-
ra i azurne boje. „Njihove ku}e“, re~e an|eo, „grade se
od kamena, jer kamenje predstavlja prirodne istine, a
drago kamenje duhovne istine. Svi ljudi koji su `iveli u
Srebrnom dobu posedovahu inteligenciju od duhovnih isti-
na, a otud od prirodnih. Srebro ima isto zna~enje.“
Kako obilazismo grad, mestimi~no sretasmo ljude u
parovima, a kako oni behu mu`evi i `ene, ~ekasmo da
nas neko pozove. Dok mi razmi{ljasmo o tome, dvoje
ljudi nas zazva, pozivaju}i nas u svoj dom. I mi u|osmo.
An|eo po~e da govori umesto mene, objasniv{i im razlo-
ge moje posete ovom nebu. „On je do{ao“, an|eo re~e
„da bi nau~io o braku me|u drevnim ljudima, ~iji ste vi
ovde predstavnici.“
„Mi poti~emo“, odgovori{e oni, „od ljudi iz Azije. Na{
vek smo posvetili prou~avanju istina, pomo}u ~ega smo ste-
kli inteligenciju – to je bila te`nja na{e du{e i uma. Ali te`nja
111
Emanuel Svedenborg
na{ih telesnih ~ula bila je predstavljanje istine u oblicima.
Na{e poznavanje saobraznosti povezalo je na{e telesne uti-
ske sa utiscima na{eg uma podariv{i nam inteligenciju.“
^uv{i ovo, an|eo ih zamoli da nam ka`u ne{to o
svojim brakovima. „Postoji“, re~e mu`, „saobraznost izme-
|u duhovnog braka, to jest istine i dobra, i prirodnog bra-
ka, to jest mu`a i `ene. U~e}i o saobraznostima, videli
smo da Crkva sa svojim vrstama istine i dobra ne mo`e
uop{te postojati sem me|u onima koji `ive u pravoj bra~-
noj ljubavi s jednom `enom. Jer brak dobra i istine for-
mira Crkvu u pojedincu. Stoga, svi mi koji smo ovde sada
tvrdimo da je mu` istina, a `ena sâmo dobro istine. Do-
bro ne mo`e voleti nijednu drugu istinu sem sopstvene,
niti istina mo`e uzvratiti ljubav nijednom dobru sem sop-
stvenom. U svakom drugom slu~aju unutarnji brak koji
~ini Crkvu bio bi izgubljen i brak bi postao samo spolja-
{nji; a to je saobrazno idolatriji, a ne Crkvi. Zato mi brak
sa jednom `enom zovemo pri~e{}em; ali ako se on u na-
{em dru{tvu sklopi sa vi{e `ena, zovemo ga svetogr|em.“
Posle ovih re~i uvedo{e nas u predsoblje, na ~ijim zi-
dovima beja{e oka~eno mnogo predmeta i malih slika koje
izgledahu kao da su izlivene u srebru. „[ta je to?“, upitah.
„To su“, reko{e oni, „slike i oblici koji oslikavaju
mnoge kvalitete, osobine i zadovoljstva, koji pripadaju
bra~noj ljubavi. Jedna grupa prikaziva{e jedinstvo du{a,
druga povezanost umova, tre}a skladnost srca, ~etvrta za-
dovoljstva koja iz njih proizilaze.“
Dok smo ih posmatrali, ugledasmo neku vrstu duge
na zidu, sa~injene od tri boje: grimizne, plave i bele. Pri-
metismo kako grimizna boja prolazi kroz plavu i boji be-
lu u tamnoplavu; a ova se kroz plavu preliva u grimiznu,
poja~avaju}i je da li~i na plamte}i zrak.
„Da li razume{ ovo?“, upita me mu`. „Objasni mi“,
odgovorih. „Grimizna boja“, re~e on, „po svojoj saobra-
znosti predstavlja bra~nu ljubav `ene; bela boja predstavlja
inteligenciju mu`a. Plava predstavlja po~etak bra~ne lju-
112
Bra~na ljubav
bavi onako kako je `ena opa`a u mu`u, a tamnoplava,
koja boji belu, predstavlja bra~nu ljubav koja je prisutna
u mu`u. Ova boja, koja se preko plave uliva u grimiznu
i poja~ava je tako da li~i na plamte}i zrak, ozna~ava bra-
~nu ljubav mu`a koja se upu}uje `eni. Ove stvari pri-
kazuju se na na{im zidovima kada se, u razmi{ljanju o
bra~noj ljubavi, njenoj prirodnoj, neprekinutoj i istodobnoj
uniji, zagledamo u tu dugu oslikanu na zidu.“
Na ovo, ja rekoh: „Ove stvari su danas vi{e nego
misti~ne za nas, jer predstavljaju na~in oslikavanja tajni
bra~ne ljubavi jednog ~oveka i jedne `ene.“ „Da, tako
je“, odgovori on, „ali one ne predstavljaju tajnu za nas
ovde, tako da nisu ni misti~ne.“
Kada to re~e, u daljini se pojavi{e kola koja su vu-
kli beli poniji. Ugledav{i ih, an|eo re~e: „Ova kola su znak
da treba da po|emo.“ Kada se zaputismo niza stepenice,
na{ doma}in nam dade grozd belog gro`|a s liskama ko-
je se iznenada preboji{e u belo. Mi ih uzesmo kao sim-
bol na{eg razgovora sa ljudima Srebrnog doba.
113
Emanuel Svedenborg
i te planine ugledasmo sela u nizu sa vrtovima, {umom i
poljima me|u njima. Po{to pro|osmo kroz sela, do|osmo
do planine i popesmo se na nju. Njen vrh ne beja{e okomit
ve} ravan, i na njemu staja{e velik i prostran grad. Sve nje-
gove ku}e bejahu od smolastog drveta, a krovovi od daske.
„Za{to su“, upitah, „sve ku}e ovde napravljene od
drveta?“ „Zato {to“, odgovori mi an|eo, „drvo predstavlja
prirodno dobro, koje je bilo dobro ljudi zemaljskog tre-
}eg doba. Bakar tako|e va`i za prirodno dobro, pa su
drevni ljudi ovo doba zvali Bakarnim dobom. Ovde po-
stoje i svete zgrade napravljene od maslinovog drveta, u
~ijem se sredi{tu nalazi svetili{te koje u {krinji sadr`i
Re~, koja je data stanovnicima Azije pre Re~i Izrailju.
Njene istorijske knjige zovu se Jehovini ratovi, a njene
proro~ke knjige Proglasi. Obe su spomenute kod Mojsija
(Br. 21:14, 15,27-30). Ova Re~ je sada izgubljena u kral-
jevstvima Azije, a sa~uvana je samo u Velikoj Tatariji9.“
Tada me an|eo uvede u jednu zgradu i mi ugleda-
smo svetili{te u sredini, u ble{tavoj beloj boji. „Svetlost“,
re~e an|eo, „dolazi iz drevnog azijatskog sveta; jer sve
Bo`anske istine sijaju na Nebesima.“
Po napu{tanju zgrade ~usmo da je prisustvo dva stran-
ca prijavljeno u gradu, i da treba da budemo ispitani o
poreklu i tome kojim smo poslom do{li ovde. Jedan skup-
{tinski slu`benik zaputi se k nama i pozva nas na sud.
Upitani odakle dolazimo i {ta radimo ovde, mi im odgo-
vorismo: „Pro{li smo kroz {umu palminog drve}a, dom
d`inova, ~uvara va{eg neba, a potom kroz seoski predeo.
To vam govori da nismo do{li sami ve} da nas je doveo
Bog Neba. Do{li smo da se obavestimo o va{im brakovi-
ma, da li su monogamni ili poligamni.“ „[ta zna~i poli-
gamni?“, upita{e nas. „Zar to nije isto {to i promiskuitetni?“
Tada ovaj sud odredi jednog inteligentnog ~oveka da
nas povede ku}i i podu~i o ovom predmetu. Kada stigosmo
9 Velika Tatarija - o~igledno je re~ o zapadnoj Kini i Tibetu.
114
Bra~na ljubav
ku}i, on pozva svoju `enu da mu se pridru`i, a onda re-
ko{e slede}e: „Prvi ili drevni ljudi, koji su u`ivali pravu
bra~nu ljubav, tako da su nadma{ivali druge u snazi i mo-
}i te ljubavi dok su bili u svetu, a koji sada `ive u naj-
bla`enijem stanju na svom isto~nom nebu, predali su nam
zapovesti o braku u nasle|e. Mi smo njihovi potomci, a
oni su nam, kao o~evi sinovima, predali pravila `ivota me-
|u kojima su i ova o brakovima. ’Deco, ako `elite da
volite Boga i bli`nje i da zanavek budete mudri i sre}ni,
mi vam savetujemo da usvojite jednobra~ni `ivot. Ako se
ne budete pridr`avali ove zapovedi, sva nebeska ljubav }e
vas napustiti, a sa njom i unutarnja mudrost, i vi }ete biti
prognani.‘ Mi smo poslu{ali, kao {to bi sinovi morali, ove
zapovesti na{ih o~eva, i uvideli koliko su istinite. U meri
u kojoj ~ovek voli samo svoju `enu, u toj meri on postaje
nebeska i duhovna osoba. U meri u kojoj ~ovek ne voli
samo svoju `enu, u toj meri on postaje prirodna i spolja-
{nja osoba; on voli samo sebe i predstave o kojima raz-
mi{lja, postaju}i mentalno neuravnote`en i glupav.“
„Zato smo svi mi na Nebu jedno`enici i kao takvi
dr`imo sve granice na{eg neba zatvorenim za vi{e`enike,
preljubnike i kurvare. Ako vi{e`enicii u|u unutra, oni se
izbacuju u tamu severa; preljubnici koji u|u, ubacuju se
u pe}i zapada; a kurvari u varljiva svetla juga.“
^uv{i ovo upitah ga na {ta je mislio pod tamom se-
vera, pe}ima zapada i varljivim svetlima juga. On odgo-
vori da je tama severa tama uma i nepoznavanje istina;
pe}i zapada su ljubav prema zlu, a varljiva svetla juga su
krivotvorenje istine. Ovo su oblici duhovnog razvrata.
Nakog toga on re~e: „Po|ite sa mnom u na{u bla-
gajnu.“ I mi po|osmo za njim, i on nam pokaza svete
spise drevnih ljudi; pisane na tablama od drveta i kame-
na, a potom na ugla~anim drvenim tablama. Drugo doba
je pisalo svoje spise na ko`i; i on donese ko`u na kojoj
su sa kamenih tabli bili prekopirani propisi drevnih ljudi,
me|u kojima su bili i propisi o braku.
115
Emanuel Svedenborg
Nakon {to jedno vreme razgledasmo ove i druge
znamenite stvari drevnih vremena, an|eo re~e: „Sada je
vreme da po|emo.“ Tada na{ doma}in iza|e u vrt i ubra
par gran~ica sa drveta koje uveza u sve`anj i dade nam
s re~ima: „Ovo su gran~ice sa drveta koje je poreklom i
pripada jedino na{em nebu; njegov sok miri{e lep{e od
balzama.“ Mi ponesosmo ovaj sve`anj s nama kad kre-
nusmo stazom dole prema istoku gde ne be{e ~uvara.
Gran~ice dobi{e sjajnu boju bronze, a njihovi vrhovi zlat-
nu; to je bio znak da smo posetili ljude tre}eg doba koje
se zove Bakarno ili Bronzano doba.
116
Bra~na ljubav
`ive prirodni. Oni koji Re~ samo ~itaju, a ne izvla~e niti
u~e i{ta iz nje, iz daljine li~e na medvede, a oni koji
potvr|uju pogre{ne ideje iz Re~i li~e na leoparde.“ Me-
|utim, ugledav{i nas, ove kreature nam okrenu{e le|a i
mi pro|osmo.
Po{to pro|osmo kroz {umu, nai|osmo na ~estare, pa
potom na travnate ravnice, podeljene u parcele sa ogra-
dom od {im{irovine. Predeo se zatim spu{tao u dolinu, u
kojoj se nizao grad za gradom. Pro{av{i nekolicinu, u|o-
smo u jedan veliki grad. Njegove ulice bejahu nesre|ene
kao i ku}e. Ku}e bejahu izgra|ene od cigle sa zidovima
napola od drveta napola od gipsa. Na trgovima bejahu
kapelice od kamena kre~njaka; imale su podzemnu pros-
toriju i sprat. Mi se spustismo tri stepenika u jednu od
njih, ~iji su zidovi bili prekriveni idolima razli~itih obli-
ka, kojima se divila grupa ljudi na kolenima. U centru
se nalazio hor, iz kojeg je {tr~ala glava za{titni~kog bo-
`anstva grada. Kad iza|osmo, an|eo mi re~e da su me|u
drevnim ljudima koji su `iveli u Srebrno doba, kao {to
je gore spomenuto, postojale slike koje su predstavljale
duhovne istine i moralne vrline. Kada je znanje o sa-
obraznostima izgubljeno iz se}anja i uga{eno, ove slike
su postale prvi predmeti obo`avanja, da bi im se kasni-
je klanjalo kao bo`anstvima. To su bili po~eci idolatrije.
Kad napustismo kapelicu, zagledasmo se u ljude i
njihovu ode}u. Njihova boja lica be{e sivkasta poput ~e-
lika i bejahu odenuti kao klovnovi, s resama oko bedara,
koje su visile sa tunika koje su usko prianjale uz grudi.
Na glavama imahu mornarske nakrivljene kape. „Toliko
o ovome“, re~e an|eo: „Hajde da nau~imo o braku izme-
|u ljudi ovog doba.“
U|osmo u ku}u jednog od vode}ih gra|ana koji je
nosio cilindar na glavi. On nas primi srda~no i re~e: „U|i-
te, pa da porazgovaramo.“ Mi u|osmo u predsoblje i se-
dosmo. Ja ga upitah o brakovima u ovom gradu i regionu.
„Mi“, re~e on, „ne `ivimo s jednom `enom. Neki imaju
117
Emanuel Svedenborg
po dve ili tri `ene, a neki i vi{e. To je zato {to mi u`iva-
mo u raznolikostima, pokornosti i tretiranju s po{tova-
njem, koje se ukazuje veli~anstvu. Kada imamo nekoliko
`ena, to mi dobijamo od njih. S jednom ne bismo imali
zadovoljstvo raznolikosti, ve} bismo se dosa|ivali sa isto-
vetno{}u; ne bi nam laskala njihova poslu{nost, ve} bi
nas zamarao njihov jednaki status. Ne bismo imali ni
zadovoljstvo da ih kontroli{emo i da zbog toga budemo
po{tovani, ve} bi nas uznemiravale prepirkama ko je nad-
re|eni. A {ta je sa `enama? @ena je stvorena da bude
predmet volje svog mu`a, predodre|ena da mu bude
slu{kinja, a ne gospodar. Svaki ovda{nji mu` se u svo-
joj ku}i tretira kao kralj. Jer to je ono {to mi volimo, to
je ono {to na{e `ivote ~ini bla`enim.“
„Ali“, upitah, „gde je tada bra~na ljubav koja od
dve du{e pravi jednu, povezuju}i umove i ~ine}i ljude
bla`enim? Ta ljubav se ne mo`e podeliti; ako se podeli
ona postaje jara koja se hladi i nestaje.“ „Ne razumem
na {ta misli{“, odgovori on. „[ta bi vi{e moglo da usre}i
mu`a nego rivalstvo me|u `enama, koja }e mu ukazati
najvi{e po~asti?“ Rekav{i ovo, ~ovek ode u `enski deo i
otvori dvokrilna vrata. Zapahnu nas zadah po`ude, vonja-
ju}i na prljav{tinu; to je bio rezultat poligamne ljubavi,
koja je istovremeno i bra~na i raspusna. Stoga ja ustadoh
i zatvorih vrata.
Tada upitah: „Kako mo`ete `iveti ovde, bez prave
bra~ne ljubavi, obo`avaju}i idole?“ „Kao i u bra~noj lju-
bavi“, odgovori on, „i mi smo ljubomorni na na{e `ene
tako da ne dozvoljavamo nikome da za|e dublje od pred-
soblja u na{e domove. Tamo gde postoji ljubomora, tu
postoji i ljubav. [to se ti~e idola, mi im se ne klanjamo;
ali mi ne mo`emo da mislimo o Bogu univerzuma ako
nemamo neki objekat pred o~ima. Jer mi ne mo`emo da
uzdignemo na{e misli iznad ~ulnih utisaka tela ili da se
razmi{ljaju}i o Bogu uzdignemo iznad Njegovog vizuel-
nog aspekta.“
118
Bra~na ljubav
Tada ga ja opet upitah: „Zar va{i idoli nisu razli~itih
oblika? Kako vam oni mogu predo~iti sliku jednog Boga?“
„To je“, odgovori on, „jedna od na{ih misterija; svaki
oblik sadr`i neki vid Bogopo{tovanja.“ „Vi ste “, rekoh,
„potpuno potonuli u telesne ose}aje. Nemate ljubavi za
Boga, niti ljubavi prema `eni koja ima ikakve veze sa
duhovno{}u. Ove dve ljubavi zajedno ~ine ~oveka i mo-
gu ga pretvoriti iz telesnog u nebesko stvorenje.“
Kada to rekoh, iza vrata se pojavi ne{to poput blje-
ska munje. „[ta je to?“, upitah. „Takav bljesak munje“,
odgovori on, „za nas zna~i objavu dolaska drevnog ~o-
veka sa istoka, koji nas u~i o Bogu, kao jednom, jedi-
nom i svemo}nom, koji je Prvi i Poslednji. On nas tako|e
upozorava da ne obo`avamo idole, ve} da na njih gle-
damo samo kao na slike koje prikazuju mo} koja dolazi
od jednog Boga, sve skupa ga slave}i. Ovaj drevni ~ovek
je na{ an|eo, kojeg mi po{tujemo i slu{amo. On nam
dolazi i podi`e nas kada skliznemo na mra~ni put Bogo-
po{tovanja prepu{taju}i se ma{tanju pred slikama.“
Po{to saslu{asmo ovaj govor, mi napustismo ku}u i
grad, pa u putu izvla~ismo zaklju~ke iz onoga {ta smo vide-
li na Nebesima o kru`enju i razvoju bra~ne ljubavi. Taj krug
je i{ao od istoka ka jugu, od juga ka zapadu, a odatle prema
severu, i u tom pravcu razvoj je bivao sve slabiji; na istoku
je bio nebeski, na jugu duhovni, na zapadu prirodni, a na
severu telesni. Na isti na~in su se smanjivale i ljubav i
Bogopo{tovanje. Na{ zaklju~ak iz ovoga je bio da je ova
ljubav, u prvom dobu, bila poput zlata, u drugom poput sre-
bra, u tre}em poput bronze, a u ~etvrtom kao gvo`|e, da
bi se na kraju i ugasila. Tada an|eo, moj vodi~ i pratilac,
re~e: „Pa ipak sam ja ispunjen nadom da }e ovu ljubav o`i-
veti Bog Neba, koji je Gospod, jer se ona mo`e o`iveti.“
119
Emanuel Svedenborg
Zlatnom, Srebrnom, Bakarnom i Gvozdenom, do|e mi
ponovo te re~e: „Ako `eli{ da vidi{ kakvo je bilo doba
koje je do{lo posle ovih drevnih i kakvo je jo{ i sada, po-
|i za mnom i vide}e{. To su ljudi o kojima je proroko-
vao Danilo:
Nakon ova ~etiri nasta}e carstvo u kojem }e gvo`|e
biti pome{ano sa kalom lon~arskim. Oni }e se pome{ati sa
semenom ~ove~ijim, ali ne}e prionuti jedan za drugog kao
{to se gvo`|e ne mo`e sme{ati sa kalom. (Danilo 2:4-43)
„Seme ~ove~ije“, re~e on, „s kojim }e se pome{ati
gvo`|e s kalom, ali ne}e me|usobno prionuti, ozna~ava
istinu krivotvorene Re~i.“
Nakon toga po|oh za njim, a usput stade govoriti:
„Oni `ive na granici izme|u juga i zapada, ali daleko iza
onih koji su `iveli u ~etiri prethodna doba i ni`e u odno-
su na njih.“ Mi smo putovali jugom dok ne do|osmo u
region koji se grani~io sa zapadom i ne pro|osmo kroz
zastra{uju}u {umu. Bila je puna jezera iz kojih su svoje
glave pomaljali krokodili, razjapiv{i na nas svoje {iroke
zubate vilice. Tu bejahu i zastra{uju}i psi, neki i sa tri
glave kao kerberi, neki sa dve i sa stra{nim vilicama; gle-
daju}i nas svojim divljim o~ima kako prolazimo. U{av{i
u zapadni deo ovog regiona, ugledasmo zmajeve i leopar-
de, kakvi su opisani u Otkrivenju 12:3, 13:2.
„Sve ove zveri koje si video“, re~e an|eo, „uop{te
nisu zveri, ve} saobraznosti, odnosno oblici koji predsta-
vljaju po`udu stanovnika koje }emo posetiti. Sama po`uda
je predstavljena onim stra{nim psima; njihova preprede-
nost i lukavost krokodilima, njihova dvoli~nost i pogre{an
stav prema religioznim pitanjima zmajevima i leopardi-
ma. Ali stanovnici, ~ije su ovo slike, ne `ive uz obod {u-
me ve} iza jedne velike pustinje koja slu`i da ih odvoji
od ljudi prethodnih doba.Oni su tako|e sasvim razli~ite i
druga~ije prirode od njih. Svakako, njihova glava je iznad
grudi, grudi su iznad bedara, bedra iznad stopala, kao i
kod prvobitnih ljudi. Ali njihove glave ne sadr`e ni mrvu
120
Bra~na ljubav
zlata, njihove grudi ni mrvu srebra, a njihova bedra ni
mrvu bronze; niti ima i mrve nepome{anog gvo`|a u nji-
hovima stopalima. Njihove glave sadr`e gvo`|e pome-
{ano sa glinom, njihove grudi gvo`|e i glinu pome{anu
sa bronzom, njihova bedra to isto pome{ano sa srebrom,
njihova stopala ovo pome{ano sa zlatom.Ova inverzija je
pretvorila ljudska bi}a u skulpture ljudskih bi}a, bez unu-
tarnje povezanosti. Jer ono {to je najvi{e postalo je naj-
ni`e, glava je postala peta i obratno. Posmatrani sa Neba
izgledaju kao klovnovi koji stoje naglavce i hodaju na
rukama; ili kao `ivotinje koje le`e na le|ima, sa nogama
podignutim u vazduh i glavama ukopanim u zemlju da
bi gledali prema Nebu.
Pro{av{i {umu, u|osmo u pustinju, koja nije bila
ni{ta manje zastra{uju}a. ^inila ju je gomila kamenja
razdvojenog jarugama, iz kojih su puzile hidre i guje i
zmije otrovnice. Cela se pustinja spu{tala nadole, i mi
po~esmo silaziti da bismo napokon stigli u dolinu nasta-
njenu ljudima tog regiona i doba.
Tu i tamo bejahu kolibe, koje ~injahu neki oblik
grada. Kad u|osmo, videsmo da su kolibe izgra|ene od
gran~ica koje su bile ugljenisane pa povezane blatom; bi-
le su prekrivene crnim {kriljcem. Ulice su bile neravne,
uske na po~etku, {ire kasnije, a zavr{avale su se trgovi-
ma, tako da je bilo onoliko trgova koliko i ulica.
Po ulasku u grad pade mrak jer se nebo nije videlo.
Mi podigosmo pogled i svetlost nam bi data da vidimo.
Tada ja stadoh da zapitkujem svakoga koga sretoh na putu:
„Vi sigurno ne mo`ete videti, jer se nebo nad vama ne
vidi?“ „Kakvo je to pitanje?“, odgovori{e mi, „mi mo`emo
jasno da vidimo, mi se kre}emo po dnevnom svetlu.“ ^uv-
{i ovo an|eo mi re~e: „Tama je svetlost za njih, a svetlost
je tama, kao no}nim pticama. Oni gledaju dole, a ne gore.“
Potom u|osmo u poneku ku}u, i u svakoj beja{e ~o-
vek sa `enom. Zato upitasmo `ivi li svaki ovde samo sa
jednom `enom. Na to nam odgovori{e uz zvi`duk: „Za{to
121
Emanuel Svedenborg
ka`ete s jednom `enom? Za{to ne ka`ete samo sa jednom
droljom? [ta je `ena nego drolja? Na{i zakoni nam ne do-
zvoljavaju da se kurvamo s vi{e `ena ve} samo s jednom;
iako nema ni~eg nepristojnog ili neprili~nog u kurvanju
sa njih vi{e, sve dok se to ne radi kod ku}e. Mi se hva-
li{emo time me|usobno, u`ivaju}i vi{e u tome od poli-
gamnih ljudi. Za{to nama nije dozvoljeno da imamo vi{e
`ena, kada se to dozvoljavalo i jo{ uvek se dozvoljava u
nekim delovima sveta oko nas? [ta je `ivot s jednom `e-
nom nego zatvor? Ali mi provaljujemo zatvorske re{etke,
spasavaju}i se i osloba|aju}i od ropstva. Niko se ne mo-
`e ljutiti na zato~enika koji poku{a da se domogne slobo-
de kad mu se uka`e prilika.“
Na to im odgovorismo: „Prijatelji, vi govorite kao
da o religiji ne znate ni{ta. Ima li ikoga iole racionalnog
ko ne zna da je preljubni{tvo bezbo`no i pakleno, a da
je brak svet i nebeski? Zar se preljubni{tvo ne nalazi me-
|u |avolima Pakla, a brak me|u an|elima Neba? Zar niste
~itali {estu zapovest ili Pavlovu poslanicu da preljubo-
~inci nipo{to ne}e do}i na Nebo?“ (1. Korin}anima 6:9)
To je toliko razveselilo na{eg doma}ina da je prsnuo u
smeh, gledaju}i me kao budalu ili ludaka. Ali tada se izne-
nada pojavi glasnik od klju~nog ~oveka grada, koji re~e:
„Dovedite dvojicu prido{lica na sud, a ako odbiju, dovucite
ih. Videli smo ih u senci; uvukli su se tajno da nas uhode.“
An|eo mi re~e: „Videli su nas u senci, jer je svet-
lost Neba koju smo doneli za sobom za njih senka; nji-
hova svetlost je u senci Pakla. To je tako jer oni uop{te
ne razmi{ljaju o grehu, niti o preljubni{tvu, tako da la` za
njih predstavlja istinu. La` sija svetlo{}u iz o~iju satane
iz Pakla, a istina mu zatamnjuje vid kao senka no}i.“
„Ne}ete nas primoravati“, rekosmo glasniku, „jo{ ma-
nje vu}i, na sud, ve} }emo po}i sa vama svojom slobodnom
voljom.“ I mi odosmo i tamo nai|osmo na veliku gomilu. Iz
gomile se izdvoji{e neki advokati koji nam pro{aputa{e
na uvo: „Vodite ra~una da ne ka`ete ni{ta protiv religije,
122
Bra~na ljubav
na{e vrste vlasti i dobrog vladanja.“ „Ne“, odgovorismo, „ne-
}emo re}i ni{ta protiv toga, ve} u prilog tome i prema tome.“
„[ta“, upitasmo, „va{a religija propisuje o braku?“
To izazva `agor u gomili. „[ta se vas ti~u brakovi?“ re-
ko{e. „Brakovi su brakovi.“
Mi im postavismo drugo pitanje: „[ta ka`e va{a ve-
ra o razuzdanom pona{anju?“ U gomili se ponovo ~u `a-
gor. „[ta se vas ti~e razuzdano pona{anje?“, reko{e.
„Razuzdanost je razuzdanost. Neka se onaj koji je bez
greha prvi baci kamenom.“
Na{e tre}e pitanje bi: „Va{a religija sigurno u~i da
su brakovi sveti i nebeski i da je preljubni{tvo bezbo`no
i pakleno?“ Na to se mnogi iz gomile zakikota{e, isme-
javaju}i nas. „Uputite“, reko{e, „va{a pitanja o veri na-
{im sve{tenicima, a ne nama. Mi potpuno prihvatamo nji-
hova progla{enja, jer religiozna pitanja ne spadaju u okvir
intelektualnog rasu|ivanja. Sigurno su vam rekli da se
intelekt zbuni kad je re~ o misterijama, a to je ono ~ime
se religija bavi. A kakve veze imaju dela sa verom? Zar
nije iskreno mrmljanje o pokajanju, zadovoljenju i pod-
metanju ono {to bla`i du{u, a ne dela?“
Tada do|o{e neki ljudi, koje be{e poslao takozvani
mudri ~ovek grada, koji reko{e: „Hajdete odmah odav-
de.Gomila se ljuti i uskoro }e ovde biti pobune. Hajde
da o ovim pitanjima porazgovaramo sami. Iza sudnice ima
staza, gde se mo`emo povu}i. Po|ite s nama.“
I mi po|osmo za njima, a onda nas oni upita{e
odakle dolazimo i {ta radimo ovde. „Do{li smo“, reko-
smo, „da nau~imo o braku, i saznamo da li vi, poput
drevnih ljudi Zlatnog, Srebrnog i Bronzanog doba, sma-
trate brak svetim ili ne.“ „Za{to svetim!“, odgovori{e oni.
„Zar on nije delo tela i tame?“ „Zar on nije isto tako i
delo duha“, odgovorismo mi. „Zar nije ono {to telo radi
po direktivi duha i samo duhovno? Brak dobra i istine
reguli{e sve {to duh radi. Zar nije duhovni brak taj koji
ulazi u prirodni brak, brak izme|u mu`a i `ene?“
123
Emanuel Svedenborg
Na ovo takozvani mudri ljudi odgovori{e: „Vi ste
suvi{e o{tri i nadmeni u oceni ovog predmeta. Vi idete
iznad oblasti razuma u duhovnu oblast. Kako bilo ko mo-
`e krenuti odatle da bi se spustio da donese sud?“ Pa do-
dado{e s podrugljivim sme{kom: „Mo`da vi imate krila
orla tako da se mo`ete vinuti u visine neba i otuda vide-
ti ove stvari? Mi ne mo`emo.“
Tada ih upitasmo da nam ka`u, s njihove visine, to
jest regiona po kojem lete krilate ideje njihovog uma, da
li znaju ili mogu znati o postojanju bra~ne ljubavi jednog
~oveka s jednom `enom, ljubavi kojoj su poverena sva
bla`enstva, sva sre}a, zadovoljstva, prijatnosti i u`ivanja
neba; ovu ljubav daruje Bog prema sposobnosti ~oveka
da prima dobro i istinu od Njega, odnosno u zavisnosti
od stanja crkve.
^uv{i ovo, oni se okrenu{e i reko{e: „Ovi ljudi su
ludi. Oni kru`e atmosferom sa svojim sudovima, pre-
pu{taju}i se ludoriji igre sa igra~kama.“ Tada se okrenu{e
k nama, rekav{i: „Mi }emo dati pravi odgovor na va{e
uzaludne i prazne prognoze. Kakva veza postoji izme|u
bra~ne ljubavi i religije ili Bo`anskog nadahnu}a? Zar
svako nema ove ljubavi proporcionalno svojoj seksualnoj
potenciji? Zar je oni izvan crkve ne ose}aju u istoj meri
kao ovi u crkvi? Pagani koliko i hri{}ani? Odnosno, ne-
religiozni isto koliko i religiozni. Zar snaga te ljubavi ne
zavisi od nasle|a, zdravlja, samodiscipline ili klime? Ta-
ko|e se mo`e poja~ati i izazvati lekovima. Zar se ne deli
sa `ivotinjama, naro~ito sa pticama koje prave ljubavne
parove? To je sigurno telesna ljubav. [ta radi telo sa du-
hovnom prirodom crkve? Kada do|e do spajanja na najni-
`em nivou, nema ni najmanje razlike izme|u `ene i drolje.
Po`uda je ista i zadovoljstvo je isto. Stoga je nepristoj-
no izvla~iti poreklo bra~ne ljubavi iz svetih stvari crkve.“
Saslu{av{i ovo, rekosmo im: „Va{e rasu|ivanje pro-
isti~e iz pohotljivosti, a ne od bra~ne ljubavi. Vi ni{ta ne
znate o bra~noj ljubavi, jer je za vas ona hladna. Va{e pri-
124
Bra~na ljubav
medbe su nam dokazale da dolazite iz doba koje nosi na-
ziv po me{avini gvo`|a i gline, koji ne prianjaju jedno za
drugo, kako je prorokovao Danilo (2:43). Za vas su bra~na
i raspusna ljubav jedno te isto. Da li njih dve mogu pri-
onuti i{ta vi{e nego gvo`|e i glina? Vi mislite da ste mu-
dri i nosite takav ugled, ali ste u stvari sve sem mudri.“
^uv{i ovo, oni se razbesne{e i pozva{e gomilu da
nas izbaci. Tada, na osnovu mo}i koju nam je podario
Bog, mi ispru`ismo ruke i u tom trenutku plamene zmije,
zmije otrovnice, vodene zmije i zmajevi do|o{e iz pusti-
nje i ispuni{e grad, a stanovnici se upla{i{e i pobego{e.
An|eo mi re~e: „Prido{lice sa istoka svakodnevno
sti`u u ovaj region, a raniji stanovnici s vremena na vre-
me bivaju isterani te ba~eni u mo~vare na zapadu. Iz da-
ljine, one li~e na plamena i sumporna jezera. Svi ljudi
tamo su i duhovni i prirodni preljubnici.“
125
Emanuel Svedenborg
ko pribli`avanje veri i udaljavanje od vere je korak ka
principu i korak od principa braka, koji je specijalna odli-
ka {to pripada hri{}anima.“
Tada ga upitah: „Koji je princip braka?“, a on mi
odgovori: „@elja da se `ivi sa jednom `enom, `elja koju
hri{}anin ose}a sve ja~e {to je religiozniji.“
Ja se tada rastu`ih u duhu {to su brakovi, koji su
bili ve}inom sveti u drevna vremena, sada tako pokvareni
i pretvoreni u preljubni{tvo. „Isto je i sa verom danas“,
re~e an|eo. „Jer Bog re~e da }e se krajem doba pojavi-
ti mrzost opusto{enja, o kojoj govori Danilo, i da }e biti
nevolja velika kakva nije bila od postanja sveta dosad
niti }e biti. (Matej 24:15, 21). ’Mrzost opusto{enja‘ zna~i
krivotvorenje i uskra}ivanje sve istine; a ’nevolja‘ zna~i
stanje crkve kad je napadnu zla i la`i. Kraj doba, za koje
su vezane ove stvari, zna~i zavr{ni period ili kraj crkve.
Kraj je sada, jer nema istine koja nije krivotvorena; a
krivotvorenje istine je duhovni razvrat, koji ide podruku
sa prirodnim razvratom tako da ~ine jedno.“
126
Bra~na ljubav
podignuti carstvo koje se do veka ne}e rasuti. Ono }e
satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo }e stajati do veka.“
(Danilo 2:43, 44)
Nakon toga ~uh ne{to nalik pesmi, a opet tamo dalje
na istoku ugledah tra~ak svetla jo{ sjajniji od prethodnog.
Upitah an|ela {ta oni tamo slave. On re~e da slave re~i-
ma Danila:
Videh u utvarama no}nim, i gle, kao Sin ~ove~iji
i|a{e sa oblacima nebeskim. I dade Mu se vlast i car-
stvo da Mu slu`e svi narodi i plemena. Vlast je Njegova
vlast ve~na, koja ne}e pro}i, i carstvo se Njegovo ne}e
rasuti. (Danilo 7:13, 14)
Pored ovih, oni hvaljahu Boga i re~ima iz Otkrivenja:
Isusu Hristu slava i mo} velika. Eno, ide s obla-
cima. On je Alfa i Omega, po~etak i Svr{etak, Prvi i Po-
slednji koji jeste i koji je bio i koji }e biti, Svemo}ni. Ja,
Jovan ~uh ovo od Sina ^ove~jeg usred sedam sve}njaka.
(Otkrivenje 1, 5-13; 22:13, i Matej 24:30, 31)
Ponovo pogledah prema isto~nom nebu, a svetlost se
diza{e s desna; sjaj se rasu prostranstvom ju`nog neba i ja
~uh mio zvuk, pa upitah an|ela: „Koji aspekt Boga ovi ta-
mo slave?“ On re~e da slave ovim re~ima iz Otkrivenja:
I videh nebo i zemlju novu; i videh grad sveti, Jeru-
salim nov, gde silazi od Boga s neba, pripravljen kao ne-
vesta ukra{ena mu`u svom. I do|e k meni jedan an|eo i
re~e mi: Hodi da ti poka`erm nevestu, Jagnjetovu `enu. I
odvede me u duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi
grad veliki, sveti Jerusalim. (Otkrivenje 21:1, 2, 9, 10)
Kao i re~ima:
Ja Isus, sjajna sam zvezda Danica; i Duh i neves-
ta govore: Do|i. I on re~e: Da, do}i }u skoro! Da, do|i,
Gospode Isuse. (Otkrivenje 22:16, 17, 20)
Nakon ovoga i jo{ mnogo toga, za~uh sveop{te veli-
~anje sa isto~nog neba ka zapadnom, i sa severnog ka
ju`nom, pa upitah an|ela {ta je to. On mi re~e da su to
slede}e re~i Proroka:
127
Emanuel Svedenborg
I pozna}e svako telo da sam ja Gospod Spasitelj
tvoj i Izbavitelj tvoj. (Isaija 49:26)
Ovako govori Gospod Car Izrailjev i Izbavitelj nje-
gov, Gospod nad vojskama: ja sam prvi i ja sam posled-
nji, i osim mene nema Boga. (Isaija 44:6)
I re}i }e se u ono vreme: Gle, ovo je Bog na{, Nje-
ga ~ekasmo, i spa{}e nas; ovo je Gospod, Njega ~eka-
smo. (Isaija 25:9)
Glas je nekoga koji vi~e: Pripravite u pustinji put
Gospodnji. Evo, Gospod Bog ide na jakog. Kao pastir
pa{}e stado svoje. (Isaija 40:3, 5, 10, 11)
Jer nam se rodi Dete, Sin nam se dade, i ime }e
Mu biti: Divni, Savetnik, Bog silni, Otac ve~ni, Knez mir-
ni. (Isaija 9:6)
Gle, idu dani, u koje }u podignuti Davidu Klicu
pravednu, koja }e carovati. I ovo mu je ime kojim }e se
zvati: Gospod pravda na{a. (Jeremija 23:5, 6; 33:15, 16)
Ime Mu je Gospod nad vojskama, i Izbavitelj ti je
Svetac Izrailjev. Bog svoj Zemlji zva}e se. (Isaija 54:5)
I Gospod }e biti car nad svom zemljom, u onaj dan
bi}e Gospod jedan i ime Njegovo jedno. (Zaharija 14:9)
Kada ~uh i shvatih sve to, moje srce posko~i od sre-
}e i ja odoh ku}i radostan; i tamo se vratih iz stanja duha
u stanje tela, i ovde zapisah ono {to sam video i ~uo.
Ovome sada mogu dodati i slede}e. Nakon Bo`jeg dola-
ska, On }e o`iveti bra~nu ljubav onakvom kakva je bila
kod drevnih ljudi, jer ta ljubav dolazi samo od Boga i
prisutna je kod onih koji su pod Njegovim vo|stvom
postali duhovni preko Re~i.
128
Bra~na ljubav
bra~nu ljubav, radosti i sre}u koju hvali{ do neba? To je
sigurno izmi{ljotina, a ti je pru`a{ kao zamku i mamac
da bi naterao ljude da prihvate tvoje nove ideje. Ali reci
mi ukratko, kakva su u~enja nove crkve, i ja }u videti
da li su u skladu ili ne.“
„U~enja crkve Novog Jerusalima“, odgovorih, „su
slede}a:
I Bog je jedan, u kojem je Bo`ansko Trojstvo, a
On je Gospod Isus Hrist.
II Vera koja vodi spasenju je verovanje u Njega.
III Zlih dela treba se kloniti, jer su ona |avolja
tvorevina i od njega dolaze.
IV Treba ~initi dobra dela, jer su ona Bo`ja
tvorevina i od njega dolaze.
V ^ovek mora ~initi ova dela kao da su njegova,
ali mora verovati da dolaze od Boga u njemu i
preko njega.“
^uv{i ovo, iz njega na trenutak nestade bes. Ali
nakon {to malo porazmisli, on se ponovo ustremi na me-
ne re~ima: „Jesu li ovih pet zapovesti to {to nova crkva
u~i o veri i milosr|u?“ „Da“, odgovorih. Tada mi se on
grubo obrati: „Kako mo`e{ dokazati prvu stavku, da je
’Bog jedan, u kojem je Bo`ansko Trojstvo, a On je
Gospod Isus Hrist?‘“ Ja mu rekoh: „Moj dokaz je ovaj:
Zar se ti ne sla`e{ da postoji jedan, jedini Bog i Troj-
stvo? Ako postoji jedan, jedini Bog, zar On nije jedna
Osoba? Ako je On jedna Osoba, zar ne postoji Trojstvo
u toj Osobi? A da je On Gospod Isus Hrist, vidi se po
re~ima da je On za~et od Boga Oca (Luka 1:34, 35), pa
je u du{i On Bog. Iz toga proizilazi, kako On re~e, da su
On i Otac jedno (Jovan 10:30); On je u Ocu i Otac je
u Njemu (Jovan 14:10, 11); ko god Ga vidi i poznaje,
vidi i zna Oca (Jovan 14:7, 9); niko ne vidi i ne poznaje
Oca sem Njega koji je u O~evom naru~ju (Jovan 1:18);
sve O~eve stvari su Njegove (Jovan 3:35; 16:15); On je
put, istina i `ivot, i niko ne}e do}i Ocu do kroz Njega
129
Emanuel Svedenborg
(Jovan 14:6). Stoga, On je od Njega jer je On u Njemu.
A prema Pavlu:
Jer u Njemu `ivi svaka punina Bo`anstva telesno.
(Kolo{anima 2:9)
Povrh toga, On ima vlast nad svakim telom (Jovan
17:2); i On ima svaku vlast na Nebu i na Zemlji (Matej
28:18). Iz toga proizilazi da je On Bog Neba i Zemlje.“
Onda on upita kako mogu dokazati drugu stavku: da
je vera koja vodi spasenju verovanje u Njega. „Dokaza}u
to“, odgovorih, „re~ima Samog Boga:
Ovo je volja Oca, da svaki koji veruje u Sina ima
`ivot ve~ni. (Jovan 6:40)
Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svog Jedino-
rodnog dao, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da
ima `ivot ve~ni. Jovan (3:15, 16)
Ko veruje Sina, ima `ivot ve~ni; a ko ne veruje Si-
na, ne}e videti `ivot, nego gnev Bo`ji ostaje na njemu.
(Jovan 3:36)“
Tada on re~e: „Doka`i tre}u i slede}e stavke.“ „Ka-
kve potrebe ima“, odgovorih ja, „dokazivati da se zlih
dela treba kloniti jer su ona |avolja tvorevina i od njega
dolaze? Ili da treba ~initi dobra dela, jer su ona Bo`ja
tvorevina i od njega dolaze? Ili da ~ovek mora ~initi do-
bra dela kao da su njegova, ali mora verovati da dolaze
od Boga u njemu i preko njega? Celo Sveto pismo od
po~etka do kraja potvrda je ovih stavki. Ima li u njemu
i~ega drugog u su{tini do saveta da se klonimo zla, da
~inimo dobra dela i verujemo u Gospoda Boga? [tavi{e,
bez ove tri stavke ne mo`e biti ni vere. Vera je pitanje
na~ina `ivota; a {ta je `ivot nego izbegavanje zla i ~i-
njenje dobrih dela? Kako bi ~ovek mogao ~initi te stvari
i verovati u Gospoda Boga sam od sebe? Stoga, ako
oduzmete ove stvari od crkve, vi je li{avate Svetog pisma
i od vere; a bez njih ona vi{e nije crkva.“
^uv{i ovo ~ovek ode da razmisli o tome; mada ode
rezigniran.
130
V
132
Bra~na ljubav
Sada sledi obja{njenje ovih ta~aka.
133
Emanuel Svedenborg
Kao rezultat toga se dobro i istina zovu univerzal-
nim principima stvaranja. Svako ko koristi svoj razum da
bi ovo shvatio, mo`e da vidi da je to tako; mo`e da vidi
{ta se od svega stvorenog odnosi na dobro, a {ta na istinu.
134
Bra~na ljubav
dodatne formulacije, vide}e da ne predstavlja ni{ta sve dok
mu ne pridodate to ne{to. Ako mo`ete dovoljno da izo{trite
svoju mo} rasu|ivanja, shvati}ete da dobro bez dodatne for-
mulacije ne mo`e ni{ta da ozna~i, pa se ne mo`e odnositi
ni na {ta, pobuditi neku emociju ili predstaviti neko stanje;
ukratko, ono nema kvalitet. Isto je i sa istinom, ako ~ujete
tu re~ bez i~ega {to je s njom povezano. Bridak razum mo-
`e shvatiti da se to {to je povezano s njim odnosi na dobro.
Ali kako postoji nebrojeno vrsta dobra, i svako od
njih se penje do maksimuma i spu{ta do minimuma kao
na pre~kama od merdevina; i po{to menja svoje ime kako
napreduje ili se menja u kvalitetu, svima sem mudrima
te{ko je da vide u kakvom su odnosu dobro i istina sa stva-
rima ili kako se sa njima udru`uju. Me|utim, na osnovu
op{te slike jasno je da dobro ne mo`e postojati bez isti-
ne, ili istina bez dobra, jer se vidi da se svaki detalj uni-
verzuma odnosi na dobro i istinu, kao {to je i prikazano
u prethodnim odeljcima (84, 85).
Razne stvari mogu se upotrebiti da se ilustruje i do-
ka`e da ni dobro ni istina ne mogu postojati izolovano.
Na primer, su{tina ne mo`e postojati bez forme, niti for-
ma bez su{tine; a dobro je su{tina ili bi}e, a istina je ono
pomo}u ~ega se su{tina formira i njeno bi}e nastaje. Za-
tim, ~ovek je obdaren voljom i intelektom; dobro je stvar
volje, istina intelekta, a volja ne mo`e u~initi ni{ta sem
posredstvom intelekta, niti mo`e intelekt sam, sem na
osnovu volje. Potom, postoje dva izvora `ivota u ~oveku
– srce i plu}a. Srce ne mo`e proizvesti nijedan ose}aj ili
pokret koji zovemo `ivotom bez respiracije plu}a, kao ni
plu}a bez srca. Srce se odnosi na dobro, respiracija plu}a
na istinu; a ovo je tako|e njihova saobraznost.
Isti je slu~aj i u svakom deli}u uma i svakom deli}u
ljudskog tela. Ali nemam dovoljno prostora ovde da izno-
sim jo{ dokaza. Vi{e dokaza mo`ete na}i u mojoj knjizi
Mudrost an|ela o Bo`anskom provi|enju (3-26), gde su
dati slede}im redom:
135
Emanuel Svedenborg
I Univerzum i sve u njemu je proizvod Bo`anske
ljubavi preko Bo`anske mudrosti, ili, {to je isto,
Bo`anskog dobra preko Bo`anske istine.
II Bo`ansko dobro i Bo`anska istina poti~u od
Boga kao zasebnog entiteta.
III Neka vrsta sli~nosti ovom zasebnom entitetu
prisutna je u svakoj stvorenoj stvari.
IV Dobro nije dobro sve dok se ne sjedini sa isti-
nom, a istina nije istina sve dok se ne sjedini sa
dobrom.
V Bog ne dozvoljava nikakve podele, tako da ~ovek
mora istovremeno biti i u stanju dobra i u sta-
nju istine, ili pak u stanju zla i stanju la`i.
Pored ovoga, tu ima i {to{ta drugo.
136
Bra~na ljubav
^ovek, stoga, poseduje dve ljubavi. Jedna, koja do-
lazi prva, jeste ljubav prema postajanju mudrim i druga,
koja dolazi docnije, jeste ljubav prema mudrosti. Ali ako
ova druga ljubav ostane u ~oveku, to je zla ljubav, zvana
samoljublje ili ljubav prema sopstvenoj inteligenciji. Na
slede}im stranicama bi}e dokazano da je od stvaranja
predvi|eno da se ova ljubav uzme od ~oveka da bi se
spre~ilo da ga uni{ti, i preslika na `enu, kako bi se pre-
tvorila u bra~nu ljubav koja }e ~oveka u~initi ponovo ce-
lovitim. Izvesne napomene o ovim dvema ljubavima i
preslikavanju ove druge na `enu, mogu se na}i u odeljci-
ma 32 i 33, i u Uvodu, 20. Ako, dakle, pod ljubavlju
shvatimo dobro, a pod mudro{}u istinu, onda je ovim re-
~ima dokazano da postoji istina dobra, to jest istina koja
dolazi od dobra, kao i dobro istine, to jest dobro koje
dolazi od istine.
137
Emanuel Svedenborg
Gore je pokazano (odeljci 84-86) da postoji nepresta-
ni uticaj od Boga, Tvorca i Izbavitelja univerzuma, koji
nastoji da proizvede jedinstvo ljubavi i mudrosti, ili bra-
ka dobra i istine, i da je stvorena bi}a primaju, svako u
skladu sa sopstvenom formom. Me|utim, ove druge stav-
ke treba pojasniti. Iz ovog braka ili zajednice, mu{karac
prima istinu mudrosti, a {to je vi{e prima to Bog vi{e
povezuje dobro ljubavi sa njom. Ona se prima u intelektu,
pa je mu{karac stoga ro|enjem predodre|en da postane
intelektualan. Ovo se vidi ~ak i na svetlosti samog razuma
u raznim aspektima mu{karca, prvenstveno u njegovim na-
klonostima, interesovanjima, pona{anju i obliku.
To se vidi po naklonosti mu{karca, jer je to naklo-
nost prema znanju, razumevanju i postajanju mudrim. U
detinjstvu postoji naklonost prema znanju, u adolescenci-
ji i ranom odraslom dobu prema razumevanju, a od tog
doba do starosti prema postajanju mudrim. Iz ovoga se
vidi da priroda ili karakter mu{karca te`e formiranju
intelekta, tako da je on od ro|enja predodre|en da po-
stane intelektualan. Ali do toga ne mo`e do}i druga~ije
sem iz ljubavi; tako da Bog ~oveku pridodaje ljubav u
meri u kojoj je ovaj prima, to jest u meri u kojoj je on
spreman da postane mudar.
To se vidi po interesovanjima mu{karca, koja su
usmerena ka intelektualnim pitanjima, to jest onim pita-
njima u kojima intelekt igra vode}u ulogu; ve}ina njih
su javna pitanja i u slu`bi su dru{tva. To se vidi po po-
na{anju mu{karca, kojim potpuno dominira vode}a uloga
intelekta. Kao posledica toga, svaki postupak u njegovom
`ivotu, pod kojim se podrazumeva pona{anje, jeste raci-
onalan; ili ako i nije, on `eli da izgleda tako. Racional-
nost mu{karca je vidljiva i u svakoj od njegovih vrlina.
To se vidi po obliku ~oveka, koji je sasvim druga~iji i
razli~it od oblika `ene; pogledajte ono {to je prethodno
re~eno o ovome (odeljak 33). Tome treba dodati ~inje-
nicu da reproduktivna mo} pripada mu{karcu. Ona ne
138
Bra~na ljubav
poti~e iz drugog izvora sem intelekta, jer je proizvod
istine u njoj, koja dolazi od dobra. Na slede}im strani-
cama vide}e se da je ona izvor reproduktivne mo}i.10
91. Na osnovu naklonosti, interesovanja, pona{anja
i oblika `ene mo`e se pokazati da je ona ro|enjem pre-
dodre|ena da bude stvorenje volje kao rezultat intelekta
njenog mu`a; drugim re~ima da bude ljubav prema mu-
drosti svog mu`a, po{to ona dobija svoj oblik pomo}u
njegove mudrosti (videti odeljke 88, 89). To se vidi iz
naklonosti `ene, koja je naklonost prema ljubavi prema
znanju, inteligenciji i mudrosti, ali ne u sebi ve} u svom
mu`u, odnosno naklonost prema ljubavi prema svom mu-
`u. ^ovek se ne mo`e voleti samo zbog svog lika koji
mu daje izgled ~oveka, ve} zbog kvaliteta u njemu koji
ga ~ine ~ovekom. To se vidi iz njenih interesovanja, koja
se odnose na ru~ni rad poznat kao {ivenje i vezenje, a
slu`i za ukra{avanje, ki}enje i uve}anje njene lepote; kao
i prema raznim doma}im poslovima koji dopunjavaju du-
`nosti ~oveka, koje se, kako malopre rekoh, zovu javnim.
Ova interesovanja su rezultat te`nje ka braku, `elje `ene
da postane supruga i da tako bude jedno sa svojim mu-
`em. I bez obja{njenja je o~igledno da se isti zaklju~ci
mogu izvesti i za pona{anje i oblik.
92. (V) Uticaj braka dobra i istine koji dolazi od Bo-
ga proizvodi seksualnu ljubav, a isto tako i bra~nu ljubav.
Gore je pokazano (odeljci 84-87) da su dobro i isti-
na univerzalni principi stvaranja i da su tako prisutni u
svim stvorenim stvarima, na na~in koji zavisi od oblika
svakog pojedina~nog slu~aja; i da dobro i istina poti~u
od Boga ne kao dvoje, ve} kao jedno.Iz ovih premisa
proizilazi da postoji univerzalna sfera braka koja poti~e
10 U 18. veku postojalo je op{te uverenje da je reprodukcija isklju~ivi
prerogativ mu{karca, a da `ena doprinosi samo u smislu razvoja i ro-
|enja ploda. (Prim. prev.)
139
Emanuel Svedenborg
od Boga, pro`imaju}i univerzum od prvog do poslednjeg,
od an|ela do crva. Razlog zbog kojeg takva sfera braka
dobra i istine poti~e od Boga jeste taj {to je to, isto tako,
sfera razmno`avanja, to jest reprodukcije i plodnosti; a
ona je isto {to i Bo`ansko provi|enje koje smenom gene-
racija odr`ava postojanje univerzuma.
Sada, po{to ta univerzalna sfera, ven~avaju}i dobro
i istinu, uti~e da je stvari primaju prema svom obliku (vi-
deti odeljak 86), iz toga sledi da je mu{karac prima pre-
ma sopstvenom obliku, odnosno svojim intelektom, jer je
on intelektualni oblik. I `ena je tako|e prima prema sop-
stvenom obliku, odnosno svojom voljom, po{to je ona
oblik volje koja proizilazi iz intelekta njenog mu`a. Kako
je ova ista sfera i reproduktivna sfera, iz toga sledi da je
ona izvor seksualne ljubavi.
140
Bra~na ljubav
otvoreniji i bliskije povezan sa Nebom, a preko Neba sa
Bogom. To ga ~ini naklonjenijim istini i `eljnijim da `ivi
dobar `ivot. Ako se zaustavi na prvom pragu u svom na-
predovanju ka mudrosti, njegov um zadr`ava prirodni oblik,
a ovaj prima uticaje univerzalne sfere, sfere braka dobra i
istine, na potpuno isti na~in kao ni`i ~lanovi `ivotinjskog
carstva koje zovemo `ivotinjama i pticama. Oni su krajnje
prirodni, pa osoba postaje kao oni, i deli sa njima istu sek-
sualnu ljubav. To je zna~enje re~i da seksualna ljubav
pripada spolja{njoj ili prirodnoj osobi i da je se stoga de-
li sa svim `ivotinjama.
141
Emanuel Svedenborg
97. (VIII) Kod ljudskih bi}a, bra~na ljubav se nalazi
u seksualnoj ljubavi, kao {to se dragi kamen nalazi u rod-
noj steni.
Kako je ovo samo pore|enje, njegovo obja{njenje mo-
`e se odlo`iti za slede}i odeljak. Me|utim, ovim pore|e-
njem, prikazana je ~injenica da seksualna ljubav pripada
spolja{njoj ili prirodnoj osobi, a bra~na ljubav unutarnjoj
ili duhovnoj osobi ({to je dokazano u odeljku 95).
142
Bra~na ljubav
odnose na mu{ki pol, jer je on podlo`an zavo|enju koje
proizvodi istinsku strast; {to ne va`i za `enski pol.
Ova razmatranja poja{njavaju da seksualna ljubav
nije izvor prave bra~ne ljubavi, ve} je njena prva faza u
pogledu vremena, premda ne i cilja. Ono {to je prvi cilj,
prvo dolazi u um i namere uma, jer on igra vode}u ulo-
gu. Ali ovaj prvi cilj ostvaruje se kroz niz posrednih fa-
za. One u su{tini nisu prvi ciljevi, ve} samo sredstva koja
poma`u realizaciju onoga {to je po sebi prvi cilj.
143
Emanuel Svedenborg
opona{a model braka dobra i istine. Ovde se koristi izraz
„opona{a“ jer to dvoje nije isto, mada li~i. Jer dobro koje
se ve`e za istinu u ~oveku dolazi direktno od Boga; ali
dobro `ene, koje se vezuje sa istinom u ~oveku, od Boga
do ~oveka dolazi posredstvom `ene. Postoje, dakle, dve
vrste dobra, jedno unutarnje i jedno spolja{nje, koja se
vezuju sa istinom u mu`u. Ona omogu}uju da mu` uvek
bude u stanju da razume istinu, i da tako putem prave
bra~ne ljubavi bude mudar. Ali o ovome bi}e vi{e re~i na
narednim stranicama.
144
Bra~na ljubav
nivoi racionalnog uma otvore, tada osoba postaje model
mudrosti i u stanju je da primi pravu bra~nu ljubav.
Mudrost koja formira ovaj model i prima ovu ljubav
jeste racionalna i u isto vreme moralna mudrost. Raci-
onalna mudrost vidi razne vrste istine i dobra, koje su
prisutne u osobi ne kao sopstvene ve} kao dolaze}e od
Boga. Moralna mudrost se kloni zala i la`i koje prljaju
bra~nu ljubav, a naro~ito bluda, kao da su gubave.
*****
103. Na ovom mestu doda}u dva iskustva, pa evo
prvog:
Jednog jutra pre izlaska sunca, gledao sam ka istoku
u Duhovnom svetu kad ugledah ~etiri konjanika kao da
izle}u iz oblaka, sijaju}i plamenom svetlo{}u zore. Na
glavama konjanika behu kacige sa podignutim ivicama,
na rukama ne{to {to je li~ilo na krila, a na telima tunike
narand`aste boje. Tada se, odeveni kao trka~i, podigo{e
u stremenima, zategnuv{i uzde iznad grive konja koji su
galopirali kao da imaju krila na nogama. Ja ispratih o~i-
ma njihovo kretanje, ili pre let, s namerom da otkrijem
kuda su se uputili; i videh kako se tri konjanika uputi{e
na tri strane, ka jugu, zapadu i severu, dok se ~etvrti,
nakon kra}eg puta zaustavi na istoku.
^ude}i se ovome, obratih se Nebu s pitanjem kuda
konjanici idu. Dobih odgovor: „Poslati su mudrim ljudi-
ma u raznim kraljevstvima Evrope, koji su ve{ti u rasu-
|ivanju i o{troumni u dono{enju sudova, i koji su stekli
po{tovanje u svojim zemljama zbog svojih intelektualnih
sposobnosti. Oni su pozvani da do|u i re{e problem izvo-
ra bra~ne ljubavi i njene snage ili potencije.“
Sa neba se ~u{e re~i: „Sa~ekaj malo i vide}e{ dva-
deset sedam kola; troje sa [pancima, troje sa Francuzima,
troje sa Italijanima, troje sa Nemcima, troje sa Holan|a-
nima, troje sa Englezima, troje sa [ve|anima, troje sa
145
Emanuel Svedenborg
Dancima i troje sa Poljacima.“ Dva sata kasnije pojavi{e
se kola, koja su vukli poniji svetlori|e boje, pokriveni
lepo ukra{enim pokriva~em. Oni se uputi{e ka prostranoj
zgradi na granici izme|u istoka i juga. Svi putnici iza|o-
{e iz kola i u|o{e u lepom raspolo`enju.
Potom mi bi re~eno: „Mo`e{ i ti u}i, da bi slu{ao.“
I ja u|oh. Kako sam razgledao unutra{njost zgrade, zapa-
zih da je ~etvrtasta i da svaka strana gleda ka nekoj stra-
ni sveta. Na svakoj strani bila su tri visoka prozora od
kristalno bistrog stakla i sa okvirom od maslinovog drveta.
Levo i desno od prozorskih okvira bejahu zidne izbo~ine
koje su formirale ne{to poput prostorija sa nadstre{nicom,
ispod kojih su bili stolovi. Zidovi ove zgrade bejahu od
kedrovine, tavanica od limunovog drveta, a podovi od to-
pole. Uz isto~ni zid, na kojem nije bilo prozora, beja{e
postavljen sto oblo`en zlatom, na kojem se nalazila tijara
ukra{ena dragim kamenjem, predvi|ena kao nagrada ono-
me ko re{i pomenuti problem.
Osvrnu{i se na nadsvo|ene izbo~ine pored prozora,
koje su li~ile na sobe, videh u svakoj po pet ljudi iz svih
evropskih kraljevstava, spremnih da se pozabave temom
koja je ~ekala na njihov sud. Tada jedan an|eo zauze svoje
mesto na sredini dvorane i re~e: „Tema o kojoj treba da done-
sete sud: ‘Izvori bra~ne ljubavi i njene snage ili potencije’
je Prodiskutujte o njoj i donesite zaklju~ak. Kada donesete
zaklju~ak, napi{ite ga na par~etu hartije i ubacite ga u onu
srebrnu urnu koju vidite pored zlatnog stola. Potpi{ite se
po~etnim slovom va{eg kraljevstva, F za Francusku, B za
Holandiju, I za Italiju, A za Englesku, P za Poljsku, G za
Nema~ku, H za [paniju, D za Dansku i S za [vedsku.11“
Rekav{i ovo, an|eo ode, obe}av{i da }e se vratiti.
Tada pet predstavnika svake komore pored prozora
porazgovara{e o ovoj temi, pretreso{e je i doneso{e za-
klju~ke kako su najbolje znali i umeli. Iste zapisa{e na pa-
11 Ova slova su po~etna slova latinskog naziva ovih zemalja. (Prim. prev.)
146
Bra~na ljubav
pirima, potpisav{i ih po~etnim slovima svog kraljevstva i
ubaci{e u srebrnu posudu. Nakon tri sata an|eo se vrati i
uzimaju}i jedan po jedan papir iz urne, po~e da ih ~ita
okupljenom dru{tvu.
147
Emanuel Svedenborg
Isto je i sa snagom ili potencijom ove ljubavi.
Ona zavisi od ~ednosti, koja je uzdr`avanje od slepog
bludni~enja. Jer je snaga ili potencija kod ~oveka koji
voli samo svoju `enu ograni~ena na jednu `enu, pa je sto-
ga zgusnuta ili koncentrisana. To je oplemenjuje i ~ini je
o~i{}enom od ne~istota, jer bi u protivnom bila rasejana i
raspr{ena u svim pravcima. Jedan od nas koji je sve{te-
nik, navodi i sudbinu kao uzrok ove snage ili potencije.
’Zar brakovi nisu‘, upita on, ’predodre|eni? A ako oni jesu,
onda je i ra|anje dece i na~in na koji do njega dolazi.‘
On je insistirao na ovom razlogu, jer se na njemu zakleo.“
Ovaj papir je bio potpisan slovom B (za Holandiju).
^uv{i ovo, neko re~e podrugljivim tonom: „Sudbi-
na! Kako zgodan izgovor za nesposobnost i impotenciju.“
148
Bra~na ljubav
107. Bez odlaganja an|eo izvu~e ~etvrti papir, sa
kojeg pro~ita slede}e:
„Mi, predstavnici, pod na{im prozorom, zaklju~ismo
da bra~na i seksualna ljubav dele isti izvor, po{to je bra-
~na ljubav rezultat seksualne ljubavi. Jedina razlika je u
tome {to je seksualna ljubav neograni~ena, neodre|ena, slo-
bodna, promiskuitetna i nestalna; a bra~na ljubav ograni-
~ena, odre|ena, ukro}ena, utvr|ena i konstantna. Ova ljubav
je stoga odobrena i ustanovljena smotreno{}u ljudske
mudrosti, jer u protivnom uop{te ne bi bilo ni carstava,
ni kraljevstava ili republika, pa ~ak ni zajednica. Ljudi
bi lutali zemljom i {umama u hordama, sa svojim drolja-
ma i `enama koje su osvojili, kre}u}i se s jednog mesta
na drugo da izbegnu krvave pokolje, silovanja i plja~ke,
koji bi zbrisali ceo ljudski rod. Ovo je na{ sud o izvoru
bra~ne ljubavi.
Mi smo otkrili snagu ili mo} bra~ne ljubavi u traj-
nom o~uvanju telesnog zdravlja od ro|enja do starosti. Jer
osoba koja je neprestano dobrog zdravlja ne pati od ne-
dostatka snage. Njena vlakna, tetive, mi{i}i, uklju~uju}i one
koji kontroli{u testise, ne slabe, ne opu{taju se i ne mlo-
have ve} zadr`avaju punu snagu i sposobnost. Zbogom.“
Ovaj papir je bio potpisan slovom A (za Englesku).
149
Emanuel Svedenborg
plamenova, dok ne postane vatra. U tom stanju seksual-
na po`uda nestaje i njeno mesto zauzima bra~na ljubav.
Kada se mlado`enja zagreje ovom vatrom, on ne zna da
li }e snaga ili potencija te ljubavi ikada izbledeti, jer mu
fali iskustvo koje bi ga moglo podu~iti o na~inu na koji
se njegova snaga smanjuje i ljubav hladi nakon zadovo-
ljenja. Dakle, bra~na ljubav poti~e iz tog prvog zanosa
koji prethodi braku, {to je istovremeno izvor njegove
snage i potencije. Ali nakon ven~anja, njegova potencija
se menja, i ona se naizmeni~no pove}ava i smanjuje. Ali
ona traje do duboke starosti, smanjuju}i se i pove}avaju}i
u neprekidnom ritmu, jer je kontroli{e razboritost koja
kroti po`udu {to izbija iz pe}ina uma, koje jo{ uvek nisu
pro~i{}ene. Jer je po`uda prethodnik mudrosti. Ovo je na{
sud o izvoru i postojanosti bra~ne snage i potencije.“
Ovaj papir je bio potpisan slovom P (Poljska).
150
Bra~na ljubav
je {koljke, seksualne ljubavi, ona sija pred o~ima an|ela
kao dragi kamen beril ili mese~ev kamen. Razlog je taj
{to je bra~na ljubav obele`ila opstanak celog ljudskog ro-
da, pod kojim podrazumevamo javno dobro. Ovo je na{
sud o izvoru ove ljubavi.
Me|utim, nakon rasprave o uzrocima njene snage ili
potencije, do{li smo do zaklju~ka da uzrok le`i u ogolja-
vanju i odvajanju bra~ne ljubavi od seksualne ljubavi. On je
posledica mudrosti od strane mu`a i ljubavi prema mudro-
sti mu`a od strane `ene. Jer je seksualna ljubav svojstvena
`ivotinjama, a bra~na ljubav ljudskim bi}ima. Stoga je ~ovek
~ovek, a ne `ivotinja – u meri u kojoj je bra~na ljubav
otkrivena i odvojena od seksualne ljubavi. ^ovek sti~e sna-
gu ili potenciju na osnovu svoje ljubavi, a `ivotinja na osno-
vu svoje.“ Ovaj papir beja{e potpisan slovom G (Nema~ka).
151
Emanuel Svedenborg
prepu{ta glavu telu, a naro~ito kada do`ivljava radost ove
ljubavi. Mi smatramo da je to izvor smanjenja potentnosti
i redovnosti njenih smenjivanja. Pored toga, mi smatramo
da snaga potencije zavisi od vaspitanja dece. Ako je ona
izuzetna kod oca, takva }e biti i kod potomstva koje je
nasledi. Razum zajedno sa iskustvom ka`e nam da je na-
sle|e ono koje je proizvodi, prenosi i predaje tu odliku.“
Papir je bio potpisan sa F (Francuska).
152
Bra~na ljubav
tada potencija snaga bra~ne ljubavi. Ali ako potencija
ima prvenstvo, a ljubav je prati, tada su obe prizemne,
jer je tada ljubav rezultat telesne potencije. Stoga mi
smatramo da je kvalitet svake zavisan od reda kojim se
ljubav spu{ta ili uzdi`e, napreduju}i od svog izvora ka
cilju.“ Ovaj papir je bio potpisan slovom D (Danska).
153
Emanuel Svedenborg
dvoje jedno telo. Tako nisu vi{e dvoje, nego jedno telo.
(Matej 19:4-6)“
Ovo je re~eno o izvoru bra~ne ljubavi:
„Mi bismo rekli da izvor snage ili potencije prave
bra~ne ljubavi poti~e iz sli~nosti umova i jednodu{nosti.
Jer kada se dva uma sjedine u braku, ove misli duhovno ljube
jedna drugu i u njihova tela udahnjuju svoju snagu ili po-
tenciju.“ Ovaj papir bio je potpisan slovom S ([vedska).
154
Bra~na ljubav
114. Na kraju ovog obra}anja svi ustado{e, i izne-
nada iza zlatnog stola na kojem je le`ala tijara, otvori se
prozor koji nisu videli ranije, a kroz prozor se za~u glas:
„Tijara ide Afrikancu.“ An|eo mu je predade, ali mu je
ne stavi na glavu, i on ode ku}i nose}i je. Stanovnici kra-
ljevstava Evrope napusti{e zgradu, pope{e se u svoja kola,
koja ih odvedo{e nazad njihovim narodima.
155
Emanuel Svedenborg
ovi drugi, koji su na svetu posedovali jednostavnu veru za-
snovanu na milosr|u, to jest oni koji su posedovali izvestan
stepen istine koja dolazi od dobra, reko{e, kada prethod-
na grupa ode, da mogu videti ~oveka sa papirom. ^ovek
je elegantno obu~en, a na papiru je ne{to ispisano. Kada
pogleda{e bolje, reko{e da mogu da pro~itaju Brak Dobra
i Istine; i oni se obrati{e an|elu sa pitanjem {ta to zna~i.
On re~e da sve ono {to postoji na Nebu i sve {to
postoji na Zemlji ne predstavlja ni{ta drugo do brak do-
bra i istine, jer su svi, kako oni koji `ive i di{u, tako i oni
drugi, stvoreni iz braka dobra i istine, i s namerom da
stvore ovaj brak. „Ni{ta nije stvoreno“, re~e on, „da bude
samo istina ili samo dobro; samo dobro i sama istina ne
predstavljaju ni{ta, ali se putem braka ovaplo}uju i posta-
ju onakvi kakav je brak. U Bogu Tvorcu, Bo`ansko do-
bro i Bo`anska istina postoje u svojoj pravoj supstanci;
Bo`ansko dobro je bi}e te supstance, Bo`anska istina je
njeno postojanje. Supstanca je njihovo stvarno jedinstvo,
jer su u Njemu one zauvek jedno. Kako su ovo dvoje jedno
u Samom Tvorcu, one su jedno i u svakoj pojedina~noj
stvari koju je on stvorio; i na taj na~in je Tvorac sjedi-
njen u ve~ni savez, kakav je brak, sa svim {to je stvorio.“
An|eo nastavi da govori da je Sveto pismo koje je do-
{lo direktno od Gospoda i uop{te i pojedina~no brak dobra
i istine. Kako se Crkva, koju stvara istina njenog u~enja
i vera koju stvara dobrota `ivota u skladu sa istinom u~enja,
me|u hri{}anima isklju~ivo izvodi iz Svetog pisma, o~igled-
no je da je Crkva uop{te i pojedina~no brak dobra i istine.
(Ovo mo`ete na}i u Objavi Apokalipse 373, 483). Ovo {to
je upravo re~eno o braku dobra i istine isto va`i i za brak
milosr|a i vere, jer dobro pripada milosr|u, a istina veri.
Neki iz prve grupe koji nisu videli an|ela i papir,
jo{ uvek stajahu u blizini, pa kad ~u{e ovo tiho reko{e:
„Da, tako je, razumemo.“ Ali kada im an|eo re~e: „Okre-
nite se u stranu i ponovite to isto“, oni se okrenu{e i re-
ko{e glasno: „Ne, nije tako.“
156
Bra~na ljubav
Nakon toga an|eo je pri~ao o Braku Dobra i Istine
me|u bra~nim parovima. On re~e da ako su i njihovi
umovi tako ven~ani, po{to je mu` istina, a `ena dobro te
istine, oboje }e u`ivati radosti blagoslovene nevinosti i
sre}u an|ela na Nebu. U ovom stanju, mu`evljeva repro-
duktiva mo} traja}e neprestano kao u prole}e `ivota, bo-
re}i se i uspevaju}i da unapre|uje sopstvene istine, a lju-
bav njegove `ene u~ini}e je konstantno prijem~ivom za
ovu istinu. „Mudrost koju Bog daje ~oveku ne nalazi ve-
}e zadovoljstvo od promovisanja svojih istina. A ljubav
prema mudrosti, koju poseduju `ene u ovim okolnostima,
ne nalazi ni{ta lep{e nego njih da prima, kao u matericu,
te ih za~ne, nosi i rodi. Takva je priroda duhovne plodno-
sti an|ela na Nebu; i ako si spreman da poveruje{, iz
ovog izvora poti~e prirodna plodnost.“
Po`elev{i mir, an|eo se podi`e sa zemlje, a kako je
prolazio kroz oblak na putu ka Nebu, papir ponovo po~e
da sija kao pre, sve vi{e sa svakom fazom uspona. Tada
se iznenada krug svetlosti, koji je pre li~io na zoru, spu-
sti i raspr{i oblak koji je zamra~ivao zemlju, i zasija sunce.
157
VI
160
Bra~na ljubav
iskupio i spasao ~ove~anstvo, a Njegov ljudski oblik je
onaj kojeg zovemo Sinom, koji je poslat na svet.
161
Emanuel Svedenborg
to su sinovi i }erke, bra}a i sestre, zetovi i snaje i drugi
oblici srodstva.
Nema potrebe dokazivati da se nikakvo drugo po-
tomstvo ne ra|a od Boga preko Crkve, jer to razum vidi
i bez dokazivanja. Jer je Bog taj od koga dolaze sve
dobro i istina, a Crkva ta koja ih prima i sprovodi. Sve
duhovne stvari Neba i Crkve odnose se na dobro i istinu.
Dakle, „sinovi i k}eri“, u duhovnom smislu Re~i ozna~a-
vaju vrste istine i dobra; „sinovi“, zna~e istinu za~etu u du-
hovnom ~oveku i ro|enu u prirodnom ~oveku, a „k}eri“
isto tako ozna~avaju vrste dobra. Dakle, oni koje Bog pre-
porodi zovu se u Re~i „Bo`jim sinovima“, „sinovima
kraljevstva“, „ro|enim od Njega“, a Bog svoje u~enike
zove „sinovima.“ „Mu{ko dete“ koje `ena rodi i koje bi
uzeto k Bogu (Otk. 12:5) nosi isto zna~enje (videti Obja-
vu Apokalipse 543). To je zato {to „k}eri“ ozna~avaju
dobra dela Crkve koje Re~ tako ~esto navodi: „k}eri Si-
ona, k}eri Jerusalima, k}eri Izraela, i k}eri Judeje.“ One
ne zna~e ni~ije k}eri, ve} naklonost prema dobru Crkve
(videti Objavu Apokalipse 612). Bog tako|e zove „bra-
}om i sestrama“ one koji pripadaju Njegovoj crkvi (Ma-
teja 12:49; 25:40; 28:10; Marko 3.35; Luka 8:21).
162
Bra~na ljubav
ima inteligenciju, percepciju i svaku misao, a dobra dela
sredstva koja mu omogu}uju da ima ljubav, milosr|e i
svaku naklonost, jeste taj {to se sve u ~oveku odnosi na
dobro i istinu. Tako|e, postoje dve stvari u ~oveku koje
~ine ~oveka – volja i intelekt; volja je sredstvo primanja
dobra, a intelekt sredstvo primanja istine. Ljubav, milosr-
|e i naklonosti pripadaju volji, a percepcija i misli pripa-
daju intelektu – {to ne treba rasvetljavati dokazivanjem,
jer se ova izjava ilustruje samim ~inom razmevanja.
163
Emanuel Svedenborg
vek vidi istinu u svojim mislima, on je retko povezuje sa
dobrom koje u nju uti~e, i koje joj daje `ivot kao rezultat
ljubavi na strani volje. Ni `ena ne razmi{lja o dobru koje
poseduje, ve} o naklonosti svog mu`a prema sebi, koja za-
visi od toga koliko se njegov intelekt uzdigao ka mudrosti.
Ona pridru`uje dobro koje ima od Boga, a da njen mu` nije
ni svestan toga. Ove ~injenice se zasnivaju na postavci da
~ovek prima istinu od Boga, a da Bog pridru`uje dobro
istini utoliko vi{e {to istina u ve}oj meri slu`i svrsi, odno-
sno proporcionalno ~ovekovoj volji da misli i `ivi mudro.
164
Bra~na ljubav
Ovo sledi iz ovoga {to je gore re~eno. Me|utim, tre-
ba dodati da se ~ini da istina igra vode}u ulogu u Crkvi,
jer vremenski dolazi prva. Njena pojava ~ini da crkvene
vo|e vi{e cene veru koja se odnosi na istinu, nego milo-
sr|e, koje se odnosi na dobro. Sli~no tome, u~eni ljudi
vi{e cene misli, koje pripadaju intelektu, nego naklonosti,
koje su stvar volje. Iz tog razloga, priroda dobra milosr|a
i naklonosti volje skriva se kao u grobu, a neki ljudi ba-
caju zemlju na nju da ne bi ustala, kao na grob pokojni-
ka. Ipak je dobro milosr|a ono koje igra vode}u ulogu u
Crkvi, kao {to mogu videti potpuno otvorenim o~ima oni
koji nisu zatvorili put od Neba do svog intelekta nalaze}i
dokaze da je vera sama – ta koja ~ini Crkvu, a misao sa-
ma – ta koja ~ini ~oveka. Zapravo, dobro milosr|a je od
Boga, a istina vere je za ~oveka kao da je od njega, a
ovo dvoje donose neku vrstu veze Boga sa ~ovekom i
~oveka sa Bogom, o ~emu govori Bog rekav{i da je On
u njima i da su oni u Njemu (Jovan 15:4, 5). Iz ovoga se
vidi da je ova veza – Crkva.
165
Emanuel Svedenborg
istine; ra|anje dece propagiranju istine; ljubav prema deci
~uvanju istine i dobra. Kako se istina u ~oveku ~ini nje-
govom sopstvenom, a dobro joj pridodaje Bog, jasno je
da su ovo saobraznosti izme|u spolja{njeg ili prirodnog ~o-
veka i duhovnog ili unutarnjeg ~oveka. Ali ova pitanja
dalje }e se razjasniti nakon prikaza iskustava.
166
Bra~na ljubav
129. (X) Crkva je od Boga i nalazi se u onima koji
Mu pristupe i `ive u skladu sa Njegovim zapovestima.
Niko danas ne pori~e da je crkva Bo`ja, a s obzirom
Bo`ja, da od Njega dolazi. Razlog zbog kojeg crkva po-
stoji u onima koji se pribli`e Bogu jeste taj {to je u hri{-
}anskom svetu Njegova Crkva zasnovana na Re~i; a Re~
nije samo od Boga ve} je takva da je Bog sam. U njoj
je Bo`anska istina sjedinjena sa Bo`anskim dobrom i to
je tako|e Bog. To je upravo ono kad se ka`e da Re~ be{e
u Boga i da Bog be{e Re~, izvor `ivota i Videla ljudima
i postade telo (Jovan 1:1-14). Osim toga, ona je prisut-
na u onima koji se pribli`e Bogu jer je prisutna u onima
koji u Njega veruju, veruju da je on Bog Spasitelj i Izba-
vitelj, Gospod na{ pravedni, vrata kroz koja se ulazi u tor,
to jest u Crkvu; da je On put, istina i `ivot, da niko ne
dolazi Ocu sem kroz Njega; Otac i On su jedno i {to{ta dru-
go ~emu On u~i. Niko, ponavljam, ne mo`e verovati u
ove stvari dok se ne pribli`i Njemu, jer je On Bog Neba
i Zemlje, ~emu On tako|e u~i. Ko jo{ treba da pristupi?
I ko jo{ mo`e da pristupi? On je prisutan u onima koji `i-
ve u skladu sa Njegovim zapovestima po{to je povezi-
vanje jedino mogu}e sa takvim ljudima. Jer On ka`e: Ko
ima zapovesti moje i dr`i ih, on je onaj {to ima ljubav k
meni; i ja }u imati ljubav k njemu, i javi}u mu se sam. Ko-
ji nema ljubavi k meni ne dr`i moje re~i. (Jovan 14:21-24)
Ljubav je povezivanje, a povezivanje s Bogom ~ini
crkvu.
167
Emanuel Svedenborg
rasu|ivanja, a mudrost na~ina `ivota. Mudrost posma-
trana u celosti obuhvata znanje, rasu|ivanje i `ivljenje. Zna-
nje dolazi prvo, razumevanje se posti`e pomo}u njega, a
mudrost nastaje od oboje, kada ljudi `ive racionalno, ka-
ko im nala`u istine koje su nau~ili. Mudrost je stoga pi-
tanje kako razuma tako i `ivota; ona postaje mudro{}u sve
dok je pitanje razuma, a otuda i na~ina `ivota, a mudrost
je kada postane pitanje na~ina `ivota, a otuda i razuma.
Drevni narodi ovog sveta nisu znali za drugu mudrost sem
za mudrost na~ina `ivota; i to je bila mudrost onih koje
su zvali „mudrim ljudima“ (sophi). Ali ljudi u narednim
periodima smatrali su za mudrost mudrost razuma i oni
se se zvali „filozofima“ (philosophi12). Danas mnogi lju-
di znanje zovu mudrost, jer se obrazovani i u~eni ljudi,
~ak i oni nazoviu~enjaci zovu mudrim. Stoga je mudrost
spala sa vrha na dno.
Ali ovde treba re}i nekoliko re~i o tome kakva je
mudrost dok nastaje, a kakva kada se u potpunosti razvi-
je. Pitanja koja se ti~u crkve, i koja se zovu duhovnim
pitanjima, okupiraju najdublje pozicije u ~oveku. Pitanja
koja se ti~u dr`ave, koja se zovu gra|anskim pitanjima,
okupiraju ni`a mesta, a ona koja se ti~u znanja, iskustva
i ve{tina, koja se zovu prirodnim pitanjima, ~ine podno-
`je. Razlog zbog kojeg pitanja koja se ti~u crkve, i koja
se zovu duhovnim, okupiraju najdublji nivo u ~oveku je-
ste taj {to ona uspostavljaju vezu s Nebom, a kroz Nebo
s Bogom; ni{ta drugo ne ulazi u ~oveka od Boga preko
Neba. Razlog zbog kojeg pitanja koja se ti~u dr`ave i zo-
vu gra|anskim pitanjima zauzimaju mesto ispod duhovnih
jeste taj {to ona uspostavljaju vezu sa svetom, jer pripa-
daju svetu. To su statuti, zakoni i propisi koji obavezuju
ljude da formiraju ~vrsto i stabilno dru{tvo i dr`avu. Ra-
zlog zbog kojeg pitanja koja se ti~u znanja, iskustva i
ve{tina ~ine podno`je jeste taj {to su ona blisko povezana
12 Bukvalno "ljubitelji mudrosti". (Prim. prev.)
168
Bra~na ljubav
sa pet telesnih ~ula, a ona su spoljno locirana, pa na
njima unutarnje pozicije – pozicija uma, i najdublje pozi-
cije – pozicija du{e, po~ivaju.
Sada, kako su pitanja koja spadaju u domen crkve,
tzv. duhovna pitanja, locirana na najdubljoj poziciji, i
kako ono {to se tu nalazi ~ini glavu, a {to dolazi ispod,
tzv. gra|anska pitanja, ~ine telo, a {to dolazi ispod njih,
tzv. prirodna pitanja, ~ine stopala, o~igledno je da kada
se ova tri elementa pore|aju pravim redom, ~ovek biva
savr{en. Jer u ovim okolnostima ona vr{e sli~an uticaj.
Kao {to ono koje pripada glavi uti~e na telo, a kroz telo
na stopala, tako i duhovna pitanja uti~u na gra|anska
pitanja, a preko njih na prirodna pitanja. Kako se duhov-
na pitanja osvetljavaju nebeskom svetlo{}u, jasno je da
ona imaju svetlosti da obasjaju slede}a po redu i daju im
`ivot svojom toplinom, koja je ljubav. Kada se to desi,
~ovek sti~e mudrost.
Ako se, kao {to je ranije re~eno, mudrost ti~e na~ina
`ivota i razuma otuda, mo`e se postaviti pitanje {ta je
mudrost `ivljenja. Da rezimiramo ukratko, to zna~i kloni-
ti se zla – jer ono razara du{u, dr`avu i telo; i ~initi do-
bro – jer to koristi du{i, dr`avi i telu. Ovo je vrsta mu-
drosti sa kojom bra~na ljubav formira vezu; i to posti`e
klone}i se zla bluda kao kuge za du{u, dr`avu i telo. Ka-
ko ta mudrost izbija iz duhovnih izvora koji se ti~u
crkve, iz toga sledi da bra~na ljubav zavisi od stanja cr-
kve u ~oveku, koje zavisi od stanja njegove mudrosti. I
ovo }e pojasniti ono {to je ve} vi{e puta re~eno u pret-
hodnim pasusima – {to osoba postaje duhovnija, u ve}oj
meri sti~e pravu bra~nu ljubav. Jer je duhovnost crkve
ta koja osobu ~ini duhovnom. Vi{e o mudrosti s kojom
se zdru`uje bra~na ljubav mo`ete pro~itati u pasusima
163-165.
169
Emanuel Svedenborg
Kako ovo sledi iz gore navedenog, uzdr`a}u se od
prilaganja daljih dokaza. [tavi{e, svi nebeski an|eli su
svedoci ~injenice da bra~na ljubav dolazi od Boga; i ~i-
njenice da ova ljubav zavisi od stanja mudrosti u osobi,
koje zavisi od stanja crkve u njoj. Svedo~enje nebeskih
an|ela zabele`eno je u iskustvima koja su vi|ena i koja
su se ~ula u Duhovnom svetu, a koja se nalaze na kraju
svakog poglavlja.
*****
132. Ovde }u prilo`iti dva iskustva, od kojih je ovo
prvo.
Jednom sam razgovarao sa dva an|ela, jednim sa
isto~nog, a drugim sa ju`nog Neba.
Kada su primetili da ja razmi{ljam o tajnama mu-
drosti koje pripadaju bra~noj ljubavi, oni reko{e:„Zar ne
zna{ ni{ta o raspravama o mudrosti u na{em svetu?“ „Ne,
jo{ uvek ne“, odgovorih.
„Postoji mnogo njih“, reko{e, dodav{i, „oni, ~ija
ljubav prema istini dolazi iz duhovnih naklonosti – {to
zna~i da oni vole istinu jer su i oni istiniti i jer su put ka
mudrosti – susre}u se kada se da znak da rasprave pita-
nja koja zahtevaju duboko razumevanje i da do|u do za-
klju~aka povodom njih.“ Tada me uze{e za ruku, rekav{i:
„Po|i sa nama i vide}e{ i ~u}e{. Znak za dana{nji sasta-
nak je dat.“
I povedo{e me preko ravnice do brda, u ~ijem je pod-
no`ju otpo~injala aleja palminog drve}a koja se pru`ala
celim putem do vrha. Za|osmo u nju i popesmo se na
brdo. Na vrhu brda ugledasmo {umu, ~ije je drve}e na bre-
`uljku pravilo neku vrstu pozori{ta. Unutar njega beja{e
ravan prostor poplo~an oblucima raznih boja, a oko nje-
ga, u ~etvorouglu, behu pore|ana sedi{ta; na njima se|ahu
ljubitelji mudrosti. Po sredini pozori{ta be{e postavljen sto
i na njemu dokument zatvoren pe~atom.
170
Bra~na ljubav
Ovi koji se|ahu na sedi{tima pozva{e nas da zauz-
memo prazna mesta. Ali ja odgovorih: „Mene su ovde
dovela dva an|ela da gledam i slu{am, a ne da u~estvu-
jem na zasedanju.“
Tada dva an|ela po|o{e do stola u sredini podiju-
ma i polomi{e pe~at na dokumentu. Potom pro~ita{e oku-
pljenima tajne mudrosti zapisane u dokumentu, o kojima
je trebalo prodiskutovati i koje je trebalo protuma~iti. Njih
su zapisali an|eli tre}eg neba i polo`ili ih dole na sto.
Tu su bila tri pitanja, prvo: „Kakvo je obli~je Boga i ka-
kva je slika Boga po kojoj je ~ovek stvoren?“; drugo:
„Za{to je ~ovek stvoren bez znanja o tome {ta treba da
voli, kad su zveri i ptice, najvi{e kao i najni`e, ro|ene sa
znanjem o svemu {to njihova ljubav zahteva?“;, i tre}e:
„Kakvo je zna~enje ’drveta `ivota‘, ’drveta od znanja do-
bra i zla‘ i ’jedenja sa njega‘?“
Ispod toga be{e zapisano: „Objedinite ove tri teme
jednim komentarom koji }ete zapisati na novom listu pa-
pira; onda ga stavite na sto i mi }emo ga pogledati. Ako se
mi{ljenje poka`e ujedna~enim i pravi~nim, svakom od vas
bi}e dodeljena nagrada za mudrost. Nakon {to ovo pro-
~ita{e, dva an|ela odo{e, popev{i se na njihova nebesa.
Tada ovi koji u~estvovahu na sednici po~e{e da ko-
mentari{u i tuma~e pitanja koja im behu postavljena. Go-
vori{e redom, po~ev{i od onih koji se|ahu na severnoj strani,
zatim re~ uze{e oni na zapadnoj, potom ovi na ju`noj i
na kraju oni na isto~noj strani. Po~e{e od prve teme za dis-
kusiju „Kakvo je obli~je Boga i kakva je slika Boga po
kojoj je ~ovek stvoren?“ Prvi od donjih pasusa beja{e pro-
~itan naglas iz knjige Postanja:
Potom re~e Bog: Da na~inimo ~oveka po svom obli-
~ju, kao {to smo mi; I stvori Bog ~oveka po obli~ju svom,
po obli~ju Bo`jem stvori ga. (Postanje 1:26, 27)
Kad Bog stvori ~oveka po obli~ju svom stvori ga.
(Postanje 5:1)
171
Emanuel Svedenborg
Ovi koji se|ahu na severu govori{e prvi. Oni reko{e
da su obli~je i slika Boga dva `ivota koje je Bog udah-
nuo ~oveku – `ivot volje i `ivot intelekta. „Jer mi pro-
~itasmo“, reko{e:
I dunu Gospod Bog ~oveku u nos duh `ivotni i posta
~ovek du{a `iva. (Postanje 2:7)
„U nos“ zna~i u nameri da shvati da su volja za do-
bro i razumevanje istine, kao i duh `ivotni, u njemu. A
kako mu Bog udahnjuje `ivot, obli~je i slika Boga zna~i
da njegova ~estitost nastaje iz mudrosti i ljubavi i iz pra-
vednosti i mo}i rasu|ivanja, koje se nalaze u njemu.
Ovi koji se|ahu na zapadnoj strani podr`a{e ovo gle-
di{te, dodav{i da se stanje ~estitosti koje je Bog udahnuo
Adamu neprestano udahnjuje u svaku osobu posle Ada-
ma. A u ~oveku je prisutno kao u prijemniku; i u meri
u kojoj je osoba prijemnik, ona je obli~je i slika Boga.
Tada ~etvrta grupa koja je sedela na ju`noj strani,
re~e: „Obli~je Boga i slika Boga su dve odvojene stvari,
ali su u ~oveku zdru`ene od stvaranja. Neka vrsta unutra-
{njeg prosvetljenja nam pokazuje da obli~je Boga ~ovek
mo`e uni{titi, ali ne i njegovu sliku. To se vidi kao kroz
staklo na osnovu ~injenice da je Adam zadr`ao sliku Bo-
ga i po{to je izgubio Njegovo obli~je. Jer ~itamo, nakon
{to je proklet:
Eto, ~ovek posta kao jedan od nas znaju}i {ta je do-
bro {ta li zlo. (Postanje 3:22)
Kad Bog stvori ~oveka po obli~ju svom, stvori ga
(Postanje 5:1). Ali mi }emo to ostaviti na{im kolegama sa
istoka, koji, dakle, u`ivaju bolju prosvetljenost, da ka`u
kakvi su obli~je i slika Boga zapravo.“
Tada, kada zavlada ti{ina, oni koji se|ahu na isto~-
noj strani usta{e sa mesta i podigo{e pogled ka Bogu. Po-
tom sedo{e i reko{e da je obli~je Boga sredstvo primanja
Boga, a kako je Bog ljubav sama i mudrost sama, obli~je
Boga je sredstvo u ~oveku za primanje ljubavi i mudrosti
od Boga. Ali slika Boga je savr{ena slika i celovita prilika
172
Bra~na ljubav
ljubavi i mudrosti koja je prisutna u ~oveku i koja mu
pripada. Jer ~ovek misli da on voli i da je mudar sam od
sebe, to jest da voli dobro i razume istinu sam od sebe,
a u stvari to ne poti~e od njega ve} od Boga. Jedino Bog
voli sam od sebe i mudar je sam od sebe, jer je Bog
ljubav sama i mudrost sama. Slika ili prilika te ljubavi i
mudrosti ili dobra i istine, koja je prisutna u ~oveku kao
da mu pripada, jeste to {to ga ~ini ~ovekom i ~ini da
bude povezan s Bogom i da tako `ivi zauvek. Posledica
toga je to da je ljudskost osobe rezultat njene sposobnos-
ti da voli dobro i razume istinu ba{ tako kao da dolazi
od njega, dok istovremeno zna i veruje da dolazi od Bo-
ga. U meri u kojoj on zna i veruje u to, Bog stavlja Svo-
je obli~je u njega; odnosno ne stavlja ako ~ovek veruje
da ovo poti~e od njega samog, a ne od Boga.
Kazav{i ovo, obuze ih zanos zbog njihove ljubavi
prema istini i to ih navede da ka`u: „Kako ~ovek mo`e
primati ljubav i mudrost, ~uvati je i stvarati, ako ne ose}a
da je njegova sopstvena? I kako on mo`e biti povezan
ljubavlju i mudro{}u sa Bogom, ako mu se ne da ne{to
~ime }e uzvratiti na to? Nijedna veza nije mogu}a ako
nije recipro~na; a recipro~na strana veze je ljubav ~oveka
prema Bogu, i mudrost u stvarima koje se ti~u Boga, kao
da se ti~u ~oveka samog, uz verovanje da dolaze od Bo-
ga. Opet, kako ~ovek mo`e `iveti zauvek ako nije pove-
zan sa Bogom ve~nim? Kako ~ovek mo`e biti ~ovek, a
da ne nosi to obli~je u sebi?“
Svi zapljeska{e ovom govoru i zatra`i{e da se izvu~e
zaklju~ak iz toga {to be{e re~eno. Slede}a izjava bi usvoje-
na: „^ovek je stvoren da prima Boga, a sredstvo primanja
Boga je obli~je Boga. Po{to je Bog ljubav sama i mu-
drost sama, ~ovek mo`e da prima i jedno i drugo; a {to
vi{e primi to vi{e postaje obli~jem Boga. ^ovek je slika
Boga na osnovu ~injenice da on ose}a u sebi to {to pri-
ma od Boga kao sopstveno, kao da njemu pripada. Ali ga
ta slika ~ini obli~jem Boga tek kada prizna da ljubav i
173
Emanuel Svedenborg
mudrost ili dobro i istina u njemu nisu njegovi i da ne
dolaze od njega, ve} da su prisutni samo u Bogu te da
stoga dolaze od Njega.“
174
Bra~na ljubav
postoje}e `ivotinje nisu reprezentativne ve} prave. Kada
u potpunosti dokaza{e istinitost ove tvrdnje, okrenu{e se
tra`enju i nala`enju svrhe i razloga koji bi mogli objasni-
ti i pojasniti ovo pitanje. Svi oni potvrdi{e da ove ~inje-
nice moraju biti rezultat bo`anske mudrosti, kako bi se
omogu}ilo da ljudska bi}a budu ljudi, a `ivotinje `ivoti-
nje. Tako nesavr{enost s kojim se ~ovek ra|a postaje sa-
vr{enost, a savr{enost s kojim se `ivotinja ra|a postaje
nesavr{enost.
175
Emanuel Svedenborg
svojim spolja{njim ose}ajima, u po~etku bez unutra{njih,
da bi postepeno mogao da postane prirodan, zatim raci-
onalan i na kraju duhovan ~ovek. Ovo se ne bi desilo,
ako bi on ro|enjem stekao sve vrste znanja i ljubavi po-
put `ivotinje. Jer uro|ena znanja i emocije ograni~avaju
napredovanje, ali ako su sposobnosti i sklonosti uro|ene,
one ga ne ograni~avaju uop{te. ^ovek se, dakle, mo`e
usavr{avati u znanju, inteligenciji i mudrosti zauvek.
Zatim ju`njaci izjavi{e slede}e: „Nemogu}e je“, re-
ko{e, „da iko stekne ikakvo znanje od sebe, ve} ga mora
sticati od drugih, jer on nema nikakvog uro|enog znanja.
Kako ne mo`e da stekne nikakvo znanje od sebe, tako ne
mo`e da stekne ni ljubav, jer kada nema znanja nema ni
ljubavi. Znanje i ljubav su nerazdvojni saputnici; ne mo-
gu se razdvojiti kao ni volja i intelekt, ili emocije i misli,
ili pak su{tina i forma. Dakle, kako ~ovek sti~e znanje od
drugih, tako mu se i ljubav pridru`uje kao saputnik. Univer-
zalna ljubav koja se pridru`uje je ljubav prema znanju, ra-
zumevanju i postajanju mudrim. Ovo je ljubav koju ~ovek
ne deli ni sa jednom `ivotinjom i ona se uliva od Boga.“
„Mi se sla`emo sa na{im kolegama sa zapada da ~o-
vek ro|enjem ne dobija nikakvu ljubav, kao ni znanje; ve}
da ro|enjem dobija samo sklonost da voli, kao i sposob-
nost da prima znanje, ali ne od sebe ve} od drugih, odno-
sno posredstvom drugih. Moramo re}i „posredstvom dru-
gih“ jer ni oni ne dobijaju nikakvo znanje od sebe ve}
od Boga. Tako|e se sla`emo sa na{im kolegama sa seve-
ra da je ~ovek, kad se rodi, kao zemlja u koju nije zasa-
|eno nikakvo seme, ali u koju se mo`e zasaditi i fino a i
bezvredno seme. Mi bismo dodali na ovo da `ivotinje ro-
|enjem dobijaju prirodne ljubavi i time vrste znanja koje
njima odgovaraju; ali im to njihovo znanje ne omogu}uje
da znaju, misle, razumeju ili budu mudre, bilo {ta da je
u pitanju, tako da ih njihove ljubavi vode kroz njihovo zna-
nje skoro kao pas slepog ~oveka po ulicama, jer su one in-
telektualno slepe. Ili mo`da one vi{e podse}aju na mese~are
176
Bra~na ljubav
koji rade to {to rade vo|eni slepim znanjem, dok im inte-
lekt spava.“
Poslednji koji se obrati{e bejahu ljudi sa isto~ne stra-
ne, koji reko{e: „Mi prihvatamo mi{ljenje koje su iznela
na{a bra}a da ~ovek ne poseduje znanje od sebe, ve} od
drugih i kroz druge, da bi mogao da prepozna i prizna da
je Bog izvor svega {to on zna i razume i sve njegove mu-
drosti. Tako|e, i da nema drugog na~ina na koji se ~ovek
mo`e za~eti, roditi i stvoriti od Boga i postati Njegovo
obli~je i slika. Jer on postaje obli~je Boga priznaju}i i ve-
ruju}i da je primio i da nastavlja da prima sve dobro lju-
bavi i milosr|a i sve istine mudrosti i vere od Boga, a da
ni{ta ne prima od sebe.On postaje slika Boga ose}aju}i
ove stvari u sebi kao da dolaze od njega samog. Ovaj ose-
}aj nije posledica ro|enja sa znanjem ve} sticanja znanja,
a po{to ga stekne, njemu se ~ini kao da je do{ao od njega.
Bog daje ~oveku ovu svest da bi ga u~inio ~ovekom, a
ne `ivotinjom, jer posredstvom volje, razmi{ljanja, voljenja,
znanja, razumevanja i mudrosti kao da dolaze od njega sa-
mog, ~ovek dobija razne vrste znanja, uzdi`e ih tako da
postanu inteligencija i, kroz primenu, mudrost. Tako Bog
povezuje ~oveka sa Sobom i tako se ~ovek povezuje sa
Bogom. Ni{ta od ovoga ne bi se moglo desiti, da Bog nije
obezbedio da se ~ovek ra|a u stanju potpunog neznanja.“
Nakon ovih re~i svi po`ele{e da se iz debate izvu~e
zaklju~ak, i bi usvojena slede}a rezolucija: „^ovek se ra-
|a bez ikakvog znanja da bi bio u stanju da primi sve
vrste znanja i da napreduje ka inteligenciji, i posredstvom
nje ka mudrosti. On se ra|a bez ikakve ljubavi da bi bio
sposoban da stekne sve vrste ljubavi inteligentnom pri-
menom onoga {to zna i da tako stekne ljubav prema Bogu
kroz ljubav prema bli`njem, ~ime se povezuje s Bogom,
postaju}i pravi ~ovek i `ive}i zauvek.“
177
Emanuel Svedenborg
`ivota‘, ’drveta od znanja dobra i zla‘ i ’jedenja sa nje-
ga‘?“ Oni upita{e ove sa istoka da pro{ire ovo pitanje jer
zahteva dublje razumevanje, po{to ovi sa istoka u`ivaju
jarku svetlost, odnosno, mudrost koja dolazi iz ljubavi. Pod
mudro{}u se misli na Rajski vrt u kojem se nalaze ova dva
drveta.
„Da“, reko{e, „re}i }emo vam. Ali kako ~ovek ne uzi-
ma ni{ta iz sebe, ve} samo od Boga, na{e re~i }e do}i od
Njega, pa ipak od nas kao da su na{e sopstvene.“ Potom
reko{e: „Drvo predstavlja ~oveka, a njegovi plodovi do-
brotu njegovog `ivota. Tako drvo `ivota predstavlja ~o-
veka koji `ivi od Boga, odnosno, Boga koji `ivi u ~oveku.
Kako ljubav i mudrost, i milosr|e i vera ili dobro i istina
tvore Bo`ji `ivot u ~oveku, na njih se misli pod drvetom
`ivota, a to je izvor ve~nog `ivota ~oveka. Drvo `ivota
sa kojeg je bilo dopu{teno jesti (Otkrivenje 2:7; 22:2-14)
nosi sli~no zna~enje.
Drvo od znanja dobra i zla predstavlja ~oveka koji
veruje da svoj `ivot duguje sebi, a ne Bogu, kao i da su
ljubav i mudrost, milosr|e i vera, odnosno dobro i istina
koje ima njegovi, a ne Bo`ji. Ovo verovanje poti~e od
toga {to on misli i `eli, govori i deluje sasvim sli~no i po
svoj prilici kao od sebe. To je zato {to je ~ovek ube|en
ovim verovanjem da je Bog stavio Sebe u njega ili pak ulio
Svoje Bo`ansko u njega, pa zmija ka`e:
Nego Bog zna da }e vam se u onaj dan kad okusite
s njega otvoriti o~i, pa }ete postati bogovi i znati {ta je
dobro {ta li zlo. (Postanje 3:5)
Jedenje sa tog drve}a zna~i primanje i prisvajanje.
Jedenje sa drveta `ivota zna~i primanje ve~nog `ivota, a
jedenje sa drveta od znanja dobra i zla zna~i primanje pro-
kletstva. Iz tih razloga su i Adam i njegova `ena prokleti
zajedno sa zmijom. Zmija zna~i |avola u pogledu ljubavi
prema sebi i ponosa na sopstvenu inteligenciju. Ova lju-
bav je vlasnik tog drveta, a ljudi koji se ponose zbog te
ljubavi su to drve}e.
178
Bra~na ljubav
Stoga, oni koji veruju da je Adam bio mudar i radio
dobro od sebe i da je on bio u stanju ~istote, prave grubu
gre{ku jer je i sam Adam, u stvari, bio proklet zbog tog
verovanja. Jer je ovo to {to jedenje sa drveta od znanja
dobra i zla zna~i. Tada je on zapravo napustio stanje ~i-
stote u kojem se nalazio, jer je verovao da je mudar i da
~ini dobra dela od Boga, a ne od sebe; jer je to ono {to
jedenje sa drveta `ivota zna~i. Samo je Bog taj koji je bio,
dok je bio na svetu, mudar od Sebe i koji je ~inio dobro
od Sebe, jer je od ro|enja samo Bo`anstvo bilo u Njemu
i bilo Njegovo. I stoga je On Sopstvenom mo}i postao Iz-
bavitelj i Spasitelj.
Iz svega ovoga oni izvuko{e zaklju~ak da drvo `ivo-
ta, drvo od znanja dobra i zla i jedenje sa njih zna~e da
je `ivot za ~oveka imati Boga u njemu, jer tada ~ovek
u`iva Nebo i ve~ni `ivot; a smrt je za ~oveka kada je ube-
|en i veruje da `ivot za njega nije Bog, ve} on sam, jer on
tada nalazi Pakao i ve~nu smrt, drugim re~ima, prokletstvo.
179
Emanuel Svedenborg
jedan, koji kao da dolete odnekud, s dva krila na stopa-
lima i dva na slepoo~nicama. On donese u rukama nagrad-
ne haljine, {e{ire i lovorove vence. On se spusti i dade
onima koji su sedeli na zapadnoj strani haljine koje su
se prelivale u duginim bojama, onima koji se sedeli na
zapadu haljine grimizne boje, a ovima na jugu {e{ire, po
obodu ukra{ene trakama od zlata i biserima, a sa leve stra-
ne dela izvrnutog nagore dijamantima ise~enim u ubliku
cve}a. Ovima na istoku on dade lovorove vence ukra{ene
rubinima i safirima. I oni napusti{e ovo mesto rasprave o
mudrosti ukra{eni ovim nagradama, a kada ih ugleda{e nji-
hove `ene, one iza|o{e pred njih, na njihovo iznena|enje,
tako|e pokrivene ukrasima koji im bejahu dati s Neba.
180
Bra~na ljubav
nasmeja{e i reko{e da, dok su bili na putu, sebi nisu de-
lovali kao deca, niti goli ili oki}eni vencima, ve} isti kao
{to su sada. To je iz daljine njihova bra~na ljubav izgle-
dala tako; njihovo stanje nevinosti bilo je predstavljeno izgle-
dom gole dece, a njihove radosti prvo vencima, a potom
cve}em utkanim u njihove haljine i tunike. „Kad ste nam
ve} rekli“, kaza{e oni, „da vas je, kako smo vam se pribli-
`avali, zapahnuo dah prole}ne toplote s prijatnim mirisima
kao iz ba{te, mi }emo vam objasniti za{to je to tako bilo.“
„Mi smo“, reko{e, „ven~ani ve} vekovima i konstant-
no se nalazimo u cvetu mladosti, u kojem nas sada vidi{.
Na{e prvobitno stanje bilo je poput stanja devojke i mla-
di}a koji su se upravo ven~ali; i mi smo tada mislili da
je to stanje – stanje krajnjeg bla`enstva na{ih `ivota. Ali
smo ~uli od drugih na na{em nebu, a kasnije i osetili sa-
mi, da je na{e prvo stanje – stanje toplote neizmenjeno
svetlo{}u; ono se postepeno menja kako mu` postaje sa-
vr{eniji u mudrosti, a `ena u ljubavi prema mudrosti svog
mu`a. To se de{ava kao rezultat i u skladu sa slu`bama
koje svako vr{i na sveop{tu dobrobit svog dru{tva; i tada
radosti dolaze jedna za drugom kako se toplota i svetlost,
odnosno mudrost i ljubav prema mudrosti preina~uju.
Razlog zbog kojeg se, kako smo se pribli`ili, dah
prole}ne toplote ra{irio pred vama jeste taj {to na na{em
nebu bra~na ljubav i ta toplota deluju kao jedno, jer je
me|u nama toplota ljubav, a svetlost, s kojom je toplota
pome{ana – mudrost; svrha u koju se koriste je kao atmo-
sfera koja obe dr`i u svojim dubinama. [ta su toplota i
svetlost bez ne~ega {to }e ih dr`ati? I {ta su ljubav i mu-
drost bez svrhe kojoj }e slu`iti? Njima nedostaje bra~na
veza jer nema ni~ega na ~emu }e raditi. Na Nebu se mo-
`e na}i prava bra~na ljubav gde god postoji prole}na to-
plota; a njeno prisustvo je posledica ~injenice da je prole}e
tamo gde su toplota i svetlost jednako prisutne, odnosno
gde ima isto toplote koliko i svetlosti, i obratno. Mi misli-
mo da ba{ kao {to toplota nalazi zadovoljtvo u svetlosti,
181
Emanuel Svedenborg
i svetlost u toploti, tako i ljubav nalazi zadovoljstvo u
mudrosti i mudrost u ljubavi.“
„Mi na Nebu“, nastavi an|eo, „u`ivamo ve~nu svet-
lost, i tu nema ni senke ve~eri, a kamoli tame, jer na{e sun-
ce ne izlazi i zalazi kao va{e, ve} ostaje uvek na polovini
puta izme|u zenita i horizonta, {to biste vi nazvali eleva-
cijom od ~etrdeset pet stepeni. Zbog toga toplota i svet-
lost koje zra~i na{e sunce stvaraju ve~no prole}e, a ovi
~ija je ljubav ravnomerno udru`ena sa mudro{}u u`ivaju
ve~no prole}e. Ve~nim udru`ivanjem toplote i svetlosti na{
Bog nastoji samo da podstakne slu`enje. To je tako|e
razlog nicanja biljaka u va{em svetu i parenja ptica i `i-
votinja svakog prole}a. Jer prole}na toplota otvara njiho-
ve unutarnje delove pravo prema dubinama koje se zovu
njihovom du{om, i uti~e na njih, usa|uju}i im svoje strem-
ljenje prema braku i ~ine}i da njihova reproduktivna spo-
sobnost postigne zadovoljenje u neprestanom nastojanju
da proizvede plodove njihove svrhe, koja je nastavak nji-
hove vrste.
Ali ljudska bi}a u`ivaju neprestani priliv prole}ne
toplote od Boga. Oni zato mogu u svako doba, pa i zimi,
u`ivati u zadovoljstvima braka. Jer je ~ovek stvoren da
prima svetlost, odnosno mudrost, od Boga, a `ena da pri-
ma toplotu, odnosno ljubav prema mudrosti svog mu`a, od
Boga. To je razlog {to ste vi, kada smo se mi pribli`ili, ose-
tili dah prole}ne toplote koja je {irila oko vas sladunjav
miris, poput mirisa sve`eg bilja u ba{tama ili poljima.“
Kad to re~e, ~ovek mi pru`i desnu ruku i povede
me ka ku}ama, gde `ivljahu bra~ni parovi u cvetu mla-
dosti, poput njih. On re~e da njihove `ene, koje su sada
delovale mlade, bile babe na svetu, a njihovi mu`evi,
koji su sada li~ili na mladi}e, bili oronuli starci. Svi oni
su vra}eni od Boga u period mladosti, jer su se voleli i ve-
ra ih je potakla da se klone bluda kao izuzetno ozbiljnog
greha. On re~e da niko ne spozna bla`ena zadovoljstva
bra~ne ljubavi dok se ne odrekne stra{nih zadovoljstava
182
Bra~na ljubav
bluda; a niko ih se ne mo`e odre}i ako nema mudrost
od Boga, i niko nema mudrost od Boga ako ne obavlja
slu`bu iz ljubavi prema slu`bi.
Videh tako|e i name{taj u njihovim domovima, sav
nebeskih oblika, kako blista u zlatu koje je blje{talo od
rubina po njemu.
183
VII
^EDNOST I RAZBLUDNOST
185
Emanuel Svedenborg
da ~ak i ne misli na nju. Pa ipak ako ta ljubav nije o~i{-
}ena u biti, ona jo{ uvek nije ~edna; ona mo`e imati
formu ~ednosti, ali joj nedostaje su{tina.
186
Bra~na ljubav
^ednost se mo`e pripisati samo njima, jer u njiho-
vom slu~aju bra~na ljubav ne ostaje u prirodnom ~oveku,
ve} ulazi u duhovnog ~oveka; i postepeno otvara put ka
samom duhovnom braku izme|u dobra i istine, koji je
njen izvor, te uspostavlja vezu sa njim. Ta ljubav ulazi sve
vi{e kako se mudrost pove}ava, a to se de{ava kako Bog
u~vr{}uje crkvu u ~oveku, kao {to je gore detaljno opi-
sano. To se ne mo`e desiti u slu~aju poligamnih, jer oni
dele bra~nu ljubav, a kada se ona podeli ona se ne raz-
likuje mnogo od seksualne ljubavi, koja je u su{tini pri-
rodna. Ali neke zanimljive pojedinosti o ovoj temi bi}e
izlo`ene u poglavlju o poligamiji (odeljci 332-342).
187
Emanuel Svedenborg
c. Ona je duhovna, kao {to je crkva u ~oveku.
d. Ona je fundamentalna ljubav i poglavar svih
nebeskih i duhovnih ljubavi.
e. Ona je pravi rasadnik ljudske vrste i izvor Neba
an|ela.
f. Ona se stoga tako|e nalazi i me|u an|elima
Neba i podsti~e ih da stvaraju duhovno potom-
stvo – ljubav i mudrost.
g. Tako ona ima vi{u svrhu od svih drugih svrha
stvaranja.
Iz ovoga sledi da je prava bra~na ljubav, po svom
poreklu i u svojoj biti, ~ista i sveta; u toj meri da se mo-
`e nazvati vrhuncem ~istote i svetosti, pa time i ~ednosti.
Ipak u slu~aju ljudskih bi}a i an|ela, ona nije apsolutno
~ista, kao {to }ete videti u ta~ki VI u poglavlju ispod
(145).
188
Bra~na ljubav
Razlozi su:
a. Prva ljubav, koja ozna~ava ljubav pre braka i odmah
nakon braka, jeste ne{to pro`eto seksualnom ljubavlju, to
jest zanosom koji pripada telu i nije izmenjeno duhov-
nom ljubavlju.
b. ^ovek napreduje u fazama od prirodnog do du-
hovnog. On postaje duhovan kako njegova razumska spo-
sobnost, koja je na polovini puta izme|u Neba i sveta,
po~inje da prima nebeske uticaje, {to se de{ava kada mu-
drost na njega po~ne da deluje i da mu pru`a zadovolj-
stvo (u vezi sa ovim vidite odeljak 130). U meri u kojoj
se to de{ava, njegov um se uzdi`e u vi{u atmosferu koja
sadr`i nebesku svetlost i toplotu ili, {to je isto, mudrost
i ljubav koje u`ivaju an|eli. Jer nebeska svetlost deluje
kao jedno sa mudro{}u, a nebeska toplota sa ljubavlju.
Kako se mudrost i ljubav prema njoj pove}avaju kod bra~-
nih parova, tako se njihova bra~na ljubav pro~i{}uje. Po{to
se to de{ava u fazama, to ova ljubav postaje sve ~edni-
ja i ~ednija. Ovo duhovno pro~i{}avanje mo`e se uporedi-
ti sa pro~i{}avanjem prirodnih pi}a koja vr{e hemi~ari,
koja zovu defekacijom, rektifikacijom, kastigacijom, desti-
lacijom, rafinisanjem, dekantacijom i sublimacijom. Pro-
~i{}ena mudrost mo`e se uporediti sa alkoholom, koji je
najve}i stepen pre~i{}enog pi}a.
c. Duhovna mudrost tada postaje su{tinski sve to-
plijom kako se mudrost vi{e voli, tako da nastavlja da se
uve}ava zauvek. Ovo se de{ava procesima defekacije, ka-
stigacije, rektifikacije, rafinisanja, dekantacije i sublimacije;
a odigravaju se pomo}u procesa pro~i{}avanja i distanci-
ranja intelekta od ~ulnih zabluda i volje od zamki tela.
Iz ovoga se vidi da isto tako i bra~na ljubav, koja je dete
mudrosti, postepeno postaje sve ~istija, te tako postaje
~edna. Prvo stanje ljubavi bra~nog para je stanje toplote
neubla`ene svetlo{}u, koja se postepeno bla`i kako mu-
drost mu`a postaje sve savr{enija, a njegova `ena je voli
sve vi{e; vidite iskustvo u odeljku 137.
189
Emanuel Svedenborg
146. Treba znati da potpuno ~edna ili ~ista bra~na lju-
bav ne postoji me|u ljudskim bi}ima, kao ni me|u an|e-
lima. Uvek postoji ne{to {to nije ~edno ili ~isto, {to joj se
priklju~uje ili povla~i za njom. Ali to je proizvod razli-
~ite prirode u odnosu na ono {to je izvor razbludnosti.
Jer je u tim slu~ajevima ono {to je ~edno iznad, a ono
{to nije ispod, a Bog stavlja izme|u njih ne{to nalik vra-
tima sa {arkama, koja se otvaraju prema mislima. Treba
voditi ra~una da ona ne ostanu otvorena pa da jedna pre-
|e u drugu i da se pome{aju. ^ovekov prirodni nivo je od
ro|enja zara`en i ispunjen zlom; ali ne i njegov duhovni
nivo, jer se on ra|a Bo`jim delovanjem, preporodom; a
to je proces postepenog odvajanja od zla, koje je ro|enjem
pridru`eno njegovim sklonostima. Ni ljubav, kako me|u
ljudima tako ni me|u an|elima, nije putpuno ~ista, jer je
to nemogu}e; ali cilj, svrha ili namera volje jesu ono {to
Bog prvenstveno ima u vidu; stoga u onoj meri u kojoj je
~ovek posve}en ovim ciljevima i koliko je u njima istra-
jan, u toj meri se nalazi na putu ka ~istoti i napreduje ka
njoj kako se usavr{ava. U vezi sa ovim vidite odeljak 71.
190
Bra~na ljubav
da jedna ne protera drugu i ne li{i je njenih mo}i. Tako,
kada toplota bra~ne ljubavi ukloni i protera toplotu bludne
ljubavi, bra~na ljubav postaje ushi}uju}e topla, a ose}aj
zadovoljstva ~ini da pupi i cveta kao vo}njak ili ru`i~njak
u prole}e. Prvo je posledica prole}nog me{anja toplote i
svetlosti od sunca Prirodnog sveta. A drugo je posledica pro-
le}nog me{anja toplote i svetlosti sunca Duhovnog sveta.
191
Emanuel Svedenborg
iz unutarnjeg s divnim vo}em, ~iji prijatan ukus i miris
izbija na povr{inu i daje mu odgovaraju}i oblik.
Tako|e su uporedili spolja{nji bra~ni princip koji na-
staje iz unutarnjeg sa ambarom, u kojem nikada nema
manje `ita, jer se ono {to se izvadi stalno dopunjuje. A spo-
lja{nju odvojenu od unutarnje, uporedili su sa p{enicom
u vetrenja~i za `ito od koje, kada se raspr{i, ostane samo
pleva, a nju oduva vetar. To se de{ava sa bra~nom lju-
bavi ako se primiskuitet ne odagna.
192
Bra~na ljubav
151. (IX) ^ednost se ne mo`e pripisati onima koji
se rode kao evnusi ili koji postanu evnusi.
Pod onima koji se rode kao evnusi prvenstveno se
podrazumevaju oni kojima od ro|enja nedostaje najni`i
nivo ljubavi. Po{to tada prve i srednje faze nemaju osno-
vu na kojoj }e se zasnivati, one i ne nastaju. Ako nasta-
nu, ovi ljudi nisu zainteresovani da prave razliku izme|u
~ednosti i razbludnosti, jer su za njih i jedno i drugo pi-
tanja prema kojima su ravnodu{ni. Ali postoji mnogo raz-
li~itih vrsta ljudi u ovoj klasi. Skoro je isto i sa onima
koji su u~injeni evnusima kao i sa onima koji su ro|eni
kao evnusi. Ali dok su oni koji su u~injeni evnusima i
mu{karci i `ene, oni ne mogu nego da gledaju na bra~nu
ljubav kao na fantaziju, a na njena zadovoljstva kao na
bajku. Ako i imaju neku takvu naklonost, ona postaje bes-
polna, po{to nije ni ~edna ni razbludna. Ono {to je bes-
polno ne dobija ime ni od jedne, ni od druge strane.
193
Emanuel Svedenborg
hladno}i ne mogu imati nikakvu predstavu o ~ednoj toplo-
ti bra~ne ljubavi. To }ete videti u drugom delu ove knjige
o gluposti preljubnika, o tome kakvi su oni, o ~emu raz-
mi{ljaju i kakav je njihov unutra{nji dijalog.
194
Bra~na ljubav
hvale brak. Ali ako se ovi ne odreknu preljubni{tva u du-
hu, a njihov duh nije motivisan verom, oni i dalje osta-
ju preljubnici koji ~ine ovo delo u duhu, iako ne i u telu.
Stoga nakon smrti, kada postanu duhovi, oni otvoreno go-
vore u korist preljubni{tva. Iz ovih razmatranja vidi se da
~ak i bezverna osoba mo`e izbe}i ~in preljubni{tva kao
{tetan, ali ga samo hri{}anin mo`e izbe}i kao gre{an. Ovo
je dovoljno da se utvrdi kao istinita teza da se ~ednost
ne mo`e pripisati onima koji se uzdr`avaju od preljubni-
{tva samo iz raznih spoljnih razloga.
195
Emanuel Svedenborg
Kod ovih ljudi obe}anje celibata zajedno sa zavetom ~ed-
nosti ne ugro`ava ve~ni `ivot, kao kod onih koji prakti-
kuju unutarnje bogoslu`enje. Tako|e se de{ava da mnogi
ljudi do|u u takvo `ivotno stanje bez svoje volje, neki
pre nego {to postanu dovoljno odrasli da mogu u`ivati
slobodu kori{}enjem razuma, a neki pod uticajem svet-
skih isku{enja.
Od onih koji preuzmu to stanje da bi svoj um distan-
cirali od sveta, da bi bili slobodni da slu`e Bogu, ~edni
su samo oni koji su prethodno negovali ljubav prema
pravom bra~nom `ivotu, ili je stekli, zatim i zadr`ali jer
je to ljubav takvog `ivota kojem se ~ednost mo`e pripi-
sati. Iz tog razloga, tako|e, svi monasi se nakon smrti
osloba|aju svojih zaveta i daje im se sloboda da odaberu
`ivot u braku ili van njega, kako im nala`u unutarnji za-
veti i `elje njihove ljubavi. Ako tada odaberu `ivot u bra-
ku i ako su voleli i duhovnu stranu bogoslu`enja – oni
se ven~avaju na Nebu. Ali oni koji odaberu `ivot ne`enje
{alju se da se pridru`e sebi sli~nima na obodu Neba.
Pitao sam an|ele da li se monahinje koje su se po-
svetile veri, u~iniv{i se slu{kinjama u vr{enju slu`be Bo-
`je i povukav{i se od obmana sveta i telesnih po`uda, te
se iz tog razloga zavetovale na ve~no devi~anstvo, prima-
ju na Nebo i zauzimaju vode}e mesto me|u bla`enima u
skladu sa njihovom verom. An|eli mi odgovori{e da se one
zacelo primaju, ali kada osete sferu bra~ne ljubavi na
Nebu, one postaju depresivne i zabrinute; tada one odlaze
i pu{taju se, neke svojevoljno, neke tra`e dopu{tenje, ne-
kima biva nare|eno da odu. Kad se na|u izvan tog neba,
put im je otvoren da se pridru`e svojim sestrama ~ije je
stanje u svetu bilo sli~no. To ih uveseljava umesto da ih
zabrinjava i one su sre}ne jedne s drugima.
196
Bra~na ljubav
su: {to bra~no stanje postoji od stvaranja; {to je njegov
izvor brak dobra i istine, {to je on saobrazan braku Boga
i Crkve, {to su Crkva i bra~na ljubav stalni saputnici, {to
je njegova svrha vi{a od svih drugih u stvaranju, jer pred-
stavlja {irenje ljudske vrste odre|enim redom, kao i Neba
an|ela, po{to ono poti~e od ljudske rase. Osim toga, brak
ispunjava ~oveka, jer ga ~ini ~ovekom u potpunosti, kao
{to }e biti dokazano u slede}em poglavlju. U slu~aju celi-
bata, ovi razlozi se ne mogu navesti.
Ako, me|utim, pretpostavimo da je stanje celibata
superiornije u odnosu na bra~no stanje, pa se ova pretpo-
stavka podvrgne istra`ivanju da bi se omogu}ilo da bude
potvr|ena i dokazana, posledice su slede}e: brakovi nisu
sveti i ne mogu biti ~edni; ~ednost je zapravo nemogu}a
kod `ena, osim kod onih koje se uzdr`e od braka i zave-
tuju na ve~no devi~anstvo. [tavi{e, na one koji su se za-
vetovali na ve~ni celibat misli se kada se ka`e „ima
u{kopljenika koji su sami sebe u{kopili Carstva radi ne-
beskoga.“ (Matej 19:12) Postoji vi{e drugih neta~nih kon-
sekvenci koje proizilaze iz ovih neta~nih pretpostavki.
„U{kopljenici koji su sami sebe u{kopili Carstva radi
nebeskoga“ jesu, u stvari, duhovni u{kopljenici, oni koji
se u bra~nom stanju uzdr`avaju od zala promiskuiteta.
O~igledno je da se ovde ne misli na italijanske evnuhe.
*****
151.bis13 Ovde }u prikazati dva iskustva, od kojih
je ovo prvo.
Kada sam se vra}ao ku}i sa takmi~enja u mudrosti
(opisanog u odeljku 132), na putu sretoh an|ela obu~e-
nog u plavo. On mi pri|e, uputi se sa mnom i re~e mi: „Vi-
dim da se vra}a{ sa takmi~enja u mudrosti i da ti je pri~inilo
13 Brojevi 151-156 su upotrebljeni dva puta u prvom izdanju; odeljci
posle 156 ovde su numerisani 151bis-156bis
197
Emanuel Svedenborg
veliko zadovoljstvo to {to si ~uo tamo. Ali ja ose}am da
nisi potpuno u ovom svetu, jer si istovremeno u Pri-
rodnom svetu, pa ne zna{ o na{im olimpijskim sportovima.
Na njima se mudri ljudi antike sre}u i slu{aju od prido-
{lica iz tvog sveta kakve su se promene u dr`avi i u
mudrosti desile do sada i jo{ se de{avaju. Ako `eli{,
pove{}u te na mesto na kojem mnogi mudri ljudi antike
`ive zajedno sa svojim sinovima, odnosno u~enicima.“
I on me povede u jedno mesto na granici izme|u
severa i istoka, a kada sa jednog uzvi{enja pogledah u tom
pravcu, ugledah grad i dva brda s jedne strane, od kojih
ono bli`e gradu beja{e ni`e od drugog. „Ovaj grad“, re~e
on, „zove se Ateneum, ono ni`e brdo je Parnas, a vi{e
Helikon. Ona nose ova imena jer u gradu i okolini `ive
mudri ljudi drevne Gr~ke, kao {to su Pitagora, Sokrat,
Aristip i Ksenofon, sa svojim u~enicima i novajlijama.“
Ja upitah za Platona i Aristotela. On mi re~e da su
oni i njihovi sledbenici u drugom regionu jer su oni po-
du~avali o rasu|ivanju, ~isto intelektualnim pitanjima,
dok su drugi podu~avali moralnim pitanjima koja su od
zna~aja za pona{anje u `ivotu.
On mi je rekao da su u~enici iz grada Ateneuma ~e-
sto slani u izaslanstva obrazovanim hri{}anima da izveste
{ta ovi misle o Bogu, stvaranju sveta, besmrtnosti du{e,
stanju ~oveka u pore|enju sa stanjem `ivotinje i drugim
pitanjima koja pripadaju unutarnjoj mudrosti. Tako|e re-
~e da je telal objavio sastanak za taj dan, znak da su
emisari sreli neke novajlije sa Zemlje i ~uli neke zanim-
ljive novosti.
Mi ugledasmo puno ljudi kako polazi iz grada i
okoline, neki sa lovorovim vencima na glavi, neki sa li-
stovima palme u ruci, neki sa knjigama pod mi{kom, a
neki sa olovkom zataknutom za levim uvom. Mi im se
pridru`ismo i po|osmo s njima do brda na kojem se na-
lazila osmougaona palata, koju su oni zvali Paladijum.
Kada u|osmo, videsmo osam {estougaonih ni{a, u svakoj
198
Bra~na ljubav
od njih su se nalazile police za knjige i stolovi, za koje
ovi koji su nosili lovore sedo{e. U samom Paladijumu
bejahu i stolice od kamena, na koje se ostali smesti{e.
Tada se vrata s leve strane otvori{e i kroz njih u|o-
{e dve prido{lice sa Zemlje. Kada ih pozdravi{e, jedan
od ovih koji su nosili lovore upita: „Kakve nam novosti
sa Zemlje donosite?“
„Novost je“, odgovori{e oni, „{to su u {umi na|eni
ljudi koji li~e na `ivotinje ili `ivotinje koje li~e na ljude.
Po njihovim licima i telu ustanovljeno je da su ro|eni
kao ljudi, ali da su kao dvogodi{njaci ili trogodi{njaci iz-
gubljeni ili napu{teni u {umi. Ka`u da ova stvorenja ne
mogu da izreknu ni jednu svoju misao, niti da nau~e
kako da proizvedu artikulisan zvuk da bi proizveli re~i.
Oni ne znaju koja hrana je za njih odgovaraju}a, kao {to
to znaju `ivotinje, ve} u usta trpaju ono {to raste u {umi,
bilo ~isto ili prljavo, i {to{ta drugo. Na osnovu ovih ~i-
njenica, neki od na{ih u~enih ljudi izneso{e mnoge pret-
postavke kao i zaklju~ke o stanju ljudi u pore|enju sa
stanjem `ivotinja.“
^uv{i ovo, neki od mudrih ljudi antike upita{e: „Ko-
je pretpostavke i zaklju~ke su izvukli iz tih ~injenica?“
Prido{lice odgovori{e da ih ima mnogo, ali da se mogu
svesti na slede}e:
a. ^ovek je po svojoj prirodi i od ro|enja gluplji i
opakiji od svake `ivotinje, i ako se ne nau~i postaje po-
put `ivotinje.
b. On se mo`e nau~iti jer je nau~io da proizvodi arti-
kulisane zvuke, to jest da govori; na taj na~in po~eo je
da izra`ava svoje misli; postepeno je to radio sve vi{e i
vi{e dok nije sa~inio zakone zajedni~kog `ivota, od kojih
su mnogi, me|utim, `ivotinjama utisnuti od ro|enja.
c. @ivotinje su isto kao i ~ovek sposobne da rasu|uju.
d. Kad bi `ivotinje govorile, mogle bi da raspravljaju
o svim temama, jednako pametno kao i ~ovek. Dokaz za ovo
je {to one razmi{ljaju racionalno i mudro isto kao i ~ovek.
199
Emanuel Svedenborg
e. Intelekt je samo modifikacija sun~eve svetlosti
pomo}u toplote preko etra, tako da je to jednostavno
aktivnost jedne unutarnjije prirode. Ova aktivnost mo`e
se uzdi}i do takvih visina da li~i na mudrost.
f. Stoga je beskorisno verovati da ~ovek `ivi nakon
smrti i{ta vi{e nego `ivotinja, osim {to se mo`da neko-
liko dana posle smrti isparavanje `ivota tela mo`e pojavi-
ti kao oblak u obliku duha, pre nego se raspr{i u prirodi,
poput gran~ice koja se izva|ena iz pepela pojavi u svom
pre|a{njem obliku.
g. Stoga je religija, koja u~i da se `ivot nastavlja
posle smrti, izmi{ljotina koja slu`i da bi se njenim zako-
nima priprosti mogli dr`ati pokornim iznutra, kao {to se
izvana dr`e pokornim gra|anskim zakonima.
Oni dodado{e da su ovo rasu|ivanja onih koji su sa-
mo pametni, ali ne i inteligentni. „[ta inteligentni misle?“,
upita{e ovi. Odgovor be{e da nisu ~uli, ali da smatraju
da i oni misle isto.
200
Bra~na ljubav
koji su na|eni u {umi? Zar nisu i oni koji su izgubili
pam}enje isti kao ovi?
Iz svih ovih ~injenica mi smo izvukli zaklju~ak da
~ovek nije ~ovek ako se ne podu~i, a nije ni `ivotinja,
ve} on predstavlja oblik sposoban da u sebe primi ono {to
~oveka ~ini ~ovekom, tako da se on ne ra|a kao ~ovek
ve} postaje ~ovek. ^ovek po ro|enju dobija oblik koji
predstavlja instrument za primanje `ivota od Boga, s na-
merom da bude predmet u koji Bog mo`e spustiti sve
dobro i jedinstvom sa sobom u~initi ga zauvek blagoslo-
venim. Mi smo zaklju~ili iz ovoga {to ste nam rekli da
je mudrost do sada u toj meri uni{tena ili pretvorena u
glupost, da je prisutno apsolutno neznanje o uslovima pod
kojima `ive ljudska bi}a, u pore|enju sa onima u koji-
ma `ive `ivotinje. Zbog toga, oni ne znaju ni{ta ni o to-
me kako ljudi `ive nakon smrti. Ali oni koji su u stanju
da shvate, ali ne `ele da znaju o tome, pa stoga pori~u ovu
realnost, kao i mnogi od vas hri{}ana, mogu se uporediti
sa ljudima na|enim u {umi. Nije da su oni postali toliko
glupi jer su li{eni poduke, ve} su oni sebe u~inili glupi-
ma oslanjaju}i se na ~ulne zablude, koje su tama {to za-
klanja istinu.“
201
Emanuel Svedenborg
mi{ljenje, koje be{e usvojeno, beja{e slede}e. „Ljudi iz
doba Saturna, Zlatnog doba, znali su i priznavali da su
oblici za primanje `ivota od Boga, pa im je stoga mu-
drost bila ispisana u du{ama i srcima, i oni su videli
istinu na svetlosti istine i istina im je omogu}ila da shva-
te dobro posredstvom zadovoljstva njegove ljubavi.“ „Ali“,
re~e on¸ „kako je u narednim periodima ljudska vrsta
povukla priznanje da se sve istine mudrosti i sva dobra
ljubavi neprestano ulivaju od Boga, oni su prestali da bu-
du Bo`ja stani{ta, da op{te sa Bogom i da se me{aju sa
an|elima. Jer je unutra{njost njihovih umova bila skrenu-
ta sa njihovog prethodnog pravca, koji je bio od Boga
usmeren ka Bogu, pa su se oni okretali sve vi{e postran-
ce i spolja ka svetu, da bi bili usmereni od Boga na Boga
preko sveta. Kona~no su se okrenuli u suprotnom smeru,
koji je prema dole ka sebi. Po{to ~ovek koji je iznutra okre-
nut naopa~ke ili u stranu, ne mo`e videti Boga, ljudi su se
ogradili od Boga i postali oblici Pakla, a time i |avola.
Iz ovoga sledi da su u najranije doba ljudi pri-
znavali i srcem i du{om da im sve dobro ljubavi i sva
istina mudrosti dolaze od Boga i da su to dobro i istina
u njima Bo`ji, te da su oni samo prijemnici `ivota od
Boga; zbog ~ega su se nazivali obli~jima Boga, sinovi-
ma Boga i ro|enim od Boga. Ali u narednim dobima,
ljudi su prestali da to priznaju svojim srcem i du{om, ve}
je na njih uticala neka pogre{na vera, zatim istorijska
uverenja, da bi kona~no propovedali samo svojim usna-
ma. Priznanje ne~ega ove vrste propovedanjem re~ima
nije priznanje, ve} poricanje u srcu.
Ove ~injenice nam omogu}uju da vidimo kakva je
mudrost na Zemlji me|u dana{njim hri{}anima. Iako oni
mogu biti nadahnuti od Boga kroz pisano otkrivenje, oni
ne znaju razlike izme|u ~oveka i `ivotinje. Tako mnogi
veruju da ako ~ovek `ivi nakon smrti, moraju `iveti i
`ivotinje; ili da, po{to `ivotinje ne `ive nakon smrti, ne
`ivi ni ~ovek. Zasigurno je na{e duhovno svetlo, koje
202
Bra~na ljubav
obasjava na{e mentalno vi|enje, u njihovom slu~aju
okrenuto na gusti mrak; a njihovo prirodno svetlo, koje
obasjava samo telesno vi|enje, kod njih je postalo zasleplju-
ju}e svetlo.“
203
Emanuel Svedenborg
pravcu. „Ta ki{a“, re~e on, „pada na ku}u po sredini isto~-
nog parka u kojoj `ive tri mu`a sa svojim `enama. Razlog
zbog kojeg se ~ini da takva ki{a pada iz sunca nad tom
ku}om jeste taj {to kod njih prebiva mudrost u pogledu
bra~ne ljubavi i njenih zadovoljstava, kod mu`eva u po-
gledu bra~ne ljubavi, a kod `ena u pogledu njenih zado-
voljstava. Ali ja ose}am da ti razmi{lja{ o zadovoljstvima
bra~ne ljubavi, pa }u te povesti do ku}e i upoznati te.“
On me povede kroz park do nekih ku}a izgra|enih
od maslinovog drveta sa dva kedrova stuba ispred vrata.
Upoznade me sa mu`evima i upita mogu li porazgovarati
sa njihovim `enama u njihovom prisustvu.
Oni se slo`i{e i pozva{e ih. @ene me gledahu pro-
dornim pogledom pravo u o~i, a ja ih upitah: „Za{to to
radite?“
„Mi mo`emo ta~no videti“, reko{e one „kakve su
tvoje namere i emocije, to jest {ta misli{ o seksualnoj
ljubavi. Mi vidimo da ti razmi{lja{ duboko ali i ~edno o
tome.“ „[ta `eli{ da ~uje{ od nas?“, upita{e me one.
„Molim vas, budite dobre“, odgovorih im ja, „pa mi
recite ne{to o zadovoljstvima bra~nog `ivota.“ Njihovi
mu`evi se slo`i{e i reko{e: „Da, mo`ete im otkriti po-
ne{to o tome ako `elite; imaju ~edne u{i.“
„Ko ti je rekao“, upita{e one, „da pita{ nas o zado-
voljstvima bra~ne ljubavi? Za{to ne na{e mu`eve?“ „Ovaj
an|eo ovde“, odgovorih ja, „ {apnuo mi je u uvo da su `e-
ne te koje primaju i ose}aju ta zadovoljstva, jer su ro|e-
ne da budu ljubavi, a sva zadovoljstva pripadaju ljubavi.“
One na ovo odgovori{e s osmehom: „Budi pa`ljiv i
ne govori ni{ta takvo, osim u neodre|enom smislu, jer mi
`ene duboko u na{im srcima imamo mudrost, i mi je ne
pokazujemo ni jednom mu`u dok on ne u`iva pravu bra-
~nu ljubav. Postoji mnogo razloga za to, koje mi dr`imo
skrivenim.“
„Na{e `ene“, reko{e mu`evi, „znaju svako stanje na-
{eg uma i ni{ta ne promi~e njihovoj pa`nji. One vide, shva-
204
Bra~na ljubav
taju i ose}aju sve {to dolazi od na{e volje, a mi ni{ta ne
shvatamo u vezi sa njima. @ene imaju ovu privilegiju, jer
su veoma ne`ne dragane i takore}i izgaraju u revnosti da
sa~uvaju prijateljstvo i poverenje u braku, a time i sre}an
`ivot za oboje. One vode ra~una da to odr`e za svoje
mu`eve i sebe usled mudrosti koja je svojstvena njihovoj
ljubavi, koja je tako razborita da su one nerade pa time
i nesposobne da ka`u da vole, ve} samo da su voljene.“
„Za{to su“, upitah, „one nerade, odnosno nesposo-
bne?“ One odgovori{e da ako i najmanji nagove{taj ovoga
pre|e preko njihovih usana, njihove mu`eve }e obuzeti
hladno}a i izgna}e ih iz svojih kreveta, spava}e sobe i
vida. „Ali ovo se de{ava onima“, reko{e one, „koji brak
ne smatraju svetim, pa i ne vole svoje `ene duhovnom
ljubavlju. Druga~ije je u slu~aju onih koji vole; u njiho-
vim mislima ta ljubav je duhovna i odatle postaje prirod-
na u telu. Mi u ovoj ku}i u`ivamo prirodnu ljubav koja
nastaje iz duhovne, pa poveravamo na{im mu`evima na{e
tajne o zadovoljstvima bra~ne ljubavi.“
Tada ih pritisnuh da otkriju i meni neke od tih tajni.
One se odjednom okrenu{e prema prozoru koji je gledao
na jug, kroz koji ugledasmo blistavo belog goluba s kri-
lima koja su se sijala kao da su od srebra i glavom ukra-
{enom }ubicom kao da je od zlata, koji staja{e na grani
na kojoj je nikla maslina. Kada golub poku{a da ra{iri
krila, `ene reko{e: „Mi }emo vam otkriti pone{to; kada
se taj golub pojavi, to je znak da mo`emo.“
„Svaki ~ovek“, reko{e one, „ima pet ~ula: vid, sluh,
miris, ukus i dodir. Ali mi imamo i {esto, koje nam omo-
gu}uje da osetimo sva zadovoljstva bra~ne ljubavi na{eg
mu`a. Mi imamo ovaj ose}aj na dlanovima ruku, kada
dodirnemo grudi, ruke, {ake ili obraze na{eg mu`a, a na-
ro~ito grudi. Mi to tako|e ose}amo i kada oni dodirnu
nas. Sva sre}a i {arm misli u njihovom umu, sve radosti
i zadovoljstva njihove svesti i zabava i veselje u njiho-
vim grudima prenose se sa njih na nas i uzimaju oblik,
205
Emanuel Svedenborg
postaju}i takve da se mogu shvatiti, osetiti i dodirnuti.
Mi ih mo`emo onoliko ta~no i precizno prepoznati koliko
uvo mo`e prepoznati note pesme ili jezik ukus slatki{a.
Ukratko, duhovna zadovoljstva na{ih mu`eva se na neki
na~in prirodno otelotvoruju u nama. Na{i nas mu`evi za-
to zovu ~ulnim organima ~edne bra~ne ljubavi i njenih
zadovoljstava. Ali ovo ~ulo na{eg pola nastaje, biva, opsta-
je, razvija se u meri u kojoj nas zbog mudrosti i rasu-
|ivanja na{i mu`evi sve vi{e vole, a mi zauzvrat volimo
njih zbog istih kvaliteta u njima. Ovo ~ulo koje posedu-
je na{ pol zove se na Nebesima sportom (u`ivanje) mu-
drosti sa njenom ljubavi i ljubavi sa njenom mudrosti.“
Ove opaske me ispuni{e ~e`njom da postavim jo{
pitanja, na primer, o raznim vrstama zadovoljstva. „Raz-
nolikost je beskrajna“, odgovori{e mi one, „ali mi ne `e-
limo da ka`emo ni{ta vi{e o tome, a i ne mo`emo, jer je
golub sa na{eg prozora odleteo sa gran~icom masline u
kand`ama.“ Ja sam ~ekao da se vrati, ali uzlud. U me|u-
vremenu upitah mu`eve: „Zar vi nemate sli~no ~ulo bra-
~ne ljubavi?“ „Imamo“, odgovori{e oni, „op{te ~ulo, ali
ne i specijalno. Mi ose}amo op{te bla`enstvo, zadovolj-
stvo i {arm koji nastaju iz onih posebnih koje ose}aju na{e
`ene. Ovaj op{ti ose}aj koji dobijamo od njih je kao spo-
kojstvo mira.“
Kada to reko{e, kroz prozor ugledasmo labuda koji
je stajao na grani smokve; on ra{iri krila i odlete. Videv{i
to mu`evi reko{e: „Ovo je za nas znak da za}utimo o bra-
~noj ljubavi. Svratite opet s vremena na vreme, pa }emo
vam mo`da otkriti vi{e.“ I oni se okrenu{e, a mi odosmo.
206
VIII
208
Bra~na ljubav
V Sjedinjavanje u mu`u inspiri{e `ena proporcional-
no njenoj ljubavi; a mu` ga prima proporcionalno
svojoj mudrosti.
VI To sjedinjavanje se odvija postepeno od prvih
dana braka, a u slu~aju onih koji u`ivaju pravu
bra~nu ljubav, ono je sve dublje i dublje – zauvek.
VII Sjedinjavanje `ene sa racionalnom mudro{}u
njenog mu`a odvija se iznutra, a s njegovom
moralnom mudro}u izvana.
VIII Da bi sprovela sjedinjavanje, `eni je data spo-
sobnost da ose}a emocije svog mu`a i da ih
usmerava krajnje oprezno.
IX @ene skrivaju tu sposobnost od svojih mu`eva
duboko u sebi, iz razloga nu`nosti, da bi se
bra~na ljubav, prijateljstvo, poverenje te stoga i
bla`enstvo zajedni~kog i sre}nog `ivota moglo
~vrsto uspostaviti.
X Ova mo} percepcije predstavlja mudrost `ene;
ona ne mo`e postojati u mu{karcu, niti racionalna
mudrost mu{karca mo`e postojati u `eni.
XI @ena je neprestano vo|ena ljubavlju u razmi-
{ljanju o naklonosti svoga mu`a prema sebi, s
namerom njegovog sjedinjavanja sa sobom; ali
je to druga~ije kod mu{karaca.
XII @ena sjedinjuje sebe sa svojim mu`em obra}a-
njem pa`nje na `elje njegove volje.
XIII @ena se sjedinjuje sa svojim mu`em sferom `i-
vota koja nastaje iz njene ljubavi prema njemu.
XIV @ena se sjedinjuje sa svojim mu`em tako {to
preuzima mo} njegove mu`evnosti; ali to zavisi
od njihove me|usobne duhovne ljubavi.
XV @ena, dakle, prima u sebe obli~je svog mu`a, pa
otuda shvata, vidi i ose}a njegove emocije.
XVI ^ovek ima svoje du`nosti, a `ena svoje; `ena ne
mo`e obavljati du`nosti svog mu`a, kao ni mu`
njene, i obavljati ih kako treba.
209
Emanuel Svedenborg
XVII I ove du`nosti sjedinjuju dvoje u jedno kako se
oni uzajamno poma`u; pa oni zajedno ~ine
jedno doma}instvo.
XVIIIAko se sjedinjavaju na opisani na~in, parovi
postaju sve vi{e i vi{e jedno.
XIX Oni koji u`ivaju pravu bra~nu ljubav ose}aju se
sjedinjenom osobom i jednim telom.
XX Prava bra~na ljubav je u svojoj su{tini unija
du{a, veza umova i te`nja ka sjedinjenju u gru-
dima i telom.
XXI Stanja ove ljubavi su nevinost, mir, spokojstvo,
prisno prijateljstvo, potpuno poverenje i `elja,
koja dele um i srce svakog od njih da onom dru-
gom u~ine sve dobro {to mogu. Sve ove stvari pro-
izvode sre}u, bla`enstvo, radost i zadovoljstvo, a iz
njihovog ve~nog u`ivanja proisti~e nebeska sre}a.
XXII Nema na~ina da ovo mo`e postojati osim u bra-
ku jednog ~oveka s jednom `enom.
Sada sledi obja{njenje ovih ta~aka.
210
Bra~na ljubav
Svaka osoba se sastoji od du{e, uma i tela. Du{a je
najdublji deo u ~oveku, um je srednji, a telo je spolja{nji.
Du{a, kao najdublji deo u ~oveku, ima nebesko poreklo;
um, kao srednji deo, ima duhovno poreklo; a telo, kao vanj-
sko, ima prirodno poreklo. Stvari koje su po prirodi ne-
beske ili duhovne ne nalaze se u stvarnom prostoru, ve}
u prividnom prostoru. To je tako|e dobro poznato u sve-
tu; zbog ~ega ka`emo da se ni povr{ina ni lokacija ne
mogu pripisati duhovnim stvarima. Kako je tada prostor sa-
mo privid, i daljina i blizina su tako|e samo privid. Privid-
na daljina i blizina u Duhovnom svetu zavise od sli~nosti
i srodnosti ljubavi, {to sam ~esto ispitivao i dokazivao u
mojim knjigama o svetu.
Ovaj uvod je neophodan da bi se pokazalo da du{e
i umovi ljudi nisu u prostoru, kao njihova tela, jer su, kao
{to sam ve} rekao, duhovnog i nebeskog porekla. Po{to
nisu u prostoru, oni se mogu sjediniti takore}i u jedno, iako
tela ne mogu biti toliko sjedinjena. To se de{ava prven-
stveno bra~nim parovima koji se intimno vole. Ali kako
je `ena nastala od ~oveka, pa je njihovo povezivanje vr-
sta ponovnog sjedinjavanja, razum nam omogu}uje da vi-
dimo da to nije sjedinjavanje u jedno, ve} pridru`ivanje,
koje biva neposrednije i vi{e srazmerno njihovoj ljubavi,
pa i stupanje u dodir kod onih koji u`ivaju pravu bra~nu
ljubav. Ovo pridru`ivanje mo`e se nazvati duhovnom sje-
dinjenjem, koje je mogu}e u slu~aju bra~nih parova koji
se vole ne`no, ma koliko da su razdvojena njihova tela.
Iskustvo u Prirodnom svetu tako|e nudi obilje dokaza za
ovo. Iz ovoga se vidi da bra~na ljubav povezuje dve du{e
i dva uma u jedno.
211
Emanuel Svedenborg
sjedinjava sa intelektom mu`a, a da se intelekt mu`a
srazmerno sjedinjuje sa voljom `ene. Svako mo`e da vidi
da je sjedinjavanje intelekta i volje najbliskije i da je to
tako da bi jedna mo} mogla da u|e u drugu i da bude
zadovoljena usled sjedinjenja i u sjedinjenju.
212
Bra~na ljubav
pokoravanja. One su iskreno zadovoljne kada mu{karci
veruju u to. Postoji mnogo razloga za to ube|enje, a svi
su u vezi sa razborito{}u i oprezno{}u `ena; ne{to vi{e
o ovoj temi bi}e re~eno na narednim stranicama, a naro-
~ito u poglavlju XI o razlozima za hladno}u, razdvajan-
je i razvod bra~nih parova. Razlog zbog kojeg ljubav u
mu`evima pobu|uju ili ulivaju njihove `ene, jeste taj {to
mu{karac ne poseduje ni mrvu bra~ne ljubavi, pa ~ak ni
seksualne ljubavi, ve} se one nalaze samo u njihovim `e-
nama i `enama uop{te. Ja sam prisustvovao `ivoj demon-
straciji ove ~injenice u Duhovnom svetu.
Tu je jednom vo|en razgovor o toj temi i pod utica-
jem ube|ivanja svojih `ena, mu{karci uporno tvr|ahu da
su oni, a ne njihove `ene ti koji vole, i da `ene primaju
ljubav od njih. Da bi se razjasnilo ovo pitanje, sve `ene,
uklju~uju}i i njihove, behu udaljene od mu{karaca; pa
istovremeno i sama sfera seksualne ljubavi be{e uklonje-
na. S njenim udaljavanjem, mu{karci u|o{e u jedno kra-
jnje ~udno stanje, koje ne behu iskusili nikada ranije; na
koje po~e{e da se `ale. Dok su se oni nalazili u tom sta-
nju, dovedo{e `ene, i one koje su bile udate pridru`i{e
se svojim mu`evima. Obe ove grupe se srda~no obrati{e
mu{karcima. Ali njihova ne`nost mu{karce ostavi ravno-
du{nim; oni im okrenu{e le|a i reko{e jedan drugom: „[ta
je ovo? Ko su ove `ene?“ Kada ove reko{e da su one
njihove `ene, oni odgovori{e: „Ma {ta ka`ete, `ene! Mi vas
ne poznajemo.“ Ali kako one behu povre|ene ovom lede-
nom ravnodu{no{}u svojih mu`eva, te neke po~e{e da pla-
~u, sfera ljubavi `enskog pola i bra~ne ljubavi, koja be{e
uklonjena, bi obnovljena, i mu{karci se odjednom vrati{e
u svoje pre|a{nje stanje. Oni koji su voleli brak posta{e
onakvi kakvi su ranije bili, a oni koji su bili ljubitelji
`enskog pola onakvi kakvi su bili. Na ovaj na~in mu{kar-
ci su ube|eni da ba{ ni{ta od bra~ne ljubavi, pa ~ak ni od
seksualne ljubavi ne po~iva u njima, ve} samo u njihovim
`enama i `enama uop{te. Pa ipak, `ene bejahu dovoljno
213
Emanuel Svedenborg
pametne da ubede svoje mu`eve da ljubav stanuje u nji-
ma i da se neka njena iskra mo`e preneti sa njih na `ene.
Ovo iskustvo izneseno je ovde da se stavi do zna-
nja da su `ene oblici ljubavi, a da su mu{karci primaoci
ljubavi. Jasno je da ~ovek prima ljubav u skladu sa mu-
dro{}u koju poseduje, a naro~ito ukoliko se ona zasniva
na religijskom uverenju da treba voleti samo jednu `enu,
na osnovu ~injenice da je ljubav koncentrisana kada je
usmerena samo na sopstvenu `enu. Kako je ona tada ople-
menjena, ona zadr`ava svoju snagu, utemeljena je i istra-
java. Da to nije tako, bilo bi kao da je p{enica izva|ena
iz ambara i ba~ena psima, dok u ku}i vlada glad.
214
Bra~na ljubav
da bi se videlo {ta se podrazumeva pod ~ovekovom ra-
cionalnom mudro{}u i njegovom moralnom mudro{}u.
Predmetima koji pripadaju njegovoj racionalnoj mu-
drosti daju se razli~ita imena. Njihovi generi~ki nazivi su
znanje, inteligencija i mudrost. Precizniji nazivi su razbo-
ritost, prosu|ivanje, domi{ljatost, u~enost i o{troumnost.
Ali postoje znanja koja su odgovaraju}a zanimanju svake
osobe i ona su brojna. Postoje znanja koja odgovaraju sve-
{tenicima, sudijama i raznim njihovim slu`benicima, dok-
torima i hemi~arima, vojnicima i mornarima, zanatlijama
i radnicima, farmerima itd. Racionalna mudrost tako|e
uklju~uje i sva znanja koja mladi sti~u u {koli da bi ka-
snije stekli inteligenciju. Ona nose razli~ite nazive kao
{to su filozofija, fizika, geometrija, mehanika, hemija, astro-
nomija, pravo, politika, etika, istorija i mnoga druga; ona
slu`e kao kapije koje vode do racionalnih ideja na osno-
vu kojih se sti~e racionalna mudrost.
215
Emanuel Svedenborg
165. Razlog zbog kojeg se povezivanje `ene sa ra-
cionalnom mudro{}u njenog mu`a vr{i iznutra jeste taj
{to ova mudrost pripada zapravo ~ovekovom intelektu i
izlazi na svetlost koju ne u`ivaju `ene. Zato je `ene ne
koriste u govoru, ve} u dru{tvu sa mu{karcima, kada se
raspravlja o takvim pitanjima, one samo }ute i slu{aju.
Ipak, na~in na koji one slu{aju, pokazuje da su ove stvari
prisutne u `enama iznutra; one iznutra prepoznaju i po-
dr`avaju stanovi{ta koja ~uju ili su ~ule od svojih mu`eva.
Razlog zbog kojeg se povezivanje `ene sa moral-
nom mudro{}u njenog mu`a vr{i spolja jeste taj {to su
vrline te mudrosti u najve}em delu bliske sli~nim vrlina-
ma me|u `enama i proizilaze iz ~ovekove intelektualne
volje sa kojom se volja `ene ujedninjuje i ~ini brak. Po-
{to `ena poznaje ove vrline u svom mu`u, ~ak i bolje
nego {to ih on poznaje sam, mi ka`emo da je poveziva-
nje `ene sa njim sa spoljne strane.
216
Bra~na ljubav
ljubav, prijateljstvo, poverenje te stoga i bla`enstvo za-
jedni~kog i sre}nog `ivota moglo ~vrsto uspostaviti.
Skrivanje i zatajivanje svoje percepcije mu`evljevih
emocija `ene opisuju kao neophodnost jer, ako bi ga otkri-
le, one bi oterale svoje mu`eve iz svog kreveta, spava}e
sobe i ku}e. Razlog je {to ve}ina mu{karaca pati od dubo-
ko ukorenjene hladno}e u braku, koja poti~e iz vi{e razlo-
ga, koji }e biti otkriveni u poglavlju o uzrocima hladno}e,
razdvajanja i razvoda bra~nih parova (XI).
Ako bi `ene otkrile emocije i sklonosti svojih mu-
`eva, hladno}a bi pokuljala iz tih skrivenih mesta i sledila
prvo unutarnje regione uma, potom grudi, a onda i naj-
ni`e izraze ljubavi, reproduktivne organe. Kada bi se oni
zaledili, bra~na ljubav bila bi tako daleko prognana da vi-
{e ne bi bilo nade za prijateljstvo, poverenje i bla`enstvo
zajedni~kog `ivota, to jest vo|enje sre}nog `ivota. Ipak
ova nada konstantno ohrabruje `ene. Otkrivanje njihovih
saznanja o emocijama i sklonostima ka ljubavi koju ose}a-
ju njihovi mu`evi, zna~ilo bi izno{enje i obznanjivanje nji-
hove sopstvene ljubavi; a dobro je poznato da {to `ene
vi{e govore o toj temi, to se mu`evi vi{e hlade i `ele da
se rastave. Ove ~injenice obja{njavaju istinitost tvrdnje da
je razlog {to `ene zadr`avaju svoje percepcije za sebe i
skrivaju ih od svojih mu`eva, sama nu`nost toga.
217
Emanuel Svedenborg
pomo}u toplote; ono {to pripada svetlosti se opa`a, a ono
{to pripada toploti se ose}a. Iz ovoga se vidi da na ra~un
razlike izme|u mu{karca i `ene, mudrost `ene ne mo`e po-
stojati u mu{karcu, a mudrost mu`a u `eni. Isto tako ni
moralna mudrost mu{karca ne mo`e postojati u `eni sve
dok poti~e od njegove racionalne mudrosti.
218
Bra~na ljubav
kao i iz metala. Skoro je isto u Duhovnom svetu; ali su
u njemu sfere koje se {ire iz objekata duhovne.
Sfere koje se {ire iz duhova i an|ela su duhovnije
jer poseduju emocije ljubavi, pa tako i unutra{nja opa`a-
nja i misli. To je poreklo svake vrste simpatije ili anti-
patije, i to je ono {to sve povezuje ili dr`i odvojenim.
Prisustvo ili odsustvo u tom svetu zavisi od tih sfera, jer
ono {to je iste prirode ili je skladno uzrokuje prisustvo i
povezivanje, ali ono {to je razli~ite prirode i neskladno
uzrokuje odvajanje i odsustvo. Te sfere su dakle ono {to
stvara udaljenost.
Neki ljudi su tako|e svesni efekata koje proizvode ove
duhovne sfere u Prirodnom svetu. Obostrana me|usobna
naklonjenost bra~nih parova je tog porekla. Sfere jedno-
glasja i skladnosti ujedinjuju, sfere suprotnosti i neskla-
da razdvajaju; jer su skladne sfere prijatne i dobrodo{le,
a suprotne i neskladne sfere su neprijatne i nepo`eljne.
^uo sam od an|ela koji su u stanju da jasno vide sfe-
re da ne postoji ni jedan unutarnji ili spolja{nji deo osobe
koji se ne obnavlja. On to ~ini razgra|ivanjem i zame-
nom, a to je izvor sfere koja neprestano izbija. Oni ka`u
da je ova sfera tesno obmotana oko osobe sa prednje i
zadnje strane, sa prve re|e, a sa druge gu{}e. Sfera koja
dolazi iz grudi je povezana sa disanjem. Zato bra~ni par
koji se razlikuje po karakteru i ne sla`e u ose}anjima le`i
u krevetu okrenut jedan od drugoga, le|a uz le|a i obrat-
no, a oni koji se sla`u u karakteru i ose}anjima le`e okre-
nuti jedno prema drugome.
Oni su tako|e rekli da, po{to sfere dolaze iz svakog
dela osobe i prote`u se do izvesne udaljenosti oko osobe,
one ne samo da povezuju ili razdvajaju par spolja ve} i
iznutra. To je, reko{e oni, poreklo svih razlika i raznovr-
snosti u bra~noj ljubavi. Oni zavr{i{e rekav{i da se sfera
ljubavi {to dolazi od `ene koja je ne`no voljena ose}a na
Nebu kao ugodan miris, znatno prijatniji od onoga koji
ose}a u svetu tek o`enjeni mlado`enja u prvim danima
219
Emanuel Svedenborg
nakon ven~anja. Ove ~injenice poja{njavaju istinitost tvrd-
nje da se `ena povezuje sa mu`em preko sfere `ivota,
koja dolazi od njene ljubavi prema njemu.
220
Bra~na ljubav
c. Kao rezultat i u ime tog sjedinjenja sa svojim part-
nerom, `ena je od ro|enja ljubav prema svome mu`u; a
udajom ona postaje sve ve}a i ve}a ljubav prema njemu,
jer tada ljubav neprekidno zgu{njava svoje misli na sjedi-
njavanje svoga mu`a sa sobom.
d. Ona sjedinjuje sa sobom jednog jedinog ~oveka,
pa`njom koju poklanja `eljama njegovog `ivota.
e. Sjedinjavanje se posti`e pomo}u sfera koje ih obmo-
tavaju i ujedinjuju, sveukupno i pojedina~no, u zavisno-
sti od kvaliteta bra~ne ljubavi koju `ena poseduje, kao i
u zavisnosti od kvaliteta mudrosti u mu`evima, koja pri-
ma tu ljubav.
f. Sjedinjavanje se tako|e posti`e tako {to `ene pri-
svajaju snagu svojih mu`eva.
g. Iz ovih ~injenica jasno se vidi da se ne{to od mu-
`a neprestano kopira na `enu i da se utiskuje u nju kao
da je njeno.
Iz svih ovih razmatranja sledi da se obli~je mu`a
obrazuje u `eni, omogu}avaju}i joj da shvati, vidi i oseti
u sebi {ta se de{ava u njenom mu`u i da takore}i oseti
sebe u njemu. Razumevanje proizilazi iz komunikacije,
vi|enje iz gledanja, a ose}anje iz dodirivanja. @ena ose}a
kako mu` prima njenu ljubav dodirivanjem njegovih obra-
za, ruku, {aka i grudi svojim dlanovima. Ovo su mi otkri-
le tri `ene u ku}i i sedam `ena u ru`i~njaku, kao {to je
opisano u iskustvima, u odeljcima 155bis, 208, 293, 294).
222
Bra~na ljubav
onako kako treba jeste taj {to oni ne mogu prisvojiti ose-
}anja `ena, koja su umnogome razli~ita od ose}anja mu-
{karca. To je zato {to su ose}anja i poimanja kod mu{kog
pola druga~ija od stvaranja i kao takva su postala nji-
hovom prirodom, pa jedan od zakona deci Izraela glasi:
@ena da ne nosi mu{koga odela niti ~ovek da se
obla~i u `enske haljine, jer je gad kogod tako ~ini. (5
Moj. 22:5)
Razlog je taj {to se u Duhovnom svetu svako obla~i
prema svojim ose}anjima, a dva odvojena skupa ose}anja
`ena i mu{karaca ne mogu se ujediniti sem u li~nostima
dve osobe; nikada u jednoj.
223
Emanuel Svedenborg
ljubav. Isto tako je veoma dobro poznato da ove du`nosti
u pogledu njihovih razlika i njihovog povezivanja ~ine
jedno doma}instvo.
224
Bra~na ljubav
ovo reko{e, ~uh kako duhovi koji su stajali pored kaza{e
da su ovo stvari transcedentne an|eoske mudrosti; ali ovo
su bili prirodni racionalni duhovi, a ne duhovni racional-
ni duhovi.
225
Emanuel Svedenborg
~uh kako duhovi koji su stajali pored govore da su ovo
stvari od transcedentne an|eoske mudrosti; ali to su bili
prirodni racionalni duhovi, a ne duhovni racionalni duhovi.
226
Bra~na ljubav
je ljubavi da `eli da se pove`e sa predmetom svoje iskre-
ne ljubavi, da pru`i zadovoljstvo drugome i da dobija
sopstvena zadovoljstva od njega. Bezmerno vi{e ~ini Bo-
`anska ljubav u Bogu za ~oveka, kojeg je On stvorio da
prima ljubav i mudrost koje dolaze od Njega. Kako je On
stvorio ~oveka da prima, mu{karca da prima mudrost, `e-
nu da prima ljubav prema mudrosti svog mu`a, On je tako
bra~nu ljubav ulio u najdublje regione ljudskog bi}a – kao
sredstvo postizanja sveg bla`enstva, sre}e, radosti i zado-
voljstva – koji proizilaze isklju~ivo iz Njegove Bo`anske
ljubavi preko Njegove Bo`anske mudrosti zajedno sa `i-
votom i ulaze u ljudska bi}a. Stoga to uti~e na one koji
u`ivaju pravu bra~nu ljubav, jer su oni jedini koji ovo pri-
maju. Ovde se navode nevinost, mir, spokojstvo, prisno pri-
jateljstvo, potpuno poverenje i `elja koju dele um i srce da
se drugome u~ini sve dobro {to se mo`e, jer nevinost i mir
pripadaju du{i, spokojstvo umu, prisno prijateljstvo grudima,
potpuno poverenje srcu, a `elja da se drugome u~ini sve
dobro {to se mo`e pripada telu, kao rezultat ovih drugih.
*****
182. Na ovom mestu nave{}u dva moja iskustva od
kojih je ovo prvo.
Nekoliko nedelja nakon sastanka na Parnasu, ~uh
glas sa neba koji re~e: „Na Parnasu }e biti odr`an jo{ je-
dan sastanak; do|i, mi }emo ti pokazati put.“
Ja se uputih ka njemu i kada se pribli`ih videh da
na Helikonu stoji ~ovek sa trubom, koja mu je slu`ila da
227
Emanuel Svedenborg
objavi i sazove sastanak.Videh i ljude iz grada Ateneuma
i okoline kako se penju isto kao i pre, a me|u njima i tri
prido{lice iz sveta. Sva trojica bila su iz hri{}anskog sve-
ta, jedan je bio sve{tenik, drugi politi~ar, a tre}i filozof.
Gra|ani su zabavljali prodo{lice razgovorom o raznim te-
mama, prvenstveno o mudrim ljudima starog doba koje
su navodili poimenice. Prido{lice ih upita{e da li }e ih mo-
}i videti. Oni im odgovori{e da ho}e i da }e ih mo}i i
pozdraviti ako to budu `eleli jer im nije te{ko pri}i.
Oni upita{e za Demostena, Diogena i Epikura. „De-
mosten“, odgovori{e oni, „nije ovde, nego je tamo gde `ivi
Platon. Diogen sa svojom {kolom boravi pod Helikonom,
jer on svetska pitanja smatra bezna~ajnim i razmi{lja sa-
mo o nebeskim pitanjima. Epikur `ivi na zapadnoj granici
i ne pose}uje nas, jer mi pravimo razliku izme|u dobrih
i zlih ose}anja; mi tvrdimo da dobra ose}anja pripadaju
mudrosti, a da su joj zla ose}anja suprotstavljena.“
Po{to se pope{e na brdo Parnas, neki ~uvari doneso-
{e vodu sa lokalnog izvora u kristalnim kr~azima rekav{i:
„Ovo je voda sa izvora za koji se u drevnim mitovima
ka`e da je otvoren kopitom konja zvanog Pegaz, a ka-
snije je posve}en devojkama kojih je bilo devet14. Ali pod
krilatim konjem Pegazom oni su mislili na razumevanje
istine koja vodi mudrosti. Njegova kopita su ozna~avala
iskustva koja poti~u prirodnu inteligenciju. Devet devo-
jaka su ozna~avale znanje i u~enje svake vrste. Ove pri~e
se danas zovu mitovima, ali one su saobraznosti, na~in
izra`avanja koji su koristili prvi ljudi.“
„Nemojte se ~uditi“, obrati{e se trima prido{licama
njihovi saputnici. „^uvari su nau~eni da to objasne. Ispija-
njem vode sa izvora mi razumemo istine kojima nas u~e,
a pomo}u istina vrste dobra i tako postajemo mudri.“
Nakon toga oni odo{e u Paladijum, a tri prodo{lice
iz sveta, sve{tenik, politi~ar i filozof po|o{e sa njima. Tada
228
Bra~na ljubav
oni koji su nosili lovorike i sedeli za stolovima upita{e:
„[ta ima novo na Zemlji?“
„Evo novosti“, odgovori{e oni. „Tu je neko ko tvrdi
da govori sa an|elima i ima otvoren uvid u Duhovni svet
te mo`e da vidi isto kao u Prirodnom svetu. On nam je
ispri~ao novosti otud, me|u kojima su i slede}e. ^ovek,
kazuje on, nastavlja da `ivi kao ~ovek nakon smrti, ba{
onako kako je nekada `iveo u svetu. On nosi ode}u i na-
kit isto kao {to je to ~inio ranije u svetu. On ose}a glad
i `e|, jede i pije kao i ranije u svetu. On u`iva u zado-
voljstvima braka, kao i ranije u svetu. On ide da spava
i budi se kao i ranije u svetu. Taj svet ima kopno i jeze-
ra, planine i brda, ravnice i doline, izvore i reke, parkove
i {ume. Ima i palate i ku}e, gradove i sela, kao i Prirodni
svet. Ima pismo i knjige, zvani~ne pozicije i poslove, dra-
go kamenje, zlato i srebro. Ukratko, svaka pojedina~na stvar
koja postoji na Zemlji postoji i u njemu, samo {to je na
Nebu mnogo savr{enija. Jedina razlika je u tome {to je sve
u Duhovnom svetu duhovnog porekla, pa je stoga duhov-
no, jer poti~e od tamo{njeg sunca, koje je ~ista ljubav.
U Prirodnom svetu sve je prirodnog porekla, pa je priro-
dno i materijalno, jer poti~e od njegovog sunca, koje je
~ista vatra. Unajkra}e re~eno, ~ovek je nakon smrti kom-
pletna osoba, zapravo kompletnija nego {to je bio ranije
u svetu. Jer je ranije u svetu imao telo napravljeno od
materije, a u Duhovnom svetu on ima duhovno telo.“
Nakon ovog govora, mudri ljudi antike upita{e {ta
se o ovome misli na Zemlji. „Mi znamo“, reko{e ova tro-
jica, „da je to istina, jer se nalazimo ovde i sve smo ispi-
tali i istra`ili. Ali }emo re}i kakve se izjave i zaklju~ci
o ovome izvode na Zemlji.“
Prvi uze re~ sve{tenik. On re~e da je sve{tenstvo,
kada ih je prvi put ~ulo, nazvalo ove stvari vizijom, po-
tom izmi{ljotinama da bi kasnije govorili da su videli du-
hove. Kona~no su se zbunili i rekli: „Verujte ako `elite.
Mi smo vas dosad u~ili tome da ~ovek ne}e imati telo
229
Emanuel Svedenborg
nakon smrti do Sudnjeg dana.„Zar me|u njima nema“,
upita{e ovi, „dovoljno inteligentnih koji su u stanju da
im doka`u i da ih ubede u istinu da ~ovek nastavlja da
`ivi kao ~ovek posle smrti?“
Sve{tenik re~e da ima nekih koji nude dokaze, ali
nisu u stanju da ubede. Ti koji nude dokaze tvrde da je
suprotno zdravom razumu verovati da osoba ne nastavlja
da `ivi kao osoba do na Sudnji dan, a da je u me|uvre-
menu bestelesna du{a. „[ta je“, reko{e, „du{a i {ta je ona
u me|uvremenu? Sigurno nije dah ili da{ak vetra koji
lepr{a u vazduhu ili ne{to {to se nalazi u sredi{tu Zemlje,
u ne~emu {to se zove Pu. Da li to du{e Adama i Eve i svih
njihovih potomaka ve} {est hiljada godina ili {ezdeset
vekova lete okolo u prostoru? Ili su zatvorene u utrobi
Zemlje ~ekaju}i Sudnji dan? Ima li i{ta tu`nije i `alosni-
je od takvog jednog ~ekanja? Zacelo se njihova sudbina
mo`e uporediti sa sudbinom zatvorenika u tamnici, oko-
vanih ruku i nogu. Ako je to sudbina koja o~ekuje ljude
nakon smrti, zar ne bi bilo bolje da se ra|amo kao ma-
garci nego kao ljudska bi}a? Definitvno je nerazumno
verovati da se du{a mo`e ponovo obu}i u svoje telo kada
telo pojedu crvi, pacovi ili ribe. Ili da }e se novo telo obavi-
ti oko skeleta koji je spr`en suncem ili pretvoren u pra{i-
nu. Kako bi se takve smrdljive grupe tela mogle okupljati
i sjedinjavati s du{ama?“
„Ali kad ~uju takve argumente“, re~e sve{tenik, „oni
ne nude nikakav razuman odgovor, ve} pribegnu svojoj
veri i ka`u: ’Mi razum dr`imo pokornim veri.‘ Njihov
odgovor na pitanje o onima koji }e ustati iz grobova na
Sudnji dan be{e: ’To je zadatak Svemo}noga, a kad neko
govori o svemo}i i veri, razum se povla~i.‘ Mogu vam
re}i da tada zdrav razum ne predstavlja ni{ta i neki ga
smatraju privi|enjem. Oni su, u stvari, u stanju da zdra-
vom razumu ka`u da je lud.“
^uv{i ovo, mudri ljudi Gr~ke reko{e: „Zar se ovi
paradoksi ne ru{e sami od sebe kao kontradiktorni? Pa
230
Bra~na ljubav
ipak, u dana{njem svetu ih ~ak ni zdrav razum ne mo`e
oboriti! Ima li paradoksalnijeg verovanja od ovog veza-
nog za Sudnji dan: da }e tada univerzum do`iveti svoj
kraj, zvezde pasti sa neba na zemlju (koja je manja od zve-
zda), a da }e se tela ljudskih bi}a, ~ije su le{eve ili mu-
mije konzumirali ljudi15 ili su se raspala, ponovo pridru`iti
njihovom du{ama. Kad smo mi bili u svetu, mi smo ve-
rovali u besmrtnost ljudskih du{a na osnovu razumskog
zaklju~ivanja; i mi smo na{li mesto za bla`ene du{e, koje
smo nazvali Jelisejska polja, veruju}i da su one obli~ja ili
pojave ljudskih bi}a, mada ne`ne budu}i da su duhovne.“
Nakon ovog govora oni se okrenu{e drugom prido-
{lici, koji je u svetu bio politi~ar. On priznade da nije
verovao u `ivot nakon smrti i da je pri~e koje je slu{ao
o tome smatrao izmi{ljenima i izma{tanima. „Kada sam
razmi{ljao o tome“, re~e on „govorio sam: Kako du{e
mogu biti tela? zar svaki deo ~ovekovog tela ne le`i mr-
tav u grobu? zar o~i nisu tamo? kako onda on mo`e da
vidi? zar u{i nisu tamo? kako onda on mo`e da ~uje? ka-
ko on mo`e imati usta da njima govori? Ako i{ta od ~o-
veka nastavlja da `ivi nakon smrti, mo`e li to biti i{ta
drugo do vrsta utvare? Kako utvara mo`e jesti ili piti? ka-
ko ona mo`e u`ivati zadovoljstva braka? odakle joj ode-
}a, ku}a, hrana i sli~no? Utvare su vazdu{asta obli~ja ko-
ja se ~ine da postoje, ali ne postoje. Kada sam bio u
svetu, moje razmi{ljanje o `ivotu ljudi posle smrti bilo
je ovakvo i sli~no. Ali sada kada sam sve video i dodir-
nuo svojim rukama, ube|en sam svim svojim ~ulima da
sam ista osoba kakva sam bio i u svetu, i sada znam da
nisam svestan da `ivim iole druga~ije nego {to sam `iveo
ranije sem na osnovu ~injenice da je moj razum sada
zdraviji. Vi{e puta sam se postideo zbog onoga o ~emu sam
razmi{ljao.“
15 Delovi mumija su ponekad kori{}eni kao lek; videti Prava hri{}anska
vera 160.5. (Prim. prev.)
231
Emanuel Svedenborg
Filozof ispri~a sli~nu pri~u s tom razlikom {to je on
pripisivao novosti koje je slu{ao o `ivotu nakon smrti mi-
{ljenjima i teorijama koje je prikupljao od drevnih i mo-
dernih mislilaca.
Mudri ljudi bili su za~u|eni kada su ovo ~uli. Oni
koji su pripadali Sokratovoj {koli reko{e da na osnovu
ovih novosti sa Zemlje zaklju~uju da se unutarnji regioni
~ovekovog uma postepeno zatvaraju. Sada u svetu vera
u la`i sija kao istina, a budalasta pamet kao mudrost. Sve-
tlost mudrosti je od njihovog vremena naovamo potonu-
la iz unutra{njosti mozga u usta ispod nosa; gde se ta
svetlost ~ini o~ima kao sjaj na usnama, a govor usana
zvu~i kao mudrost.
^uv{i ovo, jedan od pristalica re~e: „Kako su glupi
umovi onih koji `ive danas na Zemlji! Voleo bih da su
nam ovde u~enici Heraklitovi i Demokritovi, koji u sve-
mu nalaze razlog za smeh i suze. ^uli bismo grohotan smeh
i mnoge tugovanke.“
Kada se sastanak zavr{io, doma}ini pokloni{e trima
prido{licama sa Zemlje uspomene na njihovu zemlju, ba-
karne plo~e ispisane nekim hijeroglifima. Ovi ih poneso-
{e sa sobom.
232
Bra~na ljubav
travnati krug na kojem su u parovima sedeli mu`evi i `e-
ne, i mladi}i i devojke. Po sredini kruga bilo je uzvi{e-
nje, sa fontanom koja je vodu izbacivala visoko zbog siline
mlaza. Kada pri|oh bli`e, ugledah dva an|ela, obu~ena u
grimizno i crveno, kako razgovaraju sa onima koji su se-
deli na travi; pri~ali su o izvoru bra~ne ljubavi i njenim
zadovoljstvima. Kako je ljubav bila predmet razgovora,
ovi su slu{ali `udno i pa`ljivo, uzneseni govorom an|ela
kao vatrom ljubavi.
Ono {to sam razabrao iz njihovog razgovora moglo
bi se sabrati ovako. Razgovor su zapo~eli te{ko}ama istra-
`ivanja, pri~aju}i kako je te{ko otkriti izvor bra~ne lju-
bavi, jer je Bo`ansko-nebeski; koji je Bo`anska ljubav,
Bo`anska mudrost i Bo`anska svrha, troje koje dolazi kao
jedno od Boga. One se ulivaju u du{u ~oveka kao jedno,
a kroz du{u u um. Odatle idu u ~ovekove unutarnje ose-
}aje i misli, prolaze}i dalje u `elje koje su blisko pove-
zane sa telom, a iz njih, kroz grudi u podru~je genitalija,
gde se sve stvari koje poti~u iz prvotnog izvora saku-
pljaju i zajedno sa ovima koje slede ~ine bra~nu ljubav.
Nakon toga, an|eli reko{e: „Hajde da op{timo kroz
pitanja i odgovore, jer ako se ne{to samo slu{a ono se mo-
`e trenutno razumeti, ali utisak ne traje ako slu{alac i sam
ne razmi{lja o tome i ne postavlja pitanja.“
Tada neko iz gomile parova re~e an|elima: „Mi smo
~uli da je izvor bra~ne ljubavi Bo`ansko-nebeski, jer
rezultira iz Bo`jeg uticaja na ljudske du{e. S obzirom da
je od Boga, to su ljubav, mudrost i svrha, tri su{tinska
elementa koja skupa ~ine jednu Bo`ansku su{tinu. Ni{ta
ne mo`e do}i od Boga sem onoga {to pripada Njegovoj
Bo`anskoj su{tini, niti se i{ta drugo mo`e uliti u unutar-
nji deo ~oveka, koji zovemo njegovom du{om. Ova tri ele-
menta se, kako se spu{taju kroz telo, pretvaraju u analogne
i saobrazne stvari. Zato na{e prvo pitanje glasi: [ta se pod-
razumeva pod tre}im elementom koji dolazi od Bo`an-
skog i zove se svrhom?“
233
Emanuel Svedenborg
An|eli odgovori{e da su ljubav i mudrost bez svrhe
samo apstraktni na~ini razmi{ljanja, koji nakon kratkog zadr-
`avanja u umu prohuje kao vetar. „Ali“, reko{e, „to dvoje
se spajaju u svrsi, postaju}i jedno koje se zove stvarnim.
Ljubav ne mo`e po~ivati sem u akciji, jer je ljubav sami prin-
cip koji pokre}e `ivot. Ni mudrost ne mo`e nastati i opsta-
ti, sem kao rezultat ljubavi i deluju}i zajedno sa njom. To
delovanje je svrha. Tako dolazimo do definicije svrhe: ~inje-
nje dobra iz ljubavi putem mudrosti. Svrha je samo dobro.“
Kako sve troje – ljubav, mudrost i svrha uti~u u du-
{u ~oveka, na osnovu toga se mo`e zaklju~iti za{to se
ka`e da je sve dobro od Boga. Jer sve {to se ~ini iz lju-
bavi putem mudrosti je dobro, a svrha je tako|e ne{to {to
se ~ini. [ta je ljubav bez mudrosti do la`? I {ta su ljubav
i mudrost zajedno bez svrhe do stanje uma? Ali ljubav i
mudrost zajedno sa svrhom ne samo da ~ine ~oveka ve}
su one ~ovek. Zapravo, ma koliko da deluje iznena|uju-
}e, one su uzrok ljudske reprodukcije. Jer ~ovekovo seme
sadr`i njegovu du{u u savr{enom ljudskom obliku, obmo-
tanu naj~istijom supstancom u prirodi, iz koje se u mate-
rici majke razvija telo. Ovo je najvi{a i krajnja svrha
koju vr{i Bo`anska ljubav preko Bo`anske mudrosti.
„Zaklju~ak koji se mo`e izvesti“, reko{e an|eli na
kraju, „jeste taj da sva plodnost, svo razmno`avanje i sva
reprodukcija poti~u iz ljubavi, mudrosti i svrhe koje nam
dolaze od Boga. One se ulivaju od Boga direktno u du{u
~oveka, indirektno u du{e `ivotinja, i jo{ indirektnije u unu-
tra{nja podru~ja biljaka. Sve ovo se realizuje u krajnjem
podru~ju iz prvog. Jasno je da su plodnost, razmno`avanje
i reprodukcija sredstva neprestanog stvaranja; a jedini mogu-
}i izvor stvaranja je Bo`anska ljubav preko Bo`anske mudro-
sti u Bo`anskoj svrsi. Stoga se sve u univerzumu proizvodi
i stvara na osnovu svrhe, kroz svrhu i da bi slu`ilo svrsi.“
Potom ovi koji su sedeli na travnatom bre`uljku upi-
ta{e an|ele: „Odakle dolaze zadovoljstva bra~ne ljubavi,
koja su nebrojena i neizreciva?“
234
Bra~na ljubav
An|eli odgovori{e da ona dolaze iz svrhe ljubavi i
mudrosti. To se mo`e videti na osnovu ~injenice da {to
vi{e neko voli da bude mudar radi istinske svrhe, utoliko
se pove}ava zanos i mo} njegove bra~ne ljubavi. Ovo dvo-
je zajedno su mera njegovog zadovoljstva. To je rezultat
svrhe, jer ljubav i mudrost nalaze zadovoljstvo jedna u
drugoj igraju}i se kao deca; a kako odrastaju, sjedinjuju
se u veselju. To se de{ava, recimo, kroz veridbu, ven~a-
nje, brak i dobijanje dece; a nastavlja se u razli~itim obli-
cima zauvek. Ovo su odnosi izme|u ljubavi i mudrosti
kada podupiru svrhu sa~injenu od njih; ova zadovoljstva
je u po~etku nemogu}e osetiti, ali kako postepeno silaze
i ulaze u telo postaju sve primetnija. Put kojim se kre}u
vodi od du{e u unutarnje regione ~ovekovog uma, iz njih
u spolja{nje regione, iz ovih u grudnu {upljinu, a iz nje
u region genitalija.
Ove nebeske bra~ne igre u du{i prolaze od ~oveka
prili~no nezapa`eno, ali se odatle one spu{taju u unutarn-
je regione uma kao ose}anje mira i nevinosti i u spoljne
regione uma kao ose}anja bla`enstva, veselja i zadovolj-
stva. U grudnoj {upljini, me|utim, one preuzimaju ose-
}anja zadovoljstva bliskog prijateljstva, a u gentitalnom
regionu, kao rezultat uticaja koji neprestano dolazi od du-
{e zajedno sa pravim ose}anjem bra~ne ljubavi, ose}anje
krajnjeg zadovoljstva. Kako ove bra~ne igre ljubavi i mu-
drosti koje se igraju u du{i napreduju ka grudnoj {upljini,
one traju, i u toj {upljini ~ine da se ose}aju kao bezgra-
ni~ni niz zadovoljstava. Na ra~un odli~ne saradnje koja
postoji izme|u grudne {upljine i genitalne regije, ova zado-
voljstva postaju zadovoljstva bra~ne ljubavi. Ona prevazi-
laze sva zadovoljstva koja su poznata na Nebu i u svetu,
zato {to je svrha bra~ne ljubavi uzvi{enija od svih drugih,
jer je stvaranje ljudske vrste, te otuda i Neba an|ela.
An|eli nastavi{e da govore da oni koji ne vole da
su mudri u ime svrhe koja dolazi od Boga ne znaju ni{ta
o bezbrojnim razli~itim zadovoljstavima koja nastaju iz
235
Emanuel Svedenborg
prave bra~ne ljubavi. „Jer“, reko{e oni, „kod onih koji ne
vole da postanu mudri od pravih istina, ve} vole da su
zalu|eni la`ima, ludo{}u koja ih vodi da iz neke ljubavi
~ine zle postupke, put do du{e se blokira. Zbog toga se
nebeske bra~ne igre ljubavi i mudrosti u du{i zaustavlja-
ju i prekidaju; a zajedno sa njima i bra~na ljubav, njen
zanos, mo} i zadovoljstva.“
^uv{i ovo, slu{aoci izjavi{e da su oni shvatili da je
bra~na ljubav srazmerna ljubavi prema mudrosti u ime
svrhe koja dolazi od Boga. An|eli to potvrdi{e. Tada se
na glavama nekih od njih pojavi{e venci od cve}a; kada
upita{e za{to, an|eli odgovori{e: „Zato {to je njihovo ra-
zumevanje ove teme dublje.“ Tada oni napusti{e ba{tu sa
an|elima u sredini.
236
IX
237
Emanuel Svedenborg
IV ^ovek mo`e uzdi}i um na vi{i stepen svetlosti,
`ena na ve}i stepen toplote; `ena ose}a zado-
voljstvo svoje toplote na svetlosti svog mu`a.
V Mu{karci i `ene imaju razli~ita stanja `ivota pre
braka i nakon stupanja u brak.
VI U slu~aju bra~nih parova, njihova stanja `ivota
se menjaju nakon stupanja u brak i razvijaju
kako se njihovi umovi spajaju bra~nom ljubavlju.
VII Brak tako|e proizvodi razli~ite oblike u du{ama
i umovima bra~nih parova.
VIII @ena se zaista oblikuje u `enu svom mu`u kao
{to je opisano u Postanju.
IX Ovo oblikovanje `ena obavlja u tajnosti, i na to
se misli pod re~ima da je `ena stvorena dok je
~ovek spavao.
X Ovo oblikovanje obavlja se tako {to `ena sjedi-
njuje svoju volju sa unutarnjom voljom svoga mu`a.
XI Cilj ovoga je da se volja dva bi}a pretvori u
jednu i da dvoje postanu jedno bi}e.
XII Ovo oblikovanje obavlja `ena prisvajanjem mu-
`evljevih ose}anja.
XIII Ovo oblikovanje obavlja `ena primanjem onoga
{to {iri du{a njenog mu`a, sa zadovoljstvom koje
proizilazi iz ~injenice da ona `eli da bude ljubav
prema mudrosti svoga mu`a.
XIV Na ovaj na~in devojka se oblikuje u `enu, a
mladi} u mu`a.
XV U braku jednog ~oveka sa jednom `enom,
izme|u kojih postoji prava bra~na ljubav, `ena
postaje sve vi{e `enom, a mu` sve vi{e mu`em.
XVI Tako se postepeno, njihovi oblici ~ine sve savr-
{enijim i plemenitijim iznutra.
XVII Deca ro|ena od para koji u`iva pravu bra~nu
ljubav, nasle|uju od svojih roditelja princip bra-
ka dobra i istine, koji im pru`a sklonost i spo-
sobnost da osete {ta treba da rade sa mudro{}u
238
Bra~na ljubav
kad je u pitanju sin, i da vole u~enje mudrosti
kad je u pitanju }erka.
XVIIITo se de{ava jer je detinja du{a od oca, a njena
odora od majke.
Sada sledi obja{njenje ovih ta~aka.
239
Emanuel Svedenborg
znanja, jo{ manje inteligencije, a ponajmanje mudrosti.
Njihovo beskrajno i ve~no prostiranje posledica je Besko-
na~nog i Ve~nog koji je njihov izvor. To je poreklo filo-
zofske maksime starih |aka: da se sve mo`e ve~no deli-
ti; a mi ovome mo`emo dodati: da se sve mo`e isto tako
i ve~no mno`iti. An|eli tvrde da ih Bog usavr{ava u mu-
drosti zauvek, {to je isto {to i beskona~no, jer je ve~nost
beskona~nost vremena.
240
Bra~na ljubav
filozofska istra`ivanja zasnovana na intelektu, pa ih neki
ljudi ne}e mo}i shvatiti, ja }u se nakon ovih nekoliko
napomena ovde zaustaviti.
241
Emanuel Svedenborg
Ova razmatranja pokaza}e istinitost tvrdnje da su prome-
ne stanja razli~ite u slu~aju mu{karaca i `ena, jer su mu-
{karci stvoreni kao oblici znanja, inteligencije i mudrosti,
a `ene kao oblici ljubavi prema ovim kvalitetima u mu-
{karcima.
242
Bra~na ljubav
189. Mi govorimo da `ena ose}a zadovoljstva svoje
toplote na svetlosti njenog mu`a. Ali to zna~i da `ena
ose}a zadovoljstva svoje ljubavi u mudrosti svog mu`a,
jer je mudrost njen prijemnik, a kada ljubav na|e ne{to
{to joj odgovara, ona u tome nalazi svoja zadovoljstva i
ushi}enja. To ne zna~i da toplota nalazi zadovoljstva u
svetlosti izvan formi, ve} unutar njih. Tako duhovna to-
plota u`iva jo{ i vi{e sa duhovnom svetlo{}u, jer ove for-
me izvode svoj `ivot iz mudrosti i ljubavi pa su stoga
sposobne da ih primaju.
Ovo se u izvesnoj meri mo`e ilustrovati igrom, da
je nazovemo tako, toplote i svetlosti kod biljaka. Spolja
gledano, to je samo prost spoj toplote i svetlosti; ali iznu-
tra izgleda kao da se njih dve igraju, jer su tu toplota i
svetlost u oblicima koji su u stanju da ih primaju; jer
toplota i svetlost prelaze neverovatno slo`ene putanje, a
u najdubljim regionima nastoje da proizvedu dobrobit; one
tako|e {ire svoje ~ari daleko u vazduhu, koji se ispunja-
va miomirisom. Postoji jo{ i rasko{nija igra duhovne to-
plote sa duhovnom svetlo{}u u ljudskim oblicima; kod njih
je toplota bra~na ljubav, a svetlost je mudrost.
243
Emanuel Svedenborg
od prethodnih stanja u toj meri u kojoj se realizacija raz-
likuje od namere.
244
Bra~na ljubav
od drevnih ljudi u u~enju od malih nogu kako da zauz-
mu izraze lica koji duboko skrivaju ose}anja uma. Zato
je nemogu}e prepoznati razliku izme|u oblika koji ima
~ove~ji um pre braka i nakon sklapanja braka.
Me|utim, u Duhovnom svetu jasno se vidi da su
oblici du{a i umova razli~iti nakon stupanja u brak, u
odnosu na to kakvi su bili ranije. Jer su tada ljudi duhovi
i an|eli, koji nisu ni{ta drugo do umovi i du{e u ljudskom
obliku, izva|eni iz svojih omota, koji su bili sa~injeni od
vodenih i zemljanih elemenata i njihovih isparenja u vaz-
duhu. Kada se ovi odbace, oblici umova, onakvi kakvi
su bili u njihovim telima postaju vidljivi; pa se jasno vidi
da postoji razlika izme|u onih koji su `iveli u braku i onih
koji nisu. Uop{teno govore}i bra~ni parovi poseduju unu-
tarnju lepotu lica, jer mu`evi dobijaju od svojih `ena {ar-
mantno rumenilo njene ljubavi, a `ena dobija od mu`a
blistavi odsjaj njegove mudrosti, jer su oni tada sjedinjeni
u du{i. [tavi{e, svako od njih deluje potpuno ljudski. Ovo
se doga|a na Nebu, jer nigde drugo ne postoje pravi bra-
kovi; ispod Neba postoji samo sparivanje koje se ostvaru-
je i raskida.
245
Emanuel Svedenborg
nose ovo zna~enje zato {to su grudi centralni deo celog
ljudskog bi}a.
Ove ~injenice ka`u da je `ena stvorena od ~oveka
preslikavanjem njegove mudrosti, to jest mudrosti iz pri-
rodne istine; i da je njena ljubav prenesena sa ~oveka na
`enu da bi postala bra~na ljubav. To se de{ava da se ~o-
vek ne bi ispunio samoljubljem, ve} ljubavlju prema svo-
joj `eni. Njen uro|eni karakter preobra}a samoljublje koje
~ovek ose}a u ljubav prema njoj. Re~eno mi je da se to
de{ava kao rezultat `enine ljubavi, a da ni mu` ni `ena
toga nisu svesni. Zato se prava bra~na ljubav ne mo`e
na}i u onima koji se, podstaknuti samoljubljem, ponose
sopstvenom inteligencijom.
Kada se jednom shvati ova misterija stvaranja `ene
od ~oveka, mo`e se videti da se na sli~an na~in u braku
`ena takore}i stvara ili formira od mu`a; to ~ini `ena, ili
pre Bog kroz `enu, jer je Bog taj koji joj je podario te`nju
prema tome. Jer `ena preuzima na sebe obli~je ~oveka
preuzimanjem njegovih ose}anja (videti odeljak 183) i sje-
dinjavanjem ~ovekove unutra{nje volje sa svojom. To tako-
|e ~ini prisvajanjem onoga {to {iri njegova du{a. Ovim se
poja{njava ~injenica da se `enska osoba, prema opisu u Po-
stanju shva}enom iznutra, formira u `enu onime {to uzima
iz svoga mu`a i njegovih grudi i preslikava u sebe.
246
Bra~na ljubav
maju ose}anja `ivota svojih mu`eva i preslikavaju njiho-
vu mudrost na sebe. Iz ovoga {to je gore navedeno (odeljci
166-168) vidi se da `ene to rade dok mu` toga nije sve-
stan i takore}i spava, to jest na tajne na~ine. Tu je tako|e
obja{njeno i da je `enama znanje o tome usa|eno od stva-
ranja, odnosno ro|enja, iz razloga {to se time stvara bra-
~na ljubav, prijateljstvo i poverenje, tako da njih dvoje mogu
da u`ivaju u zajedni~kom `ivotu i da imaju sre}an `ivot.
Da bi se obezbedilo da se to de{ava onako kako treba,
~ovek se u~i da ostavi svoga oca i majku i da se prilepi
k svojoj `eni (Postanje 2.24; Mateja 19:4, 5).
U duhovnom smislu, otac i majka koje ~ovek treba
da ostavi, zna~e sebi~nost u volji i intelektu. Sebi~nost u
volji ~oveka je samoljublje, a sebi~nost u njegovom inte-
lektu je ljubav prema sopstvenoj mudrosti. Prilepljivanje
zna~i posve}ivanje ljubavi svoje `ene. Ova dva oblika se-
bi~nosti su pogubna zla za ~oveka, ako ustraju u njemu.
Ljubav prema njima se pretvara u bra~nu ljubav u meri
u kojoj se ~ovek prilepljuje k svojoj `eni, odnosno u me-
ri u kojoj on prima njenu ljubav. O ovome govori pret-
hodni odeljak (193) i drugi. Ovo nije mesto za to, ali se iz
drugih poglavlja u Re~i vidi da spavanje zna~i nesvesnost
ili nebrigu, da otac i majka zna~e dva oblika sebi~nosti
~oveka, jedan volje, a drugi intelekta, a prilepljivanje je
posve}ivanje ne~ijoj ljubavi.
247
Emanuel Svedenborg
lje, tako da je njena volja ta koja je usmerava da radi to
{to radi. Mi govorimo o sjedinjavanju sa unutra{njom vo-
ljom mu`a, jer se ~ovekova volja nalazi u njegovom inte-
lektu, a najdublji nivo u `eni je intelektualni deo ~oveka,
kao {to je re~eno u diskusiji o temi na~ina stvaranja `ene
od mu{karca (videti 32 i druge odeljke). ^ovek tako|e
ima i spolja{nju volju, ali je ona ~e{}e pogo|ena pretva-
ranjem i licemerstvom. @ena mo`e da prepozna ovu volju,
ali sa njom se ne sjedinjuje, sem ako se ne pretvara da
to radi ili ako to ne radi iz zabave.
248
Bra~na ljubav
Ova tvrdnja podr`ava gore navedeno obja{njenje
(odeljci 172, 173), pa je nije potrebno dalje razmatrati.
Zadovoljstva braka koja `ene do`ivljavaju nemaju drugi
izvor do njihove `elje da budu jedno sa svojim mu`evi-
ma, kao {to su dobro i istina jedno u duhovnom braku.
U poglavlju posve}enom ovoj temi (V), detaljno je doka-
zano da bra~na ljubav proizilazi iz tog braka.
Iz toga se, kao modela, mo`e videti da `ena sjedi-
njuje svog mu`a sa sobom, kao {to to dobro radi sa isti-
nom; i da srazmerno ~ovek sjedinjuje sebe sa svojom
`enom u skladu sa primanjem njene ljubavi u sebe, kao
{to se istina srazmerno sjedinjuje sa dobrom u skladu sa
primanjem dobra u sebe. Tako se ljubav `ene oblikuje po-
mo}u mu`evljeve mudrosti, kao {to se dobro oblikuje po-
mo}u istine; jer je istina oblik dobra. Iz ovoga se vidi i
da su zadovoljstva braka koja ose}aju `ene rezultat nji-
hove `elje da budu jedno sa svojim mu`evima, i da stoga
budu ljubav prema mudrosti svoga mu`a. Jer `ena tada
ose}a zadovoljstva sopstvene toplote na svetlosti svoga mu-
`a, kao {to je obja{njeno u tvrdnji IV ta~ke u odeljku 188.
249
Emanuel Svedenborg
menja u karakter supruga kod `ena, a karakter mladi}a u
karakter mu`eva kod mu{karaca.
Slede}e iskustvo u Duhovnom svetu dokazuje mi isti-
nitost ovoga. Izvesni ljudi tvrdili su da je spajanje sa `e-
nom pre sklapanja braka isto {to i spajanje sa suprugom
nakon sklapanja braka. ^uv{i ovo, `ene se veoma naljuti-
{e i reko{e: „To nema veze sa istinom; zapravo je razli-
~ito kao {to se razlikuje nestvarno od onoga {to je stvarno.“
Mu{karci na to odgovori{e: „Zar vi niste `ene kakve ste
bile i ranije?“ Na to `ene odgovori{e ja~im tonom: „Mi ni-
smo `ene, mi smo supruge. Vi ose}ate nestvarnu, a ne
stvarnu, ljubav, i pri~ate prazne pri~e.“ Tada mu{karci re-
ko{e: „Ako vi niste `ene, barem ste `enske osobe.“ „Na po-
~etku na{eg braka“, odgovori{e one, „mi smo bile `enske
osobe, ali sada smo supruge.“
250
Bra~na ljubav
njegove mudrosti, koja je jedini na~in na koji on mo`e
primati ljubav svoje `ene (o ovoj mudrosti vidite odeljke
130, 163-165). Ali ove tvrdnje su iznesene o brakovima
na Zemlji.
251
Emanuel Svedenborg
na{eg Gospoda. Oni im li~e ne samo u umu ve} i u licu;
svako mo`e prepoznati Jevrejina na prvi pogled. Isto je
i sa drugim potomstvom; i to nepogre{ivo vodi zaklju~ku
da se ljudi ra|aju sa te`njom prema istoj vrsti stvari koji-
ma su te`ili i njihovi roditelji. Me|utim, delo je Bo`an-
ske promisli to {to se trenutne misli i dela ne realizuju
automatski, pa se pogre{ne te`nje mogu ispraviti. Sposob-
nost da se to postigne je tako|e usa|ena, i ona omogu-
}uje da roditelji i u~itelji mogu popraviti pona{anje osobe,
kasnije to mo`e da ~ini i sama osoba, ako je u stanju da
deluje po sopstvenom naho|enju.
252
Bra~na ljubav
du{e. Da taj princip braka ispunjava univerzum od prve
do poslednje stvari, i od ~oveka do crva opisano je u
odeljku 92. Ne{to ranije istaknuto je da je sposobnost da
otvori ni`e regione uma do ta~ke na kojoj se mogu sje-
diniti sa vi{im regionima – koji u`ivaju svetlost i toplo-
tu Neba – svakoj osobi data od stvaranja. Iz ovoga se
vidi da pamet i ve{tinu u sjedinjavanju dobra sa istinom
i istine sa dobrom, koje vodi mudrosti, nasle|uju ro|enjem
pre svega oni koji su ro|eni u takvom jednom braku.
Stoga su oni sposobni da lako shvate pitanja koja se od-
nose na Crkvu i Nebo. Prethodno je vi{e puta dokazano
da je bra~na ljubav povezana sa ovim pitanjima. Ova raz-
matranja razja{njavaju i pokazuju razumu u koje svrhe je
bio i jo{ uvek je predvi|en brak prave bra~ne ljubavi od
strane Boga Tvorca.
253
Emanuel Svedenborg
tvori najdublji deo ~oveka, pa iako to mo`e biti skriveno
u neposrednom potomstvu, ono se ipak pojavljuje i otkri-
va u potonjim generacijama.
^injenica da du{a poti~e od oca, a da nosi odoru
majke mo`e se ilustrovati analognim ~injenicama u car-
stvu biljaka. Ovde je tlo ili zemlja udeo majke, koji u
sebe, kao u matericu, prima seme i obla~i ga; zapravo,
mogli bismo re}i da ga za~inje, nosi, ra|a i podi`e, ba{
kao {to to majka radi sa semenom mu{karca.
*****
207. Ovde }u navesti dva iskustva od koji je ovo prvo.
Ne{to kasnije uperih pogled prema gradu Ateneumu,
kojeg sam spomenuo u prethodnom iskustvu (151bis),
odakle su se ~uli neobi~ni povici. Me|u povicima je bilo
i smeha, u smehu izvesna doza negodovanja, a u nego-
dovanju se ose}ala i tuga. Pa ipak ova vika nije bila ne-
skladna zbog toga; bila je harmoni~na, jer jedan element
nije i{ao uporedo sa drugim, ve} je bio unutar prvog. U
Duhovnom svetu ~ovek u zvukovima mo`e razlikovati
me{avinu razli~itih ose}anja.
Ja upitah iz daljine: „[ta se de{ava?“ „Glasnik je“,
odgovori{e mi, „do{ao iz mesta na koje prido{lice iz hri{-
}anskih delova sveta prvo dolaze, da ka`e da je tamo od
tri ~oveka ~uo da su ovi u svetu iz kojeg dolaze delili
uverenja ostalih ljudi da }e bla`eni i sre}ni nakon smrti
potpuno po~inuti od posla. Kako su administrativne du-
`nosti, ~inovni~ke pozicije i rad – poslovi, oni su vero-
vali da }e se odmoriti od njih. Trojicu je sada doveo na{
izaslanik, te oni stoje tamo i ~ekaju ispred kapije.“ Tada
se razle`e jo{ glasnija vika, jer su oni razmislili i odlu~ili
da ne treba da budu uvedeni u Paladijum na Parnasu, kao
u prethodnom slu~aju, ve} u neku ve}u dvoranu, gde bi
oni otkrili novosti iz hri{}anskog sveta. Neki ljudi behu
poslati da ih predstave na odgovaraju}i na~in.
254
Bra~na ljubav
Bio sam u duhu, a daljine za duhove zavise od stan-
ja njihovih ose}aja. Tako, kada po`eleh da ih vidim i
~ujem, ja se na|oh tu u njihovoj blizini, te videh kako
ih uvode i ~uh njihov govor.
Stariji i mudriji ljudi sedeli su sa jedne i druge stra-
ne dvorane, a ostali u sredini. Ispred njih se nalazio uz-
dignut podijum i na njega neki mla|i ljudi dovedo{e tri
prido{lice i glasnika, u sve~anoj povorci kroz srednji deo
dvorane. Kada zavlada ti{ina, jedan od prisutnih stare{ina
ih pozdravi i upita: „[ta ima novo na Zemlji?“ „Ima
mnogo novosti“, odgovori{e oni, „pa nam recite koja vas
tema interesuje.“
„[ta ima novo na Zemlji“, upita ih stare{ina, „u
pogledu na{eg sveta i Neba?“ Oni odgovori{e da su ~uli
kada su nedavno stigli u Duhovni svet, da tu i na Nebu
postoje administrativne du`nosti, ministarstva, javni ure-
di, poslovne firme, studije svih nauka i divni ru~ni radovi.
„Mi smo verovali da }emo nakon na{e seobe ili preme-
{taja iz Prirodnog u Duhovni svet, nai}i na ve~ni odmor
od rada, a {ta su ove du`nosti nego rad?“
Na ovo im stare{ina re~e: „Da li ste vi pod ve~nim
odmorom smatrali ve~no len~arenje, neprestano sedenje
ili le`anje, obasipanje svojih srca zadovoljstvima i punje-
nje usta radostima?“ Tri prido{lice se na ovo nasme{i{e
i reko{e da su mislili na ne{to sli~no.
„[ta radosti“, upita{e ih ovi, „zadovoljstva i sre}a
imaju zajedni~ko sa len~arenjem? Rezultat len~arenja je
propadanje uma umesto njegovog razvijanja i podsticanje
~ovekovog umrtvljivanja umesto `ivosti. Zamislite neko-
ga ko sedi potpuno besposlen sa skr{tenim rukama, o~ima
oborenim ili odsutnim, i zamislite ga istovremeno okru`e-
nog aurom sre}e; zar njegovu glavu i telo ne bi uhvatila
tromost, `ivahni izraz lica nestao i kona~no se svaka nje-
gova `ila opustila u toj meri da bi se ljuljao tamo-amo
dok se ne bi sru{io na zemlju? [ta je to {to dr`i ceo
telesni sklop zategnutim i napetim do naprezanje uma?
255
Emanuel Svedenborg
A {ta je to {to napre`e um nego administrativne du`nosti
i zadaci, onoliko dugo koliko se u`iva u njima? Stoga }u
vam re}i neke novosti s Neba: na njemu postoje admini-
strativne du`nosti, ministarstva, vi{i i ni`i sudovi, kao i
zanati i rad.“
Kada tri prido{lice ~u{e da na Nebu postoje vi{i i ni-
`i sudovi, oni upita{e: „^emu oni slu`e? Zar nisu svi na Ne-
bu nadahnuti i vo|eni od Boga, tako da znaju {ta je pravi~no
i ispravno? Kakva je to onda potreba za sudijama?“
„U ovom svetu“, odgovori stare{ina, „mi u~imo i sa-
znajemo {ta je dobro i istinito, a {ta je pravi~no i isprav-
no na isti na~in kao u Prirodnom svetu. Mi ove stvari ne
u~imo direktno od Boga, ve} indirektno preko drugih. Sva-
ki an|eo, kao i svaki ~ovek, misli ispravno i radi dobro
kao od sebe, a to, zavisno od stanja an|ela, nije ~ista
istina i dobro, ve} je izme{ano. I me|u an|elima posto-
je proste i mudre osobe, a na mudrima je da prosude, ka-
da su ovi prosti, usled svoje prostodu{nosti ili neznanja,
u nedoumici oko toga {ta je pravi~no ili se pak udalje od
toga. Ali ako biste vi, koji ste vrlo kratko u ovom svetu,
bili toliko dobri da po|ete za mnom u na{ grad, mi bi-
smo vam sve pokazali.“
I oni napusti{e dvoranu, a neki od stare{ina po|o{e
sa njima. Prvo do|o{e u jednu veliku biblioteku, u kojoj
su knjige bile raspore|ene po temama u manje skupine.
Tri prido{lice se zbuni{e kad vide{e toliko knjiga pa re-
ko{e: „Zar knjige postoje i u ovom svetu? Odakle se na-
bavljaju pergament i papir, pera i mastilo?“
„Mi shvatamo“, reko{e stare{ine, „da ste vi u pret-
hodnom svetu mislili da je ovaj svet prazan, jer je du-
hovni. Razlog zbog kojeg ste mislili tako jeste taj {to ste
podr`avali ideju da je Duhovni svet apstraktan; i da je ono
{to je apstraktno zapravo ni{ta, to jest prazno. Me|utim,
ovde je sve prisutno u svoj svojoj puno}i. Sve ovde je sup-
stancijalno, ne materijalno; materijalne stvari duguju svoje
poreklo onome {to je supstancijalno. Mi ovde smo duhovni
256
Bra~na ljubav
ljudi, jer smo supstancijalni, a ne materijalni. Zato sve
ono {to postoji u Prirodnom svetu postoji ovde u svom
savr{enstvu; kao {to su to i na{e knjige i dokumenta i
{to{ta drugo.“
Kada tri prido{lice ~u{e da se spominje re~ supstan-
cijalni, oni pomisli{e da to mora biti tako, iz razloga {to
su videli da tu postoje ispisane knjige i zato {to su ~uli
da materijalne stvari poti~u iz supstancijalnih. Da bi im ovo
dokazali, povedo{e ih u ku}e pisara koji su pravili kopi-
je knjiga, koje su pisali mudri ljudi grada. Oni pregleda{e
ispisano i bejahu iznena|eni uredno{}u i fino}om toga.
Nakon toga odvedo{e ih u istra`iva~ke institucije,
vi{e {kole i fakultete i mesta na kojima se odr`avaju knji-
`evna takmi~enja. Jedna su se zvala Takmi~enjima devo-
jaka Helikona, druga Takmi~enjima devojaka Parnasa, tre}a
su bila za devojke Ateneuma, a neka za devojke Izvorske
vode. Oni reko{e da su im dati takvi nazivi jer devojke
predstavljaju sklonost prema ograncima znanja, a inteli-
gencija osobe zavisi od njegove naklonjenosti znanju.
Takmi~enja pod ovim nazivima su predstavljala duhovne
ve`be i gimnastiku. Kasnije su ih proveli gradom da po-
sete kontrolore, upravnike i njhove ~inovnike, koji im po-
kaza{e izvanredan rad zanatlija na duhovni na~in.
Kada ovi to vide{e, stare{ine ponovo porazgovara{e
sa njima o ve~nom odmoru od rada koje bla`eni i sre}ni
dobijaju nakon smrti. „Ve~ni odmor“, reko{e, „nije len~a-
renje, jer ono dovodi um, pa time i celo telo, u stanje ma-
laksalosti, obamrlosti, tuposti i pospanosti. To nije `ivot,
ve} smrt, a jo{ manje ve~ni `ivot an|ela na Nebu. Stoga
je ve~ni odmor, odmor koji odagnava sva ova zla i ljude
~ini `ivima. To mo`e biti jedino ne{to {to uzdi`e um. Sto-
ga je to neko interesovanje ili zadatak koji uzbu|uje, okrep-
ljuje i ushi}uje um. On zavisi od svrhe zbog koje, u kojoj
i ka kojoj on te`i. Zato Bog vidi celo Nebo kao jedno
neprekidno slu`enje, a njegova je slu`ba ta koja svakog
an|ela ~ini an|elom. Zadovoljstvo slu`be njega pokre}e,
257
Emanuel Svedenborg
kao {to povoljna struja nosi brod, i daje mu ve~ni mir i
odmor koji pru`a mir. To je ono na {ta se misli pod ve-
~nim odmorom od rada. Mera u kojoj je an|eo `iv zavi-
si od njegovih umnih anga`ovanja u slu`bi. To se savr{eno
jasno vidi na osnovu ~injenice da dubina bra~ne ljubavi
koju an|eli u`ivaju, zajedno sa mu`evno{}u, potencijom
i zadovoljstvima koja je prate, zavisi od njihove posve}e-
nosti svojoj slu`bi.“
Kada trima prido{licama bi dokazano da ve~ni odmor
ne zna~i len~arenje, ve} zadovoljstvo bavljenja nekim po-
slom to jest slu`ba, do|o{e neke mlade `ene i doneso{e
njihovom rukom vezene i pletene stvari i pokloni{e ih nji-
ma. Tada mlade `ene zapeva{e pesmu koja je an|eoskom
melodijom izra`avala njihove emocije prema korisnom
radu i njegovim prate}im zadovoljstvima.
258
Bra~na ljubav
jo{ jednu od tajni bra~ne ljubavi.“ „Za{to ka`ete jednu“,
upitah ih ja, „kada sam do{ao da saznam vi{e njih?“
„To su tajne“, odgovori{e one, „od kojih mnoge to-
liko daleko prevazilaze va{u mudrost da ih mo} razume-
vanja u va{em misaonom procesu ne mo`e doku~iti. Vi
nam se hvali{ete svojom mudro{}u, a mi se vama ne
hvali{emo svojom, iako ona daleko prevazilazi va{u, pro-
diru}i u va{e sklonosti i ose}anja, tako da se mogu vide-
ti, shvatiti i osetiti.Vi ne znate apsolutno ni{ta o sklono-
stima i emocijama va{e ljubavi, iako na osnovu njih i u
skladu sa njima va{ um razmi{lja. One dakle odre|uju
jeste li i na koji na~in ste vi mudri. A opet, `ene ih to-
liko dobro poznaju u svojim mu`evima, da ih mogu vide-
ti na njihovim licima i ~uti u tonu njihovog glasa dok
govore; zapravo, one ih mogu i osetiti dodirivanjem nji-
hovih grudi, ruku i obraza. Ali predanost na{e ljubavi va-
{oj sre}i, kao i na{oj sopstvenoj, omogu}uje nam da se
pretvaramo da ih nismo svesne; pa ipak ih kontroli{emo
sa takvom oprezno{}u da mi dozvoljavamo i trpimo sve
{to na{i mu`evi `ele, odlu~e i odrede, ubla`avaju}i tek
koliko je mogu}e, ali ih ne spre~avamo.“
„Odakle“, upitah ih, „dobijate tu mudrost?“ „Ona je
uro|ena od stvaranja“, odgovori{e mi one, „pa je mi do-
bijamo ro|enjem. Na{i mu`evi je upore|uju sa instinktom,
ali mi ka`emo da je ona proizvod Bo`je Promisli, po
kojoj je `enama dato da usre}uju svoje mu`eve. Nama
su rekli na{i mu`evi da Bog `eli da mu{karac deluje slo-
bodno, u skladu sa razumom, a njegovu slobodu, u pogle-
du njegovih sklonosti i ose}anja, iznutra kontroli{e Sam
Bog, a spolja `ena. Tako On oblikuje ~oveka i njegovu
`enu u an|ele Neba. [tavi{e, ljubav menja svoju su{tinu
i prestaje da bude takva ako se forsira. Ali mi }emo ovo
izlo`iti ne{to otvorenije: mi smo toliko upu}ene u ovo, to
jest da razborito kontroli{emo sklonosti i ose}anja na{ih mu-
`eva, da se njima ~ini da slobodno deluju po sopstvenom
razumu. To je zato {to nalazimo zadovoljstvo u njihovoj
259
Emanuel Svedenborg
ljubavi, i ne `elimo ni{ta vi{e nego da oni ose}aju zado-
voljstvo iz na{eg zadovoljstva. Ako ih oni osete slabima,
i oni postaju sumorni prema nama.“
Nakon toga, jedna od `ena ode u spava}u sobu, a
kada se vrati re~e: „Moj golub jo{ uvek udara krilima;
to je znak da mu mo`emo otkriti jo{ pone{to.“ „Mi smo
uo~ile“, reko{e one, „razne promene u sklonostima i ose-
}anjima na strani mu{karaca. Na primer, mu`evi ose}aju
hladno}u prema svojim `enama, kada gaje isprazne pred-
stave o Bogu i Crkvi. Tako|e i kada se ponose sopstven-
om inteligencijom; ili kada gledaju po`udno na `ene dru-
gih ljudi; i u mnogim drugim prilikama. Postoje razlike
u hladno}i koju ose}aju. Mi to zapa`amo usput, pred na-
{im ~ulima, ose}anja uzmi~u iz njihovih o~iju, u{iju i tela.
Ovih nekoliko napomena omogu}i}e vam da vidite da smo
mi svesnije od mu{karaca u proceni je li s njima sve u
redu ili nije. Ako su oni hladni prema svojim `enama,
nije u redu, ali je u redu ako su privr`eni svojim `enama.
Stoga `ene neprestano smi{ljaju na~ine da mu{karce za-
greju za sebe, a ne da ih hlade, i one to planiraju s o{tro-
umno{}u koja je nedoku~iva mu{karcima.“
Kada to re~e, za~u se zvuk kao da golub zastenja.
Tada `ene reko{e: „Ovo je znak da, iako mi `elimo da
vam otkrijemo i na{e dublje tajne, to ne smemo. Mo`e biti
da ti namerava{ da otkrije{ mu{karcima ono {to ti ka-
`emo.“ „Da“, odgovorih, „to sam nameravao. [ta ima lo{e
u tome?“ @ene nasamo porazgovara{e o tome, pa reko{e:
„Mo`e{, ako ho}e{. Mo} ube|ivanja koju `ene poseduju
nama nije nepoznata. Jer }e one re}i svojim mu`evima:
Ne uzimajte tog ~oveka za ozbiljno; to su izmi{ljotine,
{ale i uobi~ajena vrsta gluposti o kojima mu{karci pri-
~aju. Ne verujte im; verujte nama. Mi znamo da ste vi
oblici ljubavi, a mi oblici poslu{nosti. Stoga, otkrijte to
ako `elite, ali mu{karci ne}e poverovati va{im usnama,
ve} usnama `ena koje ljube.“
260
X
262
Bra~na ljubav
XVIIIPostoji mnogo (sli~nosti i) razlika, kako unutar-
njih tako i spolja{njih, kod bra~nih parova.
XIX Sli~nosti se mogu sjedinjavati, ali ne i razlike.
XX Bog obezbe|uje sli~nosti onima koji `ele pravu
bra~nu ljubav, a ako je to nemogu}e na Zemlji,
On ih obezbe|uje na Nebu.
XXI U meri u kojoj ~ovek trpi neuspeh ili gubitak
bra~ne ljubavi, u toj meri se pribli`ava prirodi
`ivotinje.
Sada sledi obja{njenje ovih tvrdnji.
263
Emanuel Svedenborg
pove}ava do najvi{e ta~ke. Ali ostavi}u ljubavnicima da
dalje isprate ovu misaonu nit.
264
Bra~na ljubav
ne sklapaju brakove osim u nameri da udovolje svojoj
pohoti, namera koja u sebi sadr`i ljubav prema gluposti.
Jer je svaka namera u su{tini ljubav, a pohota je po svom
duhovnom poreklu glupost. Pod glupo{}u mislimo na bu-
la`njenje uma koji je zbunjen la`nim predstavama; a naj-
gori oblik bula`njenja jeste bula`njenje uma zbunjenog
istinitim predstavama koje su iskrivljene do te mere da se
veruje da predstavljaju mudrost. U Duhovnom svetu stoji
jasan dokaz i ubedljiv argument da su ti ljudi protivnici
bra~ne ljubavi. Jer na prvi nagove{taj bra~ne ljubavi, oni
nalaze uto~i{te u pe}inama i zatvaraju vrata za sobom;
ako ostanu otvorena, oni bulazne kao ludaci u svetu.
265
Emanuel Svedenborg
Razlog zbog kojeg se to jedinstvo pove}ava kako se
prijateljstvo sjedinjuje s ljubavlju jeste taj {to je prija-
teljstvo takore}i lice te ljubavi i odelo te ljubavi tako|e.
Jer ono ne samo da prijanja uz tu ljubav kao odelo nego
se i spaja sa njom kao lice. Ljubav koja prethodi prija-
teljstvu li~i na seksualnu ljubav ~ija svrha bledi kada se
ona ostvari; ali ljubav povezana sa prijateljstvom traje i
nakon {to se njen cilj dostigne i ja~a na osnovu svog
uspeha. Ona tako|e prodire dublje u grudi; prijateljstvo
joj kr~i put i ~ini je pravom bra~nom ljubavlju.Tada ta
ljubav ~ini i ovo prijateljstvo pravim bra~nim. Ova vrsta
prijateljstva veoma se razlikuje od prijateljstva baziranog
na svakoj drugoj ljubavi, jer je ovde ono najve}e.
Kao {to je dobro poznato, suprotno se de{ava kod
onih koji nemaju bra~nu ljubav. Kod njih se rano prija-
teljstvo, koje procveta u vreme zaruka i u prvim danima
braka, povla~i sve vi{e i vi{e iz unutarnjih regiona uma
i postepeno dosti`e ta~ku kada uzmi~e na spolja{nje slo-
jeve ko`e. Kod onih kod kojih su umovi razdvojeni, ono
potpuno nestaje; ali kod onih kod kojih nisu, ljubav se
zadr`ava na spolja{njem nivou, dok unutarnji nivoi osta-
ju hladni.
266
Bra~na ljubav
sami da za njih va`i obrnuto. Razlila`enje njihovih du{a
i umova ~ini da oni o sebi uvek razmi{ljaju kao o dva
bi}a. Iz tog razloga oni ne shvataju zna~enje Bo`jih re~i
da oni vi{e nisu dva, ve} jedno telo (Mateja 19:6).
267
Emanuel Svedenborg
vi{e nisam mu` ve} preljubnik.“ Pa kada se njihove unu-
tra{nje razlike otkriju, ~ovek ostavlja `enu i ona ostavlja
njega. Ali kasnije, kako svako od njih bude mislio o bra-
ku kao o ve~nom, daju im se saputnici sli~nog karaktera.
Ova iskustva nam omogu}uju da jasno vidimo da
ovi koji u`ivaju pravu bra~nu ljubav imaju ve~nost na
umu; i da ako ova predstava sklizne sa njihovih najdu-
bljih nivoa uma, dolazi do raskola u njihovoj bra~noj lju-
bavi, u ma kolikoj meri da zadr`e svoje prijateljstvo. Jer
ono stanuje na spolja{njim nivoima, a ljubav na unutar-
njim. Skoro je isto i kod brakova na Zemlji. Kada parovi
na Zemlji iskreno vole jedno drugo, oni razmi{ljaju o svo-
me partnerstvu kao o ve~nom i ne obra}aju pa`nju na to
{to }e se zavr{iti smr}u. Kada razmi{ljaju o tome, to ih
uznemiriva; ali se te{e nadom da }e se ono nastaviti po-
sle smrti.
268
Bra~na ljubav
217. (VIII) @ene vole bra~ne veze pod uslovom da
ih vole i njihovi mu`evi.
Ovo proizilazi iz upravo navedenog. [tavi{e, `ene
poseduju uro|enu `elju da budu i da se zovu `enama.
One taj naziv smatraju presti`nim i ~asnim, tako da vole
bra~ne veze. Kako ~edne `ene `ele da budu `ene ne sa-
mo po imenu ve} stvarno, ne{to {to je rezultat jo{ bliski-
je veze sa svojim mu`evima, one vole bra~ne veze kao
sredstvo ja~anja tog sporazuma; a {to to vi{e rade, zauz-
vrat ih njihovi mu`evi vi{e vole ili, {to se svodi na isto,
to mu`evi vi{e vole te veze.
269
Emanuel Svedenborg
vezu}i male komade platna i ljube}i jedna drugu. Bio sam
iznena|en da vidim da su devoj~ice blagonaklono gledale
na de~ake zbog tog njihovog pona{anja. Ovo iskustvo mi
je omogu}ilo da jasno vidim da je ~ovek po ro|enju inte-
lekt, a `ena ljubav, i kakva su oni vrsta intelekta, odnosno
ljubavi u po~etku. Tako sam mogao da vidim kakav bi
bio ~ovekov intelekt ako bi se razvijao bez sjedinjavanja
sa ljubavlju `ene, i kasnije sa bra~nom ljubavlju.
270
Bra~na ljubav
cija itd. Drevni ljudi su smatrali da proizvodnja semena
kod mu{karca poti~e iz duhovnog izvora i oni su tvrdili
na osnovu mnogih dokaza kako razumskih tako i isku-
stvenih, da su njegov izvor istine od kojih je sa~injen
intelekt. Oni su tako|e govorili da ono {to mu{karac pri-
ma iz duhovnog braka, braka dobra i istine, koji uti~e na
svaki detalj univerzuma, nije ni{ta drugo do istina i ono
{to se na nju odnosi; a ona se, kako napreduje telom, obli-
kuje u seme. Zato seme, shva}eno duhovno, zna~i istinu.
[to se ti~e njegovog oblikovanja, oni ka`u da je mu-
{ka du{a istina jer je intelektualna; a ono {to je intelek-
tualno nije ni{ta drugo do to, pa kada du{a silazi, silazi
i istina. Du{a, koja je najdublji deo ~oveka i svakog
`ivog bi}a i koja je po svojoj su{tini duhovna, poseduju}i
uro|enu te`nju prema reprodukciji, silazi u `elji da se na-
novo stvori. Kada se to desi, cela du{a se oblikuje i obla-
~i, postaju}i sperma. To se mo`e doga|ati hiljadama i
hiljadama puta, jer je du{a duhovna supstanca i nema
{irinu ve} puno}u. Ni jedan njen deo se ne gubi, ve} se
cela reprodukuje bez gubitaka. Zato je ona u potpunosti
prisutna u najsi}u{nijim prijemnicima, spermatozoidima,
kao {to je prisutna i u svom glavnom prijemniku – telu.
Kako je tada istina du{e izvor semena, odatle sledi da
~ovekova potencija zavisi od njegove ljubavi prema {irenju
istina njegove mudrosti. Ona tako|e zavisi od njegove ljuba-
vi prema vr{enju slu`be; jer su slu`be primeri dobra koje
proizvodi istina. ^ak su i u svetu neki ljudi svesni da se po-
tencija nalazi kod aktivnih, a ne kod besposlenih ljudi. Njih
sam upitao kako se `ene reprodukuju iz mu{ke du{e. Od-
govor koji sam dobio be{e da to dolazi od intelektualnog do-
bra, jer je ono u svojoj su{tini istina. Jer je intelekt sposoban
da razmi{lja da li je ne{to dobro i da li je istinito to {to je
dobro. Druga~ije je sa voljom, koja ne razmi{lja o dobru i
istini, ve} ih voli i sprovodi. Stoga sinovi u Re~i ozna~a-
vaju istine, a k}eri primere dobra (videti odeljak 120); dok
seme u Re~i zna~i istinu (videti Objavu Apokalipse 565).
271
Emanuel Svedenborg
221. (XII) Odluke (o vo|enju ljubavi) moraju biti pre-
pu{tene mu`u da ih donosi po sopstvenoj volji.
To je zato {to ~ovek poseduje gore opisanu poten-
ciju, koja varira u zavisnosti od stanja njegovog uma kao
i stanja tela. Jer intelekt nije konstanta u njegovom umu,
kao {to je to volja u njegovim ose}anjima. Intelekt se
{iri, ~as gore, ~as dole, ~as u mirnom i ~istom stanju, ~as
u burnom i mutnom, ~as upravljen ugodnim mislima, ~as
neugodnim. Kako je, kada um deluje, on tako|e prisutan
u telu, odatle proizilazi da i telo prolazi sli~na stanja. Za-
to mu` ponekad uzmi~e od bra~ne ljubavi, a nekada joj
se pribli`ava, pa je u jednom stanju njegova potencija
oduzeta, a u drugom povra}ena. To su razlozi zbog kojih
se odluke moraju prepustiti `elji mu{karca, i zato `ene, vo-
|ene svojoj uro|enom mudro{}u, nikada ne daju nikakve
instrukcije o tome.
272
Bra~na ljubav
da postoje brakovi na Nebesima, da su najsavr{eniji od
svih na tre}em ili najvi{em nebu; i da je, osim {to po-
stoji me|u ljudskim bi}ima, ova sfera prisutna kod svih
~lanova `ivotinjskog carstva na zemlji, dole do crva. [ta-
vi{e, ona je prisutna i kod svih ~lanova biljnog carstva,
od masline i palme do najni`ih travki.
Ova sfera je univerzalnija od sfere toplote i svetlosti
koju zra~i sunce na{eg sveta, {to se razumski mo`e do-
kazati na osnovu ~injenice da ona funkcioni{e i u odsu-
stvu njegove toplote, kao {to je slu~aj zimi, i u odsustvu
njegove svetlosti, kao no}u, naro~ito me|u ljudskim bi-
}ima. Razlog {to je to tako jeste taj {to ona poti~e od
sunca Neba an|ela, pa su u njoj svetlost i toplota kon-
stantno uravnote`eni, odnosno, dobro i istina konstantno
sjedinjeni; jer je na Nebu prole}e sve vreme. Varijacije
dobra i istine, odnosno, njene toplote i svetlosti, nisu re-
zultat deklinacije tog sunca, kao {to varijacije na Zemlji
nastaju zbog razli~ite koli~ine toplote i svetlosti koje se
primaju od ovda{njeg sunca, ve} ove varijacije nastaju zbog
objekata koji ih primaju.
273
Emanuel Svedenborg
ve}ina ljudi nema nikakvo znanje o ovim stvarima, kori-
stiti ih kao dokaz donelo bi ve}i mrak od prosvetljenja.
Zahvaljuju}i preno{enju ove sfere sa `ena na mu{karce, um
se pali i samim razmi{ljanjem o seksu. Iz toga sledi da je
i ovo izvor reproduktivnog uobli~avanja, odnosno uzbu-
|enja. Jer na Zemlji, sve dok se toplota ne doda svet-
losti, ni{ta ne cveta i nije podstaknuto da donosi plodove.
274
Bra~na ljubav
Kako ovu sferu direktno prima `enski pol, a mu{ki
indirektno, u skladu sa njihovim oblicima, iz toga sledi
da se ova sfera, iako sveta po poreklu, mo`e pretvoriti
ne samo u profanu sferu ve} i u svoju suprotnost. Njena
suprotnost se zove gizdavom u slu~aju `ena ovog tipa i
bludnom kod mu{karaca ovog tipa; pa kako su obe ove
grupe u Paklu, to je i izvor ove sfere. Ali i tu je prisut-
na velika raznolikost, te ih ima mnogo vrsta. ^ovek pri-
vla~i i vu~e k sebi onu vrstu koja mu odgovara, koja je
u skladu sa njegovim karakterom i saobrazna mu je. Na
osnovu ovih ~injenica mo`e se utvrditi da ~ovek koji ne
voli svoju `enu prima ovu sferu iz razli~itog izvora u od-
nosu na izvor iz koje je prima njegova `ena. Ipak se mo-
`e desiti i da je u njega udahne njegova `ena, a da on
toga nije svestan, ~ak i u meri da ga zagreje.
275
Emanuel Svedenborg
njih kako bi se omogu}ilo prepoznavanje, jer se listama
i opisima razlika mogu popuniti mnoge strane. Mogu}e
je u izvesnoj meri izvu}i zaklju~ke o sli~nostima prou~a-
vanjem razlika, {to dovodi do hla|enja bra~ne ljubavi,
predmeta narednog poglavlja. Sli~nosti i razlike, uop{teno
govore}i, nastaju od varijacija koje se uro|enim sklono-
stima name}u vaspitanjem, dru{tvom i usvajanjem la`nih
verovanja.
276
Bra~na ljubav
za to do|e vreme, i devoj~ica, to jest devojka dospe u
godine za brak, i de~ak, to jest mladi} bude spreman za
brak, oni se negde sre}u kao sudbinom i upoznaju. Oni se
momentalno, po nekom instinktu, prepoznaju kao odgo-
varaju}i i razmi{ljaju u sebi, kao da ih ne{to iznutra na-
vodi, pa mladi} ka`e: „Ona je prava osoba za mene“, a
devojka ka`e: „On je pravi ~ovek za mene.“ Nakon {to
ova misao proboravi u umu neko vreme, oni se odlu~uju
da se obrate jedno drugome i zaru~uju se. Mi ka`emo da
se oni kao sudbonosno sre}u, ka`emo instinktivno i da
su podstaknuti, ali pri tom mislimo na Bo`ansko provi-
|enje, jer u neznanju, to li~i na to. Bog otkriva njihove
unutra{nje sli~nosti tako da vide jedno drugo.
277
Emanuel Svedenborg
se osoba pribli`ava prirodi `ivotinje srazmerno izostanku
bra~ne ljubavi u sebi. Ovo mo`e delovati kontradiktorno
~injenici da se izostanak i gubitak bra~ne ljubavi mogu
desiti kod ljudi koji ostanu ljudska bi}a. Ali ovde se mi-
sli na one koji vo|eni bludnom ljubavi omalova`avaju
bra~nu ljubav, te stoga trpe njen izostanak i gubitak.
*****
231. Ovde }u prilo`iti tri iskustva, od kojih je ovo
prvo.
Jednom sam ~uo neku viku, koja je dopirala iz ni`ih
regiona, kao kroz vodu. S leve strane se ~ulo: „Kako je
pravedan!“, s desne: „Kako je u~en!“, a iza mene: „Kako
je mudar!“ To me natera da se zapitam da li to i u Paklu
postoje pravedni, u~eni i mudri ljudi; pa sna`no po`eleh
da vidim da li takvih ljudi ima tamo. Glas sa Neba mi
re~e: „Vide}e{ i ~u}e{.“
Iz ku}e iza|oh u duhu i videh ispred sebe jedan
otvor u zemlji; kad se pribli`ih i pogledah unutra, videh
stepenice, pa si|oh. Po{to si|oh na donji nivo, videh rav-
nice obrasle `bunjem, trnjem i koprivama. Ja upitah je li
to Pakao. Bi mi re~eno da je to donja zemlja, tik iznad
Pakla. Tada se redom zaputih prema onim uzvicima, i to
prvo prema onome „Kako je pravedan!“ Tamo ugledah
skup onih koji su na svetu bili sudije poznati po pristra-
snosti i podmitljivosti. Potom se zaputih prema drugom
uzviku „Kako su u~eni!“ i videh skup onih koji su u sve-
tu bili poklonici logike; pa potom i prema tre}em „Kako
su mudri!“ gde videh skup onih koji su u svetu bili sklo-
ni da sve dokazuju.
Onda se vratih prvoj grupi, sudijama poznatim po
pristrasnosti i podmitljivosti, onima koje su ovi pozdrav-
ljali kao pravedne. S jedne strane videh neku vrstu amfi-
teatra izgra|enog od cigli i pokrivenog crnim crepom;
reko{e mi da je to njihova sudnica. Imala je tri ulaza sa
278
Bra~na ljubav
severne strane i tri sa zapadne, ali nijedan s ju`ne ili
isto~ne strane; to je bio znak da njihove presude nisu
pravedne, ve} svojevoljne. U sredini amfiteatra nalazilo
se ognji{te na koje su lo`a~i bacali baklje umo~ene u sum-
por, i pune katrana. Njihova svetlost koja se odbijala o
gipsane zidove proizvodila je slike ve~ernjih i no}nih pti-
ca. Ali su ognji{te i treperava svetlost koja se projekto-
vala u ove slike na zidu, bili slikovita predstava njihovih
presuda, pokazuju}i njihovu sposobnost da prika`u istinu
svakog pitanja u la`noj boji i u~ine da deluje povoljnije
s one strane za koju oni navijaju.
Pola sata kasnije ugledah neke starije i mla|e mu-
{karce u slu`benoj odori kako ulaze unutra; oni skido{e
svoje {e{ire i sedo{e za sto da odr`e sednicu. Slu{aju}i,
shvatio sam sa koliko ve{tine i domi{ljatosti naginju stra-
ni koju favorizuju i iskrivljuju svoje sudove kako bi u~i-
nili da izgledaju pravi~nim. I{li su toliko daleko da ni
sami nisu mogli da razlu~e nepravdu od pravde i prav-
du od nepravde. Sa njihovih lica moglo se videti i iz zvu-
ka njihovog glasa ~uti da su u zabludi. Tada sam bio
prosve}en sa Neba pa sam bio u stanju da uvidim je li
neka ta~ka osnovana ili nije. Video sam koliko revnosno
umotavaju nepravdu daju}i joj izgled pravde, biraju}i me-
|u zakonima one koji odgovaraju njihovom slu~aju i ko-
riste}i spretne argumente da ostale ostave po strani. Kada
se presuda donese, ona se uru~uje klijentima, prijateljima i
prista{ama, a oni, da bi uzvratili za presudu u svoju korist,
idu niz ulicu i vi~u: „Kako su pravedni, kako su pravedni!“
Nakon toga popri~ah o ovim sudijama sa nekim an|e-
lima s Neba, ispri~av{i im pone{to od toga {to sam video
i ~uo. An|eli reko{e da te sudije drugima deluju kao da
su obdareni najo{trijom sposobno{}u razumevanja, mada
su u stvari nesposobni da vide i zrno pravde i pravi~no-
sti. „Ako im oduzmemo njihovu pristrasnost“, reko{e mi,
„oni }e sedeti u sudnici nemi kao statue i govori}e samo
– sla`em se, saglasan sam sa sudom toga i toga ili toga
279
Emanuel Svedenborg
i toga. Razlog je taj {to su svi njihovi sudovi zasnovani
na predrasudama, a predrasude tretiraju slu~aj od po~etka
do kraja sa pristrasno{}u. Stoga oni ne mogu videti nijed-
nu drugu stranu sem stranu onoga koga favorizuju; a ako
joj se i{ta suprostavi oni to guraju na stranu. Ako i raz-
motre suprotnu stranu, oni je zapli}u u argumente, kao
kad pauk umotava mre`u oko svoje `rtve i guta je. Stoga
oni ne mogu videti nijednu ta~ku kao osnovanu, osim ako
se ne uklapa u mre`u njihove predrasude. Oni se testira-
ju da vide da li mogu, ali nalaze da ne mogu. Stanovnici
tvog sveta bi}e zapanjeni {to je to tako, ali im mo`e{
re}i da je to istinita tvrdnja koju su proverili an|eli sa
Neba. Kako ove sudije ne mogu da vide pravdu, mi na
Nebu ih ne smatramo ljudskim bi}ima, ve} monstruo-
znim prilikama ljudi, s glavama od pristrasnosti, grudima
od nepravde, rukama i stopalima od dokaza i tabanima
od pravde, koju su, ako ne podr`i slu~aj koji favorizuju,
u stanju da bace ispod nogu i da je pregaze. Kako oni
zapravo izgledaju nama sa Neba, vide}e{, jer se njihov
kraj pribli`ava.“
Tada se iznenada zemlja otvori, stolovi popada{e
jedan na drugi, a ljudi zajedno sa celim amfiteatrom behu
progutani i ba~eni u zatvorske kaveze. Tada me upita{e
da li `elim da ih vidim tamo. Lica im behu kao da su od
ugla~anog ~elika, tela od vrata do bedara poput kamenih
skulptura obu~enih u ko`u leoparda, a stopala u vidu zmi-
je. Videh da su se pravne knjige, koje su bili postavili
na stolove, pretvorile u karte; i sada im je, umesto da uru-
~uju presude, zadatak bio da od boje cinobera prave crve-
nu i da premazuju lica prostitutki da bi ih ulep{ali.
Kad videh ovo, po`eleh da posetim i druge dve gru-
pe, prvu koja se sastojala od ljudi koji nisu voleli ni{ta
drugo sem logiku, i drugu koju su ~inili oni koji su `eleli
sve da dokazuju. „Sa~ekaj malo“, reko{e mi „i da}e ti se
pratnja an|ela iz zajednice koja im je nabli`a odozgo. Pre-
ko njih, bi}e{ prosve}en od Boga i vide}e{ ~udne stvari.“
280
Bra~na ljubav
232. Drugo iskustvo
Ne{to kasnije ponovo ~uh iz donje zemlje iste one
uzvike kao i ranije: „Kako su u~eni, kako su mudri!“ Po-
gledav{i okolo, na|oh se u prisustvu an|ela sa neba ta-
~no iznad ljudi koji su vikali „Kako su u~eni!“
Kada ih upitah na koga se odnosi ovaj usklik, oni
mi reko{e da se odnosi na u~ene ljude koji se raspravlja-
ju samo o tome da li neka stvar postoji ili ne, i retko do-
laze do stava da je to ba{ tako. „Oni su kao vetar koji duva
pa ode dalje, ili kao kora oko drveta bez sr`i ili kao ljuska
badema bez ko{tice, ili kao kora vo}a bez i~ega unutra.
Jer su njihovi umovi li{eni unutarnjeg rasu|ivanja, i pove-
zani samo sa telesnim ~ulima. Pa ako su sama ~ula ne-
sposobna da prosude, ni oni ne mogu do}i do zaklju~ka.
Ukratko, oni su stvorenja svojih ~ula i mi ih zovemo „maj-
storima logike“. Ovako ih zovemo jer nikada ne dolaze
ni do kakvih zaklju~aka, ve} kupe sve {to ~uju i nepre-
stano raspravljaju da li to postoji ili ne, iznalaze}i razlo-
ge za i protiv. Ni{ta ne vole vi{e nego da napadaju istine,
da ih podvrgavaju raspravi cepaju}i ih na komade. To su
ljudi koji sebe smatraju u~enijim od svih drugih na svetu.“
^uv{i ovo zamolih an|ele da me povedu da ih pose-
tim tamo dole. I oni me povedo{e prema rupi iz koje su
stepenice vodile dole do donje zemlje. Si|osmo dole i
uputismo se u pravcu iz kojeg je dopirao uzvik „Kako
su u~eni!“ Tu nai|osmo na stotine ljudi koji su stajali na
jednom mestu lupaju}i nogama o zemlju. Ja se za~udih
pa upitah: „Za{to oni tako stoje lupaju}i nogama o zemlju?
Mogu, dodadoh, napraviti rupu u zemlji lupaju}i tako.“
An|eli se nasme{i{e na ovo i reko{e: „^ini se da
stoje u mestu jer oni nikada ne razmi{ljaju o ne~emu kao
takvom, ve} samo raspravljaju o tome da li to postoji ili
ne, a kako im misli dalje ne napreduju, ~ini se kao da
oni gaze jedno te isto par~e zemlje, ne odmi~u}i.“
Ali kada se pribli`ih skupu, ugledah ljude sa nima-
lo neprijatnim licima i dobro obu~ene. „Oni izgledaju
281
Emanuel Svedenborg
ovako“, re~e an|eo, „na njihovom svetlu, ali ako se svet-
lost sa neba zakloni, javlja se promena na njihovim lici-
ma i ode}i.“ To se i dogodi, pa sada njihova lica delovahu
crnpurasto, a oni obu~eni u crno prteno platno. Ali kada
se svetlost ugasi, oni poprimi{e svoj prvobitni izgled.
Ne{to kasnije obratih se nekim ljudima na ovom sa-
stanku, pa im rekoh: „^uo sam kako gomila oko vas uz-
vikuje ’Kako su u~eni!‘ pa bih voleo, ako bih mogao, da
popri~am sa vama o pitanjima od najdublje mudrosti.“
„Reci {ta god ho}e{“, odgovori{e mi oni, „i mi }emo ti
iza}i u susret.“
„Kakva vrsta vere“, upitah, „donosi spasenje ljudima?“
„Podeli}emo ovo pitanje“, odgovori{e oni, „na nekoliko
njih, pa vam ne mo`emo dati odgovor dok njih ne re-
{imo. Rasprava }e se voditi slede}im redom: 1) da li vera
ima ikakav zna~aj; 2) da li postoji ili ne postoji ne{to {to
se zove spasenjem; 3) da li je jedna religija efikasnija od
druge; 4) da li postoje nebo i pakao; 5) da li postoji ve~ni
`ivot nakon smrti; i mnoga druga.“
Ja ih upitah u vezi sa prvim – da li vera ima ikakav
zna~aj; te oni po~e{e da se raspravljaju i da iznose broj-
ne argumente o temi postojanja ili nepostojanja vere i nje-
nog zna~aja. Ja ih zamolih da postave to pitanje skupu i
oni to i u~ini{e. Odgovor oko kojeg se slo`i{e bi da ova
tvrdnja zahteva toliko mnogo istra`ivanja da ne}e biti za-
vr{ena pre ve~eri. „Da li biste mogli“, upitah ih ja, „da
je zavr{ite za godinu dana?“ Jedan od njih mi re~e da ne
mo`e biti zavr{ena ni za sto godina. „Dakle“, rekoh, „u
me|uvremenu ste bez vere.“
„Zar nisi `eleo“, odgovori on, „da ti prvo doka`emo
da li vera postoji i da li to {to se tako zove ima ikakvog
zna~aja? Ako postoji, ona je i za mudre; a ako ne posto-
ji, samo je za obi~ne ljude. Dobro je poznato da se vera
naziva savezom; ali se mo`e postaviti pitanje ’Za koga?‘
Ako je samo za obi~ne ljude, nema zaista nikakvog zna-
~aja; ali ako je i za mudre, onda ima.“
282
Bra~na ljubav
^uv{i ovo, rekoh mu: „Vi ste sve sem u~eni, po{to
ne mo`ete da razmi{ljate ni o ~emu drugom sem o tome
da li postoji, i da iznosite razloge za i protiv. Da li iko mo-
`e biti u~en ko nije siguran u ne{to pa ide ka tom zaklju-
~ku, kao {to ~ovek napreduje korak po korak i u dogledno
vreme sti~e mudrost? Ina~e vi istine samo dodirujete vr-
hovima prstiju, ~ime ih gurate sve dalje i dalje od sebe.
Stoga je rasprava samo o tome da li ne{to postoji kao
rasprava o {e{iru a da ga nikada niste stavili na glavu,
ili o cipeli a da je nikada niste obuli. [ta mo`e proizi}i
iz toga, sem neznanja o tome da li ne{to postoji, odno-
sno da li spasenje postoji, ili ve~ni `ivot nakon smrti, da
li je jedna religija bolja od druge, ili da li postoje Nebo
i Pakao? Vi ne mo`ete imati nikakve predstave o ovim
stvarima, sve dok ste zaglibljeni pri prvom koraku i ko-
pate pesak na tom mestu, nesposobni da zakora~ite no-
gom i u~inite pomak. Pazite se da va{i umovi, dok stoje
ispred vrata rasu|ivanja, iznutra ne otvrdnu i ne pretvore
se u stubove od soli, u~iniv{i vas prijateljima Lotove `ene.“
Ovim re~ima ih napustih, a oni bejahu tako razjareni
da se baci{e na mene kamenjem. U tom trenutku li~ili
su mi na kamene statue, potpuno li{eni ljudskog razuma.
Ja upitah an|ele kakva je njihova sudbina. Oni mi reko{e
da je njihova sudbina da budu gurnuti u dubine gde }e
nai}i na pustinju u kojoj }e biti primorani da nose teret.
Kako tada ne}e mo}i da daju razumne izjave, oni }e brb-
ljati i dokono pri~ati. Vi|eni iz daljine, li~i}e na magar-
ce koji nose teret.
283
Emanuel Svedenborg
oni koji su potpuno nesposobni da vide da li je istina
istina ili nije, mada mogu da u~ine da sve {to po`ele de-
luje kao istina. Mi zovemo takve ljude majstorima do-
kazivanja.“
Po|osmo za uzvicima i do|osmo do njihovog izvo-
ra. Tu je bila grupa ljudi okru`ena gomilom. U gomili
su se nalazili i neki ljudi plemenitog porekla, koji se,
~uv{i da su ovi dokazali sve {to su rekli, tako se o~igled-
no slo`iv{i u podr{ci jedan drugome, okrenu{e i reko{e:
„Kako su mudri!“
Ali mi an|eo re~e: „Hajde da im se ne pribli`a-
vamo, nego da pozovemo jednog iz grupe.“ Mi uradismo
tako, i odvojismo ga na stranu; mi pokrenusmo niz tema,
a on nam dokaza svaku stavku tako da je delovalo da je
sve to istina. Mi ga upitasmo bi li mogao da doka`e i
suprotno. On nam re~e da mo`e i to jednako dobro kao
i prethodni put. Tada, obrativ{i nam se otvoreno i iz srca,
re~e: „[ta je istina? Mo`e li postojati neka druga istina
u prirodi sem one koju ~ovek doka`e kao takvu? Ka`ite
{ta god ho}ete i ja }u vam to i dokazati.“
„Onda“, rekoh, „doka`i slede}u tvrdnju: vera je sve
{to je crkvi potrebno.“ I on mi dokaza, sa takvom raz-
borito{}u i ve{tinom da u~eni ljudi koji bejahu prisutni
zapljeska{e rukama u znak divljenja. Potom ga upitah da
doka`e istinitost tvrdnje da je milosr|e sve {to je crkvi
potrebno; {to on i u~ini. Tada od njega zatra`ih da do-
ka`e tvrdnju da milosr|e crkvi ni{ta ne vredi; a on svaku
tvrdnju tako udesi i ukrasi tako uverljivim argumentima
da se prolaznici zgleda{e i reko{e: „Zar nije mudar?“
„Zar ne zna{“, rekoh, „da je milosr|e vo|enje do-
brog `ivota, a da je vera gajenje ispravnih verovanja? Zar
osoba koja `ivi dobar `ivot istovremeno ne gaji i isprav-
no verovanje? Pa je stoga, vera deo milosr|a, a milosr|e
deo vere? Zar ne vidi{ da je to istina?“
„Ja mogu dokazati istinitost toga“, re~e on, „pa }e-
mo videti.“ On to u~ini pa re~e: „Sada vidim.“ Ali trenutak
284
Bra~na ljubav
kasnije on dokaza istinitost suprotnog, pa re~e: „Ja shva-
tam da je i ovo istina.“ Mi se na to nasme{ismo i rekos-
mo: „Zar to nisu suprotnosti? Kako mo`e{ da ka`e{ da
su dve me|usobno suprotne tvrdnje jednako istinite?“ On
se naljuti na to i odgovori: „Vi gre{ite. Obe tvrdnje su isti-
nite, jer nema druge istine sem one koju ~ovek doka`e kao
takvu.“
Pored je stajao ~ovek koji je u svetu bio ambasador
najvi{eg ranga. On je bio zapanjen zbog ovoga pa re~e:
„ Prihvatam da se ne{to poput ovoga doga|a u svetu, ali
ste ipak vi ludi. Doka`ite, ako mo`ete, istinitost tvrdnje
da je svetlost tama, a tama svetlost.“
„Ni{ta lak{e“, odgovori on. „[ta su svetlost i tama
do stanja oka? Zar svetlost ne postaje senka kada oko
u|e sa svetlosti ili kada ~ovek du`e gleda u sunce? Sva-
ko zna da se tada stanje oka menja pa svetlost li~i na
senku; a u obrnutom slu~aju, kada se oko vrati u svoje
normalno stanje, senka li~i na svetlost. Zar sova ne vidi
tamu no}i kao svetlost dana, a dnevnu svetlost kao tamu
no}i? I tada ona zapravo vidi i sunce samo kao mra~nu
i tamnu loptu. Da ~ovek ima o~i sove, {ta bi zvao svet-
lo{}u a {ta mrakom? Zato, {ta je svetlost do stanje oka?
A ako je tako, zar nije svetlost tama, a tama svetlost?
Stoga, ako je jedna tvrdnja ta~na, ta~na je i druga.“
Nakon toga, ambasador zatra`i od majstora dokazi-
vanja da doka`e istinitist tvrdnje da je gavran beo, a ne
crn. „Jo{ jedan lak zadatak“, odgovori on. „Uzmite“, re~e
on, „iglu ili britvu i zare`ite perje gavrana; zar nije belo
iznutra? Ili mu o~upajte perje i pogledajte ko`u, zar nije
bela? [ta je crna boja koja je okru`uje do senka, koja se
ne sme koristiti u prosu|ivanju boje gavrana? Konsultujte
stru~njake za optiku i oni }e vam re}i da je crnilo samo
senka; ili sameljite crni kamen ili komad crnog stakla u
fini prah i vide}ete da je taj prah beo.“
„Ali kada ga pogledate“, re~e ambasador, „sigurno
vam gavran izgleda crn?“ Ali majstor dokazivanja odgovori:
285
Emanuel Svedenborg
„Kao ljudsko bi}e, da li ste vi voljni da dozvolite da vam
izgled odredi mi{ljenje o ne~emu? Naravno da na osnovu
izgleda gavrana mo`ete govoriti da je crn, ali ne mo`ete
to stvarno i misliti. Na primer, mo`ete govoriti o pojavi
izlaska, promicanja i zalaska Sunca, ali kao ljudsko bi}e
ne mo`ete i misliti da je to tako, jer se Sunce ne kre}e,
ve} je Zemlja ta koja se kre}e. Isto je i sa gavranom;
izgled je samo izgled. Ka`ite {ta god ho}ete, ali gavran
je potpuno i sasvim beo. On postaje beo kad ostari, to sam
ja video.“
Tada ga upitasmo da nam iskreno ka`e da li se {alio
ili je stvarno mislio da ne postoji istina sem one koja se
doka`e kao takva. On odgovori: „Kunem se da mislim
tako.“ Potom ga ambasador upita mo`e li dokazati istini-
tost tvrdnje da je on lud. „Da“, odogovori on, „mogu, ali
ne `elim. Svi su ludi.“
Nakon toga ovaj univerzalni majstor dokazivanja be-
{e poslat nekim an|elima da ispitaju njegovu prirodu.
Kada oni to u~ini{e, izvesti{e nas da on nema ni zrno razu-
mevanja. „Razlog je u tome“, reko{e oni, „{to je u njego-
vom slu~aju sve {to je iznad racionalnog nivoa zatvoreno,
a otvoreno je samo ono {to je ispod ovog nivoa. Nebeska
svetlost je iznad racionalnog nivoa, a prirodna svetlost je
ispod, a prirodna svetlost je ta koja omogu}ava ~oveku da
dokazuje {ta god ho}e. Ali ako se duhovna svetlost ne
uliva u prirodnu, ~ovek ne mo`e videti da je neka istina
ta~na, odnosno da je neka izmi{ljotina la`na. Sposobnost
shvatanja dolazi na osnovu prisustva nebeske svetlosti u
prirodnoj svetlosti, a nebeska svetlost dolazi od Boga Ne-
ba, koji je Gospod. Stoga, univerzalni majstor dokaziva-
nja nije ni ~ovek ni `ivotinja, ve} bestijalni ~ovek.“
Ja upitah an|ela o sudbini takvih ljudi; i da li oni
mogu biti u dru{tvu `ivih, jer je nebeska svetlost izvor
ljudskog `ivota; a to je izvor njihovog razumevanja. On
re~e da sve dok su ti ljudi sami, oni ne mogu misliti ili
razgovarati ni o ~emu, ve} stoje nemi kao ma{ine i kao
286
Bra~na ljubav
u dubokom snu. Ali oni se bude ~im njihovo uvo ~uje
bilo kakav zvuk. On dodade da oni koji su su{tinski zli
postaju ovakvi.
Nebeska svetlost odozgo ne mo`e se uliti u njih, ve}
samo neka duhovnost preko sveta; to je ono {to im omo-
gu}uje da dokazuju.
Kada to reko{e, ~uh jednog od an|ela koji ga je
ispitivao kako ka`e: „Izvedi op{ti zaklju~ak iz onoga {to
si ~uo.“ Moj zaklju~ak je ovaj: nije obele`je inteligentne
osobe da bude u stanju da dokazuje sve {to `eli; ve} je
obele`je inteligentne osobe da je u stanju da vidi da je
istina istina, a la` la` i da to doka`e.“
Nakon toga ja pogledah prema mestu gde su stajali
majstori dokazivanja sa gomilom oko njih koja vi~e „Ka-
ko su mudri!“; i iznenada ih prekri tamni oblak i po~e{e
da nadle}u sove i {i{mi{i. Reko{e mi: „Sove i {i{mi{i
koji lete pod tim oblakom su saobraznosti, koje pokazu-
ju njihove misli. Dokazivanje la`i tako da deluju kao isti-
ne predstavlja se u Duhovnom svetu oblikom no}nih ptica,
~ije su o~i iznutra osvetljene la`nim svetlom; to im omo-
gu}uje da vide predmete u mraku kao na dnevnoj svet-
losti. Ovi koji dokazuju la`ne tvrdnje dok ne po~nu da
deluju kao istinite, da bi se u njih poverovalo kao u ta-
kve i da bi se nazvale takvima, imaju sli~no la`no du-
hovno svetlo. Oni su sposobni da vide iza sebe, ali ne i
ispred sebe.“
287
XI
289
Emanuel Svedenborg
XXIV Ako postoji hladno}a u umu, postoji i u telu; a
kako se ta hladno}a pove}ava tako se spolja{nji
delovi tela zatvaraju.
Sada sledi obja{njenje ovih ta~aka.
290
Bra~na ljubav
povla~i se duhovna toplota, koja je po svom poreklu go-
spodar – a tada se duhovna toplota hladi jer se pretvara
u svoju suprotnost. Ova razmatranja poja{njavaju prirodu
duhovne hladno}e, kao ne~eg li{enog duhovne toplote.
U ovom {to je upravo re~eno, pod toplotom se pod-
razumeva ljubav, jer tu toplotu `iva bi}a ose}aju kao lju-
bav. U Duhovnom svetu mi je re~eno da ~isto prirodni
duhovi ose}aju veliku hladno}u kada se na|u pored an|e-
la koji je u stanju ljubavi; isto kao i duhovi Pakla, kada
do njih do|e toplota Neba; ali se isto tako i kuvaju na
velikoj vrelini kada im se obustavi dotok nebeske toplote.
291
Emanuel Svedenborg
izvedeni iz ovih, koji se, kao {to rekoh, nalaze na unu-
tarnjim nivoima, zapo~e}u op{tom klasifikacijom razloga
kao unutarnjih i spolja{njih pa }u kasnije nastaviti da ih
detaljnije istra`ujem.
292
Bra~na ljubav
braku, to jest pravoj bra~noj ljubavi, sve vi{e i vi{e, dok
ne bude sposoban da oseti bra~no stanje bla`enstva. Jedi-
ni na~in na koji on mo`e biti uveden ili pribli`en njemu
je vera, kao {to se jasno vidi iz ovoga {to je prethodno
re~eno, da poreklo crkve i bra~ne ljubavi zauzimaju isto
mesto, obuhvataju jedno drugo, tako da ne mogu da se
ne sjedine.
293
Emanuel Svedenborg
usmerena prema njenoj suprotnosti, bludu. Ovi ljudi, sto-
ga, vi{e od drugih, `ele da ismeju ovu istinu da svako
ima bra~nu ljubav u skladu sa stanjem crkve u njemu.
Zapravo, oni obi~no prsnu u smeh i na sami pomen pra-
ve bra~ne ljubavi. Ali nije va`no. Treba im oprostiti, jer
je za njih isto tako nemogu}e da razmi{ljaju o bra~nom
zagrljaju kao o ne~emu {to je druga~ije od bludnog zagrl-
jaja, kao {to kamila ne mo`e pro}i kroz iglene u{i. Takvi
ljudi ose}aju hladno}u u bra~noj ljubavi sna`nije od dru-
gih. Ako ostanu sa svojim partnerom, oni to rade isklju-
~ivo iz gore navedenih (odeljak 153) spolja{njih razloga,
koji ih zadr`avaju i vezuju. Kod njih se unutarnji nivoi du-
{e, kao i nivoi uma, sve vi{e i vi{e zatvaraju i zagra|uju u te-
lu; tada ~ak i seksualna ljubav gubi vrednost ili vodi ludoj
obesti na unutarnjim nivoima tela, odakle se {iri na najni-
`e nivoe misli. Jer se na ove ljude misli u iskustvu nave-
denom u odeljku 79, koje oni mogu pro~itati ako `ele.
294
Bra~na ljubav
koje ove ne otkrivaju. Zbog toga ovakvi brakovi pucaju
sami. [tavi{e, dobro je poznato da bezbo`ni ljudi nemaju
po{tovanja za svog partnera; a svi bez vere su bezbo`ni.
295
Emanuel Svedenborg
mogu dovesti u harmoniju tako da se postigne da jo{ i
zvu~e prijatno. U ovim slu~ajevima neka vrsta bra~ne lju-
bavi mo`e postojati, ali ne i u slu~aju onih koji su pretvo-
rili prave istine crkve u neistine. Ovo je razlog sada{njeg
nepoznavanja prave bra~ne ljubavi ili sumnje koja name-
}e pitanje mo`e li ona uop{te postojati. Ovo je tako|e
uzrok suludog verovanja koje su mnogi ljudi prigrlili da
preljuba nije pitanje verskog zla.
296
Bra~na ljubav
245. Ovome {to je gore re~eno, u smislu da se du{a
prenosi od oca ~ak i kada nije sjedinjena sa du{om maj-
ke, ~ak i kada u njoj postoji hladno}a koja uzrokuje raz-
dvajanje, moglo bi se prigovoriti. Ali razlog zbog kojeg
se du{e ili potomstvo uprkos tome reprodukuju jeste taj
{to intelekt ~oveka nije zatvoren da bi bio spre~en da se
uzdigne na svetlost koju u`ivaju du{e. Ali ljubav njegove
volje ne uzdi`e se na toplotu koja odgovara toj svetlosti,
sem na~inom `ivota koji ga od prirodne ~ini duhovnom
osobom. Ovako se du{a stvara; me|utim, kako silazi da
postane sperma ona se umotava onom vrstom tvari koje
su u vezi sa prirodnom ljubavlju osobe. Iz ovog izvora
izviru nasledna zla.
Ovde }u vam re}i tajnu koja mi je poverena sa Ne-
ba da se izme|u nesjedinjenih du{a dve osobe, naro~ito
ako su u braku, sjedinjavanje de{ava usred vo|enja lju-
bavi, jer u protivnom ~ovek ne bi bio za~et. Pogledajte ono
{to je re~eno o hladno}i u braku i njenom mestu u najvi{im
regionima uma u poslednjem iskustvu ovog poglavlja (270).
297
Emanuel Svedenborg
uradim ovo ili ono“, {to podrazumeva sklonost ili te`nju
prema ne~emu. Pogre{ne predstave, usvojene u pogledu ova-
kvog ili onakvog na~ina `ivota, ~esto mogu da formiraju
karakter; to je razlog te`nje za brakom sa neodgovaraju}im
partnerom i za odbijanje braka sa odgovaraju}im partnerom.
Pa ipak i ovi brakovi, nakon zajedni~kog `ivota neko vre-
me, do`ivljavaju promene u zavisnosti od sli~nosti i razli-
ka, koje su istovremeno rezultat nasle|a i vaspitanja; a raz-
li~itost izaziva hladno}u.
Isto je i sa razlikama u pona{anju, kao na primer, ne-
ugla|en mu{karac (`ena) sa prefinjenom `enom (mu{kar-
cem), ~ist mu{karac (`ena) sa prljavim `enom (mu{karcem),
sva|ala~ki sa miroljubivim, ukratko, uvi|avan pojedinac sa
neuvi|avnim pojedincem. Brakovi izme|u ovako razli~itih
osoba li~e na parove `ivotinja nesrodnih vrsta: ovaca i ko-
za, jelena i mazgi, koko{aka i gusaka, vrabaca i plemenitih
ptica, ~ak i izme|u pasa i ma~aka, koji su isuvi{e razli~i-
ti za sparivanje. Ali kod ljudi lice nije merilo razli~itosti,
ve} su to navike; one, dakle, vode hladno}i.
298
Bra~na ljubav
248. (XII) Tre}i od spolja{njih razloga za hladno}u
je takmi~enje izme|u partnera ko }e dominirati.
Razlog je u tome {to bra~na ljubav najvi{e vrednu-
je jedinstvo volje odnosno slobodu izbora. Ova dva cilja
se proteruju iz braka takmi~enjem za prevlast ili domi-
nantan polo`aj. Ovo takmi~enje rastavlja ili deli njihove
volje na posebne delove i menja slobodu izbora u ropst-
vo. Sve dok ono traje, duh jednog smi{lja nasilje protiv
onog drugog. Ako su njihovi umovi tada otvoreni i nad-
gledani duhovnim vidom, mo`e izgledati kao da se bore
bode`ima i da gledaju jedno na drugo ~as sa mr`njom ~as
sa blagonaklono{}u; sa mr`njom kada se intenzivno bore,
sa blagonaklono{}u kada se nadaju da }e pobediti i kada
su pod uticajem po`ude.
Kada jedno od njih zadobije pobedu nad ovim drugim,
ovo neprijateljstvo se povla~i iz spolja{njeg u unutarnje re-
gione uma i tu ostaje nesmireno. To rezultira hladno}om i
u ~oveku koji je savladan ili porobljen, i u `eni koja pobe-
di ili ostvari dominaciju. I ona ose}a hladno}u, jer nema
vi{e bra~ne ljubavi, a njeno odsustvo je hladno}a (videti
odeljak 235). Mesto bra~ne ljubavi kod nje preuzima to-
plota proizi{la iz prevlasti, ali je ona potpuno suprotna
toploti braka, iako mo`e pokazivati spoljne znake sagla-
sja zahvaljuju}i dejstvu po`ude. Kada par do|e do pre}ut-
nog sporazuma, izgleda kao da se bra~na ljubav pretvorila
u prijateljstvo. Ali razlika izme|u bra~nog prijateljstva i ser-
vilnog prijateljstva u braku je poput razlike izme|u svetlo-
sti i senke, izme|u prave vatre i iluzorne svetlosti, ili izme|u
osobe koja je gojazna i osobe koja je sama kost i ko`a.
299
Emanuel Svedenborg
Pod u~enjem ili poslom mislimo na sve one na~ine na
koje se to mo`e primeniti u slu`bi. Stoga, kada se osoba
posveti nekom u~enju ili poslu, to jest kada obavlja slu`-
bu, njen um je ome|an, te takore}i ima opisan krug oko
sebe, unutar kojeg je ure|eno da postepeno nastaje pravi
ljudski oblik. Iz njega, kao iz svoje ku}e, on mo`e vide-
ti razne `elje izvan sebe, kojih se na nagovor zdravog ra-
zuma osloba|a isto kao i bezumnih ludosti bludne po`ude.
Zato kod ovih ljudi toplota braka traje du`e i ja~a je nego
kod drugih.
Kod onih koji se prepuste lenjosti i len~arenju de{a-
va se suprotno. Kod njih je um neome|an i neopisan kru`-
nicom, pa ~ovek dozvoljava da u njega u|u sve prazne
i apsurdne ideje koje dolaze od sveta i tela proizvode}i lju-
bav prema sebi. O~igledno je da se tada izgoni i bra~na
ljubav. Rezultat lenjosti i besposlenosti je mentalna letar-
gija i telesna obamrlost, nesposobnost cele li~nosti da ose-
}a ikakvu `ivotvornu ljubav, a pre svega bra~nu ljubav.
Jer je ovo izvor iz kojeg poti~u marljivost i revnost u `i-
votu. A hladno}a u braku u njihovom slu~aju druga~ija
je od hladno}e u drugim slu~ajevima; ona je definitivno
li{ena bra~ne ljubavi, i nje tamo nema.
300
Bra~na ljubav
i pona{anja i pa`nje koju jedan od partnera poklanja sklo-
nostima i uro|enim `eljama ovog drugog. Ali u svim ovim
slu~ajevima razlika koja je rezultat superiornijeg polo`aja
i statusa ovog drugog i imovnog stanja, spre~ava svaku po-
vezanost sem one ropske. Ali ovo je vrsta hladne poveza-
nosti. Jer u ovim slu~ajevima ne postoji pravi princip braka
duha i srca, ve} samo usana i imena, tako da se inferior-
niji njime hvali{e, a superiorniji crveni od stida.
Na Nebesima ne mo`e biti nejednakosti u starosnoj
dobi, polo`aju i imovnom stanju. [to se ti~e starosne do-
bi, tamo su svi u cvetu mladosti i u njemu ostaju zauvek.
[to se ti~e polo`aja, tamo svi gledaju jedni na druge sa
stanovi{ta slu`bi koje obavljaju; ovi istaknutiji gledaju na
one ni`eg ranga kao na svoju bra}u, i ne smatraju polo-
`aj zna~ajnijim od slu`be, ve} slu`bu zna~ajnijom od po-
lo`aja. [tavi{e, kada se devojka udaje, oni ne znaju iz
kakve porodice ona dolazi. Jer niko na Nebu ne zna ko mu
je bio otac na Zemlji, ve} je Bog otac sviju njih. Isto va`i
i za imovno stanje, koje na Nebu zna~i obdarenost mudro-
{}u, u skladu sa kojom im se daju odgovaraju}a sredstva.
O tome kako se ovde stupa u brak, vidite odeljak 229.
301
Emanuel Svedenborg
njihova ljubav. Mane koje uzrokuju razdvajanje mogu se
videti iz ove liste. U ve}ini slu~ajeva to su ludilo, zapalje-
nje mozga, nezdravost uma, istinska glupost i blesavost,
gubitak pam}enja, ozbiljna histeri~na oboljenja, ekstremna
prostodu{nost tako da se dobrota i istina ne mogu shva-
tati; prekomerna tvrdoglavost u odbijanju da se po{tuju
pravda i jednakost; prekomerno u`ivanje u }askanju i raz-
govoru o bezna~ajnim i trivijalnim stvarima; neobuzdana
`elja da se otkrivaju ku}ne tajne, ili sklonost prema pani-
~enju, tu~i, ka`njavanju, ~injenju krivi~nih dela, kra|i, la-
ganju, varanju, psovanju, nebrizi o deci, neumerenosti, pre-
terivanju, prekomernom rasipni{tvu, pijan~enju, ne~isto}i,
neskromnosti, zainteresovanosti za magiju i vra~anje, bez-
bo`nosti i mnogo ~emu drugom. Pod legitimnim razlo-
zima ne mislimo na one koji su zakonski prihva}eni, ve}
na one koje partner smatra dovoljnim. O ovom, kao i o
razdvajanju u ku}i, retko presu|uje sudija.
302
Bra~na ljubav
gadan i truli zadah iz gnojnih d`epova, ~ireva, apscesa, ili
trovanja krvi ili limfe u njima. Pored ovih tu su i druge
bolesti razli~itog tipa, kao {to su napadi nesvestice koji
uzrokuju slabost celog tela i gubitak snage, paraliza, popu-
{tanje ili opu{tanje membrana i veza koje upravljaju kreta-
njem, izvesne hroni~ne bolesti koje nastaju usled gubitka
sposobnosti mi{i}a da se ste`u i opu{taju, ili prekomerne
viskoznosti, ja~ine ili kiselosti telesnih sokova; epilepsija,
trajna nesposobnost usled udara; odre|ene vrste trovanja,
koje vode propadanju tela, srdobolja, crevne bolesti, kila
i ostale sli~ne bolesti.
303
Emanuel Svedenborg
Zato je preljuba razlog za razvod. Bog stoga ka`e
da svako ko otpusti svoju `enu, osim za preljubu, i o`eni
se drugom ~ini preljubu (Mateja 19:9). On ka`e da ako je
otpusti, sem zbog preljube, i ponovo se o`eni, ~ini prelju-
bu, jer je njeno otpu{tanje iz ovog razloga potpuno raz-
dvajanje umova koje se zove razvodom. Ostali slu~ajevi
njenog otpu{tanja, iz razloga koji su gore navedeni, zovu
se razdvajanjem. Ako se posle ove o`eni druga `ena, ~ini
se preljuba, ali ne nakon razvoda.
304
Bra~na ljubav
Jer oni neprestano u`ivaju tu ljubav i njena krajnja zadovolj-
stva u meri u kojoj njihovi umovi nisu rastrojeni brigama
i stoga prema onome {ta prosu|ivanje njihovog mu`a nala`e.
305
Emanuel Svedenborg
an|elima na Nebu `ene su voljne da pri~aju o ljubavi, te
ne }ute kao pojedine `ene na Zemlji. Ali ja ne mogu, jer
ne bi bilo uputno, da otkrivam razloge ovih razli~itosti.
Mo`da bih se mogao pozvati na izjave `ena an|ela koje
one slobodno iznose pred svojim mu`evima, a koje su za-
bele`ene u ~etiri iskustva na kraju poglavlja: tri `ene u
ku}i nad kojom je padala zlatna ki{a (poglavlja 155bis,
208) i sedam u ru`i~njaku (293-294). Ova iskustva data
su da bi se o bra~noj ljubavi moglo otkriti sve, {to je te-
ma ove knjige kako uop{te tako i pojedina~no.
306
Bra~na ljubav
usnama tako i telom, napraviv{i odgovaraju}i pokret. Isto
tako u trenutku kada po`eli ne{to, on to mo`e odmah
u~initi i upotrebiti odre|ene delove tela u tu svrhu. Ovo se
ne mo`e desiti, ako du{a i um nisu zajedno prisutni u
telu i ako ne sa~injavaju duhovnog ~oveka. U ovim okol-
nostima mo`e se videti da kada je bra~na ljubav prisut-
na u umu, sli~na emocija prisutna je i u telu; a kako je lju-
bav toplota, ona otvara put od unutarnjih ka spolja{njim
nivoima tela. S druge strane, sve {to razgoni tu ljubav, to
jest svaka hladno}a, zatvara put od unutarnjih do spolja-
{njih nivoa tela. Ove ~injenice poja{njavaju razlog {to
an|eli imaju potenciju koja traje zauvek i {to mu{karci
prolaze kroz hladno}u.
*****
261. Na ovom mestu izne}u tri iskustva, od kojih je
ovo prvo.
U vi{em severnom regionu Duhovnog sveta, bli`e
istoku, postoje mesta za obu~avanje de~aka. (Postoje ta-
ko|e i mesta za mladi}e, ljude i starce). Svi koji su umrli
u detinjstvu {alju se na ova mesta i odgajaju na Nebu. Isto
tako svi koji su nedavno do{li iz sveta i `ele da nau~e
o Nebu i Paklu, {alju se ovde. Podru~je je blizu istoka, ta-
ko da se mogu podu~avati uplivom od Boga. Jer je Bog
istok, budu}i u suncu tamo, koje je nerazbla`ena ljubav
koja dolazi od Njega. S obzirom da je toplota tog sunca u
su{tini ljubav, svetlost sa njega je u su{tini mudrost. Oni se
udahnjuju u njih sa sunca od Boga; stepen u kojem se
to de{ava zavisi od njihove sposobnosti da primaju, a ona
zavisi od njihove ljubavi prema postajanju mudrim. Nakon
odre|enog perioda obuke, oni koji su postali inteligentni
otpu{taju se otuda, i ti se zovu Bo`jim u~enicima. Po ot-
pu{tanju oni prvo idu na zapad, oni koji se ne zadr`e ta-
mo nastavljaju k jugu, dok drugi produ`avaju ka istoku.
Oni se primaju u zajednice gde im se obezbe|uje dom.
307
Emanuel Svedenborg
Jednom kada sam razmi{ljao o Nebu i Paklu, po`e-
leo sam da steknem op{te znanje o stanju svakog od njih.
Znao sam da svako ko poseduje op{te znanje kasnije ste-
kne i ono odre|enije, po{to je ono sadr`ano u op{tem, kao
{to su deli}i deo celine. Pod uticajem te `elje usmerih
pogled prema tom regionu na severu koji se grani~io sa
istokom, gde bejahu mesta za podu~avanje, i zaputih se
tamo putem koji mi behu otvorili. U|oh u jednu {kolu za
mladi}e, pa pri{av{i njihovim u~iteljima, upitah znaju li
oni da mi ka`u neke op{te ~injenice o Nebu i Paklu.
Oni mi odgovori{e da znaju tek pone{to. „Ali“, re-
ko{e, „ako pogledamo prema istoku ka Bogu, prosvetli-
}emo se pa }emo tada znati.“ Oni to i u~ini{e, pa reko{e:
„Postoje tri op{te ~injenice o Paklu, i one su dijametral-
no suprotne ovima o Nebu. Op{te ~injenice o Paklu su tri
ljubavi: ljubav prema upravljanju kao rezultat samolju-
blja, ljubav prema posedovanju dobara drugih ljudi kao re-
zultat ljubavi prema svetu i tre}a je bludna ljubav. Op{te
~injenice o Nebu su suprotne tri ljubavi: ljubav prema
upravljanju kao rezultat ljubavi prema bivanju korisnim,
ljubav prema posedovanju svetskih dobara kao rezultat
ljubavi prema bivanju korisnim uz njihovu pomo} i tre}a
je prava bra~na ljubav.“
Nakon ovog razgovora, pozdraviv{i se s njima, vra-
tih se nazad ku}i. Kad do|oh ku}i, ~uh glas sa Neba: „Ispi-
taj ove tri op{te ~injenice sa svake strane, pa }emo ih
videti na tvojoj ruci.“ Rekli su „na ruci“ jer sve {to neko
ispituje svojim intelektom, pojavljuje se pred an|elima kao
ispisano na rukama.
308
Bra~na ljubav
bez druge zato {to su one suprotstavljene. Stoga, da bih
ih shvatio, one moraju biti postavljene jedna naspram
druge, licem u lice. Jer lepo ili skladno lice isijava kada je
suo~eno sa svojim ru`nom ili deformisanom suprotno{}u.
Kada pretresoh ljubav prema upravljanju koja rezultira iz
samoljublja, dozvoli{e mi da shvatim da je ta ljubav pak-
lenija od svih drugih, pa je stoga ose}aju oni koji se
nalaze u najdubljem Paklu; a da je ljubav prema upravlja-
nju drugima, koja je rezultat bivanja uslu`nim, nebeskija od
svih ostalih pa je ose}aju oni koji se nalaze na najvi{em
Nebu.
Razlog zbog kojeg je ljubav prema upravljanju dru-
gima, koja je rezultat samoljublja, paklenija od svih dru-
gih jeste taj {to upravljanje kao rezultat samoljublja dolazi
od sebe, a ~ovekovo „ja“ je od njegovog ro|enja samo
zlo, a samo zlo je dijametralno suprotno Bogu. Dakle, {to
vi{e ti ljudi idu k tome zlu, to oni vi{e pori~u Boga i
svete stvari crkve, a obo`avaju sebe i Prirodu. Preklinjem
one koji su opsednuti tim zlom da ga potra`e u sebi, pa
}e ga i videti.
Ova ljubav je tako|e takva da ~im ispitivanje po-
pusti, {to se de{ava pod uslovom da tu nema nepremo-
stive prepreke, ona prodire iz stadijuma u stadijum dok ne
dostigne svoj vrhunac. Ona se ni tu ne zaustavlja, ve} se
`alosti i stenje ako tu nema da dostigne jo{ koji stadijum.
Kod politi~ara, ova ljubav se penje toliko visoko da
oni `ele da postanu kraljevi i imperatori i da kontoli{u,
ukoliko je mogu}e, sve na svetu, zadobiv{i titulu kralja
svih kraljeva i vrhovnog imperatora. Kod sve{tenstva, ista
ta ljubav raste do ta~ke da oni `ele da budu bogovi i da,
onoliko koliko je to mogu}e, upravljaju svime na Nebu,
stekav{i titulu boga svih bogova. U ovome {to sledi, vi-
de}e se da obe ove grupe ljudi u srcu ne priznaju nijed-
nog Boga. S druge strane, oni koji `ele da upravljaju iz
ljubavi prema bivanju uslu`nim, ne `ele da upravljaju od
sebe, jer `ele da to bude od Boga, jer je ljubav prema
309
Emanuel Svedenborg
bivanju uslu`nim od Boga i Bog je Sam. Ovi ljudi gleda-
ju na vi{e polo`aje samo kao na na~in bivanja korisnim.
Oni to slu`enje smatraju daleko nadmo}nijim od visokog
polo`aja; dok ovi prvi visoke polo`aje smatraju nadmo}-
nijim u odnosu na slu`enje.
310
Bra~na ljubav
ra. Taj ponos ga je naveo da porekne postojanje Boga i
da smatra sve svete stvari crkve bezvrednim, ne~im {to
je namenjeno prostom narodu.
Na kraju ga upitah: „Koliko dugo }ete se vas dve sto-
tine hvalisati jedni drugima?“ „Zauvek“, re~e on. „Ali neki
od nas koji maltretiraju druge zbog poricanja na{e supe-
riornosti tonu jo{ i dublje. Jer je nama dozvoljeno da se
hvali{emo, ali ne smemo da maltretiramo druge.“ „Da li
zna{“, upitah ga, „{ta ~eka one koji potonu dublje?“ On
mi odgovori da oni tonu u neku vrstu tamnice, gde se
smatraju ni`im od niskih, najni`im od svih i tu rade. Ta-
da ja rekoh |avolu da se pripazi da i on ne potone.
311
Emanuel Svedenborg
On se razljuti na ovo i zakle se da jeste i da Bog
nema mo}i na Nebu „jer ju je svu preneo na nas“. „Tre-
ba samo da naredimo“, nastavi on, „a Nebo i Pakao to
odmah izvr{avaju. Ako nekoga po{aljemo u Pakao, |a-
voli ga odmah prihvataju; kao i an|eli kada nekog po{a-
ljemo na Nebo.“ „Koliko vas ima“, upitah ga, „u va{oj
zajednici.“ „Tri stotine“, re~e on, „i svi smo mi bogovi;
ali ja sam vrhovni bog.“
Nakon toga se zemlja otvori pod stopama obojice, i
oni potonu{e duboko u svoje paklove. Bi mi dozvoljeno
da vidim da su ispod njihovih paklova bile zatvorske
radionice za one koji nanose zlo drugima. Jer je svima
u Paklu dozvoljeno da gaje svoje iluzije i da se njima hva-
li{u, ali ne i da drugome ~ine zlo. Razlog zbog kojih su
ljudi u njemu ovakvi jeste taj {to je ~ovek tada u svom
duhu, a duh, kada je odvojen od tela, u`iva potpunu slobo-
du da se pona{a u skladu sa svojim ose}anjima i mislima.
Kasnije mi bi dozvoljeno da pogledam u njihove pa-
klove. Pakao, u kojem su bili vrhovni imperatori i vrhov-
ni kraljevi, beja{e pun svih vrsta ne~isto}e. Oni sami
izgledahu kao razli~ite divlje zveri sa prete}im o~ima.
Beja{e skoro isto i u drugom paklu, u kojem stanovahu
navodni bogovi i vrhovni bogovi. U tom paklu su se mo-
gle videti i zloslutne no}ne ptice poznate kao ochim i
iyim17 koje su letele oko njih. Njihove iluzije su stvarale
slike poput ovih pred mojim o~ima. Ova iskustva obja-
{njavaju kakvo je samoljublje politi~ara i sve{tenika. Ovi
drugi `ele da budu bogovi, a prvi imperatori. Sve dok su
ograni~enja za ove ljubavi ubla`ena, oni }e `eleti to i te-
`iti da to ostvare.
312
Bra~na ljubav
kako sedi na mahnitom magarcu sa crvenim zmijama
koje gmi`u pored, di`u}i svoje glave i vratove i prate}i
jaha~a. Reko{e mi da su to pape koje su li{ile vladare
njihovih tronova, govore}i lo{e o njima i ophode}i se pre-
ma njima r|avo kad bi ovi do{li u Rim da mole za po-
mo} i da im uka`u po{tovanje. Korpa sa gujama, reko{e,
i besni magarac sa zmijama u pratnji, predstavljaju sliko-
vit prikaz njihove ljubavi prema upravljanju koja je pro-
izvod samoljublja. Ovakve slike mogu videti samo oni
koji u tom pravcu gledaju iz daljine. Tu je bilo i neko
sve{tenstvo, pa ih upitah da li su ovi zaista bili pape, a
oni mi reko{e da jesu, jer ih prepozna{e.
313
Emanuel Svedenborg
ova ljubav dolazi od Boga, sve dobre slu`be na Nebu
svetlucaju i sjaje. A kako svi u na{oj zajednici dele ovu
ljubav, atmosfera se u njemu ~ini zlatnom zbog svetlosti
koju prima od sun~evih zraka. Vatrom obojena sun~eva
svetlost je ta koja je saobrazna ovoj ljubavi.“
Kada to reko{e, ja ugledah ovu vrstu atmosfere oko
njih; i osetih njen miris, {to im i rekoh. Zamolih ih da
mi ka`u jo{ ne{to o ljubavi prema vr{enju slu`be. I oni mi
reko{e: „Polo`aji koje mi u`ivamo su ne{to {to tra`imo,
ali ni sa kakvim drugim ciljem sem da potpunije obavlja-
mo slu`be i da ih pro{irimo na {ire podru~je. Mi tako|e
u`ivamo i po~asti, i mi ih prihvatamo, ali ne za sebe, ve}
za dobro na{eg dru{tva. Na{a bra}a i kolege koji pripa-
daju obi~nim ljudima zajednice jedva da su i svesni da
po~asti na{eg polo`aja nisu u nama ili da slu`be koje
obavljamo ne dolaze od nas. Ali mi mo`emo re}i razliku;
mi ose}amo da po~asti polo`aja le`e izvan nas, kao ode-
}a koju obla~imo. Ali slu`be koje obavljamo poti~u iz lju-
bavi prema njihovom obavljanju, koja je unutar nas i do-
lazi od Boga, i ta ljubav izvodi svoje bla`enstvo delje-
njem sa drugima putem slu`bi koje obavljamo. Mi znamo
iz iskustva da sve dok obavljamo slu`be iz ljubavi prema
njima, dotle }e se ta ljubav pove}avati, a sa njom i mu-
drost preko koje se ostvaruje komunkacija. Ali u meri u
kojoj mi ove slu`be dr`imo za sebe i ne delimo ih, u toj
meri nas napu{ta to bla`enstvo.Tada obavljanje slu`be
postaje kao hrana uskladi{tena u stomaku umesto da bude
preneta telu i svim njegovim delovima; a ako ostane ne-
svarena, izaziva mu~ninu. Ukratko, celo Nebo nije ni{ta
drugo nego skladi{te usluga, od prve do poslednje. [ta je
slu`ba do konkretno ostvarenje ljubavi prema bli`njem?
I {ta Nebesa dr`i na okupu do ova ljubav?“
^uv{i ovo, upitah: „Kako iko mo`e proceniti da li
obavlja slu`bu iz samoljublja ili iz ljubavi prema njoj?
Svi, kako dobri tako i oni lo{i, obavljaju slu`bu i rade
podstaknuti nekom ljubavlju. Pretpostavimo da u svetu
314
Bra~na ljubav
postoje zajednice sa~injene samo od |avola i zajednice
sa~injene samo od an|ela. Moje je mi{ljenje da }e |avoli
u svojoj zajednici, zapaljeni samoljubljem i blistaju}i se
u ose}anju vlastite va`nosti, obaviti isto toliko posla kao
i an|eli u svojoj zajednici. Ko tada mo`e re}i kakva je lju-
bav i kakvo je poreklo ovih slu`bi?“
Dva an|ela na ovo odgovori{e slede}e: „\avoli
obavljaju slu`bu radi njih samih, da bi stekli reputaciju,
da budu unapre|eni u polo`aju ili da bi ostvarili profit. Ali
an|eli ne obavljaju slu`bu iz tih razloga, ve} radi slu`be
i svoje ljubavi prema njoj. Nijedna osoba ne mo`e na-
praviti razliku izme|u tih slu`bi, ali Bog mo`e. Svi koji
veruju u Boga i klone se zla kao greha, obavljaju slu`bu
po Bo`joj zapovesti. A svi oni koji ne veruju u Boga i ne
klone se zla kao greha, slu`bu obavljaju za sebe i sop-
stvenu korist. To je razlika izme|u slu`bi koje obavljaju
|avoli i onih koje obavljaju an|eli.“
Po{to reko{e ovo, dva an|ela odo{e; iz daljine se ~i-
nilo da putuju kao Ilija u plamenim kolima, sve dok se ne
pope{e na svoje nebo.
315
Emanuel Svedenborg
svoj odgovor rekav{i da svako u sebi od ro|enja posedu-
je ~e`nju, ali spolja sti~e inteligenciju putem obrazova-
nja. Niko nema inteligenciju, a jo{ manje mudrost u sebi,
to jest u pogledu svoga duha, sem Bog. „Jer svako se“,
reko{e oni, „uzdr`ava od ~e`nje za zlom, i podsti~e inte-
ligenciju srazmerno meri u kojoj po{tuje Boga i istovre-
meno je povezan sa Njim. Ako to ne uspe, ~ovek nije
ni{ta do ~e`nja; iako spolja, to jest u telu, ima inteligen-
ciju koja je rezultat obrazovanja. ^ovek ~ezne za po~asti-
ma i bogatstvom ili da bude slavan i bogat; a ta dva cilja
se ne mogu ostvariti dok ne postane principijelan i duho-
van, odnosno inteligentan i mudar. ^ovek se od detinj-
stva u~i da bude takav. Zato, ~im se pome{a sa ljudima
ili do|e na neki sastanak, on preokre}e svoj duh, skrenuv-
{i ga od ~e`nje, pa govori i deluje u skladu sa principima
pristojnosti i ~asti, koje je nau~io u detinjstvu i zadr`ao
u telesnom se}anju. On tako|e posebno vodi ra~una da
ni{ta od lude ~e`nje njegovog duha ne sklizne vani.“
„Tako su svi, koji nisu iznutra vo|eni od Boga, {ar-
latani, ulizice i licemeri, koji deluju kao ljudska bi}a a
da to nisu. O njima se mo`e re}i da su njihova lju{tura
ili telo mudri, jezgro ili duh ludi; da je njihova spolja{-
njost ljudska, njihova unutra{njost – unutra{njost divlje
zveri. Takvi ljudi idu sa potiljkom glave okrenutim na-
gore, a licem nadole, tako da hodaju kao da su preopte-
re}eni teretom, s glavama koje vise i pogledom uprtim u
zemlju. Kada se oslobode svojih tela, postaju duhovi koji
se tako oslobo|eni pretvaraju u ono {to predstavlja njiho-
va suluda ~e`nja. Jer oni kojima upravlja samoljublje ~e-
znu da budu gospodari univerzuma ili pak da pro{ire svoje
granice kako bi imali {iri uticaj kojem ne bi videli kraja.
Oni, vo|eni ljubavlju prema svetu, ~eznu da poseduju sve
na njemu i `alosni su i zavidni ako ko ima sakriveno ka-
kvo blago. Da bi se spre~ilo da se ovi ljudi pretvore u sa-
mu ~e`nju i izgube svoju ljudskost, u Duhovnom svetu se
omogu}uje da im u misli u|e strah od gubljenja reputacije,
316
Bra~na ljubav
odnosno po~asnih polo`aja i profita, kao i strah od zakona
i njegovih kazni. Tako|e im se omogu}uje da konentri{u
svoj um na u~enje ili rad, tako da se dr`e na povr{ini,
odnosno u stanju inteligencije, ma koliko da u sebi bula-
zne i pona{aju se kao ludaci.“
Nakon toga, upitah da li svi koji ose}aju ovu ~e`nju
prema posedovanju svetskih dobara isto tako ma{taju o
tome. Oni mi odgovori{e da su ljudi koji pate od te iluzi-
je oni koji o tome misle u sebi i prepu{taju se tom ma-
{tanju, pri~aju}i sa sobom o tome. Ti ljudi se pribli`avaju
razdvajanju svog duha od njegove veze sa telom; oni ra-
zumevanje gu{e sanjarenjem i opijaju se praznim zado-
voljstvom zami{ljanja da poseduju sve. ^ovek je nakon
smrti `rtva ove ludosti, ako je povukao svoj duh iz tela,
i nije voljan da se povu~e iz zadovoljstava koje mu pru`a
njegova ludost. On slabo razmi{lja o stavovima religije o
zlu i la`i, i skoro uop{te ne razmi{lja o neobuzdanoj lju-
bavi kao o destruktivnoj za ljubav prema Bogu i neobuzda-
noj ljubavi prema svetu kao o destruktivnoj za ljubav prema
bli`njima.
317
Emanuel Svedenborg
se|ahu na klupama. Bejahu okrenuti le|ima prema istoku
i jugu, a licem prema zapadu i severu. Svaki je dr`ao ta-
blu ispred sebe sa nabreklom torbom za novac na njoj, a
oko torbe le`ali su zlatni nov~i}i.
„Da li je ovo“, upitasmo ih, „sve bogatstvo na sve-
tu?“ „Ne sve na svetu“, reko{e, „ali sve u kraljevstvu.“
Njihov glas je zvu~ao kao {apat, a oni sami imali su
okrugla lica crvenkasto prebojena poput pu`eve ku}ice.
O~ne zenice svetlucale su im naspram zelene pozadine;
~emu je uzrok bila svetlost njihove iluzije.
Sedosmo me|u njih i rekosmo: „Da li verujete da
posedujete sva bogatstva kraljevstva?“ „Da“, odgovori{e
oni. Tada ih upitasmo: „Koji od vas ih poseduje?“ „Svaki
od nas“, odgovori{e oni. „Kako svaki od vas?“, upitasmo
mi. „Mnogo vas je“. „Svaki od nas zna“, reko{e oni, „da
sve {to pripada drugome pripada i nama. Nama nije do-
zvoljeno da mislimo, a jo{ manje da ka`emo: Ovo {to je
moje nije tvoje, ali nam je dozvoljeno da ka`emo: Ono
{to je tvoje i moje je.“
^ak i na{im o~ima nov~i}i na stolovima ~injahu se
kao da su napravljeni od ~istog zlata. Ali kada do nas
dopre svetlost sa istoka, oni se pretvori{e u male zlatne
~estice koje je do te mere uveli~ala zajedni~ka iluzija.
Oni nam reko{e da svako ko ulazi unutra mora da ponese
sa sobom ne{to zlata, koje oni sitne na male komade, a
njih opet na jo{ manje, koje onda u toj nameri uveli~a-
vaju koncentri{u}i svoje iluzorne mo}i, kako bi u~inili da
izgledaju kao nov~i}i ve}ih dimenzija.
Tada im rekosmo: „Zar vi niste ro|eni kao racional-
na ljudska bi}a? Gde ste stekli tu glupavu uobrazilju?“
„Mi znamo“, reko{e oni, „da je na{a ta{tina ~udnovata,
ali kako ona zadovoljava unutarnjost na{eg uma, do{li
smo ovde i zadovoljni smo {to nam se ~ini da poseduje-
mo sva bogatstva. Ali se ne zadr`avamo ovde vi{e od ne-
koliko sati, a kad istekne to vreme odlazimo, nakon ~ega
se pamet vra}a u na{ um. Ali ipak nas s vremena na
318
Bra~na ljubav
vreme obuzme privla~nost na{eg sanjarenja i u~ini nas
neodlu~nim oko ulaska i izlaska, pa smo tako naizme-
ni~no i mudri i ludi. Mi tako|e znamo da te{ka sudbina
~eka one koji lukavo kradu svojinu drugih ljudi.“ „Kakva
je to sudbina“, upitasmo ih mi. „Oni bivaju progutani“,
reko{e oni, „i ba~eni goli u nekakav zatvor Pakla, gde
moraju da rade prvo za ode}u i hranu, a posle za neko-
liko nov~i}a, koje onda ~uvaju po `elji svoga srca. Ali
ako u~ine na`ao svojim drugovima, moraju dati neki od
tih svojih nov~i}a za kaznu.“
319
Emanuel Svedenborg
stoji na svojim stopalima, ve} na ~oveka koji stoji na dla-
novima, s glavom dole i stegnima u vazduhu.
Kada mu ljubav prema bli`njem ispunjava glavu, a
druge dve ljubavi telo i stopala, posmatran sa Neba delu-
je kao da ima lice an|ela sa prelepom dugom oko glave.
Ali ako mu ljubav prema svetu ispunjava glavu, posma-
tran sa Neba deluje kao da ima bledo lice poput le{a sa
`utim prstenom oko glave. A ako mu samoljublje ispu-
njava glavu, sa Neba izgleda kao da ima crnpurasto lice
sa belim prstenom oko glave.“
To me navede da upitam: „[ta predstavljaju ti prste-
novi oko glave?“ „Inteligenciju“, odgovori{e oni, „beli
prsten oko glave ~oveka sa crnpurastim licem predstavlja
njegovu inteligenciju kao ograni~enu na povr{ini ili oko
njega, a njegovu ludost unutra ili u njemu. Osobe ove
vrste su mudre kada su u telu, ali lude kada su u duhu.
Niko nije mudar u duhu sem zahvaljuju}i Bogu; to se de-
{ava kada se ~ovek ponovo rodi i kada ga Bog iznova
stvori.“
Nakon ovih re~i, zemlja se otvori s leve strane i
kroz otvor ugledah |avola kako se di`e, sa sjajnim belim
oreolom oko glave. „Ko si ti?“, upitah ga. „Ja sam Lu-
cifer“, odgovori on, „Sin Zore. Ja sam prognan dole zato
{to sam sebe smatrao Najuzvi{enijim.“ On zapravo nije
bio pravi Lucifer, ve} je sebe smatrao njime.
„S obzirom da si prognan“, rekoh, „kako se ponovo
di`e{ iz Pakla?“ „Tamo sam“, odgovori on, „ |avo, ali
ovde sam an|eo svetlosti. Zar ne vidi{ da imam svetlosnu
sferu oko glave? I vide}e{, ako `eli{, da sam me|u mo-
ralnim ljudima vi{e nego moralan, a me|u racionalnim
ljudima vi{e nego racionalan, me|u duhovnim ljudima jo{
i vi{e duhovan. Ja mogu i da propovedam, to sam i radio.“
„O ~emu si propovedao?“, upitah ga. „Propovedao
sam protiv varalica, preljubnika i svih poklonika Pakla.
U stvari, tada sam sebe nazvao |avolom Luciferom i
prizvao kletvu na sebe kao takvog, pa sam bio hvaljen do
320
Bra~na ljubav
neba. Tako sam dobio ime Sin Zore. Na sopstveno izne-
na|enje, kada sam bio u propovedaonici nisam mogao da
razmi{ljam ni o ~emu, ve} samo da govorim ispravno i ka-
ko treba. Ali otkrio sam razlog – bio sam u svom spolja-
{njem stanju, koje je bilo razdvojeno od mog unutarnjeg
stanja. Iako sam otkrio ovo, ipak se nisam mogao prome-
niti, jer me je moj ponos spre~avao da po{tujem Boga.“
„Kako onda“, upitah ga ja, „mo`e{ da govori{ tako,
kada si i sam varalica, preljubnik i |avo?“ „Ja sam dru-
ga~iji“, odgovori on, „kada sam u svom spolja{njem ili
telesnom stanju u odnosu na to kakav sam kada sam u
unutarnjem ili duhovnom stanju. U telu ja sam an|eo, ali
u duhu sam |avo. Jer sam u telu pod kontrolom intelek-
ta, ali u duhu sam pod kontrolom volje. Intelekt me uz-
di`e, ali me volja vu~e nadole. Kada sam pod kontrolom
intelekta, imam beli oreol oko glave; a kada se moj inte-
lekt podredi volji i postane njena kreatura, kao {to se kona~-
no de{ava nama, oreol pocrni da bi potom nestao. Kada
se to desi, mi vi{e ne dolazimo ovamo gore na svetlost.“
Potom je govorio racionalnije od bilo koga drugog
o svom dvostrukom stanju, unutarnjem i spolja{njem. Ali
iznenada, kad vide da pored mene stoje an|eli, njegovo
lice i glas zahvati vatra i on postade crn, sve sa oreolom
iznad svoje glave; i |avo pade u Pakao kroz isti otvor iz
kojeg je izi{ao. Videv{i ovo prolaznici do|o{e do zaklju~-
ka da je ~ovekova ljubav ta koja odre|uje kakav }e on
biti, a ne njegov intelekt, jer ljubav lako ubedi intelekt
da je podr`i i u~ini ga servilnim.
Tada upitah an|ele: „Odakle |avoli dobijaju takvu
mo} rasu|ivanja?“ „Ona dolazi“, reko{e oni, „od zra~enja
samoljublja, jer je ono umotano u to blje{tavilo, koje
mo`e uzdi}i intelekt ~ak i na svetlost Neba. Jer se sva~iji
intelekt mo`e uzdi}i, u zavisnosti od toga {ta ~ovek zna;
ali se njegova volja ne mo`e uzdi}i sem `ivljenjem u skla-
du sa istinama koje nas u~e crkva i razum. Zato ~ak i ate-
isti, koji imaju sjajnu reputaciju kao posledicu samoljublja,
321
Emanuel Svedenborg
pa su stoga ponosni na svoju inteligenciju, u`ivaju ve}u
mo} rasu|ivanja od mnogih drugih ljudi. Ali to se de{ava
kada se bave intelektualnim razmi{ljanjem, a ne kada se
njihova volja bavi ose}anjima. Ose}anja volje kontroli{u
unutarnjost osobe, ali intelektualno razmi{ljanje kontro-
li{e spolja{njost.“
An|eo nastavi da obja{njava razloge za{to je osoba
me{avina tri gore pomenute ljubavi: ljubavi prema slu`bi,
ljubavi prema svetu i prema samoljublju. Razlog je taj da
mu se omogu}i da razmi{lja od Boga, iako deluje kao da
je od njega samoga. On re~e da je najvi{i nivo u ~oveku
okrenut ka Bogu, srednji nivo prema spolja, ka svetu, a
najni`i nivo nadole, ka sebi. Kako je ovaj nivo okrenut
nadole, on misli da njegove misli dolaze iz njega, dok
zapravo dolaze od Boga.
322
Bra~na ljubav
reda prozora, jedan iznad drugog; i gledaju}i videh da
labudovi ule}u u palatu kroz otvorene prozore donjeg re-
da, rajske ptice kroz prozore srednjeg reda, a golubovi
kroz prozore najvi{eg reda.
Dok sam to gledao, jedan an|eo stade pored mene
i re~e: „Da li razume{ {ta si video?“ „Slabo“, odgovorih.
On mi re~e da palata predstavlja obitavali{te bra~ne lju-
bavi, onakvo kakvo postoji u ljudskom umu. Najvi{i sprat, u
koji su uleteli golubovi, predstavlja najvi{i region uma, gde
prebiva bra~na ljubav u ljubavi prema dobru zajedno sa
sopstvenom mudro{}u. Srednji sprat, u koji su uletele raj-
ske ptice, predstavlja srednji region, u kojem bra~na ljubav
obitava u ljubavi prema istini zajedno sa svojom inteligen-
cijom. Najni`i sprat, u koji su u{li labudovi, predstavlja
najni`i region, u kojem bra~na ljubav obitava u ljubavi pre-
ma pravdi i jednakosti sa svojim znanjem.
„Tri para ptica“, re~e on, „nose ista zna~enja: par
golubova zna~i bra~nu ljubav najvi{eg regiona, par raj-
skih ptica bra~nu ljubav srednjeg regiona, a par labudova
bra~nu ljubav najni`eg regiona. Tri vrste drve}a koje okru-
`uju palatu: maslina, palma i bukva, nose ista zna~enja.
Mi na Nebu najvi{i region uma zovemo Nebeskim, sred-
nji Duhovnim, a najni`i Prirodnim. Vidimo ih kao stano-
ve u ku}i, koji se nalaze jedan iznad drugog i povezani su
stepeni{tem koje vodi od jednog do drugog. Na svakom
spratu nalaze se po dve sobe: jedna za ljubav, druga za
mudrost, a ispred njih je neka vrsta spava}e sobe, gde se
u krevetu ljubav povezuje sa svojom vrstom mudrosti ili
dobro sa svojom istinom ili, {to predstavlja isto, volja sa
svojim intelektom. Palata sadr`i slikovite predstave svih
tajni bra~ne ljubavi.“
^uv{i ovo, obuze me ~e`nja da je vidim, pa upitah
da li je ikome dozvoljeno da u|e unutra i da je razgleda, s
obzirom da je to reprezentativna palata. Odgovor be{e da
je samo onima koji su na tre}em nebu dozvoljeno da u|u,
jer se njima svaka predstava ljubavi i mudrosti realizuje.
323
Emanuel Svedenborg
„Ovo {to sam ti rekao“, re~e on, „~uo sam od njih. Tako-
|e su mi rekli i da prava bra~na ljubav boravi u najvi{em
regionu, izme|u obostrane ljubavi u odaji ili sobi volje,
i percepcije mudrosti u odaji ili sobi intelekta; kao i da se
one spajaju u krevetu u spava}oj sobi s prednje strane,
to jest na istoku.“ „Za{to su tamo dve odaje?“, upitah.
On re~e da je to zato {to je mu` u odaji intelekta, a `ena
u odaji volje.
„Po{to tamo stanuje bra~na ljubav“, rekoh, „gde sta-
nuje bra~na hladno}a?“ On mi odgovori da i ona stanu-
je u najvi{em regionu, ali samo u odaji intelekta, jer je
odaja volje tu zatvorena. „Jer intelekt pra}en svojim isti-
nama“, re~e on, „mo`e da se penje onoliko ~esto koliko
to `eli spiralnim stepeni{tem do svoje odaje u najvi{em
regionu; ali ako volja pra}ena dobrom svoje ljubavi ne
krene istovremeno do svoje odaje, ova se zatvara, izazi-
vaju}i hladno}u u drugoj. To je bra~na hladno}a. Kada
se ta hladno}a oseti prema `eni, intelekt spu{ta pogled sa
najvi{eg regiona na najni`i i ukoliko ga ne zadr`i strah,
silazi dole i greje se tom nedopustivom vatrom.“
Nakon toga, iako je `eleo da mi ispri~a jo{ pone{to
o bra~noj ljubavi na osnovu predstava o njoj u toj palati,
ipak re~e: „Dosta je za sada. Pitaj prvo da li su ove ~i-
njenice izvan doma{aja prose~nog intelekta. Ako jesu, ne-
ma svrhe nastavljati pri~u. Ali ako nisu, otkri}emo jo{ toga.“
324
XII
326
Bra~na ljubav
XVI Ona imaju za cilj da obezbede razne znakove
blagonaklonosti koje tra`e partneri ili njihova
rodbina, kao i da umire strah od njihovog nesta-
janja.
XVII Ona imaju za cilj da opravdaju mane i da izbeg-
nu sramo}enje.
XVIII Ona imaju za cilj da donesu pomirenje.
XIX Ako `ena ne prestane da pokazuje blagonaklo-
nost i kada njen mu` izgubi sposobnost, me|u
njima mo`e postojati prijateljstvo koje li~i na bra-
~no i koje }e trajati dok ne ostare.
XX Razne vrste vidljive ljubavi i prijateljstva mogu-
}e su me|u parovima od kojih jedan dominira,
a drugi je podre|en.
XXI Pakleni brakovi su mogu}i u svetu me|u parovi-
ma koji su u sebi pravi neprijatelji, ali spolja
najbolji prijatelji.
Sada sledi obja{njenje ovih tvrdnji.
327
Emanuel Svedenborg
Me|utim, bilo bi druga~ije kada bi se unutarnja ose-
}anja videla, kao spolja{nja, na licima ljudi, u njihovim
pokretima, kada bi se ~ula u tonu njihovog glasa, ili kada
bi se zadovoljstva koja pru`aju ose}ala nosem ili mirisa-
la, kao {to je to slu~aj u Duhovnom svetu. Tada bi se,
kada njihovo neslaganje dostigne ta~ku razdora, njihovi
umovi razi{li i oni bi se udaljili u zavisnosti od ose}anja
antipatije. Ova zapa`anja pojasni}e da se u Prirodnom
svetu skoro svi mogu sjedinjavati u spolja{njim ose}anji-
ma, ali ne i u unutarnjim, ako se ona ne sla`u ili se sma-
traju nesaglasnim.
328
Bra~na ljubav
umu, a pru`eni utisci i zadovoljstva koja pru`aju pripada-
ju telu.
^esto se doga|a da se nakon smrti prijatelji sretnu
u Duhovnom svetu, pa se}aju}i se svog prijateljstva u
prethodnom svetu misle da }e tada obnoviti prijateljske
odnose koje su imali ranije. Ali kada se njihovo zdru`i-
vanje, koje se zasniva samo na spolja{njim ose}anjima,
primeti na Nebu, oni se razdvajaju u skladu sa njihovim
unutarnjim ose}anjima. Tada se neki {alju na sever, neki
na zapad; i me|usobno udaljavaju tako da se nikada vi{e
ne vide i ne prepoznaju. Jer se njihova lica menjaju na me-
stima gde `ive, tako da postanu slike svojih unutarnjih
ose}anja. To poja{njava ~injenicu da su u Duhovnom sve-
tu unutarnja ose}anja ta koja me|usobno povezuju ljude,
a ne spolja{nja, sem ako ona nisu sjedinjena sa unutarnjim.
329
Emanuel Svedenborg
Ka`emo u ku}i jer se to de{ava me|u parovima pri-
vatno. To se de{ava kada rana toplota ostvarena u vreme
zaruka, koja gori plamenom u vreme ven~anja, po~ne po-
stepeno da gubi svoj `ar na ra~un njihovih nejednakih unu-
tarnjih ose}anja, tako da je na kraju zamenjuje hladno}a.
Dobro je poznato da spolja{nja ose}anja koja ih navode
i podsti~u da se ven~aju, nestaju, te ih vi{e ne povezuju.
U poslednjem poglavlju dokazao sam da hladno}a nasta-
je iz razli~itih razloga: unutarnjih, spolja{njih i slu~ajnih,
a da svi oni nastaju usled razli~itosti unutarnjih ose}anja.
To pokazuje istinitost tvrdnje da se u odsustvu unutar-
njih ose}anja koja bi sjedinila umove bra~nih partnera,
takvi brakovi raspadaju.
330
Bra~na ljubav
je to tako, ona se propisuje i zakonima razuma tako|e,
kao i gra|anskim zakonima. Po Bo`jem zakonu nije do-
zvoljeno razvesti se od `ene i o`eniti se drugom, sem zbog
njenog bludnog vladanja, kao {to je gore navedeno. To
je i zakon razuma, jer je zasnovan na duhovnom zakonu
po{to je Bo`ji zakon jedno sa zakonom razuma. Ova dva
zakona zajedno, ili pre zakon razuma inspirisan Bo`jim
zakonom, ustanovljuju gra|ansko pravo. Danas se mogu
videti brojni primeri kr{enja propisa, raspada zajednica i
rastava brakova pre smrti ili razvoda od `ena iz ~istog
hira. Ova kr{enja i raspad dru{tva obra|eni su u raspravi
o poreklu bra~ne ljubavi predstavnika devet kraljevstava
(odeljci 103, 115), pa nema potrebe iznositi dodatne ra-
zloge. Ovi razlozi, me|utim, ne spre~avaju da se dozvoli
razdvajanje iz posebnih razloga (vidite odeljke 252-254);
a o uzimanju ljubavnice vidite deo drugi, poglavlje XX.
331
Emanuel Svedenborg
i ljubav prema deci; da ne spominjemo i mnoge druge stvari
koje su prisutne u njihovim umovima, jer su uklju~ene u
bra~ni ugovor. Ovo je glavni izvor spolja{njih ose}anja
koja li~e na unutarnja. Me|utim, spolja{nja ose}anja, ko-
ja su pak pretvorna, delom dolaze iz istog izvora, a
delom iz drugog, {to }e biti kasnije razmotreno.
332
Bra~na ljubav
280. (IX) U slu~aju kada je duhovna osoba sjedinje-
na sa prirodnom osobom, ova bra~na pretvaranja imaju
prizvuk pravde i razboritosti.
Razlog je u tome {to su pravda i razboritost ti koji
duhovnog ~oveka navode da ~ini to {to ~ini. Stoga on ne
vidi ta pretvaranja kao otu|ena od njegovih unutarnjih ose-
}anja, ve} kao povezana s njima. Pona{a se ozbiljno, na-
laze}i pobolj{anje za svoj cilj, pa ako ga ne ostvari, on se
okre}e odr`avanju reda u svom doma}instvu, obezbe|enju
obostrane pomo}i, pa`enju svoje dece i u`ivanju u miru
i spokoju. Pravda ga nagoni ka ovim ciljevima, a rasu|i-
vanje ka njihovom prakti~nom sprovo|enju. Razlog zbog
kojeg duhovna osoba mo`e da `ivi ovako sa prirodnom
osobom jeste taj {to se duhovna osoba pona{a duhovno,
~ak i sa prirodnom osobom.
333
Emanuel Svedenborg
mogu da `ive zajedno u jednom doma}instvu, iako su im
umovi razdvojeni; oni tako|e svojim licima mogu da oda-
ju utisak ljubavi i obostranog prijateljstva, ma koliko da
se njihovi umovi razilaze. U ovim slu~ajevima spolja{nja
ose}anja, ve}im delom prema bogatstvu i posedovanju
imovine ili prema po~astima i visokom polo`aju, mogu
postati takore}i strastvena. Kako ova strast proizvodi strah
od njihovog gubitka, pretvaranje postaje od su{tinskog zna-
~aja za njih; glavna su ona koja su navedena pod ta~ka-
ma XV-XVII dole. Ostali navedeni razlozi mogu biti u vezi
sa razlozima koji uti~u na gore pomenutu duhovnu osobu
(odeljak 280), ali samo ako razboritost prirodne osobe
nosi obele`je inteligencije.
334
Bra~na ljubav
van nje, ili zarad podr{ke kojoj se nadaju od partnera ili
njegove rodbine, a da i ne spominjemo ostale ciljeve. Ali
oni u nekim slu~ajevima poti~u iz njihove racionalne mu-
drosti, u nekim slu~ajevima od njihove uro|ene u~tivosti,
u nekima od zadovoljstava `elja koje su se ustalile od
ro|enja, pa je osoba u strahu od njihovog gubitka. Posto-
je i mnoge druge svrhe, koje uzrokuju da blagonaklonost,
uzeta kao proizvod bra~ne ljubavi, postane manje-vi{e pre-
tvorna. Postoje tako|e i ~inovi blagonaklonosti koji se,
kao proizvodi bra~ne ljubavi, mogu videti van ku}e, ali
ne i u njoj; oni imaju za cilj o~uvanje ugleda svake od stra-
na, a ako ne, onda su samo igra.
335
Emanuel Svedenborg
284. (XIII) Ona imaju za cilj da obezbede slo`nost
oko brige o bebama i odgajanju dece.
Dobro je poznato da se pretvaranje bra~nih parova
– koje proizvodi ispoljavanje ljubavi i prijateljstva, sliku
pravih bra~nih ose}anja – de{ava zbog beba i dece. Ljubav
koju bra~ni par upu}uje svojoj deci, ~ini da svaki od part-
nera gleda na onog drugog ljubazno i blagonaklono. Ljubav
majke prema svojim bebama i deci i ljubav oca prema nji-
ma su povezane, kao {to su srce i plu}a povezani u grudi-
ma. Maj~inska ljubav prema njima je poput srca, a o~inska
poput plu}a u telu. Razlog zbog kojeg se one mogu upo-
re|ivati jeste u tome {to srce odgovara ljubavi a plu}a
intelektu; ljubav majke dolazi od volje, dok ljubav oca
dolazi od intelekta. Kod duhovnih ljudi, kao rezultat prav-
de i rasu|ivanja, ova ljubav vodi sjedinjavanju u braku.
Mi ka`emo, kao rezultat pravde, jer je majka ta koja ih
nosi u materici, ra|a u bolu, potom ih sa neumornom pa-
`njom doji, hrani, kupa, obla~i i podi`e.
336
Bra~na ljubav
ovoga se vidi da je simulacija ljubavi, kao da je prava
bra~na, neophodna i korisna radi mira i spokojstva u
ku}i. Druga stvar je da `ene ne praktikuju pretvaranje
onoliko koliko to mu{karci rade. Ali ako se pojavi tako
ne{to, to je simulacija prave ljubavi, jer je `enama od ro-
|enja dato da vole intelekt svog mu`a. Stoga su one za-
dovoljne u srcu da primaju blagonaklonost svojih mu`eva,
~ak i kada to ne ka`u.
337
Emanuel Svedenborg
ova situacija vodi simulaciji neke vrste bra~ne ljubavi. O~i-
gledno je da su oba ova slu~aja posledica straha od gu-
bitka ovih prednosti.
338
Bra~na ljubav
Razum i iskustvo nam pokazuju da gubitak ljubavi na stra-
ni jednog od partnera stavlja ta~ku na prijateljstvo, i ako
nema straha od gubitka porodi~ne svojine, mo`e se izgu-
biti i blagonklonost. Ukoliko pak ~ovek misli da je on
kriv, a `ena nastavi da i dalje pokazuje ~ednu blagona-
klonost prema njemu, mo`e do}i do prijateljstva koje,
budu}i da je re~ o bra~nim partnerima, li~i na ljubav koja
imitira bra~nu ljubav. Iskustvo nam pokazuje da prijatelj-
stvo koje li~i na tu ljubav mo`e postojati me|u starijim
parovima kao rezultat njihovog zajedni~kog `ivota i rada,
i prijatnog su`ivota na na~in ispunjen spokojstvom, pove-
renjem, ljubavlju i uljudno{}u.
339
Emanuel Svedenborg
odlukama, ili pak na servilnost; u svakom slu~aju rezul-
tat zavisi od snage te ambicije i vrste stanja ispod po-
vr{ine, koje su pokopali u svojoj li~nosti. Me|utim, ako
`ene imaju tu ambiciju, pa nakon uspona i padova u nad-
metanju uspostave kontrolu, one ili izjedna~avaju prava
svojih mu`eva sa sopstvenim, ili ih pokoravaju svojim
odlukama, ili ih porobljavaju. Ali kada `ene preuzmu
kontrolu od svojih mu`eva, one zadr`avaju `elju koja kri-
votvori bra~nu ljubav i zabranjena je zakonom i samo zbog
straha od zakonskog razdvajanja koje sledi ako pro{ire
svoju mo} na nedozvoljeno i odu predaleko, po~inju da
`ive prijateljski `ivot sa svojim mu`evima.
Nemogu}e je ukratko opisati prirodu ljubavi i prija-
teljstva izme|u dominantne `ene i podre|enog mu{karca,
kao i izme|u dominantnog mu{karca i podre|ene `ene.
Zapravo, one su toliko razli~ite i druga~ije da mnoge
stranice ne bi bile dovoljne da se sve te razlike klasifiku-
ju u vrste i da se nabroje. Postoje razlike koje zavise ka-
ko od prirode ambicija mu{karca, tako i od prirode ambi-
cija `ena. Ambicije mu{karca razlikuju se od ambicija `e-
na. Jer takvi mu{karci mogu iskusiti samo besmislenu vrstu
prijateljstva zasnovanog na ljubavi, a takve `ene samo pri-
jateljstvo zasnovano na la`noj vrsti ljubavi koja nastaje iz
`elje. Ve{tine koje omogu}uju `enama da zadobiju mo}
nad svojim mu`evima bi}e opisane u slede}em odeljku.
340
Bra~na ljubav
`ene zbog ovih njihovih tajnih ve{tina, jednostavno }u
navesti slede}e napomene.
Mu{karci su mi rekli da su stekli u`asan strah od svo-
jih `ena a da toga nisu ni svesni. To ih je onemogu}ilo
da rade i{ta drugo nego da pokorno ispunjavaju njihova
nare|enja, klanjaju}i se njihovim hirovima poniznije od
najbednijih slugu, pa su postali takore}i niko i ni{ta. Rekli
su mi da ovakav stav prema svojim `enama nisu zauzeli
samo ljudi bez nekog va`nog polo`aja, ve} i ljudi visokog
polo`aja, ~ak mo}ni i istaknuti upravitelji. Izlo`eni takvom
teroru, oni se ne usu|uju da sa svojim `enama razgovara-
ju druga~ije nego prijateljski, ili da u~ine i{ta {to se nji-
ma ne bi svidelo uprkos intenzivnoj mr`nji koju ose}aju
prema njima u svojim srcima. Oni su dodali da se njiho-
ve `ene prema njima pona{aju i sa njima razgovaraju lju-
bazno, i da pokorno slu{aju neke njihove zahteve.
Kako su i sami mu{karci bili veoma zbunjeni u po-
gledu izvora ovako jake antipatije prema `enama na unu-
tarnjim nivoima, i ose}anja nalik simpatiji na spolja{njim
nivoima, oni su po{li kod `enskog stru~njaka za tu tajnu
ve{tinu da to istra`e. Rekli su mi kako im je ona otkrila
da `ene dr`e duboko skrivenom tu ve{tinu koja im omo-
gu}uje da upregnu mu{karca, ako to `ele, u jaram svoje
kontrole. Neobrazovane `ene to rade tako {to ih malo gr-
de, a malo su ljubazne prema njima. U drugim slu~aje-
vima one to ~ine uz neprestano mrk i ozbiljan izraz na
licu, a u ostalim sli~nim slu~ajevima na druge na~ine.
Obrazovane `ene to rade neprekidnim svojeglavim zahte-
vima i tvrdoglavim otporom prema svojim mu`evima ako
se lo{e vladaju prema njima, insistiraju}i na jednakim pra-
vima propisanim zakonom za koje se odlu~no hvataju.
Zapravo, one tvrde da }e se, ~ak i ako budu izba~ene iz
svojih domova, vratiti ~im to po`ele i nastaviti da postav-
ljaju sli~ne zahteve. Jer one znaju da priroda mu{karcu
ne dozvoljava da se odupre upornosti `ene i da }e onog
trenutka kada se izmore potpasti pod njihovu kontrolu.
341
Emanuel Svedenborg
Kada `ena preuzme kontrolu ona pravi predstavu ljubaz-
nosti i laskanja svome mu`u.
Pravi razlog zbog kojeg `ene uspostavljaju kontrolu
ovim lukav{tinama jeste u tome {to je delovanje mu{kar-
ca usmereno njegovim intelektom, a `ene njenom voljom.
Volja mo`e biti nepopustljiva, ali ne i intelekt. Rekli su mi
da najgore `ene ove vrste, koje su potpuno predane te`nji
za dominacijom, mogu istrajavati u tvrdoglavosti do te me-
re da riskiraju svoj `ivot.
Tako|e sam ~uo i odbranu koju `ene iznose da obja-
sne za{to pribegavaju kori{}enju ove ve{tine. One tvrde
da nikada ne bi ni zapo~injale da nisu predvidele kako
}e, ukoliko se podrede svojim mu`evima, biti potpuno
prezrene, odba~ene i uni{tene. Stoga je neophodnost bila
ta koja ih je naterala da se late oru`ja. Tu su dodale i je-
dno upozorenje mu{karcima: da ostave `enama njihova
prava i da ih, kada povremeno ohladne prema njima, ne
smatraju manje vrednim od kakve slu`avke. Tako|e su re-
kle i da su mnoge pripadnice `enskog pola po prirodi
previ{e stidljive da bi pribegle ovoj ve{tini; na {ta ja uba-
cih primedbu da su one po prirodi suvi{e skromne.
Ova iskustva su mi pokazala na kakvu se vrstu brako-
va misli pod paklenim brakovima u svetu, izme|u parova
koji su iznutra totalni neprijatelji, a spolja najbolji prijatelji.
*****
293. Ovde }u navesti dva iskustva, od kojih je ovo
prvo.
Jednom dok sam gledao kroz prozor prema istoku,
ugledah sedam `ena kako sede u ru`i~njaku pored poto-
ka, piju}i vodu iz njega. Kako sam se jako napregao da
vidim {ta to rade, one oseti{e intenzitet tog naprezanja,
pa mi jedna od njih klimnu u znak poziva. Iza|oh iz ku-
}e, po`uriv{i da im se pridru`im, a kada stigoh tamo upi-
tah ih ljubazno odakle dolaze.
342
Bra~na ljubav
„Mi smo `ene“, reko{e one, „zabavljene razgovorom
o zadovoljstvima bra~ne ljubavi. Mnogi dokazi su nas na-
veli da zaklju~imo kako su ova zadovoljstva zadovoljstva
mudrosti.“ Ovaj odgovor zadovolji moj um u tolikoj meri
da mi se u~inilo da sam se na{ao u duhu i da sam u sta-
nju da shvatam dublje i jasnije nego ikada ranije, pa im
rekoh: „Da li }ete mi dozvoliti da vam postavim neko-
liko pitanja o ovim zadovoljstvima?“ One se slo`i{e, pa ih
ja upitah: „Kako vi `ene znate da su zadovoljstva bra~ne
ljubavi ista kao zadovoljstva mudrosti?“
„Mi to znamo“, odgovori{e one, „po na~inu na koji
mudrost na{ih mu`eva odgovara zadovoljstvima koja mi
ose}amo u bra~noj ljubavi. Jer mi ose}amo slasti ove lju-
bavi kao uve}ana ili umanjena u zavisnosti od mudrosti
na{ih mu`eva.“ ^uv{i ovo, upitah: „Ja znam da laskanje
mu`eva i njihova veselost uma uti~e na vas, tako da u
tome ose}ate zadovoljstvo svim svojim srcem, ali sam izne-
na|en {to ka`ete da je to rezultat njihove mudrosti. Re-
cite mi kakva je to mudrost i koje je vrste?“
@ene se naljuti{e na ovo. „Da li misli{“, odgovori{e mi,
„da mi ne znamo kakva je to mudrost i koje je vrste, iako
o njoj neprestano razmi{ljamo i slu{amo je svakodnevno sa
njihovih usana? Mi `ene razmi{ljamo o stanju na{ih mu`e-
va od jutra do mraka; skoro da nemamo ni minut odmora
tokom dana kada prestajemo da budemo usredsre|ene na te
misli ili ih napu{tamo. S druge strane, na{i mu`evi provo-
de veoma malo vremena u razmi{ljanju o na{em stanju.
Eto kako znamo da njihova mudrost budi zadovoljstvo u na-
ma. Na{i mu`evi ovo zovu duhovnom racionalnom mudro-
{}u i duhovnom moralnom mudro{}u. Duhovna racionalna
mudrost, prema onome {ta oni ka`u, pripada intelektu i zna-
nju; duhovna moralna mudrost volji i na~inu `ivota. Ali oni
obe kombinuju u jednu i dr`e da se zadovoljstva ove mu-
drosti prenose iz njihovih umova u zadovoljstva koja se ose-
}aju u na{im srcima, a onda iz na{ih srca u njihova, tako
da se vra}aju mudrosti koja je bila njihov izvor.“
343
Emanuel Svedenborg
Tada ih upitah da li znaju ne{to vi{e o na~inu na ko-
ji mudrost njihovih mu`eva budi zadovoljstvo u njima. „Da“,
reko{e. „Postoji duhovna mudrost, a iz nje i racionalna i
moralna mudrost. Duhovna mudrost je priznanje Boga
Spasitelja kao Boga Neba i Zemlje, i prikupljanje istina cr-
kve od Njega, {to se posti`e preko Re~i i propovedi koje
su na njoj zasnovane. To vodi duhovnoj racionalnosti. @i-
vot u skladu sa ovim istinama vo|en od Boga, vodi duhov-
noj moralnosti. Na{i mu`evi ove dve nazivaju mudro{}u
koja generalno donosi pravu bra~nu ljubav.
Mi smo, tako|e, ~ule od njih da je razlog tome {to
ova mudrost otvara unutarnje nivoe njihovog uma, pa
tako i tela, otvaraju}i prolaz za protok ljubavi od po~etka
do kraja. Bra~na ljubav zavisi i `ivi u zavisnosti od koli~i-
ne, prikladnosti i snage ovog protoka. Duhovna, racionalna
i moralna mudrost na{ih mu`eva ima za svoju posebnu
svrhu i cilj u braku – ljubav prema jednoj `eni, odnosno
odbacivanje po`ude prema drugim `enama. U meri u ko-
joj se to postigne, ta ljubav se pove}ava u stepenu i usa-
vr{ava u prirodi; i mi tada ose}amo jasnije i sna`nije u
nama zadovoljstva koja odgovaraju radostima ose}anja
na{ih mu`eva i zadovoljstvima njihovih misli.“
Potom ih upitah znaju li kako se ona dele. „Svaki ~in
povezivanja putem ljubavi“, reko{e, „podrazumeva delova-
nje, primanje i reagovanje. Prijatno stanje na{e ljubavi je
dejstvuju}e ili ono koje deluje. Stanje mudrosti na{ih mu`e-
va je primaju}e ili ono koje prima, kao i reaguju}e ili ono
koje reaguje srazmerno onome {ta ose}a. Mi ose}amo ovu
reakciju zadovoljstvom u na{im srcima u skladu sa stanjem
koje se neprekidno razvija i sprema da prima uticaje, koji se
na neki na~in sagla{avaju ili nastaju iz snage u na{im mu`e-
vima, kao i krajnjim stanjem ljubavi u nama. „Pazite“, nasta-
vi{e one, „da ne shvatite zadovoljstva o kojima mi govorimo
kao najni`a zadovoljstva te ljubavi. Mi nikada ne govorimo
ni{ta o toj temi, ali govorimo o zadovoljstvima u na{im srci-
ma, koja uvek odgovaraju stanju mudrosti na{ih mu`eva.“
344
Bra~na ljubav
Nakon toga u daljini se pojavi ne{to nalik golubu,
lete}i sa listom drveta u ustima. Ali kako se pribli`i, ume-
sto goluba, pojavi se de~ak sa nekim dokumentom u ruka-
ma. On nam pri|e i pru`i dokument meni, rekav{i: „Pro~itaj
ovo u prisustvu izvorskih devojaka.“ Ono {to je pisalo u
njemu beja{e slede}e: „Reci stanovnicima Zemlje me|u
kojima obitava{ da postoji prava bra~na ljubav i da ima
na desetine hiljada zadovoljstava, mada je svet do sada sve-
stan tek malog broja njih. Ali sazna}e ih kada se Crkva
veri sa Bogom i ven~a sa Njim.“ Tada ja upitah: „Za{to
vas je onaj de~ak nazvao izvorskim devojkama?“ „Zovu
nas devojakama“, odgovori{e one, „kada sedimo pored ovog
potoka, jer smo mi naklonosti prema istinama mudrosti
na{ih mu`eva; a naklonost prema istini se zove devojkom.
Izvor tako|e ozna~ava istinu mudrosti, a ru`i~njak u ko-
jem sedimo predstavlja njena zadovoljstva.“
Tada jedna od njih sedam isplete venac od ru`a, po-
prska ga vodom iz potoka, ukrasi njime {e{ir i stavi ga na
de~akovu glavicu, rekav{i: „Primi zadovoljstva inteligen-
cije. Treba da zna{ da {e{ir predstavlja inteligenciju, a
venac iz ove ba{te njena zadovoljstva.“ De~ak ode ovako
ukra{en, da bi se opet u daljini pojavio kao golub u letu,
ali ovog puta sa }ubom na glavi.
345
Emanuel Svedenborg
posetim. Kada do|oh, one mi reko{e: „Da li si ikada vi-
deo i{ta lep{e na Zemlji?“ „Nikada“, odgovorih. „Ove stva-
ri je“, reko{e one, „Bog stvorio u trenu, i one predstavljaju
ne{to novo na Zemlji, jer sve {to je stvorio Bog predstav-
lja ne{to. Ali vidi, da li mo`e{ da pretpostavi{ {ta ovo pred-
stavlja. Mi mislimo da su ovo zadovoljstva bra~ne ljubavi.“
^uv{i ovo, rekoh: „Mislite li na zadovoljstva bra~ne
ljubavi o kojima ste sa toliko mudrosti i tako re~ito go-
vorile pro{li put? Kada sam oti{ao od vas, pri~ao sam o
onome {ta ste mi rekle nekim `enama koje `ive u na{em
okrugu.“ „Sada znam“, rekao sam im, „znam da vi nosite
zadovoljstva u svojim srcima koja nastaju iz va{e bra~ne
ljubavi i da ste u stanju da ih delite sa svojim mu`evima
srazmerno njihovoj mudrosti. Stoga vi gledate u svoje mu-
`eve neprestano od jutra do mraka o~ima va{eg duha, poku-
{avaju}i da skrenete i usmerite njihove misli ka postajanju
mudrim, da biste mogle da pribavite ta zadovoljstva. Ta-
ko|e sam im ispri~ao {ta vi podrazumevate pod mudro{-
}u, duhovnom racionalnom i duhovnom moralnom mu-
dro{}u. Rekao sam im da vi smatrate da brak zna~i voleti
samo svoju `enu i odre}i se po`ude prema drugim `e-
nama. Ali su mi `ene na{eg okruga odgovorile sa smehom:
’[ta to pri~a{?‘, rekle su mi, ’to su sve same gluposti.
Mi ne znamo {ta je bra~na ljubav. ^ak i da je na{i mu-
`evi imaju, mi je svakako nemamo. Kako onda mo`emo
da u`ivamo u njenim zadovoljstvima? Zapravo, mi po-
nekad `estoko odbijamo ono {to ti naziva{ krajnjim zado-
voljstvima, jer ih smatramo neprijatnim, jedva razli~itim
od te{kog nasilja. Uistinu, ako pogleda{ pobli`e, ne}e{
videti nikakav znak takve neke ljubavi na na{im licima.
Stoga }e{ re}i glupost ako ka`e{ tim `enama da mi mi-
slimo na na{e mu`eve od jutra do mraka, neprestano obra-
}aju}i pa`nju na njihove zamisli i zadovoljstva, da bismo
od njih dobile ta zadovoljstva.‘ Ovo sam zapamtio od ono-
ga {ta su rekle, kako bih vam mogao ispri~ati, da vidite
da one smatraju odvratnim i zapravo putpuno suprotnim
346
Bra~na ljubav
ono {to ste mi vi rekle pored izvora, {to sam ja `udno
upijao i u {ta sam poverovao.“
@ene u ru`i~njaku mi odgovori{e na ovo: „Prijatelju,
ti nisi svestan mudrosti i razboritosti koju `ene posedu-
ju, jer je one skrivaju od mu{karaca; a to ~ine samo da
bi bile voljene. Jer je svaki ~ovek, koji nije duhovno ve}
samo prirodno racionalan i moralan, hladan prema svojoj
`eni, i to skriva na svom unutarnjem nivou. Mudra i raz-
borita `ena ima istan~anu i preciznu percepciju ovoga, pa
u toj meri skriva i povla~i bra~nu ljubav u svoje srce,
dr`e}i je toliko duboko skrivenom, da se ni najmanji njen
trag ne vidi u izrazu lica, u tonu njenog glasa ili pokre-
tima. Razlog je u tome {to ako `ena krene da pokazuje
ovu ljubav, hladno}a njenog mu`a u braku kre}e da izvi-
re iz mesta na kojem prebiva, u najdubljim nivoima uma,
izlazi na spolja{nje nivoe, izazivaju}i ledenost u telu i te-
`nju mu`a da se odvoji u krevetu i spava}oj sobi.“
Tada ih upitah: „Odakle poti~e hladno}a koju vi zo-
vete hladno}om prema braku?“ „Ona poti~e“, odgovori{e
one, „od njihove gluposti u duhovnim pitanjima. Svako
ko je glup za duhovna pitanja ose}a na svom najdubljem
nivou hladno}u prema svojoj `eni i toplotu prema prosti-
tutkama. Kako su bra~na ljubav i bludna ljubav suprotne,
iz toga sledi da je bra~na ljubav hladna kada je bludna
ljubav topla. Kada u ~oveku dominira hladno}a, on ne
mo`e podneti nikakav ose}aj ljubavi, ~ak ni njen dah, ko-
ji dolazi od njegove `ene. Stoga je njegova `ena mudro
i razborito skriva, pa u meri u kojoj je ona skriva, pori-
canjem i odbijanjem, u toj meri se njen mu` zagreva i pri-
dobija nadolaze}om sferom bludni{tva. Zato `ena takvog
~oveka ne ose}a radost u svom srcu, kao {to ih mi ose-
}amo, ve} samo u`itak. To se zove u`ivanjem gluposti
kad su u pitanju mu{karci, jer su to u`ici bludne ljubavi.
Svaka ~edna `ena voli svog mu`a, ~ak i kada je on
razbludan. Ali kako je mudrost jedino sredstvo pomo}u
kojeg se njena ljubav mo`e primati, ona posve}uje svu
347
Emanuel Svedenborg
svoju energiju da pretvori njegovu glupost u mudrost, odno-
sno da ga spre~i da `udi za drugim `enama. Ona ima na
hiljade na~ina da to postigne, ali `ena posve}uje najve}u
pa`nju tome da nijedan od njih ne otkrije njen mu`, jer
je svesna da se ljubav ne mo`e iznuditi, ve} se uvla~i ta-
mo gde postoji sloboda. @enama je stoga data sposobnost
da svojim sluhom, vidom i dodirom prepoznaju svako
stanje uma svog mu`a. Mu{karci, s druge strane, nemaju
sposobnost prepoznavanja nijednog stanja uma svojih `ena.
^edna `ena mo`e gledati mrko u svog mu`a, govo-
riti grubo sa njim, naljutiti se i sva|ati se, a da istovre-
meno u svom srcu gaji blagu i ne`nu ljubav prema nje-
mu. Ovi napadi ljutnje i pretvaranja imaju za cilj da u~i-
ne njenog mu`a mudrim i prijem~ivim za njenu ljubav,
kao {to se vidi na osnovu ~injenice da se oni mogu mo-
mentalno pomiriti. [tavi{e, `enama su ove metode skrivanja
ljubavi usa|ene u srce i mozak da bi spre~ile eksploziju
hladno}e mu`a prema braku i da ova hladno}a ne ugasi
vatru njegove bludne toplote, pretvoriv{i ga iz zelenog
drveta u suvi {tap.“
Nakon ove i drugih sli~nih lekcija koje su mi dale
ovih sedam `ena, njihovi mu`evi do|o{e sa grozdovima
u rukama, od kojih su neki imali izvrstan ukus a drugi
rezak. „Za{to ste nam doneli ovo lo{e ili divlje gro`|e?“,
upita{e ih `ene. „Zato {to smo“, odgovori{e oni, „shvatili
na{im du{ama, koje su sjedinjene sa va{im, da ste govo-
rile tom ~oveku o pravoj bra~noj ljubavi, rekav{i da su
njene radosti radosti mudrosti, a da su radosti bludne lju-
bavi zadovoljstva gluposti. Ove druge su gro`|e lo{eg uku-
sa, a ove prve su gro`|e divnog ukusa.“
Oni potvrdi{e ono {to su rekle njihove `ene, dodav{i
da zadovoljstva gluposti deluju spolja kao radosti mu-
drosti, ali ne i iznutra. „Ona su“, reko{e oni, „ba{ kao do-
bro i lo{e gro`|e koje smo doneli. I ~edni i bludni imaju
spolja istu vrstu mudrosti, ali su iznutra one sasvim dru-
ga~ije.“
348
Bra~na ljubav
Nakon toga onaj de~ak ponovo do|e sa pergamen-
tom u rukama; on mi ga pru`i i re~e: „Pro~itaj.“ Evo {ta
pro~itah: „Mora{ znati da se radosti bra~ne ljubavi uzdi`u
do najvi{eg Neba, zdru`uju}i se na putu i tamo sa rado-
stima svih nebeskih ljubavi. Tako one zapo~inju svoju
sre}u koja traje zauvek. To je zato {to su radosti te ljuba-
vi radosti mudrosti. Tako|e mora{ znati da zadovoljstva
bludne ljubavi tonu u najdublji Pakao, zdru`uju}i se na
putu i tamo sa zadovoljstvima svih paklenih ljubavi, ~ime
zalaze u nesre}u, koja se sastoji od patnje {to poga|a sve
radosti srca. To je zato {to su zadovoljstva te ljubavi ta-
ko|e zadovoljstva gluposti.“
Nakon toga, mu`evi odo{e sa svojim `enama, ispra-
tiv{i de~aka do staze koja ga odvede na Nebo. Oni moga-
hu da prepoznaju dru{tvo koje ga je poslalo kao Dru{tvo
Novog Neba, sa kojim }e se sjediniti Nova Crkva na
Zemlji.
349
XIII
VERIDBA I VEN^ANJE
351
Emanuel Svedenborg
XVIII To je zato {to postoji uzastopni kao i istovreme-
ni red, a ovaj drugi se izvodi iz prvog i njime
je odre|en.
Sada sledi obja{njenje ovih ta~aka.
352
Bra~na ljubav
Stoga mi ka`emo da `ene ose}aju ljubav prema jednoj oso-
bi suprotnog pola, tako da imaju bra~nu ljubav.
[to se ti~e tre}eg razloga da nije neprikladno za
mu{karca da govori o svojoj ljubavi i da je javno iskazu-
je, a jeste za `ene, on je o~igledan. Iz toga sledi da je na
mu{karcima da izjave ljubav, a kada to ~ine, oni biraju.
Poznato je da `ena ima pravo da izabere jednog od svo-
jih prosaca, ali ova vrsta izbora je uska i ograni~ena, dok
je mu{ka {iroka i neograni~ena.
353
Emanuel Svedenborg
S roditeljima se mora posavetovati, jer oni mogu
uneti razboritost, znanje i ljubav u diskusiju, kao i prepo-
ruku. Razboritost, zbog svoje dobi, jer razboritost dolazi
s godinama, tako da se mesta slaganja i neslaganja mogu
jasno videti. Znanje o proscu i sopstenoj k}eri; oni }e se
raspitati o proscu, o k}eri znaju, tako da mogu doneti za-
jedni~ki stav i razmotriti ga zajedno. Ljubav, jer tra`enje
onoga {to je najbolje za njihovu k}er i briga za njen dom
zna~e brigu o sebi i sopstvenom doma}instvu.
354
Bra~na ljubav
300. (IV) Nakon objave pristanka, treba da se daju
zaloge.
Pod zalogama se misli na darove, koji slu`e da po-
tvrde i posvedo~e veridbu i koje su prvi znakovi blagona-
klonosti i sre}e. Ovi darovi su potvrde jer su dokazi pri-
stanka. Zato, kada su dvoje ljudi saglasni u ne~emu, ka-
`emo: „Daj mi zalog.“ Isto tako ka`emo za dvoje koji su
se verili i darivali poklone kao potvrdu obe}anja, da su
obe}ani i da je veridba potvr|ena.
Ovi darovi su svedo~anstva, jer su zaloge maltene
trajni vidljivi dokaz obostrane ljubavi pa slu`e tako|e i kao
podsetnik, naro~ito ako je re~ o prstenju, bo~icama s miri-
sima ili e{arpama koje se nose na vidnom mestu. One pred-
stavljaju neku vrstu slikovitog prikaza namere verenika.
Zaloge su prvi znakovi blagonaklonosti, jer je bra~na lju-
bav obe}anje ve~ne blagonaklonosti, a ovi darovi su njeni
prvi plodovi. Oni su znakovi sre}e ljubavi, kao {to je dobro
poznato; jer se um razveseli kad ih vidi, a kako je ljubav
u njima, ovi znakovi blagonaklonosti su dra`i i dragoceni-
ji od svih drugih darova, kao da je njihovo srce u njima.
Kako ove zaloge slu`e da uspostave bra~nu ljubav,
davanje poklona nakon pristanka bilo je prihva}ena prak-
sa drevnih naroda, i po njihovom prihvatanju par je pro-
gla{avan verenim. Treba, me|utim, znati da je davanje
poklona pre ili pak posle ceremonije veridbe nekad bilo
stvar izbora. Ako su davani pre, oni su potvr|ivali i po-
svedo~avali ugovor o veridbi; a ako su davani posle, oni
su potvr|ivali i posvedo~avali ugovor o braku.
355
Emanuel Svedenborg
3. Da bi svako od njih mogao da se upozna sa unu-
tarnjim ose}anjima ovog drugog i da bi ih, u~iniv{i ih
pokornim, sjedinjavala u unutarnju radost ljubavi.
4. Da bi se njihovi duhovi mogli uneti u brak i po-
stajati sve bliskije vezani.
5. Da bi bra~na ljubav mogla da napreduje od svoje
prve topline do bra~nog plamena.
6. Da bi, stoga, bra~na ljubav mogla da se razvija i
raste pravilnim redom od svog duhovnog porekla.
Stanje veridbe mo`e se povezati sa stanjem prole}a
pre nego {to po~ne leto i unutarnje prijatnosti tog stanja
cvetanja drve}a pre nego {to ono po~ne da donosi plodo-
ve. Kako se prva i naredne faze bra~ne ljubavi razvijaju
redom zbog svoj uticaja na ostvarenje ljubavi, koja zapo-
~inje ven~anjem, postoje tako|e i zaruke na Nebu.
356
Bra~na ljubav
a vi{i ~edni. Jer su ni`i nivoi uma vezani za telo, dok
su vi{i odvojeni; me|utim vi{e o ovoj temi mo`ete na}i
u odeljku 305. Ovih nekoliko napomena nam pokazuju
da veridba slu`i da pripremi um svakog od partnera za
bra~nu ljubav, iako se to de{ava na razli~ite na~ine, u za-
visnosti od njihovih ose}anja.
357
Emanuel Svedenborg
305. (IX) Tokom perioda zaruka, nije dozvoljeno po-
vezivati se fizi~ki.
Ako se to desi, to uni{tava red utisnut u bra~nu lju-
bav. Jer ljudski um sadr`i tri regiona, od kojih se najvi{i zo-
ve nebeskim, srednji duhovnim, a najni`i prirodnim. ^ovek
je po ro|enju na najni`em regionu, ali se onda, ako `ivi u
skladu sa istinama religije, penje na vi{i koji se zove duhov-
ni, a onda se, po osnovu braka ljubavi i mudrosti, penje na
najvi{i. Najni`i region, koji se zove prirodni, jeste tamo gde
obitavaju sve ~e`nje za zlom i bludom. Ali vi{i region, koji
se zove duhovni, ne sadr`i ~e`nju za zlom i bludom; on je
taj u koji ~oveka uvodi Bog po ponovnom ro|enju. U naj-
vi{em regionu, koji se zove nebeski, obitava bra~na ~ednost
u svojoj ljubavi. ^ovek se uzdi`e na ovaj nivo ljubavlju
prema vr{enju slu`be, a kako su najistaknutije slu`be one
koje nastaju iz braka, otuda je to prava bra~na ljubav.
Ovde }ete na}i kratak rezime o na~inu na koji se
bra~na ljubav, iz prve faze svoje toplote, mora uzdi}i iz
najni`eg u vi{i region da bi postala ~edna. Tada iz ~edn-
osti ona mo`e si}i kroz srednji i najni`i region u telo.
Kada se to desi, najni`i region se ~isti od bluda ~ednom
ljubavlju koja silazi, a onda i najni`i nivo ove ljubavi po-
staje ~edan. Stoga, ako se uzastopne faze ove ljubavi ubr-
zaju preranim fizi~kim sjedinjavanjem, dolazi do toga da
~ovek deluje iz najni`eg regiona, koji je od ro|enja raz-
bludan. Dobro je poznato da je ovo po~etak i izvor hladno-
}e prema braku i zanemarivanja, {to prati i averzija prema
partneru. Me|utim, mo`e do}i do prili~no raznolikih re-
zultata na osnovu preranog sjedinjavanja, kao i na osnovu
previ{e odu`ene ili prebrze veridbe. Ali oni su toliko broj-
ni i raznovrsni da bi ih veoma te{ko bilo navesti.
358
Bra~na ljubav
Naredni razlozi }e potvrditi da se ona svrstavaju u su{tin-
ske, i stoga se javno obznanjuju i sve~ano proslavljaju.
1. Ven~anje stavlja ta~ku na prethodno stanje koje
po~inje zarukama; koje je bilo prvenstveno stanje duha i
po~etak narednog stanja koje se zapo~inje brakom, i ono
je stanje istovremeno i duha i tela. Jer tada duh ulazi u
telo i deluje na tom nivou. Shodno tome, tog dana mla-
do`enja i mlada napu{taju svoje stanje zaruka, a mlada i
ime, i preuzimaju stanje, odnosno ime, mu`a i `ene i po-
~inju da dele postelju.
2. Ven~anje je uvo|enje i ulazak u novo stanje, koje
}e devojku u~initi `enom, a mladi}a mu`em, tako da njih
dvoje postanu jedno telo. To se de{ava kada ih ljubav sje-
dini na najni`em nivou. Pokazao sam u prethodnim poglav-
ljima da brak zaista menja devojku u `enu, a mladi}a u
mu`a, kao i da brak sjedinjuje dvoje ljudi u jedno, tako
da oni vi{e nisu dva, ve} jedno telo.
3. Ven~anje je po~etna ta~ka koja vodi potpunom
razdvajanju seksualne ljubavi od bra~ne ljubavi. To se de-
{ava kada, na osnovu mogu}nosti za potpunim jedinstvom,
ljubav jednog partnera postane ograni~ena i posve}ena lju-
bavi drugog.
4. Izgleda kao da je ven~anje samo jaz izme|u ova
dva stanja i da je samo formalnost koja se mo`e izbe}i. Ali
ven~anje sadr`i ovaj su{tinski element da se u ovo, upravo
opisano, novo stanje ulazi na osnovu ugovora, da dve strane
moraju iskazati svoj pristanak u prisustvu svedoka, da ga mo-
ra blagosloviti sve{tenik, kao i druge koji ga ~vrsto ustanov-
ljuju. Kako ven~anja sadr`e ovaj su{tinski element i kako
tek nakon njega brak postaje zakonit, ven~anja se tako|e sla-
ve i na Nebesima (videti odeljak 21, pa odeljke 27-41).
359
Emanuel Svedenborg
odnosno zapamte nakon ven~anja. On tako|e slu`i i kao
garancija koja obavezuje um na propisan brak. Jer posle
izvesnih prvih faza braka, stanje koje prethodi veridbi se
povremeno vra}a, {to uzrokuje gubljenje se}anja na brak
i zaboravljanje zaklju~enog ugovora. Zapravo, on mo`e
biti potpuno izbrisan zavo|enjem bludnih osoba na blud-
no pona{anje; ako se tada prizove u se}anje, biva pre-
zren. Da bi se izbegli ovi prestupi, dru{tvo je na sebe pre-
uzelo du`nost za{tite tog ugovora, propisav{i kazne za one
koji ga prekr{e. Ukratko, predbra~ni ugovor iznosi pouke
prave bra~ne ljubavi, utvr|uje ih i primorava sladostrasni-
ke da ih po{tuju. Pored toga, ovaj ugovor ozakonjuje pra-
vo na ra|anje dece i pravo dece na nasle|ivanje imovine
svojih roditelja.
360
Bra~na ljubav
umova deli, jer se tako oni sami uvode u radosti bra~ne
ljubavi.
361
Emanuel Svedenborg
Iz ovoga se mo`e izvu}i zaklju~ak da bra~na ljubav
iznutra ima istu prirodu u odgovaraju}im organima kao u
umovima i duhovima partnera. O~igledno je da posle ven-
~anja brak duha postaje brak tela i da se time upotpu-
njuje. Stoga, ako je brak ~edan u duhu i inspirisan svojom
sveto{}u, on je isti takav kada se u potpunosti realizuje
u telu; a obratno se de{ava ako je brak bludan u duhu.
362
Bra~na ljubav
312. (XVI) Ako se bra~na ljubav ubrzava i ne po{tuje
se ovaj red i procedura, ona izgori mozak i nestane.
Ovako govore neki na Nebu, a pod mozgom misle na
unutarnje regione uma i tela. Oni izgaraju, odnosno, biva-
ju uni{teni ako se bra~na ljubav po`uruje jer ova ljubav ta-
da zapo~inje plamenom {to izjeda i uni{tava svetili{te u
kojem bra~na ljubav treba da obitava na po~etku i iz ko-
jeg treba da se razvija. To je ono {to se de{ava ako ~ovek
i `ena po`ure u brak, a da ne ispo{tuju pravilan redosled,
ne po{tuju}i Boga, ne koriste}i razum, odbijaju}i verid-
bu, i udovoljavaju}i jedino zahtevima tela. Ako ta ljubav
zapo~ne goru}om toplotom tela, ona postaje spolja{nja, a
ne unutarnja, {to zna~i da ne postaje bra~na. Ova ljubav
mo`e se nazvati ljuskom ljubavi bez jezgra, ili telesnom,
neplodnom i suvom, jer je ispra`njena od svoje prave su-
{tine. (O ovoj temi je vi{e re~eno u odeljku 305).
363
Emanuel Svedenborg
drugog, tako da svi zajedno grade poslednju fazu. Ovo
se do sada nije znalo u svetu, ali kako je to istinita ~i-
njenica otkrivena sa Neba, to je ja iznosim ovde. Jer se njo-
me otkrivaju rezultati uticaja i priroda poslednje faze u
kojoj se upravo pomenuti nizovi faza oblikuju i egzistira-
ju zajedno. Ova razmatranja omogu}uju da se vidi da sta-
nja uma svakog od partnera, kako se razvijaju redom, uti~u
na stanje braka. Ali par nakon sklapanja braka ne zna ni-
{ta o uzastopnim fazama koje su one prethodne pokre-
nule u njihovim karakterima, budu}i prisutne u njima. To
su one koje daju oblik bra~noj ljubavi i poti~u stanje uma
koje odre|uje pona{anje jednog prema drugom.
Razlog zbog kojeg su stanja i red po kojem se for-
miraju, razli~ita kod duhovnih i prirodnih ljudi jeste taj {to
duhovno napreduje pravilnim redom, a prirodno ne. Jer
duhovno po{tuje Boga, a Bog obezbe|uje i vodi red. Ali
prirodno po{tuje sebe tako da napreduje suprotnim redom.
Stanje njihovog braka je stoga iznutra prepuno bluda; a
svaki ~in bluda donosi hladno}u, a svaka hladno}a je pre-
preka unutarnjem `ivotu, tako da je njegov tok zaustav-
ljen i potoci presu{uju.
364
Bra~na ljubav
tako {to }u ukratko navesti ono {to je o temi dva reda, uza-
stopnog i istovremenog, i uticaja prvog na drugi, re~eno u
mojoj knjizi U~enje Novog Jerusalima o Svetom pismu.
„I na Nebu kao i na Zemlji postoje uzastopni i isto-
vremeni redovi. Kod uzastopnog reda jedna faza sledi
drugu od najvi{e do najni`e; ali kod istovremenog reda
jedna ide uz drugu od unutarnje do spolja{nje. Uzastopni
red je poput stuba sa stepenicima od vrha ka dnu, a isto-
vremeni red je kao konstrukcija koja se pru`a od centra
prema vani. U poslednjoj fazi uzastopni red postaje isto-
vremeni na slede}i na~in: najvi{e faze uzastopnog reda po-
staju unutarnje istovremenog reda; a najni`e faze uza-
stopnog reda postaju spolja{nje faze istovremenog reda.
To se mo`e uporediti sa uleganjem stepenastog stuba dok
ne postane koherentno telo na jednom nivou. Ovako se
od uzastopnog formira istovremeni red i to je primenjivo
na svaku pojedina~nu stvar u Duhovnom svetu kao i na
svaku pojedina~nu stvar u Prirodnom svetu.“
Videti odeljke 38 i 65 u ovoj knjizi i duga~ki prikaz
ove teme u Mudrosti an|ela o Bo`anskoj ljubavi i mu-
drosti, 205-229.
Umnogome je isto sa uzastopnim redovima koji
vode braku i istovremenim redovima u braku; ovi drugi
nastaju iz prethodnih i zavise od njih. Svako ko zna kako
uzastopni red uti~e na istovremeni mo`e shvatiti za{to
an|eli na ruci ~oveka mogu videti sve {ta on misli i na-
merava u svom umu; i kako `ene ose}aju naklonosti svo-
jih mu`eva tako {to stave svoje ruke na mu`evljeve gru-
di, {to je vi{e puta spomenuto u iskustvima. Razlog je {to
su ruke krajnji nivo osobe, a ono o ~emu ona raspravlja
i {ta zaklju~uje u svom umu dosti`e svoju poslednju fazu
u njenim rukama, i tu pravi istovremeni red. Zato se u
Re~i pojavljuje izraz „na dlanovima sam te izrezao.“18
*****
18 Isaija 49:16 (Prim. prev.)
365
Emanuel Svedenborg
315. Ovde }u navesti dva iskustva, od kojih je ovo
prvo.
Jednom ugledah, nedaleko od sebe, jedan atmosfer-
ski fenomen. Videh oblak podeljen na obla~i}e, od kojih
su jedni bili plavi, a drugi tamni, i kao da su se me|usob-
no borili. Bili su ispresecani u trake svetlucavim zracima,
koje su katkad imale vrhove kao o{trice ma~a, a katkad
~etvrtaste poput polomljenog se~iva. Povremeno su pruge
istr~avale kao da idu u susret jedna drugoj, da bi se povre-
meno povla~ile unazad kao bokseri. Zbog toga se ~inilo
da se ovi raznobojni obla~i}i tuku, ali oni su se zapravo
igrali. Kako se ova atmosferska pojava odigravala neda-
leko od mene, ja podigoh pogled i gledaju}i netremice ugle-
dah de~ake, mladi}e i starije ljude kako ulaze u jednu
zgradu napravljenu od mermera s porfirima u osnovi. Fe-
nomen se odigravao iznad ove zgrade. Tada ja upitah je-
dnog od ovih {to su ulazili unutra {ta se to tamo doga|a.
„Ovo je srednja {kola“, odgovori mi on, „u kojoj se mla-
di}i upu}uju u razna pitanja iz oblasti mudrosti.“
^uv{i odgovor, ja u|oh za njima. Bio sam u duhu, to
jest umnogome istom stanju kao i ljudi u Duhovnom svetu,
koji se nazivaju duhovima i an|elima. U toj se {koli na-
pred nalazila stolica, u sredini su bile klupe, okolo mesta
za sedenje, a iznad ulaza be{e galerija. Stolica je namenje-
na mladi}ima, koji su se smenjivali u odgovaranju na postav-
ljena pitanja. Klupe su bile za slu{aoce, a mesta za sedenje
sa strane za one koji su prethodno davali mudre odgovore.
Galerija je predvi|ena za starije koji behu sudije i arbitri.
Po sredini galerije pru`ala se jedna platforma na kojoj je
sedeo onaj kojeg su zvali upravnikom. On je postavljao
pitanja, a mladi}i su na njih odgovarali sa stolice.
Kada se svi okupi{e, ~ovek sa platforme ustade re-
kav{i: „Molim vas da sada odgovorite na pitanje ako zna-
te odgovor: [ta je du{a i kakva je njena priroda?“
^uv{i ovo, prisutni se zbuni{e i po~e{e da mrmlja-
ju; da bi neki iz gomile na klupama povikali: „Da li je
366
Bra~na ljubav
ikada ijedan ~ovek od doba Saturna naovamo bio u stan-
ju da racionalnim razmi{ljanjem uvidi i shvati {ta je
du{a, a kamoli kakva je njena priroda? To je sigurno
izvan doma{aja sva~ijeg intelekta.“
Ali ljudi iz galerije odgovori{e na ovo: „To nije izvan
doma{aja intelekta, ve} je unutar njegovog opsega i delo-
kruga. Samo vi dajte odgovor.“
Tada ustado{e mladi}i koji su bili odabrani da sednu
na stolicu tog dana i odgovaraju na pitanja. Tog dana su
starine ispitivale njih petoricu na{av{i da su izuzetno pa-
metni. Oni su se nalazili na mestima oko stolice, pa bi
ustajali redom i sedali na stolicu da bi odgovarali. Kako
bi ustajali, obla~ili bi tuniku od vi{ebojne svile, a preko nje
haljinu od mekane vune sa izvezenim cve}em i stavljali
{e{ir na glavu sa vencem od ru`a, okru`en malim safiri-
ma krune.
Tada videh kako prvi od njih tako obu~en ustaje i
ka`e: „[ta je du{a i kakva je njena priroda nije otkriveno
nikome od prvog dana stvaranja. To je tajna koju Bog ~u-
va u svojima riznicama. Ali je otkriveno da du{a stanu-
je u ~oveku kao kraljica. Me|utim, lokacija njenog dvora
predmet je rasprave me|u u~enim ljudima. Neki je sme{taju
u mali izra{taj izme|u velikog i malog mozga koji se na-
ziva epifiza. Oni pretpostavljaju da je ovo sedi{te du{e, jer
se celim ~ovekom upravlja iz ova dva mozga, koje epifi-
za reguli{e. Tako da ono {to upravlja sa dva mozga po
`elji mora da upravlja i celim ~ovekom od glave do pe-
te.“ „Ovaj stav“, reko{e oni, „mnogi ljudi u svetu smatra-
li su istinitim ili vrlo verovatnim, ali ga je naredno doba
odbacilo kao izmi{ljotinu.“
Zavr{iv{i svoj govor, on skide haljinu tuniku i {e{ir,
koje obu~e drugi po redu i zauze mesto. On re~e da na
celom Nebu, kao ni na celom svetu, ne postoji niko ko
zna {ta je du{a i kakva je njena priroda. „Ono {to mi
znamo“, re~e on, „jeste da du{a postoji i da se nalazi u
~oveku, ali to gde se nalazi samo se pretpostavlja. Ono
367
Emanuel Svedenborg
{to je sigurno je to da se nalazi u glavi, jer tu intelekt
razmi{lja i volja donosi svoje odluke; a na licu s prednje
strane glave nalaze se ~ovekovih pet ~ulnih organa. Ono
{to svima njima daje `ivot je du{a koja se nalazi unutar
glave, ali se ne bih usudio da tvrdim gde se nalazi njena
kontrolna soba. Nekada bih se slo`io sa onima koji su joj
dodelili mesto u trima komorama mozga, nekada sa onima
koji je sme{taju u tzv. corpora striata, nekada sa onima
koji je sme{taju u mo`danu supstancu svakog od mozgo-
va, a opet nekada sa onima koji je sme{taju u supstancu
kore ili sa onima koji je sme{taju u dura mater. Jer bi se
svako od ovih stanovi{ta moglo opravdati.
Ono {to bi se moglo re}i u korist tri komore mozga
jeste da su one prijemnici `ivotinjskog duha19 i sve mo`-
dane limfe. Ono {to bi se moglo re}i u prilog corpora
striata jeste da ona formira mo`dinu kroz koju idu nervi,
i kroz koju se svaki deo mozga nastavlja u ki~mu, a iz
nje se nastavljaju vlakna preko kojih je isprepletano celo
telo. U prilog mo`dane supstance svakog mozga ide to {to
predstavlja zbirku i skup svih vlakana koja ~ine po~etnu
ta~ku razvoja cele osobe. U prilog supstance kore ide to
{to se onde nalaze prvi i krajnji zavr{eci, odnosno po~eci
svih vlakana to jest ose}aja i pokreta. U prilog dura mater
ide to {to je ona zajedni~ki pokrov svakog mozga oda-
kle se pru`a u nekoj vrsti kontinuiteta preko srca i utrobe
tela. [to se mene ti~e, ja ne bih ocenio nijednu od ovih te-
orija kao superiorniju u odnosu na drugu. Da li biste vi,
molim vas, presudili i odabrali najbolju od njih?“
Rekav{i ovo on ustade, skide tuniku, haljinu i {e{ir
i predade ih tre}em koji sede na stolicu i izgovori slede-
}e: „Kako bih se ja u ovim godinama mogao baviti ova-
ko uzvi{enom temom? Obra}am se u~enim ljudima koji
sede ovde sa strane, obra}am se vama mudri ljudi sa ga-
lerije, zapravo, obra}am se an|elima na najvi{em Nebu:
19 Navodni princip ose}aja i voljnih pokreta. (Prim. prev.)
368
Bra~na ljubav
da li iko od vas mo`e na svetlosti svog razuma stvoriti
za sebe ikakvu predstavu o du{i? U pogledu njenog me-
sta u ~oveku, mogu vam ponuditi jednako dobru pretpo-
stavku kao i bilo ko drugi. Ja pretpostavljam da se ona na-
lazi u srcu, te stoga u krvi. Razlog tome je {to srce po-
sredstvom krvi kontroli{e kako telo tako i glavu. Postoji
veliki krvni sud koji se naziva aorta, koji se iz njega
pru`a celim telom; i postoje krvni sudovi koji se naziva-
ju karotidne arterije koje se iz njega pru`aju celom gla-
vom. Zbog toga postoji op{ta saglasnost da du{a preko
krvi iz srca odr`ava, hrani i daje `ivot celom organskom
sistemu kako tela tako i glave. Dodatni razlog za vero-
vanje u ovu tvrdnju je ~injenica da se u Svetom pismu
vi{e puta pominje „du{a i srce“ Na primer, treba da vo-
lite Boga „svom du{om svojom i svim srcem svojim“, a
Bog stvara u ~oveku „novu du{u i novo srce„ (V Knj.
Moj. 6:5; 10:12, 11:13; 26:16; Jer. 32:41; Mat. 22:37;
Marko 12:30, 33; Luka 10:27, i drugde). Tako|e se jasno
ka`e da je krv du{a tela (Lev. 17:11, 14).“ ^uv{i ovo, ne-
ki ljudi podigo{e glas uzviknuv{i: „Veoma pametno!“ To
su bili predstavnici sve{tenstva.
Nakon toga, ~etvrti obu~e haljine koje su nosili pret-
hodni govornici, pa sede na stolicu i re~e: „Ja tako|e sum-
njam da postoji iko tako o{trog i istan~anog uma ko bi
bio sposoban da razabere {ta je du{a i kakva je njena pri-
roda. Stoga mislim da svako ko po`eli da je istra`i iscrp-
ljuje svoju o{troumnost beskorisnim naprezanjem. Ali od
detinjstva do danas, ja sam istrajao u tome da verujem mi-
{ljenju drevnih ljudi da je ~ovekova du{a u njemu celom
i u svakom njegovom delu, pa je stoga onoliko u njego-
voj glavi i svakom njenom delu koliko i u telu i svakom
njegovom delu. Beskorisna je namera modernih u~enjaka
da smeste du{u u neki odre|eni deo. Du{a je duhovna sup-
stanca kojoj se ne mo`e pripisati ni {irenje ni pozicija, ve}
samo prebivanje i ispunjavanje. Dakle, ima li ikoga ko
ne misli na `ivot kada spominje du{u i zar nije `ivot u
369
Emanuel Svedenborg
celini kao i u svakom delu koji bi da imenujete?“ Mnogi
od slu{alaca se slo`i{e sa njim.
Posle njega iza|e i peti, koji obukav{i istu ode}u,
re~e slede}e: „Ja se ne}u mnogo baviti pitanjem gde su
du{a nalazi, da li se nalazi u nekom delu ili u celoj oso-
bi. Ali }u izneti svoje mi{ljenje o pitanju {ta je du{a i
kakva je njena priroda. Niko ne misli o du{i druga~ije ne-
go kao o ne~emu ~istom {to se mo`e uporediti sa etrom,
vazduhom ili vetrom, ~iji se `ivotni princip izvodi iz mo-
}i razuma, iz ne~ega u ~emu ~ovek nadma{uje `ivotinje.
Svoje mi{ljenje sam zasnovao na ~injenici {to se, kada ~o-
vek umire, ka`e da on izdi{e ili predaje svoju du{u ili
duh. Zbog toga se tako|e veruje da du{a koja nastavlja da
`ivi nakon smrti postaje dah ove vrste, dah {to sadr`i svest
koju nazivamo du{om. [ta bi drugo mogla biti du{a? Ali
kako sam ~uo ljude sa galerije kako tvrde da je pitanje
{ta je du{a i kakva je njena priroda izvan doma{aja inte-
lekta, ali unutar njegovog delokruga i granice, ja vas mo-
lim i preklinjem da mi otkrijete ovu ve~nu tajnu?“
Stariji ljudi na galeriji pogleda{e u upravnika koji je
bio postavio ovo pitanje. Na osnovu toga, upravnik shvati
kako oni `ele da on si|e i ka`e im odgovor. Stoga on si-
|e sa platforme, pa pro{av{i kroz dvoranu sede na stolicu
i podigav{i ruku re~e: „Molim vas za pa`nju. Da li postoji
iko ko ne veruje da je du{a najintimnija i najfinija su{tina
ljudskog bi}a? Ali {ta je su{tina bez oblika do ma{tovi-
ta pri~a? Du{a je stoga forma, ali kakva vrsta forme re}i
}u vam sada. Ona je oblik svih delova ljubavi i svih delo-
va mudrosti. Svi delovi ljubavi zovu se ose}anjima, a svi
delovi mudrosti shvatanjima. Ovi drugi poti~u iz prvih i
zajedno sa njima ~ine jedan oblik koji se sastoji od bez-
broj delova, koji su, me|utim, tako dobro organizovani i
koherentni da se mogu nazvati jedinstvom. Tako se mogu
nazvati, jer da bi ostali takvi ni{ta im se ne mo`e oduzeti
niti im se i{ta mo`e dodati. [ta je ljudska du{a do jedna
ovakva forma? Svi delovi ljubavi i svi delovi mudrosti
370
Bra~na ljubav
su preko potrebni elementi takve jedne forme, a kod ljudi
se oni nalaze u du{i, a zatim u njihovoj glavi i telu.
Vi se zovete duhovima i an|elima; a verovali ste u sve-
tu da su duhovi i an|eli poput da{ka vetra ili ~estice etra,
dakle umovi i du{e. Sada jasno vidite da ste vi, uistinu,
stvarno i zaista, ljudi koji su u svetu `iveli i mislili u ma-
terijalnom telu; i znali ste da to nije materijalno telo koje
`ivi i misli, ve} duhovna supstanca u telu. To ste zvali du-
{om, ali niste znali njen oblik; sada ste ga pak videli i
jo{ uvek ga vidite. Vi ste svi du{e, o ~ijoj ste besmrtno-
sti slu{ali, razmi{ljali, pri~ali i pisali toliko; a kako ste vi
oblici ljubavi i mudrosti koja dolazi od Boga, nikada ne
mo`ete umreti. Du{a je dakle ljudski oblik, oblik od ko-
jeg se ni{ta ne mo`e oduzeti, niti mu se i{ta mo`e dodati,
i najdublja je od svih formi tela. Kako spolja{nje forme
primaju od unutarnjih i su{tinu i oblik, vi ste stoga du{e,
onakve kakvima vidite sebe i kakvima vas drugi vide. Ukrat-
ko, du{a je prava osoba jer je najunutarnjija; njen oblik
je stoga ljudski oblik u vascelom njegovom savr{enstvu.
Ali ona nije `ivot, ve} najbli`i prijemnik `ivota od Boga,
odnosno Bo`je stani{te.“
Ovaj govor bio je pozdravljen mnogim aplauzima,
ali neki od prisutnih reko{e: „Moramo da razmislimo o ovome.“
Ja krenuh ku}i, a iznad srednje {kole iznenada se pojavi,
umesto prethodnog atmosferskog razmetanja, sjajni oblak
bez ikakvih pruga ili zrakova koji se bore me|usobno.
Ovaj oblak probi krov i u{av{i unutra obasja zidove. Reko-
{e mi da su videli da je na njima pisalo, izme|u ostalog:
I stvori Gospod Bog ~oveka, i dunu mu u nos duh
`ivotni; i posta ~ovek du{a `iva. (Postanje 2:7)
371
Emanuel Svedenborg
stajao na ulazu mogu li i ja u}i. On se zagleda u mene,
pa ga zapitah: „Za{to me gledate?“
On mi odgovori: „Gledam te da vidim da li to mir-
no zadovoljstvo na tvom licu ima ne{to zajedni~ko sa za-
dovoljstvom bra~ne ljubavi. Iza ove aleje nalazi se mala
ba{ta sa ku}om u njoj, u kojoj `ivi jedan tek ven~ani par,
a njihovi prijatelji oba pola danas dolaze da im ~estita-
ju. Ja ne poznajem ljude koje pu{tam, ali mi je re~eno
da ih mogu prepoznati po njihovim licima. Ako na njima
vidim zadovoljstvo bra~ne ljubavi, mogu da ih pustim,
ali ne i druge.“ Svi an|eli mogu videti na licima ljudi za-
dovoljstva njihovih srca, a zadovoljstvo ljubavi koje je on
video na mom licu, poticalo je od razmi{ljanja o bra~noj
ljubavi. Ono je isijavalo iz mojih o~iju prodiru}i u unu-
tarnji deo mog lica. Zato me on pusti da u|em.
Aleju kojom sam i{ao ~inile su vo}ke s granama ko-
je su se preplitale tako da su pravile zid od drve}a sa obe
strane. Prolaze}i kroz nju, nai|oh na malu ba{tu, punu
grmlja i cve}a. Grmlje i cve}e je bilo grupisano u parovi-
ma, a na osnovu onoga {to su mi rekli, takve se ba{te
mogu videti oko ku}a u kojima se upravo odr`avaju ven-
~anja ili su u toku tako da se zovu svadbenim vrtovima.
Potom u|oh u ku}u i videh par koji se dr`ao za ru-
ke i razgovarao pod uticajem prave bra~ne ljubavi. Na
njihovim licima mogao sam videti sliku bra~ne ljubavi i
nau~iti o njenoj `ivotnoj sili iz njihovog razgovora. Po{to
im ~estitah i izrazih najlep{e `elje zajedno sa ostalim po-
setiocima, ja iza|oh u svadbeni vrt. S desne strane ugle-
dah grupu mladi}a kojima svi koji iza|o{e iz ku}e po`uri{e
da se pridru`e. Razlog je bio u tome {to se tu razgovara-
lo o bra~noj ljubavi, a taj razgovor je imao neku skrivenu
mo} da privu~e umove sviju njih. Ja stadoh da slu{am
jednog mudrog ~oveka koji je govorio o ovoj temi, a su-
{tina onoga {to sam ~uo je slede}a.
„Gospodnja Bo`anska promisao je“, re~e on, „najde-
taljnija i najuniverzalnija kad je re~ o braku i brakovima
372
Bra~na ljubav
na Nebu, jer sva zadovoljstva Neba izviru iz zadovoljs-
tava bra~ne ljubavi, kao {to slatka voda izvire iz potoka.
Stoga se obezbe|uje ra|anje ljudi koji }e odgovarati je-
dni drugima u braku. Pod Gospodnjim neprestanim vo|-
stvom, oni se usmeravaju u pravcu braka, iako ni devoj~ica
ni de~ak nisu svesni toga. Kada do|e vreme i devojka
dospe u godine za brak, a mladi} bude spreman za `enid-
bu, njih dvoje se sre}u kao igrom sudbine i upoznaju. Ta-
da se oni instinktivno prepoznaju kao odgovaraju}i pa sva-
ko od njih pomisli za sebe, kao da ga ne{to iznutra nagoni,
te mladi} ka`e: Ona je prava osoba za mene, a devojka
ka`e: On je pravi ~ovek za mene. Nakon {to ta pomisao
odstoji u umu neko vreme, oni se odlu~uju da to ka`u
jedno drugom i tada se zaru~uju. Mi ka`emo da se sre}u
kao igrom sudbine i instinktivno, ali mislimo Bo`anskom
promi{lju, jer kada se ne zna, to izgleda tako.“
On je dokazao da se parovi ra|aju da bi se ven~ali
i da se vaspitavaju za brak, iako nijedno od njih ne zna
za to, naglasiv{i da lice svakog od njih jasno pokazuje
koliko su oni sli~ni u pogledu braka, kao i na osnovu unu-
tarnjeg i ve~nog jedinstva njihovih du{a i umova, ne~ega
{to ne bi moglo postojati, kao {to postoji na Nebu, bez
Bo`jeg provi|enja i promisli.
Kada mudri ~ovek to re~e, grupa po~e da aplaudi-
ra. On nastavi re~ima da je bra~ni princip prisutan i u
najsitnijim detaljima svakog ljudskog bi}a, kako mu{kar-
ca tako i `ene, mada se razlikuje kod jednih u odnosu
na druge. Bra~ni princip mu{karca je predvi|en da bude
sjedinjen sa `enskim i obratno, ~ak i u najsitnijim detalji-
ma. Ovo je dokazao brakom volje i intelekta u svakom
pojedincu, koji deluju zajedno na najsitnije detalje kako
uma tako i tela. To omogu}uje da se vidi kako svaka
supstanca, ~ak i najmanja, sadr`i ovaj princip braka, kao
{to pokazuje primer slo`enih supstanci koje se dobijaju
od prostih ili na osnovu ~injenice da imamo: dva oka, dva
uva, dve nozdrve, dva obraza, dve usne, dve ruke i {ake,
373
Emanuel Svedenborg
dva boka, dva stopala, a unutar tela dve hemisfere moz-
ga, dve sr~ane komore, dva plu}na krila, dva bubrega,
dva testisa, a tamo gde ne postoje dva, organ je podeljen
na dva dela. Razlog za ovu dualnost je u tome {to jedno
pripada volji a drugo intelektu, a oni zajedni~ki funkcioni-
{u tako divno da deluju kao jedno. Tako dva oka daju
jedan vid, dva uha jedan sluh, dve nozdrve jedno ~ulo
mirisa, dve usne jedan govor, dve ruke jedan rad, dva
stopala jedan kora~aj, dve hemisfere mozga jedno sedi{te
uma; dve sr~ane komore jednu `ivotvornu radnju tela
preko krvi; dva plu}na krila jednu disajnu radnju itd. Ali
kada se mu{karac i `ena sjedine pravom bra~nom ljubav-
lju, tada ~ine jedno potpuno ljudsko bi}e.
Dok je ovo govorio, jedan blesak munje, crvenkaste
boje, zasvetli zdesna, a drugi, koji je bio bele boje, sleva.
Oba bleska bila su blaga, a u o~i prodre{e da bi doprla
do na{ih umova i prosvetlila ih. Pratio ih je udar groma,
koji je dopirao kao ne`ni {apat an|ela sa Neba, poja~a-
vaju}i se pri kretanju. ^uv{i i videv{i ovo, mudri ~ovek
re~e: „Ovo je za mene znak i upozorenje da dodam jo{
ne{to ovome {to sam rekao. Desni blesak ovog para pred-
stavlja njihovo dobro, a levi njihovu istinu. To je posle-
dica braka dobra i istine, koji je urezan u ~oveka kako
u njemu celom tako i u svakom njegovom delu. Dobro se
odnosi na volju, istina na intelekt, a oba se zajedno odno-
se na jedno. Zato na Nebu desno oko predstavlja dobro
vida, a levo njegovu istinu; desno uho je dobro slu{anja,
a levo njegova istina, desna ruka je dobro ~ovekove sna-
ge, a leva njena istina; a isto je tako i kod ostalih parova.
To je zato {to desno i levo nose ovo zna~enje u Bo`jim
re~ima:
A ako te oko tvoje desno sabla`njava, iskopaj ga;
ako li te desna ruka tvoja sabla`njava, odseci je. (Mateja
5:29, 30)
Pod ovim je mislio da ako dobro postane zlo, treba
ga izgnati. On je tako|e rekao u~enicima da bace mre`u
374
Bra~na ljubav
sa desne strane la|e, a kada oni to u~ini{e, ne mogahu
je izvu}i od mno{tva ribe. (Jovan 21:6, 7). Pod ovim je
mislio da treba da podu~avaju dobru milosr|a i da }e ta-
ko okupiti narod.“
Nakon ovih re~i, grom ponovo udari dva puta, ali
bla`e nego pre. Izgledalo je kao da je belina levog bles-
ka bila prebojena rumenom vatrom desnog. ^uv{i ovo,
on re~e: „Ovo je znak sa Neba kojim se potvr|uje ovo
{to sam rekao, jer je sve ono {to je vatreno na Nebu do-
bro, a sve {to je belo istinito je. Pojava levog bleska u
belini prebojenoj rumenom vatrom desnog, znak je koji
dokazuje da je ova belina svetla, ili svetlost uop{te, isto
{to i odsjaj vatre.“ ^uv{i ovo, ljudi se razi|o{e nadahnu-
ti dobrom i istinom sre}e koja je do{la od bleska munje
i onoga {to je re~eno o njima.
375
XIV
DRUGI BRAKOVI
377
Emanuel Svedenborg
Iz ovoga sledi da }e um oti}i onoliko daleko u naklonos-
ti prema drugom braku u zavisnosti od stepena ljubavi
koji se prethodno iskusi. To je ono {to ponovo sjedinjava
iste partnere posle smrti i ~ini da se zavole isto kao u sve-
tu. Ali, kao {to ve} rekoh, ova ljubav je danas toliko ret-
ka da je tek poneko uop{te uspe dodirnuti. Oni koji je ne
dodirnu, jo{ i vi{e oni koji od nje uzmi~u, kao {to su ~e-
znuli za razdvajanjem tokom svog prethodnog bra~nog
`ivota koji je bio hladan, sada, nakon smrti, ~eznu za sje-
dinjavanjem sa drugom `enom ili ~ovekom. Obema ovim
grupama pozabavi}u se detaljnije na narednim stranicama.
378
Bra~na ljubav
320. (III) Oni koji nisu imali pravu bra~nu ljubav
ne nailaze ni na kakvu prepreku ili smetnju u ugovara-
nju drugog braka.
Oni kojima nedostaje bra~na ljubav nemaju duhovnu
ili unutarnju vezu, ve} samo prirodnu ili spolja{nju. Bez
unutarnje veze koja bi ure|ivala i odr`avala spolja{nju ve-
zu, ova druga postaje nestalnija od nevezane e{arpe koja
pada kako je te`ina povla~i ili dune vetar. Razlog je u to-
me {to prirodno poti~e iz duhovnog i predstavlja gomilu
duhovnih stvari skupljenih zajedno. Ako se stoga prirod-
no odvoji od odgovaraju}eg duhovnog, koje ga proizvo-
di ili generi{e, ono vi{e nema nikakvu unutarnju vezu ve}
samo spolja{nju. Ona ga okru`uje i povezuje generalno ali
ga ne povezuje pojedina~no i ne dr`i povezanim. Zato pri-
rodno odvojeno od duhovnog u slu~aju bra~nih parova ne
donosi nikakvu povezanost umova, kao ni volje, ve} sa-
mo povezanost nekih spolja{njih ose}anja koja su vezana
za telesna ~ula.
Takvi ljudi ne nalaze nikakvu prepreku ili smetnju
ugovaranju narednih brakova, jer im nedostaje su{tinski
elemenat braka, pa u njima nema ni~ega nakon razdva-
janja izazvanog smr}u partnera. Oni su stoga potpuno
slobodni da koriste emocije koje im dolaze iz ~ula – udo-
vac sa svakom `enom koju po`eli i mo`e imati, udovica sa
svakim ~ovekom kojeg po`eli i mo`e imati. Ni oni sami
ne razmi{ljaju o braku druga~ije sem na prirodan na~in
i onako kako im je zgodno u pogledu raznih spolja{njih
potreba, {to se, budu}i uskra}ene smr}u partnera, sada mo-
gu ostvariti sa drugom osobom koja }e zauzeti mesto prve.
Ukoliko bi se ostvario uvid u njihove unutarnje misli, kao
u Duhovnom svetu, videlo bi se da oni ne prave razliku
izme|u bra~nog op{tenja i vanbra~nog bluda.
Razlog zbog kojeg se ove osobe mogu iznova i iz-
nova ven~avati upravo je naveden: samo prirodne veze se
posle smrti razla`u i raspadaju od svoje volje; jer spolja-
{nja ose}anja prate telo dok umire i sahranjuju se sa njim,
379
Emanuel Svedenborg
a preostaju samo ona koji su povezana sa unutarnjim. Ali
treba znati da je na Zemlji veoma te{ko ugovoriti brak
koji }e formirati unutarnju vezu jer Bog ne mo`e obezbe-
diti toliki izbor unutarnjih sli~nosti kao na Nebesima, jer
je na Zemlji izbor ograni~en na mnogo na~ina; na primer,
sli~no{}u polo`aja i imovnog stanja ili `ivotom u istom
okrugu, gradu ili selu. U takvim okolnostima, uglavnom
su spolja{nje veze te koje ljude povezuju, a ne unutarnje.
One se pojavljuju nakon izvesnog vremena trajanja braka
i prepoznaju se tek kada se nametnu spolja{njim vezama.
380
Bra~na ljubav
4. Bra~ni par, koji je tako sjedinjen, usredsre|uje
svoje misli i te`nje na ve~nost; a ta zamisao predstavlja
temelj njihove ve~ne sre}e (videti odeljak 216).
5. Ova dva faktora su odgovorna {to njih dvoje vi{e
nisu dva, ve} jedno bi}e, to jest jedno telo.
6. Takvo jedno ne mo`e biti razbijeno smr}u dru-
gog, kao {to je savr{eno jasno o~ima duha.
7. Ovome bih dodao jo{ ne{to. Dvoje se nije razi{lo
smr}u jednoga, po{to duh umrlog ~oveka ili `ene nasta-
vlja da `ivi u duhu preostalog partnera. To se nastavlja
do smrti ovog drugog, kada se oni ponovo sre}u i sjedi-
njuju u ljubavi jo{ i ve}oj nego pre, jer su tada u Duhov-
nom svetu.
Neosporna posledica ovih ~injenica je da oni koji su
`iveli u pravoj bra~noj ljubavi ne `ele ponovo da se ven-
~aju. Ukoliko, me|utim, oni kasnije ugovore ne{to poput
braka, to ~ine iz razloga koji nemaju ni{ta zajedni~ko sa
bra~nom ljubavlju. Svi ti razlozi su spolja{nji; na primer,
ako doma}instvo ima malu decu pa se mora obezbediti
neko ko }e se brinuti o njima; ako je doma}instvo boga-
to i ima mnogo slugu oba pola; ukoliko poslovi van ze-
mlje odvla~e um od porodi~nih stvari kod ku}e; i onda kada
je potrebno obezbediti uzajamnu pomo} i usluge, i druge
sli~ne stvari.
381
Emanuel Svedenborg
kod mladog mu`a i prvog cveta devoja{tva `ene, klijaju-
}i, rastu}i i donose}i plodove kako jedno drugo uvodi u
ove stvari. Ako se to ne desi, mladi} nije mladi}, niti je
devojka devojka, sem po spolja{njem obliku.
Me|utim, izme|u mladi}a i udovice nema sli~ne ini-
cijacije po~ev{i od prve faze braka, kao ni sli~nog razvo-
ja u braku, jer je udovica, za razliku od devojke, mnogo
vi{e u stanju da bira i da bude sopstvena gospodarica.
Mladi} stoga druga~ije gleda na udovicu, a druga~ije na
devojku koju o`eni. Ali, kako u ovim brakovima posto-
ji mnogo razli~itosti i raznovrsnosti, to ih iz tog razloga
ovde spominjemo samo uop{teno.
382
Bra~na ljubav
Nebo an|ela, koje je povezano u jednu celinu, po-
kazuje beskrajnu raznovrsnost. Nema nijednog an|ela u
njemu koji je potpuno isti kao neki drugi, ni u du{i i umu,
niti u ose}anjima, shvatanjima i mislima, kao ni u sklo-
nostima i namerama, ili u tonu glasa, licu, telu, pokreti-
ma, na~inu hoda i mnogim drugim stvarima. Iako ih ima
na stotine miliona, Bog ih je stvorio i stvara ih kao jedin-
stvene forme, koje pokazuju potpunu jednoglasnost i sklad.
To bi bilo nemogu}e da sve an|ele sa svom njihovom
raznovrsno{}u ne vodi Jedno kako uop{te tako i pojedi-
na~no. To je ono na {ta mislimo pod raznovrsno{}u.
Pod raznoliko{}u, me|utim, mislimo na suprotnosti
ovim raznovrsnostima, koje postoje u Paklu. Jer su tu svi
bez izuzetka dijametralno suprotni stanovnicima Neba.
Pakao, sa~injen od njih, dr`i se zajedno kao celina razno-
vrsnostima koje su me|u sobom potpuno suprotne razno-
vrsnostima Neba, to jest, ve~nim raznovrsnostima. Ove
napomene imaju za cilj da utvrde zna~enje re~i „bezgra-
ni~na raznovrsnost“ i „beskrajna raznolikost“.
Skoro je isto kod brakova: oni koji u`ivaju bra~nu
ljubav pokazuju bezgrani~nu raznovrsnost kao i oni koji
pokazuju bludnu ljubav. Stoga postoji beskrajna raznovrs-
nost izme|u ovih dvaju grupa. Iz ovoga sledi zaklju~ak
da su raznovrsnosti i raznolikosti u brakovima svakog
roda i vrste, bilo mladi}a i devojke, mladi}a i udovice, udov-
ca i devojke ili udovca i udovice, bezbrojne. Da li iko mo-
`e ograni~iti bezgrani~nost brojeva?
383
Emanuel Svedenborg
2. Niti ona mo`e adekvatno za{titi sebe i svoje do-
ma}instvo; jer je njen mu`, dok mu je ona bila `ena, bio
njen za{titinik i njena desna ruka. I ~ak i kada je bila sam
svoj za{titnik, ona se ipak oslanjala na svog mu`a.
3. Njoj samoj nedostaje mo} odlu~ivanja u pitanji-
ma koja zahtevaju unutarnju mudrost i razboritost.
4. Udovica nije u stanju da prima ljubav koju je
mogla kao `ena, tako da se nalazi u stanju druga~ijem od
njenog prirodnog stanja u koje je stupila brakom.
Ovi spolja{nji ili prirodni razlozi poti~u iz unutarnjih
ili duhovnih, kao i sve ostalo u svetu i u telu (o ovome
vidite odeljak 220).
Ovi spolja{nji, prirodni razlozi mogu se shvatiti na
osnovu unutarnjih, duhovnih razloga, koji nastaju iz bra-
ka dobra i istine, a pre svega iz slede}eg: Dobro ne mo`e
pripremiti ili urediti i{ta sem pomo}u istine. Niti ono mo-
`e za{titi sebe sem pomo}u istine, tako da je istina za-
{titinik i takore}i desna ruka dobra. Dobro bez istine nema
sposobnost odlu~ivanja, jer ono sti~e ovu sposobnost, kao
i mudrost i razboritost pomo}u istine.
Sada, kako je ~ovek stvoren da bude istina, a `ena
dobro, ili kako bismo to rekli na drugi na~in, kako je ~o-
vek stvoren kao intelekt, a `ena kao ljubav prema njemu,
o~igledno je da spolja{nji ili prirodni razlozi, koji ~ine sta-
nje udovice `alosnim, poti~u od unutarnjih ili duhovnih
razloga. Na ove duhovne razloge, u kombinaciji sa pri-
rodnim razlozima, misli se u Re~i pod onim {to je vi{e
puta ponovljeno o udovicama; o ovome videti Objavu Apo-
kalipse (764).
*****
326. Na ovom mestu izne}u dva iskustva od kojih
je ovo prvo.
Kada je problem du{e bio razmotren i re{en u sred-
njoj {koli, videh ih kako izlaze utvr|enim redom. Prvo
384
Bra~na ljubav
je iza{ao upravitelj, za njim stariji, me|u kojima su u
sredini i{la petorica koja su davala odgovore, a za njima
su izlazili ostali. Kada izi|o{e, po~e{e da se razilaze oko
zgrade pored koje su vodile stazice oivi~ene `bunjem.
Razdvoji{e se u male grupe, a u svakoj je bio po jedan
mudri ~ovek sa galerije i vi{e mla|ih koji su razgovara-
li o pitanjima vezanim za mudrost.
^im ih ugledah iz gostionice, u|oh u duh i u njemu
iza|oh da se sretnem sa njima. Kada se pribli`ih upra-
vitelju, koji je prethodno bio postavio problem du{e, on
me upita: „Ko si ti? Bio sam iznena|en dok sam te po-
smatrao kako dolazi{ ovamo jer si mi u jednom trenutku
bio vidljiv, a u drugom sam te gubio iz vida; ~as sam te
jasno video, ~as te nisam video. Ti sigurno nisi u istom
stanju `ivota kao ljudi u na{oj zemlji.“
Ja mu odgovorih s osmehom: „Ja nisam ni glumac,
ni Vertumnu20, ve} sam naizmeni~no na svetlosti i u sen-
ci za va{e o~i. Ovde sam ja i stranac i starosedelac.“
Na ovo me upravitelj pogleda, pa re~e: „To {to govo-
ri{ je neobi~no i ~udno. Reci mi ko si ti.“ „Ja sam“, rekoh,
„u svetu u kojem si ti nekada hodao i koji si napustio i
koji se zove Prirodni svet. Ja sam tako|e i u svetu u koji
si ti do{ao i u kojem se sada nalazi{, koji se zove Du-
hovni svet. Stoga sam istovremeno i u prirodnom stanju i
u duhovnom stanju; u prirodnom stanju kada sam sa lju-
dima na Zemlji a u duhovnom stanju kada sam sa vama.
Kada sam u prirodnom stanju, za vas sam nevidljiv, ali
kada sam u duhovnom stanju, tada sam za vas vidljiv.
Bog mi je podario sposobnost da budem takav. Ti si kao
prosvetljen ~ovek potpuno svestan da osoba koja pripada
Prirodnom svetu ne mo`e videti osobu koja pripada
Duhovnom svetu i obratno. Stoga, kada uronim svoj duh
u telo, ti me ne vidi{, ali kada ga oslobodim iz tela, tada
me vidi{. Ti si tako|e rekao u {koli da ste svi vi du{e,
385
Emanuel Svedenborg
a du{e mogu da vide du{e, jer su one ljudski oblici. Ti
zna{ da nisi mogao da ih vidi{, dok su one bile u va{im
telima u Prirodnom svetu. Ali ovo je posledica razlike
izme|u duhovnog i prirodnog.“
Kada on ~u da pominjem razliku izme|u duhovnog
i prirodnog, on me upita: „Kakva je to razlika? Zar to
nije kao razlika izme|u ~istijeg i manje ~istog? Dakle,
{ta je duhovno do ~istija vrsta prirodnog?“
„To nije ta vrsta razlike“, odgovorih, „ve} pre vrsta
razlike izme|u onoga {ta je pre i {ta je posle, koja ne
mo`e imati odre|en odnos. Jer je pre u onome {to je po-
sle, kao {to je uzrok u svojoj posledici; a posle nastaje
iz pre, kao {to posledica poti~e iz uzroka. Zato jedno nije
vidljivo drugome.“
Na ovo mi upravitelj re~e: „Ja sam razmi{ljao i
razmi{ljao o ovoj razlici, ali uzalud. Kako bih voleo da
mogu da je shvatim.“ „Ne samo da }e{ shvatiti razliku
izme|u duhovnog i prirodnog“, rekoh mu ja, „ve} }e{ je
i videti.“ Potom nastavih: „Ti si u duhovnom stanju kada
si sa svojim ljudima ali si u prirodnom sa mnom. Jer go-
vori{ sa svojim ljudima duhovnim jezikom, koji je zajed-
ni~ki duhovima i an|elima, ali sa mnom govori{ mojim
maternjim jezikom. Jer svaki duh ili an|eo koji razgova-
ra sa ~ovekom govori njegovim jezikom, francuski sa Fran-
cuzom, engleski sa Englezom, gr~ki sa Grkom, arapski
sa Arapinom i tako dalje. Stoga, da bi bio svestan razli-
ke izme|u duhovnog i prirodnog u pogledu jezika, uradi
ovo: po|i do svojih ljudi, ka`i im ne{to i zapamti te re~i.
Onda se vrati i izgovori ih u mom prisustvu.“
On u~ini tako i vrati se k meni s re~ima na svom
jeziku, izgovori ih i ne razumede nijednu. To su bile ne-
ke ~udne i strane re~i, koje ne postoje ni u jednom jeziku
Prirodnog sveta. Ponavljanje ovog eksperimenta vi{e puta
jasno mu je pokazalo da Duhovni svet govori duhovnim
jezikom, koji nema ni{ta zajedni~ko ni sa jednim jezikom
Prirodnog sveta. Svako automatski ovladava tim jezikom
386
Bra~na ljubav
posle svoje smrti. Istovremeno je otkrio da je i stvarni zvuk
duhovnog jezika sasvim druga~iji od zvuka prirodnog je-
zika, tako da je i glasan duhovni zvuk ne~ujan prirodnoj
osobi, kao i prirodni zvuk duhovnoj osobi.
Potom ja zatra`ih od upravitelja i ovih koji su staja-
li sa strane da po|u do svojih ljudi i zapi{u neku re~eni-
cu na par~etu hartije, a onda da taj papir donesu i pro~itaju
mi napisano. Oni u~ini{e tako i vrati{e se sa hartijom u
rukama, ali kada krenu{e da ~itaju, ne mogahu da shvate
ni{ta, jer je tekst bio sastavljen od svega nekoliko slova
nekakve abecede sa krivudavim linijama preko, u kom je
svako pojedina~no slovo nosilo odre|eno zna~enje. Kako
svako slovo tog pisma nosi odre|eno zna~enje, o~igledno
je za{to se Gospod zove „alfa i omega“. Odlaze}i, zapisu-
ju}i i vra}aju}i se, otkrili su da ta slova uklju~uju i sa-
dr`e bezbroj stvari, koje nijedno prirodno pismo ne mo`e
izraziti. Re~eno im je da je to zato {to su misli duhovnog
~oveka neshvatiljive i neizrecive prirodnom ~oveku i ne
mogu se preneti ili prepisati u drugo pismo ili u drugi jezik.
Tada, po{to posmatra~i nisu bili voljni da shvate da
je duhovno mi{ljenje tako daleko ispred prirodnog mi-
{ljenja da je relativno neshvatljivo, ja rekoh: „Izvedimo
jedan eksperiment. Po|ite do svog duhovnog dru{tva, za-
mislite ne{to, zapamtite to, pa se vratite i objasnite to u
mom prisustvu.“
Oni odo{e i zamisli{e, pa se sa tom mi{lju vrati{e;
ali kada htedo{e da objasne to {to su pomislili, ne mo-
gahu. Jer nisu mogli na}i nijednu predstavu prirodnih mi-
sli koja bi odgovarala nekoj predstavi duhovnih misli, niti
su mogli na}i ikakve re~i da izraze te predstave, jer ono
{to je predstava u mislima postaje re~ u govoru.
Odmah zatim se vrati{e nazad, pa opet k meni i na
kraju se uveri{e da su duhovne predstave daleko iznad
prirodnih, neizrecive, neopisive i neshvatljive prirodnom
~oveku. Jer duhovne predstave tako daleko prevazilaze
prirodne, da duhovne predstave ili misli u pore|enju sa
387
Emanuel Svedenborg
prirodnim predstavljaju ideje nad idejama i misli nad mi-
slima, pa stoga mogu izra`avati kvalitete nad kvalitetima
i ose}anja nas ose}anjima. Iz toga sledi da su duhovne
misli po~eci i preci prirodnih misli. Tako|e se pokazalo
da je duhovna mudrost – mudrost nad mudrostima i stoga
neshvatljiva ijednom mudrom ~oveku u Prirodnom svetu.
Tada im sa tre}eg neba reko{e da postoji jo{ i dublja ili
vi{a mudrost, koja se zove nebeska, koja se odnosi prema
duhovnoj mudrosti kao {to se ova odnosi prema prirod-
noj. Ovi oblici mudrosti se ulivaju jedan za drugim, u
zavisnosti od toga koje je Nebo u pitanju, od Bo`je Bo-
`anske mudrosti, koja je bezgrani~na.
388
Bra~na ljubav
izvedenica i slo`enica. Vi ste na nivou pojedinosti, a mi
smo na nivou op{tih predstava. Kao {to op{te predstave
ne mogu u}i u pojedina~ne, tako i prirodne stvari, koje
su materijalne, ne mogu u}i u duhovne stvari, koje su
supstancijalne. To je isto kao {to brodsko u`e ne mo`e
u}i ili se provu}i kroz u{icu {iva}e igle, ili kao {to se
nerv ne mo`e uvesti ili ubaciti u neko od vlakana od ko-
jih je sa~injen, niti vlakno mo`e u}i u neku `ilicu od ko-
je je sa~injeno. Ova ~injenica je isto tako dobro poznata
u svetu, gde su se u~eni ljudi slo`ili da prirodno ne mo`e
uticati na duhovno, ali da duhovno mo`e na prirodno.To
je razlog za{to prirodan ~ovek ne mo`e imati misli du-
hovnog ~oveka, niti ih mo`e izraziti. Pavle stoga naziva
ono {to mu je re~eno sa tre}eg neba „neiskazanim“ (2 Ko-
rin}anima 12:4).
Slede}e je pitanje da duhovno razmi{ljanje zna~i
umovanje bez primene vremena i prostora; prirodno raz-
mi{ljanje uklju~uje vreme i prostor. Jer svaka predstava
prirodnog razmi{ljanja ima ne{to od vremena i prostora {to
se dr`i za nju, ali to nema nijedna duhovna predstava.
To je zato {to Duhovni svet nije u vremenu i prostoru, kao
{to je to Prirodni svet, iako ima izgled svakog od njih.
Misli i shvatanja u njima se tako|e razlikuju u ovom po-
gledu. Vi ste stoga u stanju da razmi{ljate o Bo`joj su{ti-
ni i sveprisutnosti iz ve~nosti, to jest o Bogu pre stvara-
nja sveta, jer vi razmi{ljate o Bo`joj su{tini iz ve~nosti
bez predstave o vremenu i o Njegovoj sveprisutnosti bez
predstave o prostoru. Tako mo`ete shvatiti predstave koje
su daleko izvan predstava prirodnog ~oveka.
Nastavih da govorim o tome kako sam jednom raz-
mi{ljao o Bo`joj su{tini i sveprisutnosti iz ve~nosti, to jest
o Bogu pre stvaranja sveta, pa kako jo{ uvek nisam mo-
gao isterati vreme i prostor iz predstava o kojima sam raz-
mi{ljao, ja sam se zabrinuo jer mi je predstava o prirodi
do{la na mesto Boga. Ali mi je re~eno: „Odagnaj pred-
stave o prostoru i vremenu i vide}e{.“ Tada mi je data mo}
389
Emanuel Svedenborg
da ih odagnam i ja sam video. Od tada sam u stanju da
razmi{ljam o Bogu iz ve~nosti bez ikakve predstave o
prirodi iz ve~nosti, jer je Bog vanvremenski u celokup-
nom vremenu i vanprostorni u celokupnom prostoru. Priro-
da sa svojim vremenom i prostorom neizbe`no mora imati
po~etak i poreklo, ali ne i Bog, koji nije u vremenu i
prostoru. Priroda je stoga od Boga, a ne iz ve~nosti, ali
postoji u vremenu, to jest zajedno sa svojim vremenom i
svojim prostorom.
390
Bra~na ljubav
Ovo vam govorim kao ne{to novo, {to je do sada bilo
nepoznato.
Po{to to rekoh, de~aci odo{e, pa vrativ{i se svom
u~itelju zamoli{e ga da postavi jednom kao problem u {ko-
li pitanje novog i nepoznatog predmeta. „Kojeg?“, upita
ih on. „[to se stvar vi{e deli to postaje sve slo`enija, a
ne sve prostija, jer se pribli`ava beskona~nom u kojem
su sve stvari beskona~ne.“
On obe}a da }e postaviti taj problem, rekav{i: “Ja
to mogu da vidim jer sam shvatio da se jedna prirodna
predstava sastoji od bezbroj duhovnih predstava; zapravo
da jedna duhovna predstava sadr`i bezbroj nebeskih pred-
stava. Otuda razlika izme|u nebeske mudrosti an|ela tre-
}eg neba i duhovne mudrosti an|ela drugog neba; kao i
izme|u njega i prirodne mudrosti an|ela najni`eg neba,
odnosno ljudskih bi}a.
391
Emanuel Svedenborg
~ini da one duboko u svojim grudima ili u dubini svog srca
skrivaju ljubav koju ose}aju prema svojim mu`evima?“
Debata zapo~e, a prvi zaklju~ak mu{karaca be{e da
svaka `ena `eli da izgleda lepa u licu i pona{anju, jer je
od ro|enja naklonost prema ljubavi, a oblik te naklono-
sti je lepota. Stoga `ena koja ne `eli da bude lepa ne `eli
da voli i bude voljena, pa to i nije prava `ena.
Komentar `ena na ovo be{e slede}i: „@enska lepota po-
~iva u njenoj finoj ne`nosti, pa time u njenoj izuzetnoj mo-
}i ose}anja. Ovo je izvor ljubavi `ene prema mu{karcu i
ljubavi mu{karca prema `eni. Mo`da vi ovo ne razumete.“
Drugi zaklju~ak mu{karaca beja{e da pre nego se
uda, `ena `eli da bude lepa mu{karcima, ali nakon udaje,
pod uslovom da je ~edna, ona `eli da bude lepa samo svom
mu`u, ali ne i mu{karcima uop{te.
Komentar `ena beja{e: „Nakon {to mu` okusi prirod-
nu lepotu svoje `ene, on vi{e ne vidi nju, ve} njenu du-
hovnu lepotu i na osnovu nje voli je zauzvrat; dakle on
se se}a njene prirodne lepote, ali u drugom obliku.“
Tre}i zaklju~ak iz ove debate beja{e da ako `ena na-
kon udaje `eli da bude vi|ena kao lepa, kao {to je bila pre,
ona voli mu{karce, a ne mu`a, jer `ena koja voli sebe
zbog svoje lepote neprestano `eli da se njena lepota ku{a;
a kako, kao {to ste rekle, ona vi{e nije o~igledna njenom
mu`u, ona `eli da je ku{aju mu{karci ~ije se o~i zaustav-
ljaju na njoj. O~igledno je da ona poseduje ljubav prema
suprotnom polu, a ne jednom pripadniku suprotnog pola.
Na ovo `ene za}uta{e, ali nastavi{e da gun|aju. „Da
li je ijedna `ena u toj meri li{ena ta{tine da ne `eli da
bude lepa mu{karcima, kao {to je bila svom jednom jedi-
nom mu`u?“
Kada ovo ~u{e neke `ene sa Neba, koje su bile lepe
jer su bile nebeska ose}anja, one potvrdi{e zaklju~ke mu-
{karaca, dodav{i: „Pustite ih neka vole svoju lepotu i ukra-
se samo zbog svojih mu`eva i sebe samih.“
392
Bra~na ljubav
331. Tri `ene se uznemiri{e {to su ova tri zaklju~ka
mu{karaca potvrdile `ene sa Neba. „Vi ste istra`ivali“,
reko{e one, „da li `ene koje vole sebe zbog svoje lepote
vole svoje mu`eve. Mi }emo zauzvrat razmotriti da li
mu{karci koji vole sebe zbog svoje intelegencije mogu
voleti svoje `ene. Ostanite i slu{ajte.“
Prvi zaklju~ak koji izvedo{e beja{e: „@ene vole svo-
je mu`eve ne zbog njihovog lica, ve} zbog inteligencije
{to se iskazuje u du`nostima koje obavljaju i njihovom
pona{anju. Stoga mo`ete biti sigurni da se `ena sjedinju-
je sa inteligencijom svog mu`a i otuda sa njim. S druge
strane, ako ~ovek voli sebe zbog svoje inteligencije, on
je povla~i iz svoje `ene u sebe, a to izaziva razdvajanje
a ne spajanje. [tavi{e, voleti sopstvenu inteligenciju zna~i
biti mudar od sebe, a to zna~i biti glup ili voleti sop-
stvenu glupost.“
Na ovo mu{karci odgovori{e: „Mo`da `ena sjedinju-
je sebe sa mu{ko{}u svoga mu`a?“ @ene se na to nasme-
ja{e i reko{e: „Mu{kosti ne fali kada mu` voli svoju `enu
iz svoje inteligencije, ali fali kada je voli iz svoje glupo-
sti. Inteligencija zna~i ljubav prema sopstvenoj `eni, toj
ljubavi ne nedostaje mu{kosti. Ali glupost ne zna~i voleti
sopstvenu `enu, ve} `enski pol, a toj ljubavi nedostaje mu{-
kosti. Da li vam je to jasno?“
Drugi zaklju~ak be{e: „Mi `ene smo od ro|enja stvo-
rene da budemo ljubav prema inteligenciji svog mu`a.
Ako, dakle, mu{karac voli sopstvenu inteligenciju, ona se
ne mo`e sjediniti sa svojom pravom ljubavlju, koja se na-
lazi u `eni. A ako inteligencija mu`a nije sjedinjena sa
svojom pravom ljubavlju koja se nalazi u `eni, ponos
pretvara inteligenciju u glupost, a bra~na ljubav postaje
hladna. Da li ijedna `ena mo`e sjediniti svoju ljubav sa
hladno}om? I da li ijedan mu{karac mo`e sjediniti glu-
post svog ponosa sa ljubavlju prema inteligenciji?“
„Ali“, reko{e mu{karci, „kako }e `ena po{tovati
mu{karca ako on ne preuveli~ava svoju inteligenciju?“
393
Emanuel Svedenborg
„Ljubavlju“, odgovori{e `ene, „jer ljubav po{tuje. Po{to-
vanje se ne mo`e odvojiti od ljubavi, ali ljubav mo`e od
po{tovanja.“
Na kraju do|o{e i do tre}eg zaklju~ka. „Izgleda da
vi volite svoje `ene, ali vi ne vidite da one vole vas i
da ih vi volite zauzvrat, i da je va{a inteligencija prijem-
nik. Stoga ako volite inteligenciju u sebi, ona postaje pri-
jemnik va{e ljubavi, a samoljublje koje ne dopu{ta istu,
ne mo`e nikada postati bra~na ljubav, ve} ostaje bludna
ljubav dokle god traje.“
Ovo u}utka mu{karce, mada nastavi{e da mrmljaju:
„[ta je bra~na ljubav?“ Neki mu`evi na Nebu ~u{e ovo,
te otuda potvrdi{e tri zaklju~ka do kojih su do{le `ene.
394
XV
VI[EBRA^NOST
396
Bra~na ljubav
za Boga Neba i Zemlje. Oni stoga ne mogu primati
pravu bra~nu ljubav.
IX Muhamedansko Nebo le`i izvan hri{}anskog Neba
i podeljeno je na vi{e i ni`e. Niko se ne uzdi`e na
njihovo vi{e Nebo sem onih koji se odreknu lju-
bavnica, pa `ive sa jednom `enom i priznaju na{eg
Boga kao jednakog Bogu Ocu, kome je data vlast
nad Nebom i Zemljom.
X Vi{e`enstvo predstavlja razvrat.
XI ^ednost, ~istota i svetost u braku nedostupni su
vi{e`encima.
XII Vi{e`enci ne mogu postati duhovni, sve dok su
vi{e`enci..
XIII Vi{e`enstvo nije greh za one ~ija religija to
dozvoljava.
XIV Vi{e`enstvo nije greh za one koji o Bogu ne zna-
ju ni{ta.
XV Od njih, spaseni su oni koji, uprkos svom vi{e-
`enstvu, priznaju Boga i `ive iz religijskih razloga
u skladu sa gra|anskim zakonima pravde.
XVI Ali niko ko pripada ovim grupama ne mo`e se
pridru`iti an|elima na hri{}anskim Nebesima.
Sada sledi obja{njenje ovih tvrdnji.
397
Emanuel Svedenborg
Iskustvo nam pokazuje da je ona ve}a od samoljub-
lja, ljubavi prema svetu, pa ~ak i od ljubavi prema sop-
stvenom `ivotu. Zar nije bivalo i zar jo{ uvek nema ljudi
koji bi pred `enom za kojom ~eznu i koju `ele za neves-
tu pali na kolena, po{tovali je kao boginju i pokorili se
njenim odlukama kao najponiznije sluge? Ovo nam po-
kazuje da je ova ljubav ve}a od samoljublja. Zar nije
bivalo i zar jo{ uvek nema mu{karaca koji bi zbog `ene za
kojom ~eznu i koju `ele za nevestu prezreli bogatstvo,
pa ~ak i celu svoju riznicu, potro{iv{i ga rasipno? To
pokazuje da je ova ljubav ve}a od ljubavi prema svetu.
Zar nije bivalo i zar jo{ uvek nema ljudi koji zbog `ene
za kojom ~eznu i koju `ele za nevestu smatraju svoj `i-
vot jeftinim i ~eznu za smr}u ako ona ne obe}a da }e ispu-
niti njihovu `elju? U prilog ovome svedo~i ~injenica da
su mnogi suparnici ginuli u dvobojima. To pokazuje da je
ova ljubav ve}a od ljubavi prema sopstvenom `ivotu. Zar
nije bivalo i zar jo{ uvek nema mu{karaca koji su zbog
`ene za kojom ~eznu i koju `ele za nevestu ludeli po{to
bi bili odbijeni?
Na osnovu na~ina na koji ova ljubav zapo~inje u
mnogim slu~ajevima niko ne bi mogao racionalno zaklju-
~iti da ta ljubav u su{tini nosi primat nad svakom drugom
ljubavlju i da se du{a osobe nalazi u njoj, obe}avaju}i se-
bi ve~no bla`enstvo sa `enom za kojom ~ezne i koju tra-
`i. Da li iko mo`e videti, u kom god pravcu da pogleda,
ikakav drugi razlog sem da je zalo`io svoju du{u i srce
jednoj `eni? Jer ako ~ovek koji voli, dok je u tom stanju,
dobije {ansu da izabere iz celog `enskog roda najpleme-
nitiju, najbogatiju i najlep{u `enu za sebe, zar on prezrivo
ne bi odbacio tu priliku i priklonio se onoj koju je pret-
hodno odabrao? Jer je njegovo srce naklonjeno samo njoj.
Ove napomene su date da biste mogli priznati da
bra~na ljubav takvog nenadma{nog kvaliteta postoji i da
je to slu~aj kada se od svih `ena voli samo jedna `ena.
Da li ijedan intelekt, dovoljno sposoban da vidi vezu me|u
398
Bra~na ljubav
ovim pitanjima, mo`e da ne izvede zaklju~ak da }e onaj
koji voli, ako je postojan u du{i i voli na unutarnjem ni-
vou, dosti}i ve~no bla`enstvo koje je obe}ao sebi pre skla-
panja braka i pri sklapanju braka? Gore je pokazano da
ga on dosti`e ako se pribli`i Gospodu i pod Njegovim vo|-
stvom `ivi pravi religiozni `ivot. Mo`e li iko drugi sem
On u}i u ~ovekov `ivot odozgo, predati mu unutarnja ne-
beska zadovoljstva i preneti ih na slede}e faze – i jo{ mu
poveriti konstantnu mu`evnost? Zaklju~ak da takva ljubav
ne postoji i ne mo`e postojati, jer nije usmerena prema sebi,
ili ovoj osobi ili onoj, nije zdravorazumski zaklju~ak.
399
Emanuel Svedenborg
u drugom regionu, tu se do`ivljava kao bla`enstvo, i ko-
na~no u najni`em regionu kao zadovoljstvo. U iskustvima
je opisano da regioni postoje, da se shvataju i ose}aju.
Razlog zbog kojeg su sve ove vrste sre}e obezbe-
|ene za one koji u`ivaju pravu bra~nu ljubav jeste taj {to
u Bogu postoji beskona~nost svih bla`enstava. On je ta-
ko|e Bo`anska ljubav, a su{tina ljubavi je da `eli da deli
sve dobro koje ima sa osobom koju voli. Bog je stoga
stvorio tu ljubav zajedno sa ~ove~anstvom i utisnuo u nju
sposobnost da prima i shvata te dobre stvari. Da li je iko
toliko glup i lud da nije u stanju da vidi da postoji jedna
ljubav kojoj je Bog poverio svu sre}u, sva bla`enstva i
zadovoljstva koja se uop{te mogu poveriti?
400
Bra~na ljubav
Razlog zbog kojeg je bra~na ljubav, kao {to je opi-
sano u poglavlju IV (odeljci 57-59) i drugima koja je su-
{tinski opisuju, mogu}a jedino kod onih koji pripadaju
hri{}anskoj crkvi, jeste taj {to je Gospod jedini izvor te
ljubavi, a drugde se ne zna da se Gospodu mo`e pri-
stupiti kao Bogu. To je tako|e i zato {to ta ljubav zavi-
si od stanja crkve u pojedincu (odeljak 130), a pravo
stanje crkve mo`e do}i samo od Gospoda, tako da se na-
lazi samo u onima koji je primaju od Njega. Ove dve
stvari su one koje prve zapo~inju, uvode i uspostavljaju
ovu ljubav, kao {to je ve} dokazano sa toliko o~iglednih
i uverljivih razloga da je nepotrebno dodavati i{ta vi{e.
Razlog, me|utim, zbog kojeg je prava bra~na ljubav tako
retka u hri{}anskom svetu (odeljci 58, 59) jeste u tome
{to malo ljudi u njemu pristupa Gospodu; a tu spadaju i
oni koji, iako veruju u crkvu, ne `ive u skladu sa nje-
nim u~enjima. Postoje i druge stvari koje su razmotrene
u Objavi Apokalipse; koje sadr`e puni opis sada{njeg sta-
nja hri{}anske crkve. Ali istina ostaje da je prava bra~na
ljubav jedino mogu}a za one koji pripadaju hri{}anskoj
crkvi. Iz tog razloga je tako|e, vi{e`enstvo sasvim pro-
gnano iz nje. Ovo je tako|e od Gospodnje Bo`anske pro-
misli, {to je jasno onima koji o promisli razmi{ljaju na pra-
vi na~in.
401
Emanuel Svedenborg
339. (VI) Hri{}anin koji o`eni vi{e od jedne `ene ~i-
ni ne samo prirodnu ve} i duhovnu preljubu.
Ovo je u skladu sa re~ima Gospoda da hri{}anin ko-
ji o`eni vi{e od jedne `ene ~ini prirodni blud. On ka`e
da nije dozvoljeno razvesti se od `ene, jer su njih dvoje od
po~etka stvoreni da budu jedno telo; ako se neko razvede
od `ene bez opravdanog razloga i o`eni drugom, taj ~ini
preljubu (Mateja 19:3-11). Jo{ i ve}u ~ini ako se ne raz-
vede od `ene, ve} je zadr`i a dovede jo{ jednu `enu svo-
joj ku}i. Dublji razlog ovog zakona o braku, koji je Bog
propisao, izvodi se iz duhovnog braka; jer sve {to je Bog
rekao samo je po sebi duhovno. To je zna~enje ovih re~i:
Re~i koje vam ja rekoh duh su i `ivot su. (Jovan 6:63)
Duhovno zna~enje ovih re~i je da brak sa vi{e `ena
u hri{}anskom svetu uni`ava brak Boga i Crkve, kao i
brak i dobra i istine, kao i Re~ i Crkvu zajedno sa Re~ju.
Uni`avati ih zna~i po~initi duhovnu preljubu.U Objavi
Apokalipse (134) dokazano je da oskvrnu}e dobra Crkve
i istine iz Re~i odgovara preljubi, jer predstavlja duhovnu
preljubu. Isto va`i i za krivotvorenje dobra i istine, ali je
manje ozbiljno.
Razlog zbog kojeg brakovi sa vi{e `ena me|u hri{-
}anima uni`avaju brak Boga i Crkve jeste u tome {to po-
stoji saobraznost izme|u Bo`anskog braka i braka me|u
hri{}anima (o ovome vidi odeljke 83-102). Ova saobraz-
nost se uru{ava ako se dovede jo{ jedna `ena, a kada se
sasvim uru{i, bra~ni partner vi{e nije hri{}anin. Razlog
zbog kojeg vi{ebra~ne zajednice me|u hri{}anima uni`a-
vaju brak dobra i istine jeste taj {to se brakovi na Zemlji
izvode iz ovog duhovnog braka. Brakovi me|u hri{}ani-
ma razlikuju se od brakova me|u drugim veroispovesti-
ma po tome {to, kao {to dobro voli istinu a istina dobro
pa postaju jedno, tako i mu` i `ena postaju jedno. Ako me-
|utim, hri{}anin dovede jo{ jednu `enu, taj duhovni brak
se raspada, i time on uni`ava izvor ovog braka i ~ini du-
hovnu preljubu. O brakovima na Zemlji koji se izvode iz
402
Bra~na ljubav
braka dobra i istine, vidi odeljke 116-131. Razlog zbog
kojeg vi{ebra~no{}u hri{}anin uni`ava Re~ i Crkvu jeste
taj {to je Re~ sama po sebi brak dobra i istine, a isto ta-
ko i Crkva, sve dok je zasnovana na Re~i (videti odeljke
128-131).
Po{to je hri{}anin, zato {to poznaje Boga, ima Re~
i po{to Bog uspostavlja crkvu u njemu preko Re~i, o~i-
gledno je da je on spremniji od bilo kog nehri{}anina da
bude ponovo ro|en, postav{i duhovan, i da primi pravu
bra~nu ljubav, jer to ide zajedno. Kako oni hri{}ani koji
o`ene vi{e od jedne `ene ~ine ne samo prirodnu preljubu,
ve} istovremeno i duhovnu preljubu, iz toga sledi da su
hri{}ani vi{e`enici nakon smrti te`e prokleti od onih koji
po~ine samo prirodnu preljubu. Kada sam upitao za nji-
hovo stanje posle smrti, dobio sam odgovor da je za njih
Nebo potpuno zatvoreno i da se oni mogu videti u Paklu
kao da le`e u vreloj vodi u kadi. Tako izgleda iz daljine,
iako, u stvari, oni stoje i {etaju okolo. To je rezultat nji-
hovog unutarnjeg ludila. Neki od njih su prognani u mo-
~vare na rubovima sveta.
403
Emanuel Svedenborg
rasu|ivanju. Kao op{ti princip treba prihvatiti da se ~o-
vek ra|a prirodan, s mogu}no{}u da postane duhovan;
sve dok ostaje prirodan, on ne mo`e videti {ta je duhov-
no, kao {to ne mo`e videti po no}i ili dok spava. Tada
ne mo`e znati ni razliku izme|u spolja{nje prirodne oso-
be i unutarnje duhovne osobe.
Dobro je poznato iz Re~i da me|u Izraeli}anima nije
bilo hri{}anske crkve. Jer su oni ~ekali Mesiju, kao {to jo{
uvek ~ine, da ih uzdigne iznad svih naroda i ljudi na
svetu. Da im je re~eno, ili da im se danas ka`e, da Me-
sija vlada Nebesima, te stoga nad svim narodima, oni bi
to odbacili kao besmislicu. Zato, Hrista, to jest Mesiju,
Gospoda na{eg, kada je do{ao u svet, oni nisu samo od-
bili da priznaju, ve} su ga brutalno i oterali iz sveta. Ove
~injenice nam govore da ovaj narod nije imao hri{}ansku
crkvu tada, kao {to je nema ni danas. Oni koji nemaju
hri{}ansku crkvu spolja su, kao i iznutra, prirodni; njima
ne {kodi vi{ebra~nost, jer je ona urezana u prirodnog ~o-
veka. U braku oni ne mogu shvatiti ni{ta od ljubavi sem
onoga {to dolazi iz po`ude. To je zna~enje Bo`jih re~i
koje ka`u da im je zbog okorelosti njihovog srca Mojsije
dopustio da pu{taju svoje `ene, ali da na po~etku nije
bilo tako (Mateja 19:8). On ka`e da im je Mojsije to do-
pustio da bi se znalo da to nije Bog.
Da je on pou~avao unutarnjeg duhovnog ~oveka,
dobro je poznato iz Bo`jih zapovesti, kao i iz ukidanja
obreda koji su bili namenjeni samo prirodnom ~oveku. Nje-
gove zapovesti o pranju govore da ono predstavlja pro-
~i{}avanje unutarnjeg ~oveka (Mateja 15:1, 17-20; 23:25, 26;
Marko 7:14-23); o preljubi, kao `elji volje (Matej 5:28); o
razvodu kao nedopustivom i o vi{e`enstvu kao nesagla-
snoj Bo`jem zakonu (Matej 19:3-9).
Ova i mnoga druga Bo`ja u~enja odnose se na unu-
tarnjeg i duhovnog ~oveka, jer On sam otvara unutarnje
nivoe ljudskog uma, ~ini ih duhovnim, a onda ih upu}uje
na prirodne regione da i oni steknu duhovnu su{tinu. To
404
Bra~na ljubav
se tako|e de{ava ako se Njemu pristupi, i `ivi u skladu sa
Njegovim zapovestima. To su ukratko: vera u Njega, skla-
njanje od zla jer je ono od |avola i |avolsko, i ~injenje
dobrih dela jer su ona od Boga i Bo`ja, ali tako da su u~i-
njena od nas samih, uz istovremenu veru da je Bog taj ko-
ji ih ~ini kroz nas.
Pravi razlog zbog kojeg je jedino Bog taj koji otvara
unutarnjeg duhovnog ~oveka i to primenjuje na spolja{-
njeg prirodnog ~oveka jeste u tome {to svako misli i ~ini
prirodno, tako da ne mo`e shvatiti ni{ta duhovno i pri-
miti to u svoje prirodno, ako Bog ne uzme na sebe ljud-
sko prirodno i u~ini ga tako|e Bo`anskim. Ova razma-
tranja utvr|uju istinitost tvrdnje da je Izraeli}anima bilo
dozvoljeno da o`ene vi{e od jedne `ene, jer hri{}anska cr-
kva nije postojala me|u njima.
405
Emanuel Svedenborg
umova, koji su su{tinski duhovni, ne mogu otvoriti. Go-
spod je taj koji ih otvara (videti odeljak 340).
Pravi razlog za{to ih Bog otvara kada se prizna i ka-
da mu se pristupi kao Bogu Neba i Zemlje, a to ~ini kod
onih koji `ive u skladu sa Njegovim zapovestima, jeste
taj {to u protivnom ne bi bilo sjedinjavanja, a bez sjedi-
njavanja nema primanja. Kod ~oveka Bog mo`e biti prisu-
tan i ~ovek mo`e biti sjedinjen sa njim. Pristupanje Njemu
uzrokuje Njegovo prisustvo, a `ivot u skladu sa Njegovim
zapovestima tvori vezu sa Njim. Samo Njegovo prisustvo
ne omogu}uje primanje, ali ako je On istovremeno i prisu-
tan i ~ovek je sjedinjen sa njim, primanje je omogu}eno.
Sada }u ispri~ati ne{to novo o ovoj temi iz Duhov-
nog sveta. Svako mo`e u}i u njega razmi{ljaju}i o njemu;
ali niko se ne sjedinjuje sa drugim sem ose}anjem lju-
bavi, a to se de{ava postupanjem po onome {ta on ka`e
i {ta odlu~i. Ova ~injenica o Duhovnom svetu ima svoj
izvor u Bogu koji se na taj na~in pojavljuje u ~oveku i
sjedinjuje sa njim. Ovo je ovde izneto da bi se znalo za{to
je muslimanima dozvoljeno da o`ene vi{e od jedne `ene.
To je zato {to je prava bra~na ljubav, koja postoji samo
izme|u jednog mu{karca i jedne `ene, za njih nedosti`na,
jer im njihova vera ne dozvoljava da priznaju Gospoda
za jednakog Bogu Ocu, odnosno kao Boga Neba i Ze-
mlje. Bra~na ljubav u svakom pojedincu zavisi od stanja
crkve u njemu (videti odeljak 130, i druge ta~ke).
406
Bra~na ljubav
veru prema{uju u broju ona koja prihvataju hri{}anstvo
mo`e delovati skandalozno onima koji razmi{ljaju o Bo`an-
skoj promisli, a istovremeno ne veruju da iko ko nije ro|en
kao hri{}anin mo`e biti spasen. Ali muslimanska vera nije
sablazan za one koji veruju da je sve predmet Bo`anske
promisli. Ti ljudi nastoje da vide u kom je smislu to tako
i nalaze odgovor. Odgovor je u tome {to muhamedanska ve-
ra priznaje na{eg Gospoda za Sina Bo`jeg, za najmudrijeg
~oveka i velikog proroka koji je do{ao na svet da pou~i ~o-
ve~anstvo. Ali kako su oni uzeli Kuran za svoju Bibliju,
pa je Muhamed, njen autor, postao predmet njihovih razmi-
{ljanja te njemu odaju po{tovanje, oni obra}aju malo pa-
`nje na na{eg Gospoda. Da bih pojasnio da je ova religija
nastala iz Gospodnje Bo`anske promisli da se potisne ido-
latrija prisutna kod mnogih naroda, moram krenuti redom,
pa }u po~eti od porekla idolatrijske prakse.
Pre nego je nastala muhamedanska vera, obo`avanje
idola bilo je rasprostranjeno {irom sveta. Razlog je bio u
tome {to su svi hramovi koji su postojale pre dolaska
Gospoda bili simboli~ni. Evo {ta je bila izraeli}anska bo-
gomolja: koliba, Aronova odora, `rtvovanje, svaki detalj
Hrama u Jerusalimu, kao i njeni zakoni, bili su simboli~ni.
Drevni ljudi su tako|e posedovali znanje o saobraznosti-
ma odnosno predstavljanjima. Ovo je za njih bio najvi{i
oblik znanja, a naro~ito je bio razvijen kod Egip}ana
formiraju}i osnovu njhovih hijeroglifa. Ovo znanje im je
omogu}ilo da poznaju zna~enje svake vrste `ivotinje, sva-
ke vrste drveta, zna~enje planina, brda, reka i izvora, Sun-
ca, Meseca i zvezda. Ovo znanje bilo je sredstvo pomo}u
kojeg su u~ili o duhovnim pitanjima. Jer stvari koje su pred-
stavljali, a koje su ona vrsta stvari koje tvore duhovnu
mudrost koju poseduju an|eli na Nebu, predstavljaju po-
reklo ovih predstava.
Po{to je sve njihovo obo`avanje bilo simboli~no, sa-
~injeno isklju~ivo od saobraznosti, oni su ga praktikovali
na planinama i brdima, kao i u parkovima i vrtovima. Iz tog
407
Emanuel Svedenborg
razloga su smatrali i izvore za svete, a u molitvi su okre-
tali lica prema izlaze}em suncu. [tavi{e, rezbarili su figurice
konja, stoke, teladi, jagnjadi, ~ak i ptica, riba i zmija. Dr-
`ali su ih u svojim ku}ama i drugde, pore|ane redom koji
je trebalo da odgovara duhovnim predstavama bogomolje
kojoj su bili saobrazni, odnosno koju su predstavljali. Sli-
~ne stvari su stavljali i u hramove da prizovu u se}anje sve-
te predstave obo`avanja koje su ozna~avali. Kasnije, kada
su znanja o saobraznostima izbrisana, njihovi potomci po-
~eli su da obo`avaju postoje}e rezbarije kao da su i same
svete, nesvesni da njihovi preci nisu videli svetost u nji-
ma, ve} su smatrali da jedino ozna~avaju svete predstave
u skladu sa njihovim saobraznostima. Ovo je poreklo ido-
latrijske prakse koja je bila ra{irena u celom svetu, Aziji
i okolnim ostrvima, kao i u Africi i Evropi.
Da bi iskorenila ovu idolatrijsku praksu, Gospodnja
Bo`anska promisao je shvatila da treba uspostaviti novu
religiju koja }e odgovarati karakteru isto~nja~kih naroda.
U njoj je trebalo da se na|e pone{to iz svakog od Zaveta
Re~i, i trebalo je da u~i da je Gospod do{ao u svet, da
je bio veliki prorok i najmudriji od svih i Sin Bo`ji. To
je posignuto preko Muhameda, koji je toj religiji nadenuo
svoje ime. Ovo razja{njava da je ova religija nastala od
Gospodnje Bo`anske promisli i, kao {to rekoh, osmi{lje-
na je tako da odgovara karakteru isto~nja~kih naroda a
zbog brisanja idolatrijske prakse vi{e naroda i preno{enja
znanja o Gospodu pre nego {to do|u u Duhovni svet, {to
se de{ava svima nakon smrti. Novu veru ne bi mogli pri-
hvatiti u toliko mnogo kraljevstava, niti bi se iskorenila
idolatrija da ona nije bila u skladu sa njihovim predstava-
ma; a da vera nije dozvolila poligamiju, isto~nja~ki naro-
di bi, vi{e od Evropljana, goreli po`udom prema ne~istim
preljubama pa bi propali.
408
Bra~na ljubav
zla i grehova prema Njemu. Sami muhamedanci su mi
rekli da je njihovo Nebo podeljeno na dva, vi{e i ni`e.
Na ni`em Nebu oni `ive sa isto toliko `ena i ljubavnica
kao na svetu. Ali oni koji se odreknu svojih ljubavnica i
`ive sa jednom `enom uzdi`u se na vi{e Nebo. Rekli su
mi da je za njih nemogu}e da razmi{ljaju o na{em Bogu
da je jedno sa Bogom Ocem, ali da mogu o Njemu mis-
liti kao o jednakom i kao nekom kome je data vlast nad
Nebom i Zemljom jer je On Njegov Sin. To je dakle ono
u {ta veruju oni kojima je Gospod dozvolio da se uzdi-
gnu na vi{e Nebo.
409
Emanuel Svedenborg
izvesni zakoni doneti radi javnog dobra, a dozvoljeno mu
je da ima ljubavnice pored `ena. Dakle, budu}i seksual-
na ljubav, to je razvratna ljubav.
Razlog za{to je vi{ebra~na ljubav ljubav spolja{njeg
ili prirodnog ~oveka jeste u tome {to je ona usa|ena u
takvog ~oveka. Sve {to prirodan ~ovek radi od sebe je zlo,
a iz toga mo`e biti izveden samo uzdizanjem ka unutar-
njem, duhovnom ~oveku, {to jedino Bog mo`e u~initi. Zlo
koje se ti~e seksa svojstvenog prirodnom ~oveku je blud-
ni~enje. Ali kako je ono destruktivno za dru{tvo, zame-
njeno je kopijom koja se zove vi{ebra~nost. Svako zlo
koje osoba ro|enjem nasledi od svojih roditelja zasa|eno
je u prirodnom ~oveku; ali ne poga|a duhovnog ~oveka jer
se on ra|a od Boga. Ovde navedeni razlozi, kao i mnogi
drugi, jasno pokazuju da je vi{ebra~nost razvrat.
410
Bra~na ljubav
ko nije bio uzdignut ne zna za ovaj proces. Pa ipak i pri-
rodan ~ovek koji nije uzdignut ima ose}aj da jeste. Ra-
zlog je {to on mo`e, jednako kao duhovan ~ovek, uzdi}i
svoj intelekt na svetlost Neba, misliti i govoriti na duho-
van na~in, kao da jeste duhovan. Ali ako istovremeno nje-
gova volja ne dostigne istu visinu, on ne biva uzdignut;
jer se ne mo`e zaustaviti na toj visini, ve} se nakon kra-
}eg vremena spu{ta dole do svoje volje i tu zauzima ~vrst
polo`aj. Kada ka`em volja, mislim pri tome na ljubav,
zato {to je volja prijemnik ljubavi; jer ono {to ~ovek voli,
to i `eli. Ovih nekoliko napomena utvr|uje da sve dok
vi{e`enac ostaje vi{e`enac, ili {to je isto – sve dok priro-
dan ~ovek ostaje prirodan, on ne mo`e postati duhovan.
411
Emanuel Svedenborg
349. (XIV) Vi{e`enstvo nije greh za one koji o Bogu
ne znaju ni{ta.
Razlog je {to je Bog jedini izvor prave bra~ne ljuba-
vi, a On je ne mo`e dati nego onima koji ga znaju, prizna-
ju, veruju u Njega i `ive kako je On nalo`io. Oni kojima
se ne mo`e dati ta ljubav ne znaju da seksualna i bra~na
ljubav nisu isto, kao ni vi{ebra~nost. Pored toga, vi{e`en-
ci, ne znaju}i ni{ta o Gospodu, ostaju prirodni; jer je Go-
spod jedini koji ljude ~ini duhovnim, a ne ra~una se u greh
prirodnom ~oveku da radi ono {to zakoni njegove religi-
je i dru{tva dozvoljavaju. On radi kako mu razum diktira,
a razum prirodnog ~oveka je u dubokom mraku u pogle-
du bra~ne ljubavi, koja je iznad svih duhovnih ljubavi. Ipak
iskustvo u~i njihov razum da je u interesu javnog i privat-
nog mira da se promiskuitetna strast generalno ograni~i
i ostavi se za sopstveno doma}instvo. Otuda vi{ebra~nost.
412
Bra~na ljubav
ako misli o bra~noj ljubavi kao o seksualnoj ljubavi i ve-
ruje da je vi{ebra~na ljubav jedina bra~na ljubav koja po-
stoji. U njihovom neznanju, Gospod vodi one me|u njima
koji se radi vere odreknu zala kao grehova i Bo`anskim
okriljem ih {titi od pripisivanja krivice, s ciljem da budu
spaseni. Jer je svaka osoba ro|enjem predodre|ena za
Nebo, a ne za Pakao. Svakoga ko je do{ao na Nebo do-
veo je Gospod, svako ko ode u Pakao oti{ao je sam.
413
Emanuel Svedenborg
Jer je suprotno Bo`anskoj pravdi da treba osuditi one ko-
ji priznaju Boga, i `ive iz verskih pobuda u skladu sa za-
konima pravde koji propisuju izbegavanje zla, jer su to dela
protiv Boga, i jo{ ~ine dobra dela koja su mila Bogu.
414
Bra~na ljubav
*****
353. Ovde }u izneti dva iskustva, od kojih je ovo
prvo.
Jednom sam se na{ao u dru{tvu an|ela, slu{aju}i njihov
razgovor. Teme o kojima su govorili behu inteligencija i
mudrost. Oni reko{e da ~ovek ne mo`e nego da misli da
su one prisutne u njemu, tako da sve na {ta pomisli svojim
umom ili nameri svojom voljom dolazi iz njega. Me|utim,
ni deli} ovoga ne dolazi od ~oveka samog, sem sposob-
nosti da prima od Boga intelektualne i voljne stvari. Kako
je svako od ro|enja sklon da voli sebe, da bi se spre~ilo
da ~ovek sebe uni{ti samoljubljem i ponosom zbog sop-
stvene inteligencije, od stvaranja je obezbe|eno da se
ljubav mu{karca prenese na njegovu `enu. Njoj je od ro|e-
nja usa|eno da voli inteligenciju i mudrost svog mu`a,
te tako da voli njega. @ena stoga neprestano privla~i k se-
bi ponos svog mu`a na sopstvenu inteligenciju; gase}i je
u njemu, a o`ivljavaju}i u sebi, ona je pretvara u bra~nu
ljubav pune}i je zadovoljstvima do samog vrha. To je obez-
bedio Bog kako bi spre~io da ponos zbog sopstvene inte-
ligencije ~oveka u~ini toliko budalastim da poveruje kako
ta inteligencija i mudrost dolaze od njega, a ne od Boga,
i tako po`eli da jede sa drveta znanja dobra i zla, te po-
veruje da je poput Boga i da je Bog sam; kao {to je zmija,
koja je predstavljala ljubav prema sopstvenoj inteligenci-
ji, ubedljivo rekla. Po{to je jeo s tog drveta, ~ovek je izba-
~en iz vrta, a heruvim je postavljen da ~uva put do drveta
`ivota. Vrt je duhovna inteligencija; jesti s drveta `ivota
u duhovnom smislu zna~i ste}i inteligenciju i mudrost od
Boga; a jesti s drveta od znanja dobra i zla u tom smis-
lu zna~i ste}i inteligenciju i mudrost od sebe.
415
Emanuel Svedenborg
kraljevine. Ja im ponovih {ta sam ~uo od an|ela. ^uv{i
to, oni po~e{e da se raspravljaju o inteligenciji i mudro-
sti, te o razboritosti, i da li one dolaze od Boga ili od
~oveka.To je bila `u~na rasprava. Sva trojica su od srca
verovali da one dolaze od ~oveka, jer se nalaze u ~oveku;
rekav{i da nam to potvr|uju i na{a percepcija i ose}anja.
Ali sve{tenici, budu}i pod uticajem religioznog `ara, osta-
{e pri tome da ni{ta od inteligencije i mudrosti, te stoga
ni od razboritosti, ne dolazi od ~oveka. Ali kada im amba-
sador uzvrati da u tom slu~aju od ~oveka ne dolazi ni
razmi{ljanje, oni reko{e da je i to ta~no.
Ali kako je na Nebu shva}eno da sva trojica dele isto
verovanje, kraljevskom ambasadoru bi re~eno: „Obuci sve-
{teni~ku odoru i ubedi sebe da si sve{tenik, pa tada govo-
ri.“ On u~ini tako i poverova. Tada po~e da govori glasno,
rekav{i da ni inteligencija ni mudrost, odnosno razboritost,
ne mogu biti date sem od Boga i on upotrebi svoju uobi-
~ajenu elokvenciju da to doka`e racionalnim argumenti-
ma. Specijalno je obele`je Duhovnog sveta da duh misli
da je ono na {ta ukazuje njegova ode}a. Razlog je {to je
intelekt taj koji obla~i svaku osobu u njemu.
Tada sve{tenicima beja{e re~eno sa Neba: „Skinite
va{u ode}u, obucite ode}u ministra dr`ave i ubedite sebe
da ste to vi.“ Oni u~ini{e tako i odmah po~e{e da razmi{lja-
ju iz svoje unutarnje prirode i koriste}i argumente koje
su iznutra odobrili, progovori{e u korist sopstvene inteli-
gencije. U taj mah se u blizini staze pojavi drvo i za~u{e se
re~i: „Ovo je drvo od znanja dobra i zla; pazite se da ne
jedete s njega.“ Ali ova trojica, glupa od sopstvene inteli-
gencije, zapali{e se `eljom da jedu sa njega, pa reko{e
jedan drugome: „Za{to ne bismo? To je dobro vo}e, zar
ne?“ I oni mu pri|o{e i jedo{e. Tog trenutka ova trojica
postado{e najbolji prijatelji, jer su delili ista uverenja; i
oni zajedno zakora~i{e na stazu sopstvene inteligencije,
koja vo|a{e put Pakla. Me|utim, video sam ih kako se
vra}aju otamo, jer jo{ nisu bili spremni za njega.
416
Bra~na ljubav
355. Drugo iskustvo
Jednom, gledaju}i u svet duhova, videh na livadi ne-
ke ljude obu~ene u ode}u poput one koju su nosili ljudi
u svetu. Na osnovu toga zaklju~ih da su oni tek prispeli
iz sveta. Ja im pri|oh i stadoh pored njih, kako bih mo-
gao da slu{am njihov razgovor.
Razgovarali su o Nebu, a jedan od njih, koji je znao
pone{to o Nebu, re~e da ono sadr`i takve predivne stvari
da onaj koji ih nije video ne bi mogao verovati da po-
stoje. On re~e da u njemu postoje vrtovi poput rajskih,
veli~anstvene palate izgra|ene u divnom stilu vrhunske
umetnosti, koje sijaju poput zlata, poduprte stubovima od
srebra ukra{enim nebeskim dragim kamenjem. [tavi{e, tu
su i ku}e od jaspisa i safira sa ogromnim tremovima sa
prednje strane, kroz koje ulaze an|eli. Unutar ku}a po-
stoje ukrasi koje nijedna umetnost i nikakve re~i ne mo-
gu opisati.
„[to se ti~e samih an|ela“, re~e on, „ima ih oba po-
la, mladi}a i mu`eva, devojaka i `ena. Devojke su toliko
lepe da se ne mogu uporediti ni sa ~im na Zemlji. Ali
`ene su jo{ i lep{e, izgledaju kao pravi modeli nebeske
ljubavi. Njihovi mu`evi izgledaju kao modeli nebeske
mudrosti, a svi se nalaze u cvetu mladosti. [to je najza-
nimljivije, niko od njih ne zna za postojanje ijedne druge
vrste seksualne ljubavi sem bra~ne ljubavi. Ono {to }e
vas iznenaditi jeste to i da mu`evi imaju trajnu sposob-
nost da u`ivaju njena zadovoljstva.“
Kada novoprido{li duhovi ~u{e da tamo nema druge
vrste seksualne ljubavi do bra~ne ljubavi i da oni imaju
trajnu sposobnost da u`ivaju njena zadovoljstva, oni se
nasmeja{e i reko{e: „To {to ka`e{ je neverovatno. Takva
sposobnost nije mogu}a, ti pri~a{ bajke.“
Ali u tom trenutku se me|u njima pojavi jedan an|eo
sa Neba koji re~e: „Molim vas, saslu{ajte me. Ja sam an|eo
sa Neba i u ovom trenutku `ivim sa svojom `enom ve}
hiljadu godina i sve to vreme sam u cvetu mladosti, ovakav
417
Emanuel Svedenborg
kakvog me vidite sada. To je rezultat bra~ne ljubavi koju
delim sa svojom `enom. Uveravam vas da sam imao i
da jo{ uvek imam trajnu sposobnost. Po{to vidim da vi
to smatrate nemogu}im, govori}u o ovoj temi racional-
no, prema svetlosti va{eg intelekta. Vi ne znate ni{ta o
iskonskom stanju ljudskih bi}a koje zovete stanjem inte-
griteta. Kod ljudi u tom stanju svi unutarnji regioni uma
otvoreni su direktno ka Bogu, i stoga su oni u braku lju-
bavi i mudrosti ili dobra i istine. Kako dobro ljubavi i
istina mudrosti trajno vole jedno drugo, oni neprestano
te`e ka sjedinjenju. Kada su unutarnji regioni uma otvo-
reni, ova duhovna bra~na ljubav dobija stalni podsticaj
da slobodno te~e nadole i prozvodi tu sposobnost.
Du{a osobe, budu}i u braku dobra i istine, nije pod-
lo`na samo tom stalnom podsticaju ka sjedinjavanju, ve}
i ka dono{enju plodova i reprodukovanju sebe. A kada
se unutarnji regioni ~oveka posredstvom tog braka dr`e
otvorenim pravo do du{e, a njihov stalni cilj je realizaci-
ja na najni`em nivou, to trajni podsticaj ka dono{enju
plodova i reprodukovanju sebe, to jest du{e, postaje tele-
san. Kako je najni`i nivo na koji du{a deluje u telu u
slu~aju bra~nog para najni`i izraz tamo{nje ljubavi i kako
on zavisi od stanja du{e, o~igledno je iz kojeg izvora ga
neprestano dobija.
Razlog zbog kojeg je plodnost ve~na jeste taj {to od
Boga zra~i univerzalna sfera, proizvode}i i {ire}i nebeske
efekte ljubavi i duhovne efekte mudrosti, te stoga i pri-
rodno stvaranje dece, ispunjavaju}i celo Nebo i celi svet.
Ova nebeska sfera ispunjava du{e svih ljudskih bi}a i si-
lazi kroz njihove umove u njihova tela dole do najni`eg
nivoa i daruje im reproduktivnu mo}. Ali ovo je mogu}e
jedino kod onih koji imaju otvoren prolaz od du{e kroz
vi{e i ni`e regione uma do najni`ih nivoa tela; to se de-
{ava onima koji dozvole sebi da ih Bog vrati u iskonsko
stanje stvaranja. Mogu vam re}i da mi za ovih hiljadu
godina dosad nikada nije nedostajala sposobnost ili snaga
418
Bra~na ljubav
ili mu`evnost. Nikada nisam osetio nikakvo smanjenje svo-
jih mo}i, jer se one neprestano obnavljaju neprekidnim
uticajem univerzalne sfere koju sam upravo pomenuo, i
koja ~ini tu sklonost radosnom, bez tuge koju ose}aju oni
koji pate od gubitka ovih mo}i.
[tavi{e, prava bra~na ljubav je upravo kao toplota
prole}a pod ~ijim uticajem sve klija i cveta. To je jedi-
na toplota na na{em nebu. Na njemu je bra~nim parovi-
ma prole}e neprestano prisutno, a ono je izvor njihove
krepkosti. Ali mi na Nebu imamo druga~ije vrste plod-
nosti od ljudi na Zemlji. Kod nas ona zna~i proizvodnju
duhovnih plodova, ljubavi i mudrosti ili dobra i istine.
@ena prima u sebe ljubav prema svom mu`u koja dolazi
iz njegove mudrosti, a mu` prima u sebe mudrost koja
dolazi iz ljubavi njegove `ene prema njemu. Zapravo, `e-
na je oblikovana da postane ljubav prema mudrosti svoga
mu`a, ne{to {to se de{ava primanjem {irenja njegove
du{e sa zadovoljstvom koje nastaje iz `elje da bude lju-
bav prema mudrosti svoga mu`a. Tako se ona pretvara iz
devojke u `enu. Kao rezultat toga, ljubav zajedno sa intim-
nim prijateljstvom neprestano raste u `eni, a mudrost za-
jedno sa svojom sre}om u mu`u; i to se nastavlja zauvek.
To je stanje an|ela na Nebu.“
Rekav{i to, an|eo pogleda ka ovima koji su nedav-
no do{li iz sveta. „Vi znate“, re~e im, „da ste, kada ste bili
pri snazi ljubavi, voleli svoje `ene, a da ste se nakon zado-
voljenja okrenuli od njih. Ali vi ne znate da nije snaga
ta koja ~ini da mi na Nebu volimo svoje `ene, ve} je lju-
bav ta koja nam daje snagu, a kako mi neprestano voli-
mo svoje `ene i snaga je na{a ve~na. Sigurno je da onaj
koji uvek voli svoju `enu, voli je svim svojim umom i
svim svojim telom. Jer ljubav okre}e sav um u celo telo
~oveka u pravcu onoga {to se voli; a kako se to de{ava i
sa druge strane, ona ih sjedinjuje tako da postaju jedno.“
„Ne}u vam pri~ati“, nastavi on, „o bra~noj ljubavi
koja je od stvaranja uro|ena mu{karcu i `eni i njenoj
419
Emanuel Svedenborg
sklonosti ka zakonitom sjedinjavanju; niti o sposobnosti
mu{karca da stvara potomstvo, koja je istovetna sa spo-
sobno{}u za umno`avanje mudrosti usled ljubavi prema
istini; niti o ~injenici da {to ~ovek vi{e voli mudrost iz
ljubavi prema njoj, odnosno istinu zbog dobra, to vi{e
ima prave bra~ne ljubavi i potencije koja je prati.“
420
XVI
LJUBOMORA
421
Emanuel Svedenborg
V Vatrenost dobre ljubavi skriva u sebi ljubav i
prijateljstvo, ali vatrenost zle ljubavi skriva u
sebi mr`nju i osvetu.
VI Vatrenost bra~ne ljubavi naziva se ljubomorom.
VII Ljubomora je kao goru}a vatra usmerena protiv
onih koji napadaju ljubav bra~nog partnera, i
kao u`asan strah od gubitka te ljubavi.
VIII Jedno`enci imaju duhovnu ljubomoru, a vi{e-
`enci prirodnu ljubomoru.
IX Ljubomora kod bra~nih parova koji se ne`no vo-
le predstavlja opravdan bol koji nastaje iz real-
nog razloga, bojazan da bi se njihova bra~na
ljubav mogla pocepati i tako uni{titi.
X Ljubomora kod bra~nih parova koji se ne vole
posledica je ve}eg broja razloga; u nekim slu~a-
jevima mo`e biti posledica raznih vrsta du{evnih
bolesti.
XI U nekim slu~ajevima ljubomora uop{te ne posto-
ji, ponovo iz vi{e razloga.
XII Postoji tako|e i ljubomora ljubavnica, ali je ona
po prirodi razli~ita od ljubomore `ena.
XIII Ljubomora postoji ~ak i me|u zverima i me|u
pticama.
XIV Ljubomora mu{karaca i mu`eva razli~ita je od
ljubomore devojaka i `ena.
Sada sledi obja{njenje ovih ta~aka.
422
Bra~na ljubav
nastanka ona ne li~i na ljubav, ve} na li~nog ili javnog ne-
prijatelja, koji napada i bori se protiv svakog ko preti da
ugrozi tu ljubav, mo`e se nazvati i braniocem ili spasiocem
ljubavi. Jer je u prirodi svake ljubavi da preraste u ogor~e-
nje i zlovolju, ako ne u bes, kada je li{ena svojih zadovolj-
stava. Ukoliko se ljubav, naro~ito ona dominantna, dodirne,
ose}a se du{evna uznemirenost; a ako joj taj dodir na{kodi, ona
postaje ogor~enje. Ove ~injenice nam omogu}uju da vidimo
da vatrenost nije najvi{i stepen ljubavi ve} ljubav u plamenu.
Ljubav prema jednom partneru i odgovaraju}a lju-
bav prema drugom su kao dva saveznika. Ali kada ljubav
prema jednom ustane protiv ljubavi prema drugom, one
postaju neprijatelji. Razlog je u tome {to je ljubav su{tina
~ovekovog `ivota, tako da svako ko napada njegovu lju-
bav napada i sam njegov `ivot. Tada se javlja ogor~enje
prema napada~u, kao {to se javlja u svakome ~iji je `ivot
ugro`en. Svaka ljubav ~ak i ona najmirnija, sposobna je
za takvo ogor~enje, kao {to se mo`e videti kod koko{aka,
gusaka i ptica svih vrsta. One se usprotivljuju i napada-
ju bez straha svakoga ko zapreti da ugrozi njihove mlade
ili ukrade njihovu hranu. Dobro je poznato da pojedine
`ivotinje pokazuju ljutnju, a divlje zveri bes kada se na-
padne njihov okot ili se ukrade njihov plen.
Razlog zbog kojeg se ljubav opisuje kao goru}a va-
tra jeste u tome {to ljubav nije ni{ta drugo do goru}a
toplota koja nastaje iz vatre an|eoskog sunca koje je ne-
patvorena ljubav. Ljubav je toplota poput toplote vatre,
{to se vidi na osnovu toplote `ivih tela koja ne dolazi iz
nekog drugog izvora do njihove ljubavi; kao i na osnovu
~injenice da se ljudi zagrevaju i plamte u skladu sa dubi-
nom njihove ljubavi. Na osnovu ovih napomena vidi se
da je vatrenost poput goru}e vatre ljubavi.
423
Emanuel Svedenborg
Na osnovu ovoga {to je gore navedeno vidi se da je
vatrenost duhovni sjaj ili plamen. Kako je ljubav u Du-
hovnom svetu toplota koja dolazi od tamo{njeg sunca i
ljubav u njemu iz daljine li~i na plamen, kao i nebeska
ljubav me|u an|elima na Nebu i kao paklena ljubav me-
|u duhovima u Paklu. Ali treba znati da ovaj plamen ne
gori poput plamena u Prirodnom svetu.
Razlog za{to vatrenost nastaje kada je ljubav napad-
nuta jeste u tome {to je ljubav `ivotna toplota svakog po-
jedinca. Kada je, dakle, napadnuta njegova `ivotna ljubav,
njegova `ivotna toplota se razgoreva, suprotstavlja i ras-
plamsava protiv napada~a. Ona se pona{a kao neprijatelj
koji koristi svoju silu i mo}, koja je kao plamen koji bu-
kti iz vatre prema svakome ko je razgoreva. Njena sli~-
nost sa vatrom vidi se u o~ima koje sijaju, licu koje crveni,
kao i u tonu glasa i pokretima. Ljubav, budu}i `ivotna to-
plota, to ~ini da bi spre~ila svoje ga{enje a sa njim i sav
svoj entuzijazam, `ivahnost i sposobnost ose}anja zado-
voljstva.
424
Bra~na ljubav
i mudrosti. Kod ~oveka su sva ose}anja njegove ljubavi
i sva poimanja njegove mudrosti postavljena u savr{enom
redu, tako da zajedno ~ine harmoni~nu celinu, to jest je-
dinstvo. Ose}anjima i poimanjima data je supstanca jer na
supstance deluju. Budu}i da je ljudski oblik sa~injen od
njih, o~igledno je da je, kada je ljubav napadnuta, i ceo
oblik skupa sa svim svojim detaljima smesta ili istovre-
meno napadnut. Kako sva `iva stvorenja od stvaranja ima-
ju usa|enu volju da zadr`e sopstveni oblik, njihovi ele-
menti navode celi skup da to `eli, a celina navodi ele-
mente na to isto. Stoga, kada je ljubav napadnuta, ona
koristi intelekt da se odbrani; intelekt se brani pomo}u
rasu|ivanja i ma{te koji mu omogu}avaju da zamisli re-
zultat; a naro~ito pomo}u stvari koje deluju jednoglasno
sa ljubavlju koja je napadnuta. Kada se to ne bi desilo,
ceo oblik bi propao usled li{avanja te ljubavi.
To je razlog {to, da bi se suprostavila napadima,
ljubav u~vr{}uje supstance od kojih je sa~injen njen oblik
i podsti~e ih da formiraju kreste ili {iljke, odnosno ~eki-
nje. To je priroda izliva ljubavi koji nazivamo vatreno{}u.
Ako ljubav nema priliku da se odupre, teskoba i bol se
ose}aju, jer ona predvi|a ga{enje svog unutarnjeg `ivota
sa svim njegovim zadovoljstvima. Ali ako se, s druge stra-
ne, s ljubavlju postupa dobro i umiruju}e, oblik se opu-
{ta, omek{ava i {iri, a supstanca koja ~ini njenu formu
postaje mekana, prijatna, topla i privla~na.
425
Emanuel Svedenborg
i druga ljubav pokazuju beskrajnu raznolikost. To se ja-
sno vidi na primeru an|ela Neba i duhova Pakla. U Du-
hovnom svetu i jedni i drugi oblici su sopstvene ljubavi;
pa ipak ne postoji nijedan an|eo na Nebu koji je identi-
~an drugome, u licu, govoru, hodu, pokretima i pona{a-
nju; niti postoji ijedan takav duh u Paklu, niti mo`e ikada
biti ma i da ih se na desetine hiljada stvori odjednom.
Na osnovu ovoga se vidi da postoji bezbroj podvrsta lju-
bavi jer isto toliko oblika ima. Isto va`i i za vatrenost, jer
je ona proizvod ljubavi; naime, nemogu}e je da vatrenost
jedne osobe bude identi~na sa vatreno{}u druge. General-
no postoji vatrenost dobre ljubavi i vatrenost zle ljubavi.
426
Bra~na ljubav
U ovu svrhu mo`emo uzeti neki jednostavan primer, jer
je namenjen i obi~nim ljudima tako|e. Uzmimo orah ili
badem i njihovo jezgro. Unutarnji nivoi kod dobrih ljudi
su kao orasi sa potpuno zdravim i dobrim jezgrom, okru`e-
nim svojom prirodnom korom. Sasvim je druga~ije kod
zlih: njihovi unutarnji nivoi su kao jezgro koje je suvi{e
gorko da bi se jelo, ili trulo i crvljivo, dok su njihovi spo-
lja{nji nivoi nalik na koru ili oklop koji deluje prirodno,
bilo da je crvenkast kao kora ili u duginim bojama kao
dragulj. To je njihov spolja{nji izgled, koji skriva u sebi ova-
kve unutarnje nivoe. Isto je i sa dvema vrstama vatrenosti.
427
Emanuel Svedenborg
poput vatre u drvenim deblima pod pepelom. Ako ovi
plamenovi ne izbiju u svetu, onda izbijaju posle smrti.
428
Bra~na ljubav
bav, bilo duhovna ili prirodna, ne mo`e kod dvoje ljudi
uvek biti ista, a jo{ i manje kod ve}eg broja ljudi.
Razlog {to je duhovna ljubomora, odnosno, ljubomo-
ra me|u duhovnim ljudima, kao vatra koja se raspaljuje
protiv onih koji ugro`avaju njihovu ljubav prema part-
neru, le`i u tome {to po~etak njihove ljubavi po~iva u
unutarnjim regionima njih dvoje; a ta ljubav napreduje
od tih po~etaka kroz ono {to proisti~e iz njih do svog ko-
na~nog odredi{ta. Pomo}u ovog, i prvih istovremeno, oni
srednji koji pripadaju umu i telu formiraju ljupku vezu.
Kako su ovi ljudi duhovni, oni gledaju na jedinstvo kao
na svoj cilj u braku, duhovni odmor koje ono pru`a i na
njegova zadovoljstva. Kako su oni tada proterali raskol iz
svojih sklonosti, njihova ljubomora je kao vatra koja se
raspiruje i obra~unava sa svojim napada~ima.
Razlog {to tako|e predstavlja u`asan strah le`i u to-
me {to njihova duhovna ljubav nastoji da ih u~ini jednim.
Ako se dakle, desi nesre}an slu~aj ili se pojavi neka naz-
naka razdvajanja, oni ose}aju strah koji preti razdvajanju
dva zdru`ena dela. Ovako su mi opisali ljubomoru oni
koji u`ivaju duhovnu bra~nu ljubav na Nebu. Jer postoji
prirodna bra~na ljubav, duhovna bra~na ljubav i nebeska
bra~na ljubav. Prirodni i nebeski oblici ljubavi i ljubomo-
re koji ih prate bi}e tema slede}a dva dela.
429
Emanuel Svedenborg
347). Isto va`i i za ljubomoru, po{to je ona u skladu sa nji-
hovom ljubavlju.
Priroda ljubomore me|u vi{e`encima sa istoka otkri-
vena je izjavama o~evidaca koje su zapisali neki pisci i gde
se ka`e da se `ene i ljubavnice zatvaraju kao zatvorenici
u radionicama i ~uvaju da bi se spre~io njihov bilo kakav
dodir sa mu{karcima. Nijedan ~ovek ne sme u}i u harem
ili deo u kojem su `ene zatvorene sem u pratnji evnuha.
Na `ene se pa`ljivo motri da ne upute po`udan pogled
na nekog prolaznika; ako se tako ne{to primeti, `ena se
ka`njava batinama. A ako se ponese bludno sa nekim
mu{karcem koji se u{unjao u dvori{te ili izvan njega, bi-
va ka`njena smr}u.
430
Bra~na ljubav
Svaka ljubav sadr`i strah i bol: strah od uni{tenja i
bol zbog toga. Isto tako i bra~na ljubav, ali njen strah i
bol se zovu vatrenost i ljubomora. Razlog zbog kojeg je,
kod parova koji se ne`no vole, ta vatrenost opravdana i
zdravorazumska, jeste {to istovremeno predstavlja strah od
gubitka ve~ne sre}e, ne samo sopstvene ve} i partnerove, i
zato {to predstavlja odbranu od preljube.
[to se ti~e ovog prvog, da predstavlja opravdan strah
od gubitka svoje i partnerove ve~ne sre}e, to je posledi-
ca svega onoga {to je dosad re~eno o pravoj bra~noj lju-
bavi i ~injenice da je ta ljubav izvor bla`enstva njihovih
du{a, razdraganosti njihovih umova, ushi}enja njihovih sr-
ca i zadovoljstava tela. Kako ona ostaju s njima zauvek,
oboje strepe od gubitka ve~ne sre}e. O~igledno je da je
ova vatrenost opravdana odbrana od preljube. Zbog toga
je ona poput vatre koja palaca prema svakom posezanju
{tite}i se od njega. O~igledno je da je ~ovek koji ne`no
voli svoju `enu ljubomoran, ali opravdano i razumno, u
skladu sa mudro{}u ~oveka.
431
Emanuel Svedenborg
i na ra~un njega i u `eni. Kada sam ih upitao u kojem se
delu ~ovekovog uma nalazi, odgovorili su mi da se nalazi u
njegovoj du{i, jer predstavlja odbranu od preljube, koja je
ono {to uglavnom uni{tava bra~nu ljubav. Dodali su i da se in-
telekt ~oveka otvrdne kada mu zapreti opasnost od nasi-
lja, pa poprima izgled roga kojim }e probosti protivnika.
432
Bra~na ljubav
dugo pothranjuje, dovodi um u dru{tvo sli~nih duhova,
odakle je te{ko izvu}i je. Ova neosnovana sumnja ja~a i
u telu, uzrokuju}i da sukrvica, to jest krv postane viskozna,
lepljiva, gusta, spora i kisela. Gubitak snage se pove}ava,
jer spre~ava um da se uzdigne iznad sumnji koje gaji.
Prisustvo snage uznosi um, a njen nedostatak ga deprim-
ira. To dovodi do toga da um tone, kolabira i postaje slab,
i uranja sve dublje i dublje u imaginarne sumnje dok ne
poludi. Rezultat toga je traganje za zadovoljstvom u sva-
|ama i neograni~enom poni`avanju.
433
Emanuel Svedenborg
dovesti jedino do talasa toplote prema kurvama i ledeno-
sti prema `enama. Spoj ova dva efekta proizvodi u ~oveku
takav jedan neukrotiv izliv ljubomore.
[to se ti~e drugog razloga, duboko ukorenjena `elja
za osvetom potpuno zaustavlja priliv bra~ne ljubavi, upija
je i guta, i pretvara njena nebeska zadovoljstva u pakle-
no zadovoljstvo osvete. Najbli`i njen cilj je `ena. Tako|e
se ~ini da je nekakva zlo}udna atmosfera, pro`eta otro-
vnim isparavanjem okolnih okruga, dopunski razlog.
434
Bra~na ljubav
377. (XII) Postoji tako|e i ljubomora ljubavnica, ali
je ona po prirodi razli~ita od ljubomore `ena.
Ljubomora `ena izvire iz unutarnjih nivoa njihove
li~nosti, a ljubomora ljubavnica sa spolja{njeg nivoa, tako
da su razli~ite po karakteru. Razlog {to ljubomora `ena
izvire iz unutarnjih nivoa je {to u njima stanuje bra~na
ljubav. To je zato {to brak, iz razloga {to je ~vrsto uspo-
stavljen ugovorom da traje zauvek, kao i zbog jednakih
prava jednog i drugog, sjedinjuje njihove du{e i formira
vi{u vezu izme|u njihovih umova. Kada se jednom ova
veza ili jedinstvo uspostave, oni postaju neraskidivi, ma
koliko da topla ili hladna ljubav me|u njima postane.
Zato poziv za vo|enje ljubavi koji uputi `ena pot-
puno zaledi ~oveka od unutra prema spolja. Ali na poziv
ljubavnice svom ljubavniku, to se ne de{ava. Ljubomora
po pitanju `ene pra}ena je te`njom za reputacijom radi
po{tovanja; ali pratnja ljubomore izostaje kada je re~ o
ljubavnici. Me|utim, ova dva tipa ljubomore su razli~ita,
u zavisnosti od toga gde se prima ljubav koja dolazi od
`ene a gde ona koja dolazi od ljubavnice, kao i od sta-
nja rasu|ivanja mu{karca koji je prima.
435
Emanuel Svedenborg
379. (XIV) Ljubomora mu{karaca i mu`eva razli~ita
je od ljubomore devojaka i `ena.
Me|utim, ove razlike se ne mogu jasno podvu}i, jer
je ljubomora druga~ija u slu~aju bra~nih parova koji se
vole duhovno i onih koji se vole samo prirodno; druga-
~ija je u slu~aju onih ~ije se sklonosti razlikuju i kod onih
koji su upregli svog partnera u jaram poslu{nosti. Ljubo-
mora mu{karaca je sama po sebi razli~ita od ljubomore
`ena. Ljubomora mu{karca vodi poreklo iz intelekta, a
`ene iz volje koja je pridru`ena intelektu mu{karca. Lju-
bomora mu{karca je stoga kao blesak besa i ljutnje, a lju-
bomora `ene je kao vatra suzbijena raznim strahovima,
raznim stavovima prema mu`u, razli~itim odnosom pre-
ma sopstvenoj ljubavi, i razli~itom razborito{}u koja ih kroz
ljubomoru spre~ava da ne otkriju svoju ljubav prema mu-
`u. Ove razlike postoje jer su `ene ljubav, a mu{karci pri-
jemnici ove ljubavi. [kodljivo je za `ene da tra}e svoju
ljubav na mu`eve, ali ne toliko za one koji primaju lju-
bav da je tra}e na `ene.
Druga~ije je kod duhovnih ljudi. U njihovom slu-
~aju ljubomora mu`a prenosi se na `enu, ba{ kao {to se
njena ljubav prenosi na njega. Stoga izgleda kao da je
istovetno predvi|eno da se svaka od strana suprostavlja
onome ko je ugro`ava. Me|utim, ljubomora `ene udahn-
juje se u njenog mu`a da bi se odupro naporima kurve
da ga savlada; ova ljubomora je kao bol koji donosi suze
u o~i i pe~e savest.
*****
380. Ovde }u izneti dva iskustva od kojih je ovo prvo.
Jednom sam bio zapanjen velikim brojem ljudi koji
su gledali na prirodu kao na izvor stvaranja, te stoga i
svega ispod i iznad sunca. Kada vide ne{to, oni ka`u
odaju}i iskreno priznanje: „Ovo je sigurno delo prirode.“
A kada ih zapitate za{to ka`u da je to delo prirode a ne
436
Bra~na ljubav
Boga, oni se tada slo`e sa stanovi{tem da je Bog stvo-
rio prirodu, tako da mogu sa lako}om re}i i da je ono
{to vide stvorio Bog i da je delo prirode, a onda ka`u
onako za sebe mrmljaju}i skoro ne~ujno: „[ta je Bog do
priroda?“ Ovo la`no uverenje da je priroda stvorila uni-
verzum, ludost koju oni smatraju mudro{}u, ~ini ih toliko
oholim da na sve one koji priznaju da je Bog stvorio uni-
verzum gledaju kao na mrave koji puze po zemlji gaze}i
utabanom stazom, a na druge kao na leptire koji lepr{aju
u vazduhu. Svoju dogmu nazivaju snom, jer vide stvari
koje drugi ne mogu, i ka`u: „Ko je ikad video Boga?
Svi mi mo`emo da vidimo prirodu.“
Dok sam se ~udio tolikoj brojnosti takvih ljudi,
jedan an|eo do|e, stade pored mene i re~e mi: „O ~emu
razmi{lja{?“ Ja mu odgovorih: „Koliko ima ljudi koji ve-
ruju da je priroda stvoritelj univerzuma?“ „Ceo Pakao“,
odgovori mi an|eo, „sa~injen je od takvih ljudi; tamo se
oni nazivaju sotonama i |avolima. Oni koji su formirali
~vrstu veru u prirodu te stoga porekli postojanje Boga,
sotone su; oni koji su potro{ili svoje `ivote na zlo~ine te
tako prognali iz svojih srca svako priznanje Boga, |avoli
su. Ali ja }u te povesti u srednje {kole u jugozapadnoj
~etvrti gde `ive takvi ljudi koji jo{ nisu oti{li u Pakao.“
I on me uze za ruku i povede me. Tamo ugledah
neke kolibe koje predstavljahu srednje {kole i jednu zgra-
du po sredini koja je izgledala kao njihovo sedi{te. Bila
je sagra|ena od crnog kamena prekrivenog staklenim plo-
~ama, koje su se sijale kao da su od zlata i srebra, ili pak
minerala liskuna. Tu i tamo bejahu posute {koljke sli~nog
sjaja.
Pri|osmo ovoj zgradi i pokucasmo. Neki ~ovek nam
brzo otvori vrata i po`ele dobrodo{licu. Potom po`uri pre-
ma stolu i donese nam ~etiri knjige rekav{i: „Svaka od ovih
knjiga sadr`e mudrost koju ve}ina kraljevstava danas odo-
brava. Ova knjiga sadr`i mudrost koju odobravaju mnogi
u Francuskoj, ovu mnogi u Nema~koj, ovu neki u Holandiji,
437
Emanuel Svedenborg
a ovu neki u Britaniji.“ „Ako `elite da vidite“, nastavi
on, „u~ini}u da se ove ~etiri knjige sijaju pred va{im o~i-
ma.“ Tada se slava njegove reputacije izli i razli po knjiga-
ma, od ~ega one zasja{e svetlo{}u koja odmah nestade iz
na{eg vidokruga. Upitasmo ga: „[ta to pi{e{ sada?“ On nam
odgovori da iznosi iz svoje riznice i izla`e samo jezgro
mudrosti, koje se mo`e sa`eti u slede}em: 1. Da li priro-
da duguje svoje postojanje `ivotu ili `ivot prirodi, 2. Da
li centar duguje svoje postojanje prostranstvu ili prostran-
stvo centru, 3. O centru i prostranstvu prirode i `ivota.
Rekav{i to, ponovo sede za sto, a mi pro{etasmo nje-
govom prostranom {kolom. Na njegovom stolu nalazila
se sve}a jer nije bilo dnevne svetlosti ve} mese~ina kao
da je no}. Ono {to me je iznenadilo bilo je to {to se ~i-
nilo da se sve}a kre}e okolo i baca svoju svetlost svuda
po prostoriji, ali kako je fitilj bio potkresan davala je
malo svetlosti. Dok je on pisao, videli smo slike raznih
oblika kako se di`u sa stola na zidove. Na toj mese~ini
li~ile su na prelepe ptice iz Indije. Ali kad smo otvorili
vrata, na dnevnoj svetlosti poprimile su izgled no}nih
ptica sa mre`astim krilima. To su bile o~igledne istine
preokrenute u la`i navo|enjem dokaza koje je on dovitlji-
vo povezao u skladne nizove.
Kad smo to videli, pri|osmo stolu upitav{i ga {ta
sada pi{e. „Svoju prvu tvrdnju“, re~e on, „o tome da li
priroda duguje svoje postojanje `ivotu ili `ivot prirodi.“
Re~e da u vezi s ovim mo`e potvrditi i jedno i drugo,
u~iniv{i da deluju jednako istinito. Ali zbog izvesnog
skrivenog straha, koji mu nije jasan, usu|uje se da doka-
`e samo tvrdnju da priroda duguje svoje postojanje `i-
votu, odnosno da poti~e od `ivota, a ne obrnuto, da `ivot
poti~e ili dolazi od prirode.
Mi ga ljubazno upitasmo kakav je to skriveni strah
koji ne mo`e objasniti. On odgovori da je to bojazan da
ga sve{tenici ne nazovu obo`avateljem prirode, odnosno
ateistom, a laici osobom nezdravog uma, jer su to ili
438
Bra~na ljubav
slepo veruju}i ili ljudi koji shvataju zna~enje stvari pro-
u~avanjem argumenata koji ih podr`avaju.
Tada, sa izvesnom ozloje|eno{}u vatrenosti prema isti-
ni, mi ga upozorismo rekav{i: „Prijatelju, ti gre{i{ veoma.
Tvoja mudrost, koja nije ni{ta drugo do ume}e pisanja,
odvela te je pogre{nim putem, a tvoja `elja za reputaci-
jom navela te je da dokazuje{ ono u {ta ne veruje{. Zar
ne zna{ da je ljudski um u stanju da se uzdigne iznad
~ulnih stvari, odnosno misli izazvanih telesnim ~ulima; a
kada se tako uzdigne on mo`e videti produkte `ivota na
vi{em nivou a produkte prirode na ni`em? [ta je `ivot
do ljubav i mudrost, a {ta priroda do prijemnik ljubavi i
mudrosti, sredstvo realizacije njihovih dejstava i svrhe? Da
li oni mogu biti jedno sem kao nadre|eni i podre|eni?
Svetlost sigurno ne mo`e biti jedno sa okom, niti zvuk
sa uvom. [ta je uzrok ovih ~ula ako ne `ivot i {ta je
uzrok njihovih oblika ako ne priroda? [ta je ljudsko telo
do organ za primanje `ivota? I zar svi njegovi delovi ni-
su organski konstruisani da proizvode efekte koje ljubav
`eli i koje intelekt smisli? Sigurno je da telesni organi
poti~u od prirode, ali ljubav i misli poti~u od `ivota. Zar
se oni me|usobno poprili~no ne razlikuju? Uzdigni svoj
um malo vi{e i vide}e{ da emocije i misli poti~u od `i-
vota; da emocije poti~u iz ljubavi a misli iz mudrosti, a
i jedne i druge od `ivota jer ljubav i mudrost ~ine `ivot,
kao {to je prethodno re~eno. Ako uzdigne{ svoju intelek-
tualnu sposobnost jo{ malo vi{e, vide}e{ da ljubav i mu-
drost ne mogu postati ako negde nemaju izvor, a taj izvor
je Ljubav sama i Mudrost sama, odnosno @ivot sam. Oni
su Bog, koji je izvor prirode.“
Nakon toga porazgovarasmo sa njim o drugom pi-
tanju, da li centar duguje svoje postojanje prostranstvu ili
prostranstvo centru, upitav{i ga za{to raspravlja o ovome.
On nam odgovori da je njegov cilj da do|e do zaklju~ka
o centru i prostranstvu prirode i `ivota, odnosno o pore-
klu jednog i drugog. Kada ga upitasmo za mi{ljenje, on
439
Emanuel Svedenborg
nam odgovori isto {to i pre, da mo`e dokazati obe tvrd-
nje, ali da iz straha od gubitka svoje reputacije, dokazuje
da prostranstvo poti~e, to jest dolazi iz centra. „Svejed-
no“, re~e on, „znam da je ne{to postojalo pre sunca, da
je bilo raspodeljeno {irom tog prostranstva i to je samo
sebe dovelo u red stvoriv{i centre.“
Vatrenost na{eg negodovanja podsta~e nas da mu
ka`emo: „Prijatelju, ti si lud.“ Na ove re~i, on odma~e sto-
licu od stola, pogleda nas upla{eno, ali onda nastavi da
nas slu{a sa osmehom na licu. „[ta mo`e biti lu|e“, na-
stavismo mi, „nego re}i da centar duguje svoje poreklo
prostranstvu? Uzmimo da tvoj centar predstavlja sunce, a
tvoje prostranstvo univerzum; dakle, ti smatra{ da je uni-
verzum nastao bez sunca, zar ne? Sigurno je da sunce pro-
izvodi prirodu i sva njena svojstva koja isklju~ivo zavise
od toplote i svetlosti koju ono zra~i i koje se {ire kroz
atmosferu, zar ne? Gde bi one mogle biti pre nego je po-
stalo sunce? Kasnije u razgovoru }emo objasniti njihovo
poreklo. Zar atmosfere i sve na zemlji nije poput povr{i-
ne, ~ije je centar sunce? [ta bi nastalo od njih svih da
nije sunca? Da li bi one mogle da traju i jedan trenutak?
[ta su one bile pre nego je postalo sunce? Da li bi mogle
opstati? Zar nije opstanak ve~iti nastanak? Kako opstanak
svega u prirodi zavisi od sunca iz toga sledi da i njihov
nastanak zavisi od sunca. Svako to mo`e videti i priznati
na osnovu sopstvenog iskustva.
Zar ono {to je logi~ki kasnije ne opstaje na osnovu
onoga {to je logi~ki pre kao {to iz njega i nastaje? Uko-
liko je povr{ina bila ranije, a centar kasnije, zar posto-
janje onoga {to je ranije ne bi zavisilo od onoga {to je
kasnije. Pa ipak, ovo je suprotno zakonima reda. Kako
ono {to je kasnije mo`e proizvesti ono {to je bilo rani-
je, ili spolja{nje proizvesti unutarnje ili gluplje nevinije?
Stoga kako mogu povr{ine koje ~ine prostranstvo proiz-
vesti centre? Svako mo`e da vidi da je to suprotno zako-
nima prirode.
440
Bra~na ljubav
Ove dokaze smo izveli iz racionalne analize da po-
ka`emo da centar proizvodi prostranstvo, a ne obratno;
iako svako ko ispravno razmi{lja to sam mo`e videti i bez
ovih dokaza. Ka`e{ da je prostranstvo samo proizvelo
sopstveni centar. Da li se to desilo slu~ajno da je sve
slilo u takav jedan predivan i neverovatan red, tako da
jedna stvar nastaje na ra~un druge, a svaka pojedina stvar
na ra~un ljudskih bi}a i njihovog ve~nog `ivota? Da li
priroda, inspirisana nekom ljubavlju i deluju}i putem mu-
drosti, mo`e proizvesti takve efekte i mo`e li pretvoriti
ljudska bi}a u an|ele i napraviti an|ela? Ako uzme{ u
obzir ove pretpostavke i razmisli{, sru{i}e se tvoja pred-
stava o prirodi koja postaje iz prirode.„
Nakon toga ga upitasmo {ta je mislio i {ta misli pod
tre}om tvrdnjom o centru i prostranstvu prirode i `ivota.
Da li veruje da su centar i prostranstvo prirode isto {to
i centar i prostranstvo `ivota?
On re~e da se ovde on dvoumi. Ranije je verovao
da je unutarnja aktivnost prirode `ivot, a da ljubav i mu-
drost, koje su su{tinski delovi ljudskog `ivota, dolaze iz
ovog izvora; da ih proizvode toplota i svetlost koje do-
laze od vatre sunca a da ih atmosfera prenosi. Ali sada,
nakon ovoga {to je ~uo o `ivotu ljudi posle smrti, po~eo
je da sumnja, a ta sumnja mu naizmeni~no uzdi`e i de-
primira um. Kada ga uzdigne, on priznaje centar koji mu
je prethodno bio sasvim nepoznat; kada ga deprimira, on
vidi centar za koji je mislio da je jedini. @ivot iz centra
prethodno mu je bio nepoznat, a prirodu iz centra je sma-
trao jedinom, dok je svaki centar okru`en prostranstvom.
Mi rekosmo da to odobravamo sve dok je o voljan
da sagleda centar i prostranstvo prirode iz centra i pro-
stranstva `ivota, a ne obratno. Podu~ili smo ga da iznad
Neba an|ela postoji sunce koje je nepatvorena ljubav; ono
deluje goru}e kao sunce sveta, a toplota koju zra~i izvor
je volje i ljubavi me|u an|elima i ljudskim bi}ima, a
svetlost koju zra~i proizvodi njhov intelekt i mudrost.
441
Emanuel Svedenborg
Proizvodi `ivota nazivaju se duhovnim, a proizvodi sunca
sveta spremi{ta su `ivota i nazivaju se prirodnim. Prostran-
stvo koje dolazi iz centra `ivota naziva se Duhovnim sve-
tom, koji se odr`ava u `ivotu pomo}u sopstvenog sunca,
a prostranstvo prirode naziva se Prirodnim svetom, koji
opstaje zahvaljuju}i sopstvenom suncu. Sada, kako se pro-
stor i vreme ne mogu pripisati ljubavi i mudrosti, ve}
njihovo mesto zauzimaju stanja, prostranstvo koje okru-
`uje sunce Neba an|ela nije prostorna veli~ina iako je unu-
tar prostorne veli~ine prirodnog sunca i prisutno je kod
`ivih bi}a tamo, u zavisnosti od njihove sposobnosti da
primaju, a to odre|uju njihovi oblici.
Ali on tada upita: „[ta je izvor vatre u suncu sveta,
prirodnom suncu?“ Mi mu odgovorismo da je to sunce
Neba an|ela, koje nije vatra, ve} Bo`anska ljubav koja
neposredno zra~i od Boga, koji je ljubav sama. Kako se
on za~udi, mi mu to objasnismo ovako. „Ljubav je po
svojoj su{tini duhovna vatra; zato vatra u duhovnom smi-
slu Re~i predstavlja ljubav. Zato se sve{tenici u crkvi
mole da im ta nebeska vatra, koja zna~i ljubav, ispuni
srca. Vatra na oltaru i vatra na sve}njaku u {atoru Izra-
eli}ana ne predstavljaju ni{ta drugo do izraz Bo`anske
ljubavi. Toplota krvi ili `ivotna toplota ljudskih bi}a i
`ivotinja uop{te, ne dolazi iz drugog izvora do iz ljubavi
koja tvori njihov `ivot. Zato se ljudi zacrvene, zagreju i
planu kada njihova ljubav postane vatrena ili preraste u
ljutnju i ogor~enje. Stoga ~injenica da duhovna toplota,
budu}i ljubav, proizvodi prirodnu toplotu u ljudskim bi}i-
ma u toj meri da se njihova lica i udovi zacrvene i zapale,
mo`e nam poslu`iti kao dokaz da je izvor vatre prirod-
nog sunca vatra duhovnog sunca, koja je Bo`anska ljubav.
Dakle, po{to prostranstvo nastaje iz centra, a ne
obratno, a centar `ivota, koji je sunce Neba an|ela, pred-
stavlja Bo`ansku ljubav koja neposredno zra~i od Boga,
koji je u sredini tog sunca; i po{to to sunce stvara sunce
Prirodnog sveta, a iz njega prostranstvo koje se naziva
442
Bra~na ljubav
Prirodnim svetom, o~igledno je da je univerzum stvorio
Bog jedini.“
Nakon toga mi krenusmo, a on nas isprati do izlaza
iz dvori{ta srednje {kole, razgovaraju}i sa nama o Nebu
i Paklu i o Bo`anskom vo|stvu, pokazuju}i novu o{tro-
umnost.
443
Emanuel Svedenborg
i obasja ih? Ljubav i lepota su stoga isto. Ljubav sa unu-
tarnjeg nivoa boji lice neveste nekakvim plamenom, ~ije
isijavanje daje njenom `ivotu purpurni odsjaj zore. Svako
mora biti svestan da ovaj plamen {alje zrake u njene o~i,
a iz tih centara {iri se po licu, zaranja u njene grudi i
pali njeno srce tako da njegova toplota i svetlost deluju
na prolaznika na isti na~in kao vatra. Toplota je ljubav,
svetlost je lepota ljubavi. Ceo svet se sla`e u ~vrstom uve-
renju da ljubav ~oveka odre|uje njegovu privla~nost i
lepotu. Ali postoji razlika izme|u ljubavi koju ose}a mu-
{ki pol i one koju ose}a `enski pol. Mu{ka ljubav je lju-
bav prema bivanju mudrim, `enska ljubav je ljubav prema
voljenju mu{ke ljubavi prema bivanju mudrim. Dakle, {to
vi{e mladi}i vole mudrost, to su oni devojkama privla~-
niji i lep{i; a {to vi{e devojke vole mudrost mladi}a, to
su mladi}ima privla~nije i lep{e. Upravo onako kako lju-
bav jedne osobe ide da se susretne i zagrli sa ljubavlju dru-
ge, tako ~ine i njihove lepote. Na ovaj na~in zaklju~io sam
da ljubav oblikuje lepotu tako da li~i na nju.“
444
Bra~na ljubav
se ljube i spajaju me|usobno; to je ono {to se naziva
ljubavlju. Tada oni jedno drugom li~e na modele lepote.
Ukratko, mudrost je kao svetlost ili blistavost vatre, koja
zaslepljuje o~i, i tom prilikom proizvodi lepotu.“
445
XVII
447
Emanuel Svedenborg
slabi, kako oni sti~u znanje i sposobnost sami, a
ne od svojih roditelja.
XII Ova sfera napreduje odre|enim redom od svog
cilja kroz uzroke do efekata i proizvodi cikluse
aktivnosti; na taj na~in stvaranje se odr`ava u
stanju koje je predvi|eno i obezbe|eno.
XIII Ljubav prema deci opada, ne raste.
XIV Stanje ljubavi kod `ena druga~ije je pre za~e}a,
a druga~ije kasnije, u vreme trudno}e.
XV Postoje duhovni razlozi, a otuda i prirodni raz-
lozi, za povezivanje bra~ne ljubavi roditelja sa
njihovom ljubavlju prema deci.
XVI Ljubav prema mla|oj i starijoj deci je druga~ija
kod duhovnih i prirodnih bra~nih parova.
XVII Kod duhovnih ta ljubav dolazi iznutra ili iz ono-
ga {to je pre, ali u slu~aju prirodnih dolazi
spolja ili onoga {to je posle.
XVIII To je razlog postojanja te ljubavi kod bra~nih
parova koji se vole, kao i kod onih koji se ne vole.
XIX Ljubav prema deci nastavlja se nakon smrti,
naro~ito kod `ena.
XX @ene podi`u decu pod vo|stvom Boga, a ona
rastu fizi~ki i inetelektualno kao u svetu.
XXI Bog je obezbedio da se njihova detinja nevinost
pretvori u nevinost mudrosti, tako da deca po-
staju an|eli.
Sada sledi obja{njenje ovih ta~aka.
448
Bra~na ljubav
predodredio u ~inu stvaranja i kasnije obezbedio. Svaka
emanacija iz nekog predmeta, koja ga okru`uje i opkoljava,
naziva se sferom; kao na primer, sfera svetlosti i toplote
koje dolaze od sunca i okru`uju ga, sfera `ivota koja do-
lazi od osobe i okru`uje je, sfera mirisa koja dolazi od `bu-
na i okru`uje ga, sfera privla~nosti koja dolazi od magne-
ta i okru`uje ga itd.
Ali univerzalne sfere koje se ovde pominju dolaze
od Boga i okru`ujuju Ga. One zra~e sa sunca Duhovnog
sveta u ~ijoj sredini je On. Sfera toplote i svetlosti, ili {to
je isto, sfera ljubavi i mudrosti, zra~e od Boga preko tog
sunca da realizuju Njegove ciljeve, koji su Njegove svr-
he. Ali sferama se daju razli~ita imena u zavisnosti od svr-
ha kojima slu`e. Bo`anska sfera, koja ima za cilj o~uvanje
univerzuma u stanju u kojem je stvoren kroz niz gene-
racija, naziva se reproduktivnom sferom. Bo`anska sfera
koja ima za cilj o~uvanje generacija u njihovim po~ecima
i kasnije u njihovom razvoju, naziva se sferom za{tite ono-
ga {to je stvoreno. Osim ove dve, postoje i mnoge druge
Bo`anske sfere, kojima se daju razli~ita imena u zavisno-
sti od njihove svrhe (videti odeljak 222). Realizacija ovih
svrha pomo}u ovih sfera je Bo`anska promisao.
449
Emanuel Svedenborg
zaustavljaju ili prestaju da postoje. (Vi{e o ovoj temi na}i
}ete u obja{njenju ta~ke XII (odeljak 400).
450
Bra~na ljubav
kao omotom, a pored toga nalazi se u vo}u, kao u ku}i,
i hrani se sokovima kao mlekom. Da ne{to sli~no posto-
ji i me|u mineralima, vidi se po matricama i rudnim
`ilama u kojima se nalaze i ~uvaju drago kamenje i ple-
meniti metali.
451
Emanuel Svedenborg
vremena i prostora, neposredno i prisutno svuda od prve
do poslednje stvari?
U ovome {to sledi opisa}emo kako se to Bo`ansko
delo, koje je Gospodnja Bo`anska promisao, prima od stra-
ne `ivih bi}a. ^injenica da majke i o~evi {tite i poma`u
decu, jer ona nisu u stanju da se za{tite i pomognu sebi,
nije razlog te ljubavi, ali je racionalan razlog koji ta lju-
bav spu{ta na intelekt. Jer da je to jedini razlog, da nije
ljubavi koja je u ~oveka udahnuta i koja ga nadahnjuje, i
da nije zakona ili kazni da ga prinude, ~ovek se ne bi bri-
nuo o svojoj deci vi{e nego {to bi to radila neka statua.
452
Bra~na ljubav
~ini da zli roditelji {tite svoje potomstvo i da mu poma-
`u. Da to nije tako, pre`ivelo bi svega nekoliko pred-
stavnika ljudske rase a nijedna od divljih `ivotinja, koje
su ipak od neke koristi. Ove ~injenice poja{njavaju da je
svako sklon ljubavi, za{titi i pomo}i svom potomstvu
zbog sebi svojstvene ljubavi.
453
Emanuel Svedenborg
394. (VII) Ova sfera je tako|e i sfera nevinosti i mi-
ra koji dolaze od Boga.
Nevinost i mir su dva najli~nija obele`ja Neba. Ta-
ko se nazivaju jer dolaze direktno od Boga; jer je On ne-
vinost sama i mir sami. Zbog nevinosti se Bog naziva
Jagnjetom, a On o miru ka`e.
Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam. (Jovan 14:27)
Na isto se misli pod mirom koji ljudi treba da po-
`ele pozdravljaju}i grad ili ku}u u koju ulaze; ako je ku-
}a dostojna, njihov mir do}i }e na nju, ali ako nije, mir
se njima vra}a (Mateja 10:11-15). Ovo je tako|e razlog {to
se Bog naziva „Knez Mirni“. (Isaija 9:6)
Slede}i razlog za{to su nevinost i mir najintimnija
obele`ja Neba jeste taj {to je nevinost bit svake dobre
stvari, a mir je bla`enstvo svakog zadovoljstva koje pri-
pada dobru. (Vidite moju knjigu Nebo i Pakao; o stanju
nevinosti an|ela na Nebu, odeljci 276-283; i o stanju mi-
ra na Nebu, 284-290).
454
Bra~na ljubav
sebi ne pripisuju ni{ta; sve {to primaju pripisuju svojim
roditeljima. Ona su zadovoljna malim poklonima koji im
se daju. Ne brinu o hrani, o ode}i ili o budu}nosti. Ne uzda-
ju se u svet niti `ele mnogo od njega. Vole svoje rodite-
lje, svoje dadilje, svoje drugove, s kojima igraju nevine
igre. Deca dozvoljavaju sebi da budu vo|ena, slu{aju i
pokoravaju se. Takva je nevinost detinjstva, koja je uzrok
one vrste ljubavi koja se zove roditeljskom naklono{}u.
455
Emanuel Svedenborg
tela, i nikada se ne umore od dr`anja dece u krilu dok
ih umotavaju i peru.
Na vi{e mesta gore, pokazao sam da se ljubav i njena
zadovoljstva prenose s jednog na drugog bra~nog partnera
~ulom dodira. Ono tako|e slu`i da prenese du{evna stanja,
jer su ruke poslednji deo osobe, a prvi je istovremeno pri-
sutan u poslednjem. Na ovaj na~in svi delovi tela i svi de-
lovi uma, koji le`e izme|u, dr`e se zajedno u neraskidivoj
vezi. Zato je Isus dodirivao decu (Matej 19:13, 15; Marko
10:13, 16), bolesne je le~io dodiruju}i ih; a oni koji bi ga
dotakli bivali bi izle~eni. To je tako|e razlog za{to se danas
rukopolo`enje sve{tenika vr{i polaganjem ruku. Ove ~inje-
nice poja{njavaju da se nevinost roditelja i dece sre}e u dodi-
ru, naro~ito rukama, i tako se oni sjedinjuju kao poljupcima.
456
Bra~na ljubav
Dobro je poznato da se ljubav prema deci ili rodi-
teljska naklonost smanjuje u skladu sa gubljenjem nevi-
nosti iz njih; to se nastavlja do ta~ke kada deca napu{taju
dom u slu~aju ljudskih bi}a, a u slu~aju zveri i ptica do
ta~ke gubljenja iz vidokruga i zaboravljanja na to ~ije su
potomstvo. Kao ne{to potvr|eno, ovo nam mo`e poslu`iti
da zaklju~imo da nevinost koja se uliva u obe strane
proizvodi ljubav poznatu kao roditeljska naklonost.
457
Emanuel Svedenborg
Svaka radnja u univerzumu napreduje od svog cilja,
kroz uzrok do rezultata. Ovo troje je su{tinski nedeljivo,
iako se ~ini mogu}e imati o njima odvojenu predstavu.
Jer cilj nije ni{ta ako se ne sagleda zajedno sa rezultatom
prema kojem je usmeren, niti ijedno od njih predstavlja
i{ta ako nema uzrok koji }e ih podr`ati, predvideti i uspo-
staviti vezu me|u njima.
Svaka osoba ima podsticaj ove vrste utisnut u sebe
kako uop{te tako i u svakoj pojedinosti; ba{ kao volju,
intelekt i delovanje. U ovom slu~aju svaki cilj je pitan-
je volje, svaki uzrok je pitanje razumevanja, a svaki re-
zultat je pitanje delovanja. Isto tako svaki cilj je pitanje
ljubavi, svaki delotvoran uzrok je pitanje mudrosti, a sva-
ki efekat koji rezultira iz njega pitanje je svrhe. Razlog
tome je {to je volja prijemnik ljubavi, intelekt mudrosti,
a delovanje svrhe. Kako delovanje ~oveka uop{te i poje-
dina~no napreduje od volje, kroz intelekt do radnje, tako
isto napreduje od ljubavi, kroz mudrost do svrhe. Me|u-
tim, mudrost ovde ozna~ava sve {to se odnosi na rasu-
|ivanje i mi{ljenje. O~igledno je da sve troje ~ine jedno
u rezultatu. Oni pojmovno tako|e ~ine jedno pre nego se
efekat realizuje, kao {to se mo`e videti na osnovu ~inje-
nice da se tu ni{ta sem odlu~nosti ne me{a. Jer u umu
cilj zapo~inje od volje, proizvodi uzrok u intelektu i pred
sobom postavlja nameru; a namera je kao radnja pre ne-
go se realizuje. Zato mudri ljudi kao i Bog tretiraju na-
meru kao ~in.
Da li ijedno racionalno bi}e mo`e da ne vidi ili da
ne prizna kad ~uje, da ovo troje dolazi od nekog primar-
nog uzroka, i da je taj uzrok ljubav, mudrost i svrha, ko-
je neprestano dolaze od Boga, Stvoritelja i Osloboditelja
univerzuma deluju}i kao jedno? Ka`i mi, ako mo`e{,
odakle bi drugo mogle do}i?
458
Bra~na ljubav
U ovom slu~aju, cilj je volja ili ljubav prema stvaranju;
srednji uzrok kroz koji i u koji se cilj uvodi je bra~na
ljubav. Progresivni niz efikasnih uzroka sastoji se od vo-
|enja ljubavi, za~e}a, razvoja embriona ili fetusa koji je
stvoren. Rezultat je ra|anje datog fetusa. Iako cilj, uzrok
i rezultat predstavljaju tri uzastopne faze, one ipak ~ine
jedno u ljubavi prema stvaranju, u svakom pojedina~nom
uzroku i u stvarnom rezultatu. One su samo delotvorni uzro-
ci koji napreduju po fazama u vremenu, jer predstavljaju
prirodni proces, iako cilj ili volja ili ljubav ostaju kon-
stantno isti. U prirodnim procesima ciljevi napreduju kroz
faze u vremenu, a da nisu privremeni. Ali se oni ne
mogu desiti i pokazati dok rezultat ili svrha ne nastanu
i postanu subjekat. Pre toga ljubav ne mo`e voleti ni{ta
sem napredovanje, jer nije u stanju da stekne snagu i po-
stane stalna.
Dobro je poznato da ovakve faze imaju svoje peri-
ode, koje vode o~uvanju stvaranja u uslovu koji je pred-
vi|en i obezbe|en. Me|utim, faze ljubavi prema deci, od
najve}e do najmanje i krajnje, do kraja na kom se zaus-
tavlja i prestaje da postoji, idu unazad, jer zavise od sma-
njenja nevinosti u subjektu, kao i od perioda.
459
Emanuel Svedenborg
dodatni razlog {to je ova ljubav ograni~ena na ljudska
bi}a i {to se ne nalazi kod zveri i ptica. Razlog {to se ova
ljubav pove}ava kako opada rezultat le`i u ~ovekovom
ponosu zbog njegovog polo`aja, koji se pove}ava kako
se njegov polo`aj pove}ava. U narednom poglavlju (XVI)
vide}e se kako ljubav prema polo`aju i ponosu prima u
sebe ljubav prema deci koja se uliva od Boga i ~ini je
naizgled sopstvenom.
460
Bra~na ljubav
kada ka`u da su obogatili Nebo sa onoliko an|ela koliko
imaju potomaka i da su ulep{ali svoje zajednice sa ono-
liko slugu koliko dece imaju.
461
Emanuel Svedenborg
unutarnje ose}aje, odnosno njihove vrline i dobro vlada-
nje, i po~inju da obra}aju pa`nju samo na spolja{nje ka-
rakteristike koje na|u za privla~ne. Za njih se njihova
ljubav vezuje, u~vr{}uje i prijanja. To dovodi do toga da
zatvaraju o~i na njihove gre{ke, iznalaze izgovore za njih
i odobravaju ih. Razlog je u tome {to je kod njih ljubav
prema potomstvu istovremeno i ljubav prema sebi, a ona
prijanja za spolja{njost osobe koja se voli ne ulaze}i u
nju, kao {to ne ulazi ni u sebe.
462
Bra~na ljubav
407. Ovde }u opisati zapanjuju}e iskustvo. U Du-
hovnom svetu video sam o~eve kako gledaju na predstavlje-
ne im bebe sa mr`njom, skoro sa besom, i tako divlja~ki
da bi ih ubili kad bi mogli. Ali ~im bi im rekli da su to
njihove bebe ({to nije bila istina), njihov bes i divlja{tvo
bi odmah nestali, i zavoleli bi ih ludo. Oni su mogli da
ose}aju tu ljubav i tu mr`nju istovremeno, ako su u svetu
bili iznutra podli i gajili neprijateljstvo prema Bogu.
463
Emanuel Svedenborg
To zna~i kod prirodnih koliko i kod duhovnih. Ali
ovi poseduju bra~nu ljubav, dok je prvi nemaju, sem na-
izgled i pretvaraju}i se. Razlog {to ljubav prema deci i
bra~na ljubav deluju kao jedna je u tome {to je bra~na
ljubav usa|ena u svaku `enu od stvaranja, a zajedno sa
njom i ljubav prema ra|anju, koja se usredsre|uje i pru`a
prema ro|enom potomstvu. Ona se prenosi sa `ene na
mu{karca, kao {to je navedeno u odeljku 393. Zato se u
domovima gde nema bra~ne ljubavi izme|u mu`a i `ene,
ona ipak mo`e na}i kod `ene, tako da je pomo}u nje
izvesna spolja{nja veza sa mu`em mogu}a. Iz istog razlo-
ga ~ak i prostitutke vole svoju decu. Jer ono {to je usa-
|eno u du{i od stvaranja i ima za cilj razmno`avanje vrste,
ne mo`e se izbrisati ili iskoreniti.
464
Bra~na ljubav
Ovako se mala deca podi`u na Nebu. An|eli koji ih po-
di`u u~e ih da govore. U po~etku je njihov govor samo zvuk
koji izra`ava ose}anja, predstavljaju}i prethodnika misli,
koji omogu}uje da se ljudski element u zvuku razlikuje od
istog kod `ivotinja. Postepeno njihov govor postaje sve ja-
sniji, kako ideje koje proisti~u iz ose}anja ulaze u um. Sva
njihova ose}anja, koja tako|e rastu, nastaju iz nevinosti.
Prvo sa ~ime se upoznaju je ono {to vide svojim o~i-
ma i na|u za divno. Kako je to iz duhovnog izvora, to
je istovremeno podlo`no uticajima koji dolaze sa Neba,
i to otvara unutarnje nivoe njihovog uma. Nakon toga, ka-
ko se deca intelektualno usavr{avaju, ona rastu sve vi{e,
te u ovom pogledu po~inju da li~e na odrasle. Razlog je
{to su inteligencija i mudrost prava duhovna hrana, tako
da ono {to hrani njihov um hrani i njihova tela.
Ali deca na Nebu ne rastu nakon dostizanja zrelosti;
ve} se zaustavljaju na toj fazi i ostaju u njoj zauvek. Ka-
da dostignu tu fazu, oni se ven~avaju. Ven~anje im prire-
|uje Bog, i ono se proslavlja na Nebu na kojem se mladi}i
nalaze. On potom polazi za svojom `enom na njeno nebo
ili ku}u, ako su u istoj zajednici. Da bi me uverili da de-
ca fizi~ki rastu i odrastaju kako se njihova inteligencija
pove}ava, dozvolili su mi da razgovaram sa pojedinima dok
su bili deca, a onda ponovo kada su odrasli. Izgledom su
pose}ali na mladi}e, i bili iste visine kao mladi}i u svetu.
465
Emanuel Svedenborg
sahrane, pa je zato udaljena. Nakon toga su u grob pa`lji-
vo uneli neku vrstu atmosfere koja je li~ila na izmaglicu.
Ovim su ukazali, ponovo iz daljine, na duhovni `ivot u
kr{tenju. Potom su naslikali Bo`ji silazak me|u zatvo-
renike i Njegov uspon zajedno sa njima na Nebo. Detalj
blizak detinjem umu bilo je to {to su nacrtali slabe i ta-
nu{ne niti, skoro nevidljive, da se Bog njima popne pri
uzlasku, posve}uju}i veliku pa`nju da se ni{ta na slici ne
odnosi na bilo {ta {to nije nebesko.
Postoje i druge predstave pomo}u kojih se deca u~e
kako istini tako i ose}anju naklonosti prema dobru, kao na
primer, igrama koje privla~e umove dece. Gospod je taj koji
upu}uje mali{ane u ove i sli~ne stvari putem nevinosti ko-
ja prolazi kroz tre}e nebo. Duhovne ideje ovako se uvode
u njihove naklonosti i ne`ne misli koje dolaze od njih, tako
da deca ne znaju da te stvari ne ~ine oni sami, niti misle
o njima svojevoljno.Ovako se razvija njihov intelekt.
466
Bra~na ljubav
ga ve}im stepenom nevinosti od drugih, pojavi{e se pred
o~ima duhova ispod Nebesa kao gola deca; a kako nad-
ma{uju druge u mudrosti, nadma{uju i u `ivosti. Razlog je
{to je nevinost saobrazna detinjstvu i nagosti tako|e. Zato
se ka`e da su i Adam i njegova `ena, dok su bili u stanju
nevinosti, bili goli i da ih nije bilo sramota. Ali kada su iz-
gubili svoje stanje nevinosti, oni su se sakrili posramljeni
svojom golotinjom (Postanje 2:25; 3:7, 10, 11). Ukratko, {to
su an|eli mudriji to su neviniji. Priroda nevinosti mudrosti
se u izvesnoj meri mo`e videti na osnovu nevinosti detinj-
stva, kao {to je gore opisano (odeljak 395), s tim da za
roditelje uzmemo Boga Oca koji ih vodi i kojem pripi-
suju sve {to imaju.
*****
415. Na ovom mestu izne}u slede}e iskustvo.
Jednog jutra, prenuv{i se iz sna u osvit zore, razmi-
{ljao sam jo{ neprobu|en kada kroz prozor ugledah ne{to
467
Emanuel Svedenborg
poput bleska munje, a potom ~uh ne{to nalik udaru gro-
ma. Zapitav{i se otkuda to dolazi, ~uh ove re~i s Neba:
„To se nedaleko odavde vodi `u~na rasprava o Bogu i
prirodi. Blesak svetlosti poput munje i tutnjava poput grm-
ljavine saobraznosti su koje predstavljaju bitku i sudar
argumenata, dok jedna strana govori u korist Boga, a dru-
ga u korist prirode.“
Duhovna bitka je zapo~ela ovako. Neke sotone iz
Pakla rekle su jedan drugome: „Kad bi nam bilo dozvo-
ljeno da razgovaramo sa an|elima na Nebu, mi bismo im
u potpunosti dokazali da je to {to oni nazivaju Bogom i
izvorom svega, zapravo priroda, a da je Bog tek izraz
pod kojim mi podrazumevamo prirodu.“ Kako su te soto-
ne duboko i svim srcem verovale u to, `arko `ele}i da
popri~aju sa an|elima, to im je i dozvoljeno da se ispenju
iz blata i tame Pakla i porazgovaraju sa dva an|ela koja
su si{la sa Neba. Sreli su se u svetu duhova, koji se na-
lazi na pola puta izme|u Neba i Pakla.
Ugledav{i an|ele, sotone pojuri{e k njima besno vi-
~u}i: „Jeste li vi an|eli sa Neba s kojima treba da se sret-
nemo kako bi porazgovarali o Bogu i prirodi? Vi nazivate
sebe mudrima jer priznajete Boga, ali, avaj, kako ste vi
naivni! Ko je ikada video Boga? Ko razume {ta je Bog?
Ko mo`e poverovati da Bog vlada i da mo`e upravljati
univezumom u svim njegovim delovima? Da li iko sem
obi~nih ljudi i mase priznaje da ne mo`e videti i razume-
ti? Ima li i{ta o~iglednije nego da je priroda sve u sve-
mu? [ta se drugo mo`e o~ima videti sem prirode? [ta se
drugo mo`e u{ima ~uti? [ta se sem nje mo`e omirisati?
^iji se ukus mo`e osetiti? [ta se mo`e osetiti dodirom
ruke i tela? Zar nisu na{a telesna ~ula jedini pravi sve-
doci? Na osnovu dokaza koje nam ona pru`aju, ~ovek se
zaklinje da je neka stvar takva kakva jeste. Zar va{e gla-
ve nisu u prirodi? Odakle misli u va{e glave dolaze sem
iz tog uticaja? Oduzmite prirodu i ne}ete mo}i misliti
uop{te.“ Mnogo toga sli~nog beja{e tu izre~eno.
468
Bra~na ljubav
^uv{i ovo, an|eli odgovori{e: „Vi govorite tako jer
ste u potpunosti pod uticajem ~ula. Kod svih u Paklu su
mentalne predstave uronjene u telesna ~ula toliko da oni
ne mogu uzdi}i svoj um iznad tog nivoa. Zato vam opra-
{tamo. @ivot ispunjen zlom koji vodi verovanju u la`i
zatvorio je unutarnje nivoe va{ih umova tako da im je ne-
mogu}e uzdi}i se iznad ~ulnog nivoa u stanje o~i{}eno od
`ivotnih zala i la`nih uverenja. Jer sotona mo`e razumeti
istinu kada je ~uje isto tako dobro kao an|eo, ali je on ne
zadr`ava jer zlo istinu bri{e i zamenjuje je s la`i. Ali mi
prime}ujemo da ste vi sada u tom udaljenom stanju tako
da mo`ete razumeti istinu koju vam govorimo. Stoga obra-
tite pa`nju na ovo {to }emo vam re}i.
Vi ste `iveli u Prirodnom svetu i u njemu ste umrli,
a sada se nalazite u Duhovnom svetu. Jeste li ranije znali
i{ta o `ivotu nakon smrti? Zacelo ste poricali njegovo
postojanje, svrstavaju}i sebe na isti nivo sa `ivotinjama.
Jeste li tada i{ta znali o Nebu i Paklu, ili o svetlosti i
toplini ovoga sveta? Ili za ~injenicu da vi niste vi{e unu-
tar prirode, ve} iznad nje? Jer ovaj svet i sve u njemu
jeste duhovno, a duhovno je toliko iznad prirodnog da
priroda ne mo`e ni najmanji uticati na njega. Ali vi, zato
{to ste verovali da je priroda bog ili boginja, jo{ uvek
verujete da je svetlost i toplota ovog sveta identi~na svet-
losti i toploti Prirodnog sveta. One ne li~e ni najmanje,
jer je prirodna svetlost ovde tama, a prirodna toplota ovde
hladno}a. Jeste li znali i{ta o suncu ovog sveta, izvoru
na{e svetlosti i toplote? Jeste li znali da je ovo sunce ~i-
sta ljubav, dok je sunce Prirodnog sveta ~ista vatra? Da
je sunce sveta, budu}i ~ista vatra, izvor iz kojeg priroda
nastaje i opstaje? Dakle, priroda, koju vi dr`ite za boga
ili boginju, potpuno je be`ivotna.
Vi se mo`ete, ako vam se da za{tita, popeti sa nama
na Nebo; a mi mo`emo, ako nam se pru`i za{tita, si}i sa
vama u Pakao. Na Nebu }ete videti veli~anstvene i prele-
pe prizore, a u Paklu gadne i prljave. Razlika dolazi otuda
469
Emanuel Svedenborg
{to na Nebu svi obo`avaju Boga, a u paklovima svi obo-
`avaju prirodu. Ti veli~anstveni i prelepi prizori na Nebe-
sima saobraznosti su naklonostima prema dobru i istini;
a gadni i prljavi prizori u Paklu saobrazni su te`nji zlu
i la`ima. Na osnovu svih ovih ~injenica vi sada mo`ete
zaklju~iti da li je Bog ili je priroda sve u svemu.“
Na ovo sotone odgovori{e: „U svom sada{njem sta-
nju, na osnovu ovoga {to smo ~uli, mo`emo izvesti za-
klju~ak da je Bog sve u svemu. Ali kada ushi}enje zla
obuzme na{e umove, tada ne vidimo ni{ta do prirodu.“
Dva an|ela i dve sotone stajahu s desne strane neda-
leko od mene, tako da sam ih mogao videti i ~uti. Oko njih
iznedada ugledah mnoge duhove, koji su u Prirodnom
svetu bili poznati po svojoj u~enosti. Bio sam iznena|en
kada sam video kako ovi u~eni ljudi u jednom trenutku
prilaze an|elima, a u drugom sotonama i aplaudiraju onoj
strani uz koju stoje u datom trenutku. Bi mi re~eno da
ova promena polo`aja zna~i promenu u mentalnom stan-
ju, jer favorizuju ~as jednu stranu ~as drugu, pona{aju}i
se poput vetrokaza. „Oda}emo ti jednu tajnu“, reko{e oni.
„Gledali smo dole prema Zemlji da vidimo te u~enjake
koji su se koristili sopstvenim rasu|ivanjem u razmi{ljanju
o Bogu i prirodi, da bismo otkrili da je od hiljade njih
{est stotina na strani prirode, a ostali na strani Boga. Ali
smo otkrili da oni nisu na strani Boga zbog razumevanja,
ve} to tako ka`u na osnovu oslanjanja na ono {to im je
re~eno da priroda poti~e od Boga. Neprestano ponavljanje
zapam}enog ili prise}anje, koje istovremeno nije potak-
nuto razmi{ljanjem ili inteligencijom, naizgled proizvodi
verovanje“
Nakon toga, sotonama se dade za{tita pa po|o{e sa
dvojicom an|ela na Nebo, gde vide{e veli~anstvene i pre-
lepe prizore. Prosvetljeni svetlo{}u Neba, oni priznado{e
da postoji Bog, a da je priroda stvorena da slu`i `ivotu
koji je u Bogu i dolazi od Njega; i da je priroda po sebi
be`ivotna, te ne radi ni{ta od sebe, ve} na nju deluje
470
Bra~na ljubav
`ivot. Kada vide{e ove prizore i iskusi{e ove opa`aje, oni
si|o{e; a kada si|o{e, vrati se njihova ljubav prema zlu
i zatvori njihov intelekt odozgo, otvoriv{i ga odozdo. Ta-
da se odozgo pojavi ne{to {to je li~ilo na pokrov koji je
isijavao paklenom vatrom. ^im njihova stopala dotako{e
zemlju, zemlja se pod njima otvori i oni potonu{e dole
me|u sli~ne sebi.
416. Nakon toga, dva an|ela, videv{i me u blizini
reko{e prolaznicima ovo o meni: „Mi znamo da je ovaj
~ovek pisao o Bogu i prirodi; hajde da ~ujemo {ta ima
da ka`e.“ I oni mi pri|o{e i zatra`i{e da im pro~itam {ta
sam napisao o Bogu i prirodi. Ja im pro~itah slede}e21 .
„Oni koji veruju da se Bo`ja dela ogledaju u ele-
mentima prirode mogu otkriti mnoge ~injenice o prirodi
koje govore u prilog njihovom Bo`anskom poreklu, pre
nego oni koji ube|uju sebe da je njihovo poreklo prirod-
no. Jer ovi koji veruju u Bo`ansko poreklo obra}aju pa-
`nju na one posebne ~injenice vezane za stvaranje kako
biljnih tako i `ivotinjskih vrsta. Kod nastajanja biljaka,
seme zasa|eno u zemlju prerasta u koren, koren izrasta
u stabljiku, a onda redom nastaju zameci li{}a, li{}e, cve-
tovi, plodovi i tako dalje do novog semena. ^ini se kao
da seme ta~no zna red kojim ovo sve nastaje i razvija se
kako bi obnovilo sebe. Mo`e li ijedna racionalna osoba
verovati da sunce, koje je ~ista vatra, mo`e znati ovo?
Ili da mo`e preneti takve efekte svojom toplotom i svet-
lo{}u, ostvariv{i tako lepe oblike u njima ili planirati nji-
hovu svrhu? Svako ko poseduje ikakvu mo} rasu|ivanja
ne mo`e a da ne pomisli, kada vidi i razmisli o ovim ~inje-
nicama, da one dolaze od Onoga, ~ija je mudrost beskraj-
na, to jest od Boga. Ovi koji priznaju postojanje Bo`anskog
i vide ga, i razmi{ljaju na ovaj na~in. Ali ovi drugi ga
ne vide i ne misle tako, jer to ne `ele. Oni potiskuju svoju
21 Naredni pasus pa sve do odeljka 422 ponavlja re~eno u knjizi
Bo`anska ljubav i mudrost (351-357), uz manje izmene. (Prim. prev.)
471
Emanuel Svedenborg
sposobnost rasu|ivanja na nivo ~ula, zbog ~ega sti~u sve
svoje predstave iz mutne svetlosti koju pru`aju telesna
~ula, ja~aju}i uverenost u sopstvene la`i, i ka`u: ’Sigurno
mo`ete videti da sunce proizvodi ove rezultate svojom svet-
lo{}u i toplotom. [ta je to {to ne vidite. Sigurno ni{ta.‘
Ovi koji sebe ube|uju u Bo`ansko poreklo obra}aju
pa`nju na izvanredne ~injenice koje se mogu zapaziti kod
razmno`avanja `ivotinja. Ovde, na primer, mogu spome-
nuti ono {to se de{ava u jajetu. Pti} le`i u jajetu kao se-
me ili zametak zajedno sa svime {to mu je potrebno do
vremena izleganja. Ono tako|e ima i ono {to mu je po-
trebno posle izleganja, dok ne postane ptica ili stvorenje
s krilima koje li~i na svog pretka. Ako ~ovek obrati pa-
`nju na njegovo razvijanje, i duboko razmisli, osta}e za-
panjen. Na primer, najmanja bi}a kao i najve}a, ona koja
su nevidljiva kao i ona koja su vidljiva, insekti, kao i
ptice ili velike `ivotinje, poseduju ~ulne organe vida, slu-
ha, mirisa, ukusa i dodira, kao i organe kretanja, mi{i}e
da im omogu}e da lete ili hodaju i utrobu koja okru`uje
srce i plu}a, kojima upravlja mozak. Dobro je poznato
da ~ak i najni`i insekti imaju te organe, kao {to je pri-
kazano opisima njihove anatomije, naro~ito onima koje
je objavio Svamerdam u svojim Knjigama o prirodi.22
Ovi koji sve pripisuju prirodi zaista mogu zapaziti ta-
kve ~injenice, ali oni o njima razmi{ljaju kao o pukim ~i-
njenicama i ka`u da ih priroda stvara. Oni to ka`u jer su
odvratili svoj um od razmi{ljanja o Bo`anskom, a oni koji
to rade, kad vide ~uda prirode, ne mogu razmi{ljati raci-
onalno, a jo{ manje duhovno o njima. Njihovo razmi{ljanje
se zasniva na ~ulnim utiscima i materijalnim predstavama
tako da oni razmi{ljaju iz prirode unutar prirode, a ne
iznad tog nivoa; kao {to ~ine oni koji su u Paklu. Jedino
po ~emu se razlikuju od `ivotinja je njihova racionalnost;
jer oni mogu shvatati i misliti druga~ije ako to `ele.
22 Dela holandskog prirodnjaka J. Svamerdama objavio je H. Boerhave
1737-38. pod naslovom Biblia Naturae ili Knjige o prirodi. (Prim. prev.)
472
Bra~na ljubav
Oni koji su odvratili svoj um od razmi{ljanja o Bo-
`anskom, kada posmatraju ~uda prirode, podre|eni svo-
jim ~ulima, oni ne smatraju da je vid oka neprecizan jer
vidi skupinu si}u{nih insekata kao tamnu masu. A svaki od
tih insekata ima organe koji mu omogu}uju da ose}a i
da se kre}e, vlakna i sudove, malo srce, plu}ne cev~ice,
utrobu i mozak; i da su oni napravljeni od naj~istije sup-
stance u prirodi i da takva konstrukcija odgovara nekoj
vrsti `ivota na koji su i najmanji njihovi deli}i pojedina-
~no podstaknuti. Kako je o~ni vid suvi{e neprecizan, pa
vidi jedan broj njih skupa sa bezbroj deli}a u svakome
kao tamnu masu, a kako oni koji se oslanjaju na ~ula za-
snivaju svoje mi{ljenje i rasu|ivanje na tome, o~igledno
je koliko su neosetljivi njihovi umovi i koliko su oni ne-
prosvetljeni u duhovnim pitanjima.
473
Emanuel Svedenborg
~ista je vatra, tako da su zraci njegovog svetla potpuno
li{eni `ivota.‘ Ovako oni dolaze do zaklju~ka da su ove
stvari rezultat Bo`anske mudrosti koja uti~e na najni`e
oblike prirode.
474
Bra~na ljubav
neku vrstu dvora sa poslu`iteljima oko nje. Kada do|e
vreme za ra|anje, ona ide pra}ena svojim poslu`iteljima
od jedne }elije sa}a do druge i pola`e jaja, a ~itava go-
mila pratilaca zaptiva ulaze unutra kako bi spre~ila da ih
o{teti vaduh. Ovako se stvara nova generacija. Kasnije, ka-
da mladi dostignu fazu zrelosti i postanu sposobni da ~i-
ne to isto, bivaju izba~eni iz ko{nice. Roj koji je isteran,
okuplja se i u eskadronu, da se ne bi pogubili, odle}e da
sebi prona|e drugi dom. Otprilike u jesen izbacuju se bes-
korisni trutovi i otkidaju im se krila kako bi se spre~ilo
da se vrate i pojedu hranu koju nisu prikupili. Postoji i
vi{e drugih ~injenica, na osnovu kojih se mo`e utvrditi
da one imaju, na korist ljudskoj vrsti, kao rezultat utica-
ja koji dolazi iz Duhovnog sveta, istu vrstu uprave kao
ljudska bi}a na Zemlji ili pre an|eli na Nebu.
Mo`e li iko, ~iji razum nije o{te}en, da ne vidi kako
takve stvari me|u p~elama ne mogu do}i iz Prirodnog sve-
ta? [ta sunce, izvor prirode, ima zajedni~ko sa upravom
paralelnom ili prakti~no istom sa upravom na Nebu? Ovi
i sli~ni argumenti izvedeni na osnovu ni`ih `ivotinja mo-
gu dovesti onoga koji priznaje i obo`ava prirodu do uve-
renja u korist prirode, a onoga koji priznaje i obo`ava Boga
do uverenja u korist Bo`anskog. Jer duhovna osoba vidi
duhovne efekte u ovome, a prirodna osoba prirodne efek-
te, svako prema tome {ta je on. [to se mene ti~e, ovakvi
argumenti su dokaz uticaja duhovnog na prirodno, ili Du-
hovnog sveta na Prirodni svet, proizi{log iz Gospodnje Bo-
`anske mudrosti.
Uzmite u obzir tako|e i to mo`ete li analiti~ki raz-
mi{ljati o bilo kom obliku vlasti ili nekom gra|anskom
zakonu ili moralnoj vrlini ili duhovnoj istini, a da Bo`an-
sko ne uti~e na vas Svojim mudro{}u preko Duhovnog
sveta. Ja mogu odgovoriti za sebe da nisam mogao i da
ne mogu. Jer ja bele`im svoja shvatanja i ose}aje ovog uti-
caja poslednjih dvadeset pet godina neprestano, tako da
da ovo tvrdim iz li~nog iskustva.
475
Emanuel Svedenborg
420. Sigurno priroda ne mo`e imati svrhu za svoj
cilj i raspore|ivati svrhe u redove i oblike. To mo`e radi-
ti samo mudro bi}e; niko sem Bog, ~ija je mudrost bes-
krajna, ne mo`e urediti i oblikovati univerzum na ovaj na-
~in. Kako bi neko drugi mogao predvideti i obezbediti sve
{to je potrebno ljudskim bi}ima za hranu i ode}u, hranu
od zemaljskih biljaka i `ivotinja, i ode}u iz istih izvora?
Jedno od ~uda je {to ljupki insekti zvani svilene bube ode-
vaju svilom i krase kako `ene tako i mu{karce, od kralje-
va i kraljica do slu`avki i slugu. Ili da nas tako ljupki
insekti kakve su p~ele snabdevaju voskom za rasvetu ko-
ja doprinosti sjaju crkava i dvorova. Ove i mnoge druge
~injenice merodavni su dokazi da Bo`ja dela stvaraju od
Njega kroz Duhovni svet sve {to se vidi u prirodi.
476
Bra~na ljubav
ni{ta ni o |avolu, misle}i ili da je on zlo ~oveka, ili ako
zaista postoji, da `ivi u vazduhu i u dubinama. Oni veru-
ju da nakon smrti ~ovekova du{a ide u utrobu Zemlje ili
u neki Pu, da ~eka sudnji dan, i {to{ta drugo {to proizvo-
di njihova ma{ta zbog nepoznavanja Duhovnog sveta i
njegovog sunca. Zato treba oprostiti onima koji veruju da
priroda proizvodi ono {to oni vide na osnovu sposobno-
sti koja joj je data od stvaranja. Ali ne treba oprostiti oni-
ma koji su postali ateisti tra`e}i dokaze u korist prirode,
jer su se mogli uveriti u korist Bo`anskog. Neznanje mo-
`e pru`iti izgovor, ali ne uklanja pogre{nu predstavu koja
je potvr|ena jer ova la` je neodvojiva od zla, a zlo je ne-
odvojivo od Pakla.“
477
DRUGI DEO
XVIII
SUPROTSTAVLJENOST BLUDNE
I BRA^NE LJUBAVI
479
Emanuel Svedenborg
424. (I) Nemogu}e je poznavati prirodu bludne lju-
bavi ako se ne poznaje priroda bra~ne ljubavi.
Bludna ljubav ozna~ava ljubav prema preljubi koja
uni{tava bra~nu ljubav (kao {to je navedeno u odeljku 423
iznad). Nema potrebe dokazivati da se priroda bludne
ljubavi ne mo`e poznavati ako se ne zna priroda bra~ne
ljubavi; to se mo`e ilustrovati pore|enjima. Na primer,
mo`e li iko znati {ta su zlo i la`, ako ne zna {ta su dobro
i istina? Mo`e li iko znati {ta su razbludnost, nepo{tenje,
neprikladnost i ru`no}a, ako ne zna {ta su ~ednost, po-
{tenje, prikladnost i lepota? Mo`e li iko razaznati ludost,
ako nije mudar ili ne zna {ta je mudrost? Opet, mo`e li
iko na pravi na~in shvatiti neskladnu {kripu, ako nije na-
u~en i nije ovladao harmonijom? Isto tako, mo`e li iko
shvatiti prirodu preljube, ako nije shvatio prirodu braka?
Mo`e li iko predo~iti sebi prljav{tinu zadovoljstava bludne
ljubavi, ako sebi prethodno nije predo~io ~istotu bra~ne
ljubavi? Kako sam sada zavr{io sa opisivanjem zadovolj-
stava mudrosti u vezi sa bra~nom ljubavi, poslu`i}u se ste-
~enim razumevanjem da opi{em zadovoljstva bludne ljubavi.
480
Bra~na ljubav
istine i la`i. Suprotnosti u ose}anjima su prijatnost i ne-
prijatnost.
Na osnovu ovih pore|enja, mo`e se zaklju~iti da i
bra~na ljubav ima svoju suprotnost, a svako ko `eli mo`e
videti da je to preljuba, jer mu na to ukazuje zdrav ra-
zum. Recite mi, ako mo`ete, koja bi druga opre~nost to
mogla biti? [tavi{e, kako se ovo mo`e jasno videti na
svetlosti zdravog razuma, zakonima takozvanog gra|an-
skog prava definisano je da brak treba ohrabrivati, a
preljubu obeshrabrivati.
Da bih jo{ i bolje pojasnio da su ovo suprotnosti,
sada }u izneti ne{to ~emu sam vi{e puta bio svedok u
Duhovnom svetu. Oni koji su u Prirodnom svetu bili po-
tvr|eni ljubavnici ~im uo~e sferu bra~ne ljubavi kako se
spu{ta dole sa Neba, odmah pobegnu i sakriju se u pe}i-
nama ili joj se usprotivljuju, postaju}i gnevni i besni kao
furije. Razlog tome je {to se u Duhovnom svetu svi pri-
jatni i neprijatni efekti ose}aju, ponekad toliko jasno kao
{to se mirisi nju{e nosem, jer tamo nema materijalnog te-
la da upija ovakve stvari.
Me|utim, razlog {to je suprotstavljenost bludne i
bra~ne ljubavi nepoznata mnogima u Prirodnom svetu,
jesu telesna zadovoljstva koja imitiraju zadovoljstva bra-
~ne ljubavi na spolja{njem nivou, tako da oni koji samo
ose}aju zadovoljstvo ne znaju ni{ta o ovoj suprotstavlje-
nosti. Kladio bih se da }e vam, kada izjavite da sve ima
svoj opozit pa da stoga i bra~na ljubav mora imati svoju
suprotnost, preljubnici odgovoriti da ne postoji opre~nost
toj ljubavi, jer nema na~ina na koji se bludna ljubav mo-
`e razlikovati od nje.
Na osnovu ovoga je o~igledno da onaj koji ne zna
ni{ta o prirodi bra~ne ljubavi, ne zna ni{ta ni o prirodi
bludne ljubavi. [tavi{e, nije mogu}e spoznati prirodu bra-
~ne ljubavi na osnovu razmatranja bludne ljubavi, ali je
mogu}e spoznati bludnu ljubav na osnovu razmatranja bra-
~ne ljubavi. Niko ne spoznaje dobro na osnovu razmatranja
481
Emanuel Svedenborg
zla, ali spoznaje zlo na osnovu razmatranja dobra. Jer je
zlo u gustom mraku, a dobro na svetlu.
482
Bra~na ljubav
koja prirodnog ~oveka podsti~e na ovakvo pona{anje. Ovo
je izneseno da bi se saznalo poreklo suprotstavljenosti ove
dve ljubavi. Jer je bra~na ljubav, kao {to je vi{e puta do-
kazano, u su{tini duhovna ljubav, a bludna ljubav je u
su{tini prirodna ljubav.
483
Emanuel Svedenborg
tako da se zdru`uju. Isto tako dobro voli istinu i u `elji
da bude jedno sa njom, oni se sjedinjuju. O~igledno je da
je, kao {to je duhovni izvor braka, brak dobra i istine
isto tako duhovni izvor preljube sparivanje zla i la`i. Za-
to se u Re~i pod preljubom, bludni~enjem i prostitucijom
u duhovnom pogledu misli na ovo sparivanje (videti Obja-
vu Apokalipse, odeljak 134). Ovaj princip obezbe|uje da
onaj u stanju zla koji se o`eni la`ju i onaj u stanju la`i
koji krevet podeli sa zlom, sklapanjem ovakvog ugovora
ja~a svoj stav u korist preljube; i ~ini je u meri u kojoj
se usu|uje i mo`e. Takvi ljudi osna`uju svoj stav na osno-
vu zla putem la`i, a ~ine je na osnovu la`i putem zla.
Ovde va`i i obrnuto: onaj u stanju dobra koji o`eni istinu
ili onaj u stanju istine koji krevet podeli sa dobrom, us-
protivljuje se preljubi, a u korist braka, i okre}e se bla-
`enom bra~nom `ivotu.
484
Bra~na ljubav
raznim prizorima, ose}a u raznim mirisima i jasno vidi
u obliku raznih zveri i ptica? Sladostra{}e bludne ljubavi
u Paklu ilustruju izmet i blato; mirisi kroz koje se ose-
}aju su smrad i gadost; a vrste zveri i ptica koje ih oli~a-
vaju su svinje, zmije i ptice pod nazivom ochim i tziim23.
S druge strane, ~edna zadovoljstva bra~ne ljubavi
prikazana su na Nebu vrtovima i cvetnim livadama; mi-
risi kojima se opa`aju su arome vo}a i cve}a, a vrste `i-
votinja u ~ijem liku se vide su jagnjad, jarad, golubovi i
rajske ptice. Razlog {to se zadovoljstva ljubavi pretvara-
ju u ove i sli~ne oblike jeste {to sve stvari koje nastaju
u Duhovnom svetu predstavljaju saobraznosti. Unutarnji ni-
voi uma stanovnika tog sveta pretvaraju se u ove saobraz-
nosti kako prolaze kroz ovaj svet i postaju spolja{nji da
bi ih shvatila ~ula. Ali treba znati da postoje bezbrojne
ne~isto}e u koje se sladostra{}e bludni~enja pretvara ka-
ko prelazi u odgovaraju}e oblike. One se klasifikuju u
rodove i vrste, koji }e biti prikazani u narednom odeljku,
posve}enom preljubi i njenim stepenima. Ali ovakva ne-
~isto}a ne izbija iz zadovoljstava ljubavi onih koji su se
pokajali, jer su se oni oprali od njih u svetu.
485
Emanuel Svedenborg
dok stoje pored svesnih i potvr|enih preljubnika, ose}aju
gadan smrad (spomenut u odeljku 430) pa malo uzmi~u.
Zbog saobraznosti prljavih ljubavi sa izmetom i bla-
tom, deci Izrailja je bilo nare|eno da nose lopaticu kako
bi zagrnuli za sobom izmet da se Gospod Bog ne bi
odvratio od njih kad pro|e okolo i vidi ne~ist (Peta knji-
ga Mojsijeva, 23:13, 14). Ova zapovest bila je izre~ena
jer logor dece Izrailja predstavlja Crkvu, a prljav{tina je
saobrazna po`udi bludni~enja. „Gospod Bog ide usred
okola tvojega“ – ozna~ava Njegovo prisustvo u njemu za-
jedno sa an|elima. Trebalo je da ga zagrnu jer su sva me-
sta u Paklu, na kojima `ive grupe takvih ljudi, zagrnuta
i zatvorena. Zato se isto ka`e „da ne vidi u tebe nikakve
ne~istote“. Meni je bilo dozvoljeno da vidim da su svi de-
lovi Pakla zatvoreni; {tavi{e, kada bi se otvorili da omo-
gu}e ulazak novog demona zapahnuo bi me takav smrad
da mi se stomak prevrtao. Neobi~no je pak bilo to {to
im je smrad bio privla~an kao izmet svinjama. Iz ovoga
je o~igledno na koji na~in moramo shvatiti tvrdnju da ne-
~istota u Crkvi dolazi iz bludne ljubavi, a ~istota iz bra-
~ne ljubavi.
486
Bra~na ljubav
d. On postaje sve moralniji i bolji gra|anin, jer je
njegova duhovna du{a u njegovoj moralnosti i gra|anskoj
svesti, a {to je ~ovek moralniji i bolji gra|anin, to je
ljudskiji.
e. Posle smrti on postaje an|eo na Nebu, a an|eo
je u su{tini i po obliku ljudsko bi}e i prava ljudskost isi-
java sa njegovog lica, iz njegovog govora i pona{anja.
Ove ~injenice dokazuju da bra~na ljubav ~ini ~oveka sve
ljudskijim i ljudskijim.
Kod preljubnika je suprotan slu~aj; ovo neizbe`no sle-
di iz opre~nosti izme|u preljube i braka, o ~emu je ve}
bilo re~i i o ~emu se jo{ kazuje u ovom poglavlju. Na
primer:
a. Preljubnici nisu duhovni, ve} u najve}oj meri pri-
rodni. Prirodan ~ovek, odvojen od duhovnog, ~ovek je
samo u pogledu intelekta, ali ne i u pogledu volje. On
nju potapa u telo i svoju po`udu, a tada je pak i intelekt
prati. Intelekt tada predstavlja ne vi{e od polovine ~ove-
ka, a njegove intelektualne mo}i razuma, ako se uzdignu,
omogu}uju mu da to vidi i sam.
b. Preljubnici nisu mudri sem u govoru i pona{anju,
kada su u dru{tvu ljudi vi{eg ranga, izuzetne u~enosti i
dobrog morala. Prepu{teni sami sebi, oni su ludi, tretira-
ju bo`anska pitanja i svete stvari Crkve kao bezna~ajne,
a svoje `ivotne ideale kaljaju neskromnim i bludnim po-
na{anjem, kao {to }e biti dokazano u poglavlju o prelju-
bi (XXI). Svako mo`e videti da su ovi gestikulatori, ljudi
samo spolja, ali ne i iznutra.
c. Preljubnici postaju sve manje i manje ljudi, kao
{to sam se uverio sopstvenim o~ima, videv{i ih u Paklu.
U njemu su oni demoni, a na svetlosti Neba njihova lica
posuta su ~irevima, tela su im grbava, govor im je grub,
a pokreti teatralni.
Ali treba znati da je ovo opis onih koji po~ine pre-
ljubu namerno, a ne onih koji je po~ine s predumi{ljajem.
Jer postoje ~etiri tipa preljubnika, kao {to }e se videti u
487
Emanuel Svedenborg
poglavlju o preljubi i njenim stepenima. Namerni preljub-
nici su oni koji to rade na zadovoljstvo svoje volje. Po-
tvr|eni preljubnici su oni koji to rade iz pogre{nog inte-
lektualnog uverenja. Preljubnici s predumi{ljajem su oni
koji to rade zavedeni ~ulima. Preljubnici bez predumi-
{ljaja su oni koji ne poseduju sposobnost ili slobodu da
koriste svoj intelekt. Prva dva tipa preljubnika postaju
sve manje i manje ljudi; dok druga dva tipa postaju ljud-
ska u meri u kojoj otklone svoje gre{ke i po~nu da se
pona{aju mudro.
488
Bra~na ljubav
tamo{nji ~uvari javnih ku}a, da je ovo stanje tih preljub-
nika u Paklu. Ove ~injenice ustanovljuju da bludna
ljubav smanjuje ljudskost i mu`evnost ~oveka, a da ih
bra~na ljubav pove}ava.
489
Emanuel Svedenborg
a brak zla i la`i svoj uticaj name}e odozdo. Ovaj drugi
uticaj dolazi kroz svet, a prvi kroz Nebo tako da ~oveko-
va mo} razuma mo`e skrenuti u jednom ili drugom prav-
cu i primiti uticaj otuda. Ako krene k dobru, ona prima
uticaj odozgo, {to je ~ini sve prijem~ivijom za uticaj Ne-
ba. Ali ako krene prema zlu, tada prima uticaj odozdo,
{to je ~ini sve prijem~ivijom za uticaj Pakla.
Ove dve sfere se ne mogu sjediniti jer su suprotne,
a dve opre~nosti mogu biti samo neprijatelji od kojih je-
dan sa ubila~kom mr`njom besno napada drugog, dok
drugi ne ose}a mr`nju ve} je samo gorljiv da za{titi sebe.
Ove ~injenice poja{njavaju da se ove dve sfere samo sre-
}u, ne sjedinjavaju}i se. S jedne strane, taj jaz me|u nji-
ma od zla je koje nije ono od la`i i od la`i koje nije ono
od zla; a s druge strane, od dobra je koje nije od istine
i od istine koja nije od dobra. Ovi parovi mogu do}i u
dodir, ali se ne mogu zdru`ivati.
490
Bra~na ljubav
^ovek je stvoren da ~ini to {to ~ini po slobodnom
izboru u skladu sa razumom, a sve skupa kao od sebe.
Bez ova dva uslova on ne bi bio ljudsko bi}e, ve} `ivoti-
nja. Jer on ne bi primao nikakav uticaj koji mu dolazi sa
Neba i bio u stanju da ga u~ini sopstvenim, tako da se
nikakav trag ve~nog `ivota ne bi mogao utisnuti u njega.
Jer da bi ovaj uticaj bio njegov, mora se urezati u njega
kao njegov sopstveni. Kako nema slobode upravljanja na
jednu stranu ako ne postoji sloboda upravljanja na drugu,
kao {to nema ni vaganja sve dok se vaga ne uravnote`i,
tako ni ~ovek ne mo`e biti slobodan da se racionalno pri-
bli`i dobru sve dok nije slobodan da se racionalno pribli-
`i zlu, odnosno da se okrene zdesna nalevo i i sleva nade-
sno, kako paklenoj sferi, sferi preljube, tako i sferi Neba,
to jest sferi braka.
491
Emanuel Svedenborg
njenoj lepoj aromi. Ovo je, rekli su mi, rezultat izuzetnih
unutarnjih zadovoljstava koja ulaze u spolja{nja zado-
voljstva i uzbu|uju ih.
492
Bra~na ljubav
ima u svom telu, ali se one odvajaju i povla~e kako se
~ovekov duh uzdi`e iznad nivoa telesnih ~ula, jer sa te
visine on mo`e da vidi njihovu vanj{tinu i pritvornost pod
sobom. Shodno tome, on tada ose}a radosti tela, prvo
kao prividna i varljiva, potom kao po`udna i obesna koja
se moraju izbegavati, u kasnijoj fazi kao {kodljiva i {tet-
na za du{u, i kona~no kao neprijatna, odurna i gadna. U
meri u kojoj on shvata i ose}a ova zadovoljstva kao ta-
kva, on je u stanju da shvati zadovoljstva bra~ne ljubavi
kao ne{kodljiva i ~edna i na kraju kao divna i bla`ena.
Razlog {to radosti bra~ne ljubavi postaju tako|e i radosti
duha u telu jeste u tome {to kada se jednom odagnaju
radosti bludne ljubavi, duh koji vi{e nije zakr~en njima
~edno ulazi u telo i ispunjava njegova nedra zadovoljstvi-
ma sopstvenog bla`enstva; a iz nedara dose`e krajnje ni-
voe te ljubavi u telu. Tako duh nakon toga deluje u prisnoj
vezi sa ovim nivoima i oni sa njim.
493
Emanuel Svedenborg
prirodnom. Bludna ljubav ovih ljudi, njihova glupost i nji-
hova zadovoljstva istog su stepena.
443. Razlog {to su zadovoljstva bra~ne ljubavi zado-
voljstva mudrosti jeste u tome {to samo duhovni ljudi
mogu u`ivati tu ljubav, a duhovna osoba je u stanju mu-
drosti. Zbog toga takva osoba prisvaja jedino zadovolj-
stva koja su saglasna njenoj duhovnoj mudrosti. Priroda
zadovoljstava bludne ljubavi i zadovoljstava bra~ne ljubavi
mogu se ilustrovati njihovim pore|ivanjem sa ku}ama.
Zadovoljstva bludne ljubavi mo`emo uporediti sa ku}om
~iji zidovi spolja imaju crvenkastu, ble{tavu boju {koljke
ili s varljivom bojom zlata u mineralu liskunu, koji se ta-
ko|e zove selenit; ali su im sobe unutra pune gliba i sme-
}a svake vrste. Zadovoljstva bra~ne ljubavi, me|utim, mo-
gu se uporediti sa ku}om ~iji zidovi sijaju zlatom, a sobe
joj blistaju od blaga najve}e vrednosti, kojim su pretrpane.
*****
444. Na ovom mestu izne}u slede}e iskustvo.
Kada sam prestao da razmi{ljam o bra~noj ljubavi i
po~eo da mislim o bludnoj ljubavi, dva an|ela mi izne-
nada pri|o{e i reko{e: „Mi smo osetili i razumeli tvoja
prethodna razmi{ljanja, ali ono o ~emu sada misli{ pro-
lazi mimo nas i mi ga ne ose}amo. Ostavi se toga, ove
misli nemaju nikakvu vrednost.“
„Ljubav koja je predmet mojih trenutnih razmi{ljan-
ja“, odgovorih im ja, „nije ni{ta, jer sigurno postoji.“
„Kako mo`e postojati neka ljubav“, upita{e me oni,
„koja nije od stvaranja? Bra~na ljubav je sigurno od stva-
ranja i to je ljubav dvoje ljudi koji mogu postati jedno.
Kako mo`e postojati ljubav koja deli i razdvaja ljude?
Mo`e li ijedan mladi} voleti devojku ako ona ne voli nje-
ga zauzvrat? Zar ljubav jednog ne}e znati i priznati lju-
bav drugog, pa }e se te ljubavi kad se sretnu spojiti same
od sebe? Mo`e li iko voleti ne{to {to nije ljubav? Zar
494
Bra~na ljubav
nije bra~na ljubav jedina koja je obostrana i uzajamna? Ako
nije uzvra}ena, zar ne odbija te postaje ni{ta?“
^uv{i ovo, upitah ta dva an|ela iz kojeg nebeskog
dru{tva dolaze. „Mi dolazimo“, odgovori{e oni „sa Neba
Nevinosti. Do{li smo kao deca u ovaj nebeski svet i po-
dignuti smo pod vo|stvom Boga. Kad smo odrasli moja
`ena i ja, koja je sa mnom ovde, i postali dovoljno zreli
da se ven~amo, mi smo se zaru~ili i zdru`ili u braku. Ka-
ko mi ne znamo ni za kakvu drugu ljubav sem za pravu
ljubav braka, bra~nu ljubav, kada su do nas doprle ideje
o druga~ijoj vrsti ljubavi, potpuno suprotnoj na{oj, o ko-
jima si razmi{ljao, mi nismo mogli razumeti ni{ta. Zbog
toga smo si{li da te pitamo za{to razmi{lja{ o nerazumlji-
vim nam stvarima. Reci nam kako mo`e postojati ljubav
koja ne samo da nije od stvaranja ve} mu je i suprotna.
Mi smatramo stvari koje su opre~ne stvaranju bezvred-
nim stvarima.“
On zavr{i, a meni bi od srca drago {to mi je dato da
razgovaram sa an|elima koji su toliko nevini da i ne zna-
ju {ta je to seksualna neprikladnost, pa ih upitah: „Zar
vi ne znate da postoje dobro i zlo, da je dobro od stva-
ranja, a da zlo nije? Ipak, zlo u svojoj su{tini nije ni{ta,
iako jeste ni{ta sa stanovi{ta dobra. Dobro postoji od stva-
ranja i razlikuje se u stepenu od najvi{eg do najni`eg. Ka-
da njegov najni`i stepen dostigne nulu, zlo se javlja na
drugoj strani. Stoga nema odnosa izme|u dobra i zla ili
napretka od dobra prema zlu, ve} postoji jedino odnos i
napredak dobra prema ve}em i manjem dobru i zla k ve-
}em i manjem zlu, jer su ovo dvoje suprotnosti u svakom
pogledu. Kako su dobro i zlo opre~nosti, mora postojati
sredi{nja ta~ka u kojoj je ravnote`a, u kojoj zlo deluje pro-
tiv dobra, ali kako ne prevla|uje, zaustavlja se u poku{aju.
Svako se podi`e u ovo stanje ravnote`e; a kako je ono
izme|u dobra i zla ili, {to je isto, izme|u Neba i Pakla,
to je duhovna ravnote`a koja daje slobodu onima koji je
u`ivaju. Od ove ravnote`e, Gospod sve ljude privla~i Se-
495
Emanuel Svedenborg
bi; a ako Ga ~ovek slobodno prati, On ga izvodi iz zla u
dobro, odnosno na Nebo. Umnogome je isto s ljubavlju,
naro~ito bra~nom ljubavlju i bludnom ljubavlju. Ova druga
je zlo, a prva dobro. Svakoga ko ~uje Bo`ji glas i slobod-
no Ga prati, On uvodi u bra~nu ljubav i sva njena zadovolj-
stva i sre}u. Ali onaj koji Ga ne ~uje i ne prati, sam uvodi
sebe u bludnu ljubav, prvo u njene radosti, a potom u
neprijatnosti, i na kraju u nesre}u.“
Kada to rekoh, dva an|ela me upita{e: „Kako zlo
mo`e postati kada ni{ta sem dobra nije postalo od stva-
ranja? Jer sve {to je nastalo mora imati izvor; dobro ne
mo`e biti izvor zla, jer je zlo negacija dobra, jer ono ukla-
nja i uni{tava dobro. Ipak, kako zlo postoji i ose}a se, ono
nije ni{ta, ve} je ne{to. Ka`i nam onda iz kojeg izvora
postaje ne{to {to je bilo ni{ta?“
Ja im odgovorih: „Ova tajna se ne mo`e otkriti ako
se ne zna da ni{ta nije dobro sem Boga samog, i da ne
postoji ni{ta dobro {to je uro|eno dobro ukoliko ne do-
lazi od Boga. Stoga svako ko po{tuje Boga i `eli da ga
On vodi u stanju je dobra. Ali onaj koji se okrene od
Boga i `eli da vodi sam sebe nije u stanju dobra; jer do-
bro koje ~ini, ~ini ili radi sebe ili iz svetovnih razloga,
tako da je to dobro ili radi pripisivanja zasluge ili je to-
bo`nje ili licemerno. Ovo poja{njava da je ~ovek sam
izvor zla, ne zato {to je ~oveku takva sudbina dodeljena
od stvaranja, ve} zato {to ju je dodelio sam sebi okre-
nuv{i se od Boga. Ta vrsta zla nije bila u Adamu i nje-
govoj `eni, nego kad je zmija rekla:
U onaj dan kad okusite s drveta od znanja dobra i
zla, posta}ete kao Bog. (Postanje 3:5)
Tada su se oni okrenuli od Boga i okrenuli sebi kao
da su bogovi, proizvode}i izvor zla u sebi. „Jesti s tog dr-
veta“ zna~i uverenje da ~ovek poznaje dobro i zlo i da je
mudar od sebe, a ne od Boga.
Ali tada dva an|ela upita{e: „Kako se ~ovek mo`e
okrenuti od Boga prema sebi kada je istina da ~ovek ne
496
Bra~na ljubav
mo`e `eleti ni{ta, misliti ni{ta, te tako ni ~initi ni{ta, sem
od Boga? Za{to to Bog dozvoljava?“
„^ovek je stvoren“, odgovorih im ja, „tako da mu
se ~ini da je sve {to `eli, misli i radi u njemu samom,
te stoga da dolazi od njega. Bez takve predstave on ne
bi bio ~ovek jer ne bi mogao primiti, zadr`ati ili u~initi
da deluje kao da je njegov sopstveni ikakav trag dobrote
i istine ili ljubavi i mudrosti. Iz ovoga sledi da se, kad ovo
ne bi bio samo privid, ~ovek ne bi mogao povezati sa
Bogom, pa ne bi mogao imati ni ve~ni `ivot. Me|utim,
ako ga taj privid navede da poveruje da je on sam, a ne
Bog, izvor toga {to on `eli, misli i ~ini, ma koliko izgle-
dalo da je on izvor, ~ovek u sebi pretvara dobro u zlo i
stvara izvor zla u sebi. To je bio Adamov greh.
Ali ja mogu baciti i ne{to vi{e svetla na ovu temu.
Bog gleda svakog ~oveka u ~elo, a Njegov pogled pro-
lazi kroz njega do potiljka. Iza ~ela nalazi se veliki mo-
zak, a ispod potiljka je mali mozak. Mali mozak je posve-
}en ljubavi i raznim vrstama dobra koje ona proizvodi,
veliki mozak je posve}en mudrosti i istinama koje je ~i-
ne. Stoga svako ko gleda u Boga okrenut licem prima
mudrost od Njega, te putem nje i ljubav. Ali onaj koji
okrene le|a i gleda u suprotnu stranu od Boga prima
ljubav ali ne i mudrost, a ljubav bez mudrosti je ljubav
koja dolazi od ~oveka a ne od Boga. Kako ova ljubav
vezuje sebe za la`na verovanja, ona ne priznaje Boga,
ve} stavlja sebe na mesto Boga, nalaze}i tihu potvrdu
ovoga kroz sposobnost ~oveka da razume i bude mudar,
kojom je obdaren od stvaranja, kao da dolazi od njega
samog. Ova ljubav je, stoga, izvor zla. Mogu vam pru`iti
i vizuelnu demonstraciju ta~nosti ovoga, tako {to }u po-
zvati ovde zlog duha koji se okrenuo od Boga; obrati}u mu
se odstraga, s potilja~ne strane, a vi }ete videti kako se
ono {to mu se ka`e pretvara u svoju suprotnost.“
I ja pozvah takvog jednog duha, a kada on do|e,
obratih mu se odstraga. „Zna{ li ti“, upitah ga, „i{ta o Paklu,
497
Emanuel Svedenborg
prokletstvu i mu~enjima njegovim?“ Iznenada, on se okre-
nu k meni, a ja ga priupitah: „[ta si ~uo da sam te pitao?“
„Evo“,odgovori on, „{ta sam ~uo: Zna{ li i{ta o
Nebu, spasenju i nebeskoj sre}i?“ Potom, ~im ga ovo
upitah i kad mi okrenu le|a, on re~e da je ~uo ono prvo.
Nakon toga mu postavih slede}e pitanje dok je sta-
jao okrenut le|ima: „Zar nisi svestan da su oni u Paklu
ludi od la`nih predstava?“ Kada ga upitah {ta je ~uo, on
re~e: „Zar nisi svestan da su oni na Nebu mudri od isti-
na?“ Kada mu postavih ovo pitanje iza le|a, on re~e da
je ~uo pitanje: „Zar nisi svestan da su oni u Paklu po-
ludeli od la`nih predstava?“, i tako dalje. Na osnovu ovih
~injenica jasno se vidi da se um, kada se okrene od Bo-
ga, okre}e k sebi i tada poima sve suprotno od svega.
To je razlog za{to, kao {to znate, u Duhovnom svetu ni-
kome nije dozvoljeno da stoji za le|ima drugoga i da mu
govori otuda, jer se na taj na~in ljubav udahnjuje u nje-
ga, a kako je ona prijatna, inteligencija je odobrava i
pokorava joj se. Ali kako ona dolazi od ~oveka, a ne od
Boga, to je ljubav prema zlu ili la`i.
Sada }u vam ispri~ati jo{ jedno sli~no iskustvo. U
vi{e navrata sam slu{ao kako dobro i istina padaju sa Ne-
ba u Pakao i tamo se postepeno pretvaraju u svoje suprot-
nosti; dobro postaje zlo, a istina la`. Uzrok ovoga je isti,
a to je ~injenica da svi u Paklu okre}u le|a Bogu.
^uv{i ovo, dva an|ela mi zahvali{e i reko{e: „Kako
ti sada razmi{lja{ i pi{e{ o ljubavi koja je suprotna na{oj
bra~noj ljubavi, mi sada odlazimo. Sve {to je opre~no toj
ljubavi rastu`uje na{e umove.“
Kada mi reko{e: „Mir s tobom“, ja ih zamolih da
svojoj bra}i i sestrama na Nebu ne ka`u ni{ta o ovoj lju-
bavi, jer bi na{kodila njihovoj nevinosti.
Ovde sam zabele`io ~injenicu da oni koji umru kao
deca odrastaju na Nebu. Kada stasom dostignu mladi}a
498
Bra~na ljubav
od osamnaest godina, odnosno devojku od petnaest godi-
na, tu se zaustavljaju, a Bog im tada prire|uje ven~anje.
Oni su, kako pre tako i nakon ven~anja, potpuno nesvesni
zna~enja seksualne neprikladnosti, kao i njenog postojanja.
499
XIX
BLUDNI^ENJE
500
Bra~na ljubav
I Bludni~enje je proizvod seksualne ljubavi.
II Seksualna ljubav zapo~inje kada mladi} po~ne da
koristi sopstveni intelekt u razmi{ljanju i delovanju,
a njegov glas po~ne da pokazuje mu{ke karak-
teristike.
III Bludni~enje pripada prirodnom ~oveku.
IV Bludni~enje je po`uda, ali ne po`uda prema
preljubi.
V U odre|enim slu~ajevima seksualna ljubav se ne
mo`e, bez o{te}enja, u potpunosti spre~iti da ne
srlja u bludni~enje.
VI Stoga se u velikim gradovima bordeli toleri{u.
VII Po`uda prema bludni~enju nije ozbiljna sve dok
ima u vidu bra~nu ljubav i priklanja joj se.
VIII Po`uda prema bludni~enju je ozbiljna ukoliko u
vidu ima preljubu.
IX Po`uda prema preljubi postaje ozbiljnija u meri
u kojoj te`i raznovrsnosti ili razdevi~enjima.
X Sfera po`ude prema bludni~enju nalazi se, u svo-
joj prvoj fazi, napola puta izme|u sfere bludne lju-
bavi i sfere bra~ne ljubavi, i stvara ravnote`u.
XI Treba povesti ra~una da se spre~i uni{tenje
bra~ne ljubavi nekontrolisanim i prekomernim
odavanjem bludni~enju.
XII Princip braka jednog ~oveka sa jednom `enom je
dragocenost ljudskog `ivota i riznica hri{}anske
vere.
XIII Ovaj bra~ni princip mo`e se sa~uvati kod onih
koji iz raznih razloga jo{ uvek ne mogu u}i u brak,
a zbog neumerenosti ne mogu uzdr`ati svoju po-
`udu, pod uslovom da je njihova lutala~ka sek-
sualna ljubav ograni~ena na jednu ljubavnicu.
XIV Imati ljubavnicu je po`eljnije nego lutala~ku po-
`udu, sve dok to ne zna~i uzimanje vi{e ljubavnica,
bilo devojke, device ili udate `ene; i pod
uslovom da se dr`i odvojenom od bra~ne ljubavi.
Sada sledi obja{njenje ovih ta~aka.
501
Emanuel Svedenborg
445. (I) Bludni~enje je proizvod seksualne ljubavi.
Mi ka`emo da je bludni~enje proizvod seksualne
ljubavi, jer ono nije seksualna ljubav, ve} nastaje iz nje. Sek-
sualna ljubav je poput izvora iz kojeg i seksualna i bra-
~na ljubav mogu proiste}i i to kako kroz bludni~enje tako
i mimo njega. Jer svako ima seksualnu ljubav u sebi, a
ona ili izbija ili ne izbija. Ako izbije pre braka i to sa `e-
nom slabog morala, tada se naziva bludni~enjem, ali ako
ne izbije pre nego se ~ovek o`eni, tada se naziva brakom.
Ako do nje do|e sa drugom `enom nakon sklapanja bra-
ka, tada je to preljuba. Seksualna ljubav je, dakle, poput
izvora iz kojeg mo`e isticati potok kako ~edne tako i blu-
dne ljubavi. Na slede}im stranicama bi}e otkriveno koliko
je opreza i koliko promi{ljenosti potrebno da se ~edna lju-
bav razvije kroz bludni~enje, a koliko nepromi{ljenosti
da se ne~ista ili bludna ljubav razvije kroz njega. Mo`e
li iko izvesti zaklju~ak da onaj koji je bio sklon bludni-
~enju ne mo`e biti ~edniji u braku?
502
Bra~na ljubav
Dobro je poznato da seksualna ljubav prati pojavu
~ovekovog sopstvenog intelekta i razvija se u skladu sa
njegovom snagom. To je pokazatelj da se ova ljubav po-
ve}ava kako se intelekt razvija i smanjuje kako on slabi.
Pod pove}anjem mislimo na sticanje mudrosti, a pod sma-
njenjem na zapadanje u glupost. Mudrost je ta koja obuz-
dava seksualnu ljubav, glupost je podsti~e. Ako do|e do
bludni~enja, koje je po~etak njenog delovanja, potrebno
je kontrolisati ga principima pristojnosti i moralnosti koji
su usa|eni u se}anje, odnosno u razum, da bi kasnije bili
usa|eni u razum, odnosno u se}anje. Razlog {to sa po-
~etkom razvoja ~ovekovog intelekta i glas po~inje da po-
staje mu`evan, jeste u tome {to intelekt misli i izra`ava
svoje ideje u govoru. Ovo je pokazatelj da je intelekt taj
koji ~ini ~oveka, kao i njegovu mu{kost. Kao rezultat to-
ga, kako se njegov intelekt uzdi`e, on postaje odrastao i
mu`evan mu{karac (videti odeljke 433, 434 iznad).
503
Emanuel Svedenborg
ljubav, kroz nju na ~ulnu ljubav, a kroz nju na ovu lju-
bav u telu i mesu. Kako je telo njen najni`i nivo, ona na
njega deluje duhovno, a istovremeno racionalno i ~ulno.
Kada ~ovek razmi{lja o njoj, ona uti~e i deluje na njega
postepeno, ali na najni`em nivou njeni efekti se ose}aju
odjednom.
Bludni~enje pripada prirodnom ~oveku, jer poti~e
neposredno iz prirodne seksualne ljubavi. Ova ljubav mo-
`e biti racionalna prirodna ljubav, ali ne i duhovna, jer
seksualna ljubav ne mo`e postati duhovna dok ne postane
bra~na. Seksualna ljubav prelazi iz prirodne u duhovnu
kada ~ovek napusti lutala~ku po`udu i posveti se jednom
partneru, sa ~ijom du{om sjedinjuje sopstvenu.
504
Bra~na ljubav
mo`e biti skrivena unutar prirodne. U stvari, duhovno se
zapravo razvija iz prirodnog; a kada se jednom razvije,
prirodno ga tada okru`uje kao kora drvo ili korice ma~,
i slu`i da za{titi duhovno od nasilja. Na osnovu ovoga je
o~igledno da prirodna ljubav prema suprotnom polu u ce-
lini prethodi duhovnoj ljubavi, koja je ljubav prema jed-
noj osobi suprotnog pola. Me|utim, ako je bludni~enje
rezultat prirodne seksualne ljubavi, ono mo`e biti elimi-
nisano pod uslovom da se bra~na ljubav smatra kao vr-
hovno dobro, i da se `eli i tra`i. Potpuno je druga~ije sa
po`udnom i nepristojnom ljubavi prema preljubi. Da je
ona oponent i uni{titelj bra~ne ljubavi, prikazano je u po-
slednjem poglavlju o suprotnosti bludne i bra~ne ljubavi.
Ukoliko, dakle, namerni i potvr|eni preljubnik iz razli~i-
tih razloga u|e u bra~ni krevet, de{ava se obratno; prirod-
no sa svojim sladostra{}em i nepristojno{}u le`i skriveno
unutra, a privid duhovnosti pokriva ga spolja. Ova razma-
tranja omogu}uju da se vidi razlog da se po`uda prema
ograni~enom bludni~enju odnosi prema po`udi k prelju-
bi kao prva zimska sve`ina prema hladno}i sredine zime
u severnim regionima.
505
Emanuel Svedenborg
niko ne zna {ta je to bludni~enje. Ali stvari stoje druga-
~ije na Zemlji, gde ne mo`e do}i do braka dok se ne
zavr{i period mladala{tva, kao {to se ~esto de{ava u kra-
ljevstvima gde je period slu`bovanja dug, a sredstva za
odr`anje ku}e i porodice treba zaraditi; tek tada je mo-
gu}e prona}i dostojnu nevestu.
506
Bra~na ljubav
to je zato {to ima potrebu za tim, iz razloga kojih je on
potpuno svestan.
Postoje dva razloga koja obezbe|uju da bludni~enje
ne bude ozbiljno kod onih koji naginju i `ude za bra~nim
stanjem. Prvi je {to je bra~ni `ivot njihov plan, namera
ili cilj. Drugi je {to oni odvajaju zlo u sebi od dobra.
[to se ti~e prvog – da je bra~ni `ivot njihov plan, name-
ra ili cilj, to je zato {to je ~ovekova priroda zavisna od
prirode njegovog plana, namere ili cilja. To je priroda ko-
ju on pokazuje Bogu i an|elima, a tako na njega gledaju
i mudri ljudi u svetu. Jer je namera du{a svih delovanja
i odre|uje krivicu ili osloba|anje u svetu, a posle smrti
i to {ta }e se pripisati ~oveku.
[to se ti~e drugog razloga – da oni koji vi{e vole
bra~nu ljubav od po`ude prema bludni~enju razdvajaju
zlo od dobra, odnosno razbludnost od ~ednosti, a oni koji
razdvajaju ovo dvoje u svojoj percepciji i nameri, pre dosti-
zanja dobra i ~ednog stanja, tako|e se odvajaju i pro~i{}a-
vaju od te po`ude kada u|u u bra~no stanje. U narednom
odeljku vide}e se da se to ne de{ava onima koji pod blud-
ni~enjem na umu imaju preljubu.
507
Emanuel Svedenborg
~ak ni brak ne razlikuju od tih grehova, posle uobi~ajenih
nasumi~nih kontakata sa osobama suprotnog pola, posta-
ju hladni, prezrivi i gadljivi prvo na sopstvenu `enu, po-
tom na svoje ljubavnice, a onda na sve osobe `enskog
pola. O~igledno je da u njihovom slu~aju nema plana,
namere ili cilja prema dobru ili ~ednom pona{anju da ih
opravda; niti ima ikakvog razdvajanja zla od dobra ili
razbludnosti od ~ednosti koje bi ih u~inilo ~istima kao
kod onih koji iz svog bludni~enja gledaju prema bra~noj
ljubavi, naginju}i joj (kao {to je opisano u prethodnom
odeljku 452).
U prilog ovome mogu izneti novu ~injenicu sa Ne-
ba. Sreo sam mnogo ljudi koji su `iveli u svetu spolja
onako kao {to su `iveli i drugi, nose}i lepu ode}u, jedu}i
raznovrsno, profitiraju}i u poslu kao i drugi, idu}i u po-
zori{te, {ale}i se prili~no neumesno na ra~un seksa i ~i-
ne}i druge stvari tog tipa; pa ipak, an|eli su okrivljavali
neke od njih za greh, a druge nisu, nazivaju}i jednu gru-
pu nevinom, a drugu krivom. Kad su upitani za{to je to
tako kada su se obe grupe pona{ale sli~no, oni su odgo-
vorili da oni gledaju na ljude sa stanovi{ta njihovih pla-
nova, namera i ciljeva, na osnovu kojih prave razliku. Tako
su oni osloba|ali ili osu|ivali one koje je osloba|ao ili
osu|ivao njihov cilj, jer svi na Nebu imaju dobro za svoj
cilj, a svi u Paklu zlo za svoj. Ba{ na to se misli Bo`jim
re~ima:
Ne sudite da vam se ne sudi. (Mateja 7:1)
508
Bra~na ljubav
potvr|ena stvarnim iskustvima, razara bra~nu ljubav i po-
tapa je, takore}i, na dno mora.
509
Emanuel Svedenborg
Pod nekontrolisanim i prekomernim odavanjem blud-
ni~enju koje je pogubno za bra~nu ljubav, podrazumeva
se bludni~enje koje ne samo da potkopava snagu ve} uni{ta-
va i celokupno bogatstvo bra~nog `ivota. Jer neograni~e-
no odavanje uzrokuje ne samo slabost i siroma{tvo, ve}
i ne~istotu i neprikladnost. Oni spre~avaju da se bra~na
ljubav shvati i oseti u svoj njenoj ~istoti i ~ednosti, odno-
sno svoj njenoj slasti i zanosnom cvetanju. Da i ne spo-
minjemo {tetu po telo i duh, ili nedozvoljeno zavo|enje
koje ne samo da otima bra~noj ljubavi njena bla`ena za-
dovoljstva ve} ih i uni{tava, pretvaraju}i ih u hladno}u,
a time u odvratnost. Takvi primeri bludni~enja su orgije,
koje pretvaraju bra~ne igre u scene iz tragedije. Jer je ne-
kontrolisano i prekomerno bludni~enje poput vatre, koja
po~ev{i od najni`eg nivoa izgara telo, pr`i njegove `ile,
kvari krv i inficira racionalnu sposobnost uma. Ona kre}e
kao vatra u prizemlju koja sagori celu ku}u. Na roditelji-
ma je da vide da li se to de{ava, jer jedan adolescent
obuzet po`udom jo{ uvek nije dovoljno racionalan da se-
bi postavi ograni~enja.
510
Bra~na ljubav
zbog jedinstva umova (odeljci 333, 334). To je mesto i
poreklo nebeskog bla`enstva, duhovne sre}e i prirodnih
zadovoljstava koja su obezbe|ena od po~etka za one koji
u`ivaju pravu bra~nu ljubav (335). To je temelj svih ne-
beskih, duhovnih, te prirodnih ljubavi, i njemu su pove-
rene sve radosti i ushi}enja od prvih do poslednjih (odelj-
ci 65-69). [to se ti~e njegovog izvora, to je igra mudrosti
i ljubavi kao {to je u potpunosti dokazano u Zadovoljstvi-
ma i mudrosti u pogledu bra~ne ljubavi, {to je naslov pr-
vog dela ove knjige.
511
Emanuel Svedenborg
ograni~enja, ~ini se kao da nema druge utehe i pribe`i{ta
do uzimanja ljubavnice ili na francuskom maitresse.
Dobro je poznato da u nekim kraljevstvima postoje
uredbe koje spre~avaju mu{karce da se `ene pre nego do-
stignu zrelo doba, jer prvo moraju dobiti name{tenje i za-
raditi sredstva za izdr`avanje doma}instva i familije, i tek
tada mogu dovesti odgovaraju}u `enu. Pa ipak, u rani-
jem dobu uzaviranje mu`evnosti u potrazi za `enom mo-
`e se u malom broju slu~ajeva dr`ati uga{enim i po strani.
Najbolje je ako se mo`e dr`ati po strani, ali ako je to
nemogu}e zbog nezauzdane snage po`ude, moraju se na-
}i posredni na~ini koji }e spre~iti uni{tenje bra~ne lju-
bavi. Stoga su razlozi u prilog uzimanju ljubavnice:
a. Time se zauzdava i ograni~ava nekontrolisani pro-
miskuitet, {to vodi uzdr`anijem stanju sli~nijem `ivotu u
braku.
b. Vatrenost po`ude koja u po~etku klju~a i takore}i
gori, sti{ava se i ubla`ava, tako da se prljava raskala{nost
seksualne ljubavi, ubla`ava ne~im {to je analogno braku.
c. Na taj na~in snaga se ne rasipa a slabost izaziva,
{to je slu~aj kod lutala~ke i neograni~ene `elje.
d. Na taj na~in izbegavaju se telesne infekcije i men-
talna oboljenja.
e. Na taj na~in se, tako|e, spe~ava preljuba, to jest
nedopu{teni odnosi sa `enama, razvrat ili razdevi~enja, a
da i ne spominjemo razna krivi~na dela. Jer dok ne odra-
ste. de~ak nema predstavu da se preljuba i razvrat raz-
likuju od bludni~enja, ve} ih smatra jednakim. Niti on
zna kako razumom odoleti umiljavanju `ena, koje su se
namerno odale prostituciji. Ali on mo`e, uzev{i ljubav-
nicu, {to je uredniji i zdraviji tip bludni~enja, nau~iti i
videti razliku.
f. Uzimanje ljubavnice tako|e blokira put prema ~e-
tiri vrste po`ude, koje su najve}i ru{itelji bra~ne ljubavi.
To su po`uda za razdevi~enjem, za raznovrsno{}u, silo-
vanjem i zavo|enjem nevinih, o ~emu }e biti re~i kasnije.
512
Bra~na ljubav
Ove napomene, me|utim, nisu usmerene prema onima
koji su u stanju da potisnu nagon po`ude, niti prema oni-
ma koji su u stanju da u|u u brak ~im odrastu, te tako
svojim `enama ponude i predstave prve plodove svoje mu-
`evnosti.
513
Emanuel Svedenborg
d. Razlog {to se ljubav prema uzimanju ljubavnice
mora dr`ati odvojenom od bra~ne ljubavi jeste u tome
{to su to dve razli~ite ljubavi koje, stoga, ne treba me{ati.
Jer je ljubav prema uzimanju ljubavnice razbludna, pri-
rodna i spolja{nja, a ljubav prema braku je ~edna, duhov-
na i unutarnja. Ljubav prema ljubavnici dr`i du{e para
razdvojenim, a spaja ih samo na ~ulnom nivou tela; ali
ljubav prema braku sjedinjuje njihove du{e, usled ~ega i
~ulne nivoe tela dok ne postanu takore}i jedno umesto
dvoje, dakle, jedno telo.
e. Ljubav prema uzimanju ljubavnice ulazi samo u
intelekt i ono {to zavisi od njega, ali ljubav prema braku
ulazi i u volju i sve {to zavisi od nje, te stoga u svaki
~ovekov deli}. Ako, dakle, ljubav prema uzimanju ljubav-
nice postane ljubav prema braku, ~ovek se ne mo`e za-
konito rastati od nje, a da ne naru{i bra~nu zajednicu. Ako
to u~ini i o`eni se drugom `enom, taj prekr{aj uni{tava
bra~nu ljubav. Treba znati da se ljubav prema uzimanju
ljubavnice dr`i odvojenom od bra~ne ljubavi tako {to se
ljubavnici ne obe}ava brak i ne navodi se da gaji ikakvu
nadu u vezi s brakom. Me|utim, bolje je ako se baklja
seksualne ljubavi prvi put upali sa `enom.
*****
461. Ovde }u izneti slede}e iskustvo.
Jednom sam razgovarao sa novoprido{lim duhom
koji je, dok je bio u svetu, provodio mnogo vremena raz-
mi{ljaju}i o Nebu i Paklu. (Pod novoprido{lim duhovima
misli se na ljude koji su nedavno umrli, a nazivaju se du-
hovima jer su tada duhovni ljudi). ^im je u{ao u Duhovni
svet, po~eo je na isti na~in da razmi{lja o Nebu i Paklu;
dok bi mislio o Nebu ose}ao se sre}nim, a nesre}nim dok
bi razmi{ljao o Paklu. Shvativ{i da se nalazi u Duhov-
nom svetu, on odmah upita gde su Nebo i Pakao, {ta
svaki od njih predstavlja i kako izgledaju.
514
Bra~na ljubav
„Nebo je“, odgovori{e mu, „iznad tvoje glave, a Pa-
kao je ispod tvojih nogu, jer se ti sada nalazi{ u svetu
duhova koji je napola puta izme|u Neba i Pakla. Ali ti ne
mo`emo opisati u nekoliko re~i {ta je Nebo i kako izgle-
da, i {ta je Pakao i kako on izgleda.“
Tada, budu}i izuzetno znati`eljan da sazna, on pade
na kolena i iskreno zamoli Boga da ga podu~i. Iznenada,
s njegove desne strane pojavi se an|eo koji ga natera da
ustane i re~e mu: „Molio si da te podu~e o Nebu i Paklu.
Upitaj i nau~i {ta je zadovoljstvo i zna}e{.“ S ovim re-
~ima an|eo nestade.
Tada novi duh re~e sebi: „[ta zna~i ’upitaj i nau~i
{ta je zadovoljstvo i zna}e{ {ta su Nebo i Pakao i kako
izgledaju?‘“ I on napusti to mesto i po~e da luta okolo
raspituju}i se kod onih koje je sretao re~ima: „Molim vas
budite dobri pa mi recite {ta je to zadovoljstvo?“ „Kakvo je
to pitanje?“, reko{e neki. „Svako zna {ta je zadovoljstvo.
Zar to nisu radost i sre}a? Zadovoljstvo je, dakle, zado-
voljstvo, a jedno zadovoljstvo je kao i drugo, mi ne zna-
mo za razliku me|u njima.“
Drugi reko{e da je zadovoljstvo du{evna zabava.
„Kada se um zabavlja, lice je veselo, govor je pun {ale,
pokreti su `ivahni i celo bi}e je zadovoljno.“ Ali neki re-
ko{e: „Zadovoljstvo je go{}enje, uzimanje poslastica, pi}a,
opijanje finim vinima, a potom }askanje o raznim tema-
ma, naro~ito o igrama Venere i Kupidona.“
^uv{i ovo, novi duh se naljuti i re~e sebi: „Ovo su
odgovori seljaka, a ne obrazovanih ljudi. Ova zadovoljstva
nisu ni Nebo ni Pakao. @eleo bih da sretnem nekog mu-
drog ~oveka.“ I on ode od ovih ljudi i po~e da se raspitu-
je gde su mudri.
Tada ga ugleda jedan an|eoski duh koji re~e: „Ose-
}am da si zapaljen ~e`njom da sazna{ {ta je univerzalna
odlika Neba, a {ta Pakla, a kako je to zadovoljstvo, to }u
te ja povesti na brdo gde svakoga dana zasedaju oni koji
tragaju za rezultatima, oni koji istra`uju uzroke i oni koji
515
Emanuel Svedenborg
ispituju ciljeve. Postoje tri grupe. Oni koji tragaju za rezul-
tatima nazivaju se nau~nim duhovima ili personifikacijama
Nauka. Oni koji istra`uju uzroke nazivaju se inteligentnim
duhovima ili personifikacijama Inteligencije. Oni koji ispi-
tuju ciljeve nazivaju se mudrim duhovima ili personifi-
kacijama Mudrosti. Na Nebu, direktno iznad njih, nalaze
se an|eli koji vide uzroke sa stanovi{ta ciljeva, a rezul-
tate sa stanovi{ta uzroka; ti an|eli su izvor prosvetljenja
za ove tri grupe.“
Tada on uze novog duha za ruku i povede ga na
brdo, na kojem su se sastajali oni koji ispituju ciljeve,
takozvane Mudrosti. „Oprostite mi“, re~e im on, „{to do-
lazim ovamo kod vas. Razlog mog dolaska je taj {to sam
jo{ u de~a{tvu razmi{ljao o Nebu i Paklu. Nedavno sam sti-
gao u ovaj svet i neki ljudi koje sam sreo rekli su mi da
je Nebo iznad moje glave, a Pakao ispod nogu, ali mi
nisu rekli {ta oni predstavljaju i kako izgledaju. Razmi-
{ljaju}i neprestano o njima, zabrinuo sam se pa sam se
pomolio Bogu. Tada mi je pri{ao jedan an|eo i rekao: ’Upi-
taj i nau~i {ta je zadovoljstvo i zna}e{.‘ Pitao sam, ali
sve do sada bezuspe{no. Zato vas molim, ako biste bili
ljubazni da me podu~ite {ta je to zadovoljstvo.“
„Zadovoljstvo je“, odgovori{e Mudrosti, „ceo `ivot
svih na Nebu i ceo `ivot svih u Paklu. Ovi koji su na
Nebu ose}aju zadovoljstvo dobra i istine, a oni u Paklu
zadovoljstvo zla i la`i. Celokupno zadovoljstvo pripada
ljubavi, a ljubav je samo bi}e ~ovekovog `ivota. Kao {to
~ovekova ljudskost zavisi od prirode njegove ljubavi, ta-
ko zavisi i od prirode njegovog zadovoljstva. Delovanje
ljubavi stvara ose}aj zadovoljstva. Na Nebu je to delo-
vanje pra}eno mudro{}u, a u Paklu ludo{}u. Ali svako de-
lovanje proizvodi zadovoljstvo u predmetu na koji deluje.
Nebesa i paklovi ose}aju suprotna zadovoljstva, jer imaju
suprotne ljubavi; Nebesa ose}aju ljubav prema dobru, to
jest zadovoljstvo ~injenja dobra, paklovi ljubav prema zlu
i zadovoljstvo ~injenja zla. Ukoliko, dakle, zna{ {ta je
516
Bra~na ljubav
zadovoljstvo, zna}e{ i {ta su Nebo i Pakao i kako oni
izgledaju. Ali pitaj i u~i o zadovoljstvu i dalje od onih
koji istra`uju uzroke i nazivaju se Inteligencijama. Oni
su desno od nas.“
I on ode, pa pri{av{i drugoj grupi i objasniv{i im
za{to je do{ao, zamoli ih da ga podu~e o zadovoljstvu.
Oni se obradova{e tome i reko{e: „Istina je da ako zna{
o zadovoljstvu, zna{ i {ta su Nebo i Pakao i kako izgle-
daju. Volja, ono {to ~oveka ~ini ~ovekom, ne pomera se
ni pedalj sem usled zadovoljstva. Jer volja sama po sebi
nije ni{ta drugo do naklonost ili rezultat neke ljubavi, to
jest nekog zadovoljstva. Postoji ne{to prijatno, ugodno i
`eljeno {to inspiri{e delovanje volje; a kako je volja ta
koja podsti~e razumevanje na mi{ljenje, nikakva misao
nije mogu}a ako se iz volje ne ulije zadovoljstvo. Razlog
za to je taj {to Bog zra~enjem iz Sebe aktivira sve {to je
u du{i i umu an|ela, duhova i ljudi. To delovanje se po-
sti`e kroz uticaj ljubavi i mudrosti, a taj upliv je stvarno
delovanje koje je izvor sveg zadovoljstva. Ovo se u svo-
joj prvobitnoj fazi naziva bla`enstvo, blagoslov i sre}a, u
svojoj izvedenoj fazi zadovoljstvo, ljupkost i ushi}enje, ili
u univerzalnom smislu dobro. Ali duhovi Pakla izokre}u
sve {to imaju naopa~ke tako da pretvaraju dobro u zlo i
istinu u la`, mada zadovoljstvo ostaje konstantno. Jer bez
neprekidnog zadovoljstva oni ne bi imali volju, ose}anja,
pa tako ni `ivot. Iz ovoga se jasno vidi {ta je zadovolj-
stvo Pakla, kakvo je i odakle dolazi; a isto tako i zado-
voljstvo Neba.“
Kad ~u ovo, odvedo{e ga do tre}e grupe u kojoj su
bili oni {to su tragali za efektima i zvali se Naukama. Oni
reko{e: „Si|ite na ni`u zemlju i popnite se na vi{u zemlju;
na ovoj drugoj shvati}ete i oseti}ete zadovoljstva an|ela
Neba, a na prvoj zadovoljstva duhova Pakla.“
Ali tada se iznenada, na izvesnoj udaljenosti, otvori
zemlja i tri |avola iza|o{e kroz taj otvor; izgled im je
bio zastra{uju}i, proizvod zadovoljstva njihove ljubavi.
517
Emanuel Svedenborg
An|eli koji su pratili novog duha shvati{e da su tri |a-
vola do{la iz Pakla svojom voljom pa im reko{e: „Ne
prilazite bli`e, ve} nam odatle ka`ite ne{to o va{im zado-
voljstvima.“
„Mo`da znate“, odgovori{e oni, „da svako, bio do-
bar ili lo{, ose}a sopstvena zadovoljstva, dobar ~ovek zado-
voljstvo sopstvenog dobra, a lo{ zadovoljstvo svog zla.“
„[ta je“, zapita{e ih, „va{e zadovoljstvo?“ Oni ka-
za{e da je to zadovoljstvo promiskuiteta, kra|e, varanja i
psovanja. Tada ih upita{e: „Kakva su to zadovoljstva?“ Oni
odgovori{e da ih drugi ljudi ose}aju kao smrad izmeta,
le{eva i trule`i ustajalog urina. „Da li vi nalazite te stvari
za prijatne?“, upita{e ih. „Izuzetno“, potvrdi{e oni. „Onda
ste vi“, reko{e im, „kao ne~iste `ivotinje koje `ive u ta-
kvim uslovima.“ „Ako jesmo, neka smo“, slo`ili su se |a-
voli, „ali to su stvari koje ushi}uju na{e nozdrve.“
„[ta nam jo{ mo`ete re}i?“, nastavi{e da ih ispitu-
ju. Oni reko{e da je svakome dozvoljeno da ose}a sop-
stveno zadovoljstvo, ~ak i najprljavije kako to drugi zo-
vu, sve dok ne uznemirava dobre duhove i an|ele. „Ali
kako nam ne ~ini zadovoljstvo da prestanemo da ih uzne-
miravamo, ba~eni smo u radne logore gde sa nama grubo
postupaju. Spre~avanje i uskra}ivanje na{ih zadovoljsta-
va naziva se mu~enjima Pakla; postoji tako|e i neka vr-
sta unutarnjeg bola.“
„Za{to ste uznemiravali dobre ljude?“, upita{e ih.
Oni kaza{e da nisu mogli da se uzdr`e. Postoji neka vrsta
gneva koja ih opseda kada vide an|ela i osete Bo`ansku
sferu koja ga okru`uje. „Vi ste zaista nalik divljim `ivoti-
njama“, reko{e im.
Malo kasnije, kada vide{e novog duha u dru{tvu an|e-
la, |avole obuze gnev nalik na vatru mr`nje. Da nekom
ne bi naudili, baci{e ih nazad u Pakao.
Nakon toga pojavi{e se an|eli koji vide uzroke sa
stanovi{ta ciljeva i rezultate sa stanovi{ta uzroka; oni
518
Bra~na ljubav
nastanjuju Nebo iznad ove tri grupe. Bili su okru`eni ble-
{tavom svetlo{}u, koja se spu{tala dole u vidu spiralnih
krivulja; nosili su sa sobom venac cve}a koji stavi{e na
glavu novog duha. Tada se za~u glas koji mu re~e: „Ovaj
lovorov venac ti se daje jer si od de~a{tva razmi{ljao o
Nebu i Paklu.“
519
XX
KONKUBINE
521
Emanuel Svedenborg
sa njom i sa sopstvenom `enom. Drugi je da se uzme
druga `ena sa kojom }e se deliti krevet posle zakonitog
i opravdanog razdvajanja od `ene.
Oni koji imaju prefinjenu i ta~nu percepciju ovog
pitanja mogu videti da su ova dva na~ina uzimanja kon-
kubine me|usobno udaljena kao prljavi ve{ od ~istog, ali
oni ~ija je percepcija smu{ena i nejasna to ne mogu vide-
ti. Oni koji imaju bra~nu ljubav ovo mogu uo~iti, dok oni
koji gaje ljubav prema preljubi ne mogu. Za ove druge
je sve {to poti~e iz seksualne ljubavi tamno kao no}, a
za ove prve je jasno kao dan. Pa ipak preljubnici mogu
videti to {to poti~e i kako to da razlikuju, naravno, ne u
sebi od sebe, ve} kada im drugi ka`u. I preljubnici i ~e-
dni bra~ni ljudi su isto sposobni da uzdignu svoj intelekt,
ali preljubnik, po{to nau~i od drugih kako da napravi raz-
liku, bri{e je iz se}anja kada zaroni svoj intelekt u prlja-
va zadovoljstva. Jer ~ednost i razbludnost, zdrav i nezdrav
um ne mogu egzistirati zajedno, ali ih intelekt mo`e raz-
likovati kada su razdvojeni.
Jednom sam pitao neke u Duhovnom svetu koji nisu
priznavali preljubu za greh znaju li za ijednu razliku izme-
|u bludni~enja, uzimanja ljubavnice, dva tipa konkubine
i razli~itih stepena preljube. Oni su mi odgovorili da je to
sve jedno te isto. Ja ih upitah da li se to odnosi i na brak.
Oni pogleda{e okolo da vide ima li u blizini kakvog sve-
{tenika, a kada vide{e da nema, reko{e da je i brak u
su{tini sli~an. Bilo je druga~ije kod onih koji su u svom
umu priznavali preljubu za greh. Oni reko{e da su videli
razlike u unutarnjim predstavama na nivou percepcije, ali
da se do sada nisu bavili njihovim razlikovanjem i raz-
dvajanjem. Mogu vam re}i da nebeski an|eli ose}aju ~ak
i najmanju razliku me|u njima. Da bih, dakle, pojasnio
da postoje dva me|usobno suprotna na~ina uzimanja kon-
kubine – jedan koji uni{tava bra~nu ljubav i drugi koji to
ne ~ini – prvo }u opisati opasni tip, a onda bezopasni.
522
Bra~na ljubav
464. (II) Imati konkubinu pored `ene za hri{}ane je
potpuno nezakonito i mrsko.
Nezakonito je, jer je suprotno bra~nom ugovoru, a
mrsko jer je suprotno veri. Sve {to je suprotno oboma, su-
protno je Bogu. Stoga, ~im ~ovek bez istinski zna~ajnog
razloga uzme konkubinu pored `ene, za njega se Nebo
zatvara, a an|eli ga vi{e ne ra~unaju me|u hri{}ane. Od
tada pa nadalje, on odbacuje sve {to ima veze sa crkvom
i verom i vi{e ne uzdi`e svoj pogled iznad prirode, ve}
joj se okre}e kao bo`anstvu koje opravdava njegovu po-
`udu, i dalje se njegov duh nadahnjuje njenim uticajem.
Razlog za ovo odricanje bi}e otkriven kasnije. Sam ~o-
vek ne vidi koliko je to odvratno, jer kada se za njega Nebo
zatvori, tada ga obuzima duhovna glupost. Ali ~edna `e-
na to shvata, jer ona je bra~na ljubav, a bra~na ljubav je
na to gadljiva. Mnoge `ene nakon toga odbijaju da imaju
seksualne odnose sa svojim mu`evima, kao da bi to za-
gadilo njihovu ~ednost i inficiralo je po`udom koja prija-
nja za mu`a iz kontakta sa prostitutkom.
523
Emanuel Svedenborg
466. (IV) Oblik promiskuiteta je taj koji uni{tava
princip braka, blago hri{}anskog `ivota.
Bra~noj ljubavi je suprotstavljeniji odre|eni oblik pro-
miskuiteta nego op{ti tip koji se jednostavno zove pre-
ljuba. On prati gubitak sve sposobnosti i sklonosti prema
`ivotu u braku, ne~emu {to hri{}ani imaju od ro|enja. Ove
ta~ke se mogu dokazati argumentima koji su validni pred
razumom mudrog ~oveka. [to se ti~e prve ta~ke da je
imati konkubinu istovremeno ili u braku sa `enom neka
vrsta promiskuiteta, koja je suprtostavljenija bra~noj lju-
bavi od op{teg promiskuiteta koji se prosto zove prelju-
ba, ona }e biti poja{njena na osnovu narednih tvrdnji.
Op{ti promiskuitet ili prosto preljuba ne sadr`i nikakvu
ljubav koja je analogna bra~noj ljubavi, jer je to samo go-
ru}a potreba tela, koja se odmah hladi i ~esto ne ostavlja
za sobom nikakav trag ljubavi prema `eni kada se jednom
ugasi. Stoga ova eksplozija sladostra{}a pravi tek malu
{tetu bra~noj ljubavi, ako nije rezultat svesne ili potvr|e-
ne namere i ukoliko se preljubnik potom pokaje.
Slu~aj vi{ebra~nog promiskuiteta sasvim je druga-
~iji. On sadr`i ljubav analognu bra~noj ljubavi, jer se na-
kon planu}a ona ne hladi, ne rasipa se i ne pretvara se u
ni{ta kao prvi tip, ve} ostaje, obnavlja se i uspostavlja, a
pri tome se odliva ljubav prema `eni i umesto ljubavi do-
liva hladno}a prema njoj. Jer on tada gleda na `enu koja
deli krevet sa njim kao na dopadljivu zbog slobode volje
koja mu dozvoljava da od nje ode ako `eli. Ova slobo-
da je usa|ena u prirodnog ~oveka, a kako mu je prijatna
ona podr`ava njegovu ljubav. [tavi{e, sa konkubinom je
on bliskije povezan uzbu|enjima nego sa `enom. S druge
strane, on gleda na svoju `enu kao na nedopadljivu zbog
obaveze da `ivi sa njom, koja mu je nametnuta do`ivot-
nim ugovorom, a brak mu tada deluje jo{ i prisilnijim u
pore|enju sa slobodom koju ima sa tom drugom `enom.
Jasno je da se njegova ljubav prema `eni proporcionalno
524
Bra~na ljubav
hladi, te on po~inje da je prezire, kako se njegova ljubav
prema drugoj `eni zagreva, a ona po{tuje.
[to se ti~e druge ta~ke – da uzimanje konkubine
istovremeno ili u braku sa `enom uzrokuje kod ~oveka
gubitak sposobnosti i sklonosti prema `ivotu u braku, ko-
je hri{}ani sti~u ro|enjem, ona se mo`e shvatiti iz slede-
}ih razmatranja. U meri u kojoj se ljubav prema supruzi
prenosi u ljubav prema konkubini, u toj meri se ljubav
prema supruzi nagriza, prazni i iscrpljuje, kao {to je gore
re~eno. To se de{ava zatvaranjem unutarnjih nivoa ~ove-
kovog prirodnog uma i otvaranjem njegovih ni`ih nivoa.
To se mo`e videti na osnovu ~injenice da je kod hri{}ana
sedi{te sklonosti ka ljubavi prema jednoj osobi suprotnog
pola na njihovom unutarnjem nivou i ~injenice da se,
iako se ovo sedi{te mo`e zatvoriti, ne mo`e i iskoreniti.
Sklonost ka ljubavi prema jednoj osobi suprotnog pola,
kao i sposobnost primanja te ljubavi koja je hri{}anima
uro|ena, proizvod je te ljubavi koja dolazi jedino od Bo-
ga postaju}i pitanje vere; u hri{}anskom svetu Bo`ja bo`an-
stvenost se priznaje i po{tuje, a vera dolazi iz Njegove
Re~i. Zato je uro|ena i zato se prenosi sa jedne generaci-
je na drugu.
Mi ka`emo da se ovaj hri{}anski princip braka uni-
{tava vi{ebra~nim promiskuitetom; ali se ovo mora shva-
titi u zna~enju da se u slu~aju hri{}anina vi{e`enika on
zatvara i zaustavlja. Ali on ostaje sposoban da bude o`ivljen
u njegovim potomcima, kao {to je slu~aj sa ponovnom
pojavom sli~nosti dede ili pradede u unuku ili praunuku.
Zato se taj princip braka naziva blagom hri{}anskog `i-
vota, odnosno dragoceno{}u ljudskog `ivota i riznicom hri{-
}anske vere (odeljci 457, 458).
Uni{tenje principa braka vi{ebra~nim bludni~enjem
kod hri{}ana vi{e`enika koji mu se odaju, mo`e se jasno
videti na osnovu ~injenice da on ne mo`e jednako voleti
svoju konkubinu i svoju `enu kao {to to mo`e muhame-
danac. Ali {to vi{e voli ili {to vi{e toplih ose}anja on
525
Emanuel Svedenborg
gaji prema svojoj konkubini, to manje voli svoju `enu i
postaje hladniji prema njoj. Jo{ i odvratniji rezultat je {to
on postaje sve skloniji da u srcu prizna Boga samo kao
prirodnog ~oveka i Marijinog sina, a ne i kao Sina Bo-
`jeg, i da ujedno smatra veru beskorisnom. Pa ipak, mora
se imati na umu da je ovo ono {to se de{ava onima koji
uzmu konkubinu pored `ene i imaju seksualne odnose sa
njih obe. Ovo ne va`i za one koji su razdvojeni iz za-
konitih, pravednih i opravdanih razloga i koji su prekinu-
li seksualni odnos sa svojom `enom i uzeli drugu umesto
nje. Ovo }e biti tema narednog odeljka.
526
Bra~na ljubav
pred mu`evljevim sopstvenim sudom, zakoniti su razlozi
za uzimanje konkubine, ali samo ako se `ena zadr`i u
ku}i. Promiskuitet je jedini razlog za razvod, jer je dija-
metralno suprotan `ivotu bra~ne ljubavi i toliko poguban
da je smrtonosan (odeljak 225).
527
Emanuel Svedenborg
470. (VII) Opravdani razlozi za uzimanje konkubine
ove vrste su oni koji su opravdan osnov za razdvajanje
u krevetu.
Postoje zakoniti razlozi i opravdani razlozi za razd-
vajanje. Zakoniti razlozi su oni koji proisti~u iz sudskih
ukaza, a opravdani su oni koje mu` prosudi takvima. Za-
koniti i opravdani razlozi za razdvajanje u krevetu i u ku-
}i, ukratko su navedeni u odeljcima 252, 253. Me|u fizi~kim
nedostacima su bolesti koje napadaju celo telo sa takvom
ozbiljno{}u da zaraza mo`e rezultirati fatalnim ishodom.
U ovu vrstu spadaju maligne i zarazne groznice, guba, ve-
neri~ne bolesti, rak. Zatim postoje bolesti koje telo ~ine
toliko odbojnim da je drugome nemogu}e `iveti sa takvom
osobom, poput onih koje proizvode {tetna pra`njenja i
{kodljive gasove, bilo sa povr{ine tela ili iz njegove unu-
tra{njosti, naro~ito iz stomaka ili iz plu}a. Bolesti ko`e
su boginje, bradavice, ~irevi, skorbut, akutni svrab, a naj-
gore su one kojima se lice naru`uje.
U stoma~ne izlu~evine spadaju gadna, smrdljiva i
masna podrigivanja uzrokovana lo{im varenjem; u plu}ne
pak gadan i truli zadah iz gnojnih d`epova, ~ireva, apsce-
sa ili trovanja krvi ili limfe u njima. Pored ovih tu su i
druge bolesti razli~itog tipa, kao {to su napadi nesvestice
koji uzrokuju slabost celog tela i gubitak snage, paraliza,
popu{tanje ili opu{tanje membrana i veza koje upravlja-
ju kretanjem, izvesne hroni~ne bolesti koje nastaju usled
gubitka sposobnosti mi{i}a da se ste`u i opu{taju ili pre-
komerne viskoznosti, ja~ine ili kiselosti telesnih sokova;
epilepsija, trajna nesposobnost usled udara; odre|ene vr-
ste trovanja koje vode propadanju tela, srdobolja, crevne
bolesti, kila i druge sli~ne bolesti poznate patolozima.
Du{evna oboljenja koja su opravdan osnov za razdva-
janje u krevetu i ku}i jesu: ludilo, zapaljenje mozga, ne-
zdravost uma, istinska glupost i blesavost, gubitak pam-
}enja i sli~no. Razumu nije potreban sudija da proglasi
528
Bra~na ljubav
ove razloge opravdanim za uzimanje konkubine, jer su
ovo opravdani razlozi za razdvajanje.
529
Emanuel Svedenborg
Ovi se mogu prepoznati na listi gore navedenih
iskreno ubedljivih razloga, ali ako se propisno ne ispita-
ju mogu delovati opravdani, a da to ipak nisu. Na primer,
zahtev za periodom apstinencije posle ro|enja deteta, pro-
lazne slabosti `ene, rasipanje reproduktivnih sposobnosti,
bilo iz ovog razloga ili ne, vi{e`enstvo dozvoljeno Izra-
eli}anima i drugi takvi razlozi koji nemaju vrednosti sa
stanovi{ta pravde. Ovakve razloge izmi{ljaju mu`evi
po{to postanu hladni, kada im razbludna po`uda pohara
bra~nu ljubav i zavede idejom da je sli~na bra~noj lju-
bavi. Ovi ljudi nakon uzimanja konkubine pretvaraju la-
`ne i varljive razloge ove vrste u prave i iskrene razloge
da izbegnu lo{u reputaciju; uglavnom {ire okolo la`ne
glasine o svojim `enama, a dobra volja navodi njihove
prijatelje me|u sugra|anima da ih prihvate kao istinite i
da ih razglase.
530
Bra~na ljubav
i pritisak zakonitih ili pravednih ili opravdanih razloga,
bra~na ljubav zdru`ena s bra~nom ljubavlju se ne razd-
vaja, ve} se samo privremeno prekida. Ljubav koja se
prekine, ali se ne odvoji, opstaje u datoj osobi. Umnogo-
me je isto kao kada se osoba koja u`iva u svom poslu
odvoji od njega nekakvim sedeljkama, odlascima u pozo-
ri{te ili putovanjem; ta osoba time ne gubi ljubav prema
svom poslu. Ili u slu~aju osobe koja voli dobra vina, pa
i kad pije obi~na, ne gubi ose}aj za dobra vina.
c. Ovaj na~in uzimanja konkubine zna~i samo prekri-
vanje bra~ne ljubavi, jer je ljubav prema uzimanju konku-
bine prirodna, a ljubav prema braku je duhovna; a prirodna
ljubav prekriva duhovnu ljubav kad je ova blokirana. Lju-
bavnik je toga nesvestan jer se duhovna ljubav ne ose}a
sama od sebe, ve} samo preko prirodne ljubavi. Ona se
tada do`ivljava kao zadovoljstvo koje sadr`i bla`enstvo
sa Neba; dok se prirodna ljubav sama od sebe ose}a sa-
mo kao zadovoljstvo.
d. Ovaj veo se skida nakon smrti, jer tada osoba
prelazi iz prirodne u duhovnu u`ivaju}i supstancijalno te-
lo umesto materijalnog; i to joj omogu}ava da ose}a pri-
rodno zadovoljstvo koje dolazi iz duhovnog zadovoljstva
u najve}em stepenu. Nau~io sam da je to tako iz razgo-
vora sa nekim ljudima u Duhovnom svetu, uklju~uju}i i
kraljeve koji su imali konkubine u Prirodnom svetu iz
iskreno ubedljivih razloga.
531
Emanuel Svedenborg
*****
477. Na ovom mestu izne}u slede}e iskustvo.
^uo sam jednog mladog, novoprido{log duha iz
sveta kako se hvali{e svojim aferama da bi zaradio kom-
plimente na ra~un toga da je ve}i mu{karac od drugih.
Oti{ao je tako daleko da je me|u svoje drske hvale uklju-
~io i slede}u: „Ima li i~ega {to vi{e deprimira nego dr`ati
ljubav zatvorenom i `iveti samo sa jednom `enom? Ima
li i~eg prijatnijeg od pu{tanja ljubavi na slobodu? Sigur-
no se svako zamori od jedne `ene, a podmla|uje s vi{e
njih? Ima li i~ega sla|eg od seksualne slobode, mno{tva
partnera, razdevi~enja, varanja mu`eva i licemerstva u pro-
miskuitetu? Zar nagrada za lukavstvo, prevaru i kra|u ne
pru`a najprisnije du{evno zadovoljstvo?“
^uv{i ovo, prisutni mu reko{e: „Ne govori tako. Ti
ne zna{ gde se nalazi{, ni s kim. Tek si do{ao ovde. Ispod
tvojih stopala je Pakao, iznad glave Nebo. Ti si sada na
pola puta izme|u Neba i Pakla, u svetu koji se naziva Du-
hovni svet. Svi koji se rastanu od sveta dolaze i okupl-
jaju se ovde da se ispita njihova priroda i pripreme se
za Pakao ako su zli, i za Nebo ako su dobri. Mo`da jo{
uvek ima{ na umu ono {to si slu{ao od sve{tenika u sve-
tu da se promiskuitetni mu{karci i `ene bacaju u Pakao,
a da se ~edni bra~ni parovi uzdi`u na Nebo.“
Prido{lica se na to nasmeja i re~e: „[ta su Nebo i
Pakao? Zar nije Nebo ono gde je ~ovek slobodan, i zar
biti slobodan ne zna~i da mo`e{ imati onoliko `ena ko-
liko `eli{? Zar nije Pakao mesto robovanja, i zar biti rob
ne zna~i biti obavezan da bude{ sa jednom `enom?“
Ali an|eo koji je je to posmatrao sa Neba, kad za~u
ove re~i, zaustavi dalji razgovor da bi ga spre~io da izre-
kne gre{na zapa`anja o braku. „Do|i ovamo“, re~e mu,
„i ja }u ti na primeru pokazati {ta su Nebo i Pakao i ka-
kva vrsta Pakla ~eka one koji su potvr|eni kao promisku-
itetni.“ I pokaza mu put nagore.
532
Bra~na ljubav
Kada mladi} sti`e na Nebo, prvo ga odvedo{e u raj-
ski vrt, prepun vo}ki i cve}a, lepote, prijatnosti i mirisa
koji navode ~oveka da pomisli koliko je lepo biti `iv. Kad
ugleda taj prizor, on se veoma iznenadi; ali koristio je
pri tome svoj spolja{nji vid, kakav je koristio i ranije u
svetu kad je nailazio na takve prizore. U tom stanju bio
je racionalan. Ali kada je upotrebio svoj unutarnji vid u
kojem je promiskuitet igrao vode}u ulogu i dominirao sva-
kim trenom njegovog razmi{ljanja, tada nije bio raciona-
lan. Njegov spolja{nji vid bio je dakle zatvoren, a unu-
tarnji otvoren. U ovom stanju, on re~e: „[ta je ovo {to
sada vidim? Slama i suvo drve}e? I {ta ja to ose}am sada?
Gadan smrad? Gde je oti{ao raj?“
„U blizini, tu“, odgovori mu an|eo, „ali nevidljiv
tvom unutarnjem vidu, koji je promiskuitetan, jer on pre-
tvara nebesko u pakleno i mo`e da vidi samo suprotno-
sti. Svako ima unutarnji i spolja{nji um, te tako i unutarnji
i spolja{nji vid. Kod zlih, unutarnji um je budalast, a spo-
lja{nji mudar, ali kod dobrih, unutarnji um je mudar pa
~ini i spolja{nji um tako|e mudrim. U Duhovnom svetu,
na~in na koji osoba vidi stvari zavisi od toga kakav je
njen um.“
Nakon toga, an|eo upotrebi mo} koja mu je data da
zatvori unutarnji vid ovog duha i otvori njegov spolja{nji vid.
Tada ga provede kroz prolaz prema centru njihovog
prebivali{ta i mladi} ugleda veli~anstvene palate izgra|e-
ne od alabastera, mermera i dragog kamenja; a ispred njih
kolonade sa stubovima ure{enim zadivljuju}im prikazom
simbola i ukrasa. Videv{i ovo, on se za~udi pa re~e: „[ta
je ovo {to vidim? Ovo je sami vrhunac veli~anstvenosti
i najlep{i primer arhitekture.“ Ali mu an|eo ponovo za-
tvori spolja{nji vid, a otvori unutarnji koji je, budu}i upr-
ljan promiskuitetom, bio zao. Kada se to desi, on povika:
„[ta je ovo {to vidim sada? Gde sam ja? Gde su nestale
palate i veli~anstveni prizori? Jedino {to vidim su gomile
kamenja, {ljunka i stenovitih pe}ina.“
533
Emanuel Svedenborg
Ne{to kasnije mu vrati{e njegov spolja{nji vid i
uvedo{e u jednu od palata. Tu vide kako su vrata, pro-
zori, zidovi i plafoni ukra{eni, a iznad svega name{taj po
kome su bili nebeski oblici od zlata i dragog kamenja; ne-
ma re~i koji bi ih opisale, niti umetnosti koja bi ih na-
slikala jer su neizrecivi i nepojmljivi. Videv{i to, on povika
ponovo: „Ovo su zaista veli~anstveni prizori, kakve o~i ni-
kada nisu videle.“ Ali mu tada otvori{e unutarnji vid, a
spolja{nji zatvori{e kao i pre, pa kada ga upita{e {ta vidi,
on odgovori: „Ni{ta sem zidova, napravljenih od trske,
slame i pru}a.“
Potom ga ponovo vrati{e u njegovo spolja{nje men-
talno stanje, i dovedo{e mu neke devojke koje su bile mo-
deli lepote, jer su predstavljale nebeska ose}anja. One po~e{e
da mu pri~aju umilnim glasom o svojim ose}anjima. To {to
on vide i ~u promeni izraz njegovog lica i on se sam
vrati u svoje unutarnje stanje, koje je bilo promiskuitetno.
Kako ono ne mo`e da trpi nikakav nagove{taj nebeske
ljubavi, a sa druge strane ni nebeska ljubav ne mo`e da
trpi njega, oni se me|usobno gube iz vida, pa devojke
nestado{e iz vidokruga ovog mu{karaca i on iz njihovog.
Nakon toga an|eo ga podu~i {ta je razlog ovim pro-
menama u njegovom vi|enju stvari. „Ose}am“, re~e on,
„da si u svetu iz kojeg dolazi{ bio dvoli~an, jedan ~ovek
iznutra a drugi spolja. Spolja si bio ugla|ena, moralna i
racionalna osoba, ali ne i iznutra zbog toga {to si bio pro-
miskuitetan i preljubnik. Takvi ljudi, kada im se dozvoli
da se popnu na Nebo i ostanu u svom spolja{njem stanju
mogu videti nebeske prizore u njemu. Ali kada se njihovo
unutarnje stanje otvori, pakleni prizori zauzimaju mesto
nebeskih.
Ali treba da zna{ da se kod svakog pojedinca spo-
lja{nji nivoi zatvaraju jedan za drugim, a unutarnji otva-
raju, tako da se on sprema kako za Nebo tako i za Pakao.
Kako zlo promiskuiteta zaga|uje unutarnje nivoe uma vi-
{e od i~ega drugog, tvoj um ne mo`e a da ne te`i gadosti
534
Bra~na ljubav
tvoje ljubavi, a to se mo`e na}i u paklovima gde se nala-
ze pe}ine koje smrde od izmeta. Mo`e li iko da ne vidi
na svetlosti razuma da su razbludnost i sladostra{}e u Du-
hovnom svetu gre{ni i ne~isti, tako da nema ni~ega {to
vi{e kalja i prlja ~oveka i pobu|uje pakleno u njemu? Za-
to se pazi da ne nastavi{ da se hvali{ svojim podvizima
prikazuju}i se ve}im mu{karcem od drugih. Predvi|am
da }e{ biti toliko slab da }e{ jedva znati i gde ti je mu-
{kost. To je sudbina {to ~eka one koji se hvale svojom
promiskuitetnom mu{ko{}u.“
Po{to to saslu{a, mladi} se vrati dole u Duhovni svet
i pridru`i se svojim pre|a{njim drugovima, razgovaraju}i
skromno i ~edno sa njima, ali ne zadugo.
535
XXI
537
Emanuel Svedenborg
V Postoje ~etiri stepena preljube i na osnovu njih
se iznosi argumentacija, krivica i izri~u optu`be
nakon smrti.
VI Preljuba prvog stepena je posledica neznanja,
jer je ~ine oni koji nisu dovoljno zreli ili nisu u
stanju da upotrebe svoj intelekt da bi se od nje
uzdr`ali.
VII Preljuba koju po~ine takvi ljudi blag je prekr{aj.
VIII Preljuba drugog stepena posledica je po`ude, jer
je ~ine oni koji izvesno mogu upotrebiti svoj
intelekt, ali nisu u stanju da to u~ine u tom tre-
nutku iz razloga proizi{lih iz okolnosti.
IX Preljuba koju te osobe po~ine pripisuje im se u
zavisnosti od toga da li je njihov intelekt na-
knadno odobrava ili ne odobrava.
X Preljuba tre}eg stepena je preljuba koju odobra-
va razum, a ~ine je oni koji sebe intelektualno
ubede da to nije gre{no zlo.
XI Preljuba tih osoba je ozbiljan prekr{aj i ona im
se pripisuje u zavisnosti od toga koliko su ube-
|eni u to.
XII Preljuba ~etvrtog stepena je preljuba koju odo-
brava volja, a ~ine je oni koji je smatraju dopu-
stivom i dozvoljenom i nedovoljno va`nom da bi
se u vezi s njom koristio intelekt.
XIII Preljuba koju po~ine te osobe najozbiljniji je
prekr{aj i pripisuje im se kao namerno zlo i sudi
im se kao krivica.
XIV Preljube tre}eg i ~etvrtog stepena su gre{na zla
u zavisnosti od obima i na~ina na koji su inte-
lekt i volja uklju~eni u njih, bilo da su stvarno
po~injene ili ne.
XV Preljuba po~injena svesnom namerom volje, uz
odobrenje intelekta, ljude ~ini prirodnim, ~ulnim
i telesnim.
538
Bra~na ljubav
XVI Ovo ide toliko daleko da ih navodi da u pot-
punosti napuste sve {to ima veze sa crkvom i
verom.
XVII Me|utim, oni su i dalje obdareni ljudskom ra-
cionalno{}u kao i drugi ljudi.
XVIII Oni koriste tu racionalnost sve dok ostaju na
svojim spolja{njim nivoima ali je zloupotreblja-
vaju kada su na unutarnjim nivoima.
Sada sledi obja{njenje ovih ta~aka.
539
Emanuel Svedenborg
bra~ni par, cepa njihovu ljubav, zaga|uje je i blokira nji-
hovo zajedni{tvo koje otpo~inje u vreme zaruka i koje se
potvr|uje na po~etku braka. Jer bra~na ljubav izme|u je-
dne `ene i mu`a, nakon zaruka i sklapanja bra~nog ugo-
vora, sjedinjuje njihove du{e. Preljuba ne raskida ovo
zajedni{tvo, jer je ono neraskidivo, ali ga blokira; kao {to
se de{ava kada neko blokira izvor i spre~i da iz njega
te~e potok, pa se njegovo korito ispuni prljavom i smrd-
ljivom vodom. Isto tako preljuba prlja i pokriva bra~nu lju-
bav, koja nastaje iz jedinstva du{a, a kada se ona zaprlja,
ljubav prema preljubi se izdi`e odozdo i kako raste po-
staje telesna ljubav koja napada bra~nu ljubav i uni{tava
je. Ovo je izvor suprotnosti izme|u preljube i braka.
540
Bra~na ljubav
te da se zbog toga ne smeju ugro`avati, nego se moraju
smatrati svetim; on bi trebalo da zna, jer je u Duhovnom
svetu i u stanju opa`anja, da bra~na ljubav silazi sa Neba
od Boga i da je ta ljubav izvor, to jest otac uzajamne
ljubavi koja je temelj Neba. Tako isto, da ~im se pri-
maknu nebeskim dru{tvima, preljubo~inci u`asno zauda-
raju i be`e odmah u Pakao; on bi barem morao znati da
je ugro`avanje braka delo protivno bo`anskim zakonima,
protivno gra|anskim zakonima svakoga kraljevstva, te da
je to suprotno pravom svetlu razuma, jer ~ovek time pos-
tupa ne samo protivu bo`anskog reda, nego i protivu ljud-
skog roda, i jo{ mnogo toga.
On mi na to uzvrati da tako ne{to nije pomi{ljao za
`ivota u telu i da bi hteo da razmisli ne bi li video da li
je to tako. Ali mu je bilo re~eno da istina ne trpi raz-
mi{ljanje, jer se razmi{ljanjem brani zadovoljstvo tela od
zadovoljstva duha, a on ne zna {ta to zna~i. On treba pr-
vo da razmisli o onome {to mu je re~eno, a {to je istini-
to; ili da razmisli po onom na~elu vrlo poznatom u svetu
– da ne treba ~initi drugome ono {to se ne `eli samom
sebi. Da je neko bio zaveo njegovu `enu, voljenu kao {to
se voli u po~etku braka , zar ne bi obuzet srd`bom pre-
ljubu smatrao za ne{to ogavno i zar je ne bi zahvaljuju}i
svom razumu osudio kao ne{to pakleno? Budu}i da je bio
vojni zapovednik, okru`en iskrenim ljudima u vojsci, zar
ne bi ubio preljubnika ili proterao promiskuitetnu `enu iz
svoje ku}e kako bi izbegao sramotu?
541
Emanuel Svedenborg
poreklu, i da je preljuba blokira i zaustavlja kao vodu ko-
ja na izvoru penu{a i sliva se u potok. Du{e para se sjedi-
njuju kada se seksualna ljubav ograni~i na jednu osobu
suprotnog pola, {to se de{ava kada se devojka zavetuje
mladi}u, a mladi} se zauzvrat zavetuje njoj. Ovo se jasno
vidi na osnovu ~injenice da se njihovi `ivoti sjedinjuju,
a stoga i njihove du{e, jer su to prvi po~eci `ivota. Je-
dinstvo du{a je nemogu}e sem u jednobra~nim zajednica-
ma, to jest brakovima izme|u jednog ~oveka i jedne `ene;
nemogu}e je u vi{ebra~nim zajednicama, to jest brakovi-
ma izme|u jednog ~oveka i vi{e `ena, jer se u tim slu~a-
jevima ljubav deli, dok se u prvima sjedinjuje.
Razlog {to bra~na ljubav u njemu zauzima najvi{e
mesto, duhovno, sveto i ~isto, jeste u tome {to je du{a sva-
kog ljudskog bi}a po svom poreklu nebeska. Tu ona pri-
ma direktan uticaj od Boga jer od Njega prima brak ljubavi
i mudrosti, odnosno dobra i istine, a to je ono {to ga ~ini
~ovekom i razlikuje od `ivotinje.
Iz ovog jedinstva du{a, bra~na ljubav u svojoj du-
hovnoj svetosti i ~istoti sliva se dole u `ivot celog tela
i ispunjava ga bla`enim radostima sve dok put njenog pro-
toka ostane otvoren, {to se de{ava onima koje Bog u~ini
duhovnim. Ni{ta ne blokira i ne pre~i to mesto, to jest
izvor i tok bra~ne ljubavi, kao preljuba – {to se vidi iz
Bo`jih re~i da je samo zbog preljube dozvoljeno razvesti
se od `ene i o`eniti se drugom (Mateja 19: 4-9); i iz re~i
u ovom odlomku (stih 9) da svaki koji se o`eni raspu-
{tenicom ~ini preljubu. Dakle, kada se taj ~isti i sveti izvor
zapu{i, on se, kao {to je gore re~eno, zakr~i prljav{tinom
kao dragulj okru`en izmetom ili vekna hleba bljuvoti-
nom. Takav glib je potpuno suprotan ~istoti i svetosti tog
izvora, to jest bra~noj ljubavi. Ta opre~nost proizvodi
hladno}u u braku, a proporcionalno njoj stvara raskala{na
zadovoljstva bludne ljubavi, ljubavi koja sama sebe uni-
{tava. Ovo je gre{no zlo, jer se ono {to je sveto prekri-
va a njegov protok u telo prepre~uje; ono {to je poro~no
542
Bra~na ljubav
zauzima njegovo mesto i njegov protok u telo se otvara.
Usled toga ~ovek postaje pakleni umesto nebeski.
543
Emanuel Svedenborg
ovo se oni okrenu{e u stranu i promrmlja{e: „Kakvu {tetu
ona tu pravi?“ Na kraju ih upitah: „Ako se ve} ne pla{ite
Bo`jih zakona, zar se ne pla{ite gra|anskih zakona?“ „Ne“,
odgovori{e oni, „samo nekih sve{tenika, ali to skrivamo
od njih; a ako ne mo`emo, mi odr`avamo dobre odnose
sa njima.“ Posle toga, videh kako ih podeli{e u grupe, od
kojih neke zavr{i{e u Paklu.
544
Bra~na ljubav
ma; krivicu odre|uje sudija na osnovu zakona, a optu`be
Bog koji prosu|uje stanje ~ovekovog uma. I bez obja{-
njenja se vidi da su ova tri slu~aja veoma razli~ita. Jer
~ovek koji deluje na osnovu svog razumskog ube|enja
mo`e, u zavisnosti od okolnosti i nepredvi|enih doga-
|aja, osloboditi nekoga koga sudija u sudnici ne mo`e
osloboditi po zakonu. Sudija tako|e mo`e osloboditi ne-
koga ko je proklet nakon smrti. Razlog je {to sudija do-
nosi odluku na osnovu ~injenica, a svakome se posle smrti
sudi prema nameri volje te tako i intelekta i mere u kojoj
ih volja, odnosno intelekt odobravaju. Ni jedno ni drugo
sudija ne mo`e videti. Ali ipak, obe presude su pravedne,
jedna na osnovu dobra gra|anskog dru{tva, a druga na
osnovu dobra nebeskog dru{tva.
545
Emanuel Svedenborg
janstva i tako dalje, jasno je da je tada unutarnji ~ovek
ili um prisutan u spolja{njem ~oveku u jednom iracional-
nom stanju. Racionalni ~ovek ove ~inove naziva prelju-
bom u skladu sa gore navednim okolnostima. Isti ~ovek
u svojstvu sudije po~inioca progla{ava krivim i ka`njava
ga u skladu sa zakonom. Ali da li }e ovi ~inovi posle
smrti biti pripisani ~oveku zavisi od prisustva, prirode i
sposobnosti intelekta i njegove volje.
546
Bra~na ljubav
duh i telo. Kako ljubav prema braku pripada duhu, a lju-
bav prema preljubi telu, one su u sukobu. Ukoliko ljubav
prema braku pobedi, ona ukro}uje i pokorava ljubav pre-
ma preljubi, sklanjaju}i je. Ali ako se desi da se po`uda
tela izdigne iznad nivoa na kojem je duh vo|en razumom
mo`e kontrolisati, stanje se okre}e naopa~ke i plima po-
`ude preplavljuje duh svojim dra`ima, tako da ga razum
vi{e ne kontroli{e, ve} kontroli{e sam sebe. Na ovo se
misli pod preljubom drugog stepena. Ovakva dela ~ine
oni koji su u stanju da koriste svoj intelekt, ali iz nepred-
vi|enih razloga, to ne mogu da urade u datom trenutku.
Ovo }emo ilustrovati primerima. Na primer, ako pro-
miskuitetna `ena zarobi ~ovekov um svojim lukavstvima,
namami ga u svoju spava}u sobu i uzbudi ga do ta~ke u
kojoj on vi{e nije u stanju da rasu|uje, ili jo{ gore, ako
mu tada zapreti da }e ga otkriti ako ne bude hteo. Ili ako
je promiskuitetna `ena ve{ta u ma|ijama, ili ga raspali
drogama do te mere da nagon tela li{i intelekt slobode da
razumno deluje. Isto tako, ako ~ovek mami tu|u `enu slat-
kim laskanjem dok se njena volja toliko ne raspali da se
vi{e ne mo`e kontrolisati i tako dalje. Da ovi i sli~ni ne-
predvi|eni slu~ajevi smanjuju ozbiljnost preljube i dozvo-
ljavaju bla`i tretman bruke koju proizvedu zavedeni ~ovek
ili `ena – to ovi razlozi podr`avaju i odobravaju. Pripisiva-
nje ovog stepena preljube bi}e sada razmotreno.
547
Emanuel Svedenborg
sli~ne instinktima `ivotinja. Kod ljudskih bi}a, intelekt je
zaista prisutan dok se ti ~inovi de{avaju, ali su njegove
mo}i uspavane ili mrtve, neaktivne ili ne`ive. Automat-
ska posledica ovoga je {to se ta dela ne pripisuju sem
prema tome da li su kasnije odobrena ili nisu. Pod pripi-
sivanjem ovde mislimo na optu`bu za krivicu i su|enje
nakon smrti, a to zavisi od stanja ~ovekovog duha. Ovde
ne mislimo na optu`ivanje ~oveka pred sudijom; to ne
zavisi od stanja duha, ve} od dela koje je po~inilo telo.
Ako se ta dva stanja ne razlikuju, oni koji budu oslo-
bo|eni u svetu, bi}e osobo|eni i posle smrti, oni koji bu-
du osu|eni u svetu, bi}e osu|eni i nakon smrti, i za ove
druge vi{e ne}e biti nade u spasenje.
548
Bra~na ljubav
oni koji nemaju jasnu predstavu o intelektu i volji, jer je
ljudski razum takav da je u stanju da razume istinu na
svetlosti istine ~ak i ako je prethodno nije raspoznavao).
Stoga }u izneti neke napomene da pojasnim razliku izme-
|u volje i intelekta s namerom upoznavanja prvo razuma
ili intelekta sa prirodom ~inova preljube, a potom i volje.
Slede}e ta~ke mogu poslu`iti u tu svrhu:
a. Volja ni{ta ne radi sama, ve} sve {to ~ini ~ini pu-
tem intelekta.
b. Intelekt ni{ta ne ~ini sam, ve} sve {to ~ini ~ini na
podsticaj volje.
c. Volja uti~e na intelekt, ali intelekt ne uti~e na vo-
lju; ali intelekt defini{e {ta je dobro a {ta zlo i savetuje vo-
lju da odabere izme|u ovo dvoje i da ~ini {ta joj odgovara.
d. Nakon toga oni se povezuju na dva na~ina. U je-
dnom volja deluje iznutra, a intelekt spolja; u drugom, inte-
lekt deluje iznutra, a volja spolja. To je ono {to pravi
razliku izme|u preljube razuma, predmeta ovog odeljka,
i preljube volje, koja }e biti predmet dalje diskusije. Njih
treba razdvojiti jer je jedna ozbiljnija od druge. Preljuba
razuma je manje ozbiljna od preljube volje. To je zato {to
kod preljube razuma intelekt deluje iznutra, a volja sp-
olja; ali kod preljube volje, volja deluje iznutra, a intelekt
spolja. Volja je ~ovek sam, a intelekt je ~ovek iz volje,
a ono {to deluje iznutra ima mo} nad onim {to deluje
spolja.
549
Emanuel Svedenborg
koji je u kontaktu sa svetom, on odobrava preljubu i brak
smatra bezvrednim.
Svako je jednako u stanju da bude ube|en u zlo koli-
ko i u dobro, i isto tako u la` koliko i u istinu. Stanje ube-
|enosti u zlo smatra se lep{im od stanja ube|enosti u dobro,
a ube|enost u la` deluje jasnija od ube|enosti u istinu. Ra-
zlog je u tome {to se zaklju~ci, da bi se ~ovek ubedio u
zlo i la`, izvla~e iz zadovoljstava, radosti, slika i zabluda
telesnih ~ula. Ali da bi se ubedio u dobro i istinu, zaklju~-
ci se izvla~e iz regiona iznad telesnih ~ula – utisaka. Sa-
da, po{to je jednako mogu}e ubediti se u zla i la`i kao i u
oblike dobra i istine, i kako intelekt koji se ubedi vu~e vo-
lju da zauzme njegovu stranu, a volja zajedno sa intelektom
formira um, iz toga sledi da oblik ~ovekovog uma zavisi
od njegovih ube|enja. Ako ona daju prednost braku, on se
okre}e k Nebu, ali ako ona daju prednost preljubi, on se
okre}e k Paklu. Priroda oblika ~ovekovog uma je ta koja
odre|uje prirodu njegovog duha te tako i prirodu ~oveka.
Ova razmatranja pokazuju da se ~inovi preljube ovog ste-
pena pripisuju nakon smrti proporcionalno ube|enjima.
550
Bra~na ljubav
Razlika izme|u njih nije o~igledna za ~oveka u Pri-
rodnom svetu, ali je o~igleda an|elima u Duhovnom sve-
tu. U tom svetu svako zlo se generalno razlikuje prema
tome da li prihva}eno i prisvojeno zlo izvire iz svog izvo-
ra u volji ili intelektu. I u Paklu je ovo princip razliko-
vanja; ovde oni ~ije zlo dolazi iz intelekta stanuju napred
i zovu se sotonama, dok oni ~ije zlo dolazi iz volje `ive
pozadi i zovu se |avolima. Ova univerzalna razlika obja{-
njava za{to Re~ govori o Sotoni i |avolu.
U slu~aju zlih i preljubnika, zvanih sotonama, inte-
lekt igra vode}u ulogu; ali u slu~aju onih zvanih |avolima,
volja je ta koja igra vode}u ulogu. Me|utim, nemogu}e
je objasniti razlike tako da se u~ine vidljivim intelektu,
dok se razlike izme|u volje i intelekta ne shvate; i dok
se ne opi{e kako volja formira um posredstvom intelek-
ta i kako ga formira intelekt posredstvom volje. Poznava-
nje ove teme bacilo bi dovoljno svetla koje bi omogu}ilo
razumu da vidi gore pomenute razlike, ali bi za to bila
potrebna cela jedna knjiga.
551
Emanuel Svedenborg
naziva njegovim ciljem. Ali ono {to proisti~e iz oblika nje-
govog `ivota, to jest intelekta i razmi{ljanja, naziva se na-
merom. Krivica se prvenstveno pripisuje volji; otuda ka`emo
da je svaka osoba nasledno kriva za zlo, a samo zlo je od
~oveka. Zato se ~inovi preljube ovog tipa, ~etvrtog ste-
pena, pripisuju kao svesna namerna zla i nastanjuju se u
~oveku u obliku krivice.
552
Bra~na ljubav
preljube iz straha od gra|anskog zakona i njegovih kazni;
iz straha od gubljenja reputacije i polo`aja; iz straha od
dobijanja bolesti na taj na~in; iz straha od sva|e sa `enom
kod ku}e i vo|enja nespokojnog `ivota; iz straha od osve-
te od strane mu`a ili ro|aka i tako|e iz straha od dobi-
janja batina od slugu; zbog siroma{tva ili pohlepe; zbog
slabosti usled bolesti; onanije, starosti ili impotencije ko-
ja izaziva nelagodu. Ukoliko se neko uzdr`ava od stvar-
nog ~injenja preljube iz ovih ili sli~nih razloga, a odobrava
je pri tom u svojoj volji i intelektu, on je ipak preljub-
nik. Jer on pri tom veruje da takva dela nisu gre{na i ne
smatra ih u svom duhu za nezakonita pred Bogom. On
ih time ~ini u duhu, iako ne i u telu da svet vidi. Posle smr-
ti, kada postane duh, on otvoreno govori u prilog njima.
553
Emanuel Svedenborg
duhovan. Jer on povremeno uzle}e kao orao i gleda ima
li i~eg dole {to odgovara njegovoj ljubavi; pa kada to
vidi on sle}e i zdru`uje sebe sa time. Ukoliko, dakle, po-
`uda tela odgovara njegovoj ljubavi, on se obru{ava odoz-
go i zdru`uju}i se sa njom nalazi slast u zadovoljstvima
koje ona pru`a; tada ponovo uzle}e da bi obezbedio re-
putaciju mudrog ~oveka, pa tako naizmeni~no uzle}e i sle-
}e, kao {to je re~eno.
Preljubnici tre}eg i ~etvrtog stepena, oni koji su po-
stali preljubnici svesnim ~inom volje i na osnovu ube|e-
nja intelekta, vidljivo su prirodni i postepeno postaju ~ulni
i telesni; to je zato {to su zaronili ljubav svoje volje, a
zajedno sa njom i svoj intelekt, u prljav{tinu bludne lju-
bavi, nalaze}i onoliko zadovoljstva u njoj koliko i ne~iste
ptice i `ivotinje nalaze u gomilama smrdljivog izmeta.
Jer {tetni gasovi koje ispu{ta njihovo telo ispunjavaju se-
di{te uma svojom gustinom, tako da volja vi{e ni{ta ne
ose}a toliko lepim i po`eljnim. Ovo su oni ljudi koji po-
sle smrti postaju telesni duhovi, izvor iz kojeg izviru ne-
~istote Pakla i Crkve (kao {to je gore navedeno u odeljcima
430, 431).
554
Bra~na ljubav
volji, te tako i intelektu, pohlepno i lukavo sti~u}i bogat-
stvo i nemaju}i drugog cilja u tome i od toga do pukog
posedovanja. Gore opisane preljube dovode ljude u ove
stepene izopa~enja, jedne u ovaj, druge u onaj, u svakom
pojedina~nom slu~aju u zavisnosti od toga {ta im pru`a
zadovoljstvo jer je to ono {to odre|uje njihov karakter.
555
Emanuel Svedenborg
Pravi razlog je taj {to, kao {to bra~na ljubav otvara unu-
tarnje nivoe uma i uzdi`e ga iznad ~ulnog nivoa tela da
iskusi svetlost i toplotu Neba, tako ljubav prema prelju-
bi, s druge strane, zatvara unutarnje nivoe uma i baca ga
dole prema volji u telo dok se ne uvalja u sve njegove
po`ude. [to se dublje baci to se vi{e odvaja od nje i uda-
ljava od Neba.
556
Bra~na ljubav
499. (XVIII) Oni koriste tu racionalnost sve dok
ostaju na svojim spolja{njim nivoima, ali je zloupotre-
bljavaju kada su na unutarnjim nivoima.
Kada govore javno ili na skupovima oni koriste svo-
je spolja{nje nivoe, ali kada su kod ku}e ili u razgovoru
jedan sa drugim oni koriste svoje unutarnje nivoe. Vi mo-
`ete, ako `elite, napraviti jedan eksperiment. Uzmite ta-
kvu jednu osobu, na primer, iz reda zvanog jezuiti, i dajte
mu da govori na sastanku ili da propoveda u crkvi o
Bogu, svetim stvarima crkve i Nebu i Paklu; ~u}ete kako
nadma{uje svakoga drugog po svom racionalnom `aru.
Mo`e vas ~ak naterati na uzdisaje i suze dok kazuje o
spasenju. Ali, povedite ga svojoj ku}i, hvalite ga mimo
~lanova drugih redova, nazovite ga ocem mudrosti i va-
{im prijateljem dok vam ne otvori svoje srce; tada }ete
~uti {ta on misli o Bogu, svetim stvarima crkve i o Nebu
i Paklu. Prizna}e vam da su to fantazije i prevare, okovi
za du{e kojima se mogu hvatati i vezati i veliki i mali, i
bogati i siroma{ni i dr`ati pod jarmom kontrole. Neka ovo
poslu`i kao ilustracija onoga na {ta se misli kad se ka`e
da prirodni ljudi, sve do onih telesnih, poseduju istu ljud-
sku racionalnost kao i drugi, ali da je mogu koristiti sa-
mo kad su na spolja{njem nivou, dok je zloupotrebljavaju
na unutarnjem nivou. Posledica toga je da se niko ne tre-
ba ocenjivati na osnovu mudrosti koja dolazi iz njegovih
usta, ve} na osnovu nje zajedno sa mudro{}u koju ~ovek
pokazuje u `ivotu.
*****
500. Na ovom mestu izne}u slede}e iskustvo.
Jednom sam ~uo veliku graju u Duhovnom svetu.
Hiljade njih bilo se okupilo vi~u}i: „Kazni ih, kazni ih!“
Ja im pri|oh i upitah ih: „[ta se to ovde de{ava?“ Jedan
koji je stajao po strani ove velike gomile re~e mi da su
se stra{no naljutili na tri sve{tenika koji su i{li okolo
557
Emanuel Svedenborg
propovedaju}i protiv preljubnika, govore}i da preljubnici
ne priznaju Boga, da je Nebo za njih zatvoreno, a Pakao
otvoren i da su u Paklu oni prljavi |avoli, jer iz daljine
li~e na svinje koje se valjaju u blatu dok ih an|eli Neba
preziru.
„Gde su ti sve{tenici“, upitah, „i ~emu sva ova vika
oko toga?“ On mi odgovori da su tri sve{tenika u sredini
gomile, za{ti}eni pratiocima. Gomilu su ~inili ljudi koji
su verovali da preljuba nije greh, govore}i da preljubnici
priznaju Boga isto koliko i oni koji su odani svojim `e-
nama. Svi oni su poticali iz hri{}anskog sveta. Posetili su
ih an|eli da vide koliko ima onih koji veruju da je prelju-
ba greh, a od hiljade ih beja{e tek ne{to manje od stotinu.
Preostalih devet stotina, re~e mi on, izneli su slede}i
stav prema preljubi: „Svako zna da je slast preljube dale-
ko ve}a od zadovoljstva braka. Preljubnici su neprestano
u plamenu, pripravniji i zauzetiji, i vode aktivniji `ivot
od onih koji `ive samo sa jednom `enom. S druge strane,
ljubav prema `eni se hladi, ponekad do te mere da se na
kraju jedva i re~ sa njom prozbori i jedva je i sat u njenom
dru{tvu zanimljiv. Druga~ije je sa prostitutkama. Otupelost
`ivota sa `enom, usled izostanka potencije o`ivljava se i
ubrzava aferama. Zar nije ono {to o`ivljava i ubrzava vred-
nije od onoga {to umrtvljuje? [ta je brak do legalna afe-
ra? Mo`e li iko re}i razliku? Sigurno je da se ljubav ne
mo`e prinuditi – pa ipak je ~ovek prinu|en da voli svoju
`enu po bra~nom ugovoru i zakonu. Ljubav prema `eni je
sigurno seksualna ljubav, ne{to toliko univerzalno da se
deli sa pticama i `ivotinjama. [ta je bra~na ljubav do sek-
sualna ljubav? A seksualna ljubav je slobodna da se ostva-
ri sa bilo kojom `enom. To {to postoje gra|anski zakoni
protiv preljube, rezultat je toga {to zakonodavci veruju da
je to u javnom interesu; pa ipak se zakonodavci i sudije
same ponekad pona{aju nemoralno i ka`u jedan drugome:
Neka onaj koji je bez greha prvi baci kamen. Samo prosti
i pobo`ni ljudi veruju da je preljuba greh; inteligentni ljudi
558
Bra~na ljubav
ne veruju, jer oni, kao i mi, koriste slabu svetlost prirode
da ispitaju ovu temu.
Zar preljuba ne vodi ra|anju dece, ba{ kao i brak?
Zar vanbra~na deca nisu isto tako ve{ta i u stanju da obav-
ljaju du`nosti i slu`be kao i ona legitimna? [tavi{e, pre-
ljuba stvara familije tamo gde je ina~e jalovost prisutna;
zar to nije prednost pre nego gubitak? Kakvu {tetu pri-
~injava `eni postojanje suparnica? I kako to mo`e {tetiti
mu`u? Mi{ljenje da je to sramota za mu`a isprazno je mi-
{ljenje, zasnovano na ma{ti. Razlog {to je preljuba suprot-
na zakonima i statutima crkve je {to to sve{tenstvu daje
mo}. Ali {ta teologija i duhovnost imaju sa ~isto telesnim
i ~ulnim u`ivanjima? Zar se i pojedini sve{tenici i monasi
ne pona{aju tako? To ih sigurno ne spre~ava da priznaju
i po{tuju Boga? Pa za{to onda ova trojica propovedaju
da preljubnici ne priznaju Boga? Mi im ne}emo dozvoliti
takve klevete. Zato hajde da im sudimo i da ih kaznimo.“
Nakon toga videh kako pozivaju sudije, od kojih za-
tra`i{e da im presude. Ali sudije reko{e: „Ovo ne spada
u na{e du`nosti, jer se ti~e priznanja Boga i sagre{enja,
te tako spasenja i prokletstva. Su|enje o ovim pitanjima
dolazi s Neba; ali mi }emo vam dati savet kako mo`ete
saznati da li ova tri sve{tenika govore istinu. Postoje tri
mesta za koja mi sudije znamo, gde se ovakva pitanja sta-
vljaju na probu i otkrivaju. Jedno je mesto na kojem je
put prema Nebu otvoren za sve ljude; ali kada do|u na
Nebo oni sami shvataju kakva je njihova priroda u pogle-
du priznanja Boga. Drugo mesto je ono na kojem se ta-
ko|e otvara put prema Nebu, ali niko ne mo`e krenuti
tim putem ako nema Nebo u sebi. Tre}e mesto je ono sa
kojeg put vodi u Pakao, pa oni koji vole {to je pakleno
kre}u tim putem sami, jer ga nalaze prijatnim. Mi sudi-
je {aljemo na ta mesta svakoga ko od nas tra`i presudu
o Nebu i Paklu.“
^uv{i ovo, skup povika: „Hajde da idemo na ta me-
sta.“ Kada odo{e na prvo, gde nai|o{e na otvoren put
559
Emanuel Svedenborg
prema Nebu, odjednom nastade mrkli mrak; pa neki od njih
upali{e baklje i po|o{e pred njima. Sudije koje su ih
pratile reko{e: „Ovo se de{ava svima koji do|u na prvo
mesto, pa kako se pribli`avaju, njihove baklje sve slabije
svetle, a kada do|u tamo baklje se gase zbog svetlosti
koja dolazi sa Neba. To je znak da su stigli. To se de{ava
zato {to im je Nebo isprva zatvoreno, pa se posle otvara.“
Kad stigo{e do te ta~ke, i kada se njihove baklje po-
gasi{e same, oni vide{e strm put koji se uspinja{e na Ne-
bo. Oni koji bejahu u`asno ljuti na sve{tenike, krenu{e
ovim putem. Oni koji su bili namerni preljubnici po|o{e
prvi, a za njima krenu{e potvr|eni preljubnici. Kako su
i{li, prva grupa povika: „Pratite nas!“, a grupa za njima
hitaju}i povika: „Po`urite!“.
Nakon kra}eg vremena, kada svi u|o{e u nebesko
dru{tvo, pojavi se jaz izme|u njih i an|ela; a nebeska
svetlost koja je dolazila iznad jaza u njihove o~i, otvori unu-
tarnje nivoe njihovih umova, u~iniv{i da izraze ono {to
misle iznutra. Tada ih an|eli uze{e ispitivati da li prizna-
ju postojanje Boga.
Prva grupa, preljubnici po namernom ~inu volje,
odgovori{e: „[ta je Bog?“, pa zgledav{i se reko{e: „Koji
od vas Ga je video?“ Druga grupa, preljubnici iz intelek-
tualnog ube|enja, kaza{e: „Zar sve stvari ne poti~u od
prirode? [ta je iznad prirode sem sunce?“ Tada im an|eli
reko{e: „Gubite se od nas. Sada mo`ete videti da ne priz-
najete Boga. Kada si|ete, unutarnji nivoi va{ih umova }e
se zatvoriti, a spolja{nji }e se otvoriti, i tada }ete mo}i da
govorite suprotno va{im unutarnjim razmi{ljanjima i da
ka`ete da Bog postoji. Verujte nam, ~im ~ovek postane pre-
ljubnik, Nebo se zapravo za njega zatvara; a kada se za-
tvori, nema vi{e priznanja Boga. Mo`emo vam re}i i razlog:
preljuba je izvor sve ne~istote Pakla, a na Nebu ona za-
udara kao smrdljivo uli~no blato.“
^uv{i ovo, oni se okrenu{e i si|o{e niz tri puta. Ka-
da se spusti{e, prva i druga grupa povedo{e raspravu i
560
Bra~na ljubav
reko{e: „Sve{tenici su tamo pobedili. Ali mi znamo da mo-
`emo pri~ati o Bogu isto onako dobro kao i oni; i kada
ka`emo da On postoji, zar mi tada ne priznajemo Njega?
Unutarnji i spolja{nji nivoi uma o kojima su govorili an|e-
li su fikcija. Ali hajde da odemo na drugo mesto koje su
nam pokazale sudije, gde je otvoren put prema Nebu za
one koji imaju Nebo u sebi i tako za one koji }e do}i
na Nebo.“
Kako se pribli`i{e, za~u se glas sa Neba: „Zatvorite
kapije! Dolaze preljubnici! Kapije se iznenada zatvori{e, a
~uvari sa {tapovima u rukama ih otera{e. Pri tom oslobo-
di{e iz pritvora tri sve{tenika protiv kojih se digla pobu-
na i odvedo{e ih na Nebo. Kada se kapija otvori da propusti
sve{tenike, radost braka zapuhnu pobunjenike, a ona ih,
budu}i ~edna i ~ista, zamalo ne ugu{i.
Iz straha da }e se pogu{iti, oni po`uri{e ka tre}em
mestu, iz kojeg je, kako su sudije rekle, put vodio u Pa-
kao. Odatle je izbijala radost preljube {to toliko razveseli
namerne i potvr|ene preljubnike da oni skoro otplesa{e
putem prema dole i tamo se zavali{e u prljav{tinu kao
svinje.
561
XXII
@UDNJA ZA RAZDEVI^ENJEM
563
Emanuel Svedenborg
na ven~anju nosi krunu na glavi. To je tako|e simbol sve-
tosti braka. Jer nakon rastajanja sa cvetom devi~anstva,
mlada daje i predaje sebe u potpunosti svome mlado`enji
koji tada postaje njen mu`; a mu` zauzvrat predaje sebe
svojoj nevesti koja mu tada postaje `ena.
Devi~anstvo se tako|e naziva zalogom bra~ne lju-
bavi jer predstavlja zalogu njihovog ugovora, obe}anje da
}e ih ljubav sjediniti u jednu osobu ili jedno telo. ^ovek
i pre ven~anja smatra devi~anstvo svoje mlade za krunu
njene ~ednosti i za zalogu bra~ne ljubavi. Mladenci gle-
daju na to kao na veliku gozbu od koje }e zapo~eti i traja-
ti u`ivanje u ovoj ljubavi. Ovaj i prethodni navodi defini{u
da, nakon {to se njen pojas razve`e i devi~anstvo uzme,
devica postaje `ena, a ako ne postane `ena, postaje pro-
miskuitetna. Jer novo stanje u koje se ona tada dovodi
jeste stanje ljubavi prema mu`u, a ako to nije stanje lju-
bavi prema mu`u, to je stanje po`ude.
564
Bra~na ljubav
njima tako da traje i nakon smrti. Priroda ovog zlo~ina je
o~igledna na osnovu gore navedenog da je devi~anstvo
kruna ~ednosti, zaloga budu}e bra~ne ljubavi i da devica,
predaju}i ga mu{karcu, njemu istovremeno predaje svoju
du{u i `ivot. Prijateljstvo i obostrano poverenje bra~nih
parova se tako|e zasniva na ovome. Kada se vrata bra~ne
ljubavi probiju, `ena razdevi~ena od takvog ~oveka gubi
svoju skromnost i postaje promiskuitetna za {ta je kriv
taj isti plja~ka{.
Ako sami plja~ka{i, posle sprovo|enja ovih dela sla-
dostra{}a i oskvrnjenja ~ednosti, pomisle na brak, oni ni-
{ta drugo nemaju na umu do devi~anstvo `ene koja }e se
nazvati njihovom. Kada su je jednom uzeli, oni po~inju
da se gnu{aju bra~nog kreveta i svadbene odaje, zapravo
da se gnu{aju celog `enskog roda osim mladih devojaka.
Kako ovakvi ljudi obe{~a{}uju brak i preziru `enski pol,
budu}i da su duhovni plja~ka{i, jasno je da ih ~eka Bo-
`anska kazna.
565
Emanuel Svedenborg
kupleraji se nalaze na ivicama Pakla. Ali kada u njima
na|u samo prostitutke, oni odlaze i pitaju gde su device.
Tada se odvode kurvama koje mogu privremeno poprimi-
ti neverovatnu lepotu i rumeni devoja~ki {arm i hvalisati
se svojim devi~anstvom; one uzbu|uju njihovu strast na
isti na~in kao u svetu. Oni se stoga sa njima poga|aju i
kada trebaju da dobiju to {to su dogovorili, imaginarni
izgled poslat sa Neba im se oduzima i te device se po-
javljuju u svoj svojoj ru`no}i, nakazne i oprljene suncem;
ali ovi mu{karci su prinu|eni da im se priklone nakratko.
Ove kurve se nazivaju sirenama.
Ali ako se ovakvim za~aranim trikovima ne natera-
ju da ustuknu od svoje lude `udnje, oni se bacaju dole u
Pakao koji je na granici juga i zapada, ispod Pakla jo{
ve{tijih prostitutki. Tu se pridru`uju svojim kompanjonima.
Bilo mi je dozvoljeno da ih vidim u tom paklu, i re~eno
mi je da se tu nalaze i mnogi iz plemi}kih i imu}nih poro-
dica. Ali zbog prirode koju su imali u svetu, oni su izgu-
bili svako se}anje na svoje ro|enje i polo`aj potekao iz
bogatstva i navedeni su da veruju da su bili ponizne slu-
ge tako da ne zaslu`uju nikakav polo`aj.
Jedni drugima li~e na ljudska bi}a, ali drugima koji-
ma je dozvoljeno da zavire u njihov pakao li~e na majmu-
ne sa namrgo|enim licem umesto nasme{enog, i stra{nim
pogledom umesto zadirkuju}eg. Hodaju sa stisnutim buti-
nama tako da su im le|a savijena, a gornji deo tela nag-
nut napred kao da }e se prevrnuti, i stra{no zaudaraju.
Oni preziru suprotni pol i okre}u se od svake pripadnice
suprotnog pola koju vide jer nemaju `elje. Ovako izgle-
daju izbliza, ali iz daljine li~e na psi}e ili {tenad. Tako|e
ispu{taju zvuk nalik na lave` u tonu svog glasa.
566
XXIII
@UDNJA ZA RAZNOVRSNO[]U
568
Bra~na ljubav
509. (III) Ova `udnja u potpunosti uni{tava bra~nu
ljubav ~oveka.
Ovo je slu~aj zato {to je ta ljubav krajnje suprotna bra-
~noj ljubavi, toliko suprotna da je ne samo cepa ve} i takore-
}i melje u prah i uni{tava je. Jer je bra~na ljubav upravljena
prema jednoj osobi suprotnog pola, a ova po`uda ne tra}i
vreme sa jednom `enom ve} nakon jednog sata ili dana
biva toliko hladna koliko je prethodno bila topla prema
njoj. Kako je hladno}a gnu{anje, ona se nagomilava zajed-
ni~kim `ivotom i prinudom za ostajanjem zajedno, dok ne
postane ogavna; i tako se bra~na ljubav toliko istro{i da
ni mrve od nje ne ostanu. Ovo nam omogu}uje da vidimo
da je ova po`uda fatalna po bra~nu ljubav; a kako bra~na
ljubav ~ini unutarnji nivo ~ovekovog `ivota, ona je fatal-
na po tu vrstu `ivota. Kao rezultat uzastopnih prekida i
za~epljenja unutarnjih nivoa uma ona zavr{ava prikovana
na ko`i tako da nije ni{ta drugo do zamka. Me|utim,
sposobnost razumevanja, racionalnost, ipak ostaje.
569
Emanuel Svedenborg
{nje ili telesne nivoe. Zbog toga su javne ku}e na ivicama
Pakla za njih otvorene; tu oni pronalaze kurve s kojima im
se daje {ansa da ugode svojoj `udnji za raznovrsno{}u.
Ali dozvolu dobijaju za jednu `enu na dan, a pod pre-
tnjom kazne zabranjeno im je da uzmu vi{e od jedne to-
kom dana.
Nakon toga, po{to se testiraju i na|e se da je njiho-
va `udnja toliko ukorenjena da se ne mo`e izvu}i iz njih,
oni se {alju na mesto direktno iznad Pakla, koje je ovima
dodeljeno. Njima se ~ini da se onesve{}uju, drugima da
padaju ravno na le|a, dok se, u stvari, zemlja otvara pod
njima i oni bivaju progutani, skliznuv{i u Pakao gde
obitavaju ljudi poput njih. Tako se oni tu okupljaju.
Meni je bilo dozvoljeno da ih vidim tamo i da raz-
govaram sa njima. Oni sebi izgledaju kao ljudska bi}a,
{to je privilegija koja im se daje da ne bi prestravili svo-
je drugare. Ali iz daljine njihova lica deluju bela kao da
na njima nema ni~ega sem ko`e. To je zato {to u njima
nema duhovnog `ivota, ne~eg {to svako ima proporcional-
no bra~nom principu usa|enom u njemu.
Njihov govor je sarkasti~an, suvoparan i deprimira-
ju}i. Kada su gladni oni brek}u, a to stenjanje proizvodi
~udan bruje}i zvuk. Obu~eni su u dronjke, sa pantalona-
ma podignutim iznad stomaka, ~ak do grudi, jer nemaju
bokove, a njihovi gle`njevi po~inju iz donjeg dela njiho-
vih stomaka. To je zato {to su bokovi saobrazni bra~noj lju-
bavi, koju oni nemaju. Rekli su mi da zbog impotencije
preziru `enski rod. Ali i dalje mogu me|usobno rasprav-
ljati o raznim temama kao da su racionalni; ali budu}i da
predstavljaju kreature od ko`e, oni razmi{ljaju na osnovu
pogre{nih zaklju~aka ~ula. Ovaj pakao se nalazi u zapad-
noj ~etvrti koja se grani~i sa severnom. Ovi duhovi iz da-
ljine ne li~e na ljude, ni na monstrume, ve} na pihtije. Ali
treba znati da oni koji postaju ovakvi jesu oni koji su
toliko utonuli u po`udu da su pocepali i uni{tili princip
braka u sebi.
570
XXIV
@UDNJA ZA SILOVANJEM
572
Bra~na ljubav
gadnog smrada, koji je razultat rasterivanja bra~nog prin-
cipa, dragulja ljudskog `ivota, oni se proteruju na granice
zapadnog regiona. Kada odu tamo, iz daljine deluju iscr-
pljeno, poput kostura prekrivenih ko`om, a iz ve}e dalji-
ne li~e na pantere. Kada mi je bilo dozvoljeno da ih vi-
dim iz blizine, bio sam iznena|en kad sam ugledao da neki
od njih dr`e knjige u rukama i ~itaju. Bilo mi je re~eno
da je to zato {to su u svetu oni imali mnogo {to{ta da ka-
`u o duhovnim stvarima crkve; pa ipak su ih prljali svojim
preljubama do krajnje mere, a ova `udnja je saobrazna sa
obesve}enjem duhovnog braka. Ali treba znati da su ljudi
koji imaju ovu `udnju retki. Izvesno je da se `ene ne-
prestano odupiru, jer je neumesno za njih da prostitui{u
svoju ljubav i taj otpor im daje snagu. Ali ipak ovo odu-
piranje nije posledica `udnje za silovanjem.
573
XXV
574
Bra~na ljubav
prolaska kroz prvu fazu, spolja{nju, u kojoj prema{uju
mnoge druge u eleganciji svojih manira i u~tivosti raz-
govora, dovode se u drugu fazu svojih `ivota, unutarnju,
i u njoj se po`uda osloba|a i po~inje da tra`i svoju za-
bavu. Prvo se odvode `enama koje su se zavetovale na
~ednost. Njihova zla `elja se testira kako ne bi bili osu|eni
dok se ne doka`u krivim. Kada postanu svesni ~ednosti
ovih `ena, njihovo lukavstvo stupa na scenu i oni po~inju
sa svojim smicalicama. Ali kako njima ne posti`u ni{ta,
oni ih napu{taju.
Posle toga se odvode `enama iskrene nevinosti. Ka-
da poku{aju da ih prevare na isti na~in, `enama se da
mo} da ih ozbiljno kazne. Jer one nose u svojim rukama
i stopalima, kao i u vratu, te`inu uko~enosti zbog koje ovi
ose}aju kao da }e se onesvestiti. Nakon toga oni be`e od
njih. Posle toga im se otvara put do grupe promiskuitet-
nih `ena koje su nau~ile ve{tinu krivotvorenja nevinosti.
Ove `ene ih prvo ismejavaju, a potom im nakon raznih
obe}anja dozvoljavaju da budu silovane.
Nakon niza takvih scena, dolazi tre}a faza, faza su-
|enja. Tada se oni progla{avaju krivim i bacaju me|u
ljude sli~ne njima dole u Pakao u severnoj ~etvrti; iz da-
ljine oni li~e na lasice. Ali ako su bili duboko prirasli za
varanje, iz ovoga se odvode u Pakao lukavih koji je u
zapadnoj ~etvrti, duboko dole iza. Iz daljine gledano oni
tada li~e na zmije razli~itih vrsta, a oni najlukaviji na
otrovnice. Ali kada mi je bilo dozvoljeno da zavirim u
njihov pakao, u~ini{e mi se sablasni sa kre~nobelom bo-
jom lica. Budu}i da su predstavljali samo `elju, oni nisu
voleli da pri~aju, a ako su i govorili, samo su mrmljali
i pravili nekakvu buku, koju niko sem njihovih drugova
u Paklu nije mogao razumeti. Ali kako su sedeli ili sta-
jali, odjednom postado{e nevidljivi te po~e{e da lete po
pe}ini kao duhovi, jer su u tom trenutku po~eli da fan-
taziraju, a to se realizuje letenjem. Posle toga ponovo se-
575
Emanuel Svedenborg
do{e, a onda, {to je bilo ~udno, vi{e ne prepoznavahu jedan
drugog. To je bila posledica njihove lukavosti, a lukavost
ne veruje drugome ve} uzmi~e. Kada ih pogodi neko
ose}anje bra~ne ljubavi, oni be`e u podzemne prostorije
i tamo se skrivaju. Jer oni nemaju seksualne ljubavi i
potpuno su impotentni. Nazivaju ih Genijima Pakla.
576
XXVI
578
Bra~na ljubav
*****
521. Ovde }u izneti jedno svoje iskustvo.
Kako mi o~i bejahu otvorene, ugledah mra~nu {umu
i gomilu satira u njoj. Imali su maljave grudi, nekima su
stopala bila kao u teleta, nekima kao u pantera, a nekima
kao u vuka, sa kand`ama divljih `ivotinja umesto no`nih
prstiju. Tr~ali su tamo-amo kao zveri uzvikuju}i: “Gde
su `ene?“ Tada ugleda{e kurve koje su ih ~ekale. One su
tako|e bile ~udovi{ne pojave. Satiri im pohrli{e, zgrabi{e
ih i pogura{e dole u pe}inu pod zemljom po sredini {u-
me. Iznad zemlje oko pe}ine le`ala je sklup~ana velika
guja bljuju}i otrov na pe}inu. Na granama drve}a zmijo-
like zloslutne no}ne ptice su graktale i hukale. Me|utim,
satiri i kurve nisu videli taj prizor jer su bili saobrazno-
sti sopstvenog sladostra{}a, te tako i uobi~ajene pojave
toga iz daljine.
Posle toga, oni napusti{e pe}inu i u|o{e u niski {ator
koji je bio bordel. Tu se razdvoji{e od kurvi i po~e{e da
razgovaraju, a ja da ih slu{am. Govor se u Duhovnom sve-
tu mo`e ~uti iz daljine kao da ste prisutni, jer se tu prostor
pru`a samo naizgled. Razgovarali su o braku, prirodi i veri.
Oni ~ija su stopala li~ila na tele}a, razgovarali su o
braku. „[ta je brak“, reko{e, „nego dozvoljena preljuba?
Ima li i~ega sla|eg od promiskuiteta uvijenog u licemer-
stvo i varanja mu`eva?“ Na ovo se prisutni grohotom na-
smeja{e i zapljeska{e.
Satiri ~ija su stopala li~ila na panterove {ape razgo-
varali su o prirodi. „[ta drugo postoji“, reko{e oni, „sem
prirode? Ima li razlike izme|u ljudskog bi}a i `ivotinje
sem {to ljudsko bi}e ima artikulisan govor, a `ivotinja pra-
vi samo buku? Zar ne stoji da i jedni i drugi imaju `ivot
proistekao iz toplote i razumevanje koje je rezultat svet-
losti kroz dela prirode?“ Ovo bi primljeno od prisutnih
uzvikom: „Pametno re~eno!“
579
Emanuel Svedenborg
Oni ~ija su stopala li~ila na vu~ja razgovarali su o
veri. „[ta je Bog ili Bo`ansko“, reko{e oni, „do delo
unutarnjeg nivoa prirode? [ta je vera do fikcija osmi{lje-
na da zavede obi~ne ljude i ~vrsto ih stegne?“ Na ovo se
za~u{e povici :„^uj, ~uj!“
Ne{to kasnije oni izjuri{e i tom prilikom me ugle-
da{e kako ih iz daljine pa`ljivo posmatram. To ih razlju-
ti pa izjuri{e iz {ume i pojuri{e k meni prete}eg pogle-
da. „Za{to ti“, upita{e me, „stoji{ tu i slu{a{ {ta mi {a-
pu}emo?“ „A za{to ne bih?“, odgovorih. „Ima li ne{to {to
bi me spre~ilo da slu{am to {to govorite?“ Tada ponovih
{ta sam ~uo da su rekli. To ih umiri, jer su se bili upla-
{ili da se te stvari javno ne iznesu. Tada po~e{e da govo-
re smireno i pristojno; po ovome sam znao da ne poti~u
od obi~nog naroda ve} iz vi{e klase. Rekoh im da su mi
u {umi li~ili na satire, dvadeset satira sa tele}im noga-
ma, {est sa nogama pantera i ~etiri sa nogama vuka. Bilo
ih je ukupno trideset.
To ih iznenadi, jer kad su tamo oni sebe vide samo
kao ljudska bi}a, ba{ kao {to izgledaju i u mom pris-
ustvu. Ja im rekoh da je takav izgled iz daljine rezultat
promiskuitetne `udnje, tako da satirolikost nije slika oso-
be ve} razuzdane preljube. Kao razlog navedoh im ~inje-
nicu da se svaka zla `elja predstavlja u nekom obliku koji
oni sami ne mogu videti, ali ga mogu videti oni koji sto-
je na izvesnoj udaljenosti. „Da biste se uverili u to“, rekoh,
„po{aljite nekog od vas u {umu, a vi stojte tu i gledajte.“
Oni u~ini{e tako, te posla{e dvojicu od njih; a kada ovi
pri|o{e bordelu, vide{e da izgledaju ba{ kao satiri. ^im se
vrati{e, pozdravi{e ih kao satire i reko{e: „Kakva {ala!“
Dok su se smejali, ja se na{alih sa njima ispri~av{i
im da sam neke preljubnike vi|ao kao svinje. Tada im ispri-
~ah pri~u o Odiseju i Kirki, kako je ona usula nekakav
{kodljivi lek Odisejevim drugovima i slugama, dodirnula
ih ~arobnim {tapi}em i pretvorila u svinje. Verovatno je to
zna~ilo u preljubnike, jer ona nije mogla ni na koji na~in
580
Bra~na ljubav
~oveka pretvoriti u svinju. Po{to su se nasmejali ovim i
sli~nim pri~ama, ja ih upitah da li znaju iz kojih kraljev-
stava na svetu su do{li. Bilo je tu razli~itih odgovora: iz
Italije, Poljske, Nema~ke, Britanije i [vedske. Upitah ih
da li me|u njima ima iko iz Holandije. Reko{e da nema.
Tada ja skrenuh na{ razgovor na ozbiljnije teme i
upitah jesu li ikada razmi{ljali o preljubi kao o grehu.
„[ta je to greh?“, odgovori{e oni. „Mi ne znamo {ta to
zna~i?“ Zapitah ih da li su ikada ~uli da je preljuba {e-
sta25 od Deset zapovesti. „[ta su Deset zapovesti?“, oni
odgovori{e pitanjem. „Je li to katihizis? [ta bi odrasli
ljudi poput nas radili sa detinjastim knji`icama?“ Ja ih
upitah da li su ikada razmi{ljali o Paklu. „Da li se ikada
iko vratio odatle da nam ispri~a?“, be{e njihov odgovor.
Zapitah jesu li ikada dok su bili u svetu razmi{ljali o `i-
votu nakon smrti. „Kao i u slu~aju `ivotinja; ili ponekad
duhova; ako takve emanacije iz tela postoje, one se i ras-
pr{e.“ Potom zatra`ih odgovor o tome da li su ikada ~uli
ne{to o ovim temama od sve{tenika. Oni mi odgovori{e da
su slu{ali samo zvuk njihovog glasa, ali ne i njihove re~i.
„A o kojim temama je re~?“, upita{e.
Ja bejah zaprepa{}en ovim odgovorima pa im rekoh:
„Okrenite glavu i pogledajte prema mestu u {umi gde se
nalazi pe}ina u kojoj ste bili.“ Oni to u~ini{e i vide{e ve-
liku zmiju sklup~anu oko pe}ine, kako pljuje otrov na nju
i zloslutne ptice po granama drve}a. „[ta vidite?“, uptah
ih. Ali oni bejahu previ{e upla{eni da bi mi odgovorili.
„Vidite taj stra{ni prizor, zar ne?“, ponovih pitanje. „Tre-
ba da znate da je to izgled preljube zauzete svojim po-
`udnim zlo~inom.“
Iznenada, jedan an|eo stade me|u nas. Bio je sve-
{tenik, i on otvori Pakao u zapadnoj ~etvrti, koji je bio
kona~no odredi{te ovakvih ljudi. „Pogledajte“, re~e im, i
oni vide{e jezero kao u po`aru. U njemu prepozna{e neke
25 Ovo je numeracija po nekim katihizmima o zabrani preljube.
581
Emanuel Svedenborg
svoje prijatelje iz sveta, koji ih pozva{e da im se pridru-
`e. Kada ~u{e i vide{e ove stvari, oni se okrenu{e i pobego-
{e, ostaviv{i {umu za sobom. Ali ja ih ispratih pogledom,
pa videh da su se samo pretvarali da odlaze, a da su, u
stvari, upuzali sporednim putem u {umu.
582
XXVII
583
Emanuel Svedenborg
Dozvoljeno je donositi op{te sudove poput ovih: ako
si iznutra kakav se ~ini{ spolja, bi}e{ spasen ili proklet.
Ali ne i konkretne sudove tipa: ti si ovakav iznutra, pa
}e{ zato biti spasen, ili proklet. Pripisivanje koje je predmet
ovog poglavlja je su|enje o ~ovekovom duhovnom `ivotu
ili unutarnjem `ivotu njegove du{e. Ko mo`e znati da li
je osoba u srcu promiskuitetna, kao i da li je u srcu promi-
skuitetan mu` ili `ena? Pa ipak misao u ~ovekovom srcu,
budu}i namera volje, jeste ta koja mu sudi. Me|utim, ove
teme bi}e izlo`ene slede}im redom:
584
Bra~na ljubav
nikada ne ponavlja; to je ono {to ~oveku daje njegovu
individualnost. To se jasno vidi po licima ljudi; ne posto-
je dva apsolutno ista lica, niti mogu biti. Razlog je {to ne
postoje dva ista karaktera, a karakter odre|uje lice; jer je
lice, kako izreka ka`e, obele`je karaktera, a karakter du-
guje svoje poreklo i oblik na~inu na koji ljudi `ive.
Kad ~ovek ne bi imao sopstveni `ivot, kao {to ima
sopstveni karakter i lice, on ne bi imao ni `ivot nakon smr-
ti druga~iji od `ivota bilo koje druge osobe. Zapravo, ni
Nebo ne bi postajalo tada jer je sa~injeno od ve~nih raz-
lika. Oblik Neba isklju~ivo je proizvod varijacija du{a i
umova ure|enih tako da ~ine jedno; a ~ine jedno pomo}u
Jednog, ~iji `ivot je u svakoj pojedina~noj osobi tamo,
kao {to je du{a u osobi. Da to nije tako, Nebo bi se raz-
dvojilo zbog toga {to bi se njegov oblik razorio. Onaj koji
je izvor `ivota svake pojedina~ne osobe i koji odr`ava
taj oblik jeste Bog.
Uop{teno govore}i, svaki oblik je sa~injen od razli-
~itih delova, a njihova priroda se odre|uje harmoni~nom ko-
ordinacijom tih delova i njihovom kombinacijom u jedno.
Takav je ljudski oblik i na taj na~in je ~ovek sa~injen od
toliko mnogo delova, creva i organa, a da nije svestan
i~ega u sebi ili onoga {to oni rade sem kao celina.
Druga ta~ka – da svako ima sopstveni `ivot koji ga
~eka posle smrti, ~injenica je dobro poznata u crkvi iz
Re~i, pored ostalog i iz ovih pasusa:
Jer }e do}i Sin ~ove~iji i tada }e se vratiti svakome
po delima njegovim. (Mateja 16:27)
I knjige se otvori{e i sud primi{e mrtvaci kao {to je
napisano u knjigama, po delima svojim. (Otkrivenje 20:
12, 13)
Za dan u koji }e se pokazati pravedni sud Boga, da
primimo svaki {ta je koji ~inio. (Rimljanima 2:5, 6; Ko-
rin}anima 5:10)
Dela u skladu sa kojima svako treba da bude nagra-
|en/ka`njen jesu `ivot ~oveka, jer ih njegov `ivot proizvodi
585
Emanuel Svedenborg
i ona su u skladu sa njim. Kako je meni bilo dozvoljeno
da dugi niz godina u`ivam u dru{tvu an|ela i da razgo-
varam sa prido{licama iz sveta, ja mogu posvedo~iti da
se svaka osoba tamo testira kako bi se videlo koju vrstu
`ivota je vodila u svetu i da je onakav `ivot kakav je
vodila u svetu ~eka u ve~nosti. Razgovarao sam sa ljudi-
ma koji su `iveli pre nekoliko vekova i ~iji `ivot mi je
bio poznat iz istorije pa sam video da je njihov `ivot sli-
~an `ivotu o kojem sam ~itao. An|eli su mi rekli da je ~o-
vekov `ivot posle smrti nepromenljiv, jer je organizovan
u skladu sa njegovom ljubavlju, te tako prema njegovim
delima. Ukoliko bi do{lo do bilo kakve promene, to bi
poremetilo organizaciju, pa se to nikada ne de{ava. Tako-
|e, promena u organizaciji jedino je mogu}a u materijal-
nom telu i ne mo`e se odraziti na duhovno telo nakon
odbacivanja prethodnog.
Tre}a ta~ka – zloj osobi se tada pripisuje zlo njenog
`ivota, a dobroj osobi njeno dobro. Pripisivanje zla ne ozna-
~ava proces optu`ivanja, dokazivanja, okrivljavanja i osu-
|ivanja kao u svetu, ve} je ono rezultat samog zla. Jer zli
ljudi se po svojoj slobodnoj volji razdvajaju od dobrih,
jer ne mogu biti zajedno. Zadovoljstva ljubavi prema zlu
okre}u se od zadovoljstava ljubavi prema dobru; i svako
dobija zadovoljstva koja izbijaju iz njega kao {to se miris
{iri iz svake biljke na Zemlji. Ona se ne apsorbuju i
maskiraju materijalnim telom kao pre, ve} se slobodno
rasprostiru iz njihovih ljubavi u duhovnu auru. A kako se
zlo tamo ose}a kao {to se miris ose}a, ono je to koje optu-
`uje, dokazuje, okrivljuje i osu|uje ne pred sudijom ve}
pred svakim ko je u stanju dobra. Na ovo se misli pod pri-
pisivanjem. [tavi{e, zli ljudi biraju drugove sa kojima mo-
gu da `ive i u`ivaju svoja zadovoljstva, a kako okre}u
le|a zadovoljstvima dobra oni po sopstvenoj volji silaze
u svoju vrstu pakla.
Pripisivanje dobra se de{ava na umnogome isti na-
~in. To se de{ava onima koji su svetu priznali da je sve
586
Bra~na ljubav
dobro u njima od Boga, i da ni{ta nije od njih samih.
Nakon {to se pripreme, oni se primaju u unutarnja zadovolj-
stva dobra i tada se put na Nebo za njih otvara, vode}i
u ono dru{tvo sa zadovoljstvima iste vrste. To ~ini Bog.
587
Emanuel Svedenborg
razum kada prizna da se svako ra|a u stanju zla, a zlo
se ne mo`e oprati ili obrisati kao {to se prljav{tina pere
sapunom i vodom, ve} pokajanjem.
Tre}e – Bog ~oveka dovodi u stanje dobra ako ovaj
`ivi u skladu sa Njegovim zapovestima. Postoji pet zapo-
vesti koje se ti~u ponovnog ra|anja (videti odeljak 82
iznad), a me|u njima su slede}e: zla se treba kloniti jer su
to |avoli i dolaze od njega; dobra dela treba ~initi jer su
Bo`ja i dolaze od Njega; Bogu treba pristupati mole}i se
da On navede ~oveka ka ~injenju dobra. Neka svako ispi-
ta sebe i vidi ima li ~ovek neki drugi izvor dobra; a bez
dobra ~ovek ne mo`e biti spasen.
^etvrto – dobro se, budu}i ovako usa|eno, ne mo`e
preslikavati. Preslikavanje zna~i preno{enje dobra jedne
osobe na drugu. Posledica gore navedenog je da se kroz
ponovno ra|anje ~ovek potpuno prepora|a u pogledu svog
duha, a to se de{ava na osnovu `ivljenja u skladu sa
Bo`jim zapovestima. Niko ne mo`e a da ne vidi da se ova
obnova mo`e desiti tek nakon odre|enog vremenskog pe-
rioda, sli~no kao {to drvo postepeno razvija koren od seme-
na, rastu}i i razvijaju}i se. Oni sa druga~ijom predstavom
o ponovnom ra|anju uop{te ne poznaju stanje ~oveka, do-
bro i zlo kao potpune suprotnosti, tako da se dobro mo`e
usaditi tek u meri u kojoj se zlo ukloni. Niti su svesni da
sve dok je ~ovek u stanju zla, on prezire dobro koje je su-
{tinski dobro. Ako bi stoga, dobro ~oveka trebalo preneti
na nekoga u stanju zla, to bi bilo kao da se jagnje baca
vuku ili kao da se biser stavlja svinji na nju{ku. Na osno-
vu ovoga se vidi da je preslikavanje nemogu}e.
588
Bra~na ljubav
to postaje besmislen izraz po{to je to nemogu}e, kao {to
je gore dokazano (odeljak 525). U svetu je mogu}e pre-
slikati zasluge, {to zna~i da deca mogu u`ivati korist na
ra~un svojih roditelja ili prijatelji klijenta neku uslugu.
Ali se dobro zasluge ne mo`e utisnuti u njihove du{e, ve}
samo pridru`iti kao spolja{nji dodatak. Ni{ta te vrste nije
mogu}e u pogledu ~ovekovog duhovnog `ivota koji, kao
{to je gore prikazano, treba usaditi. Ukoliko se ne usadi na
osnovu `ivota u skladu sa gore navedenim Bo`jim zapo-
vestima, ~ovek ostaje u stanju zla koje je stekao ro|e-
njem. Dok ne do|e do ovog usa|ivanja, nikakvo dobro ga
ne mo`e dota}i; a ako ga i dotakne, ono se odmah odba-
cuje i odbija kao gumena lopta kada padne na stenu ili
potone kao dijamant ba~en u mo~varu.
Neobnovljena osoba je u duhu kao panter ili sova i
mo`e se uporediti sa kupinom ili koprivom. Ali obnov-
ljena osoba je poput ovce ili goluba i mo`e se uporediti
sa drvetom masline ili vinovom lozom. Budite tako do-
bri, preklinjem vas, pa razmislite kako bi se osoba koja
li~i na pantera mogla pretvoriti u osobu koja li~i na ovcu,
ili sova u goluba, ili kupina u drvo masline, ili kopriva
u vinovu lozu bilo kakvim procesom pripisivanja ako pod
njim podrazumevamo preslikavanje. Da bi se ovakva pro-
mena desila, odnosno da bi se ono {to je stvarno ljud-
sko i ne{kodljivo moglo usaditi, zar ne mislite da bi prvo
trebalo oduzeti krvolo~nost panteru i sovi ili kupini i ko-
privi mogu}nost da ozlede? U Jovanu (15:1-7), Bog nas
u~i kako bi se to moglo desiti.
589
Emanuel Svedenborg
mehani~ki. Na osnovu ovoga je jasno da prirodu ~oveka
odre|uje priroda njegove volje i intelekta; su{tinska pri-
roda njegovog delovanja odre|uje se naklonostima volje
koji ga proizvode; priroda ~ovekovog govora odre|uje se
intelektualnim razmi{ljanjem koje ga proizvodi. Stoga je
mogu}e da ve}i broj ljudi sli~no deluje i govori, iako za-
pravo deluje i govori druga~ije, u jednom slu~aju usled
pogre{nog htenja i mi{ljenja, u drugom zbog ispravnog hte-
nja i mi{ljenja.
Na osnovu ovih ~injenica vidi se na {ta se misli pod
delovanjem ili delima prema kojima }e se suditi svakom
pojedincu, naime, na volju i intelekt, pa tako zla dela
zna~e dela zle volje, ma kako da izgledaju spolja. Tako|e
dobra dela zna~e dela dobre volje, ~ak i ako spolja li~e na
dela zle osobe. Sve {to u~ini ~ovekova unutarnja volja ~i-
ni se s odre|enom svrhom, jer volja stavlja sebi za cilj ono
{to namerava da u~ini. Sve {to u~ini intelekt ~ini se uz
pristanak, jer intelekt pristaje na to. Na osnovu ovih ~i-
njenica jasno je da svako ima zlo ili dobro pripisano se-
bi, prema prirodi svoje volje iskazane u svojim postupcima
i prirodi svog intelekta u vezi s njima.
Ovu izjavu mogu podupreti i slede}im. U Duhovnom
svetu, sreo sam mnogo ljudi ~iji `ivot u Prirodnom svetu
nije bio druga~iji od `ivota ostalih; nosili su finu ode}u,
hranili se bogato, bavili se poslovima kao i drugi da bi
stekli profit, odlazili u pozori{te, {alili se na ra~un lju-
bavnih afera kao da `ude za njima i ~inili druge stvari
iste vrste. Pa ipak, an|eli su neke od njih na{li za krive
za gre{na zla, dok drugima nisu pripisali ta dela za zla,
proglasiv{i jednu grupu nevinom, a drugu krivom. Kada
su upitani za{to, kada su obe grupe radile skoro isto, od-
govorili su da je ono {to su tra`ili kod njih svrha, name-
ra ili cilj i da su napravili razlike na osnovu toga, tako
da su one koje je cilj osudio ili oslobodio, osudili ili oslo-
bodili i oni, jer svi na Nebu imaju dobro za svoj cilj, a
svi u Paklu zlo za svoj.
590
Bra~na ljubav
528. Ovome }u dodati slede}e. Postoji kazivanje u
crkvi da niko ne mo`e ispuniti zakon, jer svako ko pre-
kr{i jednu od Deset zapovesti, kr{i sve njih. Me|utim ovo
ne zna~i ono {to bi se reklo po tome kako zvu~i. Jer ovo
treba shvatiti tako da svako ko postupi s odre|enom na-
merom ili ube|enjem suprotno jednoj zapovesti, postupa i
protivno ostalima, jer delovanje s odre|enom namerom ili
ube|enjem zna~i potpuno poricanje ~injenice da je to greh,
a onaj koji pori~e da je to greh smatra delovanje protiv-
no zapovestima kao bezna~ajnu stvar.
Svako zna da, ako je ~ovek preljubnik, ne mora da
zna~i i da je ubica, lopov ili la`ni svedok, niti da to `eli
da bude. Ali svako ko je preljubnik s namerom ili ube|e-
njem, svaku versku skrupulu smatra za bezna~ajnu, pa ta-
ko i ubistvo, kra|u i la`no svedo~enje; i ne uzdr`ava se
od tih dela zato {tu su gre{na, ve} zato {to se pla{i zako-
na i gubljenja reputacije. Preljubnici s namerom i ube|e-
njem ne obra}aju pa`nju na zabrane crkve i vere; (videti
odeljke 490-493 i dva iskustva u odeljcima 500, 521 i 522).
Isto je ako ~ovek s namerom ili ube|enjem deluje suprot-
no bilo kojoj drugoj zapovesti; on deluje suprotno ostali-
ma, jer nijednu od njih ne smatra za greh.
591
Emanuel Svedenborg
poja{njavaju ko su oni kojima se greh ne pripisuje a ko
su oni kojima se pripisuje.
592
Bra~na ljubav
Nebu imaju volju za dobro, svi se tamo tretiraju sa te ta~ke
gledi{ta. Pripisivanje posle smrti, dakle, zavisi od prirode
volje i intelekta svake osobe. Sli~no je kod nemoralnog po-
na{anja, bilo bludni~enja, uzimanja ljubavnice ili konku-
bine ili preljubni{tva, jer se ta dela pripisuju svakome u
zavisnosti ne od toga {ta su stvarno u~inili, ve} od sta-
nja uma dok su to ~inili. Jer dela prate telo do groba, ali
se um ponovo uzdi`e.
593
Emanuel Svedenborg
da je imao brak u svetu. Rezultat ovoga je da se nikakav
zaklju~ak ne sme izvoditi o tome da li neko ima bra~nu
ljubav ili ne, bilo na osnovu izgleda njegovog braka ili
bilo kakvog nemoralnog pona{anja koje on eventualno ispo-
ljava. Stoga:
Ne sudite da vam se ne sudi. (Mateja 7:1)
*****
532. Ovde }u izneti jedno svoje iskustvo.
Jednom sam bio prenet u duhu na Nebo an|ela i u
tamo{nje dru{tvo. Tada mi do|o{e neki od njihovih mu-
drih ljudi i upita{e me: „[ta ima novo na Zemlji?“ Ja im
rekoh da je novost to {to je Bog otkrio tajne koje daleko
prevazilaze sve {to je do sada otkriveno, otkada je crkva
postala. „Koje tajne?“, zapita{e oni.
Ja im navedoh:
a. U svakoj svojoj pojedinosti, Re~ sadr`i duhovni
smisao saobrazan prirodnom smislu i putem tog smisla
Re~ formira vezu izme|u ljudi u crkvi i Boga. Ona tako-
|e stvara vezu sa an|elima, a svetost Re~i stanuje u tom
smislu.
b. Saobraznosti od kojih se duhovni smisao sastoji
su ve} izlo`ene. „Zar stanovnici Zemlje“, upita{e an|eli,
„nisu znali za saobraznosti?“ Rekoh im da oni o tome
nisu znali ni{ta, jer su one od vremena Jova le`ale skrive-
ne hiljadama godina. Ljudi tog i ranijih doba smatrali su
znanje o saobraznostima za vrhovnu nauku i to je bio izvor
njihove mudrosti jer je to bilo znanje o duhovnim pitanji-
ma u vezi s Nebom, te tako i Crkvom. Ali kako se nauka
pretvorila u idolatrijsku, Gospodnjom Bo`anskom promi-
sli je potpuno izbrisana i izgubljena da niko ne mo`e vi-
deti ni traga od nje. Me|utim, sada ju je Bog otkrio, pa
se ljudi koji pripadaju crkvi mogu povezati sa Njime i
udru`iti sa an|elima. I jedno i drugo de{ava se putem Re-
~i, ~ija je svaka pojedinost neka saobraznost.
594
Bra~na ljubav
An|eli su bili veoma sre}ni {to je Bog izvoleo da
otkrije ovu veliku tajnu koja je le`ala tako duboko skri-
vena hiljadama godina. Oni kaza{e da je razlog tome na-
mera da se hri{}anska crkva, koja se zaniva na Re~i, a
koja je sada na svom kraju, o`ivi i da joj se udahne dah
od Boga preko Neba. Oni upita{e da li je ovom naukom
otkriveno zna~enje kr{tenja i svete ve~ere, koji su do sa-
da bili predmet toliko mnogo spekulacija. Ja im odgovo-
rih da jeste.
c. Nastavih re~ima da je sada Bog otkrio i stvari o
`ivotu nakon smrti. „Za{to o `ivotu posle smrti?“, upita{e
an|eli. „Zar ne znaju svi da ~ovek `ivi nakon smrti?“
„Znaju i ne znaju“, odgovorih. „Oni ka`u da ne na-
stavlja da `ivi ~ovek, ve} njegova du{a koja `ivi kao duh.
Oni imaju predstavu da je duh poput vetra ili etra; i oni
ka`u da }e ~ovek `iveti tek nakon Sudnjeg dana. Tada }e
njihovi telesni ostaci koje su ostavili u svetu, bez obzira
{to su ih pojeli crvi, pacovi ili ribe, biti ponovo okupljeni i
rekonstruisani u telo; i tako }e ljudi biti ponovo o`ivljeni.“
„Kakva ideja!“, reko{e an|eli. „Svako zna da ~ovek
nastavlja da `ivi kao ~ovek posle smrti sa jedinom razli-
kom {to `ivi kao duhovna osoba, a duhovna osoba mo`e
videti drugu duhovnu osobu kao {to materijalna osoba mo-
`e videti materijalnu osobu. Oni nisu svesni da postoji
ikakva razlika, sem da su u savr{enijem stanju.“
d. An|eli upita{e: „[ta oni znaju o na{em svetu i o
Nebu i Paklu?“ Ja odgovorih da nisu znali ni{ta, ali da
je sada Bog otkrio kakav je taj svet u kojem `ive an|eli
i duhovi, to jest kakvi su Nebo i Pakao. Tako|e je otkrio
da su an|eli i duhovi povezani sa ljudskim bi}ima i mno-
ge druge iznena|uju}e ~injenice. An|elima beja{e drago
{to je Bog izvoleo da iznese takve stvari, tako da ~ove-
~anstvo prestane da iz sopstvenog neznanja sumnja u svo-
ju besmrtnost.
e. Nastavih da im govorim o drugom pitanju koje
je Bog sada otkrio. „Va{ svet ima druga~ije sunce od
595
Emanuel Svedenborg
na{eg. Sunce va{eg sveta je ~ista ljubav, sunce na{eg sve-
ta je ~ista vatra. Stoga celokupno zra~enje va{eg sunca,
kao ~iste ljubavi, ima ne{to `ivota u sebi; sve zra~enje
na{eg sunca, koje je ~ista vatra, nema `ivota u sebi. Ovo je
poreklo razlike izme|u duhovnog i prirodnog, razlike ko-
ja do sada nije bila znana, ali je sada otkrivena. Na osnovu
ovih ~injenica vidi se {ta je izvor svetlosti koja prosvet-
ljuje ljudski intelekt mudro{}u, a {ta je izvor toplote koja
raspaljuje ljudsku volju ljubavlju.“
f. „Pored toga, otkriveno je da postoje tri stepena
`ivota, te da stoga postoje tri Neba, i da je ~ovekov um
podeljen na ova tri stepena, tako da su zbog toga ~oveku
saobrazna ta tri Neba.“ „Zar to oni nisu znali pre?“, upi-
ta{e an|eli. Ja im odgovorih da su znali za stepene izme|u
ve}eg i manjeg, ali da nisu znali ni{ta o stepenima izme-
|u pre i posle.
g. An|eli upita{e da li je bilo jo{ nekih otkrivenja.
Odgovorih im da jeste i to o Sudnjem danu, o Gospodu
kao o Bogu Neba i Zemlje, o tome da je Bog jedno i u
~oveku i u su{tini, da je u Njemu Bo`ansko trojstvo i da
je On Gospod. Ostala otkrivenja bila su o Novoj Crkvi
koju }e osnovati Bog i o njenim u~enjima; o svetosti Sve-
tog pisma (Knjiga otkrivenja je tako|e otkrivena, a nije-
dan stih u njoj nije mogao otkriti niko sem Bog); {tavi{e,
o stanovnicima planeta i drugih svetova u univerzumu. Osim
toga, iz Duhovnog sveta su ispri~ana mnoga ~uda i isku-
stva, pomo}u kojih je izneto dosta mudrosti s Neba.
596
Bra~na ljubav
i da }e, kada ga po{alju dole na Zemlju, videti ~udesnu
stvar. Oni to u~ini{e i mi videsmo kako se papir na ko-
jem su bile zapisane te tajne oda{ilje sa Neba. Dok je putu-
ju}i bio jo{ uvek u Duhovnom svetu, blistao je kao zvezda.
Ali dok je padao u Prirodni svet, njegova svetlost je po-
stajala sve mutnija dok nije nestala. Kad sti`e pred grupu
u~enih i obrazovanih ~lanova sve{tenstva i svetovnja{tva,
za~u se `amor u kojem uo~ismo slede}e primedbe: „[ta
je ovo? Je li to ne{to va`no? Kakve veze ima znamo li mi
te stvari ili ne? To su sigurno neke izmi{ljotine mozga.“
Tada nam se u~ini da neki ljudi uze{e papir, pa po~e{e
da ga savijaju i razvijaju i uvr}u me|u prstima ne bi li
tekst u~inili ne~itljivim. U~ini nam se i kao da ga neki ce-
paju na komadi}e, a kako drugi `ele da ga izgaze noga-
ma. Ali Bog ih spre~i da po~ine taj zlo~in, a an|elima be{e
nare|eno da ga vrate nazad i sa~uvaju. I zato se an|eli
rastu`i{e i pomisli{e: „Jo{ koliko?“, dobiv{i odgovor:
Vreme i vremena i po vremena. (Otkrivenje 12, 14)
598
Bra~na ljubav
Ali tada ~uh slede}u poruku upu}enu im sa Neba.
„Ako ne verujete Mojsiju i prorocima, to jest Re~i Gos-
podnjoj, nimalo uvereniji ne}ete postati ni ~udima, kao {to
nisu bili ni potomci Jakovljevi u pustinji. Niti }ete vero-
vati i{ta vi{e od onih koji su videli sopstvenim o~ima ~u-
da koja je izvodio Bog kada je bio u svetu.“
599
RE^ REDAKTORA
601
Re~ redaktora
ipak nastoji da prenese i opi{e svoja misti~na unutarnja
iskustva trude}i se da kroz sintezu nau~nog, filozofskog i
religioznog na~ina mi{ljenja prenese Duh Istine i Dobra,
Mudrosti Bo`je i Ljubavi. Kod prevoda jednog takvog
dela stvari su jo{ slo`enije. Stoga smo ~esto nailazili na
nepremostive probleme koje smo re{avali konsultuju}i po-
red izvornog teksta na latinskom i tri postoje}a prevoda
na engleskom jeziku. Trudili smo se istovremeno da, ko-
liko je mogu}e, uskladimo Svedenborgovu terminologiju
sa ranijim prevodima na na{ jezik.
Sama re~ bra~ni, `enidbeni, na engleskom jeziku se
pi{e conjugal ali je Svedenborg uveo termin conjugial ka-
ko bi naglasio razliku od uvre`enog mi{ljenja o „bra~noj”
ljubavi.
Re~i unutra{nji, unutra{njost, koristili smo kada su se
odnosile na vremensko-prostornu, odnosno fizi~ku real-
nost, a kada se to odnosilo na duhovnu dimenziju sveta i
~oveka upotrebljavali smo re~i unutarnji, unutarnje, i sl.
Tako|e smo nastojali da tamo gde je to opravdano
i izvodljivo umesto stranih re~i upotrebljavamo na{e re~i
(Npr. umesto re~i monogamija ili poligamija radije bismo
upotrebili jednobra~nost i vi{ebra~nost, ili jedno`enstvo i
vi{e`enstvo ili mnogo`enstvo; jedno`enik, vi{e`enik, jedno`e-
nac, vi{e`enac, mnogo`enac itd. Pridev monogamni je na-
stao od gr~kih re~i mono – jedan i gamos – brak, tako da
monogamni brak u stvari zna~i jednobra~ni brak {to je
na kraju krajeva sasvim u neskladu sa duhom na{eg jezi-
ka, besmisleno i rogobatno, i zato smo mi{ljenja da je oprav-
danije upotrebiti na{ izraz jednobra~na zajednica itd.)
Ohrabreni primerom kako je u „Nebu i Paklu“ vaskrsla i
uveliko prihva}ena na{a lepa re~ saobraznost umesto stra-
ne re~i korespodencija ostaje nam da se nadamo najboljem.
Napomenu}emo i da smo maksimalno nastojali da
po{tujemo autenti~an i prepoznatljiv Svedenborgov stil, sin-
taksu, pravopis pa i interpunkciju, svesni da bi u suprot-
nom ~itaocu neopravdano uskratili sami duh i do`ivljaj
602
Re~ redaktora
ovoga dela i mnoge druge slojevite informacije o autoru
i vremenu u kojem je `iveo, promi{ljao i pisao.
@elja je onih koji su se trudili da ovo delo bude preve-
deno i {tampano na na{em jeziku da osnuju Dru{tvo prou~a-
valaca dela Svedenborga ~iji bi cilj bio dublje upoznavanje
i {irenje ideja ovoga teolozofa koji je u Poruci koju je pre-
neo sa Neba rekao da je Hristov Drugi Dolazak ne u telu
nego u Istinama koje se daju Novoj Univerzalnoj Hri{}an-
skoj Crkvi koja je „Telo“ na Zemlji.
U tom pionirskom radu na pribli`avanju i {irenju
Svedenborgovog dela na{em narodu i ovim prostorima bi-
}e nam dragocena svaka Va{a dobronamerna primedba i
napomena; korisna svaka informacija ili pomo}.
Risto Rundo
Kontakt adrese:
svedenborgbg@yahoo.com
info@thelordsnewchurch.com
www.thelordsnewchurch.com
603
BIOGRAFIJA AUTORA
Emanuel Svedenborg
(1688 - 1772)
606
Biografija autora
Do 1744. godine, do prvog misti~nog religioznog
iskustva, objavio je skoro trideset knjiga iz nauke, filo-
zofije i poezije. U jednom periodu svog `ivota bavio se
ekonomijom i politikom, bio je senator i ~lan {vedskog
Doma Lordova.
U poslednjoj tre}ini `ivota, narednih 28 godina,
okre}e se potpuno pitanjima religije i duha. Postaje mi-
stik u najboljem smislu te re~i objavljuju}i jo{ tridesetak
knjiga iz te oblasti. Knjiga “Nebo i pakao” po svom sa-
dr`aju i tematici je jedna od najreprezentativnijih i naj-
obuhvatnijih dela. Od 1747. do 1763 godine vodio je
„Misti~ni denvnik” (Diarium spirituale) koji je u pet to-
mova objavljen posle njegove smrti.
Nije se `enio. Umro je u Londonu 29. marta 1772.
godine. Godine 1908, po molbi {vedske vlade, posmrtni
ostaci su mu preba~eni u katedralu u Upsali.
607
INDEKS
Reference se odnose na odeljke i pododeljke
609
Indeks
Danci: videti Danska \avoli 135.3, 263-4, 266.5,
Danilo 26, 30, 73.1, 79.1, 269.4, 380.2, 461.7, 492,
80.3 498, 500.1; videti dusi,
Danska, Danci 103.1, 111 sotone, tako|e
David 340.1
Deca 202-4, 284, 385, 391, Egipat, Egip}ani 76.1, 342.2,
393, 396, 500.3 351.2
na nebu 410-11, 413, 444.8, Engleska, Englezi 103.2, 107;
450 videti Britanija, tako|e
ljubav prema 385-422 Epikur 182.1
Izraela; videti Izraeli}ani Eva 182.5
Deca 430 Evnusi 151, 156.2, 369.2
Delfsko proro~i{te 111 Evropa 103.2, 114, 342.3,
Demokrit 182.8 478.2
Demoni 432.2 Francuska, Francuzi 103.2,
Demosten 182.1 110, 380.3, 381
Deset zapovesti 351.1, 521.5,
528 Geniji 71.3 514.3
Device 454, 459.6, 483.1, Genitalije 183.2, .6-7
501-5, 511 Gideon 30
Devojke 207.6 Glas, promena 446
Devojke 21.3, 22 Golubovi 155.bis 4-5, 208.1,
4-5, 270, 293.6, 430, 526.2
Diogen 182.1
Gospod 7.3-4, 29-31, 82,
Dodir 210, 396.2-3. 397 115.3, 116-37, 222.1-2, 261,
Dominacija u braku 292 336-43, 400, 402, 412,
Donja zemlja 231 444.6, 516
Drevni ljudi istoka 78.7 Gr~ka 151bis.1, 182.6
Drevni narodi 73-82, 130.1, Grom 415.1
220; videti tako|e Najstariji Gro`|e 8.2-3, 75.3, 76.8,
Droge 488.2 294.7
Drugi brakovi 317-31 Grudi 179, 183.2, 193.1
Drvo od znanja dobra i zla Gvozdeno doba 78
132.2, 135, 353-4
Drvo `ivota 13.1, 132.2, 135 Harem 369.2
Duhovni dnevnik 481 Harpije 44.4
Duhovni ljudi 31, 426, 447 Helikon 151.bis 1, 182.1
Dusi 71.3, 514.3 Helikon, devojke 207.6
Du{a 27, 29, 101, 158, 260, Hema~ka, Nemci 103.2, 109,
315, 355.4, 482, 483.2 380.3, 521.4
poreklo 206, 220.2, 236, Heraklit 182.8
238.1, 245 Hijeroglifi 76.1, 182.8, 342.2
610
Indeks
Hipokrit 140, 167.3 Jehovini ratovi 77.2
Hladno}a u braku 234-270, Jelisej 26
482.2 Jelisejska polja 182.6
u duhovnom svetu 235 Jevreji 28, 202.2; videti
Holandija 103.2, 105, 380.3, Izraeli}ani, tako|e
521.4 Jezekilj 26
Holan|anin 28, 103.2; videti Jezik duhova 326.4, 481
Holandija tako|e Jezuiti 499
Hram, u Jerusalimu 342.2 Jov 532.2
mudrosti 56 Jovan Jevan|elista 6.2, 26,
Hrana na nebu 6.5-6, 14.2 30, 119
Hri{}anska crkva 337, 519,
532.2 Katehizam 521.5
vera 458 Katolici 28, 513
svet 500.1 K}eri 120, 220.3
Kelvin 28
Idolatrija 78.3, 342.2-3, 532.2 Kerber 79.2
Impotencija 254, 494.2, 510.3 Kirka 521.4
Instrikt 399 Klir 483.2; videti sve{tenici,
Intelekt 446 tako|e
Inteligencija 130.1, 134.2, Knjige u dugovnom svetu
185.3, 218, 267.2, 269.3, 207.5
331, 353-4 Konkubine 462-76, 530.3
Isak 3.3, 6.1, 29, 41.1 Konjanik 103.1
Istina 84-7 Konji 76.2
Italija, Italijani 103.2, 106, Koran 342.1, 348
521.4 Kraljevi 7.1, 475.4
Iyim 264.4 Krvni srodnici 484
Izbor partnera 296, 298-9 Ksenofon 151bis.1
Izmet 431 Ku}e 76.3, 77.2, 78.3, 79.4
Izraeli}ani 140, 175.4, 276.1,
340, 342.2, 348, 351.2, Labudovi 270.2
380.12, 431 Larve 418
Izvorska voda, devojke 207.6, Lasice 514.3
293.6, 294.1 Lazar 41.1
Lea 6.1
Jagnjad 75.3, 430 Len~arenje 249.2
Jakov 3.3, 6.1, 29, 41.1 Lenjost 249.2
Jakov 6.2, 119 Lepota `enskog pola 56.3,
Jedenje 132.2, 135 330-1, 382-4
Jehova 366, 431 Leptiri 418
Jehovi 75.3,.8 Lice 35, 42.3, 65, 186.2, 192
611
Indeks
Limbo 29 videti potencija tako|e
London 451 Najstarija vremena 205
Lucifer 269.4 narodi 433
Luter 28 Napulj 451
Nasle|eno zlo 245, 525.1
Ljubav prema upravljanju Nasle|ivanje osobina 202-6,
238.1
drugima 261.3, 262, 266,
Nastavak o Duhovnom Svetu
269.2 39
Ljubavnice 453, 459-60, 462, Nebesa, organizacija 42.1,
530.3 64.2, 273.1, 530.2
Ljubomora 357-84 Nebesko carstvo 7.3
Nebo i pakao 27, 39, 366,
Ma|ije 252, 488.2 394, 479, 481
Majka 119, 194.2, 206 Nebuhadnezar 78.1
Manastiri, monasi 54.4, 155.2 Nejednakost polo`aja 250
Marija 119 Nevinost 75.4, 164, 180, 394-
Masline 8.3, 42.5, 75.2-3, 9, 405.2, 413-4, 444, 459.6,
137.1, 183.1, 270.2,.4, 513, 514.2
526.2 Novi Jerusalim 1, 3.5, 26, 43,
Melanthon 28 82, 117, 534
Mesija 340.2
Mlada i mlado`enja 20-22, Objava apokalipse 27, 39, 54,
117 115.4, 117, 118, 120, 127-
Mo~vare 339.3 8, 220.3, 239, 325.3, 337,
Mojsije 75.8 339.1, 366, 428, 515, 518,
Monahinje 54.4, 155.3, 513 522
Mudrost 353-4, 383, 499 Obla~enje u duhovnom svetu
15, 21.1, 25, 42.3-4, 75.4,
vrste 102, 163-5, 211
78.4, 103.1, 354-5
za razliku od znanja 130.1 Obrazovanje 176
duhovna 145.3 Ochim 264.4, 430
Muhamed, muhamedanci 341- Olimpijski sportovi 151bis.1
4, 348, 352 Orgije 456
Mumije 182.6 Oskvrnu}e 515-22; videti
Munje 78.7, 316.5-6, 415.1 tako|e silovanje
Mu{ko i `ensko 32-3, 44.2, Otac 118, 194.2, 206
90-1, 168, 175, 187, 218.2,
223 Paladijum 151.bis 2, 153.bis 1,
Muze 182.2 182.3, 207.1
Muzika 6.5, 17.1-2, 55.1, 86 Pariz 451
Mu`evnost 459.1, .6, 477.1; Parnas 151.bis 1, 182.2, 207.6
612
Indeks
Pavle 6.2,.4, 328.1 tipovi 480-4
P~ele 419-20 Preporod 146, 525.2, 526.2
Pegaz 182.2 Preslikavanje 524.4, 526
Petar 6.2,.4 Pretvaranje 279-89, 294.6
Pevanje 17.2, 55, 155.bis 1 Prijateljstvo 164, 180, 214.2,
Pijanstvo 252, 472, 486 248.2, 271, 273.3, 290-2
Pisanje u duhovnom svetu Pripisivanje 485, 487, 489,
326.5 491, 493, 523-35
Pitagora, pitagorejci 151.bis 1, Priroda kao izvor stvaranja
153.bis 2 380, 415-20, 521.2
Plamen 360, 365 Prirodni ~ovek 281, 426, 442,
Platon 151.bis1, 153.bis 2, 447, 496, 498
182.1 Proglasi 77.2
Pojave 271, 278-9 Promiskuitet 147, 448, 461.7,
Poligamija 47.bis, 78.4, 141, 466, 468-9, 477, 480,
332-56, 466, 482.1 483.1, 523-4, 521.2, 523.2
Poljska, Poljaci 103.2, 108, Prostitutke, prostitucija 428,
521.4 459.5, 460.2, 500.2, 505.3,
Pomirenje 289 507, 512.1
Postanje 156.bis, 193-4 Prostor i vreme 328.3
Potencija 220-1, 240, 355-6, Prostor u duhovnom svetu 50,
433, 500.2 78.2, 158.1
Pozori{ne predstave 17.1-5 Prostranstvo 32.1, 380.7-13
Po`uda44.4, 54, 448-9, 452-4, Pu 28-9, 182.5, 422
459, 488, 495, 498, 501-13,
521.4 Radni kampovi 461.8
Prava bra~na ljubav 42, 57- Rahela 6.1
82, 113, 139, 143-4, 162, Raj 3.4, 135
178, 200, 211-6, 270.5, Rajske ptice 270.2, 430
318, 333, 337, 534 Ravnote`a 437-8, 444.3, 455
Pravda u duhovnom svetu Razbludnost 138-155.bis
207.3-4, 231 Razdevi~enje 501-5, 511
Predodre|enje 105 Razdvajanje 234-270, naro~ito
Predstave 342.2-3, 521.4,.6 251, 470
Preljuba, preljubnici 79.6, Raznovrsnost 454, 459.6
80.2, 142, 153, 255, 424-5, i raznolikost 324
428, 432, 444bis, 449, 453- u seksualnim pitanjima 506-
6, 459, 462-3, 466, 10
478-500, 504, 507, 518, 520- Razvod 234-270 (naro~ito
1, 528, 530.3 255.2), 276, 339.1, 468-9
stepeni 485-94 Razvrat 444bis, 459.5
duhovni 339, 520 Rebeka 6.1
613
Indeks
Rebro 193.1 266
Re~ 77.2, .6, 78.1, 128, 516, Sokrat, sokratovci 151.bis 1,
519 153.bis 2, 182.8
duhovni smisao 532.1 Solomon 340.1
Reprodukcija 90, 390, 401-3, Sophi 73.1, 130.1, 151.bis 1,
416.2 182.8
Reprodukcija ljudske rase Sotone 18.2, 79.6, 380.2, 406,
68.2 415, 492, 498
Rim 451 Sove 233.7, 526.2
Rivalstvo me|u bra~nim Sparivanje zla i la`i 497.1
partnerima 291 Sportovi 17.1,.4, 207.6, 461.2
Roditelji 525.1 Srce 87.3, 179, 284, 315.7
Rodovi i vrste 479 Srebrno doba 76, 433
Ru`i~njak 166, 169, 293.1, 6, Stvaranje sveta, Stvoritelj 29,
294.1 84-5, 380.13, 479
Sud 523-4
Sabat 9, 23-4 dan 532.3
Saobraznosti 62, 70, 76, 78.3, Sudnji dan 27-9, 39, 44.1,
116-31, 182.2, 342.2-3, 430, 182.4-6, 532.7
515, 532.2 Sumnja 374
Sara 6.1 Sunce, prirodno 380.8, 417
Satiri 44.4, 521 u duhovnom svetu 137.5,
Seksualna ljubav 37-8, 44.3-5, 235.1, 261.1, 386.2, 391.1,
46-8, 55, 92-4, 97-9, 107, 532.5
109, 296, 345, 349, 446, Suprotnosti 255.1, 425
450 Supstanca 31, 66, 207.5,
Seksualno op{tenje 44.8, 51-3, 328.1
79.8, 245, 305, 444.bis, 464,
Svamerdam 416.2
473
Sve}a 380.4
Sfere 92, 171, 222, 224-5,
355.5, 386-7, 389-91, 400- Sve{tenici 9, 21.4, 24, 182,
1, 434-9, 455 266.1, 354, 500, 521.5-6
Silovanje 459.6, 511-2, 514.2 Svet duhova 48bis, 415.1,
Sinaj 75.8, 351.2 436.1, 461.1
Sinovi 120, 220.3 Sveta ve~era 532.2
Sirene 433, 505.2 Svetlost, duhovna 10.4, 72,
Slaboumnost 252, 486 137.4, 145.2, 188-9, 233.5
Sladostra{}e 449, 481.1, 521.1 Sveto pismo, u~enje Novog
Slobodna volja 437-8, 444.3, Jerusalima o 41.3, 127,
455 314.1, 515-6
Slu`be 5.3, 16.3, 18, 249.1, Svilene bube 420
614
Indeks
Svinje 430, 521.4 Venecija 451
[ator 75.8, 342.2, 380.12 Venera, igre 461.2
[esto ~ulo 155.bis 4 Vera u braku 239-43, 464
[panija, [panci 103.2, 104 Veridba: vidi zaruke
[vedska, [ve|ani 103.2, 112, Veridbe 295-316
521.4 Vertumnus 326.1
Vina 13.1, 75.2, 526.2
Takmi~enja u mudrosti 132, Vi{e {kole 315, 326, 380.2
151.bis Vo|enje ljubavi: videti
Talasanje 481.1 Seksualno op{tenje
Tartar 75.2 Volja i intelekt 461.6, 490-5,
Tatarija, Velika 77.2 498, 500-6, 527, 529-30
Telesni ljudi 496, 498 Vrtovi 8, 13, 72, 355.1, 430;
Telo 156bis, 178, 201, 440, videti ru`i~njak tako|e
481, 488, 497
Toplina, duhovna 72, 145.2, Za~e}e 403
188, 189 Zaharija 26
u duhovnom svetu 137, Zaloge 300
235, 359 Zapovesti: videti Deset
Tziim 430 zapovesti
Zlatna ki{a 155.bis.1, 166,
Udaljenost u duhovnom svetu 208.1
78.2, 171.1, 207.2 Zlatno doba 42.2, 75, 153.bis 2,
Udovci 323 433
Udovice 325 Zmije 514.3
Udvaranje 297 Znanje 130.1
Uliks 521.4
Um, organizacija 270, 335.2, @ivotinje 350.1, 378, 389.2,
495.1 392, 398-9, 402, 416.2
i telo 272 za razliku od ljudi 96, 133-
zrelost 446 4, 151.bis, 152.bis, 495.1,
498
Varijacija 479, 524
Vatra i sumpor 80.1
Vatrenost 357-9, 361.2, 362-7,
371-2
Ve~nost 216, 321.4
Veli~anje Boga 3.6, 9, 81
Velika Tartarija 77.2
Ven~anja 10.2, 19-20, 41.2,.3,
44.10, 295-316
na nebu 19-22, 316
615
SADR@AJ
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7
UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19
I RADOSTI NEBA I VEN^ANJA NA NEBU . . . . . . .19
II BRAKOVI NA NEBU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56
I Nakon smrti, osoba nastavlja da `ivi
kao osoba. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57
II Mu{karac je tada isto mu{karac,
a `ena isto `ena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .60
III Svaka osoba zadr`ava svoju ljubav nakon smrti . .62
IV Glavna ljubav je seksualna ljubav; a u slu~aju
onih koji dospeju na Nebo,to jest onih koji po-
stanu duhovni na Zemlji, to je bra~na ljubav. . . .64
V O ovim ~injenicama svedo~i o~evidac. . . . . . . . .65
VI Dakle, postoje brakovi na Nebesima. . . . . . . . . .66
VII Re~ Gospodnja da se nakon vaskrsenja ljudi ne
ven~avaju, odnosi se na duhovna ven~anja. . . . . .66
III STANJE BRA^NIH PAROVA NAKON SMRTI . . .77
I Svako zadr`ava svoju seksualnu ljubav nakon
smrti, ba{ takvom kakva je bila u su{tini; to jest
kakva je bila u njegovim mislima i volji dok je
bio na svetu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78
II Isto va`i i za bra~nu ljubav. . . . . . . . . . . . . . .79
III Bra~ni parovi se generalno sre}u nakon smrti,
prepoznaju, obnavljaju svoju vezu i neko vreme
`ive zajedno. To se de{ava u njihovom prvom
stanju, dok su okupirani spoljnim pitanjima,
kao u svetu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80
IV Ali u fazama, kako se osloba|aju svog spolja-
{njeg stanja i mesto njega ulaze u unutarnje, oni
shvataju kakvi su njihova me|usobna ljubav i
ose}anja i mogu li ili ne mogu `iveti zajedno . . .81
V Ako su u stanju da `ive zajedno, oni ostaju
bra~ni par. Ali ako nisu, oni se rastaju, nekada
mu` ostavlja `enu, nekada `ena ostavlja mu`a, a
nekada se rastaju uz obostranu saglasnost . . . . .82
617
VI U tom slu~aju, mu`u se daje odgovaraju}a `ena,
a `eni odgovaraju}i mu` . . . . . . . . . . . . . . . . .83
VII Bra~ni parovi u`ivaju u zajedni~kom `ivotu na
isti na~in kao na svetu, ali ovaj je mnogo pri-
jatniji i bla`eniji. To ne vodi, me|utim, stvaranju
dece, ve} duhovnog potomstva, ljubavi i mudrosti .84
VIII Ovo se de{ava onima koji odu na Nebo, ali ne
i onima koji odu u Pakao . . . . . . . . . . . . . . . .85
618
III Postoji istina dobra i iz nje dobro istine, {to
zna~i da istina dolazi iz dobra, a dobro iz te
istine; a oboma je od stvaranja uro|ena te`nja
ka zdru`ivanju u jedno . . . . . . . . . . . . . . . . .136
IV Me|u pripadnicima `ivotinjskog carstva istina
dobra, odnosno, istina koja dolazi iz dobra je
mu{ko, a dobro istine, to jest dobro koje dolazi
od te istine je `ensko . . . . . . . . . . . . . . . . . .137
V Uticaj braka dobra i istine koji dolazi od Boga
proizvodi seksualnu ljubav, a isto tako i bra~nu
ljubav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .139
VI Seksualna ljubav pripada spolja{njoj ili prirodnoj
osobi, pa je stoga zajedni~ka svim `ivotinjama . .140
VII Bra~na ljubav pripada unutarnjoj ili duhovnoj
osobi, pa je stoga odlika ljudskih bi}a . . . . . . .141
VIII Kod ljudskih bi}a, bra~na ljubav se nalazi u sek-
sualnoj ljubavi, kao {to se dragi kamen nalazi u
rodnoj steni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .142
IX Seksualna ljubav u ljudskom bi}u nije izvor bra-
~ne ljubavi, ali je njena prva faza, ili prirodni
eksterijer u koji se ugra|uje duhovni enterijer . .142
X Kada se bra~na ljubav ugradi, seksualna ljubav
se preokre}e i postaje ~edna seksualna ljubav . .143
XI Mu{ko i `ensko su stvoreni da budu prava slika
braka dobra i istine . . . . . . . . . . . . . . . . . . .143
XII Oni su njegova slika na unutarnjim nivoima, sa
kojih se penje na naredne nivoe kako se unu-
tarnji nivoi uma otvaraju . . . . . . . . . . . . . . . .144
VI BRAK BOGA I CRKVE
I NJEGOVA SAOBRAZNOST . . . . . . . . . . . . . .158
I U Re~i se Bog zove mlado`enjom i mu`em, a
Crkva mladom i `enom. Veza Boga i Crkve i re-
cipro~na veza Crkve sa Bogom zove se brak. . . .159
II Bog se tako|e zo ve Ocem, a crkva Majkom . . .160
III Potomstvo Boga kao oca i Crkve kao `ene i
majke je u celosti duhovno, a u duhovnom smi-
slu Re~i to su sinovi i }erke, bra}a i sestre,
zetovi i snaje i drugi oblici srodstva . . . . . . . .161
IV Duhovno potomstvo ro|eno iz braka Boga i Cr-
kve su istina, izvor razumevanja, percepcija i
svaka misao i dobra dela, izvor ljubavi,
milosr|a i svake naklonosti . . . . . . . . . . . . . .162
619
V Iz braka dobra i istine koji dolazi i uti~e iz
Boga, ~ovek prima istinu za koju Bog vezuje
dobro. Ovako Bog formira crkvu u ~oveku. . . . .163
VI Mu` ne predstavlja Boga, a njegova `ena
Crkvu, ve} oni zajedno, mu` i `ena,
formiraju Crkvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .164
VII Stoga ne postoji saobraznost mu`a i Boga i `ene
i Crkve ni u an|eoskim brakovima na Nebu, niti
u brakovima ljudskih bi}a na Zemlji . . . . . . . .164
VIII Postoji, me|utim, saobraznost sa bra~nom
ljubavi, sa|enjem semena i reprodukcijom, lju-
bavlju prema deci i sli~nim stvarima koje nasta-
ju u braku i iz brakova . . . . . . . . . . . . . . . . .165
IX Re~ je sredstvo povezivanja, jer poti~e
od Boga i Bog je sam . . . . . . . . . . . . . . . . . .166
X Crkva je od Boga i nalazi se u onima
koji Mu pristupe i `ive u skladu sa
Njegovim zapovestima . . . . . . . . . . . . . . . . . .167
XI Bra~na ljubav zavisi od stanja Crkve,
jer zavisi od stanja mudrosti u ~oveku . . . . . . .167
XII Kako je Crkva od Boga, to je i bra~na
ljubav od Njega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .169
620
VIII ^ednost se ne mo`e pripisati maloj deci ili
de~acima i devoj~icama ili mladi}ima i devojka-
ma, pre nego {to osete seksualnu ljubav u sebi .192
IX ^ednost se ne mo`e pripisati onima koji
se rode kao evnusi ili koji postanu evnusi . . . . .193
X ^ednost se ne mo`e pripisati onima koji
ne veruju da su preljubni~ka dela verska zla,
a jo{ manje onima koji ne veruju da
preljubni~ka dela {tete dru{tvu . . . . . . . . . . . .193
XI ^ednost se ne mo`e pripisati onima koji
se uzdr`avaju od preljubni{tva samo
iz raznih spoljnih razloga . . . . . . . . . . . . . . . .194
XII ^ednost se ne mo`e pripisati onima koji
veruju da su brakovi razbludni . . . . . . . . . . . .195
XIII ^ednost se ne mo`e pripisati onima koji su
se odrekli braka zbog zaveta na ve~ni celibat,
osim ako u njima ne postoji i ne traje
ljubav pravog bra~nog `ivota . . . . . . . . . . . . .195
XIV Bra~no stanje je po`eljnije od celibata . . . . . . .196
VIII SJEDINJAVANJE DU[A I UMOVA BRAKOM,
NA [TA SE UKAZUJE BO@JIM RE^IMA:
„ONI NISU VI[E DVA VE] JEDNO TELO“ . . .207
I Od stvaranja svaki je pol obdaren sposobno{}u
i sklono{}u ka sjedinjavanju takore}i u jedno . . .210
II Bra~na ljubav spaja dve du{e odnosno
dva uma u jedno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .210
III Volja `ene se spaja sa intelektom mu`a,
a njegov intelekt se spaja sa voljom `ene . . . . .211
IV Sklonost ka sjedinjenju s mu{karcem je
konstantna i permanentna u slu~aju `ene,
ali nestalna i kolebljiva u slu~aju mu{karca . . . .212
V Sjedinjavanje u mu`u inspiri{e `ena
proporcionalno njenoj ljubavi; a mu` ga
prima proporcionalno svojoj mudrosti . . . . . . . .212
VI To sjedinjavanje se odvija postepeno od
prvih dana braka, a u slu~aju onih koji
u`ivaju pravu bra~nu ljubav, ono je sve
dublje i dublje – zauvek . . . . . . . . . . . . . . . .214
VII Sjedinjavanje `ene sa racionalnom mudro{}u
njenog mu`a odvija se iznutra, a s
njegovom moralnom mudro}u izvana . . . . . . . .214
621
VIII Da bi sprovela sjedinjavanje, `eni je data
sposobnost da ose}a emocije svog mu`a
i da ih usmerava krajnje oprezno . . . . . . . . . .216
IX @ene skrivaju tu sposobnost od svojih mu`eva
duboko u sebi, iz razloga nu`nosti, da bi
se bra~na ljubav, prijateljstvo, poverenje te
stoga i bla`enstvo zajedni~kog i sre}nog
`ivota moglo ~vrsto uspostaviti . . . . . . . . . . . .216
X Ova mo} percepcije predstavlja mudrost `ene;
ona ne mo`e postojati u mu{karcu, niti racionalna
mudrost mu{karca mo`e postoj ati u `eni . . . . .217
XI @ena je neprestano vo|ena ljubavlju u razmi-
{ljanju o naklonosti svoga mu`a prema sebi, s
namerom njegovog sjedinjavanja sa sobom;
ali je to druga~ije kod mu{karaca . . . . . . . . . .218
XII @ena sjedinjuje sebe sa svojim mu`em
obra}anjem pa`nje na `elje njegove volje . . . . .218
XIII @ena se sjedinjuje sa svojim mu`em
sferom `ivota koja nastaje iz
njene ljubavi prema njemu . . . . . . . . . . . . . . .218
XIV @ena se sjedinjuje sa svojim mu`em tako {to
preuzima mo} njegove mu`evnosti; ali to
zavisi od njihove me|usobne duhovne ljubavi . . .220
XV @ena, dakle, prima u sebe obli~je svog mu`a, pa
otuda shvata, vidi i ose}a njegove emocije . . . .220
XVI ^ovek ima svoje du`nosti, a `ena svoje; `ena
ne mo`e obavljati du`nosti svog mu`a, kao
ni mu` njene, i obavljati ih kako treba . . . . . . .221
XVII I ove du`nosti sjedinjuju dvoje u jedno kako
se oni uzajamno poma`u; pa oni zajedno
~ine jedno doma}instvo . . . . . . . . . . . . . . . . .223
XVIII Ako se sjedinjavaju na opisani na~in,
parovi postaju sve vi{e i vi{e jedno . . . . . . . . .224
XIX Oni koji u`ivaju pravu bra~nu ljubav ose}aju
se sjedinjenom osobom i jednim telom . . . . . . .225
XX Prava bra~na ljubav je u svojoj su{tini
unija du{a, veza umova i te`nja ka
sjedinjenju u grudima i telom . . . . . . . . . . . . .226
XXI Stanja ove ljubavi su nevinost, mir, spokojstvo,
prisno prijateljstvo, potpuno poverenje i `elja,
koja dele um i srce svakog od njih da onom
drugom u~ine sve dobro {to mogu. Sve ove
stvari proizvode sre}u, bla`enstvo, radost
622
i zadovoljstvo, a iz njihovog ve~nog
u`ivanja proisti~e nebeska sre}a . . . . . . . . . . . 226
XXII Nema na~ina da ovo mo`e postojati osim
u braku jednog ~oveka s jednom `enom . . . . . .227
IX PROMENA STANJA @IVOTA KOJU U
MU[KARCIMA I @ENAMA PROIZVODI BRAK .237
I Stanje `ivota ~oveka trpi neprestane promene
od ranog detinjstva do kraja `ivota, i nakon
toga zauvek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .239
II Isto se de{ava unutarnjoj formi, koja je
forma njegovog duha . . . . . . . . . . . . . . . . . .240
III Ove promene se razlikuju kod mu{karaca i
kod `ena, jer su mu{karci od stvaranja oblici
znanja, inteligencije i mudrosti, a `ene oblici
ljubavi prema tim stvarima u mu{karcima . . . . .241
IV ^ovek mo`e uzdi}i um na vi{i stepen svetlosti,
`ena na ve}i stepen toplote; `ena ose}a zado-
voljstvo svoje toplote na svetlosti svog mu`a . . .242
V Mu{karci i `ene imaju razli~ita stanja `ivota
pre braka i nakon stupanja u brak . . . . . . . . .243
VI U slu~aju bra~nih parova, njihova stanja
`ivota se menjaju nakon stupanja u brak
i razvijaju kako se njihovi umovi spajaju
bra~nom ljubavlj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..244
VII Brak tako|e proizvodi razli~ite oblike u
du{ama i umovima bra~nih parova . . . . . . . . . .244
VIII @ena se zaista oblikuje u `enu svom mu`u
kao {to je opisano u Postanju . . . . . . . . . . . . .245
IX Ovo oblikovanje `ena obavlja u tajnosti,
i na to se misli pod re~ima da je `ena
stvorena dok je ~ovek spavao . . . . . . . . . . . . .246
X Ovo oblikovanje obavlja se tako {to `ena
sjedinjuje svoju volju sa unutarnjom
voljom svoga mu`a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .247
XI Cilj ovoga je da se volja dva bi}a pretvori
u jednu i da dvoje postanu jedno bi}e . . . . . . .248
XII Ovo oblikovanje obavlja `ena prisvajanjem
mu`evljevih ose}anja . . . . . . . . . . . . . . . . . . .248
XIII Ovo oblikovanje obavlja `ena primanjem
onoga {to {iri du{a njenog mu`a, sa
zadovoljstvom koje proizilazi iz ~injenice
da ona `eli da bude ljubav prema
mudrosti svoga mu`a . . . . . . . . . . . . . . . . . . .248
623
XIV Na ovaj na~in devojka se oblikuje u `enu,
a mladi} u mu`a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .249
XV U braku jednog ~oveka sa jednom `enom,
izme|u kojih postoji prava bra~na ljubav,
`ena postaje sve vi{e `enom, a mu`
sve vi{e mu`em . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .250
XVI Tako se postepeno, njihovi oblici ~ine sve
savr{enijim i plemenitijim iznutra . . . . . . . . . . .251
XVII Deca ro|ena od para koji u`iva pravu bra~nu
ljubav, nasle|uju od svojih roditelja princip
braka dobra i istine, koji im pru`a sklonost
i sposobnost da osete {ta treba da rade sa
mudro{}u kad je u pitanju sin, i da vole
u~enje mudrosti kad je u pitanju }erka . . . . . . .251
XVIII To se de{ava jer je detinja du{a od oca,
a njena odora od majke . . . . . . . . . . . . . . . .253
X OP[TE PREDSTAVE O TEMI BRAKA . . . . . . . .261
I ^ulo koje prirodno pripada bra~noj
ljubavi je ~ulo dodira . . . . . . . . . . . . . . . . . .263
II Kod onih koji u`ivaju pravu bra~nu ljubav,
sposobnost ka postajanju mudrim se pove}ava,
dok se kod ovih drugih smanjuje . . . . . . . . . . .264
III Kod onih koji u`ivaju pravu bra~nu ljubav,
radost zajedni~kog `ivota se pove}ava, dok
se kod ovih drugih smanjuje . . . . . . . . . . . . . .265
IV Kod onih koji u`ivaju pravu bra~nu ljubav,
sjedinjavanje umova je sve ve}e, a time i
prijateljstvo, ali kod ovih drugih i jedno
i drugo se smanjuje . . . . . . . . . . . . . . . . . . .265
V Oni koji u`ivaju pravu bra~nu ljubav
neprestano `ele da postanu jedno bi}e,
dok ovi drugi `ele da budu dva . . . . . . . . . . .266
VI Oni koji u`ivaju pravu bra~nu ljubav
imaju ve~nost za perspektivu svog braka,
ali ne i ovi drugi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .267
VII Bra~na ljubav boravi kod ~ednih `ena, ali njiho-
va ljubav ipak zavisi od njihovih mu`eva. . . . . .268
VIII @ene vole bra~ne veze pod uslovom
da ih vole i njihovi mu`evi . . . . . . . . . . . . . . .269
IX Inteligencija `ena je u su{tini skromna,
prefinjena, tiha, pokorna, pristojna i ne`na;
624
dok je inteligencija mu`eva u su{tini ozbiljna,
gruba, te{ka, smela i sklona neobuzdanosti . . . .269
X @ene ne dele uzbu|enje koje ose}aju
mu{karci, ve} stanje spremnosti za primanje . . .270
XI Potencija mu{karaca je proporcionalna
njihovoj ljubavi prema {irenju istina
njihove mudrosti i njihovoj ljubavi
prema obavljanju slu`be . . . . . . . . . . . . . . . . .270
XII Odluke (o vo|enju ljubavi) moraju biti
prepu{tene mu`u da ih donosi po
sopstvenoj volji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272
XIII Postoji sfera braka koja uti~e od Boga
kroz Nebo u svaki detalj univerzuma, dole
do onih najsitnijih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272
XIV Ovu sferu prima `enski pol, a s njega se prenosi
na mu{ki pol; dok se obrnuto ne de{ava . . . . . .273
XV Gde postoji prava bra~na ljubav, ovu
sferu prima `ena, a mu` je prima isklju~ivo
preko `ene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .274
XVI Tamo gde ne postoji prava bra~na ljubav,
ovu sferu, opet, prima `ena, ali je mu`
ne prima preko nje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .274
XVII Prava bra~na ljubav mo`e postojati kod
jednog bra~nog partnera, ali ne istovremeno
i kod drugog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .275
XVIII Postoji mnogo (sli~nosti i) razlika, kako
unutarnjih tako i spolja{njih, kod
bra~nih parova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .275
XIX Sli~nosti se mogu sjedinjavati, ali ne i razlike. . .276
XX Bog obezbe|uje sli~nosti onima koji `ele
pravu bra~nu ljubav, a ako je to nemogu}e
na Zemlji, On ih obezbe|uje na Nebu . . . . . . . .276
XXI U meri u kojoj ~ovek trpi neuspeh ili
gubitak bra~ne ljubavi, u toj meri se
pribli`ava prirodi `ivotinje . . . . . . . . . . . . . . .277
625
II Duhovna hladno}a u braku je raskol du{a
i razila`enje umova koje vodi ravnodu{nosti,
neslozi, preziru, mr`nji i otu|enju. U mnogim
slu~ajevima ovo na kraju izaziva razdvajanje
u krevetu, spava}oj sobi i ku}i . . . . . . . . . . . .291
III Postoji mnogo razloga za postepeno
razvijanje hladno}e, neki su unutarnji,
neki spolja{nji, a neki slu~ajni . . . . . . . . . . . .291
IV Unutarnji razlozi za hladno}u su verski . . . . . .292
V Prvi od unutarnjih razloga za hladno}u
je odbijanje vere kod oba partnera . . . . . . . . .293
VI Drugi je prihvatanje vere od strane jednog
partnera, ali ne i drugog . . . . . . . . . . . . . . . .294
VII Tre}i razlog su razli~ita religijska
verovanja partnera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .295
VIII ^etvrti je pristajanje uz pogre{na
religijska verovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .295
IX Ovo su, u mnogim slu~ajevima, razlozi za
unutarnju hladno}u, koja nije pra}ena
spolja{njom hladno}om . . . . . . . . . . . . . . . . .296
X Postoje, tako|e, mnogi spolja{nji razlozi
za hladno}u, od kojih je prvi razli~itost
karaktera i pona{anja . . . . . . . . . . . . . . . . . .297
XI Drugi je verovanje da se bra~na ljubav ne
razlikuje od bludne ljubavi, sem {to je prva
zakonski dozvoljena, a druga nezakonita. . . . . . .298
XII Tre}i je takmi~enje izme|u partnera
ko }e dominirati. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .299
XIII ^etvrti je nedostatak interesovanja za
bilo kakvo u~enje ili posao, koji
rezultira nestalno{}u `elje. . . . . . . . . . . . . . . .299
XIV Peti je nejednakost spolja{njeg
polo`aja i statusa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .300
XV Postoji vi{e razloga za razdvajanje. . . . . . . . . .301
XVI Prvi od njih je slaboumnost. . . . . . . . . . . . . . .301
XVII Drugi su fizi~ki nedostaci. . . . . . . . . . . . . . . .302
XVIII Tre}i je impotencija pre braka. . . . . . . . . . . . .303
XIX Preljuba je razlog za razvod. . . . . . . . . . . . . .303
XX Postoje i mnogi slu~ajni razlozi, od kojih je
prvi intimnost zbog stalnog udovoljavanja. . . . . .304
XXI Drugi razlog je `ivot sa partnerom pod
prisilom ugovora i zakona, a ne po
slobodnom izboru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .305
626
XXII Tre}i je `enino prenagla{avanje svoje
ljubavi i pri~anje o njoj. . . . . . . . . . . . . . . . .305
XXIII ^etvrti je mu`evljevo danono}no razmi{ljanje
o `eni kao o voljnoj, dok `ena nasuprot
tome o svom mu`u misli kao o nevoljnom. . . . .306
XXIV Ako postoji hladno}a u umu, postoji i u telu;
a kako se ta hladno}a pove}ava tako se
spolja{nji delovi tela zatvaraju. . . . . . . . . . . . .306
XII RAZLOZI ZA ISPOLJAVANJE LJUBAVI,
PRIJATELJSTVA I BLAGONAKLONOSTI
BRAKOVIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .325
I U Prirodnom svetu skoro svi ljudi mogu se
sjedinjavati u svojim spolja{njim ose}anjima,
ali ne i u unutarnjim, ako se ova ne sla`u
ili se smatraju nesaglasnim. . . . . . . . . . . . . . .327
II U Duhovnom svetu svi su sjedinjeni onako
kako njihova unutarnja, a ne spolja{nja,
ose}anja nala`u, sem ako ona ne ostvare
jedinstvo sa ovim unutarnjim. . . . . . . . . . . . . .328
III Spolja{nja ose}anja su ta koja generalno
navode ljude na svetu da se ven~avaju. . . . . . . .329
IV Ali u odsustvu unutarnjih ose}anja koja bi
sjedinila umove partnera, brakovi se
raspadaju u ku}i. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .329
V Me|utim, bra~no stanje u svetu treba da
traje do kraja `ivota svakog od partnera. . . . . .330
VI Brakovi, kojima nedostaje sjedinjenost unutar-
njih ose}anja, mogu imati spolja{nja ose}anja,
koji li~e na unutarnja i vode zdru`ivanju. . . . . .331
VII Ovo je izvor ispoljavanja ljubavi, prijateljstva
i blagonaklonosti me|u bra~nim parovima. . . . .332
VIII Ova ispoljavanja su pretvaranja koja su
svojstvena braku i koja su pohvalna kao
korisna i neophodna. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .332
IX U slu~aju kada je duhovna osoba sjedinjena
sa prirodnom osobom, ova bra~na
pretvaranja imaju prizvuk pravde i razboritosti. .333
X Kod prirodnih ljudi ova pretvaranja nose
prizvuk mudrosti iz razli~uitih razloga. . . . . . . .333
XI Ona imaju za cilj da pobolj{aju ljude i
u~ine ih susretljivijim. . . . . . . . . . . . . . . . . . .334
627
XII Ona imaju za cilj da odr`avaju red u
doma}im pitanjima i obezbede
uzajamnu pomo}. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .335
XIII Ona imaju za cilj da obezbede slo`nost
oko brige o bebama i odgajanju dece. . . . . . . .336
XIV Ona imaju za cilj da podstaknu mir u ku}i. . . . .336
XV Ona imaju za cilj da za{tite ugled van ku}e. . . .337
XVI Ona imaju za cilj da obezbede razne
znakove blagonaklonosti koje tra`e
partneri ili njihova rodbina, kao i da
umire strah od njihovog nestajanja. . . . . . . . . .337
XVII Ona imaju za cilj da opravdaju mane
i da izbegnu sramo}enje. . . . . . . . . . . . . . . . .338
XVIII Ona imaju za cilj da donesu pomirenje. . . . . . .338
XIX Ako `ena ne prestane da pokazuje blagonaklo-
nost i kada njen mu` izgubi sposobnost, me|u
njima mo`e postojati prijateljstvo koje li~i na
bra~no i koje }e trajati dok ne ostare . . . . . . .338
XX Razne vrste vidljive ljubavi i prijateljstva
mogu}e su me|u parovima od kojih jedan
dominira, a drugi je podre|en . . . . . . . . . . . .339
XXI Pakleni brakovi su mogu}i u svetu me|u
parovima koji su u sebi pravi neprijatelji,
ali spolja najbolji prijatelji . . . . . . . . . . . . . . .340
628
VIII Ovo se de{ava onima koji imaju ~edne
misli o braku, ali ne i onima koji imaju
razbludne misli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357
IX Tokom perioda zaruka, nije dozvoljeno
povezivati se fizi~ki. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .358
X Kada se zavr{i period zaruka, treba
da se obavi ven~anje. . . . . . . . . . . . . . . . . . .358
XI Pre proslave ven~anja, bra~ni ugovor
treba zaklju~iti u prisustvu svedoka. . . . . . . . . .359
XII Brak treba da blagoslovi sve{tenik. . . . . . . . . .360
XIII Proslava ven~anja treba da bude
propra}ena veseljem. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .360
XIV Nakon ven~anja, brak duha postaje
brak tela i tako se upotpunjuje. . . . . . . . . . . . .361
XV Ovo je pravilan redosled i procedura bra~ne
ljubavi od njene prve toplote do njene
prve vatre. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .362
XVI Ako se bra~na ljubav ubrzava i ne po{tuje
se ovaj red i procedura, ona izgori
mozak i nestane. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .363
XVII Mentalna stanja svakog od partnera, kako
napreduju uzastopnim redom, uti~u na
stanje braka; ali je to druga~ije kod
duhovnih i prirodnih ljudi. . . . . . . . . . . . . . . .363
XVIII To je zato {to postoji uzastopni kao i
istovremeni red, a ovaj drugi se izvodi
iz prvog i njime je odre|en. . . . . . . . . . . . . . .364
XIV DRUGI BRAKOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .376
I Ugovaranje drugog braka nakon smrti
partnera zavisi od prethodne bra~ne ljubavi. . . .377
II Tako|e, zavisi i od stanja braka u
kojem su `iveli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .378
III Oni koji nisu imali pravu bra~nu ljubav ne
nailaze ni na kakvu prepreku ili smetnju
u ugovaranju drugog braka. . . . . . . . . . . . . . .379
IV Oni koji su `iveli u obostranoj pravoj
bra~noj ljubavi ne `ele da se ven~aju
ponovo, sem iz razloga koji nemaju
ni{ta zajedni~ko sa bra~nom ljubavi. . . . . . . . .380
V Stanje braka izme|u mladi}a i devojke
razli~ito je u odnosu na stanje braka
izme|u mladi}a i udovice. . . . . . . . . . . . . . . .381
629
VI Stanje braka izme|u udovca i devojke
razli~ito je u odnosu na stanje braka
izme|u udovca i udovice. . . . . . . . . . . . . . . . .382
VII Razlike i varijacije ovih brakova u pogledu
ljubavi i njenih atributa su nebrojene. . . . . . . .382
VIII Stanje udovice je bolnije od stanja udovca. . . . .383
XV VI[EBRA^NOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .395
I Prava bra~na ljubav mo`e postojati samo sa je-
dnom `enom, pa stoga isto va`i i za pravo bra
~no prijateljstvo, poverenje, potenciju i sjedinja
vanje umova koje dva ~ini jednim telom. . . . . . .397
II Nebeska sre}a, duhovno bla`ensto i prirodna
zadovoljstva mogu postojati samo sa jednom
`enom, a ona su obezbe|ena od samog po~etka
za one koji u`ivaju pravu bra~nu ljubav. . . . . . .399
III Samo Bog mo`e podariti sve ovo, a daruje
samo onima koji se pribli`e Njemu samom,
i istovremeno `ive u skladu sa Njegovim
zapovestima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .400
IV Stoga se prava bra~na ljubav sa svom
njenom sre}om mo`e darivati samo
onima koji pripadaju hri{}anskoj crkvi. . . . . . . .400
V To je razlog zbog kojeg se hri{}aninu
ne dopu{ta da o`eni vi{e od jedne `ene. . . . . . .401
VI Hri{}anin koji o`eni vi{e od jedne `ene ~ini
ne samo prirodnu ve} i duhovnu preljubu. . . . . .402
VII Izraeli}anima je bilo dozvoljeno da o`ene vi{e
od jedne `ene jer me|u njima nije postojala
hri{}anska crkva, pa im nije mogla biti
ni darivana prava bra~na ljubav. . . . . . . . . . . .403
VIII Dana{njim muhamedancima je dozvoljeno da
o`ene vi{e od jedne `ene, jer oni ne priznaju
Gospoda Isusa Hrista za jedno sa Bogom
Ocem odnosno za Boga Neba i Zemlje. Oni
stoga ne mogu primati pravu bra~nu ljubav. . . .405
IX Muhamedansko Nebo le`i izvan hri{}anskog
Neba i podeljeno je na vi{e i ni`e. Niko
se ne uzdi`e na njihovo vi{e Nebo sem
onih koji se odreknu ljubavnica, pa `ive
sa jednom `enom i priznaju na{eg Boga
kao jednakog Bogu Ocu, kome je data vlast
nad Nebom i Zemljom. . . . . . . . . . . . . . . . . .406
630
X Vi{e`enstvo predstavlja razvrat. . . . . . . . . . . . .409
XI ^ednost, ~istota i svetost u braku
nedostupni su vi{e`encima. . . . . . . . . . . . . . . .410
XII Vi{e`enci ne mogu postati duhovni,
sve dok su vi{e`enci.. . . . . . . . . . . . . . . . . . .410
XIII Vi{e`enstvo nije greh za one ~ija
religija to dozvoljava. . . . . . . . . . . . . . . . . . .411
XIV Vi{e`enstvo nije greh za one koji o
Bogu ne znaju ni{ta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .412
XV Od njih, spaseni su oni koji, uprkos svom vi{e-
`enstvu, priznaju Boga i `ive iz religijskih raz-
loga u skladu sa gra|anskim zakonima pravde. .413
XVI Ali niko ko pripada ovim grupama ne mo`e se
pridru`iti an|elima na hri{}anskim Nebesima. . . .414
XVI LJUBOMORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .421
I Vatrenost je sama po sebi kao vatra
ljubavi kada se zapali. . . . . . . . . . . . . . . . . . .422
II Sjaj ili plamen te ljubavi, koji je vatrenost,
duhovni je sjaj ili plamen, koji nastaje
kada je ljubav napadnuta i napastvovana. . . . . .423
III Vatrenost ~oveka zavisi od prirode njegove
ljubavi, tako da je razli~ita u zavisnosti
od toga da li je njegova ljubav dobra ili zla. . . .425
IV Vatrenost dobre i zle ljubavi spolja je
sli~na, ali je iznutra potpuno razli~ita. . . . . . . .426
V Vatrenost dobre ljubavi skriva u sebi
ljubav i prijateljstvo, ali vatrenost zle
ljubavi skriva u sebi mr`nju i osvetu. . . . . . . . .427
VI Vatrenost bra~ne ljubavi naziva se ljubomorom. .428
VII Ljubomora je kao goru}a vatra usmerena protiv
onih koji napadaju ljubav bra~nog partnera,
i kao u`asan strah od gubitka te ljubavi. . . . . .428
VIII Jedno`enci imaju duhovnu ljubomoru,
a vi{e`encii prirodnu ljubomoru. . . . . . . . . . . .429
IX Ljubomora kod bra~nih parova koji se ne`no
vole predstavlja opravdan bol koji nastaje
iz realnog razloga, bojazan da bi se njihova
bra~na ljubav mogla pocepati i tako uni{titi. . . .430
X Ljubomora kod bra~nih parova koji se ne
vole posledica je ve}eg broja razloga; u
nekim slu~ajevima mo`e biti posledica
raznih vrsta du{evnih bolesti. . . . . . . . . . . . . .432
631
XI U nekim slu~ajevima ljubomora uop{te
ne postoji, ponovo iz vi{e razloga. . . . . . . . . . .434
XII Postoji tako|e i ljubomora ljubavnica, ali je
ona po prirodi razli~ita od ljubomore `ena. . . . .435
XIII Ljubomora postoji ~ak i me|u zverima
i me|u pticama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .435
XIV Ljubomora mu{karaca i mu`eva
razli~ita je od ljubomore devojaka i `ena. . . . . .436
XVII VEZA IZME\U BRA^NE LJUBAVI
I LJUBAVI PREMA DECI . . . . . . . . . . . . . . .446
I Postoje dve univerzalne sfere koje dolaze od
Boga, kreirane da odr`e univerzum u stanju
u kojem je stvoren. Jedna od njih je
reproduktivna sfera, a druga je sfera
za{tite onoga {to je stvoreno. . . . . . . . . . . . . .448
II Ove dve univerzalne sfere ~ine jedno
sa sferom bra~ne ljubavi i sferom
ljubavi prema deci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .449
III Ove dve sfere uti~u u celini i pojedina~no
na sve na Nebu i u svetu, od prvog
do poslednjeg. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .450
IV Sfera ljubavi prema deci je ona koja
{titi i poma`e one koji nisu u stanju
da za{tite sebe i pomognu sebi. . . . . . . . . . . . .451
V Ova sfera uti~e na zle, kao i na dobre,
~ine}i svakog pojedinca pripravnog
za ljubav, {titi i oma`e njegovom potomstvu
na osnovu same njegove ljubavi. . . . . . . . . . . .452
VI Ova sfera prvenstveno uti~e na `enski pol,
odnosno majke, ali se sa njih prenosi
i na mu{ki pol, odnosno o~eve. . . . . . . . . . . . .453
VII Ova sfera je tako|e i sfera nevinosti
i mira koji dolaze od Boga. . . . . . . . . . . . . . .454
VIII Sfera nevinosti uti~e i deluje na decu,
a kroz njih i na njihove roditelje. . . . . . . . . . .454
IX Ona tako|e uti~e i na du{e roditelja
i sjedinjuje se sa istom sferom u deci.
Ona se pre svega uliva dodirom. . . . . . . . . . . .455
X [to se vi{e nevinost u deci povla~i, to
vi{e ose}anja i veze slabe; to se nastavlja
postepeno dok ne rezultira razdvajanjem. . . . . . .456
632
XI Stanje nevinosti i mira, koje ose}aju roditelji
prema svojoj deci, mo`e se racionalizovati kroz
~injenicu da deca sama od sebe nemaju znanje
ili sposobnost, ve} ga dobijaju od drugih, prven-
stveno od oca i majke. To stanje tako|e postepeno
slabi, kako oni sti~u znanje i sposobnost sami, a
ne od svojih roditelja. . . . . . . . . . . . . . . . . . .457
XII Ova sfera napreduje odre|enim redom od svog
cilja kroz uzroke do efekata i proizvodi cikluse
aktivnosti; na taj na~in stvaranje se odr`ava u
stanju koje je predvi|eno i obezbe|eno. . . . . . .457
XIII Ljubav prema deci opada, ne raste. . . . . . . . . .459
XIV Stanje ljubavi kod `ena druga~ije je pre za~e}a,
a druga~ije kasnije, u vreme trudno}e. . . . . . . .460
XV Postoje duhovni razlozi, a otuda i prirodni
razlozi, za povezivanje bra~ne ljubavi roditelja
sa njihovom ljubavlju prema deci. . . . . . . . . . .460
XVI Ljubav prema mla|oj i starijoj deci je druga~ija
kod duhovnih i prirodnih bra~nih parova. . . . . .461
XVII Kod duhovnih ta ljubav dolazi iznutra ili iz
onoga {to je pre, ali u slu~aju prirodnih
dolazi spolja ili onoga {to je posle. . . . . . . . . .463
XVIII To je razlog postojanja te ljubavi kod
bra~nih parova koji se vole, kao i kod
onih koji se ne vole. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .463
XIX Ljubav prema deci nastavlja se nakon
smrti, naro~ito kod `ena. . . . . . . . . . . . . . . . .464
XX @ene podi`u decu pod vo|stvom Boga, a
ona rastu fizi~ki i inetelektualno kao u svetu. . . .464
XXI Bog je obezbedio da se njihova detinja
nevinost pretvori u nevinost mudrosti,
tako da deca postaju an|eli. . . . . . . . . . . . . . .466
DRUGI DEO
XVIII SUPROTSTAVLJENOST BLUDNE
I BRA^NE LJUBAVI . . . . . . . . . . . . . . . . . .478
I Nemogu}e je poznavati prirodu bludne ljubavi
ako se ne poznaje priroda bra~ne ljubavi. . . . . .480
II Bludna ljubav je suprotnost bra~noj ljubavi. . . . .480
III Bludna ljubav je suprotnost bra~noj ljubavi,
kao {to je prirodan ~ovek, gledano iznutra,
suprotan duhovnom ~oveku. . . . . . . . . . . . . . .482
633
IV Bludna ljubav je suprotnost bra~noj
ljubavi, kao {to je sparivanje zla i la`i
suprotno braku dobra i istine. . . . . . . . . . . . . .483
V Prema tome, bludna ljubav je suprotnost
bra~noj ljubavi, kao {to je Pakao
suprotnost Nebu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .484
VI Ne~istota Pakla poti~e od bludne ljubavi,
a ~istota Neba od bra~ne ljubavi. . . . . . . . . . .484
VII Isto tako, postoji ne~istota u Crkvi
i ~istota u njoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .485
VIII Bludna ljubav smanjuje ljudskost i polnu
zrelost mu{karca, a bra~na ljubav ih pove}ava. .486
IX Postoji sfera bludne ljubavi i sfera
bra~ne ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .489
X Sfera bludne ljubavi penje se iz Pakla,
a sfera bra~ne ljubavi silazi sa Neba. . . . . . . . .489
XI Ove dve sfere sre}u se u oba sveta,
ali se ne zdru`uju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .489
XII Postoji ravnote`a izme|u ove dve sfere,
a ~ovek se dr`i u njoj. . . . . . . . . . . . . . . . . .490
XIII ^ovek se mo`e prikloniti kojoj god ho}e,
ali u meri u kojoj se okre}e prema jednoj
u toj meri okre}e le|a drugoj. . . . . . . . . . . . .490
XIV Obe sfere donose radosti sa sobom. . . . . . . . . .491
XV Radosti bludne ljubavi zapo~inju od tela
i ostaju telesne ~ak i u duhu; ali radosti
bra~ne ljubavi zapo~inju u duhu i ostaju
duhovne ~ak i u telu. . . . . . . . . . . . . . . . . . .491
XVI Radosti bludne ljubavi su zadovoljstva
ludosti, ali radosti bra~ne ljubavi
zadovoljstva su mudrosti . . . . . . . . . . . . . . . .493
XIX BLUDNI^ENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .500
I Bludni~enje je proizvod seksualne ljubavi. . . . . .502
II Seksualna ljubav zapo~inje kada mladi}
po~ne da koristi sopstveni intelekt u
razmi{ljanju i delovanju, a njegov glas
po~ne da pokazuje mu{ke karakteristike. . . . . . .502
III Bludni~enje pripada prirodnom ~oveku. . . . . . . .503
IV Bludni~enje je po`uda, ali
ne po`uda prema preljubi. . . . . . . . . . . . . . . .504
V U odre|enim slu~ajevima seksualna ljubav
se ne mo`e, bez o{te}enja, u potpunosti
spre~iti da ne srlja u bludni~enje. . . . . . . . . . .505
634
VI Stoga se u velikim gradovima
bordeli toleri{u. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .506
VII Po`uda prema bludni~enju nije ozbiljna
sve dok ima u vidu bra~nu ljubav i
priklanja joj se. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .506
VIII Po`uda prema bludni~enju je ozbiljna
ukoliko u vidu ima preljubu. . . . . . . . . . . . . . .507
IX Po`uda prema preljubi postaje ozbiljnija
u meri u kojoj te`i raznovrsnosti
ili razdevi~enjima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .508
X Sfera po`ude prema bludni~enju nalazi se,
u svojoj prvoj fazi, napola puta izme|u
sfere bludne ljubavi i sfere bra~ne ljubavi,
i stvara ravnote`u. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .509
XI Treba povesti ra~una da se spre~i uni{tenje . . . . .
bra~ne ljubavi nekontrolisanim i prekomernim
odavanjem bludni~enju. . . . . . . . . . . . . . . . . .509
XII Princip braka jednog ~oveka sa jednom
`enom je dragocenost ljudskog `ivota
i riznica hri{}anske vere. . . . . . . . . . . . . . . . .510
XIII Ovaj bra~ni princip mo`e se sa~uvati kod
onih koji iz raznih razloga jo{ uvek ne
mogu u}i u brak, a zbog neumerenosti ne
mogu uzdr`ati svoju po`udu, pod uslovom
da je njihova lutala~ka seksualna ljubav
ograni~ena na jednu ljubavnicu. . . . . . . . . . . .511
XIV Imati ljubavnicu je po`eljnije nego lutala~ku
po`udu, sve dok to ne zna~i uzimanje vi{e
ljubavnica, bilo devojke, device ili udate `ene;
i pod uslovom da se dr`i odvojenom od
bra~ne ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .513
XX KONKUBINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .520
I Postoje dva na~ina uzimanja konkubine, koja
su su{tinski veoma razli~ita – jedan uz
zajednicu sa `enom, a drugi van
zajednice sa `enom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .521
II Imati konkubinu pored `ene za hri{}ane
je potpuno nezakonito i mrsko. . . . . . . . . . . . .523
III To je vi{e`enstvo, ~in za osudu, koji
se progoni u hri{}anskom svetu. . . . . . . . . . . .523
IV Oblik promiskuiteta je taj koji uni{tava
princip braka, blago hri{}anskog `ivota. . . . . . .524
635
V Uzimanje konkubine van zajednice sa `enom
nije nezakonito kada se radi iz zakonitih,
pravednih i opravdanih razloga. . . . . . . . . . . .526
VI Zakoniti razlozi za uzimanje konkubine ove
vrste su oni koji su zakonita osnova za razvod,
dok se `ena pri tom zadr`ava u ku}i. . . . . . . . .526
VII Opravdani razlozi za uzimanje konkubine
ove vrste su oni koji su opravdan osnov
za razdvajanje u krevetu. . . . . . . . . . . . . . . . .528
VIII Ubedljivi razlozi za uzimanje konkubine
ove vrste su istinski i la`ni. . . . . . . . . . . . . . .529
IX Istinski ubedljivi razlozi su oni koji
proisti~u iz pravde. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .529
X Ubedljivi razlozi koji su nerealni su oni koji
su nepravedni, iako deluju da su pravedni. . . . .529
XI Oni koji iz zakonitih, opravdanih i istinski
ubedljivih razloga imaju konkubinu ove vrste
tako|e mogu imati bra~nu ljubav. . . . . . . . . . .530
XII Sve dok ~ovek ima konkubinu ove vrste, seksu-
alni odnosi sa njegovom `enom su nezakoniti. . .531
XXI PRELJUBA, NJENI TIPOVI I STEPENI . . . . . .536
I Postoje tri tipa preljube – jednostruka,
dvostruka i trostruka. . . . . . . . . . . . . . . . . . .539
II Jednostruka preljuba je ona koju po~ini ne`enja
s tu|om `enom ili devojka s o`enjenim ~ovekom. .539
III Dvostruka preljuba je ona koju po~ini
mu` sa tu|om `enom ili obratno. . . . . . . . . . . .541
IV Trostruka preljuba je ona izme|u
krvnih srodnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .544
V Postoje ~etiri stepena preljube i na osnovu
njih se iznosi argumentacija, krivica i
izri~u optu`be nakon smrti. . . . . . . . . . . . . . . .544
VI Preljuba prvog stepena je posledica neznanja,
jer je ~ine oni koji nisu dovoljno zreli ili nisu
u stanju da upotrebe svoj intelekt da bi se
od nje uzdr`ali. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .545
VII Preljuba koju po~ine takvi ljudi
blag je prekr{aj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .546
VIII Preljuba drugog stepena posledica je po`ude,
jer je ~ine oni koji izvesno mogu upotrebiti
svoj intelekt, ali nisu u stanju da to u~ine u tom
trenutku iz razloga proizi{lih iz okolnosti. . . . . .546
636
IX Preljuba koju te osobe po~ine pripisuje
im se u zavisnosti od toga da li je njihov
intelekt naknadno odobrava ili ne odobrava. . . .547
X Preljuba tre}eg stepena je preljuba koju
odobrava razum, a ~ine je oni koji sebe
intelektualno ubede da to nije gre{no zlo. . . . . .548
XI Preljuba tih osoba je ozbiljan prekr{aj i
ona im se pripisuje u zavisnosti od toga
koliko su ube|eni u to. . . . . . . . . . . . . . . . . .549
XII Preljuba ~etvrtog stepena je preljuba koju
odobrava volja, a ~ine je oni koji je smatraju
dopustivom i dozvoljenom i nedovoljno va`nom
da bi se u vezi s njom koristio intelekt. . . . . . .550
XIII Preljuba koju po~ine te osobe najozbiljniji je
prekr{aj i pripisuje im se kao namerno zlo
i sudi im se kao krivica. . . . . . . . . . . . . . . . .551
XIV Preljube tre}eg i ~etvrtog stepena su gre{na zla
u zavisnosti od obima i na~ina na koji su
intelekt i volja uklju~eni u njih, bilo
da su stvarno po~injene ili ne. . . . . . . . . . . . .552
XV Preljuba po~injena svesnom namerom volje,
uz odobrenje intelekta, ljude ~ini prirodnim,
~ulnim i telesnim. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .553
XVI Ovo ide toliko daleko da ih navodi da u
potpunosti napuste sve {to ima veze
sa crkvom i verom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .555
XVII Me|utim, oni su i dalje obdareni ljudskom
racionalno{}u kao i drugi ljudi. . . . . . . . . . . . .556
XVIII Oni koriste tu racionalnost sve dok ostaju
na svojim spolja{njim nivoima ali je zloupo-
trebljavaju kada su na unutarnjim nivoima. . . . .557
637
XXIII @UDNJA ZA RAZNOVRSNO[]U . . . . . . . . .567
I @udnja za raznovrsno{}u zna~i krajnje ras-
kala{nu `udnju za nemoralnim pona{anjem. . . . .567
II Ova `udnja je istovremeno i ljubav i
gnu{anje prema suprotnom polu. . . . . . . . . . . .568
III Ova `udnja u potpunosti uni{tava bra~nu
ljubav ~oveka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .569
IV Sudbina ovih ljudi nakon smrti je jadna,
po{to im nedostaje unutarnji nivo `ivota. . . . . . .569
638
Emanuel Svedenborg
BRA^NA LJUBAV
Prevod
Zdenka Tomi}
Izdava~
IKP “Zaslon”, [abac
Za izdava~a
Ivan Kova~evi}
Redaktor
Risto Rundo
Slog i prelom
Svetlana Stameni}
Likovna obrada
Mario Lampi}
Lektura
Tanja Kalu|erovi}
Korektura
Milan Tati{i}
[tampa
“Zaslon Print”, Majur
Plasman
011/131-271
Tira`
600 primeraka
Bra~na ljubav
641
Emanuel Svedenborg
642
Bra~na ljubav
643
Emanuel Svedenborg
644