LOVAC U ŽITU

JEROME DAVID SALINGER

VJEKOSLAV BOŠNJAK, 1.B PEGS

MJESTO RADNJE :

 INTERNAT PENCEY PREP ŠKOLE

 NEW YORK (1951.) – RAZNA MJESTA
„U Penceyju se često događa da čovjeka izbace. Pencey ima visok akademski standard. Ima, doista.” (1. - 7. poglavlje – u
Internatu)

„Bilo je kasno da pozovem taksi pa sam otišao pješice sve do željezničke postaje. Nije bila daleko, ali je bilo jezivo hladno, bilo je
teško gaziti kroz snijeg, a moji gledston koferi neprestano su me udarali po nogama.....” (8. poglavlje – u vlaku prema New Yorku)

„Tako sam prokleto rastresen da sam dao vozaču svoju pravu adresu, tek tako, iz navike - hoću reći, potpuno sam zaboravio da
sam bio naumio par dana ostati u nekom hotelu i ne vratiti se kući dok praznici ne počnu. ..” (9. poglavlje – dolazak u New York)

„Sto sam smislio, smislio sam da odem dolje i vidim što se, do vraga, radi u Plavom salonu. Imali su tamo, u tom hotelu, neki
noćni klub, Plavi salon...” (10. poglavlje – Plavi salon)

„Što se dogodilo, nekoliko dana kasnije vidio sam Jane kako potrbuške leži pokraj bazena za kupanje, tamo u klubu, i pozdravio je.
Znao sam da stanuje u kući odmah do naše, ali nikad prije nisam razgovarao s njom, niti bilo što. Ona mi je, međutim, tog dana
kad sam je pozdravio, uzvratila.....” (11. poglavlje – Sjećanje na Jane)

„Iako je već bilo tako kasno, stari Ernijev bar bio je nabijen kao kutija šibica. Dripci iz pripremnih škola i koledža bili su u
dominantnoj većini. Gotovo sve proklete škole na svijetu raspuštaju se za božične praznike prije škola u koje ja idem...” (12.
poglavlje – Ernijev bar)

„O.K. - rekao sam. Bilo je to protiv svih mojih principa i svega, ali sam se osjećao tako deprimiran da uopće nisam mogao misliti. U
tome je sva nesreća. Kad je čovjek veoma deprimiran, nije u stanju misliti.” (13. poglavlje – prostitutka u Holdenovoj sobi)
„Ono što sam ustvari želio bilo je da izvršim samoubojstvo. Imao sam volju da skočim kroz prozor. Vjerojatno bih to i učinio da sam
bio siguran da će me netko nečim pokriti čim tresnem o zemlju.” (14. poglavlje – Sukob s Mauriceom u sobi)

„Bilo mi je, međutim, žao, svejedno. Prokleti novac! Uvijek nekako ispadne da zbog njega na kraju ostaneš potišten kao sam vrag.”
(15. poglavlje – susred sa časnim sestrama)

„Vi poznajete Phoebe? - Aha, ja sam joj brat. Znate li gdje je? - Ona ide u razred gospođice Callon, zar ne? - rekla je djevojčica. - Ne znam.
Da, mislim da ide. - Onda je vjerojatno u muzeju...” (16. poglavlje)

„Konačno ugledah staru Sally kako kreće uz stepenice, i pođoh joj u susret. Izgledala je fantastično. Doista jest.” (17. poglavlje – oslazak sa
sally u kazalište i na klizanje)

„Stari Luce! Od njega je čovjek, u stvari, mogao dobiti proljev, ali što jest, jest, imao je bogat rječnik. Imao je najbogatiji rječnik od svih
mladića u Whootonu dok sam ja bio tamo. Testirali su nas.” (18. i 19. poglavlje – duženje s prijateljem Carlom u baru)

„Tako sam ostavio park neka ide do vraga i krenuo kući. Išao sam pješice čitavim putem. Nije bilo daleko, a nisam bio umoran, pa čak ni
pijan. Bilo je samo jako hladno, a nigdje u blizini nije bilo nikoga. „ (20.-23. poglavlje – odlazak kući kod Sally, razovor o životu)

„Oboje su bili pravi intelektualci, osobito gospodin Antolini, s tim što je on u društvu uvijek djelovao više nekako duhovitokozerski nego
intelektualno, nešto kao D.B. Gospođa Antolini bila je uvijek pretežno ozbiljna. Ima prilično tešku astmu. Oboje čitaju sve D.B.-ove
pripovijetke - gospođa Antolini također - i kad se D.B. spremao krenuti u Hollywood, gospodin Antolini mu je telefonirao i nagovarao ga da
ne ide. Međutim, ipak je otišao. Gospodin Antolini je rekao da čovjek koji zna pisati kao D.B. nema što tražiti u tamo nekom Mollywoodu. To
je, u stvari, ono isto što sam i ja uvijek govorio.” (24. poglavlje – Holden odlazi kod Antolinija
„Moje haljine - rekla je. - Idem s tobom. Mogu li? Vrijedi? - Što? - rekao sam. Gotovo sam se srušio kad je to rekla. Zamalo, tako mi
Boga. Sve mi se nekako zamaglilo i pomislio sam da ću se ponovno onesvijestiti ili nešto slično tome.” (25. poglavlje – Holden odluči
otići iz grada, Sally želi s njim)

„Ako već želite znati istinu, ne znam što da o tome mislim. Žao mi je što sam sve to ispričao tolikim ljudima. Sve što sad znam, to je
da mi nekako nedostaju svi oni o kojima sam vam pričao. Čak i stari Stradlater i Ackley, na primjer. Mislim da mi nedostaje i onaj
prokleti Maurice. Čudno je to. Nemojte nikad nikome ništa pričati. Ako to učinite, odmah počnete osjećati kako vam nedostaju svi
oni.” (26. poglavlje – zadnje poglavlje i završetak knjige – Holden se nalazi u psihijatrijskoj bolnici i kraj se ne zna)

Kamo odlaze patke kad se zaledi jezero u Central parku?  Nismo dobili odgovor
 LIKOVI:

• HOLDEN (glavni lik i pripovjedač)

• Spencer (Holdenov profesor povijesti)
• Ackley (Holdenov susjed u internatu, Holden ga nije
volio)
• Stadlater (Holednov cimer, niti njega Holden nije
volio ali iz drugih razloga nego Ackleya)
• Jane Gallagher (Holdenova prva simpatija)
• Pheobe Josephine Caufield (Holdenova sestra)
• Sally Hayes (Holdenova dugogodišnja
prijateljica)
• Allie (Holdenov mlađi brat koji je umro od
leukemije, 3 godine prije događaja iz knjige)
• Carl Luce (Holdenov poznanik)
• gospodin i gospođa Antolini (Antolini – bivši
Holdenov profesor engleskog jezika)
CITATI IZ KNJIGE

“Uvijek govorim: “Drago mi je što smo se upoznali”

ljudima za koje mi uopće nije drago što sam ih upoznao.
Čovjek, međutim, mora izgovarati takve stvari ako želi
ostati živ.”
„ Život jest utakmica koju treba igrati po usvojenim pravilima.”