UNIVERZITET U ZENICI

Islamski pedagoški fakultet u Zenici

Odsjek za arapski jezik i književnost

SEMINARSKI RAD

Predmet: Sintaksa složene rečenice u arapskom jeziku II

Tema: Savremena viđenja rečenica kod arapskih gramatičara

Profesor: Student:

Van.prof.dr.Mejra Softić Lamija Kljun

Zenica, august, 2020.godine

SADRŽAJ:

1. UVOD………………………………………………………………………....3
2. RAZUMIJEVANJE REČENICE……………………………………………...4
3. DEFINIRANJE REČENICE KROZ POJMOVE ĞUMLA I
KALĂM……………………………………………………………………….4
4. KLASIFIKACIJA REČENICA……………………………………………….6
5. SLOŽENE REČENICE U KONTEKSTU ISTRAŽIVANJA
GRAMATIČARA ARAPSKOG JEZIKA…………………………………….7
5.1. Složene rečenice i njihova podjela na osnovu tumačenja Teufika Muftića.....7
6. ZAKLJUČAK...................................................................................................8

2
 1. UVOD

Rečenica je osnovna jedinica kojom se bavi sintaksa. U bogatoj tradiciji proučavanja

jezika, rečenica je dugo bila jedinim predmetom zanimanja sintaksičara. Pa ipak, ni
do danas nije ponuđena jednoznačna i sveobuhvatna definicija rečenice. Tome je
osnovni razlog neslaganja ko toga treba li rečenicu smatrati samo govornom ili pak i
jezičkom jedinicom. Savremena lingvistika, međutim, u svome proučavanju nastoji
jasno odvojiti jezik kao apstraktni sistem znakova od govora kao njegova ostvarenja.
Tako je kad je o rečenici riječ, postalo važno odrediti što pripada govoru, a što jeziku.
Stoga se rečenica počela posmatrati n dva temeljn polja: obavijesnom
(komunikacijskom i gramatičkom (strukturnom). ( Halilović, 1996: 355)

U ovom radu u jednom sažetom izdanju ćemo izložiti osnovne crtice o razumijevanju
rečenice, od tradicionalnih definicija pa sve do gramatičara savremenog doba koji su
rečenicu, kao osnovnu strukturu jednog jezika pokušali definirati i razumijeti na
najbolji mogući način. Obzirom da su se upravo ti gramtičari najviše koristili
terminima ğumla i kalām, veći dio rada ćemo posvetiti pojašnjavanju upravo tih
termina obzirom da su osnovni za razumijevanje rečenice.

Ključne riječi: rečenica, govor, terminologija, savremeni pristup, tradicionalna

arapska gramatika, struktura

3
 2. RAZUMIJEVANJE REČENICE

U tradicionalnim studijama arapskog jezika, rečenica se smatra središnjim

konceptom, jer predstavlja ultimativnu strukturu oko koje se formira tradicionalna
gramatička teorija. Nstojanja da je razgraniče i odrede njene granice je zaokupiralo
mnoge gramatičare, s ciljem da rečenicu učine cjelinom koja može biti predmet
njihovog istraživanja. Postoje dva uslova da bi se određena struktura mogla nazvati
rečenicom: da bude sintaksički nezavisna i semantički informativna. Savremeni
lingvisti su kao i tradicionalni, shvatili bitnost sintaksičkog i semantičkog kriterija pri
definiraju rečenice. Savremeni arapski ligvista, Humaydah uzima u obzir oba kriterija
kada rečenicu opisuje kao: “sistem elemenata koji su povezani zajedno na osnovu
gramatičkih pravila, da bi prenijeli potpuno značenje.”(Fatima A.Alkohlani, 2015: 31)

Rečenica se danas u arapskoms svijetu uglavnom obilježava terminom ğumla, ali

negdje i terminom kalām. Jedna grupa autora termin ğumla semantički i funkcionalno
poistovjećuje sa terminom kalām, smatrajući da se odnose na isto, dok su na drugoj
strani autori koji diferenciraju značenja iskaza koja se podvode pod jedan ili drugi
termin. Zagovornici prvog stava su predstavnici tradicionalne arapske gramatike
poput al-Mubarrada,za kojeg se inače smatra da je prvi i upotrijebio termin ğumla, Ibn
Ginniya, al-Zamahšariya i drugih, koji u razumijevanju termina kalam i ğumla iznose
identične stavove. (Softić, 2016:238.)

3. DEFINIRANJE REČENICE KROZ POJMOVE ĞUMLA I

KALĂM

Ğumla je općenitiji izraz od kalāma. Svaki kālam je ğumla, ukoliko postoji

predikativnost, ali ne možemo reći da je obrnuta sitacija tačna. Dalje navodi
razumijevanje Ibn Ginniya, koji kaže da je kalām svaki izraz koji može stajati
samostalno, ima potpuno značenje, a gramatičari ga nazivaju i ğumla. (‘Ayman ‘Abd
al-Razzaq 2006: 30 )

4
Ibn Hišam se smatra prvim klasičnim gramatičarem koji je ukazao na nephodnost
razlikovanja ova dva termina. Naime, on smatra da se svaki kalām, kao jedna misaona
završena cjelina, može interpretirati kao ğumla, ali ne i u obrnutom smjeru. (Softić,
2016: 239)
On smatra da je kalām precizniji od rečenice, te da to dvoje nisu sinonimi. Kalām
predstavlja govor potpunog značenja, koji ima svrhu/namjeru u svom značenju, dok je
rečenica izraz u kojem se iskazuje subjekat, predikat, glagol i vršilac radnje. (‘Ayman
‘Abd al-Razzaq 2006: 31)

Iako se Sibewejh smatra prvim gramatičarem, i prvim koji je ustanovio većinu

termina u arapskoj gramatici, ipak se termin ğumla ne nalazi u njegovom radu. Razlog
tome je njegov fokus na razjašnjavanje upotrebe rečenica, kroz navođenje primjera, te
samim tim, nije bio fokusiran na terminologiju. Kasniji gramatičari su dodali ovu
terminologiju. Al-Mubarrad se inače smatra prvim koji je upotrijebio termin ğumla,
da bi objasnio funkciju rečenice. Naime, postoji razilaženje među gramatičarima, po
pitanju termina ğumla i kalām, gdje neki od gramatičara smatraju da su to sinonimi.
Ibn Ginni, u svome djelu al-Khasa’is, u ovom smislu kaže: kalām je sve ono što ima
potpuno značenje i što ima nezavisnu strukturu, a to je ono što gramatičri nzivaju
rečenicom.” (Sulaiman Omar Alsuhaibani, 2012: 57)

Većina arapskih gramatičara zauzima stav da su ğumla i kalām imaju različito

značenje. Razlikuju se u tome što kalām ima potpuno značenje, dok ğumla ne mora
imati nužno potpuno značenje. Naime, to znači da je osnovna karakteristika ğumle to
što sadrži subjekat i predikat. Samim tim, svaki kalām sadrži rečenicu, jer je potpuno
značenje neophodno u govoru, a nije u rečenici, te kalām može sadržavati više
rečenica. Međutim, svaka ğumla ne mora uključivati ili imati kalām. (Sulaiman Omar
Alsuhaibani 2012: 57-58)

5
 4. KLASIFIKACIJA REČENICA

Prilikom klasifikacije rečenica, gramatičari pažnju fokusiraju na formalni izgled

rečenice i uglavnom se analiziraju dva elementa: Prvo, analizira se vrsta riječi kojom
započinje rečenica i drugo, analizira se i utvrđuje deklinabilna pozicija rečenice.
(Softić 2017: 84)

Što se tiče klasifikacija rečenice, arapska gramatika je iskristalizirala dva kriterija koja
su ostala jedine konstante u ovim podjelama koje su kroz historijski razvoj arapske
sintakse u manjoj ili većoj mjeri varirale. Prvi kriterij je formalni (al-mihwar al-lafzi),
a drugi kriterij deklinbilnosti ili fleksije rečenice (al-mihwar al-‘i’rabi) i oni su sve do
danas ostali najprepoznatljivije obilježje arapske sintakse općenito. Prema prvom
kriteriju, rečenica se tradicionalno dijeli na imensku (al-gumla al-ismiyya) i glagolsku
(al-gumla al-fi’liyya). Ovakav kriterij utvrdio je Sibawayh, podržao ga je i slijedio al-
Mubarrad i svi drugi jezikoslovci iz perioda klasične arapske gramatiku. (Softić,
2016: 239)

Smatrajući da se određene vrste iskaza u arapskom jeziku ne mogu podvesti niti pod
jednu od dvije vrste, al-Zamahšari je u svojoj klasifikaciji rečenica, imenskoj i
glagolskoj dodao još prilošku (al-gumla al-zarfiyya) i uslovnu rečenicu (al-gumla al-
šartiyya). Za razliku od njega, Ibn Hišam rečenicu dijeli na imensku, glagolsku, i
prilošku rečenicu uz konstataciju da uslovna rečenica ulazi u sastav glagolske
rečenice. Međutim, savremeni arapski lingvisti smatraju da je u osnovi riječ o
imenskoj ili glagolskoj rečenici, u ovisnosti od vrste predikata koji se pretpostavlja u
ovim vrstama rečenice. (Softić 2016: 240.)

U savremenijim izvorima prednost se daje značenjskom ili fukncionalnom kriteriju

prema kojem se rečenica dijeli na al-ğumla al-habariyya, obavijesna i al-ğumla al-
inša’iyya, ekspresivna rečenica. (Softić 2016: 241.)

6
5. SLOŽENE REČENICE U KONTEKSTU ISTRAŽIVANJA
GRAMATIČARA ARAPSKOG JEZIKA

Gramatičari diječe rečenice na nezavisnosložene i zavisnosložene rečenice. Primjer

nezavisnosloženih rečenica je: ‫ر محمد‬WWWW‫حض‬. (ḥaḍara Muḥamad.) Što se tiče
zavisnosloženih rečenica to su zavisne rečenice kao rečenice koje stoje kao imenski
predikat, atribut, ḥal, ili odnosna rečenica. (As-Samuraiyy F. S. 2008: 12)
U arapskom jeziku, mnoge rečenice su same po sebi nezavisne, dakle, one s
potpunim značenje, npr.: ‫حضر محمد‬. (ḥaḍara Muḥamad.) – Muhamed je prisustvovao.
Međutim postoje i one koje nisu nezavisne, a njih dijelimo u tri skupine:

1. Prave zavisne rečenice, ili zavisne rečenice po svom postanku

2. Privremene zavisne rečenice
3. Izvještačene zavisne rečenice. (As-Samuraiyy F. S. 2008: 146)

5.1. Složene rečenice i njihova podjela na osnovu tumačenja Teufika Muftića

Teufik Muftić također dijeli složene rečenice na nezavisnosložene i zavisnosložene
rečenice. S obzirom na međusobni odnos sadržaja nezavisno-složenih rečenica, one se
dijele na: sastavne, rastavne, suprotne, isključne, zaključne. ( Muftić, 1998:621). Što
se tiče zavisnosloženih rečenica, one se definiraju kao skup rečenica u kome je jedna
glavna a drug dopunjuje ili objašnjava njeno značenje. Prema toj funkciji se dijele na:
subjektne, predikatne, atributne, apozitivne, objektne i adverbne. (Muftić, 1998:628)

7
 6. ZAKLJUČAK

Sa zaključkom ovoga rada, možemo ustanoviti da postoje različita razumijevanja

rečenice, na osnovu gledišta i tradicionalnih gramatičara, ali i onih savremenih. Ono
što primjećujemo jeste da su svi gramatičari obraćali pažnju i na najsitnije detalje
kako bi rečenicu što bolje definisali i objasnili, makar se radilo i o najsitnijim
razlikama.
Nakon toga, spomenuli smo klasifikaciju rečenica, te uvidjeli one najzastupljenije u
arapskoj gramatici: formalni kriterij i kriterij deklinabilnosti, te funkcionalni kriterij
kao najzastupljeniji u savremenim izvorima arapske gramatike. Pored toga,
neizostavno smo spomenuli i način klasifikacije i razumijevanja rečenica na našim
prostorima u gramatici Teufika Muftića, čiji doprinos nam je u veliko olakšao
razumijevanje vrsta rečenica na osnovu našeg maternjeg jezika.

8
LITERATURA

1. Halilović, S. (1996), Pravopis bosanskog jezika, Sarajevo, Preporod

2. Softić, M. (2017), Ogledi u jeziku, Sarajevo: Dobra Knjiga
3. Muftić, T. (1998), Gramatika arapskog jezika, Sarajevo: Ljiljan.
4. As-Samuraiyy F. S. 2008, al-ǧumla al-ʿrabiyya wa t'līfuha wa aqsāmuha,
Jordan: „d ār al-fikr naširūn wa muwazaʿūn“
5. Softić, M. (2005), Kontrastivna analiza arapske sintakse u bosanskim
gramatikama arapskog jezika, Pregledni naučni rad, IPF Zenica
6. Alkohlani, F.A. (2015), The Arabic sentence: Towards a clear view, E-Journal
of Arabic Studies & Islamic Civilization
7. ‘Ayman ‘Abd al-Razzaq, (2006), Mabadi ‘asasiyya fi fahmi al-gumla
l-‘arabiyya:, Damasq, Dar Iqra.
8. As-Samuraiyy F. S. (2008) al-ǧumla al-ʿrabiyya wa t'līfuha wa aqsāmuha,
Jordan, Dār al-fikr naširūn wa muwazaʿūn“

9
10