dizbi.hazu.

hr
prvih početaka do^ danas nije nikada prekidalo kontinuitet ni po-
mijeralo svoj centar.
P r i sastavljanju plana rada za p r v i period držali smo se k r i t e ­
rija, koji smo istakli i u navedenoj predstavci, t. j . da se u istraživanju
dade prednost onim površinama, koje su slobodne od ruševina i koje
su od posebnog inte resa za donošenje konačnog regulacionog plana.
P r e m a tome kao preči i važan zadatak za prvo vrijeme uzeto je
istraživanje Foruma pod Zelenim trgom s namjerom, da mu se točno
odrede granice i da se vidi, u kojem je stanju 'dopro do nas { da ii
se može čitav, pošto bude otkopan, uklopiti u novu urbanističku
cjelinu, a s druge strane, da se u p o t p u n e dosadašnja opažanja i
omogući njegova detaljna obrada.

Arheološka istraživanja u Z a d r u v r š e n a su nekoliko puta i u

bližoj prošlosti, ali su na žalost bila veoma rijetko sistematska, po­
najviše slučajna, izazvana od reda nenaučn';m motivima (rušenje
kuća, zidanje novih kuća, porpravci kanalizacije i si.), a često su
nestručno vođena i jedva zabilježena po r e v i j a m a i u dnevnoj štampi.
Rezultati gotovo svih tih radova u velikoj većini jedva mogu po­
služiti kao topografski Indiciji. Stoga ćemo se na ovom mjestu
ograničiti samo na to, da spomenemo samo značajnije. U prvom redu
moramo istaknuti raci zadarskog arheologa prof. J. Berse, di­
rektora Arheološkog muzeja u Zadru i njegovo iskapanje god. 1909.
na današnjem Trgu oslobođenja, gdje su otkriveni temelji antiknog
slavoluka na JZ strani gradskih zidina, kasnija srednjovjekovna
gradska v r a t a i ostaci jedne ranosređnjovjekovne crkvice s p r a v o ­
kutnom apsidom, koju je stavio u VIII. stoljeće. 1 I inače on je
n e p r e s t a n o pratio povremene radove u gradu i tom prilikom vodio
stručna istraživanja. 2 Od dosta brojnih arheoloških zahvata, izvršenih
prošloga stoljeća, ovdje ćemo spomenuti samo iskapanje srednjo­
vjekovne pentahore-crkvice sv. Uršule (1883.), koje je za svoga
kratkog boravka u Zadru djelomično vodio i financirao stipendist
Petrogradske akademije Teodor Čalginj u suradnji s tadašnjim
sljednji ostavio n a m je u svojim djelima mnoštvo podataka o a r h e -
konzervaitorom zadarskih spomenika C. F. Bianchijem. 3 Taj po-
ološkim nalazima u Zadru, pa, iako njegovi zaključci nijesu uvijek
isipravni i iziskuju reviziju, ipak su dragocjeni, jer mogu da pruže
opću orijentaciju o topografiji antiknog i ramosrednjovjekovnog
Zadra. 4 Većih arheoloških zahvata do oslobođenja, osim onih na

1
Ausgrabungen auf dem Campo Colonna zu Žara u »Jahrbuch fur Alter -
tumskunde« IV. (1910), str. 194 i d.
2
Nuove scoperte di antichita a Žara u »Buli. Dalm.« XXV. (1902.) str.
145 i d.
3
Bianchi. Antichita romane e medioevali di Žara, Woditzka. Zadar
1883., str. 34.; Danilo, Antichita zaratine u »Avvisatore dalmato« 1883.
4
Memorie di Žara, Woditzka, Zadar 1875.: Antichita romane e med'oevali
di Žara, Woditzka. Zadar 1883.; Žara cristiana, I. i II. Zadar 1877.

200
Forumu, koje ćemo niže navesti. nije bilo, p r e r a d a je za to bilo i
zgode i potrebe, kao prilikom rušenja gradskih zidina na Novoj
obali. 5
Istraživanje samog F o r u m a antiknog J a d e r a ima svoj kratki: hi­
storijat. Već je Kreljanović na početku XIX. stoljeća nagađao, da
pločnik, uočen prilikom kopanja temelja kuće nekog kap. Lisičića,
pripada »a u n a piazza Stpaaioisa«,6 ali naučni interes za Forum počeo
se zajedno s nastojanjem R.'Eiteibengera oko1 rješavanja 1 pitanja sv.
Donata. 7 Tada je otkriven čitav pločnik između perimetrailnih zidova
sv. Donata, koji s tri četvrtine svoje površine leži na F o r u m u , a
radovi su završeni god. 1877.. kad je zgrada određena za smještaj
Arheološkog muzeja. 8 Tada je nađen SI r u b Foruma:, obrubljen
dvjema stepenicama. A r h . Hauser snimio je uz tloris zgrade i pločnik
Foruma, ali prilično idealno, kako' se vidi iz njegova n a c r t a i iz
nacrta priloženog ovom izvještaju. Dimenzije i prostor F o r u m a bili
su poznati samo približno. U periodu od god. 1928. do 1931., uporedo
s akcijom oko izoliranja sv. Donata od prislonjenih kuća, povećana
je površina F o r u m a za daljih 500 m 2 , tako da se j e donedavno origi­
nalni pločnik vidio na površini cd cea 800 m 2 . Tom prilikom, osim
produženja graničnih stepenica na SI strani i r u b a F o r u m a na J I
strani, n a đ e n o je nekoliko ulomaka arhitekture, nekoliko baza k o ­
lona, vjerojatno od trijema (Porticuis), koji je išao SI r u b o m Foruma,
i lijepi kubični ornaimenitiraoii spomenik luliae Quietae. Osim toga
izvršeno je nekolik oi sondaža s namjerom da se točno odredi prostor
Foruma,, i tom je piriliiikom nađena žrtvena ara uz stepenice do t r g a
pred crkvom sv. Ilije. 9 Time je linija otkrivenog dijela Foruma: išla
do linije nadbiskupske . palače i današnje ulice E. Kardelja (b. sv.
Marije), a čitav taj prostor zapremio je lapidarij Muzeja. Ovakvo
rješenje pitanja o otkrivanju Foruma smatralo se kao konačno., te
novi regulacicni plan Zadra nije više računao s mogućnošću, da se
taj prostor proširi, a još manje, da se čitav istraži i otkrije. 1 0
Nedavno započeti radovi, dakle, predstavljaju zadnju i konačnu
fazu u rješavanju ovog pitanja. Dosada izvršeni posao mali je dio
onoga, što treba još da se učini. Radi toga treba ova iskapanja sma­
trati više kao pokusno sondiranje, prije nego se pristupi cjelokupnom
otkrivanju Foru-ma, Zbog toga je nemoguće već sada dati konačan
sud o mnogim pitanjima, koja su u vezi s ovim radovima. I zaključci,
koji su n a v e d e n i u ovom izvještaju, imaju k a o cilj više pravilno
postavljanje, nego rješavanje tih pitanja. Ipak smo u nekoliko slu-
5
J. Smiric, Edilizia, Spirid'one Artale, Zadar 1904.
6
Memorie per la storia della Dalmazia, Zadar 1800. T, 195.
7
R. Eitelberger u »Jahrbuch der k. k. Centr. Coram, zur Erforsch. und
Erhalt. der Baudenkmale« 1861. V.
8
O počecima muzeja i nastojanjima oko njegova osnutka v. J. Bersa,
Guida storico-artistica di Žara, Zadar 1932.. str. 120 i d.; M. Abramić, Führer
durch das k. k. Staatsmuseum in S. Donato in Žara, Beč 1912., str. 33 i d.
9
R. Valenti, II Mus. naz. di Žara, Rim (1932.), str. 7.; II Foro romano ed
i] tempio di S. Donato u »Litt. dalm.« 1932. V, 7.
10
II piano regolatore di Žara, Roma 1939. str. 4-5.

201
čajeva pojedine nalaze i pitanja^ s njima u vezi obradili detaljnije,
"to više, što ona čine cjelinu za sebe, a opet su u vezi s poduzetim
radovima. Ustegli smo se pak od toga da d a m o konačni sud ondje,
gdje treba nastaviti i dovršiti započete radove. Tada će biti moguće
konačno obraditi Forum, Kapitali] i sve ostale nalaze.

A) TOK RADOVA

Radovi su započeti 7. prosinca 1948. kopanjem pokusne sonde

s otvorom 3,40X2,40 m prema portalu nadbiskupske palače na Ze­
lenom trgu (na planu II). Neposredno ispod novijeg pločnika u sloju
zemlje crnice, pomiješane sa škaljom, naišlo se na ulomke tegula,
kerarniiike i stakla antikne provenijencije, a to- se je ponavljalo do
dna otvora, u kome je bila zemlja crvenica i živac k a m e n u dubini
od 1,20 m. Nalazi antiknih ulomaka u gornjim slojevima i njihova
jednoličnost, bez ikakvih tragova postepenih naslaga, ukazuje na to,
da čitav ovaj sloj predstavlja mnogo- kasniji nasip. Na ovom! mjestu
nije se našlo ostataka pločnika.
Naprotiv, u novom otvoru istočno od prednjeg (na planu I), na
kojem se počelo iskapati nekoliko d a n a kasnije, u gornjem sloju,
sastavljenom od žute gl "«site zemlje pomiješane sa škaljom debljine
0,60 m, mije nađeno antuKndh predmeta, a profil cijele sonde do dna
odaje dvije određene naslage, od kojih je donja sastavljena od zemlje
crnice s obiljem ulomaka k e r a m i k e (većinom ansa od amfoira), tegula;
tu je n a đ e n i komad oirnamentiranog m r a m o r a s motivom biljnog
•ukrasa, ulomak završnog dijela kolone od rniramora cipolina i dio
male staklene zdjelice. Između ta d v a sloja zapažena je naslaga
paljevine s komadićiima ugljena, i komadima ovapnjenog k a m e n a , i
ona se pruža dalje u meotkopanom dijelu. U dubini od 1,18 m naišlo
se n a pločnik Foruma, sastavljen od pravilnih paralelograma, p r i ­
lično dobro sačuvanih. Proširivanjem otvora p r e m a m o r u u J Z
pravcu n a đ e n je prag (stepenica), koji obilježava granicu F o r u m a s
te strane, a, nastavljajući kopanjem, u istom pravcu, uočen je zid
u z graničnu stepenicu debljine 1,46 m, uz koji teče svod od opeka
s četvrtastim otvorom, i k a m e n i m poklopcem.
20. prosinca započeto- je kopanje t r e ć e g otvora SZ od prvoga, u
n a m j e r i d a se nađe proiduženje granične stiepenice Foiruma uz njegov
J Z r u b . Kopanjem uz temelje ugaonog zida novije zgrade naišlo se
n a hrpice ljudskih kostiju, dječjih i odraslih, nepravilno razbacanih,
bez grobova i bilo- kakvih drugih nalaza. U dubini od 1,15 m došlo
se do pločnika, a mak> zatim nađena' je i granična stepenica n a ovom
dijelu Foruma.
Desetak dana kasnije započeto je sondiranje n a četvrtom mjestu,
n a s u p r o t rimskom stupu (na planu IV). Kopanjem u dubinu na ci­
jeloj širini otvora naišlo se na dvije odeblje obrađene ploče od
domaćeg vapnenca, a. dubljim kopanjem pokazao se ispod njih veliki
k a m e n i blok s natpisom, koji leži izravno n a forumsko'm pločniku. I

'202
ovdje su se u donjom sloju susretali ulomci k e r a m i k e antiknog p o ­
rijekla uz dijelove ljudskih kostiju i koimade ploča, sigurno grobnih
poklopnica, ali bez grobova, Daljim kopanjem u SZ p r a v c u pokazao
se zid, koji se nastavlja u istom piravcu i doseže d o visine ispod novog
pločnika Zelenog trga. U njegovim temeljima, uočeni su masivni
ulomci a r h i t e k t u r e iz antike, koji leže neposredno na F o r u m u . Zid
teče u navedenom p r a v c u u dužini od 3,12 m i od ugla pod pravilnim
pravim kutoim zaokreće ispod današnjeg trga. u piravcu ogradnog
zida nadbiskupskog v r t a . Dalji nastavak zida je prekinut, jer bi se
inače onemogućio prolaz preko trga. P r e m a uglu ovog zida i uz
temeljne zidove porušene kuće nasuprot koloni n a đ e n a su tri groba
u visini temelja spomenutog zida s antiknim spolijama, kojih slike
i opis posebno donosimo*. Između SZ kraka tog zida i temeljnog zida
porušene kuće usporedno s njime (b. bar Colonnä) n a đ e n je n a
pločniku uloimak reljefa s glavom Amora, a daljim k o p a n j e m n a đ e n a
su još tri oveća ulomka istog spomenika. Pločnik F o r u m a u ovom
otvoru vrlo je dobro sačuvan i nastavlja se dalje u svima pravcima.
U n a m j e r i da se nađe granica Foruma sa SZ strane, započeto
je kapanje drugog otvora (na planu V) u unutrašnjosti' kuće bivšeg
b a r a Colonna. I ovdje je nađen nastavak pločnika, a u donjem sloju
uloimak korniža. Kopajući dalje u istom pravcu s druge s t r a n e t e ­
meljnog zida ovoga otvora, opet je nađen nastavak pločnika, ali bez
granične stepenice. Zbog gomile ruševina na ovom mjestu kopanje
se zasada nije moglo nastaviti. Naprotiv, započeto' je kopanje uzduž
lijeve s t r a n e bivše ulice Calie del Cristo, koja j e očišćena od r u š e ­
vina, ali ovdje se naišlo imalo ispod uličnog pločnika n a k o m p a k t n u
naslagu kamenja, povezanog t v r d o m zemljom crvenicom. Ta se n a ­
slaga pravilno završava u visini dosada otkrivenog pločnika u
otvoru VI.
Oko s r e d i n e siječnja započeto, je kopanje novog j a r k a u n a d ­
biskupskom v r t u u visini rimskog stupa n a Zelenom, trgu. Čitav
gornji sloj zemlje, dubine p r e k o 1,50 m, predstavi ja kasniji nasip
od m e k e crnice. Kao i na drugim mjestima, u donjem sloju susreću
se ulomci tegula i keramike. Uz sam ©gradini zid vrta, u dubini od
2,30 m, uočen je niski zid s vrđljivim temeljima, koji pravilno* za-
vršuje u horizontalnoj liniji, r a đ e n od sitnog neobrađenog kamenja,
povezanog čvrstim maiteroim. Idući njegovim tragom, nailazi se
poviše njega n a drugi, zid, koji siječe onaj prvi okomito., sasvim
drugačije tehnike, s ostatkom lezene n a desnoj (JZ) strani. Zid je,
na žalost, sačuvan saimo u dužini od 2,90 m, a ostali njegov dio
uništen je u prošlom r a t u pri gradnji skloništa.
Radovi su p r e k i n u t i 17. veljače. Zbog nepogodna v r e m e n a u
prosincu i siječnju nije se radilo nekoliko dana. Na iskapanjima je
radilo prosječno trinaest radnika svaki dan. Nekoliko: p u t a radove
je pregledao* akademik dr. Mihovil Abramić {\ davao* u p u t s t v a . za
dalji r a d . Nacrte, skice i mjerenja vršio- je u toku r a d o v a asistent-
konzervator Grga Oštrić.

203
 Veće teškoće zadavalo je, uz skidanje ploča današnjeg trga.
uklanjanje ruševina i odvožen je otkopa.

B) NALAZI I Z A P A Ž A N J A

1. Forum

Zadarski Forum nastao je u najboljoj epohi klasične rimske

arhitekture, nekoliko decenija prije n. e., kad je Iadetr bio podignut
n a čast kolonije, 1 dakle u vrijeme, k a d je funkcija foruma u Rimu
i u provincijama bila točno određena prema normi, koju je za njih
propisao Vitruvije (De arch. V, 1). Njegova orijentacija usklađena
je s općom orijentacijeni čitavog naselja u pravcu pružanja za­
darskog poluotoka (SZ—JI), pa p r e m a tome odstupa od načelnog
pravila-, koje- predviđa pružanje foruma u pravcu S—J, Isto tako,
forum ne leži u strogom centru naselja, već mnogo bliže njegovu
SZ kraju. Ako sasvim opravdano uzmemo, da su gradske zidine u
antici svojom glavnom linijom služile kao temelj kasnijim srednjo­
vjekovnim utvrdama (a za to imamo dokaza 2 ), oslanjajući se na to
vidimo, da udaljenost od središta F o r u m a do J I bedema iznosi 500
m, a od SZ 230 m. Razlog tome moglo bi biti poštivanje tradicije iz
predrimsko-liburnskog perioda il/< možda okolnost, da je uzvišenje
t e r e n a na Kaštelu (koliko je prirodno) pružalo idealnu 'mogućnost da
naselja,, koja su se podizala po planu u ono doba, tako i Forum leži
se poveže Forum s Kapitali jem, koji se tamo dizao. Kao svagdje kod
na raskrsnici dviju glavnih komunikacija: Gardo- Maximus i Decu-
m a n a (si. 1). Prva je išla od m o n u m e n t a l n i h gradskih vrata, kojima
se ostaci vide na Trgu oslobođenja (Porta Media) 3 , prema kraju
poluotoka u SZ pravcu, uglavnom linijom kasnije Velike ulice
(Široke) 4 i tekla je duž SI granice F o r u m a ; a d r u g a od današnjih
Morskih vrata u JZ pravcu okomito na p r v u uz J I rub Foruma, Ali
neima sumnje, da je osim ovoga glavnog t r g a bilo i drugih. Znamo
pouzdano, da je kao tržnica služio jedan manji trg, Emporium, kod
Morskih vrata. 5
Poduzeta iskapanja i detaljan snimak forumske površine omo­
gućuju nekoliko novih zaključaka i zapažanja.
1
Oko 33. god. prije n. e., isp. bilj. 17, na str. 18.
2
V. Brunelli, G. Lučio u »Rivista dalmatica« II, sv. 1, str. 40 i Opere
fortificatorie u istom časopisu III, sv. 5, 215 i d.
:1
4
Za ovaj naziv vidi broj 4. ovog izvještaja,
Naziv »Velika ulica« (grande) stariji je od današnjeg »Široka ulica«;
isp. »Libro di conti delle Re Monache del monast. ° di S. Maria« u arhivu
benediktinki u Zadru.
■■ Isp. CIL III 2922, koji se nalazi na at'ci ispod korniže s unutrašnje
strane Morskih vrata; u tom se natpisu spominje, da je Melia Anniana dala
popločati Emporium. Ostatke pločnika, sastavljenog od velikih i pravilnih blo­
kova, na ovom. mjestu spominje BiancbJi, Antichitä rom. e med.

204
 ■W"
$l£QRMA', C^L:,jyblADJ3
HJ5 LOCA STRATA
J£$< OPfUVAA M V 5 N W V K VE5TK.IA
Kara .»vf.OP.Vv. COUONIAE « s n ü i a ,
Sin MVRORVM DVCTVS p Q p T
■g RVOERATEMPLI «fl»ERTA
O« COUVMWAE

S'I l. — Tloris rimskoga Zadra.

to
o
 Ranije utvrđena širina Foirunaa uglavnom odgovara: od stepenice
do stepenice ona iznosi 44,50 m, M e đ u t i m ne odgovara dužina, koju
navodi Valenti (92 m) 6 , jer nastavak pločnika u otvorima br. V. i VI.
pokazuje, d a razmak od graničnih stepenica n a J I strani do kraja
posljednjeg otvora iznosi punih 95 ni. Ali ipak nije isključeno, da se
površina samog F o r u m a (paralelogracma između graničnih stepenica)
svršavala u visini sadašnjeg stubišta maloga trga uz crkvu sv. Ilije.
Tu su n a đ e n e stepenice, koje ograničuju F o r u m s ove strane, 7 a
pločnik, otkriven u otvoru V. i VI., viši je za 25 cm od onoga u otvoru
IV. (na planu presjek D—E), pa je sigurno, da se pločnik preko
stepenica pcružaoi dalje u SZ pravcu, kao i n a J I uglu F o r u m a (iza
apsida sv. Donata). P r e m a tome n e odgovara ni Valentijeva površina
od 4.140 m 2 , nego je oko 140 m- veća. Iz toga zaključujemo, da je
Foirum u Zadru bio jedan od većih među provincijskim forumima,
na pr. nešto manji od foruma u Poimpejima, 8 veći od ostijskog fo­
ruma, 9 a kudikamo veći od svih dosada istraženih foruma u našim
krajevima. 1 0 Ipak je teško reći, koliko u ovom slučaju vrijedi veličina
foirumskog prostora kao- kriterij, koji je Vitruvije propisao, za pro­
cjenu broja stanovništva antiknog ladera, jer da se pobliže u t v r d i
taj podatak, treba poznavati ,j druge javne građevine: teatar, amfi­
teatar, t e r m e i t. d., a osim toga i detaljan raspored naselja, tip
n a s t a m b i i t. d.11 Od Vitruvija propisan omjer dužine i širine F o r u m a
u razmjeru 3 : 2 ne odgovara ni približno tom pravilu u našem
slučaju, zbog toga om ima formu p r a v o k u t n i k a gotovo 1 : 2 (322 : 153
rim. stope). Podnice pločnika r a đ e n e su od običnoga sivog domaćeg
vapnenca, upotrebom su izlizane, s brojnim frakturama, a neke su
izašle iz horizontalne ravni F o r u m a zbog ulijeganja. Pojedine ploče
ni jesu uvijek pravilni pravokutnici, jer su kod nekih poprečni rubovi
koso rezani, ali je i u tim slučajevima susjedna ploča također koso
rezana, tako da se spojevi, uvijek dobro sljubi ju ju. Glavni pojas
podnih ploča ide longitudinalno točno sredinom F o r u m a ; širina
ploča ovdje je najveća: 1,60 m. Od njih prema rubovima širina se
ploča uglavnom smanjuje, ali zadržava uvijek r a v n i paralelni duktus
slojnica čitavom dužinom. Uz same rubove do graničnih stepenica
ima znakova krpljenja i spajanja, izvršenih već za prvotnog popio-
čavanja, vjerojatno^ upotrebom preostalih ploča, jer su i ovi dijelovi
od istog kamena. Po dosada otkrivenim površinaima n e vid^j se, da bi

°.Museo naz. di Žara, str. 7; II Foro romano ed il tempdo di S. Donato u

»Litt. dalm.« V (1932), 7.
7
8
Sp. m.
Isp. A. Maiuri, Pompei, Roma 193S., str. 17. koji navodi površinu od
142X38 m, dok Cagnat-Chapot, Manuel d'archeologie I, str. 115 donosi po­
vršinu od 157X33 m.
9
33X76 m.
10
U Aeguumu 36X46 m; u Doclei 37X48 m; u Saloni 45X70 m. Isp. E.
Dyggve, Le Forum de Salone u »Revue archeol.« 1933. I, str. 56.
11
Osim toga važno je znati, da li se naselje pružalo i izvan gradskih b e ­
dema, a to je čest slučaj. U Zadru znamo samo za Amfiteatar, da se je nalazio
ispod izvanjega bastiona (mezzalune); isp. Biancbi, Antichitä, str. 14.

206
popločavanje bilo vršeno u više faza ili da bi površina F o r u m a b i l a
proširivana. 1 2 Saimo na nekim mjestima, osobito1 u centralnom pojasu
pločnika, vidi se nekoliko blokova bijelog vapnenca, koji su kasnije
umetnuti.
Srednji najširi uzdužni pojas ploča imao je, kako se čini, n e
samo svoje estetsko opravdanje, već i funkcionalnu namjenu. Na
njemu i oko njega s obje strane dizale su se žrtvene are, kojima se
baze i tragovi još danas vide na njihovu originalnom! položaju (vidi
glavni plan-a), a na saunom pojasu isklesan je žiijeb u obliku slova
V na dvjema susjednim pločama, koje su za 3 do 4 cm izdignute
iznad razine pločnika. U istom pojasu na krajnjoj sačuvanoj ploči
prema nadbiskupskoj palači uklesano je ležište (forma) sa stopicaima
ovećeg slova S, koje je bilo lijevano u metalu, i jedna nevelika če­
tvrtasta udubina, koja je vjerojatno SuUŽuLa za usađivanje. Zaklju­
čujući po simještaju h r a m a , koji se dizao iznad SZ r u b a F o r u m a (oko
današnje crkve sv. Ilije), ovaj je pojas vodio preko F o r u m a na
Kapitali j .
Sa SI strane r u b F o r u m a čine dvije stepenice, a isto tako i sa
J I strane, dok sa JZ s t r a n e samo jedna, na koju smo naišli u otvorima
I. i III. Nema nikakvih tragova, po kojima bi se moglo zaključiti, da
su i s ove s t r a n e bile dvije stepenict. Vrlo je vjerojatno, da je F o r u m
s ove s t r a n e bio većim dijelom otvoren prema moru. Gdje su se
nalazile različne građevine, koje su u antici okruživale Forum, ne
može se još pouzdano utvrditi; samo za trijem (Poirticus) znamo na
temelju iskapanja 1928.—1931., da se je pružao uz SI r u b Foruma. 1 3
S te strane, u visinskoj razlici dviju graničnih stepenica (46 cm),
nalaze se sačuvani dijelovi njegova prvotnog pločnika i baze stu­
pova. Više tih istih baza, rađenih od bijelog vapnenca, s t r a g o v m a
ležišta kolona dijametra 0,64 m, nađeno je tu u blizini, a neke su
uzidane u temelje sv. Donata. Kojim građevinama pripada ostali
mnogobrojni materijal, uzidan u te temelje, zasada je t e š k o reći. 1 1
Od okolnih zgrada danas možemo, p r e m a podacima iz XVII. stoljeća,
sa sigurnošću zaključiti samo to, da se na položaju današnje crkve
sv. Ilije i palače n a z v a n e Dede Janković dizao hraim n a Kapitoliju,

'-- To vrijedi samo za pločnik Foruma, ali nikako za građevine oko njega.
Na pr. kapitel stupa na Trgu oslobođenja, koji potječe s Kapitolija, stavlja
Weigand (Di Stellung Dalmatiens in der Römischen Reichskunst, »Bulićev
zbornik« str. 80) u svršetak IV. decenija prije n. e. (premda ga Cecchelli u
svom »Catalogo d. cose d'arte e di anticlr'tta Žara«, str. 14 stavlja, u IV. ili
najranije III. stoljeće n. e., dovodeći ga neopravdano u vezu s nekim kapi-
telima Dioklecijanove palače). Drugi pak kapitel nad kolonom, koja leži na
svom originalnom mjestu na Forumu, isti Weigand stavlja u doba Flavijevaca
(sp. dj., str. 90); isp. i broj 5. ovog izvještaja, gdje se donosi reljef iz II.
stoljeća.
13
R. Valenti, sp. m.
14
Hauser je prvi pokušao, da sve sačuvane ulomke u temeljima sv. Do­
nata dovede u međusobnu vezu, upoređujući materijal, obradu, funkciju i
dimenzije (Hauser-Bulić, S. Donato, str. 5), a V. Brunelli (Storia di Žara, str.
132) držeći se istog kriterija pridaje sve te ostatke četirima različitim objektima.

207
kojega je ostatke vidio još V. Fonte. Kreljanović spominje, 15 da su
se tu dizale dvije kolone s korintskim kapitelima i arhitravom, a to
su one, od kojih je sastavljena ona, koja je poslije postavljena n a
Trgu oslobođenja, 10 Bianchi je zabilježio', da su nedaleko odatle, za
kopanja temelja zgrade župnog ureda, bili uočeni temelji jedne
velike zgrade. 1 7 Kopanjem otvora VII. u bivšoj ulici Cristo naišli
smo na h r p u naslaganog kamenja, čvrsto povezanog; nije isključeno,
da se ovi ostaci povezuju s onima, koje navodi Bianchi. Dalja iska­
panja unijet će više svijetla u ovo pitanje, a to možemo očekivati to
prije, što je teren ovdje vis,; od uličnog pločnika za 0,80 m i odatle
se u SZ p l a v c u postepeno neprestano diže. P r e m a podacima istog
autora leže ostaci jedne druge veće građevine pod raskršćem ulica
E. Kairdelja i Papuzzeri, a od njena zida vode četiri stepenice
prema F o r u m u .
Čitava forumska površina leži uglavnom u horizontalnoj ravni
s jedva osjetnim nagibom od srednjeg pojasa prema rubovima, 1 3
Teren ispod pločnika, kako su pokazala istraživanja na nekim mje­
stima, koja su ostala bez pločnika, bio je izlomljen: na mjestu otvora
II. pločnik je ležao neposredno na živcu kaimenu, dok se na drugim
mjestima opaža ispod razine pločnika naslaga zemlje. To će olakšati
istraživanje predrimske kulture na tim mjestima.
Kako se vidi iz glavnog plana, F o r u m je uglavnom sačuvao do
danas pločnik na većem dijelu svoje površine, a gotovo u svim son­
dama on se pruža dalje (Table I., II., III.). Ploče su po svoj prilici bile
skidane u ranom srednjem vijeku, jer su bile veoima zgodne za gra­
đevni materijali; vrlo je vjerojatno, da i one dvije ploče, položene
jedna na drugoj poviše stele u otvoru IV., potječu od fbrumskog
pločnika. 1 9
F o r u m i zgrade oko njega dijelili su sudbinu samoga grada.
Negdje u ranom srednjem vijeku doživjeli su temeljito rušenje.
Kada se to zbilo, do danas nije sa sigurnošću utvrđeno. Sigurno je,
da je na početku IX. stoljeća i zidanju sv. Donata prethodilo jedno
rušenje, a znamo pouzdano-, da ga Avari sa Slavenima ni jesu po­
rušili; možda su to bili Goti na početku V. stoljeća. 20 Ali na istom
mjestu, poviše antiknog Foruma, ostao je i dalje kroz stoljeća do
naših dana. najživlji centar grada, a pod.uzeta iskapanja približit će
ga opet njegovoj prvobitnoj funkciji.
15
Kreljanović, Memorie I, str. 196 i d.
1(5
J. Bersa, Guida star. art. di Žara, str. 91.
17
. . .»noi abb^amo veduto negli escavi f a t t i . . . le basi vastissime di co-
desto edificio, le quali si protendono per u« lungo tratio nella callicelLa che
separa la detta canonica dal seminario^ — Bianchi, Memorie di Žara, str. 6.
18
Bianchi. Antich'itä roni. e med. di Žara, str. 44.
19
Od srednjeg longitudinalnog pojasa, koji je najviši, pločnik se veoma
blago, gotovo neznatno, spušta prema krajevima, po svoj prilici radi otjecanja
vode. Poznato je, da je uz rubove Foruma išao odvodni kanal, kao na pr. u
Saloni, isp. E. Dyggve, sp. m.
20
Sr. V. Bruneili, Storia di Žara, str. 147.

208
 2. Nadgrobna stela

Stela, n a đ e n a u otvoru IV, (tabla IV.), leži upravo na pločniku

F o r u m a , položena na lijevi bok. Rađena je iz bijelog zrnastog
vapnenca (si. 2). Dimenzije: vis. 1,25 m, š;r. 0,66 m , deblj. 0,48 m.
Natpisno polje dimenzija 0,50X0,43 m plitko je uklesano; okvir
natpisa obične profilacije. Čitav spomenik daje izgled d a nije do­
vršen. Tekst natpisa sav je sačuvan, a sa suprotne s t r a n e uklesano je
u istoj visini drugo identično natpisno polje (dimenzija 0,49X0,42 m),
ali bez ikakvih tragova slova. Veličina slova p o r e d o v i m a počevši
odozgo u cm: 5,6; 4,5; 3,9; 5,6; IT 3,7, LDDD 4,5. Slova su isklesana
u lijepoj i pravilnoj kapitali iz prelaznog doba republike u carstvo;
vrlo dobro su uščuvana; iigatura VR u četvrtoj brazdi. Po sredini
natpisnog polja, u uzdužnom pravcu stele, izduben je jedan otvor
(3,9X13,3 cm) za spajanje blokova kod zidanja, koji neznatno krnji
tekst. Ovaj glasi:

L TETTIO
EPIDIANO ANN
VII L TE/TIVS SPER
CHES PATER VI VR
IVL VIVOS POSV
IT L D D D

to jest: L(ucio) Tettio Epidiano ann(orum) VII L(ucius Te(t)tius Sper-

ches pater sex vir lul(ialis) vivos posuit. L(ocus) d(atus) d(ecreto)
d(ecurionum).
U prijevodu: Sedmogodišnjem Luoiju Tettiju Epidijamu postavio
je za života (se. ovaj spoimenik) otac Lucius Tettius Sperches, sevir
Iulialis. Mjesto (za podizanje spomenika) dodijeljeno odlukom d e -
kurionä.
Naziv VI VIR IVL. susreće s e ovdje prvi pust kod nas, a nijesmo
naišli na sličan slučaj ni drugdje. 1 Zbog toga je ortežano< i njegovo
interpretiranje t o više, što n e k a pitanja s ovim u vezi do- danas nijesu
riješena. Mi ćemo stoga ovdje iznijeti, kako< se sve može i n t e r p r e ­
tirati i n a v e s t i ono, što n a m se čini k a o najvjerojatnije.
Poznato je, d a adoptivni otac Oktavijanov Julije Cezar, iako
nije sam tražio da m u se iskazuju božanske počasti, po uzoru na
orijentalne helenističke m o n a r h e , nije ih n,i odbijao. Poslije bitke
kod Farsada bio m u je u Rimu posvećen kip s nasilorvoim poJuboga,
a poslije bitke kod M u n d e još jedan u Kvirinovu hraimu kao nepo­
bjedivom bogu, (Deo Invicto — deep dvixtfrq) ). 2 Neposrednoi prije
njegova ubistva 44. god. senat j e donio odluku, da se posveti jedan
1
Teško je uzeti, da baš ovaj slučaj predstavlja , ali
izraz VI VIR IVL. nijesam našao ni u jednom epigrafičkom priručniku ni
u indeksima CIL, niti u najpoznatijim leksikonima. Ono IVL. mogli bismo
čitati I u 1 i u s, I u 1 i a n u s (isp. L u p e r c i I u 1 i a n i), ali bit će ispravnija
analogija s A u g u s t a l i s , F l a v i a l i s , T i t i a l i s , N e r v i a l i s , (CIL III,
1768, 21836), prema kojima čitamo I u l i a l i s .
Dion Cass. XLIII, 14 i 45.
14 Ljetopis I!
209
h r a m n j e m u i Clementiae Caesaris, a njegov sudrug u konzulatu
Antonije bio je flamen toga kulta 3 i imagister novouvedenog kolegija
Luperci Julian*. 4 Nepune dvije godine poslije ožujskih čda bio je
ubrojen m e đ u božanstva, 5 a 29. god. prije n. e. posvetio je Oktavijan

SI. 2. — Nadgrobna stela.

n a F o r u m u hram Divo IulioS' Time j e ovaj kult ozakonjen u Rimu

i ubrzo se (proširio ,i po provincijama. 7 Posve je razumljivo,, da Iader,
3
4
Cic. Phil. II, 43.
5
Daremberg-Saglio, Diction. Ill, 1400.
6
Suet. Caes. 88.
Dion Cass. XLVII, 18; o Augustovim reformama na polju religije i o
uvođenju kulta Divus Iulius isp. R. Pettazzoni, La religione, u zborniku »Au­
gustus«,
7
Rim 1938., str. 224.
Kult Cezarov podržavao se isprva u Rimu i u tim kolegijima učestvo­
vali su samo odličnici, a kad se pojavio malo zatim i u provincijama, u
spomenutim kolegijima sretamo već i niže slojeve. Isp. Daremb. Saglio, Diet.
III/II, 1400.

210
koji je zajedno s ostalim Liburniima bio uz Cezara u sukobu s P o m ­
pe j em i za koje se om zauzeo., da im se vrati od D aim at a oteta. P r o -
mona, 8 nije imao< razloga da ne prihvati ovu religijsku inovaciju i
da uvede štovanje Cezarove božanske osobe. Mi s m a t r a m o , da se
bez sumnje onaj VI VIR IVL. iz našeg natpisa odnosi n a taj kult.
Poteškoća je kod ovakvog interpretiranja u tome, što do danas
nije poznato., da je već tada, u vrijeme kada datiramo ovu steku,
postojao u kolonijama ordo seviralium, koji bi imao dužnost da
njeguje taj kult. Ipak n e možemo ovaj naslov dovoditi u vezu ni s
imenom Seviri Augustales ni sa štovanjem gentis Iuliae.
Ovaj posljednji kult, kako. svjedoči. Tacit, uveo je tek Tiberije
p r e k o kolegija Sodales Augustales.9 AH$ i samo pitanje kolegija
Augustales i njihova odnosa prema Seviri Augustales nije potpuno
riješeno. Najvjerojatnije je mišljenje onih, koji smatraju, da za ži­
vota Augustova nije bilo razlike između koHegija Augustales i Seviri
Augustales s obzirom n a kult Augustove osobe, ali za njegovih n a ­
sljednika Augustales se brinu za kult gentis Iuliae, a seviri za kult
carske osobe. 10 Kad bismo, uzeli, da se u našem natpisu nadü ° kultu
gentis Iuliae, onda bi to tumačenje bilo u suprotnosti s usvojenim
mišljenjem, da su samo. Augustales imali učešća u njemu, a ne i
ordo seviraliuvn. Naslov sa ove stele n e možemo dovoditi s tim
kultom u vezu to više, što se on javlja tek za Tiberija, a tada već i
u Iaderu nailazimo n a kolegije Augustales.11
Ono VI VIR. IVL. ne možemo tumačiti ni kao ekvivalent za VI
VIR AVG., jer se štovanje Augustove osobe javlja tek poslije 27.
god. prije n. e., kad je Oktavi jamu senatskom odlukom dodijeljen
naslov Augusta ( Slgaatoc,). Ovo štovanje vrši se uvijek uz taj
naslov, koji je Oktavi jamu pribavio iskazivanje božanskih počasti
(naročito n a Istoku) i u p r a v o zbog toga naslova.
P r e m a tome ovaj natpis moramo stavljati svakako 27. godina
prije n. e., jer poslije ove gotdine nikako se n e bi mogao pojaviti
naslov VI VIR IVL. Ovakvo datiranje stele potpuno, j e u skladu s
njenim epigrafičkini karakteristikama, a tome pridonosi i arhaični
oblik VIVOS mjesto vivus, koji je veoma čest u doba prijelaza r e ­
publike u carstvo.
Ovakva interpretacija naše stele i njeno vremensko d e t e r m i n i ­
ranje može naim poslužiti kao pouzdan oslonac p r i određivanju
vremena, k a d a je osnovana rimska kolonija u Iaderu. O v r e m e n u , u
8
50. g. prije n. e.; Apian Illyr. 12 Isp. Brunelli, Storia, str. 86.
9
Tac. Ann. I 54; ibid. III, 64: »Ideo Augustales adiectos, quia propriam
eius domus (se. Iuliae) sacerdotium esset.« Hist. II, 95.
10
U natpisima nailazimo na Augustalis i posebno na VI vir AugustaMs,
a katkada zajedno: sevir et Augustalis. Augustales su vršili tu čast do smrti,
a seviri su se birali na jednu godinu. Isp. Daremb. Saglio, Diet, i Pauty-
Wissowa, Real. Enc., s. v. Augustalis.
11
O Augustovu kultu u Iaderu isp. Führer durch das ■ k. k. Statsmuseum
in S. Donate in Žara, Beč 1912., str. 10 i Hauser-Bulić, S. Donate, str. 22.

14*
211
koje je izvršena dedukcija Coloniae Iadestinorum,12 dosta se pisalo
i mimogred spominjalo, ali su mišljenja bila podijeljena, pa i oni,
koji su bili najbliži istini, nijesu imali sgur'nih dokaza da svoja
nagađanja prikažu uvjerljivo. Do otkrića ove stele jedim izvor, koji
j e mogao donekle pridonijeti rješenju ovoga pitanja, bila su dva
natpisa iz antiknog Iadera, koja su se prvotno nalazila uz gradska
vrata. J e d a n od njih, koji se čuva u Arheološkom muzeju u Zadru,
glasi ovako: 1 3
IMP. CAES DIVI F
AVGVSTVS PARENS
COLONIAE MVRVM TVRRIS
DEDIT

Drugi sličan natpis s identičnim p r v i m dijelom teksta, koji također

spominje podizanje zidova i kula, čuva se u Veironi. 14 U ovim dakle
natpisima izričito se navodi, da« je A u g u s t parens coloniae, po čemu
su gotovo svi smatrali, da je Iader bio Colonia Augustea 1¾ Augusta,
pozivajući se na onaj parens. 1 5 Već se, doduše, Lucius domišljao,
d a je Iader bio rimska kolonija prije Augusta:, ali on je ono parens
coloniae tumačio' tako, da je tobože A u g u s t obnovio) koloniju. 1 6 I
Brunellii se koleba u tom pitanju i dopušta, da bi se ono parens moglo
tumačiti n e kao osnivač, već kao pokrovitelj, zaštitnik kolonije, i to
analogijom prema naslovu pater patriae.17 Najbliži je bio< istini A. L.
F r o t h i n g h a m , koji je ujedno ,[ p r v i pledirao za ranije datiranje
osnutka kolonije u laderu, jer je d o b r o primjeitio, da u natpisu uz
August ovo ime n e m a naznake ni; t r i b u n s k e n i konzulske vlasti, zbog
čega je ranije datirao sam natpis i osnivanje kolonije. 18 Kako se
vidi, svi su uglavnom kod interpretiranja' tih dvaju natpisa bacili
težište njihova sadržaja n a ono parens coloniae, p r e m d a to nije bila
s v r h a tih natpisa, niti su oni zato bili postavljeni, već je posve jasno,
d a se ovim natpisima (koji su vjerojatno buli podignuti uz svaka
gradska vrata) htjelo u pirvom r e d u naglasiti, da. je August d a o
sagraditi fotrtifikacijski sistem grada. Ove spomen-ploče su sigurno
postavljene, pošto su već bile gotove zidine i kule, pa, su stoga one
mjerodavne prvenstveno kao- teirmtinus ante quern za određivanje
v r e m e n a , u koje su ti radovi dovršeni, a n e , k a d je osnovana kolonija.
Ova naša nedavno n a đ e n a stala p o t p u n o i konačno rješava to
pitanje. Iz nje vidimo, da je Iader već i m a o municipalnu samoupravu,
k a d je ona postavljena, jer se u njoj spominje ordo decurionum.
12
Za taj naziv isp. Notizie d. soavi, 1907,, str. 698: »Colonia Iadestinorum
ex Provintia Hillyrico«.
13
14
Br. muz. inv. 1025.
CIL III 2907.
15
16
De Regno Dalm. et Croat., Amstelodarni 1666., I, str. 32.
Isp. Bianchi, Memorie di Žara, str. 5; G. Novak, Topografija i etno­
grafija rimske provincije Dalmacije, Suplem. Bull. Dalm. XXXVIII, 1915.,
str. 10,
17
18
Starca di Žara, str. 89.
Roman cities in Northern Italy a n d Dalmatia, London 1910., str. 296.

212
P r e m a toime grad je bio podignut u red kolonije prije 27. godine,,
kad Oktavijan još mije bio dobio naslov Augusta. Zbog toga Iader
nikako ne može imati a t r i b u t Colonia Augusta, nego Colonia Iulia
Iader, kao što su vrlo vjerojatno' bile kolonije luliae sve one, koje su
osnovane od t r i u m v i r ä prije 27. godine. 19 Ako ipak u spomenutim
natpisima stoji, da je August parens coloniae, to je potpuno r a ­
zumljivo, j e r su ti natpisi podignuti poslije nego što je August dobio
ovaj naslov. Toj pojavi se n e treba čuditi to više, što je smetamo i
kod klasičnih pisaca. 20

Ipak n a osnovu ovog nalaza ne možemo sa sigurnošću uže

datirati osnivanje kolonije u Iaderu. Akademik Novak stavlja osni­
vanje kolonije u Saloni u vremenski razmak od 34. d o početka 33.
godine prije n. e. Mislimo-, da je rimska kolonizatorska djelatnost n a
našoj obali bila planska akcija., pa d a je prema' t o m e i osnivanje
kolonije u I a d e r u biloi i vremenski vezano uz t u akciju.

Malo- je čudan historijat ove stele, koji se može rekonstruirati

po njezinu izgledu. Već simo naveli, da: je ona ostala n e d o v r š e n a i
d a je sa s u p r o t n e strane isklesano još j e d n o natpisno polje bez t r a ­
gova inskripeije. P o tome zaključujemo., koliko je ovaj spomenik i
bio postavljen sa teksitom, koji je do n a s dopro, da je ubrzo sam
dedikant osjetio potrebu d a mijenja tekst i zato dao izraditi na
suprotnoj strani novo natpisno polje identičnih dimenzija k a o i kod
prvog natpisa. Ta istovetnost površine u oba natpisna polja govori
za to, da promijene u tekstu i u rasporedu linija u novom p r e d v i ­
đenom tekstu n i jesu mogle biti velike, š t o ga je navelo da mijenja
tekst i što j e htio izmijeniti u njemu, teško se domisliti. Novi t e k s t
ipak nije uklesan, već je čitav blok upotrebljen kao građevni m a t e ­
rijal, a to se lako može zaključiti po pravilnoj udubini, urezanoj
posred natpisa, a ta je udubina služila za spajanje blokova kod
zidanja. Kako se vidi, spomenik je bio uzidan u jednu od r i m s k i h
građevina, koje su po osnutku kolonije .podignute oko F o r u m a , a
kasnije opet u r a n o m srednjem vijeku doživio je još jednom istu
sudbinu.
Dedikant je tek od nedavna rimski građanin, kako se vidi iz
nadimka (cognomen) Sperches, koja ukazuje na grčko porijeklo'; si­
g u r n o je bio libertus nekoga iz familije Tettius. Taj gentilicium često
se sreta u natpisima s Apeninskog poluotoka i kod klasičnih pisaca,
a neki Tettii bili su veoma ugledni. 2 1 Poznato je, d a su liiberti rado
nastojali da postanu članovi ordo seviralium, koji je p o časti između
ordo decurionum i plehsa. To je bila najveća čast, koju su mogli
posfr'ći, pa se liberti ponaj češće susreću u provincijama kao članovi
toga vijeća. Sin Sperchesov nosio je n a d i m a k Epidianus, izveden ođ
19
Isp. o tome: G, Novak, Iseiska i rimska Salona, posebrr otisak iz 270.
knjige20 Rada Jugosl. akad. znanosti i umjetnosti, Zagreb 1948. sir. 16.
Isp. G. Novak, sp. d., str. 17 i 18.
21
Pauly-W;iss. Real.-Enc, s. v. Tettius.

213
gentiliciuma Epidius, Epidia, koji je također dosita čest, a javlja se
i u Iaderu.22

3. Ulomak stele

Nedaleko od mjesta nalaza naprijed .spomenute stele i sonde IV.

n a đ e n je nedavno ulomak druge jedne stele u rusevnoim materijalu

■ ■ ■ ■ ■ i . . . . i . . . . i . . . . i . . . . i

SI. 3. — Ulomak stele.

obližnjih kuća. Rađen je od sivog domaćeg vapnenca, predstavlja

gornji lijevi ugao spomenika, a od t e k s t a mogu se r e k o n s t r u i r a t i
samo p r v e dvije linije (si. 3). Debljina stele iznosila je 0,17 m, visina
sačuvanog dijela 0,20 m, a šilrina 0,16 im. N e m a natpisnog polja ni
tragova ornamenta. U prvoj su liniji sačuvana slova: M • TET, a u
d r u g o j ONESI, p r e m a čemu se m o ž e čitati:

M ■ TET(TIVS) ili TET(TIO)

ONESI(MVS) ili ONESI(MO)
Zanimljiva j e identičnoist gentiliciuma s onim u p r e t h o d n o m
natpisu, podudarnost u n a d i m k u (cognomen) grčkog porijekla, a isto
tako i blizina nalazišta. S obzirom n a epigrafičke osobine ovaj nalaz
t r e b a datirati kasnije od prethodnoga.

4. Porta Media

U vezi s topografijoim antiknog Iadera i poduzetim radovima

stoji i mala, neugledna, ali v r l o značajna stela, n a đ e n a nedavno u
?2
EPIDIA T. F. PAVLLINA u temeljima II pilastra S. Donata u Zadru;
isp. Bianchi, Antichitä romane e med. di Žara, str. 8.

214
donjem dijelu zida k u ć e nasuprot lijevom, perknetralnoim zidu rano*-
srednjevjekovne erkviice sv. Lovre u Zadru. Rađena je od domaćega
mrkog v a p n e n c a dimenzija: vis. 0,48 m, šir. 0,20 m, deb. 0,13 m ;
površina natpismog polja: šir.. 0,14 m, vis. 0,20 m. Visina slova po
linijama počevši odozgo u em: 2,2; 1,6; 1,3; 1,5; 1,4 i 1,4. Obrada
spomenika i profilacija okvira natpisnog poilja veoima je jednostavna.
Neznatno je oštećen u gornjem desnom uglu. (Tabla V.) Sadržava
natpis ovoga sadržaja:
/ EYMETILENO
CONSORTI
VICANI VICI II
PORTA MEDIA
BENEMERITO
DE-SE

U prijevodu: Stanovnici drugog vicusa (u predjelu) Porta Media

(srednjih vrata) svom zaslužnom sudrugu (•) Eumetilenu (t. j . po-
staviše).
Izraz vicanus označuje stanovnika vicusa, koji se u natpisu
spominje. 1 Ovdje s e sigurno r a d i o vicus urbanus t. j . o jednoj
gradskoj četvrti antiknog Iadera. P r e m a t o m e i m a isto značenje kao
i naziv insula,2 a kako- s e vidi., na isti se način i označuje brojevima
(vici numeris distincti).3 Samo označivanje brojevima vicusa nije
dovoljno' za njihovu točnu ubrikaciju, r a d i toga se često navodi i
predjel (regio), u kojem se nalazi, naročito ako- vicus n e nosi neki
poseban naziv po svom svetištu ili kojem d r u g o m spomeniku u
njemu. Vrlo- je čest način pobližeg označivanja vicusa, po gradskim
vratima, uz koja s e prostire, kao! što je u našem slučaju: vicus II
Porta Media..* Iz natpisa se sa sigurnošću može utvrditi, da su u
blizini navedenih v r a t a bila najmanje dva vicusa, a to čini jednu
neveliku regio.
Pita se, n a koja se gradska vrata u antici proteže naziv P o r t a
Media? Dosada znamo' pouzdano za jedna, m o n u m e n t a l n a v r a t a , kroz
1
Z a v i c a n i v i c i isp. na pr. u Rimu: v i c a n i v i c i A v e n t i n i
Dessau Inscript. lat. selectus II/I; v i c a n i v i c i P a c i s (u Metzu), Dessau
II/I, 236, br. 4818.
2
O podjeli v i c u s a i njihovu postepenom vezivanju s pojmom i n s u l a
isp. A. Grenier u Daremberg-Saglio, Dictionnaire d. ant. gr. et rom. V, 862.
V i c u s se organizuje prvenstveno na bazi zajedničkog kulta, i taj religiozni
njihov karakter nastojao je August svojim reformama opet oživjeti, pridru-
živšd kultu L a r e s C o m p i t a l e s i onaj L a r e s A u g u s t a l e s .
3
Više primjera Dessau, Inscr. lat. selectae II/I, 222; u Forschungen in
Salona II, str. 103, br. 248 identično numeriranje insule: ///SIGIO CORARIO
DE (INSV)LA PRIMA P ( R I D I E . . . etc. Možda ono P iza i n s u l a p r i m a
mjesto p r i d i e treba čitati P(ORTA na temelju brojnih analogija, od kojih
neke niže navodimo. Ti c o r a r i i nalazili su se istočno od gradskih vrata
Salone, zvanih »Porta Caesarea«. Isp. Vjesnik AHD 1922. 5 i T. I.
4
Isp. više naziva vicusa po gradskim vratima u Rimu: v i c u s p o r t a e
C o l l i n a e (Dessau, Inscr. lat. sel. III/II, 646, br. 6318); v i c u s p o r t a e
R u d u s c u l a n a e (c. m. br. 6077); v i c u s p o r t a N a e v i a (c. m. br. 6073
i t. d.) s nazivom vrata u nom. kao kod nas P o r t a M e d i a .

215
koja; se ulazilo u grad s kopnene strane, kojima se ostaci vide na
današnjem Trgu oslobođenja. 5 D r u g a su se nalazila kod kasnijih
Morskih vrata, 6 a treća kod srednjovjekovne Pusterle u Varoši. 7
Atribut Media ukazuje na, to>, d a su na toj strani gradiških zidina bila
troja v r a t a . Uzevši u r a č u n činjenicu, da je Zadar s t r i strane
opkoljen m o r e m i da s tih strana nije trebalo o t v a r a t i tolika vrata,
p a oslanjajući se n a raspored longitudinalnih komunikacija p a r a ­
lelnih uz Cairdo Max., koji se počinjao kod. navedenih monumentalnih
vrata n a današnjem Trgu oslobođenja, možemo' uzeti:, da su na tom
J-I dijelu zidina sa s t r a n e spomenutih v r a t a stajala još po- jedna
virata,, koja, su vodila na Cairdines Minores, P r e m a toime držimo, da
pod onim Porta Media treba razumijevati glavna ulazna v r a t a u
grad n a T r g u oslobođenja). J e d n a od pobočnih v r a t a nailazila su se
vjerojatno kod kasnijih Kopnenih v r a t a . 8 Ovo mišljenje potkrepljuje
i mjesto nalaza stele. Dva n a v e d e n a vicusa prostirala su se dakle s
obje strane Cairdo Max. u blizini glavnih, vrata.
O samoim Eumetilenu, kome je p o d i g n u t ovaj skromni spomenik,
natpis n a m ništa ne govori. Ime m u je nesumnjivo; grčkog porijekla, 9
a praenomen se ne može čitati, jer je n a toim imjestu k a m e n oštećen.
Vidi se satmo donji dio jedne u s p r a v n e haste. Pomanjkanje gentili-
ciuma ukazuje na tot, da nije uživaoi građansko pravo.
Riječ consors, koja obično u natpisima ima značenje bračnog
druga, ovdje je upotrebljena u značenju drug, sudrug, a to nije r i ­
jedak slučaj. 10
Natpis n a m također ništa n e govori, zbog čega je Eumetilenus
zaslužio zahvalnost svojih sugrađana. Si(gurno> to' nije moglo biti neko
javno đobrotvoirno djelo, koje se postiže k a k v i m novčanim prinosom.,
već vjerojatnije djelo, u kojemu se on istakao ličnom požrtvovnošću
u korist svojih susjeda.
5
Ostaci tih vrata (slavoluka) vide se još danas. V. o tome: G. Bersa,
Ausgrabungen auf Campo Colonna in Žara u Jahrb. für Altertumskunde IV,
1910., str. 194, gdje je donijet i tlocrt.
8
Ako antikna spolia, uzidana s unutrašnje strane Morskih vrata, i ne
potječu od nekih vrata, nema sumnje, da su na tom mjestu u antici bila vrata,
koja su vodila u grad iz luke u pravcu Decumanus preko tržnice, koja se tu
prostirala (CIL, III 2922), na Forum. Isp. Brunelli, Storia di Žara, 126.
7
Ovdje, kod srednjevj. crkve sv. Nediljice, nađen je natpis, koji govori
o podizanju zidina i kula od cara Augusta, a tu su se nalazila i vrata, nad
kojima je stajao natpis, kasnija srednjevj ekovna Pusterla. Identične veze
antiknih vrata s onim kasnijima, srednjevj ekovnima, sretaju se i kod
ostalih gradskih vrata: na pr. porta Beccaria, blizu kojih su nađeni ostaci sla­
voluka (isp. Bianchi, Antichitä roni. e med. di Žara, str. 46). Više o fortifika­
cijama Zadra u antici, kod V. Brunellija, Opere fortificatorie u »Rivista Dalm.
III, sv. 5 (1904.), str. 215 i d.; o srednjevjekovniim utvrdama isp. A. Benvenuti,
Žara nella einta delle sue fortificazioni, Milano 1940.
8
U srednjem vijeku »Porta ferrea«; isp. Cod. Dipl. IV, 338 u dokumentu
iz god. 1243.: »Actum est hoc iuxta portam ferream civitatis Jadre«, isp. i V.
Brunelli, Opere fortificatorie u »Riv. Dalm.« Ill, sv. 5., str. 236.
9
Isp. imena E&fitfvris m. i Efift^Tig, iSog f. u G. E. Benseler, Wörterbuch
d. Griechischen Eigennamen I, ss." vv.; i s p i j a š Du Cange, Glossariurn III, str.
334 i D. Pape, Griech. Eigennamen, str. 1080.
10
Isp, E. Ruggiero, Dizionario epigr. di ant. romane, s. v. consors.

216
 5. Ulomak jnza s amorima i enkarpom

Ovaj nalaz potječe, kako je Sipomeouito, iz sonde IV. Nađen je

s izvanjske s t r a n e zida s antiknim spolijama u temeljima. Rađen je
od bijelog vapnenca. N a đ e n i ulomci sačinjavaju desni kraj većeg r e ­
ljefa, vis. 1,18 m (od toga 0, 15 m otpada n a donji koirniž, 0,11 n a
gornji), a dužina sačuvanog dijela iznosi 2,08 m. Prikazuje (Tabla VI.
i si. 4.) dva amora, koji nose enkarp, sastavljen od lovorova lišća, s
v r p c a m a koje lepršaju. Lijevi amor dosta je dobro sačuvan, s ispru­
ženom r u k o m i krilom na lijevoj strani, dok je od desnoga sačuvana
samo vrlo oštećena glava i tragovi krila. Već p r e m a omjeru visine i
sačuvane dužine vidi se, da je reljef morao biti puno duži. Desni
amor je sigurno lijevom rukom nosio jedan drugi e n k a r p s ove strane.
Reljef je dosta; plitak; tehnička: izrada i kompozicija odaju djelo
rustične izrade. To se opaža i po detaljima: siromašan enkarp, n e p r i ­
rodno n a t e g n u t ; n e r a z m j e r u proporcijama, n a pr. desnog bedra' li­
jevog amora, tvrdoća i nerazmjer desne r u k e lijevoga amora, koju je
prebaaiiO' p r e k o enkairpa i t. d., kaoi i uopće nedoitjeranost bilo
plastike, biloi reljefnog polja. Ovo bi posljednje mogla opravdati
öiinjeinica, što je reljef vrlo vjerojatno 1 resio gornji dio n e k e kon­
strukcije.
Motiv amora s enkarpoim veoima je čest dekorativni e l e m e n a t u
arhitekturi, koji je heilenističkiim utjecajima dopro u rimsku klasičnu
umjetnost. Naš spomenik r a đ e n je sigurno po jednom takvom uzorku,
a to se vidi i po kosi (com?) lijevog arnoira. S obzirom na sve to d r ­
žimo, da ga. treba datirati u II. stoljeće n. e.

6. Ulomak korniža

F r a g m e n t i m a a r h i t e k t u r e , koji su uzidani u temelje kasnije

građevine u IV. otvoru, treba, pribrojiti još d v a nalaza: ulomak kor­
niža iz otvora V. i ostatke friza iz otvora IV, jer je vrlo vjerojatno,
da su p r i p a d a l i istoj konstrukciji, i po svojoj se tehnici mogu datirati
' u isto. vrijeme.
Spomenuti korniž (Tabla VII.) predstavlja mali ulomak (duž.
0,35 m, vis. 0,25 m) jednog timpanona s prozora ili niše, a to se može
zaključiti po kosini sačuvane konsolice. Na izvanjskoj površini k o n -
solice nalazi se običan motiv akantova lista, a oko nje teče niz ovula;
s lijeve strane u lakuni između konsolica sačuvana je četverolisnata
rozeta.
Ulomak je izrađen od bijelog zrnastog vapnenca. Svojim dimen­
zijama, t e h n i k o m i ornaimentaeijoan podsjeća n a n e k e komade, koji
su već r a n i j e nađeni na Forumu, a sada su u muzejskom lapidariju.

7. Zid s antiknim spolijama u temeljima

Proširivanjem sonde IV. blizu kolone na Zelenom trgu (Tabla

VIII), n a đ e n je, kako je spomenuto, zid s temeljima sastavljenim od

217
 «P^-l

i lit." '
1 IS" T
.rt:

;
'-•%* ' \ ffl/ffAArft
1
, /"
-V

■11=
mi'/?''
«i
11-
' ■ * > \

II r^S^
i/
#:7
5 -A ff$ -

,,y>;
\ .<-,,- V ; ;3

t\\- ?!
v i l i 1 «.i

Sl. 4. — Ulomak friza s amorima i enkarpom.

218
ulomaka antikne a r h i t e k t u r e (si. 5). U temelje su uzidana dva kor-
niža, od kojih je jedan masivan s motivom ovula i dentikula, a drugi
je manji s linearnom profilacijom; oba su od bijelog vapnenca, a
uzidana su u J Z k r a k zida. Ovdje je uklopljeno još nekoliko manjih
ulomaka, a u SZ k r a k u zida leži transverzalno oveći ulomak stupa
od m r a m o r a cipollina, dijam. 0,40 m. Temelji leže upravo n a pločniku
F o r u m a , visina im dosiže do 0,58 m, a visina sačuvanih dijelova zida
1,50 m. J Z k r a k zida dug je 3,12 m i sigurno se završuje nasuprot
steli, s kojom ograničuje otvor širine 2,80 m. Stela je vjerojatno bila
upotrebljena (po drugi put) kao temeljni ugaoni blok zida, koji se
nastavljao u liniji prednjega u pravcu JI-SZ, ali tragovi nastavka
toga zida nijesu nađeni, je;r je s te s t r a n e otkopana samo mala p o ­
vršina. Na zapadnoj strani zid se lomi pod pravim uglom u pravcu
ogradnog zida nadbiskupskog vrta. Otkopan je u dužini od 1,68 m, a
zasada se n e može dalje slijediti, jer j e na tom mjestu jedini prolaz
preko trga.
Ovaj nalaz sa spoilijama iz antike u temeljima, koji leže upravo
n a forumskom pločniku, predstavlja u malom omjeru analogiju s
istoim pojavom kod sv. Donata, ali bi bolo još prerano^ dovoditi ga
hronološki u vezu s njime. Zidovi ove građevine, koji s u građeni od
prilično pravilnih blokova, pravilno poiređanih i s pravilnim brido­
vima, većicnoim t a k o đ e r od antiknog miaterijaila, ukazuju n a donekle
savršeniju tehniku. Pogotovu se još n e može oidrediti funkcija ove
građevine, pa zato treba dovršiti započeta iskapanja. S v a k a k o n e će
biti bez značenja činjenica, da su s izvanjiske s t r a n e tih zidova, u
visini temelja, nađeni ostaci grobova.

SI. 5. — Zid s antiknim spolijama.

219
 Ali bez obzira na sve to javlja se još jedno pitanje: u kakvoj je-
naime vezi ova građevina s rimskim stupom, koji, kako je nedavno
konačno utvrđeno-, 1 stoji n a svom originalnom mjestu i postamentu.
Ovaj je stup, kako se čini, ležao između p e r i m e t r a l n i h zidova te gra­
đevine. Vjerujemo, da će dalja iskapanja dati na ova pitanja određen
odgovor.

8. Ostaci zidova u nadbiskupskom vrtu

Veoma su zanimljiv nalaz ostaci dvaju zidova, otkopani u otvoru

VII. u nadbiskupskom vrtu. Donji z'd pruža se pravcu S I - J Z
u dužini od 4,50 m, a 0,50 m n a d r a z i n o m forumskog pločnika.
Kako se vidi i na slici, donji dio toga- zida, visine 0,45 m, jesu temelji,
a gornji, visine 0,30 m, završuju se pravilno u liniji i čini m a l u k r e -
pidomu s čvrsto nabiitom površinom. Sam je zid r a đ e n od maloga,
nepravilnoga kamenja, povezanog čvrstini rnalterotm. Sa SI s t r a n e
je, n a žalost, prekinut za gradnje skloništa, a sa J Z pruža, se dalje
ispod ograđnoga zida vrta, ali zasada, dok se n e ukloni otkop, nije
ga moguće dalje slijediti.
Drugi zid, koji se pruža poviše prvoga u suprotnom pravcu
(SZ-JI), nije s njim u vezi n i funkcionalno n i p o tehnici. Sačuvan je
u dužini od 2,90 m, visini 0,70 m, a dobar dio- m u je upropašten istom
prilikom kao i prvi. P r i kraju toga zida n a J Z s t r a n i vidi se ostatak
blago naglašene lezene. To1 j e sve, šta se o toime može zasada reći.
Nije isključeno., da će se nastavak konstrukcije, kojoj taj zid pripada,
naći sa suprotne s t r a n e skloništa i u produženju njegove linije u
SZ pravcu. U tom slučaju moći će se po. svoj prilici rekonstruirati
i n a c r t tla. Što. se tiče njene namjene, već po priisutstvu lezene može
se zaključiti, da se radi o. (ranoisrednjovjekovno'j?) crkvici.

9. Grobovi

Proširivanjem sonde IV. uz r i m s k i s t u p , naokolo spomenute

stele, naišlo se n a obilje ljudskih kostiju, a n a čitave grobove na
mjestima 1 a, b, c. (v. plan). Grob a pružio se uza zid, koji se naslanja
na zid opisan pod br. 7. ovoga izvještaja u p r a v c u J Z - S I . Pokriven
je pločama od mrkog vapnenca. Dužina je groba 1,79 m, širina 0, 34
m, visina n a d pločnikom F o r u m a 0,48 m. Kosti su slabo, očuvane i
djelomično razbacane. Nikakvih se priloga nije našlo, Grob b
naslonio se uz temeljne zidove kuće prema r i m s k o m stupu; orijenta­
cija J I - S Z , glava n a SZ strani; duž. 1,82 m, sir. 0,35 ni, visina n a d
forumskim pločnikom 0,54 m. Pokriven je t a k o đ e r pločama, koje se
s J Z strane naslanjaju na spomenuti zid, a sa suprotne leže u obliku
strehe na samom d n u groba, bez podnica i obložnica, bez priloga.
Kosti su bolje sačuvane, ali n e p o t p u n e i r a z m a k n u t e (donji dio h r p t e -
1
Isp. o tome članak S. Gunjače u »Slobodnoj Dolmaciii«. br. 467. od
4. VIII. 1946.

220
nice doseže do visine ispod koljena). Treći grob je samo djelomično
pokriven pločama, koje leže na samom kosturu, bez obložnica, pod­
nica i priloga, s kostima r a z m a k n u t i m i nepotpunim. Orijentaoija i
visina n a d pločnikom kao kod b. Drugih se čitavih grobova nije
našlo, ali bez s u m n j e ih je bdio, što se može zaključiti poi komadima
ploča-pokloipnica, koji su nađeni u donjim slojevima n a t o m mjestu,
a i po obilju kostiju.
Grobovi dakle, sami za sebe, zbog nestašice priloga i određenih
k o n s t r u k t i v n i h osobina, n e omogućuju, da se odrede hronološki
točno, to više, što m o ž e m o uzeti, da s u bili (razmaknuti (vjerojatno
pri gradnji obližnjih kuća). Ali sama činjenica, da se nalaze u nepo­
srednoj bliziini spomenutog zida s antiknim uiloimcima u temeljima,
goitovoi u visini tih temelj a, daje n a m opravdan razlog d a ih dovodimo
u vezu sa građevinom, kojoj ostatke predstavlja taj zid. Možda će i
to pridonijeti k o n a č n o m određivanju funkcije same konstrukcije, kad
s e čitava otkopa.

10. Cisterna na Zelenom trgu

Uz g r a n i č n u stepenicu Fotruma s J Z s t r a n e u otvoru I. pruža se

presvođeni t u n e l sa svodom od opeka, flankiran dvjema zidovima,
od kojih je SI debljine 1,46 m, a JZ je ostao neotkopan. Otkriven je
u dužini od 6,40 m ; raspon svoda iznosi 2,50 m. N a tjemenu svoda
nalazi se četvrtast otvor, a poviše njega k a m e n i poklopac dimenzije
1,6X1,6 ni s u r e z a n i m otvorom za dizanje ploče (Tabla IX.). Dno
ovog hodnika nasuto je pijeskom, što je služio kao filtar za vodu,
koja se s okolnih kuća slivala i otjecala u veliki reservoir pod Ze­
lenim trgom. Cisterna, nazvana imenom sv. L u k e (kao i trg) po
crkvici, koja se je nedaleko odatle dizala, 1 s a g r a đ e n a je za općeg
utvrđivanja Z a d r a u XVI. stoljeću pred turskom opasnošću, p r e m a
n a c r t i m a Gian-Girolama da s. Michiel u razdoblju od god. 1555.
do 1564.2

Mate Suić

1
Isp. Bianchi, Žara crist. I, str. 455; Antichitä str. 46.
2
L. Benevenia, A proposito, u Annuario Dalm. V, 1890. str. 168.

221
 C) URBANISTIČKI ZNAČAJ ISKAPANJA FORUMA
Kako je već u uvodu istaknuto, istraživanje zadarskog Foruma:
nema samo naučno, nego i urbanističko značenje. Gotovo potpunim
uništenjem svih objekata, koji ga obrubljuju sa S-Z, J-Z i J-I strane
(bombardiranjem za rata), stvorena je mogućnost, da se veliki dio
njegov otkopa i uključi kao važan i zanimljiv elemenat u novu re-
gulacionu osnovu grada Zadra. U neposrednoj blizini Foruma počinje
Jugoslavenska akademija zidanje zgrada kulturnih ustanova (na
kompleksu samostana sv. Marije), i baš ta okolnost diktirala je da­
vanje prvenstva ovom objektu u .arheološkim istraživanjima, izvr­
šenim zimi god. 1948. Sondiranje terena pokazalo je, da je Forum
toliko očuvan, da se može pomišljati na njegovo iskapanje, konzervi­
ranje i njegovo uklapanje u novi regulacioni plan. U neposrednoj
blizini kulturno-bistorijskdh spomenika grada Zadra: sv. Donata, sv.
Stošije, sv. Marije, sv. Ilije, zatim kulturnih ustanova ostvarenih u
novoj Jugoslaviji, pružila bi se jedinstvena mogućnost, da se jednim
pogledom obuhvati sintetička i razvojna slika Zadra od antike do
naših dana.
Regulacija Zelenog trga, koji se djelomično prostire iznad For-
ruma, zatim preko ul. Crvene armije i b. trga Laurana izlazi na obalu,
smatrala se i prije kao veoma važan urbanistički problem. Prvi je
pokušao da riješi to pitanje arh. Ć. Iveković god. 1910.1 On je ostavio
uglavnom nepromijenjen okvir trga sa S-I (nadbiskupska palača),
S-Z i J-I strane. Ali zamišljao je rušenje dviju zgrada, koje su, za­
jedno s prolazom između njih, dijelile Zeleni trg od ul. Orvene armije
i trga Laurana-. U liniji porušenih zgrada zamislio je arkade tržnice
na dva krila, sa slobodnim stubištem u sredini. Tim je stubištem htio
riješiti jaku visinsku razliku između Zelenog trga (+ 4,38 m) i trga
Laurana (-f- 2,10 m), kod koje strmina sadašnjega pločnika iznosi
2,28 m na 45 m dužine. Istoga se principa držala i talijanska regula-
ciona osnova iz godine 1939.,2 koja se od Ivekovićeve razlikovala
samo u različitom arhitektonskom rješavanju Zelenog trga. Nova
regulaciona osnova iz godine 1946.3 nije uopće detaljnije obradila
taj problem, ali je i ona predvidjela pomenuto stubište.
Ni jedan od prva dva pomenuta projekta mije misUo* na pomi­
canje osovine trga ni na povećanje njegove širine. Totalnim rušenjem
čitavog okvira trga (osim S-I strane: Nadbiskupska palača i vrt, te
lapidarij sv. Donata) stvorena je mogućnost mnogo radikalnijega i
boljega rješenja toga problema. Sada se bar može pristupiti iskopa­
vanju Foruma, koji ima razinu za oca 1,50 m ispod sadašnje razine
Zelenog trga, i pomicanju uzdužne osovine Zelenog trga prema J-I,
odnosno njegovu proširenju u toim pravcu.
Jedan dio Foruma — unutrašnjost sv. Donata i današnji! lapi­
darij Arh. muzeja oko sv. Donata — otkriven je već prije. Ali baš
1
2
Gradski arhiv, Zadar (izgubljeno).
»II piano regolatore di Zara«, P. N. P. F., Roma 1939.
* Zem. građ.-projek. zavod NRH, R 45/a, 8/46.

222
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr
dizbi.hazu.hr