Tipovi veze među rečenicama u vezanom tekstu

Razlikuju dva tipa veze među rečenicama u vezanom tekstu : lančana ili linearna veza i naporedna ili
paralelna veza . One su obično svojstvene različitim tipovima vezanog teksta, ali se uvijek ne sreću u
čistom vidu. Štaviše , njihovo je kombiniranje vrlo česta pojava , tako da čak možemo govoriti i o
miješanom tipu - lančano - naporednoj vezi .

Lančana ( linearna ) veza

Rečenice su u vezanom tekstu u lančanoj vezi onda kad se barem jedan strukturni član jedne rečenice
u istom ili sličnom obliku ponavlja i razvija u sljedećoj rečenici ili u sljedećim rečenicama .

Stari Rimljani su svoje heroje slali u izgnanstvo, i tako ih čuvaju za besmrtnost.

Inkoativne i finitivne rečenice

U vezanom tekstu ustrojenom lančanom vezom obično se, kao posebno značajne za njegovo
ustrojstvo, mogu izdvojiti početne i završne rečenice. Početne rečenice zovu se inkoativnim, a
završne finitivnim rečenicama.

Osnovno je obilježje koje objedinjuje sve inkoativne rečenice i po kome se one razlikuju od svih
drugih rečenica u vezanom tekstu - njihova obavezna kataforičnost Tako nema nijedne inkoativne
rečenice u kojem suvislom tekstu bilo koje stilske vrste koja ne bi bila kataforična, tj. usmjerena u
pravcu razvoja teksta . Kataforičnost je inkoativnih rečenica, dakle, u direktnoj vezi s njihovom
"otvaračkom" ulogom.

Inkoativne su rečenice u načelu autosemantične. One vrlo često sadržavaju lekseme ili sintagme s
"inkoativnom" sematikom (sljedeći, naredni, ovakav, ovaj...)

Njima su , nadalje , svojstveni glagoli započinjanja , govorenja , pojašnjavanja , tvr denja , pitanja ,
pretpostavljanja , ekspliciranja i sl. , te anteponirani glagoli zbivanja , doga danja i sl . u poziciji
predikata , praćeni pojačano pragmatički usmjerenim adverbijalnim odredbama mjesta i vremena :

Ovdje moramo odmah istaknuti da je spomen krstjana u defterima, ako se naime shvati u smislu
koncepta koji je ovdje izložen, najmanje indikativan ako je u pitanju islamizacija.

A vrlo se često ustrojavaju i kao upitne rečenice:

Na koji je način vršena islamizacija?

Finitivna rečenica uglavnom odgovara završnoj rečenici u vezanom tekstu . Njome u načelu ne
prenosi nikakva nova obavijest, ne započinje se nikakva nova misao, ne otvara nikakav novi problem,
već se na neki način sumira rečeno. Njena je, dakle, prvotna uloga da okonča tekstualnu progresiju i
tako zaključi vezani tekst. Stoga je ona, kao svojevrsna rekapitulacija rečenog, izrazito anaforično
usmjerena.

Većinu svojih osobina finitivna rečenica dobiva iz vezanog teksta koji zaključuje jer se i izvodi iz njega .
Zato je ona u mnogo većoj mjeri od inkoativnih rečenica kontek stualno uvjetovana, a najčešće i
sinsemantična. Usto, značenjski su odnosi u kojima finitivna rečenica može stajati prema vezanom
tekstu toliko složeni da ih je teško i pobrojati.

Ustrojstvo je finitivnih rečenica uvjetovano njihovom " zatvaračkom " ulogom . Tako one vrlo često
sadrže riječi s "finitivnim" semantikom (na kraju, na koncu, naposljetku konačno, napokon, najzad ...)

Naporedna (paralelna) veza

Rečenice u naporednoj vezi pripadaju u načelu istom osnovnom rečeničnom modelu , imaju isti
redoslijed gramatičkih komponenata i usaglašen vidsko - vremenski odnos predikata . Njima su,
dakle, svojstveni svi vidovi gramatičkog i leksičkog paralelizma:

(1) Tabut je samar, a mi smo jahači. / Čefini su ruho, a mi nagizdači.

U naporednoj vezi sljedeća rečenica ne proizilazi iz prethodne.