Professional Documents
Culture Documents
UVODUGRCKE
DIJALEKTE
Prevela s nemackog
SANDRA SCEPANOYIC
UVODUGRCKE
DIJALEKTE
Prevela s nemackog
SANDRA SCEPANOVIC
2005
Naslov originala
RLidiger Schmitt, Einfuhrung in die griechischen Dialekte, Wissenschaftliche
Buchge sellschaft, Darmstadt 1977, 1991'.
ШМИТ, Ридигер
Uvod u grcke dijalekte / Ridiger Smit ; preve1a s nemackog Sandra
Scepanovic. - Sremski Kar10vci ; Novi Sad ; Izdavacka knjiZamica
Zorana Stojanovica, 2005 (Novi Sad : Buducnost). 252 str. : ilustr. ;
-
Prevod dela: Einfiihrung јп die griechischen DiaIekte / Riidiger Schmitt. - Tiraz 1000. -
BibIiografija. - Registri.
ISBN 86-7543-100-7
5
та, cinjenicama i problemima u predaji grckih dijalekata.
Оуај » Uvod« - а knjiga је tako zarnisljena - obra6a se, sto
ga, upravo pomenutoj grupi korisnika, preteZno, dakle, kla
siCnim filolozima i istoricarima starog veka.
Ovakvo odredenje namene dela odrazilo se, razumlji
уо, kako neposredno па izgled knjige u celini, tako i па ra
spored materijala u pojedinostima: ovde se ne radi о novim
saznanjima, уе6 о prvom saietom i pregledno uoblice
пот, jasno-pouzdanom vodicu, koji odvaja bitno od тanје
vaZnog, tacnije nudi mnogo podataka umesto таlо роlетј
ke, i posebno izdvaja ono sto је provereno iz оЫlја literatu
re о grckim dijalektima i njihovim izvorima. Sto se tice
rasporeda grade, па raspolaganju su Ыlе dve mogu6nosti,
kako se to razgovetno vidi iz uobicajenog sklopa postoje6ih
starijih prikaza grckih dijalekata: ili, strogo odvojivsi роје
dinacne dijalekte, svaki tretirati kao celinu za sebe i tako
slagati jedan do drugog komadi6e dijalekatske stvamosti,
kao sto је to narocito slucaj u prirucniku Handbuch der
griechischen Dialekte Alberta ТитЬа (Albert ТЬитЬ), ili,
pak, pojedine jezicke fenomene pratiti kroz sve dijalekte,
dakle donekle u skladu sa njihovim geografskim prostira
njem - modema dijalektologija је u svom najekstremnijem
vidu to smatrala jedino stvamim i potpuno је porekla posto
јanје dijalekata - i zatim dati jednu opstu sliku tih jezickih
ројауа, svojevrstan presek kroz dija.ekte. Najznacajniji pri
rucnik napisan па оуај nacin Ыlа Ы svakako knjiga Greek
Dialects Karla D. Baka (Carl D. Buck). Altemativa je Ыlа,
dakle, ili napraviti mozaik grckih dgalekata slaganjem ka
micaka jednog do drugog, ili pak stvoriti viseslojnu opstu
sliku preklapanjem pojedinacnih, SliC:lO postupku kod razno
Ьојnе stampe. Оуај poslednji nасјn izlaganja п е Ь i za re
zultat imao celoviti prikaz grckih d i ј а 1 е k а t а, уе6 jednu
uporednu g r а т а t i k u grckih narecja, koja se nе Ы mnogo
razlikovala od neke opste istorijsko-uporedne gramatike
6
grckog jezika i prakticno Ы se obracala iskljucivo strucnja
cima za jezik. Posto Ы to bilo u suprotnosti sa pravom па
mепоm ove knjige, ispostavilo se gotovo samo od sebe da u
оЬш dolazi jedino prvi nacin izlaganja, koji je usmeren vise
istorijsko-filoloski, а manје lingvisticki. Svaki dyalekat se,
dakle, (и IV poglavUu) opisuje pojedinacno i tako se јеdnа
do druge njzи zasebne gramaticke skice, koje prufaju celo
vitu sliku pojedinih dijalekata i njihovih osobina. Odabrani
postupak, koji, naravno, ponekad navodi па ponavUanje,
moze - tako se barem mепј cini - svakom korisniku nesto
da pruZi, а pre svega pocetnicima i onima koji nisu strucnja
сј, dok је drugi nacin izlaganja, vec па osnovu izabranog
kriterijuma podele, zanimljiv prvenstveno strucnjacima za
jezik, а опоm korisniku koji trazi brz nauk о bitnim osobi
пата jednog narecja moze besumnje premalo da ponudi.
Navedena razmatranja пито su vodila odluci da se
kao uzor za ovaj »Uvod« izabere Tumbov »Prirucnik«.
Njegova па bitno ogranicena, а ipak potpuna dokumenta
суа zajedno sa iscrpnim bibliografskim podacima, zatim
pravilno usmeravajuca preglednost i paZljivo odmeren sud
jednodu§no su hvaUeni, а u tom prirucniku mogu se naCi i
podaci о potvrdama pojedinih dyalekatskih oblika. Upravo
u ovom poslednjem ја sam pokusao da nadmasim ТитЬа,
odnosno njegove epigone Emsta Кikersa (Emst Кieckers) i
Antona Serera (Anton Scherer), tako §to sam dosledno, sto
је moguce iscrpnije, naveo mesta potvrde, kako bih korisni
ku pruzio priliku da ih pregleda. Nastojao sam, iz prakticnih
razloga, da to ро mogucstvu budu potvrde iz sigumo najra
sporostranjenije zbirke grckih dijalekatskih tekstova, iz Ка
uerovog (Cauer) Delectusa (skracenica: D), koji je preradio
Eduard Svicer (Schwyzer). U samu ovu knjigu, iz razloga
ogranicenosti prostora, пјје bilo moguce ukljuCiti i jedan iz
bor natpisa, kao dokumentaciju i radi lak§e upotrebljivosti,
kako је to ucinjeno kod Baka. U pojedinim slucajevima
7
odustalo se i od oslanjanja па ТuтЬа: tako sam, па primer,
vise nego ТumЬ, teziste stavio па svedocanstva lokalnih
govora, а knjizevnu upotrebu dijalekata, bilo da se radi о
Homerovom, Pindarovom ili Sapfmom jezikи, nisam in ех
[еnsо obradio, buduCi da опа и sebe иkljucuje raznovrsne
posebne probleme. PrihvatajuCi predlog koji је јznео Valter
Porcih (Walter Porzig) (и recenziji za ThumbIScherer, Gno
топ 32, 1960, 596), ја sam posle opisa pojedinih narecja
dodao odeljak о grupisanju dijalekata (poglavlje У). Ovaj
»Uvod«, dakle, nasuprot starijim prirucnicima, poku8ava
da napreduje od manjeg ka vecem - od dijalekatske raz
novrsnosti do jedinstva koje јој је и osnovi. Da se рПkaz пе
Ы suvise »rasplinuo«, ovde su za prakticno izvodenje posta
vljene granјсе, koje su navodile па to da se relativno јеdin
stvene celine, kao sto је recimo jonski dijalekat, obraduju
jedinstveno, а пе da se dalje dele па zapadno-, centralno- i
istocnojonski; и oblasti zapadnogrckih narecja pritom sam
оЬiшпо sledio novu podelu Antonina Bartonjeka (Antonin
Bartonek) и Classification ofthe West Greek Dialects.
Као i kod ТumЬа, и sredistu izlaganja, dakle и cetvr
tom poglavlju, nalaze se kratki nacrti pojedinacnih dijaleka
ta, razume se и vecoj meri sistematizovani nego tamo.
Naime, svaka od ovih dijalekatskih skica podeljena je и се
tiri odeljka, koji su oznaceni velikim slovima: L = Lite
ratura (о odgovarajucem шјщеktи), Iz = Izvori, Is = Istorija,
0 = Obelezja dijalekta. Ove oznake sluze istovremeno Ьо
ljem snalaZenju иnuш pojedinih odeljaka i и knjizi kao
celini. Spolja gledano, spram vecinom sliCno podeUenih
poglavUa и Tumbovom prirucnikи, ovde је doslo do sadr
Zinskog pomeranja, utoliko 8tO su, и poredenju sa odeljcima
L, Iz, Is, oni obelezeni sa О, dakle cisto lingvisticka razma
tranja, donekle и drugom planu. Oni se ogranicavaju па пе
ophodne podatke i uglavnom sadrZe опо 8tO је kao osnovna
informacUa pretpostavka dalje diskusije о istoriji dijalekata
8
ili njihovom grupisanju. Nije potrebno obja.snjavati да је до
ove razlike u »odтeravanju« pojedinih odeljaka doslo pre
svega iz obzira prema »nestrucnim«, odnosno korisnicima
koji se profesionalno ne bave jezikom. Autoru preostaje
samo да se nada да се ovakav postupak naiCi па odobrava
nje. On je, inace, posebnu pamju posvetio navodenju sto је
moguce bogatije bibliografske dokumentacije. Ogranice
nost prostora onemogucila је, doduse, da bibliografija род
L Ьиде potpuna; imajuCi to u vidu, nastojalo se da se u
L-odeljcima - izuzimajuCi literaturu koju је valjalo роmе
nuti па drugim mestima unutar odgovarajuce dijalekatske
skice - navedu pre svega noviji i najnoviji radovi, koji оmо
gucavaju pristup starijim studijama; ро ovima je bilo dozvo
ljeno nesto snamije »kopati« vec i stoga sto se obuhvatni
stariji radovi kao i odgovarajuCi odeljci, razumljivo, vec na
vode u merodavnim prirucnicima.
9
SPISAК SКRACENICA
1. Naslovi knjiga
11
Hoffmann Ј-Ш = о. Hoffmann, Die Griechischen Dia
lekte in ihrem historischen Zusammenhange. Ј-Ш,
Gбttiпgеп 1891-98.
Hoffmann!Scherer = о. Hoffmann!A. Debrunner, Geschi
chte der griechischen Sprache. Ј, 4. Aufl. von А. Sche
rer, Berlin 1969.
IG = Jnscriptiones Graecae
Jeffery = L. Н. Jeffery, Тће Local Scripts of Archaic
Greece, Oxford 1961.
Meister Ј-II = R. Meister, Die griechischen Dialekte auf
Grundlage von Ahrens' Werk: » De Graecae linguae
dialectis«. Ј-II, Gбttiпgеп 1882-89.
PMG = Poetae Melici Graeci. Edidit D. L. Page, Oxford
1962.
Schwyzer Ј-ЈУ = Е. Schwyzer, Griechische Grammatik
auf der Grundlage von Karl Brugmanns Griechischer
Grammatik. Ј-ЈУ, MUnchen 1939-71, Ј: 41968, II-Ш:
31966--68.
SylP = Sylloge inscriptionum Graecarum а Guile1mo Dit
tenbergero condita et aucta. Ј-ЈУ, Leipzig 31915-24,
Nachdruck Hildesheim 1960.
ThumbIКieckers = А. ЈЪиrnЬ, Handbuch der griechi
schen Dialekte. Ј, 2. АиЛ. von Е. Кieckers, Heidelberg
1932.
Thumb/Scherer = А. Thumb, Handbuch der griechischen
Dialekte. 11, 2. АиЛ. von А. Scherer, Heidelberg 1959.
2. Spisak casopisa
12
ABSA = Annual of the Brithish School at Athens.
London
АЕ = А рхаLO л.ОУ LlС� 'Еф"l]IA.ЕР(�. Athen
'
13
ByzZ = Byzantinische Zeitschrift. MUnchen
CPh = Classical Philol0gy. Chicago
CQ = The Classical Quarterly. London
Eclas = Estudios Clasicos. Madrid
GGA = Gottingische Gelehrte Anzeigen. Gottingen
Gl = Glotta. Zeitschrift fiir griechische und lateini-
sche Sprache. Gottingen
GR = Greece & Rome. Oxford
HSPh = Harvard Studies in Classical Philology. Сат-
bridge, Mass.
IF = Indogermanische Forschungen. Zeitschrift
fiir Indogermanistik und allgemeine Sprach
wissenschaft. Berlin
JdS = Јоиmаl des Savants. Paris
JНS = Тhe Јоитаl of Hellenic Studies. London
JКF = Jahrbuch fiir kleinasiatische Forschung. Hei
delberg
JOAI = Jahreshefte des Osterreichischen Archaologi
schen Instituts. Wien
кz = Zeitschrift fiir vergleichende Sprachforschung.
Gottingen
Lg = Language. Јоиmаl of Linguistic Society of
America. Baltimore
МDAI-A = Mitteilungen des Deutschen Archaologischen
Intstituts. Athenische Abteilung. Berlin
мн = Museum Helveticum. Schweizerische Zeit
schrift ftir klassische Altertumswissenschaft.
Basel
Mn = Mnemosyne. Bibliotheca Philologica Batava.
Leiden
MSL = Memoires де la Societe де Linguistique де
Paris. Paris
NGGW = Nachrichten von der Gesellschaft der Wissen
schaften zu Gottingen. Philologisch-historische
Кlasse. Gottingen
14
NJ = Neue Jahrbticher filr das klassische Altertum,
Geschichte und deutsche Literatur. Leipzig
РР = La Parola del Passato. Rivista di studi antichi.
Napoli
I{А = Revue Archeologique. Paris
I{AAN = Rendiconti della Accademia di Archeologia,
Lettere е ВеНе Arti di Napoli. Napoli
IША = Revue des Etudes Anciennes. BordeauxlParis
I{EG = Revue des Etudes Grecques. Paris
I{FIC = Rivista di Filologia е di Istruzione Classica.
Torino
= Rheinisches Museum filr Philologie. Frankfurt
а. М.
IHL = Rendiconti dell ' Instituto Lombardo di Scienze
е Lettere. Classe di lettere е scienze morali е
storiche. Milano
IH'h = Revue de Philologie, de Litterature et d'Нi-
stoire anciennes. Paris
SEG = Supplementum epigraphicum Graecum. Lug
duni Batavorum
Slo'FBU = Sbomik Praci Filosoficke Fakulty Bmenske
University. Вmо
S(,LG = Studien zur griechischen und lateinischen
Grammatik. Leipzig
SIFC = Studi Italiani di Filologia Classica. Firenze
S MEA = Studi Micenei ed Egeo-anatolici. Roma
SMG = Atti е Memorie della Societa Magna Grecia.
Roma
SPA W = Sitzungsberichte der PreuВischen Akademie
der Wissenschaften. Phil.-hist. Кlasse. Berlin
SSL = Studi е Saggi Linguistici. Pisa
IАРА = Transactions and Proceedings oftl1e American
Philological Association. Ithaca, N. У.
15
II'S Transactions of the Philological Society. Ох-
ford
uuA = Uppsala Universitets A rsskrift. Uppsala
ZA = Ziva antika. Skopje
ZFFUК = Zbornik Filozofickej Fakulty University Ко
mеnsktЉо. Bratislava
16
1
GRCKI DIJALEKTI
1 NЛНОVI IZVORI
1. Uvod
18
ovakvi primeri ukazuju kao па »princip« delotvoran
и istorijskom periodu, mora daje и istoj meri vazilo i
и preistorij sko doba: tako, па primer, izvestaj i antic
ke tradicije о naselj avanj u ostrva К ipra, koj i govore
о dolasku sa Peloponeza (za pojedinosti ир. IV 1 3
Is), nalaze svoju potvrdu u bliskom podudaranju ki
parskog i arkadskog dij alekta.
Premoscavanje j aza izmedu оуљ brojnih роје
dinacnih lokalnih dij alekata pocelo је tek и heleni
sticko, а konacno se zavrsilo и rimsko doba, putem
uj ednacenog i opsteprihvacenog j ezickog oblika,
takozvanog kOini-diј аlеktа (КОLv'rl6Lал.ЕКtо�). Os
novu ovog dij alekta cini aticki, ali su njegovom for
miranju doprinela i ostala narecja, koj a su, opet (sa
jedinim izuzetkom lakonskog, ир. nize IV 6 Is), sa
рој ауоm ovog novog zaj ednickog j ezika, poste
peno potiskivana iz upotrebe и jednom dugotrajnom
procesu, koj i se od dijalekta do dijalekta razlikovao
brzinom svog napredovanja. Prema tome, и istori
ji grckog j ezika mogu se, ukupno gledano, razli
kovati dve ероће: starija, ероћа lokalnih dij alekata
i mlada, ероћа opstegjezika, koja опи prvu smenjuje.
Buduci da оуај proces zamene otpoCinje и IV у. pre
Hr. - odlucujuca uloga и nj emu pripada uvodenju
jonskog alfabeta kao »jedinstvenog pisma« (ир. I1)
i da, s druge strane, stanje izvora dopusta da se mno
ga narecja bolje upoznaju tek и оуо »novije« doba (od
400. g.), za neke se dijalekte moze napisati j edino
istorij a nj ihove propasti. Ovi procesi cesto se ne daju
lako propratiti putem pisanih izvora, jer se па osnovu
natpisa mogu izvoditi tek posredni zakljucci о jeziku
19
kojim je narod stvarno govorio, а tu posebno ispiti
vanje u svakom pojedinom tekstu zahtevaju strani uti
caji, snaZno izraZeni lokal-konzervativizam ili slicne
tendencije. Borba pojedinacnih dijalekata sa kojnom
- delom i sa medustepenom u vidu razlicitih opste-re
gionalnih govora (pre svega па dorskom podrucju),
koji su zatim i sami presli u kojnu - i dalji zivot роје
dinih narecja u helenisticko doba - u nekim slucaje
vima mogu se naci zabelezeni dokazi za to, па primer
kod beotskog (up. IV 9 L Buttenwieser), tesalskog
(up. IV 1О L Fohlen) ili kritskog dijalekta (up. N 5 L
Кieckers (2» - ovde пе mogu biti detaljnije razma
trani (najnoviji obuhvatan prikaz u DebrunnerlSche
rer 3 2-50), tim pre sto se ova problematika vise tice
kojne nego samih dYalekata. Као ilustracija stvarnih
odnosa u jednom odredenom trenutku (oko 200. g.
pre Нr.) moze odlicno posluziti nekoliko natpisa iz
Magnezije (Кет [up. IV 7 L] br. 18-84) koji pred
stavljaju odgovor razlicitih gradova na jedno magne
zijsko pitanje. Dok prvobitno jonski gradovi (kao па
pr. Halkida), jednako kao i (razumljivo) novije па
seobine, pisu kojnu, dotle se npr. Кnos, Korint, Kor
kira ili Sirakuza uglavnom i dalje sluze svojim
starim dorskim dijalektom, koji је znacajnije odstu
рао od kojne (pre svega zbog svojeg <Х vokalizma)
- -
2. Natpisi
20
сети taj ројат ovde treba primeniti и najsirem smi
slu па sve sto је napisano па bilo kakvim predmeti
та, dakle па sve sto је »epigrafsko«. То ukljucuje i
natpise па novcu (ир. pre svega Head2), komadima
gmcarUe (OO'tP<XIC<X) i vazama (ир. pre svega IV 1 6
L Кretschmer, IV 2 L Arena (2» , koji zbog svoje
malobrojnosti (ј zato sto vecinom sadrze samo јте
па) igraju тапје vaznu ulogu, аН ponekad ipak јта
ји presudan znacaj и pitanjima fonetike ili grafije.
Na raspolaganju патје neprocenjivo veHki broj nat
pisa za сео vremenski raspon starog veka, i to па
ukupnom podrucju koje su Grci и to doba naseljava
Н, kako и samoj Grckoj tako i па ostrvima i и najuda
ljenijim kolonijama. Broj poznatih grckih natpisa
danas se procenjuje па preko 1ОО 000; najstariji, uko
Hko su pisani fonetskim pismom (ир. poglavlje II),
spadaju jos и УIII v. pre Hr.; ako se и obzir uzmu i
natpisi па Hnearu В (ир. odgovarajuci odeljak) sa
svojim tekstovima па mikenskom dijalektu, onda se
vremenska granica pomera nazad и proslost, do da
leko и II milenijum pre Hr. Ne postoji jedan potpuni
korpus svih ovih grckih natpisa. U meduvremenu se
odustalo od plana da se jedan takav korpus sacini и
ediciji Inscriptiones Graecae (IG), и okviru koje do
danas postoji preko 40 svezaka (odnosno tomova).
Pored IG pojavio se i citav niz drugih korpusa ogra
пјсепЉ па natpise pojedinih gradova (kao sto su
Olimpija, Prijena, MagnezUa itd.) ili podrucja (па
pr. Krit: ир. IV 5 L Guarducci). Postoji veci broj та
пје ili vise obuhvatnih zbirki izabranih natpisa, koji
zasluzuju paznju zbog svog dijalekta; ove zbirke
Ысе pomenute u poglavlju III.
21
Ovde пе treba raspravlj ati о znacaju natpisa
uop8te, cij im se istraiivanj em bavi posebna discipli
па, epigrafika. U dalj em izlaganju valj a j edino istaci
vainost tekstova natpisa za izucavanj e grckih dij ale
kata, koja proizlazi prevashodno iz toga 8to su natpi
si originalna obave8tenj a i nikako nisu iskvareni
rukopisnom predajom (ир. и odeljku 3 ), te se tako
mogu smatrati autenticnim svedocanstvima о stanju
j ezika и vreme svog nastanka. Upravo su natpisi ti
koj i пат omogucavanju da uvidimo raznolikost
dij alekata па grckom tlu, s obzirom па to da mnogi
dij alekti uop8te nisu na8li upotrebu и knj izevnim
tekstovima, vec samo па lokalnim natpisima, kao па
primer arkadski ili kiparski, а о mikenskom da i пе
govorimo. Oni пат takode dopU8taju (ukoliko su
datovani ili ih ј е moguce datovati) da upoznamo
razvojni put ostalih dij alekata, delom bolje nego 8to
to cini knjizevnijezik, koj i j e, kao 8to је poznato, се
sto konzervativan i arhaizujuCi. Alfabetski natpisi su
ponekad napisani lokalnim pismima (ир. poglavlje
II); naime, za stariju Grcku је, j ednako kao dij ale
katsko 8arenilo, karakteristicna i raznovrsnost lokal
пЉ alfabeta: svako mesto (Ш svako podrucje) ima и
starij e doba, tj . do IV v. pre Hr., sopstveno pismo, ра
se od mesta do mesta тепјаји 8to oblici znakova
(koj i, naravno, i и istom mestu pokazuju uzastopne
razvojne stupnjeve), 8tO nj ihova vrednost (ир. nize
poglavlj e II).
Da Ы se и pravom svetlu prikazala vrednost
»kamenja« kao izvora i nj ihova, и poredenju sa ru
kopisnom predaj om, veoma velika verodostojnost
najbolj e mogu posluziti takvi epigrami, koj i su kao
22
citati pismeno preneseni u knjige, а ciji su originali
ponovo nadeni па kamenu. Takvi »dubleti« u preda
ji pruzaju dokaz za to da »dijalekatska pouzdanost«
tekstova u rukopisnoj tradiciji nije preterano veli
ka i da su u njima dijalekatski oblici zamenjeni па
najrazlicitije nacine (ир. izmedu ostalog ThumblКi
eckers 18, Hoffmann/Sherer 79d.). Evo nekoliko
primera za to:
( 1 ) Tukidid 6, 54, 7 pominje jedan oltar, koji je
Apolonu posvetio Pizistrat, unuk istoimenog tiranina,
kao secanje па svoje arhontovanje. Na пјеmи se, kaZe
Tukidid, »jos i danas« u »tesko raspoznatljivim« (Ш
»izbledelim«?) slovima «ЧА.uброtс; ура.IЧА.аОLV)
moze procitati:
23
(2) Pausanija 5, 24, 3 ovako prenosi natpis sa
olimpijske statue Zevsa, koju su zavestali Lakede
monjani:
24
Меnnеmа рlоса nadena па Salamini 1895., koja
је, па Zalost, pretrpela уеса ostecenja, cuva originalni
tekst (IG Р 927 = D 126) па arhaicnom korintskom
pismu (ир. Jeffery, tabla 21, br. 29):
25
npr. IV 9 О 3). Obuhvatni materijal па atickom dija
lektu pru.za ovde, svakako, najranija svedocanstva,
kao 8to to uverUivo predocava narocito Teodorsonova
(Teodorsson) studija (ир. IV 1 6 L). Naravno, treba
uvek imati и vidu da karakter natpisa utice па oblik је
zika: javni dokиmenti, cesto sastavljeni od strane dr
zavne administracije, ро pravilu su jezicki brizljivije
redigovani nego privatni natpisi, recimo па nekom
nadgrobnom spomenikи. Samo и odredenim slucaje
vima, па primer kod starih atickih natpisa па vazam a
јlј тlоојћ k1etvenih tablica (tabellae defixionum , ир.
IV 1 6 Iz), smeju se па osnovu natpisa donositi zakljuc
ci о svakodnevnom narodnom govoru koji mi danas
zovemo »dUa1ekat«, dok anticki termin БLал.ЕКtо<;
nјје omacavao samo »lokalnujezicku osobenost« vec
pre svega i razlicite knjizevne govore.
Ako Ы и pogledu dijalekatske verodostojnosti
trebal0 napraviti razlikи vec prema vrstama natpisa,
onda su odredeni tekstovi posebno »sumnjivi«: (а)
metricki natpisi, koji sa тanје i1i vi8e uspeha ро
draZavajujezik pesni8tva (pre svega ера) i1i ти dodaju
domace primese; (ь) takvi natpisi koji su nastali izvan
odredenog dij alekatskog podrucj a, 8to istovremeno
maci da su ih nacini1i k1esari »drugog jezika«, npr. и
mestima sa panhelenskim svetili8tima kao 8to su Delfi
- и vecem obimu ир. с. D. Buek, »ТЬе Interstate Use
of the Greek Dia1ects«, CPh 8, 1 9 1 3, 1 33-1 59; (е)
natpisi koji su sacuvani и тlоојт prepisima i pokazu
ји make modemizovanja; (d) oni natpisi koji, preteZno
tokom veStacki arhaizujuce faze carskog doba, ро-
26
draiavaju (пе vise zive) dijalekte i pritom па razlicite
пасјпе oblike kojne pogresno prevode и (pseudo-) di
jalekatske forme.
3. Knjizevni izvori
27
to slucaj sa jezikom ера, aticke umetnicke proze ili sa
kOini-diјаlеktоm. S druge strane, knjiZevna dela, јzшi
majuci papiruse, preteZno su predavana putem rukopi
sa i zbog toga su bila izlozena svim mogucim izvorima
gresaka и rukopisnoj predaji. Visestruko prepisivanje
dovodilo је do manје ili vise mehanickih gresaka и pi
sanju. Medutim, prvenstveno su dija1ekatski tekstovi ili
pojedinacni dij alekatski oblici, ukoliko su bili »razwn
ljivi« рјsзru koji ne poznaje dijalekat - svesno ili nesve
sno - Cesto prilagodavani »normi« ovog prepisivaca Ш.
atickom, kojni itd.) i па taj nacin svakako bivali iskva
reni. А ako neupuceni prepisivac takve dijalekatske
oblike nije razwneo, oni su Ыуаli iskrivljeni ili okrnje
ni. Na d�alekatskи knj izevnost, и pogledu uoblicava
nja teksta, utica1a је pored toga i svesna filoloska
delatnost уес и starini, osobito и aleksandrijsko doba.
Celokupnoj literaturi napisanoj па jednom narec
ји pridruZuju se, zatim, i dijalekatski pasaZi ili citati и
nedij a1ekatskim izvorima, pre svega и atickoj knjizev
nosti. То narocito узZј za likove и komediji koje govo
re odredenim narecjima - skolski primer је Megaranin
и Aristofanovim Aharnjaniтa (ир. IV 2 Iz) kao i za
-
28
Bez izuzetka valja kriticki ocenjivati опи dijale
katskи literaturu koja za svoj nastanak јmа da zahvali
vestacki arhaizuju6im tendencij ama carskog doba i
koja pokиsava da ozivi odavno iscezle dij alekte. Takvi
su, па primer, pseudo-lezbljanski epigrami pesnikinje
ВаЉi1е (ир. ЈУ 11 Jz). Vrednost ovakvih tvorevina kao
dijalekatskih izvora је mаlа, budu6i da se опе zbog
svojih hiperdijalekticizama pokazuju kao vestacke (ka
da se npr. i at. ТЈ < *ё pogresno »dorizuje« u а). Опе
ipak mogu biti interesantne kao indirektna svedocan
stva о znanј јmа koja su u vreme njihovog nastanka
gramaticari posedovali о datom narecju (ир. nize ро
glavlj e 4).
4. Izvestaji gramaticara
29
са е di lessicografia erodotea, ВРБе N. S. 8, 1 960, 53-80; О.
М а z а 1, Бin Traktat iiber den dorischen Dialekt, ByzZ 58,
1965, 292-3 05; Ј. В. Hai n s w o r t h , Greek Views of Greek
Dialectology,ТPS 1967,62-76; S. А. е е п g а r 1 е (1), Апо
пуmј Vaticani compendiиm de dialectis Graecis, RIL 104,
1 970,19-60; S. А. е е п g а r 1 е (2), Attribuzione di un сот
pendio sul dialetto јопјсо а Мапuеlе Moscopulo, Асmе 23,
1970, 71-80
30
vizantij skog doba, и kojima је sve predaSnje marUivo
iskorisceno i prepisano. Nekim strucnim dij alektolo
skim radovima znaтo, opet, jedino naslove, па primer
ЛЕРL ОЮЛЕк:ttov Dionisija ЈатЬа ili Filitine ataICtoL
ул.Wоош. Situacija nјје drugac�a nј sa istraZivaCima
dijalekata Filoksenom i Trifonom (оЬојјса poreklom
iz A1eksandrije i aktivna па prelazu iz stare и novu eru)
kao nј sa dijalektoloskim delima Ароlоnјја Diskola
prakticno sve је izgubljeno. Obavestenje о graтati
carskim znanjima о jednom odredenom dijalektu moze
se indirektno dobiti i preko poznog, uceno-izvestace
nog podrazavajuceg d�alekatskog pesnistva (ир. gore
odeljak 3).
Stanj e predaje poboljsava se tek za narednu, vi
zantijsku ероћи, u kojoj su, zahvaljujuci epigonima
koji su vredno sakupljali sve dostupne izvore, nastali
veliki prirucnici pod naslovom ЛЕРL оюл.Ек:tffiV. Ме
du njima је naj obuhvatnije del0 Grigorija iz Korinta,
nadbiskupa и ХIIIXIII veku (ир. Schaefer), koje se
preteZno oslanja па Jovana Filopona (»Graтaticara«).
Pomenuto del0 prevazilazi niz drugih, vecinom anо
nirnnih radova [ир. pre svega spisak i nove nalaze и
Bolognesi (1) (2) (3), Cengarle (1) (2) i Mazal], koji
prema poraznom sudu u ThumblКieckers 24 pred
stavljaju jednu »nesredenu gomilu dijalekatskih Ье
leski«.
Izucavanje grckih dijalekata od pocetka se svodi-
10 pretezno па glosografiји (ир . gore), sto ima za ро
sledicu to da Ы istraZivac и ovoj oblasti mogao sa
uspehom da rekonstruise takve zbirke glosa i leksiku
31
koja iz njih proizlazi, samo kada Ы situacija sa njiho
vom predajom bila nesto bolja. Leksikon Hesihija iz
Aleksandrij e, nastao и V v. posle Hr., predstavlja zbir
ku anticke gloso- i leksikografije, koja ima neprocenj i
vu vrednost (s obzirom па masovni gubitak ovakvih
dela) i za proucavanje grckih dijalekata, i to пе samo
па podrucju leksickog blaga. Ovaj leksikon nas, medu
tim, па svakom koraku suocava sa posebnom vrstom
problema и predaji (postoj i j edan j edini, vrlo mlad ru
kopis) [ир. Schmidt, Latte].
Кnjizevni dijalekti, sa Homerovim jezikom па
celu, cinili su ishodiste i polaziste anticke grcke dija
lektologije: iz takvih izvora su, naime, gramaticari
aleksandrijskog i poslealeksandrijskog doba preteZno
dobijali svoj a znanја i svoje navode. Nasuprot njima,
zapaZanja о »govomim« (пе-knј iZevnim) narecj ima
su brojcano daleko и drugom planu, kao, primera radi,
gramaticarsko исепје о eolskom akcentu, baritonezi
(ЈУ 1 1 О 1 ). Medutim, и pojedinim slucaj evima niје
moguce razluciti da li neki podatak potice iz literarnih
izvora ili iz posmatranj a govomog dijalekta.
Vrednost ili bezvrednost gramaticarskih izvesta.j a
najbolje se moZe proceniti uporedivanjem sa auten
ticnim svedocanstvima natpisa .. Tako је, па primer,
vec Arens (ир. III) utvrdio da kod pojedinih reci ra
vedenih и Hesihijevom leksikonu росеtnо г- treba
ispraviti и Р-. Koliko vredi obavestenje јеdnе sholje
uz delo Dionisija Traeanina (ир. Grammatici Graeci
Ј:III 1 87, 5) da se F moZe naci samo kod Веосanа, la
konaca i Eolaca, pokazuj e tek j edan pogled па spislk
32
potvrda digame (F) па natpisima, koji daje Arena (IV
6 L) 33-1 1 0! Mada uvek treba imati и vidu da su se
gramaticari - barem oni stariji - mogli slиZiti znatno
bogatijim rukopisnim izvorima i natpisima nego mi,
treba, s druge strane, takode naglasiti da se и gramati
carskim spisima nalaze i razni ocigledno pogresni ро
daci, kao па pr. taj da se и dorskom kaie ELKOtL (prema
at. E'LKOOL umesto pravilnog FLKatL: uр. IV 3 О 8, IV 5
0 5, IV 6 О 5).
Alfabet
34
рulш »glasovnu skelu«, vec promenom vrednosti fe
nickih znakova za one glasove koji grckom nedosta
ји, dobija oznake i za vokale i tako omogucava vemo
pren08enje glasovne vrednosti izgovorenih reci. Prvi
grcki alfabetski niz moze se rekonstruisati па sledeci
nacin (nе uzimajuCi ovde и obzir prvobitne oblike
znakova):
А, В, Г, д, Е, F, Z, Н h, е, 1, К, Л, М, N,
= ::: =
s (?), О, П, 9, Р, �, Т, У.
35
kat). Uvodenje ovog »jedinstvenog alfabeta« izazval0
је па pojedinim mestima visestruke pravopisne pro
теnе, koje mogu da pruze уаznе pokazatelje о glasov
пој istoriji doticnog dijalekta (ир. gore I 2 i IV cesce,
npr. IV 9 О 3 i 4).
Stariji »lokalni alfabeti« (ир. pre svega Jeffery,
Guarducci) и znatnoj meri su роуеza.nј sa postojanjem
lokalnih (domacih) dijalekata i stoga јЬ, pre svega
zbog njihove velike starine i slabije izraZenog uticaja
»spolja«, d�alektolozi svakako moraju иzeti и obzir.
Oni se medusobno razlikuju preteZno и pogledu uро
trebe dodatnih znakova (ир. gore) i naCina оЬеlе
zavanja glasovnih grupa ks, ps, аН i usled odvojenog
fonetskog razvoja pojedinih dijalekata (npr. promena
vrednosti znaka Н = h [Нёtа] и н = ё [Eta] и таl0-
azijskom jonskom zbog ranog gubitka aspiracije [h]:
ир. IV 15 О 11). OslanjajuCi se nacelno па Кirhofa (а
prema Ьојата па preglednoj karti и njegovoj knjizi)
ponaosob razlikиjemo sledece alfabete:
36
-
а е i о u
\) �
у
w )л( I )' ( t
r s2 � .Ј � )�
( � 8 L + (u)
m >"( � у ф �
р f S � 5' �
t. � � t F F.i
k 1 � У fl �
5 V � � � )k
z )�za7 ��
х )( (-f
1. Кiparsko sZogovno pismo
(Nопnаlпi silabar; prema: О. Masson, Les inscriptions сћургјо
(,'S syZZabiques. Recueil critique et соmmеnМ, Paris 1961, 5 8).
37
Kiparsko slogovno pismo
38
kad moze znatno da oteza Citanje tekstova (ир. npr. IY
13 О 22). Nasuprot tome, diftonzi se taCno beleze а
zavr8ni konsonanti pi8U se sa e-znakom odgovaraju
ceg reda (pa-si-lе-u-sе/�аОLл.Еur; ICS 217, 4); kod su
glasnickih grupa beleze se svi clanovi, i to znakom
koji sadrZi vokal o:r;og sloga kojem doticni konsonant
pripada (8to ј е bitno za utvrdivanje granica slogova),
npr. po-tо-li-sеlлtо'л.Lr; ibid. 2 (sa tautosilabskim лt-),
ka-si-kе-nе-tо-sеIКдОL-УVЕtоr; ibid. 3 (sa tautosilab
skim -уу-), a-rа-ku-rоiO.р-уuрб ibid. 6, mi-si-to
-nеl!!ш-80V ibid. 4 (sa heterosilabskim -ру-, odnosno
-08-). Lokalne razlike kod pojedinih znakova snaZnije
su se ispoUile tek u poslednje vreme, prevashodno
zahvaljujuCi istrafivanjima koja је sproveo Mitford
(ир. IY 1 3 L). То se narocito odnosi па Paf na jugoza
padu Кipra, gde su tekstovi, suprotno tada8njoj normi,
pisani sleva па desno i gde razliciti razvojni stupnjevi
lokalnog silabara vidno odstupaju jedni od drugih.
Linear В
М. У е п t r i SI Ј. C h a d w i c k, Documents јп Мусепае
ап Greek, Cambridge 1 956, 2 1 973
(autor Ј. Ch. ; u sklopu toga
28-66: The Мусепаеап writing system , sa dopunama u
3 87-395 ); Ј. С h а d w i с k ( 1 ), Linear В. Die Entzifferung der
шуkепisсhеп Schrift, Gottingen 1 959; т h u m b/S c h e r e r
3 1 6-323; Е. V i 1 Ь o r g, A Тепtаtivе Gгаmшаг оf Мусепаеап
Greek, GбtеЬогg 1 960 (и sklopu toga 24-39: Тhe writing sy
�tem) ; А. Н е u Ь е с k, Aus der Welt der fii.ih g riechischen Li
Ileartafeln, Gбttiпgеп 1 966 (и sklopu toga 1 3-24 : Schrift) ; М .
' " е ј е u п е , Les syl labogrammes В et leur transliteration, М ј-
39
nos 1 1 , 1 970, 73-98; Ј. С h а d w i с k (2), L inear В, C urrent
Trends in L inguistic s. Уоlшnе 1 1 , The HaguelParis 1 973,
537-568.
40
16
: 1- .5t
31
l
46
�
61
К.
76
ча sa је о ra. iL
: .1.
17
оа ..L
32
ЧО 1- А
4-7 . 62
pte
М
_
77
ka
@
-
18 33
f 4-8 Х
63 78
: 1- 't ra, nwa �j @
M� че
i
19 34-
� Ш М.
49 64- 79
\е
., �
05 20 35 50 65
to _
f .0 t 1.- d рц
и1\ :. ll
06 - 21 36 66 81
l lIL
51
па ..L чј l' јо du 'а. JIL ku �
07 iii 22 37 52 67
CIi ....L 1" ,ј .А. Jt
по ki :!i.
82
�
,ч 53
� .1:. k .l lfu
38
.AL
23 68 83
mu L • ri .....
09
se
\W 1J's24
пе
39
А Ji
54
wo
69
'ц sf
·84
_ -'- рј -
�O 1.. U\U 55 70 85
JL .1! .2..
25 40
wi пц ko ац
��
-1 -
..
26 71 86
1- }�\ JL �
11 56
1 cf
41
ро - ru .ј dwe 1
27 -< 57 87
� 1- ro 1..
42
wu .1i. lL
ј.
72
ре .l. twr 1.
28 73 ·88
13
�
111. _ ј 1.
43
ој Ж �
58
su тј Ji -
)tf. 59 89
14
do...l 29
J>IIt
W
-L-
44
kc J!.l. .t.
'а
74
zc 1- iL
'I � 90 .�.
2-
75
К .1:.
60
��
30
пј :t d. <а we dwo liJl
91
• Numcri
dclcti twu �
41
1970.; ир. Lejeune kao i sliku koja prati zakljucak sku
ра: Minos 1 1, 1 970, ХУН = ovde slika 2). Osim toga,
Linear В sadrZi i oznake za reci, takozvane »ideogra
mе«, kao i simbole za brojeve, meru i tezinu. Ра i ро
red svega toga, linear В ј е mogao tek vrlo neprecizno
da reprodukuje mikenski grcki; u poredenju sa kipar
skim slogovnim pismom, оп ј е manје podesan za to.
Njegove glavne »slabosti« su nerazlikovanje odnosa
aspiracije (ko-tо-nо-о-koIКtoLVООХЩ,) kao i odnosa
zvucnosti (a-nа-kе-е;аvа.УЕЕV), osim kod dentala (d-red,
pored t-reda), zatim nerazlikovanje likvide 1 od r (ka
-ru-kеIКd р1ЈКEL pored do-е-rаIбоЕ"А.d ) i dшiпа kod
vokala (po-sе-dа-оIПООELЬd Б V spram po-se-da-o
-nоIПООELЬd ОVос.;). Linear В, uz to, пе belezi gemi
nate (а-ре-а-salалюоаа.) ni zavrSne konsonante (ир.
prethodne primere) bas kao ni konsonant koji se nalazi
pred drugim konsonantom i zatvara slog (ko-ri-tоIКо
pL У80С;) - ukoliko se radi о okluzivu, granica sloga
nalazi se svakako ispred cele grupe, па primer u de-ki
-Si-VОЈдЕ;LFоС;: ир. Heubeck 15d. Ne beleze se, takode,
ni pocetni spiranti pred konsonantima (pe-тО/ОЛЕР!Ю)
niti (ali пе bez izuzetka) drugi deo i-diftonga (di
-wеЈдLFEL), za raz1iku od u-diftonga Cije-rе-u!tјЕрЕ1ЈС;).
Ocigledne su lokalne i, narocito, takode individualne
razlike, koje cak dopuStaju da se razlikuju »ruke« ро
jedinih pisara.
42
III
ISTORIJAT PROUCAVANJA,
POMOCNA SREDSTVA
1. Istorijat proucavanja
43
Do tog vremena natpisi su imali tek izrazito podredenu
ulogu, svakako zbog toga sto је zamah grcke epigrafike
otpoceo tek и drugoj i trecoj deceniji XIX у. zahvaUu
јuСј podsticaju Augusta Beka (August Boeckh). Ucenik
ovog utemeljitelja modeme epigrafike kao i zacetnika
uporednog proucavanja indoevropskih jezika, Franca
Вора (Franz Ворр), Albert Gize (Albert Giese), Ыо је
taj koji је u izvesnoj meri оЬпоујо izucavanje grckih
dijalekata u kritickom razgranicavanju sa shvatanjima
antickih gramaticara. Njegovo posthumno оЬјауlјепо
del0 »0 eolskom dija1ektu« (Ueber den Aeolischen Di
alekt, Berlin 1 837.) - Gize j e шnrо u 3 1 . godini - bavi
se u prvoj knjizi (3-20 1 ) »Grckim dijalektima uopste,
prema njihovom razvoju« i pritom u pet poglavlja raz
matra slede6e teme: »Jezik i narecje«, »Teorija grama
ticara«, »Helenizam, promena starogjezickog stanja«,
))0 porek1u dija1ekata uopste« i ))Odvajanje i mesanje
dija1ekata« (posebno onih knjizevnih i preteZno u od
nosu па jezik homerskih ероуа). Tek se druga knjiga
(202-424) vise okrece u naslovu pomenutom eolskom
dij alektu, i to deta1jnoj analizi eoIske psiIoze.
Nedugo zatim Најnrih Ludolf Arens (Reinrich Lu
dolf Ahrens) obj avio је prvi obuhvatan prikaz dijale
kata u celini, koj i j e decenijama zatim presudno uticao
па njihovo proucavanje. Radi se о knjizi De Graecae
linguae diaZectis. Ј-П, Gottingae 1 839-43 . Prvi tom,
posvecen Bekи, govorio је )Юе dialectis AeoIicis et
Pseudoaeolicis« (misIi se па dijalekte koji prema prven
stveno Strabonovom исепји vaZe za eoIske, elidski i
arkadski), а drugi )Юе dialecto Dorica«. Medutim,
44
Arens nije uzeo и razmatranje jonski i aticki kojim se
bave gramaticari grckogjezika. ОЫlје natpisa otkrive
nih и drugoj polovini veka, koji su ро prvi put auten
ticno posvedocili vecinu dijalekata, obogatilo је mate
rija1nu osnovu и tolikoj meri da је Ыlо neophodno iz
nova obraditi predmet. U isto vreme - и sedamdesete
godine - pada takode i desifrovanje kiparskog slogov
nog pisma, sto је omogucilo da se jezik skriven iza
njega prepozna kao jedan grcki dijalekat. Ovi novi nа
lazi iziskivali su, sjedne strane, zbirkи - 1 873. роееlе su
da izlaze Inscriptiones Graecae (IG), а 1 884. i »Zbirka
grckih dijalekatskih natpisa« (GDI; uр. nize odeljak 2)
- а, sa druge strane, pojedinacnu obradu и dijalektolos
kom smislu. Tako је pomenuto doba procvata epigra
fike obeleZeno i mnostvom temeljnih dijalektoloskih
ispitivanja pojedinacnih tekstova. Izuzimajuci opstu
problematikи, razmatranu npr. и radovima Н. КоНса
(Н. Collitz), Die Venvandtschqftsverhiiltnisse der Grie
chischen Dialekte (»Srodnicki odnosi grckih dijaleka
ta«), Gottingen 1 885. ili о. Н011nanа (о. Hoffinann)
De тixtis Graecae иngиае diaZectis, phil. Diss. Got
tingae 1 888., trebalo је naposletku plodove svih ovih
rasutih radova uneti и monografske studije о pojedi
nim dijalekatima, sto је zatim preteZno i uсјnјеnо и
nizи disertacija iz skole Georga Kurcijusa (Georg Cur
tius). Na celovitu obradu svih dij alekata »nа osnovu
Arensovog dela« odvaZio se Rihard Majster (Richard
Meister). Njegovo delo (Меistеr 1-11), koje је jos uvek
bilo usmereno suvise »unazad« (prema Arensu), osta-
10 је ipak samo torzo: оЬа toma, objavljena 1 882, od-
45
nosno 1 889., za predmet imaju samo eolske dij a1ekte,
elidski, arkadski i kiparski. Istu sudbinu doZiveo је i ро
duhvat ota Hofmana (Roffinann 1-111), koji ( 1 89 1-98.)
nije stigao dalje od razmatranja arkadskog, kiparskog,
tesa1skog, lezbljanskog i jonskog dijalekta (od ovoga
samo »Izvori i fonetika«), ali je уес vise ратје poklo
nio natpisima i znacajntie је (nego recimo Majster) od
makao od uсепја starih gramaticara. ОЬа pomenuta
dela i jos mnoga ше-struепа razmatranja iz ovog vre
тenа Ьпо su prevazidena nezadrzivim prilivom novih
izvora, sto је za posledicu јта10 to da su autori odusta
јаН od svojih planova.
Zaista sveobuhvatan prikaz svih grckih dija1ekata
prvi je zatim izlozio 1 909. godine Albcrt ТumЬ и svom
»Prirucnikи grckih dijalekata«. Оп se ј sam ogranicio
па saZeto i povrSno razmatranje dijalekloloskih pitanja
te bavljenje samo izabranim dijalekal skim materija
lom, ali је izvanredno ocrtao stanjc 1 1 dijalektologiji
onog vremena. Za razlikи od ТuтЬа, lюјi је pojedine
dijalekte opisivao odvojeno, svaki za scbe, Karl Dar
ling Bak је, gotovo и isto vreme, u SVl ltn delu Intro
duction to the Study оЈ the Greek lJia!('cts (»Uvod и
izиcavanje grekih dijalekata«), Boslol I 1 9 1 1 ., upravo
suprotno, pojedine jezicke ројауе rЩ11 10 istovremeno
kroz sve dijalekte (uр. gore PredgovI IJ"). Posle оуљ
( 1 92 1 -24.) poj avilo se gigantsko lюl l 1Ј 1ШО delo Fri
driha Behtela (Friedrich Bechtel) »( , I (�ki dijalekti«
(Весhtеl 1-111), koje је, doduse P0l11 IVI I zanemarujuCi
aticki, saZelo sva znапја onog VrCI1H'l1II (io najsitnUih
detalja i о ' tоще poиzdano i potplllН l оl щvеStаvаlо. 1
46
pored toga, Twnbov i Bakov prikaz grckih dijalekata,
koj i se и izvesnom smislu medusobno dopunjavaju,
ostali su decenij ama posle i sve do danaSnjih dana те
rodavni prirucnici i zbog toga su р meduvremenu i
preradeni . Bakov »Uvod« ponovo је objavljen и C ika
gu 1 928., а 1 95 5 . se pojavio и potpuno preradenom
novom izdanju pod nazivom Тће Greek Dialects.
Twnbov »Prirucnik« trebalo је bitno da prosiri i »то
demizuje« njegov ucenik Ernst Kikers, аН taj poduh
vat n�e se odvijao pod srecnom zvezdom, utoliko sto
је Кikers mogao da izda samo prvu polovinu о dor
skim narecjima i severozapadnogrckom и novoj re
dakciji 1 932. (ThwnblКieckers); ostali delovi pojavili
su se zatim tek 1 959. и novom izdanju koje је priredio
Anton S erer (Thwnb/Scherer). Ovom delu neosporno
pripada zasluga sto ј е ро prvi put и jedno razmatranje
grckih dijalekata uvrstilo i mikenski i tamo ти obez
bedilo njegovo mesto. Upravo to је postao jedan od
zadataka, ako пе i najvaZniji zadatak grcke dijalek
tologij e и poslednjih dvadeset godina (ир. Cowgill i и
poj edinostima и V 2), koj i j e vodio ka svojevrsnoj pre
kretnici (L6pez Eire govori о »krizi«).
Jedna od centralnih tema grcke dijalektologije
oduvek је bilo vise istorijsko, odnosno preistorijsko
pitanje о grupisanju ј medusobnim odnosima, tj . о raz
likovanju pojedinih dijalekata. Уес su se Gize i Arens
ЫН kriticki osvrnuli па shvatanja antickih autora о
tome (pre svih Strabona) i preteZno su negirali njihov
eolski koncept. Predaleko Ы nas odvelo ako bismo
ovde и poj edinostima opisivali kolebanja и pogledima
47
па ovu problematiku; о sustini се ipak biti reci u V ро
glavlju, posvecenom upravo ovim pitanjima. Vec ро
cetkom хх veka jezicko-gecgrafski пасin posmatranja
prenet је sa dijalektologUe mDdernih jezika i па drevna
grcka narecja. Poceci grck� dijalekatske geografije
razvijani su u pojedinim ra:lovima posvecenim raz
nim, bogatije роsvеdосепiПI dijalektima, tako npr. u
Кikersovom delu (Кiесkеrs ( 1 » о kritskom dijalektu
(ир. IV 5 L) ili u van der Veldeovom (van der Velde) о
tesalskom i beotskom (ир. :У 1 0 L, JV 9 L). Da se
ovde, pri svom znасаји i neophodnosti dijalekatske
geografije za istorijsko prouiavanje jezika uopste, kad
se radi о narecjima drevnih jezika - iako su Кikers i
potonji autori nacrtali karte - ipak mora biti skromniji,
jasno su pokazali glavni preCstavnici ovog nacina rada
u novije vreme: Ernst Ris (Ernst Risch), »Altgriechi
sche Dialektgeographie?« �)Starogrcka dijalekatska
geografija?«), мн 6, 1 949, 1 9-28, odnosno »Histo
risch-vergleichende Sprachbetrachtung und Dialekt
geographie« (»Uporedno-isti>rijsko razmatranje jezika
i dUalekatska geografija«), IOatylos 1 1 , 1 966, 1 42-1 55;
Valter Porcih, »Sprachgeogl1phische Untersuchungen
zu den altgriechischen Dial<kten« (»Jezicko-geograf
ska ispitivanja starogrckih dijalekata«), IF 6 1 , 1 954,
1 47-1 69 i Robert Kolman (R. Coleman), »Тће Dialect
Geography of Ancient Greece« (»Dijalekatska geo
grafija anticke drcke«), TPS 1 963, 5 8-1 26.
Priliv novih nalaza (prdeZno dUalekatskih natpi
sa, аН recimo i knjizevnih pl:pirusa) do danas nije pre
kinut; svake godine sistemгtska iskopavanja brojnih
48
t I Inova arehologa na razlicitim lokalitetima i l l pak S l l l
i:ajni nalazi donose znacajan novi materijal. Рrос(щi ЧЈС
sc da se od Prvog svetskog rata broj natpisa vise nego
tldvostrucio. Jedna od posebnih namera autora ovog
» Uvoda« Ьilа ј е upravo da sve to koliko је moguce
potpuno obuhvati prilikom predstavljanja pojedinih
dijalekata. Korpusi natpisa i zbirke izabranog materi
jala уесјпот su u potpunosti zastareli (ј росјуаји па
prevazidenim izdanjima), а lose se stoji i sa centralnim
epigrafskim organima nadleZnim za publikovanje i
izvestaje (SEG је nedavno sa 25. sveskom prestao da
izlazi). Zbog toga је neepigraficaru zainteresovanom
za dijalekte - а u takve se mora ubrojati i autor - pre
gled ukupnog materijala znatno otezan, а to тије ipak
neophodno kao glavni preduslov njegovog rada.
2. Ротосnа sredstva
а) Bibliografije
Ь) Prirucnici
50
'{. Н i е r s с h е, Grundziige der griechischen Sprachge
schichte bis zur klassischen Zeit, Wiesbaden 1 970 (Ыа
tak prikaz osobiria pojedinaCnih dijalekata i dijalekatskih
grupa)
с) Zbirke natpisa
51
н о f f m а п п I-Ш (izbor natpisa)
D (ukupno 8 1 4 natpisa, koji pak cesto obuhvataju vise tek
stova; reprezentativni izbor svega znacajnog: iako za
starelo, jos nenadmaSeno standardno delo)
F. S о 1 m s е nI Е. F r а е п k е 1, Inscriptiones Отесае ad in
lustrandas dialectos selectae, Stutgardiae 4 1 930, reprint
1 966 (67 natpisa)
С. D. В u с k, The Greek Dialects, Chicago 1 955 (ир. gore
Ь; u okviru toga 1 8 1-334: »Selected Inscriptions«, 1 20
natpisa sa kratkim komentarom)
Ј. Ј. Е. Н о п d i u s, Tituli ad dialectos Graecas i11ustrandas
selecti. Ј: Tituli Achaici et Aeolici, Leiden 1 950 (4 1 nat
pis; nastavio Н а i п s w о r t Ь, v. ispod)
Ј. В. Н а i п s w о r t Ь, Tituli ad dialectos Graecas illustran
das selecti. 11: Tituli Dorici et Ionici, Leiden 1 972 (86
natpisa; nastavak Н о п d i u s-ovog izbora, ир. gore).
52
IV
POJEDINACNI DIJALEKTI
1. Severozapadnogrcki
L
F. А 1 1 е п, De dialecto Locrensium, SGLG 3, 1 870,
205-279; Th. Н а r t m а п п, De dialecto Delphica, phil.
Diss. Breslau 1 874; Н. W. S m у t Ь, The Dialects ofNorth
Greece, АЈРЬ 7, 1 886, 42 1-445; Ј. V а 1 а о r ј, Der Delphi
sche Dialek.t, Gottingen 1 90 1 ; А. Н. S а 1 о п i u s ( 1 ), De
dialectis Epirotarum Асarnanшn Aetolorum Аепјanшn
Phthiotarum, phil. Diss. Helsingfors 1 9 1 1 ; Е. R ii s с Ь,
Grammatik der delphischen Inschriften. 1: Lautlehre, Ber
lin 1 9 1 4; B e c h t e l 11 1-1 6 1 (uр. к. М е i s t е r, Gnоmоп
2, 1 926, 433-444); Т h u m blК i е с k е r s 250-3 1 5 ; М.
L ej e une ( 1 ), Observations sur lа langue des actes
d'a:ffranchissement delphiques, Paris 1 940; В а r t о п е k
49-54, 66-79; Ј. Ј. М o r a l еј о А I v a r e z, Gramatica de
las inscripciones dtШicas (fonetica у morfologia) (siglos
VI-Ш а. с.), Santiago de Compostela 1 973
R. М е r z d о r f, Die sogenannten aeolischen Ве
standtheile des nordlichen Dorismus, Sprachwissenschaft
lјсЬе Abhandlungen hervorgegangen aus Georg Curtius'
53
Grammatischer Gesellschaft, Leipzig 1 874, 2 1 -42; 1 . N.
� В о р оо v о � , NО!LLЩ,Ю'tLкi] ,[ооу дЕл.ФОО v, ВСН 20,
1 8 86, 5-54; F. S о 1 т s е п, Prapositionsgebrauch јп
griechischen Mundarten, RhM 6 1 , 1 906, 49 1-5 1 0; F.
S om m e r , Der Dativus pluralis der 3. Deklination јт
Nordwestgriechischen, IF 25, 1 909, 289-3 1 1 ; Fouilles de
Delphes. Тоте III: Epigraphie. 6 delova u 1 6 svezaka, аи
tori E . В o u r g u e t, G. С 0 1 i п i dr., Paris 1 909-70; uz to
»hors serie« G. D а u х, Chronologie delphique, Paris 1943
(и daljem tekstu skraceno sa »FdD«); А. W i 1 h е 1 т, Die
10krische Madcheninschrift, ЈОАI 1 4, 1 9 1 1 , 1 63-256; А.
Т h u т Ь, UЪer die Behandlung der Lautgruppe -09- јп den
nordwestgriechischen Dia1ekten, IF 3 1 , 1 9 1 2/13, 222-229;
А. Н. S а 1 о п i u s (2), Varia de origine et sermone tabu
l aruш Dodonae effossarum, Helsingfors 1 9 1 5 ; N . г .
П а :Jt :Jt аб 6.кL � , ЛОКРLКО� 9Ю!L6�, АЕ 1 924, 1 1 9-1 4 1 ;
U . v o n W i 1 а т o w i t z - M о е 1 1 e n d o r f f, Ејп Siede
lungsgesetz aus West-Lokris, SPAW 1 927, 7-1 7; Е. Fra
e n k e l , Zu griechischen Inschriften. 1. Zu dem 10krischen
Siedlungsgesetze, Gl 20, 1 932, 84-87; М. L е ј е u п е (2),
Une forme etolienne а Delphes, REG 45, 1 932, 366-379;
М. L е ј е u п е (3), Sur une difficulte de lа dia1ectologie
grecque, RPh 59, 1 933, 282-292; М. L е ј е u п е (4), Еп
marge d'inscriptions grecques dia1ectales IV. Note sur
l'alphabet etolien archai"que, REA 47, 1 945, 1 1 0-1 1 5 ; д.
Е . Е u а у у Е Л. L б ТЈ � , \I1�ф LО!Lа '[О" ВаОLЛЕОО� NEO:Jt
'tОЛЕ!LОU ЕК дообwvТЈ�, АЕ 1 956, 1-1 3 ; А. L а п d i ( 1 ), 11
dia1etto greco di Locri Epizefiri, RAAN 39, 1 964, 235-244;
о. М а s s о п, Trois Questions de Dialectologie Grecque. 1.
Sur de pretendus emplois de l'adjectif patronymique еп
-iyo- hors de l'eolien, G1 43, 1 965, 2 1 7-22 1 ; А. L а п d i
(2), Nuovi documenti del dia1etto di Locri Epizefiri, RAAN
4 1 , 1 966, 27 1-278; А. L а п d i (3), Contributi аl dialetto
dorico di Locri Epizefiri, RAAN 43, 1 968, 63-67; G. R e -
54
stе l l i , Epirotico yvwaKw е il problema della posizione
Ј шguistiса dell'antico epirotico, Studi linguistici јп onore
(Јј Vittore Pisani. 11, Бrеsсiа ( 1 969), 8 1 3-830; G. Rouge
l11 o nt, L'inscription archaique de Delphes relative а la
phratrie des Labyades, Бен 98, 1 974, 1 47-1 58
Iz
Narecja »severozapadnogrcke« dijalekatske gru
ре su и celini tek vrlo slabo posvedocena. Poznajemo
vecinom samo novije i dijalektoloski manје sadrZajne
i manје karakteristicne natpise sa podrucja grckog se
verozapada i centralnogrckog gorja izrnedu Ambra
kijskog, Kalidonskog, Korintskog i Malijskog zaliva,
tj . iz oblasti Epira, Akarnanije, Etolije, Lokride, Foki
de, Doride, Enije i Malide. Оуо se moze obrazloziti
time sto su pomenuta podrucja tek srazmerno kasno,
naime и helenisticko doba, pocela da igraju istorijski
znacajniju ulogu. Mada i tamo mladi natpisi brojcano
preovladuju, и Lokridi i Fokidi su ipak па videlo izasli
stariji i dиzi natpisi, koji su omogucili da se raspoznaju
dijalekti оуе dve oblasti. Fokidski natpisi objavljeni su
и IG IX: l ( 1 897; br. 1-233), oni jezicki zanimljivi na
laze se i и GDI 1 5 1 2-1 556. Grupu za sebe, koja samo
svojim brojem od nekoliko hiljada sve druge Ьаса и
zasenak, cini masa delfskih natpisa (medu njima veliki
broj iz VI-V уеЬ), cije је izdanje и GDI 1 683-2993
prevazideno daljim objavljivanjem: uр. FdD. МаН iz
bor natpisa nudi D 3 1 6-3 58, medu nj ima i najzna
cajnije tekstove: kratki zavetni natpis iz Кrise GDI
1 537 = D 3 1 6 (VI у.), ugovor o konfederaciji (аu!!л:о-
55
ЛL'tЕLа) izmedu Stirisa i Medeona IG IX: l , 32 = D 353
(II У. ), ugovor izmedu Drimaje i Etejaca IG IX: l ,
226-230 = D 355 (iz 1 6 1 . pre Нr.) kao i »veliki natpis
Labijada« iz samih Delfa GDI 256 1 = D 323 (о tome
ир. najskorije Rougemont) koji sadrZi pravila fratrije
Labijada (400/390. pre Hr.), zatim sveti zзkоn sa zida
stadiona D 3 2 1 (470/450. pre Hr.) i finansijski zзkоn
donet za vreme adlOnta кadisa u N уещ D 324. Ovome
treba dodati odluke о prokseniji i druge poeasne dekrete,
vise hЩаda (potpuno stereotipnih) роуеlја о oslobada
nju iz perioda od 11 У. pre Нr. do 11 У. posle Нr. [za to ир.
Lejeune ( 1 )] kao i natpise па novcu (ир. �f3opffivo�).
Zbirka lokridskih natpisa nalazi se u IG IХ: l
( 1 897; br. 234-395); ona je za podrucj e Zapadne Lo
kride nadmasena u IG IХ 1 2 : з ( 1 968; br. 605-785);
izbori natpisa sacinjeni su u GDI 1 474-1 5 1 1 i D
359-372. Medu arhaj skim tekstovima za poznava
nje dijalekta znacajne su tri bronzane ploce iz Zapad
ne Lokride s pocetka V veka, zakon о kolonizacij i
Нipoknemidskih Lokrana za Naupakt I G IХ: 1 2 , 7 1 8
= D 362, ugovor izmedu Наlеј а i Eantej e IG IХ: 1 ,
2
7 1 7 = D 3 63 i zakon о naseobini IG IХ: 1 2 , 609 (ир.
Палла()аКL�, von Wilamowitz-Moellendorff). УеСј
па spomenika је ipak mnogo mlada i nij e sastavljena
па pravom lokalnom dijalektu (npr. tzv. »Devojacki
natpis« IG IХ: 1 2 , 706 = D 366: ир. Wilhelm; oko
280. pre Hr.) nego - usled pripadanj a Etolskom sa
vezu (ир. Is) - »na razvodnjenom saveznoetolskom«
(Schwyzer 1 92). Za podrucje Istocne Lokride samo
mali broj natpisa pruza najneophodnija obavestenja.
56
[)ijalekat Epizefirskih Lokra u donjoj Italij i (и pi
Lanju је jedna lokridlska kolonija) Ьоlје se razaznaje
tek od kada ј е 1 959. godine otkriven arhiv Zevsovog
hrama (sa 38 bronzanih tablica iz VI-Ш veka; de
lom j os uvek neobj avljeno) : ир. Landi ( 1 ) (2) (3); ra
nije IG XIV 63�32.
Od En�anaca и dolini Sperheja poticu jedino
mladi natpisi (gotovo svi iz Нipate), koji u celini
sашzе samo dva dijalektoloski informativna oblika а
sakupljeni su u IG IX:2 ( 1 908; br. 3-59, 1 3 1 9, 1 3 57),
GDI 1429-1438, odnosno D 373-374. 1 dijalekat Ма
lide је jednako oskudno i kasno posvedocen; tamosnji
natpisi, koji najvecim delom poticu iz Lamije, objedi
njeni su u IG IX:2 ( 1 908; br. 60-93, 1 320, 1358-1360);
ир. dalje GDI 1 439-1452 i D 375-379. Etolski natpisi,
preteZno iz Terma, gotovo bez izuzetka spadaju u vre
те delovanja Etolskog saveza; oni su obuhvaceni u IG
IX: P: l ( 1 932; br. I-206) kао i u GDI 1409-1 428, od
nosno D 380-393 . Najznacajniji iz оуе grupe natpisa
su onaj о saveznistvu izmedu Etolaca i Akamanaca IG
IX: 1 2, 3a = D 3 8 1 (sredina 111 veka) i odluka о prokse
niji IG IX: P, 4 = D 3 85 (111 vek). Za izvomi etolski 10-
kalni dija1ekat znacajni su i mnogi tekstovi nadeni van
Etolije koji predstavljaju dokumente Etolskog saveza.
Natpisi Akarnanije, тоои kojima је najznacajnija bron
zana tabla iz Strata IG IX: 1 2, 390 = D 394 па kojoj је
odluka о prokseniji (kraj V veka), nalaze se u IG
IX: P:2 ( 1 957; br. 207-604) kao i u GDI 1 374-1408 i
D 394-402. Epirski natpisi su mladi i za dijalekat
neinteresantni (i oni su uobicajenih vrsta: pocasne i
57
odluke о oslobadanju ili darivanju, te zavetni natpisi).
Оni su obljavljeni delom u GDI 1 334-1377 i D 403-408
(ир. ВiJаУУЕл.L()Т]t;). Mada se natpisi iz proroCista u
Dodoni javljaju j os u V уеlш (olovne plocice sa pita
пјјта prorocistu), опј su napisani па domacem пэrесји
ирјћуаса, а пе па epirskom dijalektu [vidi pre svega
GDI 1557-1 598; о оуоте ир. Salonius (2); zatim SEG
1 5, 385--409] . Manji broj glosa, preteZno etolskih,
akarnanskih i epirskih, svedoce samo о slabom intere
sovanju koje su anћсю gramaticari pokazivali za шја
lekte оуе grupe.
Is
Dijalekti severozapadne Grcke, ukoliko ш ј е то
guce pratiti u starije doba, predstavUaju relativno jasno
definisano jedinstvo. Medutim, slaba podloga u preda
ji onemogucava da se odredena jezicka ројауа sa пе
kog podrucja роkзZе jednako karakteristicnom za celu
dijalekatsku grupu. Osobenosti koje severozapadno
grcku odvajaju od drugih dijalekatskih grupa, de]om i
od dorske (ир. V 1 ), su sledece: promena ЕР и ар (О 1 )
i а е u at ( О 6), dat. mn . па -О L t; kod konsonantskih os
поуа (О 8) i obrazovanje participa па *-Е-Е-IA.ЕvОt; (О
1 5). U nekim crtama, kзо sto ј е, па primer, upotreba ЕУ
+ ak., severozapadnogrcki је blizi tesalskom i beot
skom nego dorskom (ир. Merzdort). Eolski uticaji. dat.
mn. па ·ЕОOL (О 8), gradivni pridevi па -Lot; (О 9) i ра
tronimski pridev (О 1 8), do sada su potvrdeni sarno u
istocnim pokrajinama Fokidi i Lokridi, пе i па zapadu,
dakle, samo tamo gde su kasnije па jug potisnuti do-
58
',l:ljenici sa severa (о оуој probleтatici ир. V 2) pre
v ladali nad Eolcima ili tarпо gde su пуеli u dodiru sa
, l j iта. Pritom nedostatak natpisa starijih od ЈУ veka
Il1поgо toga ostavlja nejasnim: tako, па primer, Malida
vazi za eolsku, za sta, pak, пета nikakve potvrde ni па
l Iajstarijim spomenicima. Na poseban nacin је tesko
proceniti i tek kasno posvedoceno пагесје Enijanaca
sa samo dva informativna oblika (О 8, 1 7) koji Ы mogli
blti etolski. Da оуо рlете uopste pripada severozapad
l1ogrckim, za sada moze da jemci jedino obrazovanje
I1jihovog imena za опо podrucje tipicnim sufIksom
-aYE�.
Jstoriju lokalnog dijalekta i njegovu borbu za ор
stanak moguce је vekovima паоуато potanko pratiti
jedino u slucaju F okide, taCnije Delfa, sa njihovom уе
likom kolicinom sacuvanog materijala (ир. Rusch). Ра
ipak, dijalektolog pritom mora stalno imati pred ocima
da је оуо mesto, sa svojim panhelenskim sveti1isteт,
Ыlо posebno izlozeno tudim, »naddija1ekatskim« uti
cajima. Vec dosta rano, od sredine JV veka, postepeno
se ј аУlјаји oblici kojne, а pored пјјЬ i specificno aticki,
pre svega па dokumentima vezanim za sveti1iste. Pri
stupanje Delfa Etolskom savezu (ир. nize) 279. godine
unel0 је, opet, u dijalekat druge sastojke (ир. pre svega
0 6, 8, 14) i proizvel0 јеdnи izrazitu mesavinu razno
rodnih eleтenata, jasno vidljivu u formulama odluka
о prokseniji i oslobadanju. Јеdni za drugima i pored dru
gih nalaze se 1ЮОL tOL� ауооOLУ, лаОL tOL� ауооуOL�,
1ЮVtЮОL tOL� ayU>vEooL, лаvtЕОL tOL� ayu>voL�,
:rЮVtOL� tOL� ayu>voL� (ир. Sommer). Ј pored toga
59
dij alekat ј е uspeo da se odrzi, ako i пе bez primesa,
sve do П v. posle Hr., pre svega па privatnim nat
pisima.
Sporan је dijalektoloski odnos izmedu narecja
Istocnih Lokrana u Maltiskom zalivu (ovde spadaju
Epiknemidski i, dalje па istok, Opuntski i1i Нipokne
midski Lokrani) i dijalekta Ozolskih (Zapadnih) Lo
krana u Korintskom za1ivu, koji su jedan od drugog
prostorno odeljeni narecjem Fokide. Prvenstveno је
Behtel (Bechtel 11 1 60d.) izdvojio istocnolokridski kao
poseban dijalekat па osnovu tri kriterijuma (О 8, 1 6, 1 8),
koji u celini nisu nikakve »novine«. Nasuprot (оте,
Majster (Меistеr 436d.) је istakao da iz sadrzinskih,
odnosno istorijskih razloga пе тоgп svi »zapadnolo
kridski« natpisi (ир. Iz) vшti za pouzdana svedocan
stva ovog narecja. Resenje ovog problema moZe se
ocekivati jedino ako se Ukupni materijal preispita vo
deci racuna i о hronoloskim razlikama. Takav ро
stupak otezava nedovoljna i kasna dokumentac�a па
istocnolokridskom, koji se u (pozno) vreme svoje ро
svedocenosti, kao sto ј е i ocekivano, priblizava fokid
skom (ир. Bartonek 69-79). Natpisi пат пе dopustaju
da se izjasnimo о tome koliko se dugo u оЬе ove оЫа
sti mogao odrZati dijalekat. Izgleda da je sada тоgпсе
dokuciti koje ј е рlете osnoval0 koloniju Epizefirski
Lokri (oko cega su se vec stari sporili), i to па osnovu
pisma i jezika ovog grada: tamosnji alfabet је, naime,
ozolsko-lokridski (ир. Jeffery 284d.), а dijalekat isto
tako pokazuje (usled stanja predaje?) јасе veze sa »za
padnolokridskim« [ир. Landi ( 1 ), 243].
60
Od dijalekata kojima se govoril0 dalje па severo
zapadu jos uvek је пајЬоlје poznat etolski, jer оп сјпј
I
osnovu »etolskog koina -dijalekta«, »saveznogjezika«
upotrebljavanog и Etolskom savezu, koji је postojao
od druge роlоујпе IV I
veka. Bas kao i peloponeski,
dorsko-ahajski koina -dijalekat, tako је i оуај etolski I
Ыо jedan 10kalni dijalekat prosaran stranim (kоinё -)
elementima, koji jc sacuvao severozapadnogrcke oso
Ыпе kao 0 8 i 1 7. S i гс пј ет mосј ротепutоg saveza
па gotovo ссl и сспtгаl ШI G rc ku (Naupakt [Zapadna
Lok ri d a ] је уес 338. postao zav i s an od Etolaca, Delfi
su и�1 i u Eto l sk i savcz 279., а Lamija [Malida] oko
270. god i l1c) ра cak i па delove Peloponeza, оуај is
klj llcivo s l l1 zb cl1i ctolski jczik dospco је i па mnoge
n atp i s c i zvan Е101 јј с (l1pr. и NЗtlраkt i па dokиmente о
os)oba(!al1jtl iz Лsklсрiј сvоg svetilista u Butu, zavis
пот щl N utlpakta). Od at l c sc то7:е и glavnim crtama
dokLlciti i sшп ctolski; ako tI poj c(l il1 osti ma ponesto i
оsщјс 11qj asno, i pak 11С t rcba ::щтпј аt i и severozapad
поgгсki karaktcr Etolaca, i to tlprkos svedocanstvu
kakvo јс Тtl k i d iu ovo (3, 94, 5) Ја su опј &уvuюt6tа
ТOL улсI>ОО(lV, О . Ја gov orc роtрuпо nerazum ljivim
jczi kom . ОЈ пј Љ sc j ezick i пеzпаtпо, ako uopste1,
гаz1 i1шј ll ЛkаГl1аl1сi. Јсdlшkо kao i оуј, sпaZnоm uti
сај и ј." dorsk i h kolol1 ij a па JOl1skom moru (Korkira i
61
dr.) bili su izloZeni i Epirci, о бјет se dijalektu tesko
sa sigurnoscu moze prosudivati. Resteli (Restelli) ih, u
skorije vreme, smatra samo Dorcima koji se nisu sa
ostalima odeselili па jug, а njihovo narecje vidi kao
dorsko. Severozapadni Grci su i »pravi Tesalci«, koji
su potcinili lokalne Eolce, ali njihov dijalekat u susretu
sa eolskim nije uspeo da se odrZi: ир. ЈУ 1 О Is.
о
1 . Ер > ар (kao i u dorskim narecjima i elidskom)
u fokidskom (фаРЕV D 321 , 1 = фЕРELV, hюрТЈ Ю D 323
D 15 = LEpтjCa, OOp�Ta ibic. 36), lokridskom (фаРELV
D 362, 5. 1 0, латара ibid. 36 = лаТЕра), etolskom
(hюро� ЈО IX: 1 2, 1 50), u LapO- do I veka pre Hr. pas
sim; preko toga samo u Delfima i jedino u imenu ovog
grada E� > ал: hалфоLC; D 324, 1 3 , hал.фLКОV, hал
izmedu ostalog passim па novcu (ир. L�OPci)Vor;);
2. ? nastalo naknadnim dиzenjem i kontrakcijom
u jedinstvenom alfabetu se belezi sa ЕI (passim па
svakom mestu), povremeno Е, Н u Delfima (ЕУХЕ ра
D 325, 3 = Ёухнра, ЕУOLКЕУ ibid. 23) i u lokridskom
(ћаУЕУ D 363, 1 .3 = ауну, epizefirski -ТЈЈ1.ЕУО;: ир.
br. 1 5); q se u fokidskom belezi sa OY, ali pre svega u
D 323 jos uvek sa О, dok lokridski u starije doba (D
362) jos pravi razliku (q nastalo kontrakcijom = О, za
razliku od q nastalog dиzenjem = ОУ: ЬаЈ1.0 4. red =
btlJ1.ou, тОУ; i sl. passim), koja u jedva nesto mаlо
mladem D 363 vise ne postoji (; ЕУО 12. red = l;EVOU
kao TO� 16. i 1 7 . red);
62
3 . ао, аю > а kao u dorskim narecjima, ahajskom
i elidskom, pre svega u gen. jedn. -ао > -а (delfski
ЕuаРХLба D 327, 1 2, lokridski NLKLa IG IX: P, 72 1 С
6, etolski КаЛЛLa D 3 8 1 , 1 9, akamanski NLKLa D 398,
2), gen. mn. -аю'V > -аОУ (delfski Ла�'Uаба'V passim,
lokridski <ХЈА.араоу D 363, 5 = �ЈА.Ерtбоу [ир. br. 1 ] ,
etolski <ХЈА.Ераоу D 3 8 1 , 3 6);
4. F- passim oCuvano sve do IV, delom i do П veka
pre Нr., unиtзr reci -F- se cuva samo u fokidskom (Кri
sa) КЛЕFос; <Iл8Ltо'V atFEL D 3 1 6, 3 = КЛЕОС; аф8Ltо'V
aLEL (epsko-heksametarska formula), lokridskom кат'
aLFEL D 362, 4 (formulaiCno?), etolskom ХЕлLБFБ'V D
380, 1 (VП v.) kao i Шбс;, izmedu ostalog IG IX: P,
1 52 a-g;
5. tL se cuva kao u dorskim narecjima, elidskom,
beotskom i tesalskom: лоtL passim, glagolski nastavci
za 3 . lice jedn. -tL i 3 . Нсе mn. -'VtL passim;
6. а8 > ат, preteZno u glagolskim nastavcima
-аtб ('V) = -а8ю('V), -атш = -а8ш (za objasnjenje ир.
ТЬumЬ): delfski hLла�ааtб D 32 1 , 2 = tла�аа8ю,
Еклра�ааtш D 324, 5 kao svedocanstva »starofokid
skog« ат, cije mesto је rano zaиzelo opstegrcko pisanje
а8 (D 323, gde se pored -а8ю('V), -а8ш j avlja i usam
ljeno лроаtа С 40d. =, лр6а8Е); опо је, zatim, pod
uticajem etolskog koina-dijalekta ponovo napusteno:
-атш, -аtб passim Gasno povezano sa drиgim etoliz
mima [ир. br. 8] : ир. Bechtel 11 56); lokridski hЕЛЕаtб
D 363, 1 0d., hЕЛЕаtaL ibid. 1 6; epizefirsko-lokridski
ЈА.LOtЮЈА.а (ир. Landi (3), 66); etolski, medutim, »slиzbe
по« samo -а8ю('V), -а8ш;
63
7 . lok. jedn. -OL umesto dat. -4> kod o-osnova (kao
и beotskom, tesalskom, elidskom) оо 11 v.: fokidski tOL
'Алол.лЫVL tOL Пu8LOL D 338, 3 i passim па odlukama
о oslobadanju (ир. Lejeune ( 1 ), 1 32-1 48), lokridski
tOL д,LOVOOОL IG IX: 12, 624 D 3, etolski ЕУ NаuлаlCtОL
D 390, 2, akamanski tOL 'АЛОЛЛWVL tOL 'AICtLOL D
397, 1 , epirski ЕУ 'АлELРОL D 404, 1 3 = ЕУ 'НЛЕLР4>;
8. dat. mn. па -OL� и Ш deklinaciji kao и elidskom:
drevna pojava и lokridskom (f.tELOVOL� D 363, 14) i
svakako и etolskom (iako је tek kasno potvrdeno:
'АкаруауOL� D 3 8 1 itd.), preko Etolskog saveza даlје
је prosireno па fokidski (ир. Lejeune ( 1 ), 1 26-1 3 1 ),
gde је kao i и lokridskom ranije vladalo eolsko -EOOL (и
fokidskom до III veka, ))zapadnolokridsko« лаvtЕОLV
Ја ЈХ: 1 2, 609, 5д., и ))istocnolokridskom« kasno ро
tvrdeno), zatim па akamanski (EXOVtOL� Ја ЈХ: 1 2,
4 1 7, 8), enijanski (tOL� АLVЮVОL� D 373, 6.8), аН ј па
beotski (ир. ЈУ 9 О 1 3), arkadski, mesenski i lakonski;
9. gradivni pridevi па -LO� kao и eolskom (ир. V
1 ) predstavljaju eolizme и fokidskom ОLЬарю SуlI.З
247 Ј 1 6, oLbapLwv SуlI.З 246 11 67д., pored јпасе
opsteg -ЕЩ;
1 0. пот. mn. clana 'tOL = o t (kao и dorskim па
recjima, elidskom, beotskom) passim и fokidskom (и
Delfima tek oko 125. pre Hr. konacno potisnuto: ир.
Lejeune (1), 91-103), lokridskom (D 362, 9; 363, 1 0;
364, 1 ), etolskom (D 3 8 1 , 1 5.28.3 1 , аН pored ot);
delfski pokazuje i oblike tш, tШЬЕ, ТOLЬЕ (tako i
epirski: D 405, 1 );
64
1 1 . tzv. »dorski futur« па -ОЮ- u fokidskom (та
уt.;[1Ј]Ш:W D 323 А 1 = taYEuow, О1ЈJ.lЛра;ЕW кало
() Н;ЕЫ ibid. А 6, 8'UoEOvтa D 353, 20 = 8Uoovтa);
1 2 . -;- u futuru i aoristu glagola па -�ы kao u
dorskim narecjima (i drugde pojedinaCno): fokidski
OPKL;EW D 325, 1 3 = 6PKLOW (ир. br. 1 1 ), а3tЕл.ОУL
s Щ 1Е8а D 326, 1 7 ; etolski tЕРI.ю;аvтw D 3 8 1 , 1 0 =
-oavты, tEp!la;WVtL ibid. 1 1 = -OWVТL itd.;
1 3 . liCni nastavak u 1 . liси mn -!lЕ� kao u dorskim
.
66
1 9. zavrSni vokali predloga ауа, :л:ара apokopi
raju se pred konsonantom, а Kata, :Л:ОtL pred denta1om:
и fokidskom passim, u lokridskom gotovo isk1jucivo и
najstarijim tekstovima D 362, 363, takode i и epize
firsko-lokridskom (ир. Landi ( 1 ), 240); и etolskom i
akamanskom tek kasno posvedoceno i stoga raspo
znatljivo samo u tragovima.
2. Saronski
L
Е. S с h п е i d е r, De dialecto Megarica, phil. Diss.
GieBen 1 882; F. К о р р п е r, Der Dialekt Megaras und der
megarischen Colonien, NJ Supplementband 1 8, 1 89 1 ,
529-563 ; М. М 1 о d п i с k ј , De Argolidis dialecto, Progr.
Brody 1906; B e ch t e l П 1 63-290, 435-5 15; TbиmblКj e
c k e r s 1 08-1 42; B a r t o n e k I 78-1 8 1
Ј. В а u п а с k, Inschriften aus dem Asklepieion zu
Epidauros, и: Ј. В.-Th. В а и п а с k, Studien auf dem Ge
biete des Griechischen und der arischen Sprachen. 1, Leip
zig 1 886, 77-2 1 8; В. К е i 1, Die Rechnungen iiber den
epidaurischen Tholosbau. 11, МDAI-A 20, 1 895, 405-450;
О. К е r п, Die Inschriften von Magnesia ат Maeander,
Berlin 1 900; F. S о 1 m s е п, Beitriige zur griechischen
Wortforschung. 1, StraВburg 1 909, 93-155; U. S i с с а,
Graтmatica delle iscrizioni doriche della Sicilia, Лrpјпо
1 924 (ир. Е. Fraenke l , IF 44, 1 927, 362-364); R. N e hr
b a s s , Sprache und Stil der Iaтata von Epidauros. Ејпе
sprachwissenschaftliche Untersuchung, Philologus. Sup
=
67
1 959-1 960, 249-278; R. Arena ( 1 ), Note ad а1СШlе iscri
zioni corinzie, РР 2 1 , 1 966, 475-480; А. В u r fo r d, Notes
оп the Epidaurian Building Inscriptions, AВSA 6 1 , 1 966,
254-334; R. А r е п а (2), Le iscrizioni соrinziе su vasi,
Roma 1 967; R. А r e n а (3), In margine ad а1СШlе iscrizioni
corinzie, Studi sull'Oriente е la ВЉЫа offerti аl Р. GiQvan
ni Rinaldi, Genova 1 967, 99-102; L. Т h r е а t t е, An lnter
pretation of а Sixth-Century Corinthian Dipinto, GI 45,
1 967, 1 86-1 94; w. Р е е k, Inschriften aus dem Asklepie
ion von Epidauros, Berlin 1 969; А. B artonek ( 1 ). Das
Ostargolische in der raшnliсhеп Gliederung Griechenlands, Do
пшn indоgеrmanicшn. Festgabe fUr Anton Scherer, Heidel
berg 1 97 1 , 1 1 8-122; А. L а п d i, 1 dia1etti dorici in Sicilia.
Il corinzio, RAAN 46, 1 97 1 , 3-42; А. В а r t о п е k (2),
Greek Dia1ects of Archaic Sicily: Тheir Integration Ten
dencies, ZFFUК 5, 1 973, 71-89
Iz
D�alekti priobalnog podrucja oko Saronskog za
Нуа, tj. narecja Megare i Korinta (zajedno sa njihovim
kolonijama) kao i istocnoargolidski dijalekat (koji se
jasno razlikuje od »zapadnoargolidskog«: ир. IV 3),
prema пајпоујјјm istl"aZivanjima Bartonjeka [взrtо
nek ( 1 ), ир. Bartonek 1 78-1 8 1 ] bliZe su роуеzanј i
сјпе samostalnu »saronskи« dija1ekatskи grupu. 00-
bro је posvedocen istoCnoargolidski, и c�и oblast spa
da i Egina, pre svega zahvaljujuci bogatim na1azima iz
Epidaura; starije zbirke и GDI 3324-3427 (ир . D
1 00-1 20) i IG IY ( 1 902; br. 1-1 94, 679-1 549 ktю i
addenda) su premaSene: up. pre svega SEG 1 1 , 1-4 8.
377-453 ; 1 7, 1 59-1 86; 22, 27 1-295 ; 25, 275-420 i za
Epidaur IG IY: P ( 1 929) kao i Peek. Arhajski tekstovi,
68
veCinom nadgrobni i zavetni natpisi, пе javljaju se и
tako velikom broju kao drugde, аН ih zato па Egini ima
vec od kraja УIII veka. Najznacajniji је veci broj
gradevinskih natpisa iz Ask1epijevog svetilista u Epi
dauru (pre svega JG ЈУ: 1 2, 1 02-1 03 ; ЈУ vek) kao i sve
ti zakon (Zex sacra) sa istog mesta JG IV: 1 2, 40/41 = D
1 08 (oko 400. pre Hr.), te veliki natpisi о izlecenju
(LaJ.,t<Xta) JG ЈУ: 1 2, 1 2 1-1 24 (br. 1 22 = D 1 09) iz dru
ge polovine ЈУ veka (о njihovom j eziku v. Nehrbass).
Najznacajniji eginski natpis (iz VI veka) је опај iz
Afajinog svetilista IG IV 1 580 = D 1 1 1 .
Natpisi korintske oblasti (и koju spadaju i susedni
gradovi Кlеопа, Sikion i FHjunt) i odande naseljenih
kolonija sakupljeni su и IG ЈУ ( 1 902; br. 1 95-49 1 kao
i addenda [bez kolonija]) а delom i и GDI 3 1 1 4-3259 i
D 1 2 1-147: ир. od onda pre svega SEG 1 1 , 53-297;
14, 300-3 14; 22, 207-259; 25, 324-358. Iz Korinta su
poznati gotovo iskljucivo sasvim kratki, аН veoma ar
haicni natpisi (kraj VIII do VI veka) па glinenim ploCi
сата i vazaтa [о tome sada vidi Arena ( 1 ) (2) (3),
Тhreatte] ; znacajni su k1eonski zakon о Zrtvoprino
senju IG IV 1 607 = D 1 29 i psefizme Korinta i Sikiona
iz Magnezije (ир. и Кеrn br. 42, 41 D 1 28, 1 3 1 ).
=
69
Iz Megare (МhEyap-: ир. Arena (3), 1 00d.) svih
цjenih kolonija (Меgarа Hiblejska, Selinunt па Sicili
ji, Bizant i mnoge druge па obalama Ponta) роzшtо је
tek srazmerno malo natpisa: оni su sakupljeni uGDI
300 1-3 1 1 3, IG VП (1 892; br. 1-234 kao i adderda) i
D 148-1 74; ир. i SEG 1 3 , 280-340. Pored (sиrijih)
zavetnih i nadgrobnih natpisa kao i (mladih) poctsnih
i odluka о prokseniji, znacajan izvor predstavlja ] mе
garska presuda u jednom epidaursko-korintskomspo
ru oko granice (8to је vec samo ро sebi recit cbkaz
»saronskog« osecaja zajedni8tva) IG IV: P, 7 1 = D
1 57 (III v. pre Нr.). 8 to se tice kolonija, samo Selbunt
рrпZа nekoliko arhajskih tekstova, pre svega zavenih i
nadgrobnih natpisa, ali i kletvenih tablica.
Literarni izvori па ovim dij alektima su oskl.dni :
jezik himni epidaurskog pesnika Isila (lG IY : 1 2 ,
1 28) predstavlja me8avinu domaceg narecja i jez:ika
ера; sacuvani su samo ftagmenti dela pesnika Еи
mela iz Korinta i pesnikinje Praksile iz Sikiona (up.
PMG 754); jedino је iz Epiharmovih i Softon�vih
komedija moguce posredno dokuCiti govomi j �zik
Sirakuze. Megarskim se dijalektom dodu8e пе �luzi
Teognid (njegov jezik je epski), ali njime u najmmju
ruku govori Megaranin u Aristofanovim Aharnjarima
(stihovi 729-835) i ovo svedocanstvo, uprkos sлn
njivoj predaji (ир. О 8), zadrzava svoju vrednoS: .
Is
70
(Је zasnivaju se па okrenutosti ovih oblasti moru.
I stocnoargolidski ј е prevashodno dijalekat gradova
�pidaura, Trezena i Hermione; u pogledu nekih oso
Ыnа (ир. О 2, 1 6) оп se priblizava govoru zapadne
Argolide (okolina Arga), od koje se jezicki inace jasno
razlikuje (ир. ЈУ 3), а odstupa od narecja Korinta i
Megare, mada ni ove suprotne tendencUe niposto
nisu neusaglasive. Narecju Epidaura treba pridodati
i оnо kojim se govorilo па ostrvu Egini и Saronskom
zalivu, buduCi da su njega naselili »Dorci iz Epidau
га« (Herodot 8, 46, 1 ) . Na оЬа ova mesta vec vrlo
гаnо (pocetkom ЈУ v. pre Hr.) и dUalekat su prodrli
aticki i oblici kojne. Razvoj ovih stranih uticaja prati
Кај Ј (Keil) pre svega uz ротос JG ЈУ: 1 2 , 1 03 ; veo
та brzo umnozavanj e stranih elemenata dovodi do
toga da vec sredinom III veka natpisi Asklepijevog
svetilista nетаји vise niceg dorskog. Ј и Korintu i
Megari primetni su uticaj i kojne vec и ЈУ у. pre Hr.
Narocito је Megara zbog svog polozaja (i zivih trgo
vackih veza) bila izlozena uplivima sa svih strana
(ир. Solmsen 94). Tukidid 4, 42, 2 izricito prenosi da
је Korint nekada Ыо nastanjen Eolcima; sacuvani
eolizmi и korintskom govoru (ир. О 9, 1 3) potvrduju
njegov izvestaj . � to se tice Megare, stvari nisu tako
j asne. Osobenosti dijalekta grada Egostene и blizini
beotske granice па nekoliko natpisa iz vremena oko
200. pre Hr. (ир. D 1 6 1 -1 63 ) objasnjavaju se neusi
ljeno (iz saveznickog odnosa) kao beotizmi (ир. 0 3,
1 5 i ЈУ 9 О 5Ь, 1 0, 12, 1 9).
Megara i Korint imali su vши ulogu kao matice
mnogobrojnih kolonija od Sicilije do najudaljenijeg
71
Ponta. S obzirom па istoriju jezika najznacajniJ e зи
korintske kolonij e osnovane krajem УIII v., Korkira
i Sirakuza (Tиkidid 7, 57, 7, odnosno 6, 3, 2). U Dvoj
poslednjoj kao i и nj enim naseobinama, zahval. ији
сј njihovoj vaZnoj ulozi и politici i privredi, razvio se
j edan dorski obojen nadregionalni sicilijsko-dcnjo
italski zajednicki jezik [ир. Sicca i nedavno Вщо
ш�k (2)] , koji је bio osloboden lokalnih obelelja i
koji је и grckim jezickim enklavama и Kalabriji i
Ариliјј и tragovima preziveo sve do danasnjih dща.
о
1 . ЕР > ар kao и elidskom, severozapadn<Jgrc
kom i inace и dorskim narecjima: tapo�, Ьшро� i
srodne reci passim;
2. Е > L и еLO� i dr. recima iz iste porodice (kao и
zapadnoargolidskom) и istocnoargolidskom (ne i и
Korintи i Megari);
3 . prvobitno *еј kao i f nastalo naknadnim
dшеnјеm i kontrakcij om и arhaicnom kоrints]шm
dij alektu pise se за Е ( ' ApyEo� Arena (2), br. 72, 1 1
= -ЕL Щ, фЕuуЕ ibid. 9 1 , 3 = -EL, ' E!tL = E L !t L pass im)
i rano prelazi и L ( L !tL ibid. 4 1 ), u jedinstvenom alfa
betи Н . U megarskom зе ovaj glas najpre belezi s a Е,
zatim sa EL, koje зато и Egosteni prelazi и L kl10 U
beotskom (ир. IV 9 О 5Ь); и istocnoargolidskom
(pre svega и Epidauru) smenjuju зе Н , Е , В! и
belezenju оЬа [ј primarnog i sekиndarnog] � , stD se
naroCito dobro vidi и IG IV: P, 1 02;
4. 9 nastalo naknadnim duzenjem i kontrakci
ј от pise se najpre kao О, а kasnije kao ОУ (ovo
72
poslednje pisanje u Korintu se j avlja jos u starij e
vreme, usled rane monoftongizacije starog o'U-dif
tonga и [и] : 'АхLЛ.л.ЕОЩ Arena (2), br. 20, 8 = -E1J�
[pocetak VI veka]) : gen. j edn. -о , -O'U itd. ;
5 . р- se cuva (Рауаку-, FEPYO- itd. passim), a1i
и Selinuntu se vec kraj em УЈ veka zanemaruje (ЬЕ
KatEpoL D 1 65g , f 2d. FEKatEpoL), kasnije је to
=
73
1 1 . licni nastavak 1 . liса тп. -I!E� kao i inlce u
dorskim i severozapadnogrekim narecjima: CmЕбt> ка
I!E� passim, hL90I!E� D 1 23, 1 2 = LKOI!EV (ир. 1:". 6),
VLKO I!E� D 1 66, 2 itd. ;
1 2 . takozvani »dorski futur« па -ОЕО-: Ео (ЕLO-
8ш D 1 09, 84, 'to'U� ХELрL1;о'Uv'tщ IG ЈХ: l , б 94,
44 (Korkira), аvа'tЕ8Т]ОЕL'tш GDJ 3 089, :8 =
-�ОПaL itd.;
13. По'tЕбаFоv, ПоtELбаv, ПоtЕбаv, [OtL
баv (ир. br. 3) passim па korintskim vazama gli
nenim plocicama, pored toga »ahajski« oblici П(О' ЕL
баVL IG ЈУ 20 1 , 4, ПООELбаvо� Ја ЈХ: l , 690 5.6
(Коrkirа), isto tako i u istocnoargolidskom;
14. zavrsni vokali predloga ауа, лара ap>ko
piraju se pred konsonantom, а Ka'ta, лоtL pred 1 en-
talom;
1 5 . predlog *EY� > Et�/E� (sa akuzativom) �uzi
za oznacavanje pravca umesto ЕУ passim; u Ego�eni
(D 1 62, 2) ЕУ је beotizam (ир. ЈУ 9 0 1 9);
1 6. predlog ЛЕба umesto I!па u istocnoago-
lidskom u ЛЕбафора� D 1 08g 1 , 276d. = I!E'to1> O
рб � kao »ostatak supstrata« nasuprot иоЫсајеЈ от
I!па passim.
3. Zapadnoargolidski
L
о. v о п F r i е s е п, Uber дје sprache der argeisl1en
dialektinschriften, uuA 1 897, Sprak:vetenskapliga � all
skapets i Upsala f6rhandlingar, Sept. 1 894 Мај 1 : 97,
-
74
I 1 3-1 6 1 ; Е. Н а п i s с Ь, De titulorum Argolicorum dia
lecto. 1, phil. Diss. Breslau 1 903 ; М. М 1 о d п i с k i, De
Argolidis dialecto, Progr. Brody 1 906; В е с h t е 1 11
435-5 1 5 ; Т Ь и m blК i е с k e r s 1 08-1 24; В a r t о п е k
26d., 89, 1 1 3-1 1 6
Gu. V о 1 1 g r а f f ( 1 ), Inscriptio in arce Argorum re
perta, Мп N. S. 57, 1 929, 206-234; Е. В о u r g u е t, Sur
unе inscription d' Argos, REG 43 , 1 930, 1-8; Е. S c hwy
z e r , Zur FhЕОLЕоtщ- Inschrift, RhM 79, 1 930, 321-325;
Gu. V о 1 1 g r а ff (2), Ad titulos Argivos, Мп N. S. 58,
1 930, 20--40 ; М. G u а r d u с с i, Un antico supplice
sull' acropoli di Micene, Studia Classica et Orientalia Ап
tonino Pagliaro oblata. 11, Roma 1 969, 273-280; А. В a r
t о п е k , Das Ostargolische јп der raumlichen Gliederung
Griechenlands, Donum indogermanicum. Festgabe rur
Anton Scherer, Heidelberg 1 97 1 , 1 1 8- 1 22
Iz
DUalekat zapadne Argolide, tacnije grada Arga
i njegove okoline u podrucju reke Inah, srazmerno је
bogato posvedocen. StarUe zbirke natpisa u IG IV
( 1 902; br. 492-678 kao i addenda) i GDI 3260-3323
premasene su mnogobrojnim naknadno prispelim по
vim nalazima, pre svega iz Arga. Oni su delimicno
uvrsteni u D 77-99; up., medutim, pre svega SEG 1 1 ,
298-372; 1 3 , 236-249; 1 6, 242-265 ; 1 7, 1 40-1 58;
22, 260-270; 25, 3 5 9-3 74. Postoj i veliki broj ar
hajskih tekstova pocev od VП v. pre Hr. iz samog
Arga; najznacajniji su sveti zakon iz Ateninog hrama
SEG 1 1 , 3 1 4 [up. Vol1graff ( 1 ), Bourguet, Schwy
zer] , spisak imena IG IV 6 1 4, natpis па bronzi IG IV
506 iz Herinog svetilista (svi iz sredine УI veka), а
75
medu onim natpisima koj i se u velikom broju ро
j avljuju od V veka naro�ito treba izdvoj iti ugoVOr о
savezu Argivaca sa kritskim gradovima Кnoscm i
Тilisom D 83. Ovima se pridrufuju argivski tekstovi
iz mesta kao sto su Del:fi, Olimpija i Atina. Medu
natpisima iz Mikene i Tirinta уаlја istaci pre s,ega
Frahijaridov natpis IG IV 492 = D 97 (up. naj sk(lrije
Guarducci; oko 500. pre Hr.) i nesto starij i teks1 za
kona IG IV 493 = D 98.
Is
Grcki kojim se govorilo u Argolidi (па severOis
toku Peloponeza) nij e Ыо jedinstven: pored prir<>de
terena i politickih razloga (brdovito zemljiste p cJlu-
ostrva kao linija razgranicenj a, nedostatak politic-
kog ujedinjenja zemlje) za to је svakako odgovorn o i
razlicito starosedelacko stanovnistvo па koje su D or
ci nailazili doseljavajuci se : Jonci i »Ahaj ci«. U sva
kom slucaju, Ыlо је moguce ustanoviti jezicke razl ike
izmedu Zapadne Argolide u oblasti reke Inah (Arg i
sira okolina) i Istocne Argolide 'nа poluostrvu .дkta
(sa glavnim nalazistima u Epidauru i Trezenu u Sa
ronskom zalivu). Оуе razlike nе treba tumaciti samo
kao naknadne proizvode atickih uticaja, koj i su па
istoku bili stariji i snafuiji, уес оnе postoj e jos od
davnina (up. 0 2, 9, 1 1 , 1 4, 1 5). Tek је Bartoni ek
izvrsio sledstvenu podelu »argolidskog dijalekta«
koja se sama nametala (up. О 3, 5 ; Bartonek 26d.
itd.) na jedan (ustvari sasvim samostalan) zapadJ1O
argolidski (»argivski«) i istocnoargoldski dijale�at,
76
srodan susednim narecj ima Korinta i Megare па
obalama Saronskog zaliva (ир. IV 2 za »saronski«).
Paralelno sa ovim ide i upotreba razlicitih pisama:
zapad se sluii korintskim, а istok lakonskim alfabe
tom (ир. Jeffery 1 53 , 1 75). Zapadnoargolidski se, u
poredenju sa priobalnim gradovima u Saronskom
zalivu, snaZnije i duie opirao nadiranju kojne, deli
micno sve do rimskog doba.
о
1 . Е > L ispred о, оо, ako izmedu пјЉ nije ispalo
*!! , kao u kritskom, lakonskom i istocnoargolidskom:
8LO� i imena iz iste porodice passim;
2 . ЕО > О ispred Vt kao u govoru Кirene te
istocno- i zapadnokritskom : KOL vavovtL D 89g,
1 4, б шtЕЛ.оvtL D 9 1 , 6 б шtЕЛОUОL < *-ЕОVtL,
=
77
tш D 9 1 , 3 ; 92, 2 EVatn itd., shodno tome u
=
tekstovima pisanim lokalnim pismom SE УШ D 83 В
20d. itd. ;
6. уа se сиуа ипиtзr reCi (kao u tesalskom, ar
kadskom, centralnokritskom), ali i па kraju reci (-ус;):
6:лаvааv D 99, 9d. = а.лаааv, 8uovaL D 83 В 1 6 =
8uouaL itd. ; <l!!фоtЕРОVС; ibid. А 1 0 = -ощ, 6ћУС;
ibid. В 1 О itd;
7. prelazni glasј izmedu L i vokala kao u kipar
skom i pamfilskom: 8LLOLV D 77 = 8EOL V (ир. br. 1 ),
пол.LLшl;)L SEG 1 1 , 3 1 4, 4 = пол.LаБL, ЕSЛРLLa[ . . .
ЈО ЈУ 506, 6, ба!!LLO[Р ]YOL ibid. 7 itd. ;
8. t L se сиуа kao i inace u dorskim narecj ima:
FLKat L, glagolski nastavak 3 . 1ica jedn. -tL passim;
9. intervokalsko а > h (koj e se docnUe пе Ьеlе
zi) kao и lakonskom, elidskom, kiparskom (пе i is
tocnoargolidskom): ЕЛOLFЁ hЕ D 80, 3, 1 = ЕЛОLllаЕ,
ФраhLaРLбас; D 97, 1, аtЕфаvwш D 90, 1 5 ; 9 1 ,
1 6d. = -<.баш, Е!!ПрТ)Е ibid. 9 , 8Тjaupov D 89, ] 1 =
8ТJaaup6v itd., a1i уес па najstarijim natpisima тпо
gobrojni su izuzeci sa ocuvanim -а-;
1 0 . 'Apta!!LC; u оуот obliku i kao i-osnova (ne
u istocnoargolidskom): dat. jedn. 'Apta!!L D 88, 2;
ЈО ЈУ 5 1 3 ;
1 1 . алаБLOV = аtаБLOV: izvestaj gramaticara
daje оуај oblik dorski (Grigorij e iz Korinta 3 64, 659
shol.) potvrdenje zahva1jujuci zabelefenom [а]ла&оv
D 82, 5d.
12. пот. тп. сlanа tOL = ot kao i inace u dorskim
narecjima: tOL НUЛЁС; ЈО ЈУ 506, 9 = ot 'УЛЛЕL С;, tOL
'APYELOL D 85, 8d., tapy[ EL ]OL D 80, 1 = ot 'APYELOL;
78
1 3 . -s- (kao i inace и dorskim narecj ima) pored
-00- (reliktno kao и ostrvskom dorskom i centralno
kritskom) и futuru i aoristu glagola па �oo : ЕtJ,фа
-
4. Ostrvski dorski
L
[ ] . в r u 1 1, Der Dialect der Rhodier. Ејпе gram
matische Studie, Progr. LеоЬsсhШz 1 875; Н. В а r t Ь, Ое
Coorum titulorum dialecto, phil. Diss. Basel 1 896; R.
79
Bj o r k €gre n , Ое sonis dialect Rhodiacae, phil. Diss. Up
sala 1 9(2; F. Н а u р t v о g е 1, Iliе dialektischen Eigentfun
lichkeit�n der Inschriften von 1hera (dva dela), Progr. Cilli
1 906, Н07; В е с Ь t е 1 11 5 1 7-556; G. D е у o t o, Il diiilet
to delle iscrizioni cirenaiche, RFIC 56, 1 928, 365-403 ;
Т Ь и m ) !К i е c k e r s 1 70-2Ш ; С. О. B u c k, The Di!llect
оf Сyrещ СРЬ 4 1 , 1 946, 1 29-1 34; В а r t о п е k 92-95,
1 8 1-1 8�
А. Т h u m Ь, Die grieclische Sprache im Zeit:tlter
des Helenismus, StraВburg lЮ 1 ; Е. N а с h m а п s о п,
Rhodis(he beitriige, ВВ 27, 1 9)2, 29 1-297; О. C h a .. i a
ras / F. H i l l e r v o n G a e r tr i n g e nl S. S a r i d a � i s,
Inschrifen von Syme, TeutlUIsa und Rhodos, ЈОAl 7,
1 904, 8l -94; L. М а 1 t е П, Кyrene. Sagengeschicht�che
und hisbri sche Untersuchungel, Philologische UnttfSu
=
W i 1 а п о w i t z - М о е I I e n d о r f f, Heilige Gesltze.
Eine Ur'runde aus Kyrene, SPAW 1 927, 1 55-1 76; R. I- e r
z o g , Нeilige Gesetze von Кш, APAW 1 928:6, Вtrlin
=
80
supplemento epigrafico rodio, ASAA 33-34, 1955-1956,
157-181; G. Р и g l i е s е С a r r а t е 1 1 i (4), Supplemento
epigrafico cirenaico, ASAA 39--40, ,1961-1962, 219-375;
с. G а 1 1 а v о t t i, Una deflXio dorica е altri nuovi epigram
mi cirenaici, Maia 15, 1963, 450-463; G. М о r е 1 1 i, Un
antico сзrmе popolare rodiese, SIFC N. S . 35, 1963,
121-160; С. D о Ь i a s L а 1 о u, Pour une chronologie des
-
Iz
Zatvorenu grupu cine dij alekti dorskih ostrva,
koj a se kao nekakav »most« pruzaju preko juZnog
Egeja, od jugoistocnog Peloponeza do jugozapadne
Male Azije. То su Mel, Folegandar, Tera, Anafa, As
tipaleja, Kalimna, Kos, Karpat, Rod i mnoga druga
manja ostrva. U ovu dijalekatsku grupu spadaju tako
de i narecja oblasti и neposrednom susedstvu ostrva
па maloazij skoj obali (Knid itd.), kao i kolonija koje
su ostrvljani osnovali, pre svega narecje Кirene (njena
maticaje Tera: ир. Strabon 1 , 3 , 1 6). Izdanje natpisa
pronadenih па оуоm podrucju proteze se па vise
svezaka Iа (ХII: 1 , 3 ukUucujuci Supplementum,
1 895-1 904, kao i ХII: Supplementum, 1 939, br.
1 5 0- 1 66), ali ј е ipak prevazideno . Isto vazi i za
zbirke izabranih natpisa и GDI 3428-43 5 1 , 4693-
4939 (sa dopunama и IУ tomu, 790-799) i D
207-3 1 0.
Samo sa Tere potice vise od 1 500 natpisa, medu
koj ima su mnogi (stotine nj ih) delom vrlo arhaicni
82
gliese Carratelli ( 1 ) (2) (3). ZahvaljujuCi novijim
nalazima, pre svega и Lindu, роуесао se i broj ar
haj skih natpisa, preteZno zapisa па statuama i gline
nim posudama, od koj ih Ы najstariji [90рако Ч!!L
9'UЛLХ�: uр. Blinkenberg (2), br. 7 1 0] mogao sezati
j os и УШ vek. Duzi tekstovi iz razlicitih rodanskih
gradova pojavljuju se tek od IY у. pre Hr. i ispolja
уајu manје ili vise vidlj ive uticaj e kojne: sakralni
zakon iz Jalisa IG ХIl : l , 677 = D 284 (lУ/Ш vek),
ugovor о savezu izmedu Rodana i Нijerapitne (па
Kritu) D 288 (Ш vek), presuda и sporu oko granice
izmedu Prijene i Sama D 289 (oko 1 90. pre Hr.), te
matski i j ezicki ј е znacajna »Lindska hramovna hro
nika« iz 99. pre Hr. (uр. Blinkenberg ( 1 )) itd. I ostala
ostrva sacuvala su veliko blago, pre svih Каlimпа
(uр. Segre), Кnid i, vise stotina natpisa, Kos. U оуоm
materijaluje tesko naci arhaj ska svedocanstva, glav
nina natpisa sa Kosa, koji se j avljaju od kraja IY у.
pre Hr., potice уес iz onog vremena kadaje росео da
se ispoljava uticaj kojne : kalendar Zrtvoprinosenja D
25 1 , akta sudskog spora D 263, sveti zakoni koj e је
izdao Hercog (Herzog).
Literami izvori za celu ovu grupu dijalekata
prilicno su oskudni; па rodanski dijalekat donekle
podseca nekoliko fragmenata lirskih pesama Ro
danina Timokreonta (uр. PMG 727-734) i »ре
smica о lasti« koj u je zabelezio neki Teognid а pre
пео Atenej PMG 848 ђлВ' ђЛВЕ ХЕЛLбwv (о tome
uр. pre svega Morelli, koj i veruj e da је опа vrlo
drevna).
83
Is
Prema antickom predanju celokupno podrucj e
»ostrvskog dorskog« naseljeno је delom i z Lakoni
је, а delom iz Argolide : Herodot 4, 1 47dd. prenosi
pricu о osnivanju Tere, za Меl up. Herodot 8, 48, а
kod istog pisca ( l , 1 74, 2) Кnidani se пazivајU &ЛОL
КOL Lakedemonj ana (8to potvrduje natpis sa Tere IG
ХIl :3, 322, 7d. = D 266, 7d., gde se Knidani zovu
a1JYYEvEL �). Iz Argolide su ро Tukididu 7, 57, 6
d08li Rodani, prema Diodoru 5 , 54, 4 stanovnici
Karpata, а ро Herodotu 7, 99, 3 zitelji Kosa, Kalim
пе i Nisira; Astipalejci su sami sebe IG IV 9 1 7, 2--4
smatrali potomcima stanovnika Epidaura. Imajuci
ovo u vidu, sasvim је prirodno 8tO ostrvski dorski u
celini pokazuj e tesne veze sa saronskim, zapadnoar
golidskim i lakonsko-mesenskim narecjem.
Ovaj govor nije jedinstven па celom podrucju:
сит grano salis mogu se razlikovati tri podgrupe od
koj ih Ы prva obuhvatala dorske Кiklade (Teru, Меl
itd., uz to Terinu koloniju u Libiji, Кirenu, osnovanu
oko 630. pre Hr. : up. Herodot 4, 1 45-1 65 i uz to
Malten 95-1 03), dok Ы u drugu spadao Kos i okolna
тапја ostrva, а u trecu Rod (ukljucujuci i Gelu
osnovanu 690. pre Hr. i zajedno sa пјот njenu па
seobinu Akragant: up. Tukidid 6, 4, 3--4 i pre svega
0 1 4) i nj egova bliza okolina. Povezanost TerelМe
la sa Lakonijom пе moze se potvrditi па osnovu isto
rije jezika i pisma - пе samo da u ostrvskom govoru
пета lakonskih osobina, vec se mogu ustanoviti
upadlj ive razlike izmedu dva narecj a (ир. О 6, 1 3 ,
1 8). Drevna preddorsko-ahaj ska ba8tina (up. О 7,
84
2 1 ) i uticaj i j onskih suseda iz ranij eg vremena (up.
а 5 , 1 8) рој асауаји takvu karakterizaciju. Mada
mladi dij alekat, nas glavni izvor, уес sadrzi veliki
Ьroј oblika kojne, ipak se tragovi lokalnog dijalekta
delom mogu pratiti do duboko и carsko doba. а
tome svedoci dij alekat Кirene (ир. Devoto, Buck),
koj i j e neke arhaizme sacuvao (ир. а 3), а neke јпо
уасјј е sa Tere пе sadrzi (ир. а 3), аН opet zahvalju
јиб поујпата kao sto su а 4, 7 (za tzv. »eolizme«
up. Braun) па izvestan пасјп zauzima posebno те
sto. ауај dijalekat se и mnogo сети podudara sa оЬ
likom и koj em пат је predat Alkmanov jezik (ир.
Risch i IV 6 Iz), koji mora da је Ыо upodobljen ki
renskom.
Jezik Roda, koji је narocito karakteristican ро
infinitivu па -!!ELV (ир. а 1 4, i и kolonU ama), i пје
mu blisko narecje ostalih istocnoegejskih ostrva (ир.
pre svega а 1 7) - pri сети razlike svakako postoje:
ир. а 1 4 pokazuju »ahaizme« kao а 1 1 , 1 7, 18 i
-
85
vima do III v. posle Hr. Iz ovog vremena potice је
dan natpis (ир. Chavarias itd. 92-94) koj i usred
teksta iznenada sa lokalnog dU alekta prelazi и kojnu
i па taj nacin daje jasno svedocanstvo о meri vlada
nj a dijalektom и ovo pozno doba.
о
1 . Еа > 1] па celokupnom podrucju: ЕУУ1] SEG 9,
1, 32 (Kirena; ир. Evvf] ' 8' KUp1]VaL O L Hesihije),
Lind passim = ЕУУЕа; ak. tEP1] Rod, Kos passim =
LEpEa itd.; па Kosu cak i 1]utwv D 25 1 А 44 =
EaUtwv; аН, pored toga, passim potvrde ocuvanog
Еа, pre svega и imenima;
2. ЕО > EU и mlade doba па celokupnom podruc
ји: КЛЕU-, E>EU- = КЛЕО-, 8ЕО- itd., genitivi -ЈСЛЕЩ, •
86
razlike и pisanju, КЛТЈtо- kao i ЬТЈЛТЈtш itd. Na Teri
(пе i и Кireni) � kao i primamo ё oko 200. pre Hr. >
Н : :тюtELРLOV D 227, 1 3 0 = :л;оt�рLOV kao 6фELЛЕ
а8ш ibid. 3 1 itd.;
4. Л > v asimilacijom ispred dentala (kao i јпасе
povremeno) и Akragantu (фLvtLa GDI 4257, 2 =
ФLЛtLа) i pre svega и Kireni: KatEv8ТJL = каt-Ел8n
itd. SEG 9, 72 passim, tЕvtш = *tЕЛtш < tЕЛEtш
SEG 9, 3, 3 8 ; 9, 72, 1 8.85;
5 . F se па celom podrucju od pocetka predaje iz
gubilo i па pocetku i unutar reCi: КЛЕЩ D 272, 3, а
пе * КЛЕFос; (Rod, УI v., ВоuаtРОфЕЬ6v), 'Aatuo
<ј>ЬОС; D 2 1 4, 4, а пе *Раа- (Tera, VП vek) itd. ;
6. пaknаdnо duZenje kratkih vokala ispred gru
ре nazaVlikvida + *!! (koj e ispada) па celokupnom
podrucju, kao и kritskom i zapadnoargolidskom:
sTJvo-, SELVO- (ир. br. 3) passim, ЬЕ уатоу D 2 1 8, 2
(Tera) = *ЕУР-, OUPOL D 22 1 , 1 itd. (Tera) = 5рOL,
Коuрш D 262, 1 .3 (Knid) = К6рџ itd. ;
7. -уа- se unutar reci uz пaknаdnо dиzenje ро
jednostavljuj e и а, па Teri i и Кireni *-а уа-, *-0 уа
> -аю-, -ою-: :л;аL<1ас; SEG 9, 4, 1 8 = :л;dаас;, parti
cipi па -аюа , -оюа passim itd. ; za razliku od toga,
па kraju reci -ус; > -с; па celokupnom podrucju Ь е z
naknadnog dиzenja: ЕС; = ELC; passim (pred vokalom i
konsonantom), ak. mп. -ос; = -ощ passim (па os
novu toga moglo se pretpostaviti i -а с;, -'L C; , -iJ С;, sto
је i potvrdeno metricki zagarantovanim &ра с; PMG
848, 2), participi ЕЛLЬОС; D 237, 9 = -ЬоuС;, КОЧА.а-
8ЕС; SEG 9, 72, 1 1 = -8EL C; itd. ;
87
8. п se cuva kao i ina('t' 1 1 tlorskim narecjima:
glagolski nastavci 3. Нса j�·(ll l . -п, 3. Нса mп. -VtL
passim, pridevi па -по- ( Арtщ.tL ТLO�, brojevi па
'
88
*-!1ЕЕУ (ир. br. 3): Е;Т]!1НУ (ир . tamo), 8Е!1НУ D
284, 1 3 itd. = *8Е!1ЕУ itd. ; ауа8Е!1НУ D 306, 25
(Gela) itd. ;
1 5 . -;- u futuru i aoristu glagola па -�oo kao
јпасе u dorskim narecj ima: каtаОКЕuа;ш D 227,
14 itd. = -аош, KatOLKL;aoL SEG 9, 3, 8 = ка
tOLKLoaoL , 6pKL;atu> D 288, 93 itd. passim, pored
toga, medutim, kao preddorski relikt (kao u zapadno
argolidskom i centralnokritskom) -00- u БLкаООЕU>
D 263 А 6 (Каlimпа), *фраооа08ш u Фраооа
!1EYO� D 234, 45 (Kirena);
1 6. takozvani »dorski futur« па -ОЕО-: ауа
tЕ8Т]ОЕuvtш D 226, 1 2 = *-ЕОvtш (ир. br. 2) =
avatE8�oovtaL, БLкаООЕU> (ир. br. 1 5 ) = БLкаоU>,
оuл.л.uооuvtL D 289, 1 3 = оuл.л.1юоvп itd. ;
1 7. prezentska promena perfekta пе samo u infi
nitivu (kao u kritskom, istocnoargolidskom, fokid
skom, lezbUanskom) i participu (kako u beotskom,
tesalskom, lezbljanskom tako i u kirenskom :rtPOYE
уоvоюш� D 237, 20), nego i u finitnim оЫјсјmа:
EOtaKEL D 265, 1 1 , tEtL!1aKEL ibid. 19 (Knid), бю
tЕtЕл.ЕКЕL D 295, 4, УЕУОУН ibid. 1 1 (Karpat) itd. ;
1 8. ПООЕLбаv = Поонб<Ьv па Teri, Melu (D
2 1 1 , 2 ) , Rodu, Nisiru (IG ХII : 3, 1 03, 1 3) kao pred
dorski »ahaizam«; tako i u raznim drugim dorskim
dij alektima pored »pravog dorskog« ПоtЕLбаv па
Rodu, Kosu, Telu;
1 9. KtOLVa »podrucje jednog okruga (ба !10�)«
u rodanskom (D 28 1 , 1 itd.; 283, 1 1 itd.) jednako kao
u mikenskom dijalektu (ko-to-na, ko-to-i-na);
89
20. zavrsni voka l l рп:(l lоgа ауа, лар а , /Сат а
apokopiraju se, sto se tice ovog poslednj eg, u naj
manju ruku ispred dentala;
2 1 . predlog Лf6а umesto Ilп а па Teri (D 220,
2 itd.), u Кireni (ш6fХ[fV] SEG 9, 3, 32), па Kosu,
Kalimni, Rodu (naziv meseca П п!6аУfL тvuщ
passim).
5. Kritski
L
G. Н е у, Ое dia1ecto Cretica, phi1. Diss. Leipzig
1 869; Н. Н е 1 Ь i g, Ое dia1ecto Cretica quaestiones gram
maticae, Progr. P1auen 1 873 ; М. К 1 е е т а п п, Ое uni
versa Creticae dia1ecti indo1e, Dissertationes phi101ogicae
Ha1enses 1 , 1 873 , 1--44; Е. Н е r f о r t h, Ое dia1ecto Creti
са, Dissertationes phi101ogicae Ha1enses 8, 1 887, 1 93-292;
F. Е. К i е с k е r s ( 1 ), Dје loka1en Verschiedenheiten јт
Dia1ekte Кretas, phi1. Diss. Marburg 1 908; Ј. B r a u s e,
Laut1ehre der kretischen Dia1ekte, Наl1е 1 909; Е. F r a e n
k e 1 , Index der kretischen Inschriften nebst Nachtragen
und kurzem АЬгШ der Laut-, Formen- und Wortbi1dungs-
1ehre des kretischen Dia1ekts, GDI 4, 1 9 1 5, 1 029-1 208;
B e c h t e 1 II 65 7-795 ; Т h и т Ь/К i е с k е r s 1 43-1 70;
М. G иа r d и с с ј , Inscriptiones Creticae. I-IV, Roma
1 93 5-1 950 (и da1jem tekstu skraceno sa »IC«)
Ј. В а и п а с k/ Th. В а и п а с k, Оје Inschrift von
Gortyn, Leipzig 1 885, reprint Нi1desheim 1 972; F. В и
c h e 1 e r! Е . Z i t е 1 т a n п , Das Recht von Gortyn, Frank
furt 1 885 , reprint Aa1en 1960; F. S о 1 т s е п ( 1 ), Sigma
in verbindung mit nasa1en und 1iquiden јт griechischen
90
[11] кz 29, 1 888, 3 29-3 5 8 ; F. S о 1 m s е п (2), Der i.iber
gang УОП Е in L vor уоеаlеп in den grieehisehen mundar
ten, кz 32, 1 893, 5 1 3-5 5 3 ; Ј. S e h m.i d t, Die kretisehen
pluralnominative auf -ЕУ und verwandtes, кz 36, 1 900,
40� 1 6; Р. R i.i t t g е r s, De aeeusativi, genetivi, dativi
usu јп inseriptionibus arehaieis Cretensibus, phil. Diss.
Вопп 1 905; К. М е i s t е r, Der syntak.tisehe Gebraueh des
Genetivs јп den kretisehen Dialektinsehriften, IF 1 8,
1 905/ 1 906, 1 33-204; Н. Ј а е о Ь s t h а 1, Der Gebraueh
der Tempora und Modi јп den kretisehen Dialektinsehrif
ten, Beiheft zu IF 2 1 , StraВburg 1 907; Е. К i е е k е r s
=
91
Iz
Dorski dij alekat ostrva Кrita veoma bogato је
posvedocen pocev od kraja УIII v. pre Hr. velikim
brojem, delom vrlo obimnih, natpisa iz arhaj skog i
mladeg doba. Кritski je najbolje posvedoceni dorski
dijalekat uopste. Starije zbirke dijalekatskih natpisa
(GDJ 4940-5 1 87 kao i dopune, D 1 75-206) u medu
vremenu su prevazidene celovitim korpusom оЬ
javljenim u Је Ј-ЈУ, kojem su zatim kao novi nalazi
pridodati sedam arhajskih (УIIIУЈ v.) fragmenata
zakona iz Drera (ир. Demargne/van Еffепtепе, Уап
Еffепtепе; uz to ide i jedan »eteo-kritski« komad:
ир. Js), nekoliko ispisanih komada oruzj a iz Arkade
(ир. Ноffinann , uz to i Newnann), kao i j edan natpis
nepoznatog porekla (ир. JefferylMorpurgo-Dаviеs,
Beattie). Arhajski tekstovi koji su znacajni za pozna
vanje dijalekta poticu iz vise mesta, pre svega iz сеп
tralnog Кrita. Radi se preteZno о tekstovima zakona:
daleko najznacajniji је cuveni Gortinski zakon (pi
san bustrofedonom, tekst оа preko 600 redova, iz V
veka) Је ЈУ 72 = GDI 4S9 1 = D 1 79 (ир. Ваи
nackIВaunack, Bucheler/Zitelmann, Kohler/Ziebarth,
Willetts). Samo u Gortinu {Itkriveno ј е, pored toga,
preko 1 50 drugih blokova st natpisima sastavU enim
па lokalnom alfabetu (Је JV 1-1 59; VП v. do oko
400. pre Hr.), od kojih valj a pomenuti samo ugovor
Gortina sa Ritenom Је ЈУ ю = GDJ 4985 = D 1 77.
Medu kasnijim natpisima i� helenistickog doba is
ticu se drerska zakletva efeьa Је Ј:ЈХ 1 = GDJ 4952
= D 1 93 (III/П vek) i ugovorizmedu Late i Olonta Је
92
l :ХУЈ 5 = GDI 5075 (kraj 11 У. pre Нr.). U Теји su sa
сиуanе odluke о azilu raznih kritskih gradova iz hele
nistickog doba (GDI 5 1 65-5 1 87), koje doduse vise
nisu dijalekatski ciste, alј pruZaju obavestenja о lоkal
пјт razlikama unutar kritskog narecja (ир. Кieckers
( 1 ), 1 02-1 05). Literarni izvori su savim beznacajni,
brojnije su jedino glose u Hesihijevom leksikonu.
Is
Na Кritu u I У. pre Hr. zive Dorci, koj i su tamo
dosli u toku tzv. »Dorske seobe«; оуо ostrvo је уес
ranije bilo naseljeno Grcima, kako pokazuju sve
docanstva mikenskog dijalekta (ир. nize IV 1 7) па
glinenim plocicama iz kasnominojskog perioda ispi
sanim tzv. Linearnim В pismom. Оуо u пајтапји
ruku vaZi za centralni Krit (Knos, Gortin, Fest itd.),
gde se sacuvao пајуесј broj i to - u poredenju sa kraj
пј јт istokom i zapadom (ciji su dijalekti inace slabije
posvedoceni) - jasnijih tragova ovog ahajsko-pred
dorskog supstrata (ир. 0 2, 1 4-1 6, 2 1 ). Na istoku (и
okolini Presa) mogu se, medutim, uociti tragovi pre
grckog stanovnistva, koje је nazvano »eteokritskim«
prema Odiseji t 1 76. Svedocanstva njihovog jezika,
па fragmentima natpisa (ир. pre svega Ie III :У!
1 -6), sezu do u III У. pre Hr. ; danas je poznato jedno
osam takvih natpisa pisanih grckim pismom, аlј па
jos uvek nedesifrovanom jeziku (»eteokritskom«).
Као sto је isprva па primeru О 1 , 9 иосјо Solm
sen ( 1 ), 342, (2), 5 1 4-538, а kasnije podrobno ispi
tao Kikers [Kieckers (1 )] , u kritskom dij alektu пета
93
jedinstvenih obelezja. Ovo 1 11.: I /.Ilcnaduje ako se ima
u vidu ranija raznovrsnost stanovnistva, о kojoj se
govori jos u Odiseji t 1 75-1 77 (Ahajci, Eteokricani,
Кidonci, Dorci, Pelazgi). Jedan pored drugog posto
је brojni dijalekti, pri сети se oni u centralnom Кri
tu jasno razlikuju od narecja па istoku (istocno od
Нijerapitne [oko granicnog pojasa izmedu Late i
Drera]) i zapadu (zapadno od Lape; ир. pre svega О
1 , 9-1 2). Ne radi se, medu1im, о presudnim razlika
та (istocno- i zapadnokritski poznati su gotovo jedi
по iz mladih tekstova posle 3 00. pre Hr.) : spolja
kritski predstavlja jedinsnrenu celinu, koja se ро
mnogim novinama razlikuje od srodnih dijalekata.
То opet u vecoj meri vafi :za centralni Кrit (ир. О 4,
7, 8, 1 2, 1 3) nego za istocni i zapadni deo ostrva.
Lokalna narecja dobro 5u ocuvana sve do rimskog
doba (1 v. pre Hr.), pre svega и unutrasnjosti ostrva
(Gortin). Oblici helenistickog zajednickog jezika pro
diru, ipak, vec od IIIIII vekau sve vecem broju [naro
cito па istoku; ир. Кieckers (1)] . U procesu uopstavanja
(»kojnizacije«) jezika treb� razlikovati vise medu
faza: sirenje jednog »opstekritskog« govora Ikoji
ujednacava lokalne dijalekte uticaj dorskog koina-di-
I
jalekta, zatim uticaj kоinё-dјаlеktа - и celini, dakle,
samo postepeno potiskivanj� dijalekatskih obelezja.
о
1 . Е > L ispred <1, О, оо, ukoliko izmedu njih nije
ispalo *![ , и centralnokritsrom (kao и lakonskom,
zapadno- i istocnoargolid!kom): glagoli па -Loo =
94
-ЕОО passim, 8LO<; = 8ЕО<;, t oov = ЕЮУ, Ь о р юv D 1 76,
1 = Ь ООРЕ ау itd. ; и istocno- i zapadnolcritskom ЕО >
О и zatvorenom slogu, kao и kirenskom i zapadnoar
golidskom: KatOLKOvtE<; D 1 98, 6 = -ЕОУТЕ<; itd.
(uр. Solmsen (2), 5 1 4-53 8);
2. ЕУ > L V kao и arkadskom i kiparskom kao
ostatak supstrata и Aksu i Eleutemi : tv = ЕУ passim,
prema tome u Aksu tac; , t <; < * tv<; = E<;/Et<; < *ЕУ<;;
3 . rezultat kontrakcije f < *е + е pise se kao Е,
kasnije kao Н (о'Uл.Еv D 1 75 , 3d. = о'Uл.ЕL v itd.,
bOJlТJv D 1 8 1 Ј 4 = bOJlEV [uр. br. 20] itd. passim);
isto tako ј е i q = О, kasnije Q (gen. ј еdn. -о = -о"
itd.). Nasuprot tome, � postalo naknadnim dшепјеm
(osim ispred *nazalllikvida + � ) kao i primamo * ё
belezi se sa Н (znaci otvorenUe: inf. �JlТJv ibid. Ј 2 =
*EOJlEV itd.), ako se nalazilo ispred *уР, рР, = Е,
kasnije Н (КОЕ УLOУ D 1 75 , 4 = ;ЕУ(Р)LOУ itd.);
4. Е" > О" и centralnokritskom: ЕЛ LtаЬО'UJlа
D 1 9 1 , 12 itd. = E3tLt�bE'UJA.a, glagoli па -O'UOO =
-EUOO itd. ;
5 . tL se cuva kao i inace и dorskim narecjima:
FLKatL D 1 79 ЈУ 1 3d. itd; glagolski nastavci 3. lica
јеdn. -tL, 3. lica тп. -VtL passim;
6. F - se svugde cuva, и centralnokritskom do 11
(а drugde samo do III) veka pre Нr.: FLKatL (uр. br. 5),
FOL, РЕК<; = �; itd., и pojedinacnim slucajevima пео
belezeno; unutar reci -р- se pise samo и grupi -ор
(Р ЮР О - = tooc;); и docnije vreme umesto F povre
тепо se ј avlj а В : ВЕРУLO<; D 1 96, 3 = РЕРУLO<;, Ва
KLV8LOO D 1 95 , 3 = *FaKLv80'U = 'УакО itd. ;
95
7. pretvaranje и diftonge grupa ал, ЕЛ, Т) Л > au ,
EU, Т) U и Gortinu i Festu: о.()ЕUЛLШ D 1 79 V 1 8 =
о.()ЕЛфюL, FEuxavoo Је Ј:ХХIII 5 = FЕЛхаvоu itd. ;
8. 0!1 > Р!1 samo и Gortinu od III veka: кор
!1LOУТООУ D 1 84, 3 itd. = КОО!1ЕОУТООУ itd. (ир. br. 1);
9. УО unutar reCi (kao и tesalskom, arkadskom,
zapadnoargolidskom) и centralnokritskom narecju
se cuva (!1E VOL D 1 79 VП 46d. = !1Т) ОL , Екоуоау ibid.
III 1 9 = EKouoav itd.), inace se uz naknadno dufenje
pojednostavljuje и о. Na kraju reci -y� и centralno
kritskom и zavisnosti od polozaja > -Y�Y( okal),
-�K(onsonant) : tоv�/tЩ, utuv�/8 LO� i ak. mn.
passim, Ev �/E � itd., vidljivo па pr. и tщ !1ЕУ utuv�
ОЛ:О ibid. III 3 9d. : ир. Solmsen ( 1 ), 3 3 8-342;
1 0. 08 је и naj starUe doba ocuvano, negde и V
veku pre Hr. и centralnokritskom > 88 (odnosno 8):
infinitiv -8(8)ш = -08ш, imperativ -88б /0о = -0800
passim, л:ро88(а) D 1 79 ЈУ 52 = л:ро08Е itd. ;
1 1 . � и centralnokritskom Ј = � (ovako samo и
istocnokritskom), и mladem lokalnom pismu М,
odnosno () ([dd] nastalo asimilacijom < [dz] ?), od III
v. pise se i kao tt/t: ZEVL Је ЈУ 65,2 = ZТ)VL, �Т)ya D
1 93 , 1 7d., odnosno ТтТ) уа Је ЈУ 1 74,57 itd. = Z-ђ'vа,
glagoli па -аl L()( 6 )00, odnosno -аlLттоо = -Ыc�oo itd. ;
1 2 . *tj, *ts и centralnokritskom > �, kasnije >
tt/t : O�O L , odnosno ot(t)OL = OOOO L passim,
о.v-()а�а8ш Је ЈУ 5,2, о.л:о-()аttа88ш D 1 79 ЈУ
29d. = -()аооа08ш (ир. br. 1 0) itd. ; docnije cak i ы
perdijalekatsko 88 umesto »pravog« оо: FEtE80L Је
ЈУ 1 8 1 ,22 = ftEOOL, Л:ОЛL8L Је ЈУ 1 65 ,3 = Л:ОЛLООL;
96
l З . пот. тп. -ЕУ umesto -Et; и mladim tekstovi
та (za оЬј а5пјепј е у. Schmidt): al!EV D 204, 54 itd.
= al!Et; = � 1! E1 t;, ТLyEy D 1 9З , 1 28 = ТLVEt; itd.;
1 4. пот. тп. clana па »nedorski« nacin ot pas
sim, samo и istocnokritskom (ltan) tO L = ol;
1 5 . pokazna zamenica 6vu (kao и arkadskom i
kiparskom) и centralnokritskom: t6 LVU Ie П:ХП
1 1 , З .4, tOOLVU ibid. 22 В 1 3 , t<Xovu Ie П:V 20 А 5,
t6 vu (uр. Jeffery/ Morpurgo-Davies 1 3Зd.);
1 6. broj tot; »1 « pored EVt; = E'tt; kao preddorski
relikt (tako i и mesenskom: uр. IV 6 Is) и Gortinu:
dat. t6 L D 1 79 VП 2З, УIII 8, gen. L6 ibid. IX 29 (uр.
Lee З 7--4 1 );
1 7 . takozvani »dorski fиtur« па -ОЕО-: ЛР<Х
КОТ]tш D 1 8 1 У! 6 (uр. br. З) = лра�Еtш, 6нк
O L 6 v ibid. 11 1 6 = *6H�EЫY (uр. br. 1) = 6E(�ЫY
itd. ;
1 8. -�- и fиturu i aoristu glagola па -�ы 5tO је i
inace slucaj и dorskim narecjima: 6LК<ХКОШ D 1 79
III 6 = 6Lкаош itd. passim, ali pored toga (kao и za
padnoargolidskom i ostrvskom dorskom), kao relik
ti па gortinskim natpisima па najstarijem pismu,
javljaju se i оblјсј poput E 6 L K <X� E Ie IV l З g-i 1 =
ЕЫК<ХООЕ (uр. br. 1 2) itd. ;
1 9. infinitiv tematskih glagola па -ЕУ kao inace
и dorskim narecjima: &'УЕУ D 1 79 1 2 itd. = а.УНУ,
ЕКЕУ passim = ЕХНУ itd.;
20. infinitiv atematskih glagola па -I!E V, -I!ТјV
(kao rodansko -I! EL v ) < * - I! EEV, od IV у. pre Hr. па
6. Lakonsko-mesenski
L
А. К r а m р е, De dialecto Laconica, phil. Diss.
Miinster/Westf. 1 867; R. М е i s t е r, De dialecto Hera
cliensium НаНсоrшn, SGLG 4, 1 87 1 , 3 5 5-469; Р. M ii l
l e n s i e fe n , D e titulorum Laconicorum dialecto, phil.
Diss. StraВburg 1 882 = Dissertationes philologicae Ar
gentoratenses selectae 6, 1 882, 1 3 1 -260; В е с h t е 1 11
291-43 3 (ир. К. М е i s t е r, Gnomon 2, 1 926, 433-444);
Е. В о u r g u е t ( 1 ), Sur le dialecte laconien, Melanges
linguistiques offerts а М. Ј. Vendryes, Paris 1 925, 69-74;
Е. В о u r g u е t (2), Le dialecte laconien, Paris 1 927;
T h u m b / K i e c ke r s 77- 1 0 8
Р . S о 1 m s е п, Vordorisches јп Lakonien, RhM 62,
1 907, 329-3 3 8 ; Е. Н е r m а п п ( 1 ), Ist das Junglakoni
sche eine kiinstliche Sprache?, IF 32, 1 9 1 3 , 3 5 8-3 64; А.
Т h u m Ь, Ist das Junglakonische ејпе kiinstliche Spra
сЬе?, IF 3 3 , 1 9 1 31 1 4, 294-299; Е. Н е r m а п п (2), Noch
einmal das Junglakonische, ibid. 433d.; Ј. Ј. Е. H o n d i
us/ А. М. W о о d w а r d, Laconia. 1. Inscriptions, ABSA
24, 1 9 1 9-2 1 , 88-143; N. S. V а 1 m i п, Inscriptions de la
Messenie, A HVL 1 928-1 929, 1 08- 1 5 5 ; А. Ј. В е а t t i е,
98
Лп Езrlу Laconian Lex Sacra, CQ 45, 1 95 1 , 46-5 8; Е.
I{ i s c h , Die Sprache Alkmans, МН 1 1 , 1 954, 20-3 7; R.
K a t i c i c , Ein Problem des messenischen Dialektes, ZA
9, 1 959, 1 33- 1 36; F. К i е с h 1 е, Lakonien und Sparta,
MiinchenIВerlin 1 963; А. U g u z z о п iI F. G h i п а t t i,
Le tavole greche di Eraclea, Roma 1 968; а. D а u х, No
tes de lecture. Epigramme de Messene, БСН 94, 1 970,
620-623 ; R. А r е п а, Note linguistiche а proposito delle
Tavole di Eraclea, Roma 1 97 1 ; J.-L. Р е r p i 1 1 о и, Notu
les laconiennes, БSL 67, 1 97 1 , 1 09-1 28
Iz
Jedina narecja u ovoj arhaicnoj dijalekatskoj
grupi - lakonski, govor Spartine donjoitalske kolo
nije Tarenta i njegove naseobine Herakleje, kao i
mesenski - vrlo razlicito su posvedocena. Poznato ј е
skoro 2000 natpisa i z Lakonije koj i sefu d o VП У .
pre Hr. Njihovo sakupljanje u IG У: l ( 1 9 1 3 ; br.
1-1 3 50 i dopune) nastavljeno je u SEG 1 1 , 454-963
(addenda str. 229-234; ир. pre svega Hondius/Wood
ward); izbori iz оуе grupe natpisa mogu se naci u
GDI 4400-46 1 3 (sa dopunama u IV 678-692), D
1 -57 kao i u Burguet (2) gde ih prate lingvisticki ko
mentari. Iako је sacuvan veci broj arhajskih natpisa
iz сеlе Lakonije (glavna nalazista pored Sparte su
Gerontra i Gitij), dijalekat ј е u starij e vreme ipak
vrlo slabo posvedocen: naime, svi ti natpisi su уео
та kratki; prvi duzi tekst је natpis па Damononovoj
pobednickoj steli IG У: l , 2 1 3 = D 1 2 (posle 450. pre
Hr.). Znacajni su, zatim, natpisi iz Posejdonovog sve
tilista па rtu Tenar IG У: l , 1 226- 1 236 (ир. D 52),
sveti zakon IG У: l , 722, kojim se iznova pozabavio
99
Biti (Beattie), аН ј е оп ipak и mnogo сети ostao vrlo
nej asan, najzad o1impijska zakletva IG У: l , 1 562 =
D 7, koja je vec bila poznata iz Pausanijinog Opisa
Helade 5, 24, 3, i to и »normiranom obliku« (ир.
gore 1 2). Takozvani Ksutijin-natpis IG У:2, 1 59 = D
5 7 (sredina V veka), koj i j e pronaden blizu Tegeje и
Arkadiji, аН nije sastavljen па cisto arkadskom dija
lektu, nije moguce sa sigurnoscu odrediti kao sve
docanstvo lakonskog narecja.
Vrlo su oskudni dijalektoloski relevantni izvori
iz Tarenta. Zbirka tamosnj ih natpisa naCinjena и
GDI 46 1 4--4628 (ир. D 5 8--6 1 ) potpunijaje od one и
IG XIV. Ovaj lakonskom srodan dijalekat moze se,
medutim, indirektno upoznati preko govora grada
Herakleje и Lukапф. Tesna veza izmedu Heraklej e i
Tarenta potvrdenaje i istovetnim nacinom pisanja as
piracije h (ир. 0 6). Iz Herakleje potice i jedini drev
ni i duzi dorski spomenik и Оопј ој Ita1ij i : radi se о
dve bronzane table s kraj a ЈУ veka, koje za predmet
imaju podelu hramovne zemUe (GDI 4629 = D 62--63).
Pored ovih »Tablica iz Herakleje«, па kojima su se
nasli i neki oblici kojne (ир. 0 7, 1 4, 1 6), kao glavne
izvore (и skorije vreme objavUeni su sa lingvistic
kom i istorijskom ana1izom и UguzzonilGhinatti) va
lja navesti samo nekoliko natpisa i legendi па novcu
objedinjenih и GDI 4629-4636, odnosno D 62-64.
Starф dijalekat Mesenije slabo је posvedocen
па malobrojnim kratkim natpisima; veci broj teksto
va postoji tek iz vremena пзkоп uspostavljanj a те
senske drzave 369. godine pre Hr. Ovaj materijal
sak:upljen je и IG У: l ( 1 9 1 3 ; br. 1 3 5 1-1 502 i dopu-
1 00
пе), addenda se nalaze u SEG 1 1 , 964-1 04 1 (ир. pre
svega Valmin), odnosno GDI 463 7-4692 (sa dopu
пата u IV 756-759) i D 65-76 (Do [Daux] је objavio
jedan novootkriveni epigram). Znacajni su posebno
ugovor о jednakosti gradanskih prava (Lаол:ол.L
tELa) izmedu Mesene i Figalij e (и Arkadij i; tamo је i
naden) iz III у. IG У:2, 4 1 9 = D 7 1 i veliki natpis о
misterijama iz Andanije, IG У: l , 1 390 = D 74, iz
92/9 1 . pre Hr., а zanimlj iv је i dokument о azilu iz
242. pre Hr. sa Kosa SEG 1 2, 3 7 1 , 6-1 9 (о njego
vom jeziku ир. Harlow 2 1-3 1 ).
Ovim epigrafskim pridruzuju se i mnogobrojni
literami izvori, medu kojima su naj starije Alkmano
уе pesme (VП у. pre Hr.), koj e tradicionalno vaZe za
lakonske. Merodavna zbirka sacuvanih fragmenata,
и koje spada i nekoliko duzih komada papirusa (pre
svega iz PartenUa: рма 1 ),jeste PMG 1-1 77. Alkma
поуе pesme (о cijem jeziku У. Risch) пе predstavlja
ји cisti izvor lakonskog dijalekta, уес su bogato
protkane homersko-epskim i eolsko-Iezbljanskim оЬ
licima; uostalom, prema rezultatima Risovog istraZi
уanја, оуај tekst mora da je naknadno Ыо redigovan
i od strane aleksandrij skih gramaticara i (iz svejedno
kojeg razloga) ujednacen sa dijalektom Кirene (ир.
gore IV 4). Reci i oblici iz lakonskog govora mogu
se u уесет broju naci i kod atickih autora, naroCito u
kоmеdф, gde se, па primer u Aristofanovoj Lizistra
ti, pojavljuj e vise Spartanaca koji govore lokalnim
dijalektom (stihovi 8 1-240, 980-1 0 1 3, 1 076-1 1 88,
1 242-1 32 1 ). Znacajne su i mnogobrojne lakonske
glose (о nekima ир. naj skorije Perpillou), pre svega
101
и Hesihij evom leksikonu. Опе narocito dobro od
razavaju mladi lakonski dij alekat (ир. Is). Pored
toga, poj edinacna svedocanstva odnose se па govore
Tarenta i Mesenije.
Is
Tиkidid 4, 3 , 3 svedoci da su Mesenjani ЫН
о!!офwvOL toL' C; ЛШСЕбш!!оvLОLС;. Оуај izvestaj је,
doduse, donekle и suprotnosti sa stvamim svedocan
stvom natpisa, sto se istorijski moze razumeti ako se
zna da ti natpisi poticu iz vremena »и koj em su se
mesenski heloti borili za ропоупо uspostavljanje
svoj e drzavne i jezicke nezavisnosti« (Katicic 1 3 6).
Mesenija je, naime, и toku tzv. Mesenskih ratova и
УIII-УII veku postala zavisna od Sparte, а оуај ј а
ram uspela је da skine tek nakon bitke kod Leиktre
37 1 . godine pre Hr. Mesenski dijalekat ј е и ce1ini
proizvod ovakve istorije - to је jedan arhaican lа
konski govor (osporio Bechtel 11 43 1 , protiv cega
Meister 436) prosaran ostacima preddorskog supstra
ta (npr. Lov ak. » 1 « D 74, 1 26). Mnogobrojna su
podudaranj a sa lakonskim narecj em (ир. npr. О 1 ,
3 , 7, 1 6), аН ni raz1ike nisu zanemarljive (ир. 0 2, 5,
9, 1 0), а vidljivi su i neki severozapadnogrcki utica
ji, koje su ро svoj prilici sobom doneli Mesenj ani
nazad doseljeni iz Naupakta (и Zapadnoj Lokridi).
Uticaj kojne od kraj a IY veka stalno raste i уеоmа је
izraZen па velikom natpisu о misterijama. Najmladi
»dij alekatski natpisi«, па kojimaje autenticno jos је
dino dijalekatsko а umesto 11 и kojni, poticu iz 11 у.
1 02
posle Hr. i па svaki nacin potvrduju Pausanijino sve
docanstvo (4, 27, 1 1 ) da su Mesenj ani do nj egovog
vremena (E� �I!d � Ёп) najbolj e ocuvali svoj dorski
dijalekat.
Lakonski је, j ednako kao i mesenski, prilikom
»doseljavanj a« па Peloponez potisnuo jezik »аЬај
skog« stanovnistva koj e ј е tamo zivel0 pre Doraca,
ali je ovaj ipak za sobom ostavio tragove (uр. 0 1 7,
1 8 kao i Solmsen). Na lakonskim natpisima jasno su
raspoznatlj iva dva stupnja и razvoju dijalekta: prvi,
starij i (»starolakonski«), па natpisima pisanim 10-
kalnim alfabetom (и upotrebi do IV v.) i drиgi, znat
по mladi stupanj , па natpisima iz II v. posle Hr. Oni
su medusobno odeljeni jednim razdoblj em (negde
od 400. pre Hr.), и kojem ј е dijalekat potisnut pro
dorom stranih, opstejezickih oblika и jezik natpisa
(interesantno svedocanstvo ovih tekstova izlozenih
uticajima kojne predstavlj a dokиment о azilu iz 242.
pre Hr. sa Kosa SEG 1 2, 3 7 1 , 1 -5 , cij i j e j ezik anali
zirao Harlow 9-20). Nasuprot ovoj »kojnizaciji« и
slшЬепо-рismепој upotrebi, postepeno se, zatim, и
l-II v. posle Hr., probija govomi dijalekat, tako da se
па (arhaizиjucim) natpisima iz II v. posle Нr. i и knji
zevnoj i gramaticarskoj predaji tog doba (da li па njih
ci1j a Pausanijina 3, 1 5, 2 procena о ne bas eufonic
nom lakonskom dijalektu?) pojavljuj e jedan potpu
по novi lakonski dijalekat. Ovaj »mladolakonski«,
па koj i se ranij e gledalo kao па vestacku tvorevinu
[ир. spor na liniji Hermann ( 1 ) (2) - ThumЬ] , pokazu
Ј е niz upadljivih obelezja, koj a ga odvajaju od starog
1 03
dij alekta (ир. О 8, 1 1 , 1 2). Опа su se pak do danas
ocuvala u cakonskom narecju, опоm osobenom dij a
lektu па istocnoj padini Рarnопа prema Argolidskom
zalivu, koji se рофunо razlikuj e od ostalih novogrc
kih narecja i jedini nastavlj a jedan stari dijalekat,
пајmе upravo оуај mladolakonski iz carskog doba
(sa осиуanјm а itd.; ир. 0 2, 4, 5, 8, 1 1 , 1 2).
Oko 700. godine pre Hr. Spartanci su osnovali
koloniju Tarent, koja је zatim i sama, uz ucesce Ти
rija, 432. utemeljila grad Herakleju. Dijalekti оуе lа
konske kolonije, odnosno пјепе naseobine, u сеliпј
su уеоmа slicni narecju matice. Ра ipak, dijalekti ko
lопјј а nisu pratili neke posebne lakonske razvoje
(ир. 0 8, 9, 1 0) а i inace pokazuju pojedine osobeno
sti. Medutim, kod procene postojecih razlika (kao
npr. kada Kihle [Кiechle 1 82] и »tarentsko-heraklej
skom« Ьосе da vidi »Cistiji dorski«) treba takode
uzeti и obzir da su tablice iz Herakleje, jedini dшi
tekst па tamosnjem j eziku, уес ocito pod uticajem
kojne (ир. izmedu ostalog О 1 4, 1 6), te da i рanЬе
lenskim Turijima mogu da zahvale za poneku »пеlа
konsku« crtu.
о
1 . ЕР > ар kao и elidskom, severozapadnogrc
kom i inace и dorskim narecjima: tарщ, hшрос; i
reCi iz iste porodice passim;
2. Е > L ispred О , ОО, ako izmedu nj ih nije ispal0
*у : lakonski tб v D 1 2, 50 itd. = ЕООУ, 8Lб IG У: l ,
1 564, 6 = 8EOU , glagoli па -Loo = -ЕОО passim, isto tako
и Herakleji (па pr. аБLКLООV D 62, 1 3 8 = -ЕООУ; ир.
1 04
Arena 1 1 1-1 1 3), аН пе i u mesenskom narecju: 'А
РLOtЩ 1 ЕVЕО� D 69, 5d. itd; ир. cakonski
- EVVLa »9«
= novogrcki ЕУУЕа;
1 05
7 . tL se cuva kao i јпасе u dorskim narecj ima, u
elidskom, severozapadnogrckom itd. : Flк:ап »20«,
glagolski nastavci 3. lica je dn. -п, 3. lica mп. -vп
passim; nekoliko izuzetaka na tablicama iz Herakle
је (kao 6ЩЮОLОV D 62, 102. 1 03) vode poreklo iz
kojne, dok ostali izuzeci u lakonskom narecju poticu
iz preddorskog supstrata (up. Perpillou 1 23-1 28);
8. 8 > о u lakonskom (пе i u kolonijama) od ЈУ
veka, najpre u аУЕОТ]К:Е D 1 6, 2 = ау Е 8Т]К:Е (pored
Fwр8ELШ ibid. 1 ), D 54, 2; ipak, starina same pro
mепе пе moze se sa sigum�cu utvrditi, buduCi da su
se natpisi duze drzali ranijeg pravopisa (gde је 8 bilo
pravilno) i da su Iiterama svedocanstva mogla biti
kasnije preradena. Daje zaista = [s], а пе = [8] potvr
duje cakonsko O€pL »zetva (vreme zetve)« = по
vogrcki 8EPLO!!6� itd.;
9. 6-, -66- umesto �-, -�- u Iakonskom (пе i u
kolonijama i u mesenskoJl1) kao u centralnokrit
skom, beotskom: �E'U� GDJ 44 1 7 = ZEV�, gIagoli па
-a66w/- LC>C>W = -a�oo/ -L�U' itd. ;
1 0. intervokaIsko о > h Ј Iakonskom (пе i u kolo
nij ama i u mesenskom) kac u zapadnoargolidskom,
elidskom i kiparskom: па шtрisimа potvrdeno od УЈ
veka (ПоhОL6аv [ир. br. 7], VLк:аhщ D 1 2, 3 =
VLК:т\ ОЩ itd.), u mladolakcnskom se vi8e пе belezi
(вшл.ЕL D 20, 1 = *Ваl л.- [.ako је belezeno u ruko
pisnoj predaji; Aristofan, �izistrata 980, јmа cak
УЕроохСа = YEpo'UoLa] = ВаJLл.ЕL ). Pored toga, u ро
jedinim sIucajevima zadrZl:flo је О, 8to је razmotrio
Kihle (Kiechle 1 6-1 8) i zakljucio da је »aspiracija u
1 06
dorski dij alekat Sparte prodrla tek и VI i V veku«
i da se »verovatno prvo ј ауi1а и јиznој Lakonij i«
(str. 1 8);
1 1 . -� > -р (»rotacizam«; kao и elidskom i
тоМа pod nj egovim uticajem) и mladolakonskom
и II у. posle Hr. : VELICaap D 29, 7 itd. = vLIC�oa� (ир.
br. 1 О), ЕiJ60К:ЧЮР D 3 1 , 1 itd. kao i passim и glo
sama kod Hesihij a (�Lilip; 'i ow�. ОХЕ66у. ЛаК:WVЕ�,
УЕТОр [= FEtOp] · �TO� itd.). U cakonskom se rotaci
zam сиуа и predvokalskom sandhiju2: тар Cx!!EPL =
novogrcki tч с; Ч!!Ерас;;
1 2 . asimi1acija о i sledeceg ok1uziva и mladola
konskom: &.кк:6р· &.ок:6с;. ЛаК:WVЕС; Hesihije, а.тта
OL · &'vaotТj8L < . ЛаКWVЕС; > ibid. (ир. br. 8); tome
odgovara, sa aspiracijom, и cakonskom &.к:'6 »тећ,
mesina« = novogrcki &.ок:6с;;
1 3 . dat. тп. па -OL C; и III deklinacij i kao и elid
skom i severozapadnogrckom i pod njegovim utica
јет (etolski koinJ -dUаlеkаt) и lakonskom povremeno
od II у. pre Hr. ('А!!uк:л.aLЕOLС; D 23, 8 = 'A!!u
кл.аLЕU ОLV, EtoayovtOL C; D 48, 33 = ELoayou oLv;
pre toga izvorno -OL > hL: JtahLv D 1 6, 4 = hera
klejski JtaOL D 63, 66). U mesenskom se -OLC; и dat.
тп. III deklinacij e ј аУlј а jos ranije (Jtол.ЕОLС; D 7 1 ,
1 3 . 1 8 = Jt6л.ЕОLV, [Фю]л.ЕOLС; ibid. 1 1 = ФLуа-
1 07
ЛЕU ОLV itd.). Za Herakleju (ир. gore) је tipican novi
nacin gradenja dat. тп. kod participa па -ovtao
OL(V) : ЛОLOVtаООLV D 62, 50 = ЛОLOU ОLV itd. ;
14. пот. тп. сlanа tOL = 01, (kao и elidskom,
beotskom, severozapadnogrckom i inace и dorskim
narecj ima) passim; па tablicama iz Herakleje, ро
red toga, pod uticajem kojne, j avlja se i hOL D 62,
1 07. 1 50, 01, ibid. 1 07;
15. infinitiv tematskih glagola па -EV и Herakle
j i : EXEV D 62, 1 1 6 = fXELV, аvурафЕV ibid. 1 26 =
аvаурафEL V, h1ЈлаРХЕV ibid. 1 70; za razliku od
toga, и lakonskom se pored -ТЈv < -*EEV и EXТJV D 48,
29, uлархТЈV ibid. 30, javUa i -EV и ла�ЕV GDI
44 1 8, 5 = ла�ЕLV;
1 6. -;- и futuru i aoristu glagola па -�oo kao и
severozapadnogrckom i inace и dorskim narecjima
(ир. Arena 9-3 1 ) : mesenski O [p]rcL;atoo D 74, 1 33d.
= орrcюаtоо itd., heraklej ski ЕОLrcа;Щl.Е8а D 63,
26, rcаtЕОООL;Щl.Е� ibid. 30 (nasuprot poluopste
grckom rcаtЕОООЮЩl.Е� D 62, 47.48d. 5 1 ) itd.; и
lakonskom nedostaju potvrde па natpisima; ир. те
dutim аЛЕо6"С;ЕV· алЕООООЕV. ЛаrcООVЕ� Hesihije i
sl., kao i imena poput �OO·C;LOOV IG У: l , 1 295, 8 itd.;
17. ПоhОLоаv = ПООELОwv и lakonskom (D 52
passim itd.) za razliku od zapadnogrckog ПоtЕLоа
Foov, аН и skladu sa arkadskim ПОООLоаv (о > h:
ир. gore br. 1 0), dakle preuzeto od preddorskog
stanovnistva;
1 8. zavrsni vokali predloga ava, лара apoko
piraju se pred konsonantom, а rcata, лоtL pred den
talom; и Lakoniji, povrh toga, kod predloga rcata do
1 08
apokope do1azi i drugim pozicijama (�LOС; Ka�a
и
та D 5 5 , 1 < �. * Ka't�- = �LOС; ка'tш�а'tа GDI
7. Ahajski
L
в е с h t е 1 11 867-888; Т h и m blК i е с k е r s
226-234; В а r t о п е k 49-5 1 , 79-86
о. К е r п, Die Inschriften УОП Magnesia ат Маеan
der, Berlin 1 900; w. V о 1 1 g r а ff, Fouilles D'Ithaque. Ins
criptions, ВСН 29, 1 905, 1 63-1 68; F. К i е с h 1 е, Pylos
und der pylische Raum јп der antiken Tradition. Das Ver
bliltnis des Dialektes УОП Metapont zи demjenigen АсЬај
as, Нistoria 9, 1 960, 1-6; М. W. S t о о р/ о. Р u g 1 i е s е
C arrate l l i , Scavi а Francavilla Marittima. 11. ТаЬеllа соп
inscrizione arcaica, SMG N. S. 6-7, 1 965-1 966, 1 4-2 1
Iz
1 09
nih skupstinskih dekreta ('\јЈТ]фLОЈА,а.tа.) iz helenistic
kog doba, otkrivenih u Magneziji (ир. u Кет br. 3 5
[Sama п а Kefaleniji] , 36 [ltaka; = D 434] , 39 [Аћај
ci]), odnosno па Kosu (dokument о azilu SEG 1 2,
37 1 , 4 1 -5 1 , о cij em jeziku Harlow 55-6 1 ), gotovo
jos j edino IG XIV 643 = D 43 7 iz Sibarisa i IG XIV
652 = D 43 8 iz Metaponta zaslufuju da budu izdvo
jeni zbog svoje starine. Mladi tekstovi, posebno oni
iz vremena Ahaj skog saveza (280- 1 46. pre Hr.), ,
ро
pravilu su napisani па ahajsko-dorskom koiml-dija-
lektu. (Ма10Ьrојпе) glose sa celokupnog ahajskog di
ja1ekatskog podrucja do sada nisu sakupljene.
Is
Na osnovu imena ' AXa.ta. doslo se do zakljucka
da su ovu oblast prvobitno naseljavali Ahajci. C inilo
se, zatim, da па to ukazuju i pojedine crte tamosnjeg
dij alekta, koji se inace u bitnim odlikama (ир. О 8,
9) podudara sa dorskim. Posto su sacuvani natpisi
vecinom suvise pozni i пе dopustaju precizno opre
deljenje (ир. Iz), dUalektoloska pripadnost ovog па
recj a do danas nij e konacno razjasnjena. Ра ipak,
navodni »staroahaj ski« relikti (ир. 0 7, 1 0), koji su
se ranije »rado pronalazili« u korist stvorenog pred
ubedenj a, nisu mogli da izdrze kriticko preispitiva
пје (ир. Кiechle). То vazi kako za maticu tako i za
mnogobrojne donj oitalske kolonij e, medu kojima
Кroton (ир. Herodot 8, 47), Metapont (ир. Strabon
6, 1 , 1 5) i Sibaris (ир. Strabon 6, 1 , 1 3) sa Posidoni
јот [cUe ime zbog -0- ne moze biti pravo zapad
nogrcko: ир. i natpise па novcu ПОДЕI�), ПОIEI-
1 10
�ANIATA� и Иеаd2 80d. ] . Nije sasvim sigumo ni
da Н је dijalekat ostrva Kefalenije, Itake i Zakinta
srodniji ahaj skom - magnezij ske psefizme povre
тепо ispoljavaju razHke: ир. па pr. О 8 - i1i se tu
prosto radi о јеdnот severozapadnogrckom narecju.
Kasnije su ahaj ski elementi rasireni ро сеl0т Реl0-
ponezu (pre svega и Arkadiji; ир. nize IV 12 Is), ро
sebno putem Ahaj skog saveza (ир. Bechtel II 870d.,
ThumblК.ieckers 229d.).
о
1 . У = [и] : kako se moZe zakljuciti па osnovu иро
trebe <ј> ispred У и <j>UVLO<j>O; D 437, 3d. = КUVLOKO;;
2. а о > а kontrakcij om kao i inace и zapadno
grckom: лрооtаtа D 426, 3 = gen. -та о, урщчю
ТLOта ibid. 4, ЛРЕОВЕUtа Кеm br. 39, 1 , 8Eapou
ibid. = 8Etopou ;
3 . F- ј е ocuvano sve do III v. : FEPYO V D 437, 6
= Ёруыу, FOLKLaV D 436, 1 , 2d. = oLKLav, Fava; D
438, 1 = &уа;, F(E) ibid. 3 = � (sve su donjoitalski
natpisi, V vek), FEtEWV GDI 1 6 1 4 А 9 = ЕТЕЫУ (iz
Ојте, III vek, аН па kamenu EEt-); unutar reCi -F
је zabelezeno samo па primeru iz УI veka (�LFo; D
430, 1 = �L6; itd.);
4. *h se cuva i belezi sa И (povremeno � и kolo
nijama) : Иё ра; Vollgraff 1 65 br. 1 0, 3 (Itaka); D
43 7, 1 = "Ира;, ИLaРО; ibid. ; 433 (Itaka) itd. =
tap6;, ИОJ.tОVОLa D 439, 1 = ·OJ.t6vOLa, ИUУLЕLa
ibid. 2 = 'YYLELa; И = he u Иракл.Е; D 43 8, 1 =
vok. ·иракл.Т];; аН сlап 6 ibid. 2 i и б рtаJ.tЩ D 437,
5d. = 6 &ptaJ.to;;
111
5 . dat. mn. па -OL<; и III deklinaciji kao pre sve
ga и etolskom (uр. IV 1 0 8) i pod tam08njim utica
јеm, buduci da se javlj a tek и helenisticko doba:
potvrden је jedino и magnezij skim psefizmama Ке
falenije i Itake, tш<; :л;ол.LOL<; Кеrn br. 3 5 , 1 О; 36, 1 О
= tat' <; :л;6л.ЕОL, VO!!L�OVtOL<; ibid. 1 3 = vO!!L�6vtE
D 429 А l d. itd. ;
7. infinitiv tematskih glagola па -ЕУ kao и ar
kadskom govoru grada Tegeje (gde ј е to rezultat
dorskog uticaja, znaci nije » staroahaj ski« elem-ent:
uр. IV 1 2 О 1 8 i КјесЫе 1 ) : ЕХЕУ D 429 А 2d. =
ЕХНУ, ф1Јл.аООЕV D 436, 3, 8, ali ЕХЁ у D 43 8, 3, те
tricki ......- ;
8. takozvani »dorski futur« па -ОЕО- и magne
zij skim psefizmama Kefalenije i Itake : 01Ју81Ј-
001JVtL, o1Jva1J�fIOO1JVtL Кеrn br. 3 5 , 25 = -ООVtL,
v:л;оБЕ�О1Ј!!ЕVОV br. 36, 22 = D 434, 22 = -�O!!EYOY,
ali ne i и ahaj skom (:л;ра�ОVtL Кеrn br. 39, 23,
o1Jv[a1J]�ovtL ibid. 26d.) i inace па natpisima Ahaje
(:л;араС>Е�ОVtш D 427, 5, (ШОС>WООVtL ibid. 7);
9. aorist па -�a glagola па -�oo kao и zapad
nogrckim narecjima: [хрТ)]!!аtL�Ш Кеrn br. 39, 45d.
1 12
= -LOШ, lCаtаХЫРLsШ ibid. 43 ; br. 3 5 , 3 5 , алЕЛ.ОУL
savto br. 36, 6d. ; *ар!!оsш = -ош u 'Ар!!о
sL-ба!!ос; D 436, 1 , 6;
1 0. predlog tv = EV kao u arkadskom i kipar
skom i u o stacima supstrata u kritskom : Lv D
43 8 , 3 .
8. Elidski
L
с. D а п i е 1, De dialecto ЕНаса, phil�alit;
1 8 80; М е i s t е r 11 1-74; В е с h t е 1 11 825-866;
T b и т b lК i е с k е r s 234-250; В a r t о п е k 54-65
w. D i t t e п Ь е r g е r/ к. Р u r g 0 1 d, Die Inschriften
von Olympia, Olympia. Textband 5, Berlin 1 896 (и da
=
1 14
koj e politicki nisu uvek bile ujedinjene а ni dij alekat
im nij e Ыо j edinstven: to su па severu КОLЛТј ';'НЛL�
u dolini Peneja, zatim па reci Alfeju Pisatida sa
ОНтрјјот kao centrom i па jugu Trifilija. Ро pre
danju, Elidani su se ovamo doselili sa severa (iz Eto
Нј е), а ј05 Strabon 8, 1 , 2 razlikuj e stanovnike Elide
eolskog porekla (tOU АtОЛLICОU УЕVОЩ) od ovih
doselj enika. Prema ranij em shvatanju, trebalo Ы da
se ono »ahaj sko prastanovni5tvO« (zajedno sa svo
j im jezikom) najbolj e odrzalo u Trifiliji, 5tO znaci da
је tamo bilo najmanj e preslojeno. Trifilija је jedno
vreme pripadala i Arkadskom savezu. Majster (Меј
ster 11 l l d.) је verovao da se time mogu obj asniti
toboZnja odstupanj a ovog trifilskog dijalekta uocena
па ј e d n o m natpisu (lvO 1 6 = 001 1 1 5 1 = 0 4 1 8;
ир. 0 4, 1 4, 1 5 itd.), koji ipak ne potice iz Skilunta
vec ј е delo Elidana. Nasuprot njemu, Kihle se potru
dio da dokaze da oblici srodni eolskom dijalektu
(ир. О 1 О, 1 4, 1 7) vode poreklo sa »jednog zatvore
nog dij alekatskog podrucja koj e se odrzalo u Pisatidi
i svakako u Trifiliji, а koje је bilo izrazito eolski
obojeno« (Kiechle 363). То 5tO se ovi »eolizmi«
javljaju tek па mladim natpisima objasnio је pritom
time 5tO su Pisatidu iz politickih razloga (da ne Ыј05
izgubila i Olimpiju!), posle vi5evekovnog ugnjeta
vanja, u IV veku konacno »prisajedinili« Elidani,
zahvaljuj uCi сети је njen dij alekat uspeo da prodre
u sluzbene dokumente. Оо ovog vremena se, dakle,
dijalekat j 05 Ыо odrZao uprkos ujednacavajucem uti
саји panhelenskih Olimpijskih igara. Koina- i koinJ
tragovi (ир. О 1 8) javlj aju se tek u III veku, pre по
115
sto се zajednicki ј еzЖ potom, negde па svom kraju,
uci и opstu upotrebu па natpisima. Ponovno vestacko
ozivljavanje dijalekta и carsko doba za govomi ј ezik
nije imal0 znacaja. Као terтinus post queт nj ego
vog izиmiranjajednako sluZi Dionov izvestaj ( 1 , 54)
da ти se и Elidi neka starica obratila бu>р(�оuоа tft
фu>vft . Оуај dij alekat ima neke zajednicke osobine
sa dorskim i severozapadnogrckim narecjima (ир. 0 3,
7, 1 6) ра i samo sa ovim poslednjim, pre svega sa etol
skim i lokridskim (ир. О 1 , 1 3, 14); i sa lakonskim
takode postoji јеdnа veza (О 9). 1 pored toga citav
niz osobenosti (О 1 , 2, 1 2, 1 5) daje elidskom nатесји
jedinstveno obelezje i odreduje ga kao »posreclnika
izmedu peloponeskog dorskog i severozapadnogrc
ke dij alekatske grupe« (ТhumblКieckers 236).
о
1 . Е > а, narocito pored Р kao и dorskim narecji
та i severozapadnogrckom, па arhajskim na1pisi
та: Fapyov D 4 1 3 , 3d. = Ёруоу, ЕА.Еu8арб с; D 4 1 6,
3 = EA.Eu8Epouc;, ауаРЕ D 4 1 7, 1 О = homerski
аУЕРЕ лар = ЛЕР( (ир. br. 1 8); pored toga, kao
,
1 16
3 . а о, а оо > а kontrakcij om, kao и dorskim i
severozapadnogrckim narecjima: 8Еа рос; (i izvede
nice) passim = 8Еоор6с;, gen. тп. -а v = -tбу < -d oov;
4. F- se и starije vreme cuva: FEKaOtoc; D 409,
4; 41 1 , 3 = ЕкаоtoС; (ali Екаatб D 4 1 8, 8 = EKaotou),
Fapyov = Ёруоу (ир. br. 1 ), Fpa tpa = Plltpa (ир.
br. 2), Fа л.ЕLOL passim = 'нл.ЕLОL, FELt;,б с; = Еtбоос;
Сир. br. 6). Jos и IIIIII veku В- = F- и formulaicnom
I<:aL уар кш ВOLкюр D 425 , 24 = Kat уђ с; Kat
otKLa с; (ир. naziv mesta Вабu = 'Нбu kod Pausani
је 5, 3 , 2). Nasuprot tome, unutar reci -F- se vec
odavno cesto пе belezi : ЛРО�ЕУОС; passim, BaoL
л.а ЕС; D 409, 3 = ВаОLл.f}FЕС; itd.;
5 . *h se izgubilo kao и maloazij skom jonskom i
eolskom, zbog cega и lokalnom alfabetu nedostaje
znak Нё ta: боOL D 41 8, 21 = BOOOL, 'Ел.л.аvоt;,LКас;
D 409, 5 = 'Ел.л.Т]vоыкТ]с;, 'Ел.л.аvоБLкаv D 425, 2
= 'Ел.л.Т]vоБLКWV; nasuprot tome, slucajevi bele
zenj a kraze bez aspiracije, kao K � Kat[ov] IvO 1 5 , 2
= Kat EKat6v, ро Behtelu пе mogu posluziti kao
dokaz;
6. 1 (t;,) umesto б па arhaj skim natpisima IvO
1-4 i 1 6 (D 409-4 1 1 , 4 1 8, 425g) svakako pred
stavlja spirantsko [3] : t;,E passim = Ы, ZL passim =
�LL, FЕLt;,б с; D 409, 8 = Еtбоос; itd.;
7. tL se cuva kao pre svega и dorskim i severo
zapadnogrckim narecjima: FLKatL D 4 1 9, 6 = E'LKOOL,
[3t]ЕvtЕкаtLб v D 4 1 2, 4 = 3tEvtТJKOOLOOV, glagolski
nastavak 3 . Нса тп. -VtL passim;
1 17
8. intervokalsko о сиуа se па starijim natpisi
т а : Ka8uod c; ЈуО 5, 2 = Ka'ta8uod C;, ощюош D
4 1 2, 2 = ОТII.ю о LТ], EVLKaoav ЈуО 1 7, 1 = EVLKТjOaV;
medutim, па mladim natpisima javljaju se pored
toga i oblici sa о > h, 0: аОЕал.'tооhШЕ D 424, 1 2 = ?
(3 . Нсе jedn. opt. aor.), фuуаОЕuаv'tL ibid. 6 =
*фuуаОЕuоаv'tL (at. -OOOOL ), ЛОLТ]аоош D 425, 33
= ЛОL110а08ш, ЛОLТ]а'tш ibid. 36 = ЛОL11От]'tш;
1 18
razlikovati samo u jonskom alfabetu: tOL БТ]ЛО!!Е
VOL D 424, 6d. = t<i> �ОUЛО!!ЕV<р; autOL D 425,
2 1 .28 = aut<i> ;
1 2 . gen.-dat. duala -OLOL�, umesto -OLLV u dru
gim dijalektima, па natpisu D 4 1 7 : БUОLOL� red 3 =
БUОL V, [tEtL!!W!!E]VOLOL� 3d. = tEtL!!ТJ!!EVOLV, Kau
tOLOLP 1 3 = Kat autoLv (up. Schwyzer);
1 3 . nот. тn. -E� umesto ak. -a� kao u ahaj
skom (ир. ЈУ 7 О 6) i drugde ponekad: o!!OOaVtE�
D 4 1 8, 1 1 , аллOLР кш nЛЕLOVЕР (up. br. 1 0), XaPL
tEP D 425 , 1 7 = xapLta�;
1 4. dat. тn. па -OL� u III deklinaciji kao pre sve
ga u etolskom (ир. ЈУ 1 О 8), tzv. »etolski dativ<<:
tOL� хре !!atOL� D 4 1 1 , 8 = tOL � xp�!!aOL, ЕУ tOLP
�LOVUOLaKOLP aywvoLp D 425 , 25d. = ЕУ toL �
�LOvuOLaKoL � aYbl OL; medutim, »eolski« -EOOL u
tOLP фuуаБЕООL D 424, 1 0 = tOL � фuуаОL; а kako
shvatiti tOLP MavtLVe OL D 4 1 8, 1 7?
1 5 . !!ЕЩ »mesec« D 4 1 8, 1 5 = !!�Y ро аnаlоgф
па promenu ZEU�, ZТjv6� itd. ;
1 19
2 = лара то урафос;, лотоу 8(Е)ОУ ibid. 3 i 81. =
JtOtL тоу 8Е6У, !Сато урафос; D 4 1 0, 5 = !Сата то
урафос;, лар ло А.Е!!О D 4 1 3 , 4d. = JtEPL JtoA.E!!ou,
[л]ар tщ D 4 1 8, 1 = JtEpt tfi с; itd.; ipak, ova apoko
ра izo8taje narocito docnij e pod uticajem kojne:
JtOtL тау D 425, 1 4.39 na8uprot gore navedenom
лотоу.
9. Beotski
L
м е i 8 t е r 1 201-286; L. S а d е е, De Боеоtiае titu
lоrшn dialecto, рЫI. Di8S. Наllе 1 903 ; Е. F. С I а f I i п,
Тhe Syntax of the Боеоtiап Dialect Inscriptions, рЫI.
Diss. Бryn Mawr College, Баltimоrе, Md. 1 905; М. Б u t
t e n w i e s er, Zur Geschichte des bOotischen Dialekts, IF
28, 1 9 1 1 , 1-1 06; Б е с h t е l I 2 1 3-3 1 1 ; R. v a n d e r
V e l d e , Боеоtisсhе Dialectgeographie, Donum Nata
licium Schrijnen, Nijmegen-Utrecht 1 929, 660-664;
Thumb/S c h e r e r 5-48 (ир. W. Р о r z i g, Gnоmоп 32,
1 960, 5 85-596)
R. М е i s t е r, Беitrаgе zur griechischen Epigraphik
und Dialektologie. 1, БVSG 5 1 , 1 899, 1 4 1-147; F. Б е с h
t e l , Бооtisсhе eigennamen, Б Б 26, 1 90 1 , 1 47-1 52; F .
S о l m s е п , Eigennamen a1s Zeugen der Stammesmischung
in Бооtiеп, RhМ 59, 1 904, 48 1-505 ; А. D.. К е р а џ. 6 -
Л О 1Ј Л Л О С; , 'ЕзtLурафаl Е К БОLооtLас;, АЕ 1 934- 1 93 5 ,
ларарtТlџ.а 1-16; Р. W 0 1 t е r 8 / G. Б r u п s , Das КаЫ
renheiligtum bei ТhеЬеп. 1, Беrliп 1 940; М. F е у е I ( 1 ),
Contribution а l ' epigraphie beotienne, Le Риу 1 942; D. L.
Р а g е, Corinna, London 1 95 3 ; М. F е у е I (2), Inscrip-
1 20
tions iшSditеs d'Akraiphia, ВСН 79, 1 955, 4 1 9-423 ; К.
L a t t e , Die Lebenszeit der Korinna, Eranos 54, 1 956,
57-67; М. S . R и i р е r е z, Esquisse d 'unе histoire du уо
ea1isme gree, Word 12, 1 956, 67-8 1 ; Р. М. F r а s е r/ Т.
R o n n e , Boeotian and West Greek Tombstones, Lund
1 957; А. Р 1 а s s а r t, Inseriptions de Тhespies, ВСН 82,
1 958, 1 07-1 67; Ј. R. M e C r e d i e/ A. S t e i n b e r g,
Two Boeotian Dedieations, Hesperia 29, 1 960, 1 23-1 25;
Ј. V е п е п е i е, Inseriptions de Tanagra еп alphabet epi
ehorique, ВСН 84, 1 960, 589-6 1 6; А. В а r t о п е k, ТЬе
Boeotian and Thessalian Narrowings of Long Vowe1s: А
Comparative Study, SFFBU А 1 0, 1 962, 1 67-1 79; Р.
R o e s e h ( 1 ), Notes d'epigraphie beotienne, RPh 9 1 , 1 965,
252-265 ; Р. R o e s е Ь (2), Inseriptions du Musee de Тhe
bes, REA 68, 1 966, 6 1 -85; W. S е h w а r z, Marginalien
zur G10ssenkritik ат Hesyehlexikon, phi1. Diss. Wiirz
burg 1 966; Ј. Т а i 1 1 а r d а tI Р. R о е s е Ь, L' inventaire
saere de Тhespies. L'a1phabet attique еп Beotie, RPh 92,
1 966, 70-87; R. Ј. В и е k, Тhe АеоНе Dia1eet in Beotia,
СРЬ 63, 1 968, 268-280; Р. R о е s е h (3), Inseriptions
beotiennes du Musee de Тhebes, ВСН 94, 1 970, 1 39-1 60;
W. F. W у а t t Jr., Sonant /у/ and Greek Dia1eeto1ogy,
SMEA 1 3 , 1 97 1 , 1 06-1 22
Iz
Broj natpisa pronadenih и Beotiji (oblast и sred
пјој Grckoj oko ТеЬе i Orhomena) vanredno је veli
ki, а i broj tekstova sastav�enih па lokalnom dijalektu
је isto tako pozamasan. Oni su objavljeni и IG VП
( 1 892 ; br. 504-3472 kao i addenda 3 5 0 1 -4249),
vaZniji dij alekatski natpisi takode i и GDI 374-1 1 46
(sa dopunama u 1 389-406) i D 440-550. Arhajski
natpisi (pocev od VП v. pre Hr.) bogato su zastuplje-
121
ni, ali su ve6inom vrlo kratki. Najznacajniju vrstu
predstavljaju zavetni natpisi (iz УЈ, ali delom jos iz
VП veka) iz Apolonovog svetilista и Akraifiji (ир. D
539), medu kojiтa i cetiri heksametra D 5 3 8, zatim
zavetni natpisi (koj i ро pravilu sadrze samo роје
dina imena) iz svetilista Kabira ko d ТеЬе (lG VП
3 575--4 1 25, WolterslВruns 20-80), stari zapisi па
vazama i nebroj eni nadgrobni natpisi (ир. FraserlRon
nе) kao i spiskovi imena iz ТеЬе, Tanagre (ир. Уе
nencie), TespU e (ир. Plassart i SEG 1 9, 3 5 1-372;
22, 3 77--40 1 ), Koroneje, Lebadeje i mnogih drugih
mesta. Medu mladim natpisima (ve6inom su to ро
casne i odlиke о prokseniji te spiskovi) valj a ista6i
pre svega potvrdu о zajmu IG VП 3 1 72 = D 523 iz
Orhomena (narocito zbog njenog оЫmа) i tespijski
dekret D 485 (ир. Meister; оЬа poticu s kraja Ш veka).
Dok se Hesiod iz Askre и svojim роеmаmа slu
zio epskim umetnickimjezikom, а Pindar, poreklom
iz okoline ТеЬе, upoteblj avao jezik horske lirike
(pretpostavljeni uticaji doma6eg beotskog narecja
nisu nedvosmisleno ustanovljivi), jezik pesnikinje
Korine ima dijalekatsko obelezje. Jezik lirske pesni
kinj e Korine iz Tanagre (koj a је bila Pindarova sa
vremenica? Ili је zivela tek и 111 veku? О datovanju
ир. pre svega Page 65-84, Latte) potpuno је, dakle,
suprotan jezikи liricara Pindara, koji nе pruza sve
docanstvo о beotskom dij alektu niSta vise nego
Hesiod. Merodavna zbirka fragmenata Korininih
pesama sada je PMG 654-689 (ир. Page); znacajan
ј е pre svega PMG 654, jedan papirus iz П veka posle
Hr. sa oznakama za kvantitet i naglasak. О nj ego-
1 22
уоm jeziku (beotski dijalekat sa epskim oblicima) i
obliku predaje (mladi beotski pravopis iz vremena
nakon uvodenja jedinstvenog alfabeta) ир. narocito
Page 46-60. Vise komickih pesnika (pre svih Aristo
fan, Аћаrnјаnј 860-954) pusta Веосanе da govore
svoj im domaCim narecj em; kod ovakvih »karikatu
ra« dij alekat ј е netacno predstavljen. Izvestaji antic
kih gramaticara о оуоm dij alektи nisu bas brojni, ali
se ocigledno delom zasnivaju i па poznavanju »zi
vog« j ezika: ир. Meister 1 2 1 3d.; о glosama ир. и
skorije vreme Schwarz.
Is
Prema izvestaju antickih pisaca (Tиkidid 1 , 1 2,
3), Beocani su se и Beotiju doselili dve generacije
posle Trojanskog rata iz Аmе (и Tesaliji), odakle su
ih potisnuli Tesalci, sto znaci nadiruca zapadnogrc
ka plemena. Кој а su plemena pre toga nastanjivala
beotsko podrиcje, spomo је: tradicionalno i najras
prostranjenij e shvatanje, koj e pretpostavlja da su to
bili (Pred-)Eolci а, pored toga, па istoku i (Pred-)Јоп
ci (tako npr. ТhumbIScherer 1 5), и novije vreme se
osporava sa lingvistickog (ир. Porzig) kao i sa arhe
olosko-praistorij skog stanovista (ир. Buck). Do оуе
razlike и shvatanju doslo ј е zbog oskudnosti isto
rij skih svedocanstava i viseznacnosti lingvistickog
dokaznog materij ala. Dijalekat potvrden и istorijsko
doba pokazuje, doduse, eolsku osnovu (уес su ga
anticki gramaticari ubrajali и А L ол.L�), аН pored toga
ima i vrlo izraZeno neeolsko, tacnije, zapadnogrcko
obelezje. Ranije se smatralo da su BOLootOL koj i su
1 23
se doseljavali Ыli poreklom zapadni Grci, koji su se
u svojoj novoj domovini izmesali sa onde nastanje
nim Eolcima, pri сети se upotreba imena dosljaka
prosirila па sve stanovnike doticne zemlje. S licnost
imena Вою:ноС sa nazivom gоrё ВоТ оу брщ u se
vemom Epiru ponekad se navodi kao potpora ovom
etnoistorij skom tumacenju, ali toj podudamosti
svakako nedostaj e presudna dokazna snaga (ир.
HoffmannlScherer 44). Dijalekatsko-geografska is
trazivanja (ир. Buttenwieser 3-1 6, van der Velde,
Porzig 593d.) omoguCila su, medutim, da se kod
pojedinih elemenata beotskog dijalekta, koji su оЬи
hvatali samo jedno ograniceno podrucje, naime ји
goistocnu ВеоЩu, raspozna pravac njihovog sirenja
i time su pokazala da su eolska obelezj a beotskog di
j alekta sa sobom doneli upravo BOLW!OL doseljava
јиСј se. Ovo је narocito znacajno i za pitanje о
prvobitnom podrucju prostiranja eolske grupe dija
lekata (ир. nize V 1 ) .
U beotskom su, dakle, dva dijalekta tako naslo
јеnа jedan па drugi, da se оп s pravom moze nazvati
j ednom eolsko-zapadnogrckom dijalekatskom mesa
vinom. U eolske elemente spadaju, па primer, razvoj
labiovelara ispred *е u labijale (О 7), dativski zavr
setak -ИОL (О 1 3), sirenje infinitiva па -!.tЕV (О 1 6)
ili upotreba patronimskog prideva (О 1 8). Nasuprot
tome, zapadnogrcki elementi, koji beotski jasno od
vajaju od lezbljanskog (tesalski nij e pogodan za
poredenje zbog jednako izrazenih zapadnogrckih uti
саја [ир. nize ЈУ 1 0]), su sledeci : »naknadno duze
nје« (О 9), lokativ umesto dativa (О 1 2), pluralska
1 24
fleksij a pokazne zamenice (О 1 4). Na taj naCin Ье
otski dijalekat se j asno razlikuje od ostalih eolskih
govora, а оуај utisak snaZno рој асауа upadljiva ka
rakteristika beotskog narecja, fonetsko pisanje spro
vedeno od IV veka pre Нr. Osobenost narocito m1adih
natpisajeste istovremena upotreba vrlo arhaicnih re
likata, kao 8to је glasovna vrednost [и] starog У (О
4) i1i F (digama) (О 6), i, naporedo s tim, jednog de
Iom vrlo razvij enog vokalizma (ир. О 5), koj i cak
omogucava relativnu hronologiju natpisa. Unutra8nje
razlike nisu tako velike kao 8to bi se mogl0 ocekivati
па osnovu politicke istorij e : do ujedinjenj a је , nai
те, d0810 tek kasno, pod vodstvom ТеЬе. Dij alekat
је prilicno j edinstven, gotovo da i nema mesnih go
vora. Uticaj helenistickog zaj ednickog jezika dola
zio је iz susedne Atike, и nagove8tajima уес и IV
veku, а zatim primetnij e и III У . , iako је и оуој »se
lj ackoj« sredini оп, uopste uzev, bio slabij i nego
drugde. Pitanj em prodiranj a kojne bavio se pre sve
ga Butenvizer (Buttenwieser). Domaci dij alekat se
па natpisima upotrebljava do 11 У. pre Hr., и zvanic
nim tekstovima, odnosno cak do I У. posle Hr., и pri
vatnim.
о
1 . ро umesto ра, bez obzira па porekl0, kao и
tesalskom i lezblj anskom: OTPOTO� i dr. reci iz te
porodice = OTpaT6�, ј3рохщ = j3paxu�, EPOTO� =
EpaT6�, sve и mnogobrojnim imenima;
2. Е > L ispred vokala (negde se belezi sa Н) od
V У . pre Hr, ali ne u jugozapadnoj Beotiji (ир. But-
125
tenwieser 4--1 4) : Е>LO-/Е>но- = Е>ю- passim и ime
nima, аУЕ8юу D 446, 1 ; 508, 1 itd. = аУЕ8нау D
447, 2; 475 = аУЕ8ЕаУ D 440, 1 1 ; 464 itd. ;
3. ё и jedinstvenom a1fabetu, posle jednog pre
laznog perioda, od kraja ЈУ veka beleZi se iskljucivo sa
EI (Шkо i и Korininoj i Aristofanovoj predaji): БЕL D
5 1 1 , 5 = бч, JA.EL passim = f..I.ч, f..I.E LVOr; passim = f..I.ТJv6r;,
E>EL�ТJOr; passim = E>ТJ�aLOr; itd.; оуај nacin pisanja
п�е и neposrednoj vezi sa odgovarajucim beleZenjem
и tesa1skom (ир. ЈУ 1 0 0 5): ир. pre svega Bartonek;
4. [и] se cuva, ne prelazi и [и], a od IV veka uje
dinstvenom alfabetu pise se sa ОУ, retko sa О :
[П]оu8LW D 467, 4 = Пu8tОU, oui.ov D 537, 1 itd. =
ui.6v, баl<:РО U Korina, PMG 654 III 50 = баl<:РU,
'Af..I.ovtar; D 502 В 2 = 'Af..I.u vtar; itd.;
5 . diftonzi ш, EL, OL su monoftongizovani > [е, i,
и] (preteca itacistickog razvoja), kako proizlazi iz pi
sanj a а) ТЈ umesto aL (росеу od prelaza iz V и ЈУ vek),
Ь) L umesto EL (уес и V veku) i с) u umesto OL: а) I<:ТЈ
passim = I<:at, * D 462 А 25; 5 1 1 , 6; 5 1 2, 6 = aLEL,
E>EL�ТJOr; = E>ТJ�aL Or; (ир. br. 3), glagolski nastavak
-ТТ] = -ТШ itd. ; Ь) ЕЛL D 523, 1 48 = EJtEt, EXL ibid.
1 5 1 = ЕХН, I<:Lf..I. E var; D 526, 7. 1 9 = I<:ELf..I. E Var; itd. ; с)
FUI<:La passim = oLl<:ta, ""ОЕТт] D 545, 8 = O'L OEtaL,
padeZni zavrsetak dat. jednine -u = -OL (ир. br. 1 2; па
pr. Ka�Lpu D 472 А 6 = Ka�LpOL) i mnozine -щ =
-ОLr; (па pr. tur; 8L Щ D 457, 4 = tOL r; 8EOL r;, �yur; D
526, 39 = *atYOLr; � aL;L!), па papirusu sa fragmen
tom Korinine poezije па pr. Ф-б �оr; PMG 654 III 1 6
= ФОL�оr;, л.аur; ibid. I 3 4 = л.аОLr; »kamenju« itd. ;
1 26
6. F- se cuva do 11 v. pre Hr. : FavaJc'tL F[ElCa�o
л.OL] D 538, 1 = avalCtL ЕICТј�6л.4>, FLlCatL passim =
E'( ICOOL, FulCL<X = oLlCl.a (ир. br. 5с); unutar reci -F- se
vec rano, iak:o пе dosledno, zanemaruje: :rtOLFE OE D
538, 2, E:rtoLFE oE D 539, 1 ; 440, 8.9 nasuprot :rtOLE OE
ibid. 6, ЕпОЕ ОЕ ibid. 7 (sve iz УЈ veka);
7. labiovelari ispred *е > lаЫјаlј kao u tesal
skom i lezblj anskom: :rtEttapE� i reci iz iste porodice
= tEOOapE�, ПELл.Е!1ахоо D 474, 34 = ТТјл.Е!1ахоu,
Е!1 ВЕл.фОL� D 467, 23 = ЕУ L\Ел.фо'L �, �aya Korina,
РМО 664а 2 = yuv�, �ауч ICЩ · yuv<X'L ICЩ. BOLOOtOL
(аН па natpisima uvek УUVШIC-/уоuvТјIC-), LJ ФЕt
tал.о� D 432, 3 5 ; 469, 8 = па Kosu еЕаоал.6� itd. ;
8. tL se cuva kao u tesalskom, dorskim narecji
та itd., пе prelazi u OL (isti ј е slucaj i u lezbljan
skom) : FLlCatL = E'L ICOOL (ир. br. 6), 1icni nastavci 3 .
1ica j edn. -tL i 3 . Нса тп. -VtL itd.;
9. grupe nazal11ikvida sa prethodnim/sledecim
*s poj ednostavljuj u se uz istovremeno (»naknad
по«) dшепје prethodnog vokala jednak:o kao u svim
dijalektima, izuzev tesalskog i lezbljanskog: ХЕLл.LO�
passim = хLл.LO�, i !1L pisano arhaicnim lokalnim аl
fabetom D 440, 2.3 .4 itd. = Et!1l., �оол.Тј D 5 1 4, 3 =
�оuл.ft itd. ;
1 0. tt umesto ао (i1i о) razlicitog porekla kao
pre svega u atickom, аН j os sire rasprostranjeno:
пЕпаРЕ� = tEOO<XPE�, at. tEtt<XPE� (ир. br. 7), 8а
л.аttа passim, LJ ФЕttал.щ (ир. br. 7), aoristi па
-L tt<X- = Ю<Х glagola па -L�OO (па pr. сщол.ОУLt
- -
1 27
1 1 . 0-, -0 0 - umesto 1;-, -1;- : �Е'U;LЛ[ЛОО 10 VП
2434, 1 4 = ZЕ'U;LЛЛО'U, OooooV8L D 497, 5 = 1;<booOL
(ир. br. 1 5), �E'tJt; Korina, РМО 654 П 34. III 1 3 ;
Aristofan, Aharnjani 9 1 1 , glagoli па -aoooo/-Loooo =
-a1;oo/-t1;oo, t'U ЛЕОО'U SEO 3 , 3 5 5 , 1 3 = ot ЛЕ1;оt
(ир. br. 1 4) itd. ;
1 2 . 10k. j edn. па -OL umesto dat. па -ч> kod o-os
nova kao u severozapadnogrckom itd. (pise se i kao
-ОЕ, -'U : ир. br. 5с) i analogno tome -ш (-аЕ, -1}: ир.
br. 5а) kod a-osnova: t'U ОщA.'U passim = tЧ> 0111!Ч> ,
ЕU�оол.'U D 526 passim = ЕU�оUл.ч>, ЕЛ ' 'APLOOtO
O Ll<:aL D 5 1 8 А 1 , "ШЕ �al!atpL D 475, ЕУ t1} 8НI<:1}
D 509, 1 5d. = ЕУ tfi 811 1<:11 itd. ;
1 3 . dat. тп. па -EOOL u III deklinaciji kao u te
salskom, lezbljanskom i drugde povremeno: &УОРЕ
OOL D 5 1 9, 1 .2, �O'UEOOL D 526, 38, лаРЮVtЕООL D
4 8 5 , 8 itd . ; od kraj a 1П veka umesto toga pod etol
skim uticajem (ир. gore 1У 1 О 8) cesce se javU a -'Ut;
= -ОLt; kod o-osnova, tzv. »etolski dativ« : �УЩ =
*atyoLt; (ир. br. 5с), tщ yovEi.it; 10 VП 3 348, 5 =
tOL t; *YOVEOLt; � YOVEU OL itd.;
14. nom. тп. tOL (t'U), *taL (zabelezeno samo
t1} : ир. br. 5а) umesto ot, at kod pokazne zamenice
kao u zapadnogrckim govorima: tOL tллоt1} D 508,
1 = ot tллоtaL, t'U ЛЕОО'U = ot ЛЕ1;оt (ир. br. 1 1 ), t'U
EXOVtEt; D 526, 35, t1} ОUЛЕраI!ЕРL1} D 523, 1 64d. =
at UЛЕР1}I!ЕРLaL itd. ;
1 5 . licni nastavci 3 . 1ica mn. sa -У8- umesto -Vt
(potice od * *hEVtL > *Ev8L sa metatezom aspirata;
to potvrduje konjunktiv tooV8L D 462 А 27; 485, 9;
128
5 26, 46 < *EhWVtL; imperativ Еу8ю D 523 , 1 ,,',
*hEvtw): lCаЛЕОv8L D 450, 7, бwwv8L = �<ью( н ( 1 1 1 '
br. 1 1 ) , futur OLoov8L I G VII 1 739, 1 5, ElCtE81jI\:C l vl ll
D 450, 6, imperativ аvуршџаv8w ibid. 1 5 itd.;
1 6. infinitiv tematskih glagola п а (PrvOb l l l 1l 1
samo »atematsko«) -!lЕV kao u tesalskom: фЕРt' 1 1 I v
IG VП 1 739, 1 6 (isto tako i Korina, PMG 654 1 21 1 1,
lCаtаУУЕЛЛЕ!lЕV D 545, 6 itd.;
1 7. particip perfekta aktiva па -ovt- (kao u pl "
zentu) kako је i u tesalskom i lezbljanskom: lCatalk
Ваюу IG VП 3055, 5 (= D 550g) , ЛЕЛLtЕ1юvtЕОщ
1<:1') ЛЕло'LоvtЕLOОL D 485, 7 (ир. br. 1 3 ) itd. ;
1 8. patronimski pridev па -LO- umesto genitiva
ocevog imena kao u tesalskom i lezbljanskom, izu
zev kada је i samo осеуо јmе jedno patronimsko
obrazovanje: prepoznatljivo ј е, izmedu ostalog, u D
469 [Пu]рраЛLWVЩ, IWOtPOtLOC;, 'О!lолW'LХLOС;,
eEo�otLO C; itd., nasuprot ВРЕLICLба[о], ГОРУLбао,
XapEL tLбао. Negde od 250. pre Hr. preovladuj e ge
nitiv (saglasno upotrebi u kojni), ali se pridev delom
zadrzava u formulama datovanja: оуо se vidi npr. u
D 462 i 542;
1 9. predlog ЕУ (sa akuzativom) za oznacavanjc
pravca kao u tesalskom i severozapadnogrckim go
vorima: аууршџ1') ЕУ оtалаv ЛL8Lvаv D 523, 29d. "
L
м е i s t е r I 287-309; Gu. Р r е 1 1 е w i t z, De dia
lecto Тhessalica, Gottingae 1 885; Н о ffm a n п П passim
(ир. W. S с h и l z е, GGA 1 59, 1 897, 870-9 1 2); G. F o h
l e n , Untersuchungen zum thessalischen Dialekte, рЬП.
Diss. StraВburg 1 9 1 0; в е с h t e 1 I 1 3 1-2 1 2; R. v a n d e r
V е 1 d е, Тhessalische Dialektgeographie, phil. Diss.
Nijmegen 1 924; Т h u т bIS с h е r е r 48-76
О. А. D а п i е 1 s s о п, Zu griechischen Inschriften. I,
Eranos 1 , 1 896, 1 3 6-149; R. М е i s t е r, Ein altthessali
sches Ehrendekret rur den Korinthier Sotairos, BVSG 48,
1 896, 25 1-265 ; F. S о 1 т s е п ( 1 ), Thessaliotis und Ре
lasgiotis, RhM 58, 1 903 , 598-623; F. S о 1 т s е п (2),
Eine Inschrift aus Pharsalos, RhM 60, 1 905, 1 48-1 50;
N . I. ГLаvv6л:оuл.ос;, 'Е3tLурафаt ЕК Е>Еооал.(ас;, АЕ
1 934- 1 93 5 , 1 40-1 50; У. В е q u i g п о п, Etudes thessa
liennes. VП. Inscriptions de Тhessalie, вен 59, 1 93 5 ,
3 6-73 ; М. L е ј е u п е ( 1 ), Notes d' epigraphie thessalien
ne (I-IV), REG 54, 1 94 1 , 58-80; М. L е ј е u п е (2), No
tes d'epigraphie thessalienne (У-УII), REG 54, 1 94 1 ,
1 76-1 97; М . L е ј е u п е (3), Sens et emplois des demon
stratifs ОУЕ, QVL, QVU, RPh 69, 1 943, 1 20-1 3 0; М. L ej e
u n e (4), En marge d'inscriptions grecques dialectales. П.
La plus ancienne inscription thessalienne, REA 47, 1 945,
97-1 0 1 ; Е. F r а е п k е 1, Zur griechischen Wortfor
schung. 4. Тhess. "Ал:л.оuv 'Ал:6л.л.wv, GI 3 5 , 1 956,
=
1 30
te tessaliehe еоn l ' iserizione ФЕТAlФЕЕ>А, RIL 94,
1 960, 26 1-274; А. В а r t о п е k, Тhe Boeotian and Thes
salian Nапоwings of Long Vowels: А Comparative Stu
dy, SFFBU А 1 0, 1 962, 1 67-1 79; Е. М а s t r o k o s t a s,
Inseriptions de Loeride et de Тhessalie, REA 66, 1 964,
29 1-3 1 9; А. M o r p u r g o D а v i e s ( I ), A Note on Тhes
salian, G1 43, 1 965, 235-25 1 ; о. М а s s о п, Une inserip
tion thessalienne arehaique relative а lа eonstruetion d'un
edifiee (SEG xvп, 287), ВСН 92, 1 968, 97-102; А. М o r
p u r g o D a v i e s (2), Thessalian Patronymie Adj eeti
ves, G1 46, 1 968, 85-1 06; R. О u п п е t t, Тhessalian ICL�,
Gl 48, 1 970, 88-9 1 ; R. Р. F r а п k е (2), ФЕЕ>АЛОI -
ФЕТАЛОI - П ЕТЕ>АЛОI - Е>Е��АЛОI. Zur Ge
sehiehte Thessaliens јт 5. Jahrhundert v. Chr., АЛ 85,
1 970, 85-93 ; В. Н е 1 1 у, La eonvention des Basaidai,
ВСН 94, 1 970, 1 6 1 - 1 89; А. S. М е О е v i t t, Inseriptions
from Thessaly. Аn analytieal handlist and bibliography,
HildesheimlNew York 1 970; W. F. W y а t t Jr., Sonant
/r/ and Greek Dialeetology, SMEA 1 3 , 1 97 1 , 1 06-1 22; А.
М о r р u r g о О а v i е s (3), Тhe -EO'O'L datives, АеоНе
-SS-, and the Lesbian poets, Studies јn Greek, Italie, and
Iz
Dijalekat oblasti Perebije, Hestijeotide, Tesa
l iotide, Pelazgiotide, Magnezije i (na jugu) Ftiotide
poznatje, prakticno, jedino sa natpisa. Najstarij i tek
stovi spadaju jos u VП У. pre Hr. Tamosnji natpisi
sakupUeni su u IG IX:2 ( 1 908); izbor dijalekatskih
131
natpisa nude аОI З24-373, 1 278-1 333, 1 5 57-1 560
(iz Dodone), Hoffinann 11 1 1-52 i D 55 1-6 1 7. Ма
terijal naden u Perebiji (pre svega u Falani), Hesti
jeotidi, Magneziji i Ftiotidi је oskudan (rani natpis
IG IX:2, 1 99 = D 5 5 1 , 5 iz У! v. i drugi jasno odaju
tesalski dijalekat; medutim, veci deo tekstova је
pozniji i, pod uticajem etolskog saveza, sastavljen па
etolskoj kojni). Nasuprot tome, vrlo dobro pozna
јеmо narocito govor Pelazgiotide. Neobicno su broj
ni dekreti, nadgrobni i zavetni natpisi iz Larise [up.
Bequignon 5 5-73, Lejeune ( 1 ), 77-80] - pored toga
iz Fere, Кranona [pre svega D 578; up. Bequignon
3 6-54, Lej eune ( 1 ), 73-77], Atraka - ali ih ipak
sve prevazilazi odluka о prijemu novih gradana, IG
IX:2, 5 1 7 = D 590, iz 2 1 4. god. pre Hr. Glavni izvor
za narecje Tesaliotide, koje pokazuje karakteristicne
severozapadnogrcke elemente i posvedoceno је ug
lavnom па natpisima iz Кijerija i Farsala, је dekret u
cast Korincanina Sotera IG IX:2, 257 = D 557 [s tim
u vezi up. Meister, Danielsson, Solmsen ( 1 )] iz Те
tonija u blizini Kijerija (druga polovina V veka). Ar
haj ski natpisi su, dakle, srazmemo dobro poznati:
up. i gradevinski natpis iz У! (а ne УЩ veka SEG
1 7, 287 (о tome Masson) ili onaj natpis iz V veka,
pronaden kod Larise, koji је objavio Franke ( 1 ), 1 90
i koj i sadrZi rec »Had« u vrlo instruktivnom obliku
а.ћ6ау. Postoji samo mаН broj izvestaja gramatica
ra i glosa (Hoffinann 11 223-227 ih nabraja 36, uz to
up. Schulze 87 1-876), posto dij alekat nije Ыо u
knjizevnoj upotrebi.
1 32
Is
Herodot 7, 1 76, 4 prenosi da su se Tesalci [te
salski ПEt8ал.ОL, ФЕt8ал.OL itd. : ир. Arena, Franke
(2)] и Tesaliju doselili iz Tesprotije, dakle sa severo
zapadnog Balkana. То znaCi da su oni ustvari Ьi1i
jedno zapadnogrcko рlете. 1 Tukidid 1 , 1 2, 3 izve
stava da su Beocane isterali Tesalci (о оуоте ир.
gore IV 9 Is). Iz toga sledi da su Tesaliju и preisto
rij sko vreme nastanjivala eolska plemena. Zbog to
ga оуа zemlja, kao postojbina Еоlаса, s pravom nosi
ime Eolida (Аtол.L�). Doseljenici su se izme8ali sa
potCinjenim Eolcima, ciji је dijalekat и celini ipak
uspeo da im se nametne. Dorsko-severozapadnogrc
ki uticaji Ыli su manj e i1i vi8e delotvomi па celokиp
пот tesalskom podrucju - za Ftiotidu ир. Iz! - а
najjaCi su, naravno, Ьi1i па zapadu и Tesaliotidi i Не
stijeotidi. Ovde se eolski element ocituje ј08 samo и
nekim drevnim ostacima, kao 8to је upotreba patro
nimskog prideva (ир. 0 2 1 ). Nasuprot tome, eolski se
uspeo srazmemo dobro odrZati па istokи, и oblastima
Pelazgiotidi, Perebiji i Magneziji, i tu se и ponecemu
pokazuje cak i konzervativnijim od lezbljanskog, re
cimo и ocuvanju tL (ир. О 9) i sekиndamog -уо- (ир.
а 1 О) ili и upotrebi predloga ЕУ sa akuzativom (ир.
О 22). Tesalski је jedan od najmanje »jedinstvenih«
dU alekata, и kojem se jasno mogu raspoznati razlike
Izmedu pojedinih krajeva. Osnovni razlozi za mno
gobrojnost ovih 10kalnih govora, koji su Tesaliju
predodredi1i za steci8te strucnjaka iz oblasti dijale
katske geografije (ир. pre svega van der Velde), jesu,
1 33
naravno, »mesavina plemena« i nedostatak politic
kog i kulturnog uj edinjenja. Jedan od drugog vidno
odudaraju govor Tesaliotide (zapadnotesalski, pre
svega oko Кijerija i Farsala) i govor Pelazgiotide
(istocnotesalski, pre svega iz Larise i Fere) : о tome
uр. Solmsen ( 1 ) (2), van der Velde. Glavne razlike
ticu se sledeCih osobenosti govora pokrajine Ре
lazgiotide: О umesto а ispred nazala (О 1 ), ICL� umе
sto 1:C� (О 8), gen. jedn. -OL/-O LO umesto -б /-оu (О
1 3), пот. mn. clana ot umesto 1:0L (О 1 5), pokazna
zamenica ОУЕ umesto оБЕ (О 1 6), »tematski« infini
tiv па -Џ-ЕУ umesto па -ЕОУ (О 1 8). »Opstetesalski«
elementi i ove lokalne ra21ike zajedno ukazuju »na
granicnu liniju izmedu dva plemena koja se pomera
sa zapada па istok« (Thumb/Scherer 52), drugim
reCima па postepeno slabljenje doseljenickog talasa.
Uticaji kojne (pre svega poreklom iz Makedoni
ј е) ocigledni su od III v. РЈе Hr. (па velikom natpisu
iz 2 1 4. pre Hr. iz Larise narocito odeljci koji su pre
vedeni iz pisama Filipa V Makedonskog): и vezi s
ovim uр. Fohlen 7-5 1 . Dijl1ekat je, medutim, uspeo
da se odrzi sve do rimskog doba i tek je и 1 v. posle
Hr. potpuno iscezao sa natpisa (iz drzavnih kao i pri
vatnih dokиmenata).
о
1 . а > О ispred nazala kao и lezbljanskom: оу
passim = ауа- па istoku se zadrzalo do 11 v. pre Hr.,
dok па zapadu ау- preovJaduje od nајгаnфh vre
mena;
1 34
2 . ро umesto ра, bez obzira па porek1o, kao u
beotskom i lezbljanskom: 'Еро'tОКЛLЩ D 569, 20 =
' Ера'tОКЛЕас;, BpoxuC; IG IX :2, 460, 1 3 , лE'tро
t''tТJpL<>a D 6 1 7g = '{пра- (up. br. 8);
3. Е > L ispred а, о: 8юс; D 577, 1 = 8Е6с;, 'Еро
toКЛЮС; (up. br. 2), КЛЮ- = КЛЕО- u brojnim ime
пјта tipa Клюџ,ахос; D 574, 1 , Люv'tа D 578 В 1 5
= ЛЕоv'tа itd. ; ovde se radi о јеdnот mladem razvo
ju (Soterov natpis D 5 57, 1 sadrzi oblik huлБ РЕОV
тос;), koji је potvrden tek od IV veka i samo se
slucajno podudara s beotskim;
4. о > u ispred i1i iza labijala kao u lezbljans
kom, arkadskom, kiparskom i pamfilskom: алu IG
IX:2, 594, 2 = ал6, алuо'tЕллаv'tос; D 590, 2.23,
оvuџ,а'tа ibid. 2 1 .43, 'Оvuџ,архос; D 567, 30 itd. ;
5 . ё se уес u V veku belezi sa E I : <>Н D 6 1 4, 3 6
== <>�, E;ELKov'ta ibid. 2 5 ; D 567, 4 , ОУЕ8НКЕ passim
== аУЕ8Т)КЕ itd. ; nije u neposrednoj vezi sa odgovara
jucim pisanjem u beotskom: up. pre svih B artonek;
6. о « * о ili kao proizvod kontrakcije) u jedin
stvenom alfabetu beleZi se sa ОУ (analogno ё = EI; up.
br. 5): xoupav D 590, 1 7; 6 1 4 passim, E<>OUKE D 567,
2, КЛЕОUV ibid. 1 о, gen. јеdn. -ou i тп. -ouv passim;
7. F- је u V veku jos uvek dobro ocuvano, dok
se u IV У. srece samo u pojedinim slucajevima: FOL
КЮ'tШС; D 557, 3 d. = оLКL11ТШС;, FЕКЕ<>аџ,ос; D 5 84,
2 = 'Ека<>Т)џ,ос;, Faoo'tov D 608, 3 = ao'twv itd. ;
unutar reci javlja se samo jedanput u 'AFL<>av »Had«
(up. gore Iz) i u svakako stranom imenu �аFб v D
563, 1 , јпасе se уес u V veku gubi;
135
8. labiovelari isped *е > labijali kao u beotskom
i lezbljanskom: лtttарtr; i лt!Ј.лt SEG 1 3 , 3 94.395
passim = tEOOaptr;, ЛЕvtt, ЛttроttТЈРLба (up. br. 2),
<1ллноаtОU D 6 1 4, 28 = <1лоtНО(ПW, Вйфшо D
557, 1 0 = *8йфаLОU, Пtt8алOL, Фп8аЛОL kao i
ПЕЕ>А, ФЕЕ>А, ФЕТА па novcu (up. Arena, Fran
ke (2)) = Е>пtаЛОL, ФLлофнроr; D 5 84, 24; 5 90, 80
= ФLл68ТЈРor; i druge slozenice sa istom reci, gde se
u Tesaliotidi, medutim, j avlja 8нр-; upadljivo је KLr;
= tLr; па istoku (IG IX:2, 5 1 5 , 1 1 ; D 590, 4 1 ; 608, 4;
6 1 4, 27; tumacenje daje u skor� e vreme Dunnett),
dok je u Tesaliotidi potvrdeno tLr; D 5 57, 7;
9. п se cuva kao u beotskom i zapadnogrckom,
а nij e preslo u O L : кап yv[ н tor;?) D 6 1 7 g = каоС
YVТJtor;, LKatL ibid. = t'L KOOL, glagolski nastavci u 3 .
licu тп. -VtL, -V8L passim;
1 0. vo se cuva unutar reci, а па kraju reci > -r;
(bez naknadnog dшепј а), nasuprot lezbljanskom:
лаvоа D 567, 2 = ЛСЮll itd., ttPHttUOVoa D 6 1 6а
3 , ak. тп. -or; passim (па pr. tor; tayor; D 590, 3 . 1 1
= tOUr; tayour;) i kod a-osnova -щ (па pr. EV оtал
лаr; ЛL8юr; бuаr; ibid. 2 1 .44) itd. ;
1 1 . nazalllikvida + * s (ili obratno) ili *ј > gemi
nate, kao јо!; j edino u lezbljanskom: <1лUоttллаv
tor; (up. br. 4) = <1лооttLлаVtor;, хtллюr; D 6 1 4,
29 = ХLЛLЩ, E!J.!J.L D 584, 1 = tL!J.L, пар <1!Ј.!Ј.Е D 590
passim = лар ' Ч!Ј.Ещ, <1!J.!J.touv ibid. 12 = Ч!Ј.Еwv,
KptVVE!J.EV ibid. 14 = KPLVHV itd. ;
1 2. h- se pise, znaci пета psiloze kao u Iez
bljanskom : hULOr; D 5 57, 1 , !J.attpL hEa D 564, 2 =
!J.ТJtpt Е1Ј, hE !J.L- D 604, 1 .4 = Ч!Ј.L- itd. ;
1 36
1 3 . genitiv jednine Q-osnova и Tesaliotidi -б/-о'U
(ир. br. 6), а па istoku -OL/-OLO: ФLЛОVLкб h'ULO� D
557, 1 , ВЕлфшб (ир. br. 8) itd., NLKa.<JtaLO'U, Л'U
KO'U, 8po'UJtaKELO'U itd. D 567 passim, nasuprot ЛЕР
то( L) [ар ]Y'UPPOL D 6 1 7, 1 = JtEPL tou aPY'UPLO'U,
ФLЛОЈ.tроtОL D 607 = ФLлО!t�р6tо'U itd., JtОЛЕj.tоLO
D 588, 5, Mv[aOLj.t]aXELOLO ibid. 1 2d. itd .. Da је
neobicno -OL postal0 skracivanjem -оLO (najpre, sva
kako, kod prokliticnog clana) sugerise potvrda 8Е8-
j.t0� tOL [6a] j.toLO АЕ 1 934-3 5 , 1 40, 1 iz Atraka (У
vek pre Hr.) : ир. pre svega Lejeune (2) 1 76--1 8 1 ;
1 4. dativ mnozine III deklinacije па -EOOL kao и
beotskom i lezbljanskom: JtavtEOOL D 6 1 4, 36, 80-
лоJtЕООL кш ALvLC1VEOOL D 6 1 2, 1 4d., KatOLKEV
tEOOL D 590, 1 4 = KatOLKou OLV itd. ; kasnije se
povremeno srece »etolski dativ« па -OL�, kao и Ье
otskom (ир. IV 9 О 1 3);
1 5 . nominativ mnozine clana ot и Pelazgiotidi
(KOt D 577, 6; 597 А 2 = KaL ot) nasuprot tOL, za
padnogrckom (i beotskom) obliku, u Farsalu (tOL D
566, 1 ) : ир. Solmsen (2);
1 6. pokazna zamenica 6УЕ и Pelazgiotidi ите
sto 66Е (ovaj oblik i и Tesaliotidi: тао6Е D 56 1 , 3 ,
[то]6' D 5 6 5 , 1 ) kao и kiparskom: ТОУЕ D 5 90, 4 6 i
cesce, таУЕ ibid. 23, 45, tOLvEO� ibid. 1 5 , tO'UVVE
O'UV ibid. 1 7 : za ovo ир. pre svega Lejeune (3);
1 7. glagolski nastavci 3. Нса mnozine sa -У8-
umesto -УТ- kao и beotskom (za objasnjenj e ир. IV
9 О 1 5) : -V8L и KatoLKELO'Uv8L IG IX:2, 5 1 4, 3,
uJtapxov8L вен 59, 1 93 5 , 56, 42 (аН uJtapXOVtL
1 37
IG IХ:2, 2 1 8, 6, 6фELл.ОVtL IG IХ:2, 205, 22, фа
OOUVtL D 6 1 4, 24, naravno sve је rezultat disimila
cije); -у80 и Еiл.оv80 D 5 89, 8, ЕУЕуоу80 D 590, 1 2;
-v8ш и [л]рокал.Еоv8ш АЕ 1 934- 1 93 5 , 1 40, 6
(Atrak), tл.коv8ш Бен 59, 1 93 5 , 37, 1 2 (Кranon),
ЕлаУУЕл.л.оuv8ш ibid. 35 = -wvtш, аН -V8ELV umesto
-Vtш и Larisi: �Ел.л.оuv8ELV D 5 89, 7d. = �о"л.w
Vtш, ЕфаVYРЕv8ЕLV D 590, 4 1 = >жаtТЈуороuVtш«
(od -v8ш ртета samo и Larisi zastupljenom nastav
ku jednine -tЕL < -tш [uр. �Ел.л.ЕLtш ibid. 20 =
�о"л.ТЈtш itd.] preko *-V8EL analogijom ртета infi
nitivu па -ош, -о8ш > -OELV, -08ELV modifikovano
ртета -ELV);
1 8. infinitiv tematskih glagola па -J.tЕV и Ре
lazgiotidi kao и beotskom: KPEVVEJ.tEV ibid. 14 =
KPLVELV, лраООЕJ.tЕV ibid. 1 7 = лраttЕLV, uлар
XEJ.tEV ibid. 1 9 = uлаРХELV itd., dok se и Tesaliotidi
cuva -E V/-ELV: Е;;аvака(6)БЕ v D 5 57, 9 = Е;а
vaYKa�ELv, ФЕUУЕ V D 56 1 , 1 , EXELV D 567, 4 itd. ;
1 9. particip perfekta aktiva па -ОУТ- kao и Ье
otskom i lezbljanskom: ЕЛЕоtакоVtа D 557, 8 =
138
vladuje u odnosu па genitiv ocevog imena; od JV
veka, medutim, sve vise prodiru genitivski oblici;
pravilo koje vaZi u beotskom (ир. JV 9 О 1 8) u te
salskom ne vaZi : ир. brojne potvrde u van der Velde
1 29-1 36, nedavno Morpurgo-Davies (2);
22. predlog ЕУ (sa akuzativom) za oznacavanje
pravca kao u beotskom i severozapadnogrckom: ЕУ
tov ал:аvtа хроуоу passim, ЕУ tO tЕI1Е[V]Щ D
6 1 4, 32d., 6уура'\јЈНv auto ЕУ аtал.л.ас; л.L8юс; D
590, 2 1 itd.
1 1 . Lezbljanski
L
M e i s t e r 1 1-199; H o ffm a n n II passim (up. w.
S с h и 1 z е, GGA 1 59, 1 897, 870-9 1 2); 1. L е i t z s с ћ,
Quatenus quandoque in dialectos Aeolicas quae dicuntur
vulgaris Iingua irrepserit. Pars prior, phil. Diss. Konigsberg
1 895 ; Сћ. L а т Ь е r t, Etude sur le dialecte eolien. Sa place
dans l'ensembIe des dialectes grecs. Dijon/Paris 1 903 ;
B e c h t e l 1 1-1 30; Т h и т b/S с h е r е r 76-1 09
Е. R i s с ћ, Sprachliche Bemerkungen zu Alkaios,
МН 3, 1 946, 253-256; Е.-М. Н а т т, Grammatik zu
Sappho und Alkaios, Berlin 1 957; Ј. К а z i k-Z a
wadzka, De Sapphicae Alcaicaeque elocutionis colore ерј
со, Wratislaviae 1 958; А. et Е. в е r п а п d, Les inscriptions
grecques et latines du Colosse de Memnon, s. l. 1 960; М.
S. R и i р е r е z, Un fen6meno de palatalizaci6n en lesbio,
Actas del III Congreso Espanol de Estudios Clasicos. III,
Madrid 1 968, 1 93-1 99; М. L. W е s t, on Lesbian Accen
tuation, GI 48, 1 970, 1 94-1 98; W. F. W У а t t Jr., Sonant
/r/ and Greek Dialectology, SMEA 1 3 , 1 97 1 , 1 06-1 22; А.
1 39
м о r р u r g о D а v i е s, Тhe -EOOL Datives, АеоНе -SS-,
and the Lesbian poets, Studies in Greek, Italie, and Iп
do-European Linguisties Offered to Leonard R. Palmer,
Innsbruek 1 976, 1 8 1-1 97
Iz
Samo relativno malobrojni i povrh toga pozni
natpisi pruzaju sliku о eolskom dij alektu koj im se
govorilo preteZno па ostrvu Lezbu (pre svega Miti
lena, Metimna, Eres), па nekoliko mапјЉ okolnih
ostrva, kao 8to su Nes ili Tened, i па naspramnoj mа
loazijskoj obali (pre svega As, Pergam, Kima). Radi
se о lezbljanskom, maloazijsko-eolskom ili - vec
anticki gramaticari upotrebljavaju ovaj izraz (mada
ga zbog njegove viseznacnosti treba izbegavati) -
eolskom dijalektu (scil. u uzem smislu). Natpisi па
ovom dijalektu sakupljeni su prvenstveno u GDJ
2 1 3-3 1 9, 1 270-1 277; tu zbirku nadmasile su, mе
dutim, опе u Hoffmann 11 54-- 1 24 (i Xd.) i narocito
JG ХIl:2 ( 1 899) i ХII Supplementum ( 1 939; br.
1-1 49); izbor najvaznijih tekstova nudi D 6 1 8-649.
Arhaj ski natpisi su retki i sasvim beznacajni : nekoli
ko natpisa па vazama iz УЈ v. pre Hr. iz Naukratisa u
Egiptu (ир. Hoffmann 11 1 1 5-1 1 7 br. 1 64а-п; D
647а) te iz V v. sa ostrva Lezba i sa kopna (D 6 1 8,
odnosno 637-639). Pocev od ЈУ veka izvori (ио
ЫсајепЉ vrsta) priticu u vecem оЫmи, sve do cars
kog doba (iz kojeg potice Citav niz arhaizujucih
tekstova, koj i za lokalni dijalekat ustvari nisu za
nimljivi). U ovo vreme domace narecje је vec pod
jakim uticajem kojne. Najznacajniji natpisi su odlu-
1 40
ka Miti1enj ana о rehabi1itaciji prognanih IG ХП:2, 6
(ир. IG ХП SuppI., str. 3) = D 620 iz 324/3 . pre Hr. ,
pored toga, negde iz istog vremena, dokumenti iz
Eresa IG ХII:2, 526 = D 632 i, sa ostrva Nesa, odlu
ka о pocasti za Tersipa IG XII :2, 645 = D 634.
Oskudna epigrafska predaja bogato ј е nado
knadena literarnom primenom dijalekta. Narocito su
znacajni ftagmenti pesama Sapfe i Alkeja (оЬоје iz
Miti1ene, oko 600. pre Hr.), ciji broj i danas jednako
raste. Merodavna izdanja ovih ftagmenata su: Рое
tarum Lesbiorum Fragmenta. Edd. Е. Lobel-D. Page,
Oxford 1 95 5 (reprint 1 963 ; Addenda str. 3 3 8d.) i
Sappho et Alcaeus. Fragmenta. Ed. Е.-М. Voigt,
Amsterdam 1 97 1 . Kod оЬа оуа pesnika (ир. Натm)
jezik ј е tokom predaje, i па papirusima, vrlo iskva
ren; jasno ј е da se radi о Iezbljanskom narecju koje
је preinaceno и j edan »umetnicki jezik« pod oci
glednim uticajem epskog jezika, tj. homerskih iz
raza, epiteta i oblika (genitiv па -а о, -ОLO, »metric
ko duzenje« itd.), pre svega и dakti1skim pesmama
(ир. najpre Schulze 887-89 1 , nedavno Risch, Ка
zik-Zawadzka). Jezik Sapfe i Alkeja је, sa druge
strane, snaZno uticao па jezik dorske lirike а kasnije
su ga podraZavali pre svih Teokrit, koji se и Idilama
28-30 sluzi vestackim lezbljanskim (kao sto to ot
kriva nekoliko metricki opravdanih, а dijalektu stra
nih oblika, kao 't EPOV 28, 7 [ир. О 3] i фLЛЕЕLV [ир. О
1 3]), i Balbi1a, dvorska dama Hadrijanove supruge
Sabine, koja ј е oko 1 30. posle Hr. па Memnonovom
Kolosu и egipatskoj ТеЫ zabelezi1a cetiri epigrama
141
(GDI 320-323, Hoffmann II 1 24-1 28, sada pre svih
Bemand 80-98 br. 28-3 1 ) . Ovi epigraтi nisu toliko
znacajni za poznavanje saтog dijalekta, koliko za
tadasnje gramaticarsko znanje о njemu. Graтaticari
su se revnosno bavili lezbljanskim, аН su svoja zna
nja gotovo iskljucivo crpli iz pesnistva.
Is
Lezbljansko-maloazijsko-eolski prostor naselj en
ј е sa grckog kopna. О tome svedoce legende о АЫ
leju, koji vaZi za osvajaca Lezba i Teneda, kao i
price о Orestovim putovanjima u ove krajeve. То ј е
bilo mnogo pre nego sto su s e Jonci nastanili u Maloj
Аzф i potisnuli Еоlсе prema severu. Tako su, па pri
mer, HU , Eritra i Fokeja najpre Ыli eolski ра su tek
kasnije postali jonski. Јо!! u antici је bilo poznato da
su Eo1ci u blizem srodstvu sa Beocanima (о tome up.
gore IV 9); za ovo se mozemo pozvati izmedu ostalog
i па Tukidida 7, 57, 5 . Potvrdu nalazimo u podudara
nju lezbljanskog dijalekta sa eolskim elementima u
beotskom i tesalskom (up. gore IV 9 Is i IV 1 0 Is).
Ne da se utvrditi postojanje razlicitih narecja unutar
lezbljanskog dijalekta, по to se moze pripisati stanju
predaje koje пат dopusta da tek nazremo drevno na
recje (up. Iz). Na maloazijski eolski је u ponecemu
uticao i j onski dijalekat: up. *ЕУС; + ak. umesto ЕУ
(О 1 60), а pre svega svakako tL > OL (pri cemu je te
salski sacuvao izvomi oblik; up. 0 7), лроtL > лрос;
(О 1 6). Уес od IV v. pre Hr. u lezbljanski su u sve
vecoj meri prodirali aticki а zatim i oblici kojne (up.
Leitzsch). Mora biti da se dijalekat rano povukao
1 42
pred zajednickim (КОLVЧ) jezikom i potpuno isce
zao, prvo svakako u Pergamu, vrlo uticajnom kul
turnom centru, gde vec pocetkom III v. pre Нr.
prevladuj e opstegrcki govor. U carsko doba lez
bljanski dijalekat dozivlj ava renesansu, а njegove
arhaizujuce tvorevine, - pomodna poj ava onog doba!
- sa umesanim kоinё- i hiperdijalekatskim oblicima
pokazuju se kao vestacke i stoga bezvredne za ро
znavanje govomog jezika.
о
1 . Naglasak u autonomnim reeima (dakle iskljucu
juci predloge i veznike) povlaci se sto dalje od kraja
reci, koliko је to moguce ро pravilu о naglasavanju
tri poslednja sloga (baritoneza): anticki gramaticari
saglasno исе о ovom pravilu, а akcentovani papirusi
(sa fragmentima lirskih pesama) ga dosledno prime
njији. Na epigrafskim spomenicima опо пјје zabele
zeno, аliј е moguce da se исепје gramaticara zasniva
па zapaZanju pojave u govomom jeziku: фа.VЕР[ o]�
= -6�, х86vщ -6�, 8iЗ ЈА.ОУ -6У, :тса.ТТЈр -tчр,
= = =
1 43
3 . '[рос; = LEp6C; (-у Sapfo 94, 25 L.-P., Alkej се
sto) i па natpisima; Lpo[v] D 622, 33 = LEp6v, Lp[a]
ibid. 35 = LEpa, LрТЈЩ D 620, 42 = LEPfj' ас;, LPELatC;
ibid. 43 = LЕРЕi.шс;; ир., medutim, 'L EPOV kod Teokri
ta (gore Jz);
4. О > U ispred lаЫјаlа (Оvщ.ю ЈО ХIl:2, 68, 8 =
бvщ.ю, UJ.l.ол.ОУLaС; D 644, 1 3 = 6Ј.1.О- itd.) i па kraju
reci (аЛUфUУТЈt D 6 1 9, 1 5, алu Sapfo, Alkej pas- .
sim) kao u tesalskom, arkadskom, kiparskom i рат
filskom;
5. F- se u jonskom a1fabetu vise пе pise (Е; = �;
»sest« D 6 1 9, 1 2 [ЈУ vek]), a1i se u predaji 1irskih ре
snika povremeno javlja F- i1i Г-/Е-: [фi.л.оtO] t FOLOt
Sapfo 5, 6 L.-P., Fe8Ev (и predaji уе8ЕУ) Alkej 349а 2
L.-P., тоу F6v (и predaji ЕОУ) лаUю Sapfo 1 64
L.-P.; sudeci ро gotovo doslednom »zanemarivanju«
F- (elizije, kontrakcije!) cini se verovatnim da se опа
уес za Zivota ovih liricara vise nUe izgovarala. Nasu
prot tome Fp- se сиуа (i uglavnom pise kao (3р-) u
Fpfj' ;tC; Alkej 4 1 0 L.-P. (Тrifoп: лар' '.дЛкаLq> то
pfj' ;tC; Fpfj' ;tC; Е'LР1}tш), /3 р6боv Sapfo passim р6-
=
боv itd. ;
6. labiovelari ispred *е> labUali kao u beotskom i
tesa1skom: ЛЕJ.I.[Л]ЕкшБЕкоtос; (ир. br. 2) = ЛЕvtЕ
кшБЕкаtос;, ЛЕОUра GDI 323, 6 (Balbila) = теооа
ра, ЛЩ.l.ЛЕ(36ТЈа Sapfo 1 1 0а 2 L.-P. = ЛЕvtЕ(36ЕLa
itd., a1i sa mnogo izuzetaka (ир. Hamm 1 5d.);
7. tt > ot kao, izmedu ostalog, u susednom jon
skom, а nasuprot beotskom i tesalskom i celokupnoj
zapadnogrckoj grupi: EtKOOt D 620, 2 1 (a1i tesalski
1 44
LKatL, beotski FLKatL), БЮКООLO[L�] D 632 А 1 0,
oKt(a)KooLOL ibid. зо, каШYVТЈtооv ibid. D 1 9 (аН te
salski каtLУV[ЕLtщ?]), licni nastavci 3 . Нса mnoZine
-OL itd.;
8. vokal + -y� ili sekundarno nastalo -уо- se »dif
tongizuje«: урафaL� D 6 1 8 = урафd�, зtшош� D
6 1 9, 8. 1 0 = лаош� itd., EL� passim, 3tpotL8ELOL D
622, 1 3 = -tL8tdоL, ak. mn. '[ш�, tOL� passim = '[a�,
tOU�, EXOLOL D 623, 1 8 = �ХО1ЮL itd.; za objaSnjenje
ир. Ruiperez;
9. nazаИikvidа + *s (ili obratno) ili *ј > gemina
te, kao inace samo и tesalskom: El1l1EVaL D 6 1 9, 1 1 =
ЕТУШ, EI1I1L D 6З8 = ELI1L, [K]pLWaL D 632 В 1 5 =
кр'!: УШ, OWaL�, ОУУ[ ау] D 633g = ooya�, ооvчv, E3tL
оtЕлл[аvtо�] D 6З2 D 1 8 = EзtLOtЕLлаvtЩ, ХЕЛЛТЈ
оtщ D 6ЗО passim = ХLлюоtU� itd.;
1 0. БL > !; ispred vokala: Zowuooo Ја ХII:2, 69
А 5. В З; 70, 7 = 6LOWOOU (uр. Z6wuoov Alkej
1 29, 9 L.-P. i ZLOVU[OLO�] па arhajskom fokejskom
novcu D 705, 1 ), !;а- = ою- Sapfo, Alkej passim;
1 1 . psi10za kao и maloaztiskom jonskom, kako
izve8tavaju gramaticari, а 8to је potvrdeno i па natpisi
та па slede6i nacin: а) arhajskim pisanjem bez Н-, па
pr. 'ЕРI1[Е]Щ D 639, 2 = 'Epl1il �, БУЕl1аХ[ЕLЩ] ibid.
3 = 6 'AYEl1aXELO�, Ь) skra6enicom Е (а ne Н) za ЕКО
toу » 1 00« Ја ХII:2, 82 (uр. D 633g), с) ocuvanjem
neaspirovanih konsonanata (tenues) kod elizije ili kra
ze ispred h, па pr. I1Et ' 'НраКЛЕL '[оо D 634 А 45d., ка
tLБРUОEL D 647, 7;
1 2. Arkadski
L
М. А. О е I b k e , Ое dialecto Arcadica, SGLG 2, 1 869,
1-42; 1. S p i tzer, Lautlehre des arkadischen Dialektes,
рЫI. Diss. Кiel 1 883; Н. W. S m у t Ь, Тhe Arcado-Cyprian
1 46
Dialect, ТАРА 1 8, 1 887, 59-1 33. 1 58d.; Meister П 75-1 2 1 ;
H o ffm ann I passim; R. v o n V e l s e n , De titulorum Arca
diae flexione et сорја verborum, phil. Diss. Бerlin 1 9 1 7;
Б е с h t е l 1 3 1 3-396; Thumb/ S c herer 1 1 1-141
Ј. Б а u п а с k, Zwei archaische Inschriften aus Мan
tinea, БVSG 45, 1 893, 93-1 28; А. v o n P r e m e r s t e i n,
Die Urkunde eines arkadischen Synoikismos, МDAI-A 34,
1 909, 237-268; R. М е i s t е r ( 1 ), Беitrаgе zur griechischen
Epigraphik und Dialektologie УIII. Synoikievertrag aus
dem arkadischen Orchomenos, БVSG 62, 1 9 1 0, 1 1-26; F.
S 0 1 m s е п, Zu dem neugefundenen arkadischen Synoikie
vertrag, RhМ 65, 1 9 1 0, 321-330; R. М е i s t е r (2), Беitrа
ge zur griechischen Epigraphik und Dialektologie XI. Das
Urteil von Mantineia, БVSG 63, 1 9 1 1 , 1 93-2 1 0; А. P l a s s
a r t ( 1 ), Inscriptions de Delphies. Reglement tegeate con
cemant le retour des bannis а Tegee еп 324 av. Ј.-С., БСН
38, 1 9 1 4, 1 0 1-1 88; А. Р 1 а s s а r t (2), Orchomene
d'Arcadie. Fouilles dc 1 9 1 3 . Inscriptions (2С article), БСН
39, 1 9 1 5, 53-1 24; А. М е i I I е t, Sur de nouvelles inscrip
tions arcadiennes, MSL 20, 1 9 1 8, 1 24-1 34; Т. К а 1 е п, Zur
Баuiпsсhrift von Tegea, Strena philologica Upsaliensis.
Festskrift Per Persson, Upsala 1 922, 1 87-20 1 ; R. Thur
n e y s e n , 'АзtuА.LWVШ und anderes Arkadisches, Gl 1 2,
1 923, 1 44-1 47; С. М. В о w r а, Homeric Words јп Arcadi
an Inscriptions, CQ 20, 1 926, 1 68-1 76; М. Lej e u n e , Sens
et emplois des demonstratifs ВУЕ, 5VL, Bvu, RPh 69, 1943,
1 20-1 30; D. М. R о Ь i п s о п, А New Arcadian Inscription,
СРЬ 38, 1 943, 1 9 1-199; W. V o l l g raff, Remarques sur une
inscription de Tegee, Бен 70, 1 946, 6 1 7-627; А. Ј. Б е аt
t i e , Notes оп an ЛrcЬајс Arcadian Inscription Conceming
Demeter Thesmophoros, CQ 4 1 , 1 947, 66-72; Н. Н арр ,
Zum arkadischen Infinitiv auf -чу Ьеј Verba contracta,
Аmјсј amјсо Graeco Tubingenses. Festschrift К. Merentitis,
Tilbingen 1 956, 20-23; К. L е h m а п п, А Bronze Pail of
1 47
Athena Alalkomenia, Hesperia 28, 1 959, 1 53-1 6 1 ; F.
K i e c h l e , Ostarkadische Ortsnamen auf pylischen Linear
B-Тafеln, Кadmоs 1 , 1 962, 98-1 16; А. D a v i e s M o rpurg o ,
S. Е. G . Х I 1 1 1 2 е i l sincretismo dei casi i n arcado-cipriota,
РР 1 9, 1964, 346-3 54; а .- Ј. te R i e l e ( 1 ), Inscriptions de
Pavlitsa, БСН 90, 1966, 248-273 ; а. - Ј. t е R i е 1 е (2), Le
grand apaisement d'Alipheira, RA 1 967, 209-224; а. - Ј./
М. - Ј. te R i e l e (3), Contributions epigraphiques а lа con
naissance du grec ancien, Mn 2 1 , 1 968, 337-346; о. S z e
m e r e nyi, Arcadian and Cypriote (?) I EPHL, and the
Mycenaean Antecedent, SMEA 6, 1 968, 7-1 3
Iz
Natpisi Arkadije, уеСјпоm nadgrobni i spiskovi
gradana, оЬјаУlјenј su и IG V:2 ( 1 9 1 3 ; dopune se паlа
ze pre svega и SEG 1 1 , 1 042-1 1 69), а tekstovi тасај
пј zbog svog dijalekta i и GDI 1 1 8 1-1 258, Ноffinann 1
1 4-35, D 650-677. Onј se ј avljаји posle 550. god. pre
Hr. i пајуесјm delom poticu iz Tegeje, Mantineje, Or
Ьоmenа i Stimfala. Medu obimnijim tekstovima kao
najvaZnija dijalekatska svedocanstva isticu se: а) za
уеtnј natpis iz Mantineje SEG 1 7, 1 90 (ир. Lehmann)
пamenјen Ateni Alalkomeniji i sastavljen negde oko
520. pre Hr.; Ь) sveti шоп kulta posvecenog Demetri
Tezmofori SEG 1 1 , 1 1 1 2 (ир. Robinson, Beattie, Da
vies Morpurgo) nastao otprilike и isto vreme kada i
prethodni natpis, а porek1om iz okoline К1itora i Lusa;
с) takozvana »Mantinejska presuda«, уеоmа star (V
vek) dokument о svetogrdu (LЕроаUЛLа), IG V:2, 262
= D 66 1 , dijalekatski macajan zbog nekoliko osobeno
sti. Njegovom razumevanju doprineli su pre svega Ваи
nack i Meister (2) (ир. dalju literaturu и ThumbIScherer
1 48
1 12); d) оЫman hramovni pravilnik iz Tegeje, koji se
odnosi па svetiliste Atene Аlеје IG У:2, 3 = D 654 (up.
Vollgrafi) i pripada periodu prelaska sa 10kalnog па
jonski a1fabet (pocetak IV veka); е) dugacak gradevin
ski natpis iz Tegeje (takode IV vek) IG У:2, 6 = GDI
1 222 = D 656 (up. КаМп); t) ugovor о granici izmedu
Orhomena i Metidrija D 664 iz 369. godine pre Нr.
(up. najpre Plassart (2), 53-97); g) nesto mladi ugovor
о ujedinjenju (auVOtlCLa) izmedu Orhomena i Euemo
па (sredina IV veka) IG У:2, 343 = D 665 [up. уоп
Premerstein, Meister ( 1 ), Solmsen], ciji је pocetak па
novim fragmentima otkrio Plassart (2), 98-1 1 5 i ciji se
jezicki znасај ogleda u tome sto, jedne pored drugih,
sadrZi arhaizmeI
(izmedu ostalog F-) i elemente dor-
skog koina-dijalekta; ћ) Aleksandrova odluka (iz
324.) о povratku prognanika D 657, koja је pronadena
u Delfima а odnosi se па Tegeju (up. najpre Plassart
( 1 » . Tu se уес uocava snamiji uticaj kojne. О novijim
nalazima natpisa obavestava izmedu ostalog te Riele
( 1 ) (2) (3). Мanјј је broj natpisa па novcu (up. Head2
444-456); uz tridesetak glosa (sakupljenih u Hoff
mann 1 1 0 1-1 04) dolazi jos i uzvik Е" БЕLзtVЕLЩ; ро
tradic�i vezan za Figaliju i zabelezen u navodu iz Har
modija kod Ateneja 4, 1 49Ь; 1 1 , 479с.
Is
Dijalekat kojim se govorilo u brdovitoj unut
raSnjosti Peloponeza, Arkad�i, ostro se razlikuje od
zapadnogrckih, narocito dorskih narecja svojih suse
da. on predstavlja ostatak ranije daleko rasprostranje
nijeg govora preddorskog stanovnistva Peloponeza,
1 49
konvencionalno nazvanog »ahajskim«, па Сјјu fonnu
naseljavanje Doraca gotovo da nije ostavilo traga.
Оуај arkadski dija1ekat и bliskom је srodstvu sa ki
parskim grckim, sa kojim zajedno cini arkadsko-ki
parsku dijalekatsku grupu. U celini se radi о jednom
jedinstvenom idiomu, иkoliko dijalekatski natpisi (ko
ji poticu uglavnom iz У i IY veka) dopustaju poиzda
nu procenu, a1i ne treba prevideti ni 10kalne razlike:
tako pre svega Orhomen zaиzima posebno mesto i ро
kazuje neke eolizme koji se drugde ne ј ауlјајu (uр. па
pr. О 1 1 ) i razumljivi su jedino ako se ima и vidu isto
rija tog naseUa (uр. Кiech1e 1 00d., 1 1 6). 1 govor Tegeje
и pojedinim osobinama odstupa od ostatka arkadskog
dija1ekta (uр. О 13, 1 8); to је posledica granicnog polo
Zaja ovog grada najugoistocnoj granici Arkadije и sta1-
nom dodiru sa dorskim narecjem tamoSnjeg okruZenja.
U arkadskom dija1ektu vaUa unapred oeekivati za
padnogrcke, pre svega dorske elemente, jer је podrucje
па kojem se njime govoril0 Ыl0 potpuno okruZeno do
tiCnim narecjima. U zapadnogrcke elemente spadaju
recimo О 9 i1i oblik tРЮКСЮЮL D 654, 20d.; 656, 8 sa
svojim »dorskim« -а- pored arkadskog -0-. Takvi dor
ski uticaji se, dakako, јо!! vise ројасауајu па mladim
natpisima, narocito onim iz IY veka, dakle iz vremena
neposredno pre по 810 је dijalekat potom (od sredine
III veka) Ыо postepeno potiskivan а najzad , i sasvim
istisnut pod uticajem (ahajsko-)dorskog koina-dija1ek-
ta. (Ova jezicka medufaza pre konacnog prodora ћеlе
nisticke kojne traja1a је и Arkadiji negde do I veka pre
Нr. Onaje Ыlа politicko-istorijski uslovljena pripadno
scu zemlje Ahajskom savezu i njegovim politickim su-
1 50
parnistvom sa Makedonijom. Zasniva1a se па dorskim
i zapadnogrckim dija1ektima, а forma1no se odlikovala
pre svega napu.stanjem svih arkadskih osobenosti. Ро
znајето је preteZno па osnovu jednog zakona iz Stim
fala, D 668.) U IV veku javlj aju se, razumljivo, уес i
uzgredni elementi kojne upleteni u tekstove cija osno
уа i dalje ostaje lokalni arkadski dijalekat, kao па pri
mer u Aleksandrovoj odluci iz Delfa D 657.
Ako se izuzmu ovi sekundami uticaji, onda preo
staje niz posebnih razvoja, pre svega arahaizama, koji
arkadskom dijalektu - delom uporedo sa kiparskim -
pridaju njegov karakteristican izgled. U pitanju su, па
primer, razvoj sonantskih nazala u о (О 2), »priguSiva
njе« а > о (О 20) i -о > -u (О 4), осиуanје medijalnog
nastavka -tОL umesto -taL (О 1 6), jos u IV уеш zivi
dualski oblici (О 1 2) ili cak jedan vrlo arhaican oblik
kao sto је optativ Еl;ЕлаUVОLa (О 1 7), koji u celokup
nот grckom jeziku stoji potpuno izolovano. ReCnik
ovih sasvim prozaicnih natpisa ponekad ima vrlo izra
zeno homersko obelezje (ир. Bowra; tako па pr. aLoa,
&'!.Lata, К:ЕЛЕu80�, ЛЕUООЕLV, :rtt6ЛL� i mnoge druge
reci), аН оп Ы mogao biti bar delimicno pozajmljen iz
ера. Nece, naime, svuda biti sacuvana drevna, izvorno
»ahajska« leksika, kojaje, s druge strane, takode tvori
la jedan od nosecih stubova »homerskog« jezika.
о
1 . Е umesto а: -К:РЕtт)� (IG У:2, 36 vise puta u
imenima punopravnih arkadskih gradana, nasuprot
-к:раtт)� u imenima meteka), Е>ЕРO'LЩ ibid. 40, ЕО
БЕЛЛОVtЕ� D 656, 49 = Ек:�аЛЛОVtЕ� itd.;
151
.' t ,�,, !, / О, *г > ор: ЬtЖО SEG 1 1 , 1 1 1 2, 6 ,
b'UobEKO D 654, 7d. 2 1 , hEK01"OV ibid. 4; 1"E1"0P1"a'U
D 656g 1 04 = 1"E1"ap1"Т]�, лаvаУОРОl� = лаV�У'UРl�
itd.;
3 . ЕУ > lV kao и kiparskom, ahajskom i, и trago
vima, kritskom: tv passim = ЕУ, 'Јv'Uал.LO� D 665 С
passim, IJ,l VОVОШ D 657, 49d.5 1 = IJ,ЕVО'UОШ, ML
VШХIJ,Щ D 666, 7, participi па - lJ, lVО� = -IJ,EVO�, 'Ер
XOIJ,LVLOL D 665 passim = 'OPXOIJ,EVLOl itd.;
4. -о > -'U kao и kiparskom i pamfilskom: gla
golski nastavci -1"'U/-V1"'U, ал'U passim = ал6 , gen. -ао
(kod a-osnova) > -а'U; takode -0- > -'U- ispred nazala
kao и kiparskom, tesalskom i lezbIjanskom: UIJ,OLOL�
D 665 А 1 , 5d. = 61J,0LOL�, uVE8'UOE = ark. 6VE8'UOE =
aVE8'UOE (ир. br. 20);
5. *Иl/ЕFL > *Е·С > 1: pre svega и dativu: лл.Т]8l D
656, 20 = лМ8н, Пол.'UКРПL D 656g 78, ЕП ibid. 99,
а·с cesto < *atFEoL;
6. F- se сиуа do ЈУ veka: Fa01"Ov D 654, 1 1 =
аО1"6у, FEKa01"OV ibid. 1 9 = Ека01"ОУ, FЮ1"La'U D
662, 1 8 = lО1"LЩ itd.; сuуа se i unutar reci, mada se
уес od najranijih tekstova пе belezi dosledno: [a]FE-
8л.а D 650, 4, O'UFolKLa D 665 passim < -FF- = O'U
vOLKLa, FюFОl� ibid. А 1 , 4 = 'LOOL� itd.;
7. labiovelari ispred palatalnih vokala оЫспо > 1",
Ь: 1"10, H�, 6п�, ЛЕУ1"Е; ЕаЬЕл.л.ОV1"Е� = Еквал.л.оvп:�
(ир. br. l ), 6БЕл.о� D 654, 1 9.24 itd. ; аlј pored toga i а)
jedarl osobeni znak И = S (тоМа = аау) и »presudi«
iz Mantineje D 66 1 izmedu ostalog и Sl� redovi 25, 27
= 1"L�, ЩУ] ' red 23 = 1"Lva, OSEOL red 1 4 = 01"НР, Ets E
1 52
vise puta = E'LtE (аН takode u redu 1 9 '[Е!); Ь) '[�пра
каtLШ sa '[�- umesto '[- па Ksutijinoj bronzi ispisanoj
и Tegeji lakonskim dijalektom D 57 В 2; с) 6�Lr; =
1 53
1 3 . genitiv jednine -au « -ао: ир. br. 4) u TegcJi
prenet па iтenа (noтina) zenskog roda -a-osnovtl:
af..l.EpaU D 654, 1 6 = �f..I. Epac;, FEKaOtau ibid. 1 9 <=
EKaOTТJ�, yau D 659, 3 = yђ �, оtкюu ibid. = оtКLЩ,
tEtoptau (ир. br. 2) itd.;
14. iтenice па -EU�, ak. -Еа > -ТJ�, -ТЈv: фОVЕ� D
66 1 passim = фОVЕU�, tEPТJ� vise puta, ak. hLEPТJV D
654, 1 ; ир. kiparsko i-уе-rе-sеli.јЕрЕ � (ali ир. i Szemo
renyi);
1 5 . pokazna zamenica OVL, ovu (kao U kiparskom
i centralnokritskom) pored оБЕ: ир. Lejeune;
1 6. lifui nastavci u mediju -tОL, -VtoL Cuvaju se
kao u kiparskom i mikenskom, za razliku od -tщ
-vtШ u ostalim dijalektima: БЕаtОL D 656 рassiщ
tEtaKtOL ibid. 44 itd.;
1 7. optativ ( l . lice jedn.) Е;Елаuvою D 665 С 30
< *-oj ff} ;
1 8. infinitiv tematskih glagola u Tegeji па -ЕОУ
(verovatno pod dorskim uticajem): Lf..I.фШVЕV D 656,
24, EXEV D 657, 1 О, БLкаl;ЕV ibid. 24; ali u Orhomenu i
Likoskuri -ТЈv < *-EEV (kao u tesalskom, lеzblјanskоПl
i j onsko-atickom): лахТЈV D 665 А 3 , фЕРТЈV ibid
1 7 itd.;
1 9. zavrsni vokali predloga ava, ката, :тюро.
apokopiraju se pred konsonantom: аf..I.Л (Е] ЮТЈ D 657.
59d., KaKELf..I.EvaU D 654, 24 = KataKELf..I.EVТJ�, лар
tavu ibid. 14 itd.;
20. predlog ava > ov: oVE8uOE SEG 1 1 , 1 085
(> uVE8uOE D 676, 1; ир. br. 4) = aVE8uoE ibid. 2
itd. ;
1 54
2 1 . predlog :Тto� passim = :тtpo<;; :тtEba passim
umesto !lEta;
22. veznik кщ u Mantineji za razliku od иоЫ
cajenog КШ: кщ D 66 1 , 1 9.33.36; IG У:2, 26 1 , 7. 1 3 .
1 3 . Кiparski
L
Н. W. S т у t Ь, ЈЪе Arcado-Cyprian Dialect, ТАРА
1 8, 1 887, 59-133. 1 58d; СЬ . Е. В e n n e t t, оп the Sounds
and Inflections of the Cyprian Dia1ect, University Studies.
PubIished Ьу the University ofNebraska 1 :2, 1 888, 1 3 1-1 94;
М е i s t е r 11 1 23-3 1 5; R. М е i s t е r, Zum eleischen, arka
dischen und kyprischen Dialekte, Leipzig 1 890; H o ff
m ann 1 passim; B e c htel 1 397-454; ThumbI S cherer
141-1 74; о. М а s s о п, Les inscriptions chypriotes syllabi
ques. Recueil critique et commente, Paris 1 96 1 (ир. Р.
C h antr a i n e , JdS 1 962, 2 1 3-226; Ј. R a i s on/C . B r i x h e ,
RE G 7 5 , 1 962, 5 1 5-52 1 ; G . N е и т а п п, Gnотоп 36,
1 964, 327-332; Е. R i s с Ь, Кratylos 1 0, 1 965, 88-94; и
daljem tekstu skraceno sa »ICS«)
М. S с h т i d t, Der kyprische dialekt und Euklos der
chresmologe, кz 9, 1 860, 290-3 07. 3 6 1 -369; Н. W.
S myth, Оп Poetical Words јп Cyprian Prose, АЈРЬ 8,
1 881, 467-47 1 ; о. Н о f f m а п п, Die kyprischen glossen
als quellen des kyprischen dialektes, ВВ 1 5, 1 889, 44-1 00;
Е. Н е r т а п п, Der kyprische Genitivus Singularis auf
-OO'V, IF 20, 1 906/07, 354-358; А. М е i 1 1 е t, А propos de
cypr. МLуа.ла8еоо, MSL 1 6, 1 9 1 0-1 1 , 3 84d. ; Е. S i t t i g,
KYJrika, NGGW 1 9 1 4, 93-96; М. L е ј е и п е ( 1 ), Sur les
genitifs cypriotes du type: to apyupo(v), BSL 33, 1 932,
67-12; С. М. В о w r а, Homeric Words јп Cyprus, JНS 54,
1 55
1 934, 54-74; М. L е ј е и п е (2), Sens et emplois des de
monstratifs ОУЕ, QVL, QVU, RPh 69, 1 943, 1 20-1 30; Т. Б.
M i t ford ( 1 ), Кafizin and the Cypriot SylIabary, CQ 44,
1 950, 97-1 06; L. Z g и s t а, Sur quelques gloses cypriotes,
Vestnik Кг.ilovske ceske spoleCnosti nauk. Пidа filos.-hi
stor.-filol. 1 950: 1, Praha 1 95 1 ; М. L е ј е и п е (3), ОЬ
servations sur lе cypriote, БSL 50, 1 954, 68-78; А.
S t e i n e r , Studi sull'arcadico-ciprio, RIL 88, 1955, 325-359;
о. М а s s о п ( 1 ), Notes d'onomastique chypriote: lе пот
ki-li-ka-se et les noms еп -<X� а Chypre, Sybaris. Festschrift
Hans Кrahe, Wiesbaden 1 95 8, 67-72; о. М а s s о п (2), А
propos d'un ouvrage recent sur des inscriptions chypriotes
sylIabiques, БСН 85, 1 96 1 , 569-582; Т. Б. М i t f о r d (2),
Studies in the Signaries of South-Wеstem Cyprus, ВICS =
1 56
tecedent, SMEA 6, 1 968, 7-1 3 ; О. М а s s о n (6), Une nou
velle epitaphe chypriote en caracteres paphiens, АА 84,
1 969, 407-410; G. N eum ann (2), Kyprischpi-Zo-pa-wo-se,
кz 84, 1 970, 76-80; о. М а s s о п (7), Inscriptions chyp
riotes retrouvees ои disparues, Syria 48, 1 97 1 , 427-452; Т.
В. М i t f о r d (4), ЈЪе Inscriptions ofKourion, Philadel
phia 1 97 1 ; С. R o 1 1 е у/ О. М a s s о п, Un bronze de Del
phes а inscription chypriote syllabique, ВСН 95, 1 97 1 ,
295-304; Н . w . С а t 1 i п g, Тhe Seal ofPasitimos, Kadmos
1 1 , 1 972, 55-78; О. М a s s o nl M. S z n y c e r, Recherches
sur les Pheniciens а Chypre, Geneve-Paris 1 972; G. N еи
mann (3), Zu den Hexametern der kyprischen Inschrift
ICS 264, Kadmos 1 3, 1 974 ( 1 975), 1 46-1 5 5
Iz
Gotovo svi dUalekatski natpisi os1rva Кipra napi
sani su karakteristicnirn slogovnim pismom (о tome
ир. gore 11), cije de8iftovanje је zavr8eno negde oko
1 875/76. godine. RanUe zbirke ovih tekstova, Ьо 8to
su GDI 1-2 1 2 (sa dopunama и Meister 11 1 68-1 9 1 ),
zatirn Ho:ffinann 1 35-99 ili D 678-685 danas su pre
vazidene zbirkom koju је naeinio Mason (Мasson), ICS,
standardnirn delom koje obuhvata sve iole paZnje vred
пе а objavljene natpise (oko 500 njih па broju) i pred
stavlja ih па fotografiji ili barem crtezom (sa vaZnim
dodacima, ali па zalost bez indeksa reci). Medutim,
bogata arheol08ka delatnost па ostrvu, pre svega od
zavrSetka Drиgog svetskog rata, koja је doprinela Ьо
ljem raspoznavanju 10kalnih varijanti pisma, obeloda
nila је otada vec novo mn08tvo natpisa: ир. pre svih
Mitford (2) (3) (4), Кarageorghis ( 1 ) (2) (3) i SEG 20,
1 1 4-323 . Natpisi su rasporedeni ро gotovo сеlоm
1 57
ostrvu i poticu preteZno iz Pafa, Rantidija, Marija, Кu
rija, Sola, Idalija, Hitra, Golga i Salamine. Spadaju и
vreme od VП do III veka, а sada је pomat i jedan
(doduse nejasan) paf1janski tekst iz VIП veka, ICS
1 74: uр. Masson (5). U VII vek spadaju natpisi па уа
zama ICS 1 58, 257d., 346d., a mozda i tesko razum lji
уа tzv. »Bulwer-ТаЫа« ICS 327: za оуо uр. Neumann
( 1 ). Iz V veka (tacnije iz perioda izmedu 478. i 470.
godine) potice daleko najobimniji tekst, bronzana plo
са iz ldalija ICS 2 1 7 = GDI 60 = D 679, koja regulise
nagradivanje lekara Onasila i njegove brace od strane
grada za usluge prиZene tokom opsade koju su predu
zeli Persijanci i ljudi iz Кitija. Poseban тасај imaju tri
fenicko-kiparska bilingvalna natpisa ICS 2 1 5d., 220 iz
Tamasa, odnosno Idalija, kao i cesci »digrafi« (natpisi
па kiparskom dijalektu pisani kiparskim pismon, а
pored пјш, sa istim tekstom ili uz odstupanja od njega,
alfabetski natpisi па dijalektu3 ili opstegrckomjezku).
VaZan je, takode, i stihovani natpis ICS 264 = GQ 68
= D 685, 1 iz Golga, cije tumacenje, medutim, st/ara
poteskoce i koj i ј е и ропесеm ocito pod utic� em
heksametarskog pesnickogjezika [uр. najskorije 'Neu
mann (3)] . Iz »prekomorskih krajeva« poticu kipa-ski
grafiti (urezi па zidu) iz Abida (Setijev hram; [CS
3 74--4 1 8) i Kamaka (Ahorisov hram; ICS 4 1 2-453) и
Egiptu. опј se pripisuju kiparskim najamnicima 1 tr
govcima s pocetka IV veka pre Hr.
1 58
Najbitnije natpise па novcu (up. Head2 736-747),
delom digrafe, Mason је uvrstio u svoje ICS : up. pre
svega ICS 1 9dd., 1 68dd., 1 97dd., 225dd., 3 1 9dd. Уео
та su brojne (preko 250 njih!) kiparske dijalekatske
glose, pre svega u Hesil1ijevom leksikonu (up. Sclnnidt,
Hoffinann, Hoffinann 1 1 04-1 26), medu kojima i опа
koja ј е svojevremeno bila znacajna za desifrovanje
silabara JCa� · KU3tPLOL avtL toU ЈС<ХС Ove glose su
posebno vaZne zbog kiparskog pisma, koje grcki jezik
пе prenosi па odgovarajuci nacin.
I,
Kiparski је grcki dijalekat koji је prodro najdalje
па istok. Grci su se па Кipar naselili najpre u mi
kensko doba, pristizali su sa grckog kopna u vise do
seljenickih talasa izmedu 1 400. i 1 1 00. godine. U
prilog tvrdnji о tako ranom naseljavanju (pre uvode
пја fenickog alfabeta kod Grka) govori i samostalno
kiparsko slogovno pismo, koje se posredno nadove
zuje па kritsko-mikenska Нпеarnа pisma. Ovakva
istorU a naseljavanja poznata ј е jos antickoj tradiciji,
cija svedocanstva (ир. izmedu ostalog Herodot 5,
1 1 3 ; 7, 90; Strabon 1 4, 6, 3; Pausanija 8, 5, 2) ukazu
ји па dolazak sa Peloponeza, narocito iz Arkadije.
Ро tome Ы npr. Paf Ыо arkadska, Kurij argivska,
Golgi sikionska, а Lapat lakonska naseobina. Na isti
zakljucak upucuju i (top)onomasticke veze izmedu
ovog ostrva i Peloponeza (up. 'AX<XL&v a JCT � ). Ро
tvrdu za sve ovo uspelaje da obezbedi dijalektologi
ј а, kojaje ustanovila da postoji podudamost izmedu
kiparskog i arkadskog dijalekta u svim bitnim osobi-
1 59
пата: оуа dva патесја posmatraju se kao jedna је
dinstvena, ро postanku istorodna dijalekatska gru pa
(ир. nize У 1).
Ostrvo пјје bilo potpuno grecizirano, mada grc
ki kao jezik preovladuje: па jugu se осиуао jez ik
»prastanovnika«, konvencionalno nazvan »eteoki
parskim«, рте svega u Amatu, sve do ЈУ veka рте Нт.
(eteokiparsko-grcki bilingvalni natpis JCS 1 96 datu
је se u vreme oko 3 1 0. godine). Оуј eteokipars ki
natpisi sluze se istim slogovnim pismom kao i опј
sastavljeni па kiparsko-grckom dijalektu i zbog toga
ih Mason и JCS razmatra zajedno. Gorenavedeni ы
lingvalni natpis pokazuj e istovetnost slogovne vre d
nosti u јтепјта koj a se j avljaju, dok su јпасе ti
tekstovi prakticno neprotumaceni. Nebrojeni pokusa
ј ј da se j ezik оуљ natpisa dovede и vezu sa drugima
(уес su razmatrana poredenj a sa likij skim, i1irskim ,
sa semitskim jezicima, i to narocito sa fenickim ,
praartaj skim, huritskim i kavkaskim) ртеитапјепј su
i spadaj u u sferu spekulacije. Takozvani »kiprom i
nojski« natpisi, koj i vremenski prethode »eteokipar
skim« Gavljaju se od ХУI veka рте Hr.) i и pogled u
istorije pisma сјпе vezu sa minoj skim domenom, do
danas nisu procitani. Pored Grka, jos jednu тапј јп и
па КipTи predstavlj ali su Fenicani, pretezno па is
tocnom delu ostrva. Nj ihova glavna naselja, sude ci
ро izvestaju spomenika, bila su Кitij , IdаЩ i Tamas.
О пј јта svedoce tri fenicko-kiparske bi1ingve (ир.
Iz) kao i mno �obrojni fenicki elementi и kiparskom
recniku (ир. Е. Masson 70-76): u vezi sa celokup
пјт problemom ир. naj skorij e MassonlSznycer.
1 60
Nestanak kiparskog dij alekta odvijao se uporedo
sa iscezavanj em lokalnog pisma. Nakon sto se u IV
veku pre Hr. aticki dij alekat postepeno odomacio, а
helenisticki opstegrcki jezik nametnuo kao sluZbeni
u vreme vladavine Ptolemeja pocetkom III veka, u
toku istog veka kiparski dijalekat i tamosnje slogovno
pismo izasli su iz upotrebe i u »privatnim« dokumen
tima. Svedocanstva ujednacavanj a lokalnog narecj a
sa helenistickom kojnom s u kiparsko-opstejezicki
bilingvalni natpisi (nе samo »digrafi«) sa uticajima
kojne па glasovni i formalni sadrzaj dijalekatskog
teksta. Najmladi poznati tekstovi pisani Iokalnim
pismom па lokalnom dijalektu jesu zavetni natpisi
ICS 229dd. iz svetiIista nimfi па Kaficinu s kraja III
veka pre Hr. : ир. Mitford ( 1 ).
о
1 . Е umesto а u imenima па -kе-rе-tе-sеl-крЕ
tf c;, а pored toga, pod uticajem kojne, i usam ljeni
primeri па -ka-ra-te-sel-Kpatf t;,;
2. *!" > ор kao pre svega u arkadskom: ka-te
-wо-rо-kо-nеlкаtЕFоруоv IC S 2 1 7, 1 (radikalni
tematski aorist od nuIske baze korena), K6p�a · кар
Ыа . ПафLОL;
3 . Е > L u nazalnom okruzenju kao u arkadskom :
Lv passim EV, a-rа-kо-mi-nе -[/' АрХOIl LVЕ [с; ? ] =
=
1 62
9. t L > OL kao u arkadskom, lezbljanskom, ј оп
s:ko-atickom i mikenskom: licni nastavci 3 . lica mn.,
npr. u futuru e-kе-sо-silE;б (V)ОL ICS 2 1 7, 3 1 , ko
njunktiv i-о-siltб (V}JL ibid. ; ka-si-kе-nе-tо-sеlка
<1LYVE toC; passim (аН ka-si-nе-tа-ilкаоLvЕ td L ICS
1 53, 2 sa -у- umesto -уу- : up. Sittig);
1 0. *!! > LЛ. u tо-nа-i-lо-nеltб v аtл.б v = t<бv
&л.л.ооv ICS 2 1 7, 1 4, аLл.а · aVtL tOU (&л.)л.а. Ku
JtPLOL ЕМ 34, 1 О;
1 1 . *s- inicijalno i intevokalsko *-s- па natpisi
та је skoro svuda ocuvano, u glosama, medutim,
> hl(д: па pr. 'iya · oLoo:тta . KU:тtPLOL; ovakva situaci
ја moze se objasniti time �to glose predstavljaju
mladi fonetski oblik, poreklom iz govomog jezika,
dok natpisi pokazuju istorijsko pisanje. Na kraju reci
se uglavnom belezi (-se), аН је cesto, cak i pred ро
cetnim vokalom, izostavljeno: pritom treba, zbog
pozicione dиzine, pretpostaviti asimilaciju sa pocet
nim konsonantom па natpisu u stihu ICS 264: Iш-ро
-tilка(:тt):тtб 8L
- - "" = кас; :тtб 8L, red 1 ;
1 2 . gen. jedn. o-osnova -о-nеl-бv, kiparska oso
benost i istovremeno »aporija grcke gramatike« (Ве
chtel 1 426): npr. а-nе-и mi-si-tо-nеЉVЕU џ-ю8бv;
аН pored toga, delom па istom natpisu, oblici па
-01-0, uvek kod сlanа tо/tб : up. izmedu ostalog Her
тanп (kasnije је i sam odustao od takve interpretaci
је), Lejeune ( 1 ), Steiner 344-348;
13. ak. jedn. kоnsюnantskih osnova па -ау u to-ni
-ya-te-ra-neltov LjatiE pav ICS 2 1 7, 3, to-na-ti-ri-a-
-ta-neltov а(v)6рю(v)tаv ICS 2 1 5, 1 , to-na-ti-ri-
1 63
-ya-ta-neltov a(v)bpLja(v)tav ICS 220, 2; svakako
preuzeto iz vokalskih osnova (-оу, -а v itd.), i to Ila
rocito iz promene clana (drugacUe Schwyzer 1 56) );
14. promena L-osnova sa F: dat. po-tо-li-wil'Лт.о
ЛLFL ICS 2 1 7, 6 od po-to-li-se, -nеl 'ЛtОЛLС;, -LV ; g(ill .
o-nа-si-wо-sеI'ОvаоLFос; ICS 1 1 , 1 ; 1 66, 3 od О-ћа
-si-sеI'ОvаоLС; itd.;
1 5 . imenice па -EVC; u Pafu se dvaput j avlj aju sa
-Е с; u nominativu, bas kao u arkadskom: o-i-ye-
-ге-sе!О tjEPE C; ICS 4, 1 ; 5, аН ир. Szemerenyi;
1 6. pokazna zamenica o-nе!ОУЕ i q -1J 1! -!O vu
kao u tesalskom, odnosno arkadskom: ир. Lejeune (2);
1 7 . licni nastavak 3 . lica jedn. medij a -tо-i/-toL
kao u arkadskom i mikenskom, u ke-i-tо-iIICЕL toL
ICS 1 1 , 2 (na spomeniku n e s t oj i *ke-i-tu-iIICЕLt'Р L:
ир. Masson a d loc.) z a razliku od 1 . lica j edn. Ае
-i-mа-iIICЩ.IOL ICS 2 1 3а;
1 8 . apokopa zavrSnog vokala predloga lCata pred
konsonantom u glosama lCа�Л� · !lаvЬалос; tw V
8upWv . ПафЮL (nasuprot lCаtа�Л�с;· !lаvЬало �),
lCаура · lCаtафауа с; . Iала!lLVЮL itd. ;
1 9. predlog ауа > оу kao izmedu ostalog u
arkadskom : o-nе-tе-kе!ОvЕ8Е ICЕ passim (> u-ne-te
-kе!UvЕ8Е ICЕ ICS 1 8 1 , 3d.; ир. br. 6), pored toga oblik
kojne a-nе-tе-keЈаvЕ8Е ICЕ izmedu ostalog па »digra
fima« ICS 1 82.2 1 2 pored atickog аУЕ81)ICЕ;
20. рrеdl о g ро-sе/:тю с; ICS 2 1 7, 1, 9. l 9d.2 1 , kao
u arkadskom;
2 1 . veznik kа-sе/ICЩ kao u arkadskom (Man1 i
nej a);
1 64
22. и pojedinim dij alektoloski znacajnim od
rednicama пе moze se j asno utvrditi polozaj kipar
skog dijalekta zbog nj egovog »nepreciznog« pisma
(nerazlikovanj e kvantiteta vokala i dr.): tako se za
kiparski moze pretpostaviti »naknadno duzenje« sa
то zbog nj egovih veza sa arkadskim (ир. е-тј =
EMI/i !tL па »digrafu« ICS 260); isto tako ostaje ot
voreno sta se desava sa pretpostavlj enom grupom
*ns, npr. da li j e futur e-ke-so-si (ир. br. 9) = EsOY
OL, EsO OL i1i E SOOL, da 1i ј е ak. тп. to-se = TOY�,
ТО � i1i TO�, pri сети se, pocev od Hofmana (Hoff
тапп), prednost daj e ovim poslednjim oblicima zbog
arkadskog tщ (ир. sada i Neumann (3), 1 49 6); i kod
infinitiva tematskih glagola пе moze se sa sigur
noscu reci da li j e -е-nе = -ЕУ i1i -Е У. Pritom arkadski
ima -ЕУ и Tegeji, а па drugim mestima -Т]У < *-ЕЕУ
(bas kao i mikenski -е-е/-ЕЕУ). Posto oblik zabelezen
и Tegej i (ир. IV 1 2 0 1 8) ро svoj pri1ici potice iz dor
skog, za kiparski treba pretpostaviti -Е У kao »аЬај
skи« varijantu. Zakljucak daj e kiparski »psilotican«
dij alekat, kao lezblj anski, elidski i1i naroCito таl0а
zij ski j onski, zato sto пета znakove za slogove sa
h- (ир. Thumb/Scherer 1 64 § 274, 20) је preuranjen,
а popravka rиkopisne tradicij e stoga proizvoljna.
1 4. Pamfilski
L
А. В е z z е п Ь е r g е r, Zur beurteilung des ратрЬу
lischen dia1ekts, ВВ 5, 1 880, 325-337; Р. Kret s c hmer,
Zum pamphylischen dia1ekt, кz 33, 1 895, 25 8-268;
1 65
B e c h t e l П 796-823 ; P. M e t r i, Il dialetto panfilio, RIL
87, 1 954, 79-1 1 6 (uр. G. N е u m а п n, IF 65, 1 960, 95-97);
ThumbIS cherer 1 75-1 93; Н о f f m а п N/S с h е r е r
5 I d.; В a r t o n е k 2 1-23
R. М e i s ter , Beitriige zш griechischen Epigraphik und
Dialektologie IV. Die Inschrift уоп Sillyon und der ратрЬу
lische Dialekt, BVSG 56, 1 904, �2; А. M e i l l e t , La рlа
се du ратрЬуНen parmi les dialectes grecs, REG 2 1 , 1 908,
41 3-425; G. Е. В е а п (l), Epitaphs ftom Aspendus, JКF 2,
1 953, 201-206; G. Е. В е ап (2), Inscriptions in the Antalya
Museum, Belleten 22, 1 958, 2 1 -9 1 ; S. Lurj e , Burg:ftieden
in Sillyon, К1io 37, 1 959, 7-20; W. Dre s s l e r , РатрЬу
lisсh -б- zu -р-: еin weiterer SubstrateinfluВ?, AO 33, 1 965,
1 83-1 89; с. В r i х Ь е ( 1 ), Nouvelles epitaphes de РатрЪу
Не, Etudes d' Archeologie Classique Ш ( Annales de l'Est,
=
Iz
Dija1ekat kojim se govorilo u PamfiIiji (na juZnoj
oba1i Ма1е Azije) poznat је tek vrlo slabo, sa таlо
brojnih i povrh toga lose oCuvanih natpisa. MaterijaI
se polako a1i postojano роуесауао zahva1jujuci novim
na1azima, a1i obuhvata gotovo iskIjucivo kratke nad
grobne natpise (iz helenistickog i rimskog doba), koji
sadrZe samo imena (nalazista: Aspend, Perga, SiliJ):
up. GDI 1259-1 268, D 686-686а, u �korije vreme na
rocito Bean ( 1 ) (2), Brixhe ( 1 ) (2). Jedini dtiZi tekst je
tesko osteceni i sadrZajno jos uvek ne sasvim protu
maceni natpis iz SiIija, GDI 1 267 = D 686 (up. Mei
ster, Metri 1 1 3-1 1 6, Lwje), iz IV veka pre Нr. Zbirka
1 66
dvadesetak glosa koje su oznacene k;ao pamfilske (ve
апот iz Hesihijevog leksikona) moze se паСј kod Ве
cenbergera (ВеzzenЬerger).
Is
Karakteristicne osobenosti pamfilskog dijalek
ta obj asnj avaju se njegovim izolovanim polozaj em
па rubu grckog govomog podrucj a. Spram vrlo ar
ЬајспЉ oblika, kao sto ј е to refleksiv РћЕ D 686, 23
= Е, stoje па mladim natpisima iz II v. pre Hr. moder
nizmi, koji pokazuju razvoj e tipicne za kojnu: »iso
hroniju« dugog i kratkog vokala ( ' АрtLllLборu D
686а 2, 1 = 'APtEI-LLбwроu) ili -LO<;, -LOУ > -L<;, -L(V)
(ФорБЮL<; [ир. О 1] itd.). Najzad, kako пјЉоуо
istrazivanj e napreduje, tako sve j asnije па videlo iz
laze snaZni uticaj i domacih j ezika Male Azije па
pamfilski dij alekat (vrlo је slabo, па zalost, posve
docen sidetski j ezik, kojim se govorilo u Sidi i koji
ро svoj prilici pripada hetitsko-luvij skoj j ezickoj ро
rodici): ир. Neumann, Dressler, Szemerenyi. S to se
tice porekla pamfilskog, mnogo toga ostaj e nej asno,
а do sada se ј о!; пјј е mogla postici saglasnost u pi
tanju dij alektoloskog polozaja ovog narecj a. Ра ipak,
»nejedinstvenost« pamfilskog dijalekta (postoje oso
Ьепа podudaranj a kako sa kiparskim [ир. О 2-4]
tako i sa dorskim [ир. О 5 фLкаtL, 1 1 ] i eolskim па
recjima [ир. О 1 1 , 1 2 imperativ]) Ьа!; kao ni ime
П<ll-L-фuл.О L (»Raznorodni«) nij e dovoljno svedo
canstvo о mesavini razlicitih naroda (Aspend j e kod
starih vaZio za argivsku, а Sida za eolsko-kimejsku
koloniju). BuduCi da pamfilski, sa druge strane, is-
1 67
polj ava bitne razlike и odnosu па sve velike dijal\\
katske grupe, mozda је оп »od pocetka« zaUZim!lO
»samostalan polozaj« (Hoffmann/Scherer 52), а za
tim primao јеdan za drugim uticaje sa vise strana (jz
eolskih, dorskih narecj a i narocito iz kritskog te,
najzad, iz susednog kiparskog).
о
1 . afereza pocetnog <1-: Форtшю; 'АфорбюLU
D 686а 5е itd. (ир. poZoniu 'Алол.л.wvLO� па jed
-
1 68
8 . -6- > -р- (kao u susednim lokalnim j ezk l l l l a ;
ир. Dressler): 'Орофо:tLраw = 'ОрофаtL6d О (ир.
br. 4);
9. v se pred konsonantom ne belezi: спрБ ЛОLOL
D 686, 7 = <Хv8рwлOLС;, а6РLLб vа ibid. 8 = <ХУ-
6РЕы уа itd.;
1 0. Vt > 6 (kao u susednim lokalnim j ezicima):
ЛЕ6Е ibid. 5 = ЛЕvtЕ, Е;ауб 6L ibid. 1 6 = Е;ауооу
tL itd.;
1 1 . dat. тп. па -OLOL, -аLOL: hLLapoLOL (ир. br.
2 ), <ХtрБ ЛОLOL (ир. br. 9), <хwtШОL ibid. 7 = au
taL с; itd. ;
1 2 . licni nastavci 3 . lica тп. sa -6- < -Vt- (ир.
br. 1 0): Е;ауб 6L = E;,aywvtL (ир. br. 1 0), УЕVб 6ш
ibid. 20 УЕvwvtш, o6u ibid. 1 9, 2 1 = ovtov (јт
=
p erativ);
1 3 . tematska promena sigmatskog aorista: ЕВО
лаОЕtu ibid. 8, lCatEFEp;o6u ibid. 12 = -;ovtov
(ир. br. 1 2) itd. ;
1 4. predlog ЛЕрli:L ibid. 7 (kao i u ЛЕрtЕ6WICЕ
GDI 1 260, 3 ; 1 26 1 , 4) лр6с;.
=
И . Јоnski
L
Н. w. S m у t Ь, ЈЪе Sounds and Inflections of the
Greek Dialects. Ionic, Oxford 1 894; H o ffm a n n III pas
sim; 1. Н а п d е 1, De lin;gua communi in titulos Ionicos ir
repente, Studia Leopolitana 1, Leopoli 1 9 1 3 ; B e c h t e l
=
1 69
III passim; Т h u m bIS с h е r е r 1 98-284 (ир. w. Por
z i g , Gnоmоп 32, 1 960, 585-596); H o ffm an n/ S c h e
r e r 34-42
Ch. F а v r е, Thesaurus verborum, quae in titulis 10-
nicis leguntur, cum Herodoteo sermone comparatus, Hei
delbergae 1 9 1 4; Ј. D. Р h о k i t i s, Le rhotacisme dit
eretrien, Athenes 1 932; А. S с h е r е r, Zur Laut- und For
menlehre der milesischen Inschriften, phil. Diss. мun
chen 1 934; В. В о п d е s s о п, De sonis et formis
titulorum Milesiorum Didymreorumque, phil. Diss. Lund
1 936; Е. К п i t 1, Die Sprache der ionischen Kykladen
nach den inschriftlichen Quellen, phil. Diss. MUnchen
1 93 8 ; G. D а u х, UN reglement cultuel d' Andros, Hespe
ria 1 8, 1 949, 5 8-72; Ј. Р о u i 1 1 о u х ( 1 ), Recherches sur
l'histoire et les cultes de Thasos. 1, Paris 1 954 (и okviru
toga 447-45 5 : Annехе 11: Le dialecte des inscriptions tha
siennes); Ј. Р о u i 1 1 о u х (2), Glaucos, fils de Leptine,
Parien, ВСН 79, 1 955, 75-86; L. Н. Ј е f f е r у, The
Courts of Justice in Archaic Chios, ABSA 5 1 , 1 956,
1 57-1 67; Н. Е r Ь s е, Anmerkungen zu Herodot. 1 ., Gl
39, 1 96 1 , 2 1 5-222; Н. В. R о s е п, Eine Laut- und For
menlehre der herodotischen Sprachform, Heidelberg 1 962;
S. L e v i n , The Nikandre Inscription (Schwyzer 788 [sic !])
and the Myth of the Indo-European Long *а, Кadmos 9,
1 970, 1 57-1 65; М. L еј е и п е, La dedicace dе NLкаvбрТЈ
et l' ecriture archafque de Naxos, RPh 97, 1 97 1 , 209-2 1 5
Iz
Broj jonskih dijalekatskih natpisa ј е ogroman:
izbor је napravljen u GDI 5262-5793 (sa dopunama
u 4. tomu, 849-900) i D 687-8 1 4; obuhvatne zbirke
nalaze se u vise tomova IG (XI: 2-4, 1 9 1 2-27, uz to
do sada sest tomova »Natpisa sa Delosa« [Inscrip-
1 70
lions de Delos], 1 926-50; ХП : 5 , 7-9, 1 903 -- 1 5 , X I I :
Supplementum, 1 939, br. 1 67-6 8 8 ) i и zbimim ри
blikacijama iskopina (narocito iz maloazijskih gra
Јоуа kao sto su Mi1et, Didima, Prijena, Eritra). Broj
arhajskih natpisa (iz vremena pre 400. godine pre
Hr.) relativno ј е veliki; za razlikи od njih, mladi nat
pisi su od manj eg znacaja, j erj e j onski dijalekat rano
Iscezao (uр. Is). Izиzetak predstavlj a pre svega statut
udruZenja реуаса (ЈА.ол.лоL) iz Mileta (D 726), koji
l e sacuvan samo и jednom primerku, nastalom oko
1 оо. pre Hr., ali se tu ipak radi о prepisu jednog sta
rijeg dokumenta, koji treba datovati barem oko ceti
rilsto godina ranije. Najstarij i tekstovi poticu cak iz
VП у. pre Hr. ; и pitanju su uоЫсај епе vrste natpisa,
d,elom su to slиzbena dokumenta (tekstovi zakona,
granicni kamenovi, pocasne odlиke i dr.), а delom
јmајu privatni karakter (zavetni, nadgrobni, kletveni
i drugi natpisi). Sa prostranog podrucja па koj em se
g ovori1o jonskim dij alektom treba posebno роте
п uti sledeca glavna nalazista: па zapadu ЕuЬејu sa
171
Magneziju, Efes, Теј, Eritru, uz njih jonske gradove
и Kariji kao Halikarnas i ostrva spram pomenute
obale, pre svih Нјј i Sam; izdvojeno valja pomenuti,
najzad, iz te oblasti proistekle kolonije (ро broju su
najznacajnije one miletske), koje, od najudaljenijeg
Ponta па istoku do Iberije па zapadu, obuhvataju
celo Sredozemlje. Autenticna svedocanstva narecja
kojim se govorilo и Joniji predstavljaju, kao i drug
de, и prvom redu nemetricki tekstovi. Pojedinacno
govoreCi, sledeci natpisi mogu se izdvojiti kao ро
sebno znacajni: iz Кime natpis па j ednom lekitu 10
Х1У 865 = D 786 (VП vek), izjedne druge halkidske
kolonije (mozda Katana? У1 vek) fragmenti natpisa
SEG 4, 64, iz Eretrije zakon 1G ХП: 9, 1 273 . 1 274 =
D 800 iz У1 veka i odluka о Artemisijama 1G ХП:9,
1 89 = D 808 iz oko 340. g. pre Hr., gde ј е vec oCigle
dan aticki uticaj ; iz Oropa treba pomenuti kultni za
kon 1G VП 235 = D 8 1 1 (1V vek), sa Keja »pogrebne
propise« 1G ХП:5, 593 = D 766 s kraja V veka;
naroCito su stari (па Delu nadena) Nikandrina pos
veta sa Naksa 1G ХП: 5 , 2, S. ХХ1У = GD1 5423 = D
758, »Glaukov natpis« sa Tasa (VП vek), koj i j e оЬ
javio Риј и [Роиillоих (2)] i zavetni natpis D 723 , 1
iz Mileta (VП vek). Vise zbog svog оЫmа isticu se
tekstovi kao miletski kalendar zrtvoprinosenja D
725 (У1 vek), halikarnaski posednicki zakon D 744
(У vek) i »Нijski ustav« D 687 (izmedu 575. i 550.
pre Hr. ; ир. naj skorije Jeffery).
Jonskom pripada znacajno mesto i и knjizevnoj
upotrebi, posto ј е to, izmedu ostalog, jezik celokup
ne grcke epike i najstarije umetnicke proze. 1stina,
1 72
))Homerov« jezik, dakle jezik Ilijade i Odisejc, sашо
ј е preteZno jonski, а и celini је to jedan umetnicki је
zik kojim se, и obliku koj i je do nas dosao, nigde nije
govorilo. Ovaj epski dij alekat potpuno se razlikuje
od onih kojima se zaista i govorilo уес i ро tome sto
se и njemu javlja tzv. »metricko dшепје«, vestacko
»рrоdшаvanје« kratkog sloga s ciljem da se reci koje
su se prosodijski opirale heksametru оуоmе prilago
de i и nj ega uklope. U »Homerov« ј ezik umesani su i
elementi strani jonskom dijalektu, mоои kojima treba
posebno istaci eolske. Ovu (сит grano salis) »dijale
katsku mesavinu« ne treba, dabome, objaSnjavati time
da su ovi epovi i sa njima i njihov jezik, nastali па
jednom mesovito jonsko-eolskom podrucju ili cak и
najpre eolskoj ра kasnije jonskoj naseobini, и kojoj se
nalaze i neka od mesta koja su se nadmetala za zvuCni
naziv »Homerovog zavicaja«. Тај jezik je pre »rezul
tat dugog knjizevnog razvoja« (tako Тhumb/Scherer
2 1 6). Nj ega su podrdavali ne samo svi kasniji grcki
epicari, naj doslednij e pesnici takozvanih »Homer
skih himni« i Hesiod, уес su isti jezik па tradiciona
lan nacin upotrebljavali (росеу od najstarijе jonske
filozofije) ucena poezija i epigram; jonski dijalekat
pokazuju, dalje, j os i elegija i jampska poezija od
Arhiloha i Hiponakta do Heronde. То је, najzad, и
najstarije vreme, do pred kraj V veka pre Hr., i jezik
grcke umetnicke proze, filozofli, mitografli, istorica
ra (Herodot, pre svih; ipak, odavno је spomo pitanje
da li njegov jezik odrdava dijalekat nekog odre
denog jonskog grada: ир. najskorije Rosen 248-254)
itd. Znanja kasnijih gramaticara о оуоm dijalektu,
1 73
od koj ih su sacuvani obuhvatni traktati ЛЕрt '1<1(')I Н
"
Is
Postojbina iz koje је krenuo kolonizacioni tala$
negde и IX-VIII veku, koj i је Јопсе doveo do па}
udalj enije seveme obale Cmog mora i do Galijll
(Masalija) i Iberije, obuhvata јеdnо prostrano, аН
povezano i jasno omedeno dijalekatsko podrucjc:
ЕиЬеји, Кiklade (sa izuzetkom juZnih: Mela, Ter�
itd.) i priobalni poj as Male Azije, od Fokej e do НаН·
kamasa, sa naspramnim ostrvima. Ти па istoku Јоп·
ci i njihov dijalekat potisnuli su, negde и isto vreme,
jos i Dorce i Eolce, koji su vec ranij e sa grckog kop·
па bili presli ovamo. Za Halikamas i Smimu ovo iz
ricito potvrduje Herodot (7, 99, 3 , odnosno 1 , 1 50,
2); primese eolskih dij alekatskih obelezja mogu se
jos naCi па jonskim natpisima iz Fokeje, Eritre, sa
Нij a (па pr. fokej sko ZLOV1J[OLO�] = �LOуО [ир. IV
1 1 О 1 О], eritrejsko Фаvvо8Е1!L(Ю� GD1 5692Ь 28 =
ФШVО, hijsko ЛРТЈsОLOLV D 688а 1 6d. 20 = ЛР�sОU
OLV). Na ovo predkolonizacijsko staniste Jonci su
bili prodrli sa kopna и tzv. »Jonskoj seobi«. U Ilijadi
'l dovE� (samo N 685) se pominju zajedno sa Веоса
nima, Lokranima, Ftiotidanima i Epejcima, а jos
Herodot izricito kaZe ( 1 , 1 47, 2) da su Jonci svi oni
, OOOL ал' 'А8ТЈУЕООУ YEy6vaOL.
Na jednom tako prostranom podrucju treba, па
ravno, unapred ocekivati postojanje lokalnih j ezic
kih razlika; vec anticki gramaticari svedoce о tome,
1 74
а posebno је cuven postao jedan Herodotov izv��ta.l
( 1 , 1 42, 3d.) u koj em se za dvanaest jonskih gradova
utvrduju cetiri dijalekatske grupe. Herodot, medu
tim, ne navodi njihova obeleZja niti kriterijume па
osnovu kojih ih razlikuje. То su: а) karijska grupa sa
Miletom, Mijuntom i Prijenom; Ь) lidijska sa Efe
som, Kolofonom, Lebedom, Тејоm, Кlazomenom i
Fokej om; с) Hij i Eritra; d) Sam. Ova cetvoma pode
la ne moze se potvrditi па natpisima, dakle па auten
ticnom materijalu. Herodot mora da је ovde imao па
umu jezik kojim se и narodu stvamo govorilo i cije
ј е razlicite podvrste оп ostro odvajao od »norme«
knjizevnog jezika (uр. Erbse, koj i ovo pokusava da
zakljuci iz pomenutog mesta kod Herodota, i to pre
svega па osnovu tamo pomenutog termina лара
yooy�). Nasuprot ovome, svedocanstva па natpisima
pre govore и prilog trojne podele па sledece grupe:
а) zapadnojonski па Eubeji i и Oropu (severoistocna
Atika), koji је blizi atickom а pokazиje veze i sa Ье
otskim narecjem (uр. recimo О 6, 1 О); Ь) centralno
jonski ili ostrvski jonski па Кikladima (о ovom
dijalektи uр. Кnitl); с) istocnojonski и Maloj Aziji,
verovatno najmanje drevan dijalekat, cija su glavna
obelezja psiloza (О 1 1 ) i gubitak digame (О 5). ОСј
gledne su lokalne osobenosti unutar ovih grupa: tako
је, па primer, па Eubeji grad Eretrij a (zajedno sa
Oropom па kopnu naspram nje) isto tako izolovan sa
svojim rotacizmom (О 9) kao medu Кikladima gru
ра NakslКej/Amorg sa osobenim tretmanom glasa
Н (uр. najskorij e Lejeune). Maloazijski jonski je, za
razliku od toga, prilicno jedinstven, ako se izuzmu
1 75
eolski elementi па nekim mestima (ир. gore): tи mora
da ј е knjizevni j ezik ј ednog odredenog mesta - пе
sumnjivo Mileta - zaиzeo dominantan polozaj i tako
praktiCno postao merodavna поnnа (ир. Scherer 2d.).
Jonski dijalekat iscezao је pre svih ostalih: taj
proces se vremenski podudara sa nastankom zajed
nickog jezika (КOLУ1) БLаЛЕКtо�) и VЛV yekи, doga
dajem и kojem su se kroz uzajamne uticaj e brisale
granice medu narecj ima, а koji је Ыо podstaknut
prodorom atickih oblika и jonski dijalekat (cak i та
loazijski) и V veku (пајјаб aticki uticaj Ыо ј е па
Delu, usled duge vladavine Atine nad ovim ostrvom).
То је, naposletkи, dovelo do »utapanja« jonskog di
jalekta и atiCki. Уес kraj em IV уеЬ natpisi паI
nekad
jonskim podrucjima pokazuju izrazit koine-karak-
ter, dok su obelezja starog dijalekta retka. Od tog
vremena primeri jonskih dijalekatskih natpisa su
sasvim usamljeni; centralnojonski odrzao se jos re
lativno najdиze па udaljenom Tasu.
о
1 . У = [и] и zapadnojonskom. То se moze
zakljuciti iz upotrebe <ј> и ЛЕ <ј>u8щ D 786, l d. =
л�кu80�, <ј>лutб D 797, 4 (gde stoji pogresno К-) =
КЛ UtOO itd., kao i iz »prigusivanja« о > u и zavrsnim
slogovima posle u и prethodnom slogu (huлu D 79 1
= uло, <ј>u<ј>vщ D 797, 5 = K"KYO�); па Naksu se
аFutб D 760, metricki -- = autou moze razum eti
samo sa [и] . Za razlikи od toga, и Ма10ј Aziji od
kraj a V veka u = [щ , zbog cega se [аи, еи] , gde se
[и] sacuvalo, belezi sa ао, ЕО : a6to� = auto�,
1 76
таота = tauta passim, Е68раО[1]с;Ј D 7 2'�, .� ( V I
vek) = Eu8pao1]C;, 6 j3aoLIl.EOC; D 688с 8 ( ) I �( (
=-
щл.ЕUС; itd. ;
2. *0 > 1] (i kada se nalazi iza Е, L, р): lJ.1]t1]P,
b1]lJ.oC;, L1]tpOC; = Latp6c;, np1]OOELV = np dttELv
passim; sa *ё se podudaralo graficki (kao Е ili Н), а
svakako i glasovno. Medutim, па Naksu (zajedno sa
Amorgom) i Кеји u arhaiCnom pismujos uvekje ode
U eno, sto znaci da se fonetski razlikovalo sve do V veka
pre Нr. : Н, В = � < *0 i Е = � < *ё (izmedu osta1og) u
IШОLуvЕtВ D 7 5 8 , 3 = KaoLyv*1], аУЕ8ЕКЕУ ВкВ
f30л.б L (ЬЕК1]О) ibid. 1 = аУЕ81]КЕУ ЕК1]f36л.q> itd. ;
3 . f, q nastalo naknadnim duzenjem ili kon
trakcijom па starijim natpisima belezi se sa Е, О
(isto kao kratki vokali), za razliku od »pravih« dif
tonga EI, ОУ: 'EIJ.L passim = EtlJ.L < *EOIJ.L, трЕс; D
707а 4 = ТРЕ! С; < *tp(iEC;, infinitivi па -Еу = -ELV,
<ј>ОР1] D 758, 2, metricki -- = KOUP1] < * к6рРа ,
gen. ј еdn. -о = -ou itd. Росеу od IV veka podu
darnost u belezenju ovih glasova sa pravim difton
zima (znacima EI, ОУ) је redovna, а u pojedinim
slucajevima опа se ј ауlј а уес u УI, тоЫа cak i VП
veku: EIIJ.L = ELJ-I.L па »Glaukovom natpisu« (koji
nije pouzdano datovan) (ир. РоиШоих (2), 77d.);
4. metateza kvantiteta 1]а > Еа , 1]0 > ЕЮ kao u
atickom: tБ С; ј3аОLл.ЕаС; D 693, 8 = Ьот. tOUC; f3a
О Lл.fiас;, пот. YEaL D 733, 40 i ak. УЕас; passim <
*yfi at , *yfi ac; = уа! , уас;, пол.ЕЮС; passim = п6-
л.1]0С;, imena koj a sadrze ЛЕЮ-, -л.ЕЮС; (ир. br. 1 2) =
Ла о-, -л.а ос; itd. ;
1 78
8 1 1 , 2 8 d. 3 5 = b THA. OO L W V; j os и 111 veku ЛuраVL
ас; cesce = ЛuоаV L ас;; Platon (Kratil 434с), те
dutiт, govori о odgovarajucoj proтeni па kraju
reci (ок:л.Тlр6tТlР = -TТlC;), gde ona па natpisiтa
nij e zabelezena (ир. Лuраvшс;): оуи Platonovu
»gresku« Porcih (Porzig 5 87) zgodno tuтaci tiтe
sto onaj »svoj e poznavanj e rotacizтa и Eretriji
duguje koтedij i, koj a ј е svakako тogla i preteri
vati«;
1 0. ОО, ako ј е od * К:1 , Х! , тР, и istocno- i
centralnoj onskoт se сиуа (ЛРТlООЕ V D 687Ь 1 О =
лрdttЕLV: ир. br. 2 ; Е л.аооwv раssiт itd.). Za razli
ku od toga, па Eubej i i и Oropu, kao и atickoт i
beotskoт narecju, > тт : ЛР[ТI]ttЕо8ш D 808,
3 3 d., ЛРТlttоv[t]wv ibid. 44d., Ел.аttоv D 8 1 1 ,
5.22 itd.;
1 1 . h se и тaloazijskoт ј onskoт rano izgubil0,
bas kao i и тaloazijskoт eolskoт (»psi1oza«): to је
najuocUivije kod kraze, odnosno kod elizije к:ат
ОЛЕР D 726, l l d. 1 7; 744, 43d. = к:а86ЛЕР, ЕЛ' wу
D 727, 5.8 = Еф ' Фv, t1\к:аtТlL D 724, 6d. = 8' 'Hк:aTТl
itd. U centralno- i zapadnoj onskoт оуај glas se,
naprotiv, сиуа i graficki obelezava (ЕиЬеја: Н = h,
odnosno hE, Кikladi: 8 = h, odnosno hE i ТI : ир.
ВkЦ3 0 л.б L, gore br. 2, gde se stari 10kalni nacin pi
sanj a [8 = h(E)] i onaj тaloazijsko-jonski [8 = ТI]
javljaju jedan pored drugog): НUЛU (ир. Ь. 1 ), Но
рос; = орос; vise puta, НОЛЕ[РТlС;] D 8 1 1 , 46 (Orop)
= ЕОЛЕрd с;, 8 LEPOV D 78 1 (SifilO) = LEp6v, ФВра
Вао D 785, 3 (па Naksu) = Ф ра1;оu itd. ;
1 79
1 2. tzv. »aticka deklinacija« па -(E)OO� (pre svc
ga usled metateze kvantiteta, ир. br. 4) : 'Ор-
8ЕОLЛЕW� D 755, l d.; 'АРI<:ЕаLЛЕб � D 8 1 3, 4; gcn.
0ЕРОЕЛЕW JG ХII:5, 2 1 6, 2; ФEL<>LЛЕб D 788; 'Ауа
ОLЛЕFб (sa obelezenim prelaznim glasom, ир. br. 5)
GDJ 5292 itd. ;
1 3 . пот. тп. clana oLlot, a t/a t kao i svuda izu
zev и zapadnogrckim narecjima, beotskom i deli
micno tesalskom (ир. ЈУ 1 0 0 1 5): ot D 723, 1 , 1 , a t
D 707а 4 itd. ;
14. refleksivna zamenica EWUtOU itd. = EautOU
и knjizevnoj predaji (pocev od Herodota) potvrdena
ј е i па natpisima: Еwutб D 726, 44 = Eautou,
EWUtWV GDJ 5 5 88, 4 (?? ЕОУ - ! ) = EautwV, аН ро
red toga cesto i Eaut- (Еаот-: ир. br. 1 ), aut-;
1 5 . imperativski zavrseci -утооу i и mediju -08-
ооу: 6ФELлоvtwv D 702, 1 4d. ; 688а 1 7d. itd., :rtPТJ-
1;аутооу ibid. 1 8 itd. ; EI<::rtPТJ1;ao8wv D 702, 1 3,
YLVE08wv D 8 1 1 , 1 7, ЕУЕХЕа8ооу D 733, 26 itd. ; ро
red toga, kao ostaci bez »pluralskog у« [8]Еа8оо IG
ХII:8, 262, 1 9 (ир. Кnitl l 1 4) i - potvrdujuci pret
hodni primer - фЕроvtб па јеdnот natpisu sa An
dra, koji је objavio Do;
1 6. infinitiv »atematskih« glagola па -уш kao и
arkadsko-kiparskom: ЕУШ, EtVaL, OLOOVaL, <>OUVaL
passim, <Х:rtО<>Б VaL D 727, 6 = -<>ОUVaL, 8нуш D
726, 4 itd. ; medutim, и zapadnojonskom, pored to
ga, i »tematski« oblici kao E tV D 8 1 2, 5 . 7 itd. =
Е!уш; E1;ELV D 8 1 1 , 30d. = Е1;Е!: уш; OL<>OUV ibid. 2 1 ,
1 80
33 = БLБ6v<XL; ЕЛLtL8ELV ibid. 26 = -п8 ЕУШ, isto
tako E ICtL8ELV ibid. 4 1 d. ; tL8ELV D 808, 5 . 1 0; lCa8L
o'tav ibid. 35 = lCa8Lcrt aV<XL ;
1 7 . apokopa zamnog vokala kod predloga is
pred konsonanata па matpisima, osim u licnim ime
nima, s а т о u лар '['[ а] Е lCУLVЩ.l.Еvа IG ХIl : 5 , 1 08,
8d. = лара та E ICYLyv 6 !.1.EVa »mimo dozvoljenog«;
лар tО!.l. �бv Мilеt III Ьr. 1 32Ь 6 = лара тоу �ouv.
Ћ6. Aticki
L
Р. с а и е r, De dia1ecto Attica vetustiore, SGLG 8,
1 875, 223-302. 399-443 ; К. M e i s t e rh a n s / E . S c h w y
z е r , Grammatik der attischen Inschriften, Berlin э 1 900,
reprint Dublin itd. 1 97 1 ; Ј. S с h 1 а g е t е r ( 1 ), Zur
Laut- und Formenlehre der auJ3erhalb Attikas gefundenen
attischen Inschriften. Ein Beitrag zur Koine, Progr. Frei
burg i. Br. 1 908; Ј. S с ы a g e t e r (2), Der Wortschatz der
auВerhalb Attikas gefundenen attischen Inschriften.
Ein Beitrag zur Entsteln.ung der Koine, Strassburg 1 9 1 2
(prv i put s e poj avilo ka,o Progr. Konstanz 1 9 1 0, 1 9 1 2);
ТЬ и т b/S c h e r e r 284-3 1 3 ; Е. R i s с Ь, Das Attische im
Rahmen der griechischen Dialekte, МН 2 1 , 1 964, 1-14;
L. L и р а �, Phonologie du grec attique, Тhe HaguelParis
1 972; S .-Т. Т е о d о r s s о п, Тhe Phonemic System of
the Attic Dialect 400-34Ю В. С., GбtеЬоrg 1 974
St. К е с k, UЪ er den Dual bei den griechischen Red
пет mit Beriicksichtigung der attischen Inschriften, =
181
alektisehe Forsehungen auf Grund attiseher Insel1l HI�1I
( 1 ), 2, Progr. Konigsberg ј. Pr. 1 885, Gumbinnen 1 Н !Њ , l '
К r е t s е h m е r, Die Grieehisehen V aseninsehriftcll Illr�'1
Spraehe nach untersueht, Giitersloh 1 894, reprin l I [ј Ј
desheimINew York 1 969 (и okviru toga 73-2 1 0: Х . Л tti
sehe Vasen); Е. S е h w у z е r, Die Vulgarsprael1�' dCI
attisehen Fluehtafeln, NJ 5, 1 900, 244-262; А. A U ll o l ·
l e n t , Defixionum tabellae, Luteeiae Parisiorum 1 9('" (\1
okviru toga 8 1 - 1 06: Attiea, nr. 45-79); W. R a Ь е h 1, Dc
Sermone Defixionum Attiearum , phil. Diss. Berlin } 906;
W. L а d е m а п п, De titulis Attieis quaestiones orthoL'.ra
phieae et grammatieae, phil. Diss. Basel 1 9 1 5 ; В. 1<' 0 -
s e n kr a n z , Der lokale Grundton und die рersопЉЉе
Eigenart in der Sprache des Тhukydides und der altcren
attisehen Redner, IF 48, 1 930, 1 27-1 78; В. D. М е r i t tJ
Н. Т. W a d e - G e r y/ M. F. M e G r e g o r, Тhe Athenian
Tribute Lists. I-IУ, CambridgelМass. (od 11: Рriщ:е
tonIN. Ј.) 1 939-5 3 ; W. Р е е k, Attisehe Grabsehriflcn.
1-11, Berlin 1 954-57; S. L u r i а, Zur FrUhgesehiehte ues
grieehisehen Alphabets. 1 . Die fi:iihattisehen Insehriftc;n,
Kadmos 3, 1 964, 88-1 07; А. S. Н е п r у, Notes оп the
Language ofthe Prose Inseriptions ofHellenistie Athcns,
CQ N. S . 1 7, 1 967, 257-295 ; 0. S z e m e r e n y i, Тhe At
tie »Riiekverwandlung« or Atomism and strueturalism in
aetion, Studien zur Spraehwissensehaft und Kulturkunue.
Gedenksehrift fiir Wilhelm Brandenstein, Innsbruek 1 968,
1 39-1 5 7; F. Ј. F e r n a n d e z N i e t o, Eine neue Lesung
der altesten grieehisehen Insehrift (IG 1 Suppl. 492а), ВЈ
1 70, 1 970, 7 1-76; L. L. Т h r е а t t е, Тhe phonology of
Attie Inseriptions, HSPh 74, 1 970, 344-348 (Summ ary of
Diss. Harvard University 1 969); С. W а t k i п s, Syntax
and metries in the Dipylon vase inseription, Studies in
Greek, Italie, and Indo-European Linguisties Offered to
Leonard R. Palmer, Innsbruek 1 976, 43 1 -44 1
1 82
Iz
Z a aticki dijalekat, govor Atine, sacuvano је iz
n.aj starijih vremena vise svedocanstava nego za i
jedno drugo podrucje. Ovako rana (natpisi sezи do
VШ veka pre Hr.) i neobicno bogata posvedocenost
odreduj e znacajno mesto ovog dijalekta; zahvalju
јuсј оЬЩu literarne i epigrafske predaj e to је najbo
lj е poznato grcko narecje. Zbirke natpisa nikako ne
uspevaju da savladaju tu hrpu materijala: IG е ( 1 924)
sadrze staroaticke natpise iz vremena pre Euklido
v og arhontovanj a (ир. Is), dok se docniji tekstovi na
laze u IG IVш2 ( 1 9 1 3-40; sedam svezaka); za novije
nalaze ир. SEG, pre svega tomove 10 i 2 1 ; samo
таli izbor j ezicki zanimljivih natpisa nudi D (ар
pendix 1, str. 3 83-3 87). Brojcano potpuno nadmoc
по u prvom planu stoje sluzbeno-drzavni tekstovi,
pred koj ima ustupa mali broj uglavnom kratkih pri
v atnih natpisa. Naj stariji su zapisi па vazama, уеСј
пот iz УI veka pre Hr., medu kojima је i najstariji
sacuvani grcki alfabetski natpis uopste, па jednoj
posudi za vino kasnogeometrijskog sti1a sa Dipi
lonskog groblj a. То је tzv. »Dipi1onska vaza« IG Ј2
9 1 9 = D Арр. 1, 1 , koj a se danas datuje negde u vre
те izmedu 73 5 . i 725 . pre Hr. (citanjem spomog za
vrsetka Ьауј se u najskorije vreme Femandez Nieto,
koji ћос; vuv OPXE O't'o v лаv't'о v <пал.О 't'а't'а ЛaL
џ L, 't'O 't'OV ЕICл.U!LЕ v [i1i О Е У] Cita i tumaci, kao sa
-
1 83
tzv. »vulgarnoaticki«, govomi jezik manј е obrazo
уanЉ slojeva atinskog stanovnistva u arhajsko dol1a.
Za poklasicno doba ovu ulogu ima tacno 250 klet уе
nih tablica, veCinom iz III у. pre Hr. Zbirka R. Viпsа
(R. Wilnsch) u IG II1 :3 ( 1 897), па Zalost, jos uvek
nije obnovljena; dopune у. u Audollent. Najzad. u
istu oblast spadaju i ostraka (koja, dabome, sadrze
gotovo iskljucivo imena), pretezno iz V veka. Neo
bicno bogati nalazi iz 1 966/67. godine (preko 4000
krhotina) sa Kerameika jos uvek nisu objavUeni. Uz
privatne natpise treba, dalje, navesti tekstove па nad
grobnim spomenicima (pojavljuju se pred kraj VП
veka i obuhvataju brojne epigrame; dopune za IG da
је Peek) i zavetne natpise (delom takode metriCke).
Naj starija poznata atinska psefizma mogao bi
biti tzv. »Salaminski dekret« IG е 1 , cij e је datova
пј е (У! vek? ili ipak tek pocetak V veka pre Нr. ?)
j ednako spomo kao i nj egov sadrZaj (о ukupnoj pro
blematici vezanoj za оуај tekst ир. najnovije, izmedu
ostalog Luria). Atinske narodne odluke, koj e se od
nose па najrazliCitija pitanj a, sacuvane su u velikom
broju. Zbog оЫmа ili j ezika valja izdvoj iti опи о
Eleusinskim misterij ama (IG е 6 D арр. I, 8; ир.
=
1 84
Aticki је najznacajnij i grcki dijalekat i н 0 1 '1.1
rom па njegovu literarnu primenu. Кnjizevni iJ:VIII I ,
dakako, ne saopstavaju mnogo о govornom jczik\l
Atine, koj i пат se тоМа najbolj e otkriva и Ari
stofanovim komedijama. Ukoliko se izиzmu uticaji
jonsko-epskog i dorsko-lirskog pesnickog j ezika, i
dijaloske partij e и tragediji и velikoj meri odaju atic
ki onog vremena, dok kod staroatickih pesnika (80-
lon i ostali tvorci epigrama) snaZan uticaj ера zastire
sve drиgo. C istu umetnickи prozu, па koju su snaZno
uticali sofisti, pre svih retor Gorgija iz Leontina,
predstavlj a jezik Tиkidida i Platona, te Demostena i
ostalih besednika. Rozenkranc (Rosenkranz) pokи
sava da iskristalise elemente govornog jezika kod
starije generacije оуљ »klasika«. Najstariji cisto atic
ki prozni spis, pseudo-Ksenofontov Atinski ustav
(A8ТJvaLoov :тtОЛLtEL(1), odaje, medutim, jednostav
niji, ponekad j os sasvim neugladen »presofisticki«
jezik.
1 85
razlikuj e od jonskog. Doduse, karakteristicne os
obenosti su bez izuzetka zaj ednicke za оЬа narecja
(zbog cega Ris [Risch 1] veruje da se »aticki jedno
stavno moze nazvati kopnenim j onskim«), ali se
time пе Ы mogla potvrditi pretpostavka о njihovom
izvomom jedinstvu, koju је и antici zastupao pre
svih Strabon 8, 1 , 2. Odredene fonetske i morfoloske
svoj stvenosti, kao sto su О 2, 5с, 6, 8, 9, 1 3, pridaju
atickom »sasvim poseban poloZaj« (Hoffinann/Sche
rer 40) и odnosu па j onski, pri сети је опај prvi и
celini arhaicniji. Оуо se objasnj ava time sto ј е, и
poredenju sa Joncima, Atina do V veka imala manje
dinamicnu istoriju i slabo razvij enu trgovinu. Ranо
politicko ujedinjenje i nepostojanj e atickih kolonija
iz starijeg doba omogucili su stvaranj e prilicno је
dinstvenog jezickog podrucj a, bez lokalnih razlika.
Moze se, medutim, pretpostaviti da su neka mesta и
izvesnom smislu bila и posebnom polozaju, pre sve
ga Orop, koj i politicki nij e uvek pripadao Atini.
Zahvaljujuci politickom i kulturom razvoju - Atina
је od V veka »srediste« u visestrukom pogledu, а pre
svega kao centar Atinsko-delskog pomorskog saveza
(od 477 . pre Hr.) - aticki dijalekat upotreblj avan и
V/IV veku stice najveci znacaj i uspeva da postane
grcki j ezicki standard. Odlucujucu ulogu и оуоте
imao је nastanak i razvoj aticke proze pred kraj V
veka, pod snamim uticaj em pripadnika sofistickog
kruga (ир. Iz), koji, razum e se, уес ро svom poreklu
nisu govorili pravim i Cistim atickim dij alektom.
Ovu jezicku situaciju и sustini pravilno oslikava
izvestaj iz pseudo-Ksenofontovog Atinskog ustava
1 86
( 2 , 8), mada Ы ј е trebalo precimij e razlikovati па
poj edinim ravnima (tako Rozenkranc pomenuti iz
vcstaj primenjuj e spec� alno па aticki recnik). Тато
sc kaZe da su se Atinjani sluZili j ezikom koji је bio
ICI.ЖРЩ.tЕvТ} El; <Хл<Хvtооv t&v 'Еллчvооv K<XL ј3<хр
ј3арооу . . Da se posluzimo Ri80vim (Risch 1 4)
.
1 87
postoji па prelazu iz IV u III vek pre Hr., kadaje О У I I
narecje preraslo и kojnu, opstegrcki jezik komull i·,
kacij e и helenisticko doba.
Оуоm zajednickom j eziku, и cijoj se osnovi па ,
lazio prevashodno govomi aticki dij alekat, pretho(j i .
kako ga ј е ТитЬ (ир. ThumbIScherer 3 1 1 ) патао,
»velikoaticki«, kojim se govorilo izvan Atike, и egej ..
skom ostrvskom carstvu Drugog atinskog pomorskoH
saveza. Тато, па izvomo jonskom diјаlеkatskощ
podrucju, aticki je Ыо izlozen posebno snamom uti�
саји jonskog narecja: ир. Schlageter ( 1 ) (2). Опај
aticki govomi jezik iz ranij ih vremena tesko је do
kuciv sa natpisa (najdostupnij i је j os uvek и komedi
ji sa nj enim j ezickim osobenostima,
I
koje doneklc
anticipiraju kasnije kоinё -razvoje). Treba ga, naime,
ostro razlikovati od tzv. »vulgamoatickog« govora
nizih slojeva stanovnistva, cij e se posebnosti j asno
ispolj avaj u па natpisima па vazama, beleskama
па komadima gmcarij e i kletvenim tablicama. ОУ
de је pre svega znасајпо sna.znij e tltvrdivanje dij a
lektu stranih elemenata. Vulgamoaticki tekstovi su
и celini pre problematicni nego korisni jer nije uvek
lako odvojiti опо sto ј е tipiCno aticko od »vulgari
zama, koji se isto tako i drugde j avU aju, j ezickih
gresaka (i hiperkorektnih oblika) pisara stranog �o
rekla, kao i nemamog i netacnog pisanja« (Risch 5 6) .
о
1 . У = [щ , а пе [и] , buduci da se уес па najstari
jim natpisima dosledno pise КУ za razliku od 90:
к'Uл.б v D арр. 1, 3 , 3 ; �'A.LIC'UeE D арр. 1, 5, 1 ; medu-
1 88
tim, у(л)аU9б :тtLбL 9Б РЕ L D арр. 1, 4, 1 = улаu
ICОО3tLБL IC OU P U ; 90pax� па Fransoa-vazi = К6ра;
itd. ;
2. *0 > 1'1 kao u jonskom (up. IV 1 5 0 2), ali >
tzv. »а purum « posle Е, L, Р (о problematici up. pre
svega Szemerenyi): 'А8Е vша passim = 'A8Т1yacТI,
VE<i VL<i �, хоора passim, vec u naj starije doba ItE
ОЮ�, 'ЕХОЕ ICЮ� = 'EsТlICLТI� itd. ;
3 . � , Q nastalo naknadnim duzenjem, za raz1iku
od »pravih« diftonga EI, ОУ, belezi se sa Е, О, sve
do IV veka pre Hr. : tbl v D арр. 1, 2, 2 = tБЕLV; ivш
D арр. 1, 1 О, 1 6; 1, 1 1 passim = Е!vш; ТРЕ � ibid. 66 =
tp et' с;; 9б РЕ L D арр. 1, 4, 1 , metricki -- = Koup1J,
аН ne odgovara dij alektu (up. br. 6); �Б ЛЕ passim =
�ОUЛтl; gen. j edn. -б -ou itd. ; u poj ednim slucaje
=
1 89
па vazama, МЕуаКЛЕ �, 8Е!..l.Lо80кЛЕ � па komadi
та grncarije (оотрака) D арр. 1, 7, 1 .3 ; pored toga,
medutim, -КЛЕЕ � prema genitivu -КЛЕОЩ, akuzati
vu -КЛЮ, npr. ХОЕVОКЛЕЕ � D арр. 1, 5, 3 itd. ; с) *ЕО
> Q (»nepravo« ou), samo и atickom: imena sa Е>ЕО
(koj e se drugde cuva) > 80 -/Е>оu- passim, npr.
E>O Ku6L6E � = E>ou- D арр. 1, 7, 4а; IG е 950, 4;
Е>о фаVЁ � ibid. 1 1 О; gen. jedn. -Eo-osnova па
-о �/- ощ passim itd. ;
6. naknadno dиzenje prilikom uproscavanja kon
sonantskih grupa *vF, рР, лF izostaj e kao и zapad
nojonskom: и staroatickom pismu, gde znakovi Е,
О oznacavaju i � , Q (ир. br. 3), moze se, и najboljem
slucaju, potvrditi и metrickim tekstovima, koji su,
pak, ро pravilu sastavlj eni и drugoj , pesnickoj tradi-
ciji: npr. ка лщ IG е 982, 2, metriCki ..... ....., za razliku
od калоv D арр. 1, 2, 2, metricki ..... ; [tE ]v6E
-
1 90
9. ро > рр kao и zapadnojonskom (osim и
odredenim slucajevima): 'АРРLфроvос; D арр. 1, 7,
2 'Аро(фроvос;, Е> а ррюс; cesto, па vazama (ир.
=
191
se prve, mnogobrojne potvrde upotrebe 6uo sa pl ll"
ralom), potom se postepeno povlaCi, а od poslednj l:
trecine IV veka pre Нr. javlja se samo и formalnolll
tw 8ЕОО (= »Demetra i Persefona«) kao i и brojtJ
61.Ю: ир. Meisterhans/Schwyzer 1 99-203 ; и knj i
zevnosti se dual samo nesto malo dше ошzао: ир.
Keck, koji poslednje potvrde nalazi kod atickih Ье
sednika 32 1 . godine;
1 3 . gen. jedn. imenica muskog roda a-deklina
cij e па -ou (о starom nacinu belezenja sa -о v. br.
3) ро ugledu па o-osnove, buduci da se gen. mn.
ove dve k1ase podudarao (и a-deklinacij i prema br.
5а) : �Jtоu6L6б D арр. 1, 3 , 1 , МЕЛ.Е ОLб D арр. 1, 7,
4а, �ЕLVLб ibid. 4Ь; �ОРЕб IG Р 3 7 3 , 29 �OPEOU
=
itd.;
1 4. tzv. »aticka deklinacUa« па -(Е)ООС; kao и
jonskom (pre svega usled metateze kvantiteta, ир.
br. 4): јmепа sa АЕОО-, -ЛЕWС; kao АЕб оtраtос; IG 12
954, 5 , АЕб хаРЕ С; vise puta; 'АРХЕ [ Л ] � б с; IG Р
95 1 , 6 1 ; gen. 'АРКЕОLЛЕW IG 1 2 1 080 itd.;
1 5 . oblici korenskog aorista и dualu i pluralu
glagola M6W!J.L, tL8ТJ!J.L se cuvaju: аУЕ8ПЕ У D
арр. 1, 5 , 6 = aVE8EtТJV; лаРЕ60!Ј.ЕУ IG е 3 02, 30;
3 1 4, 2 ; лаРЕ600ау passim itd. ; usamlj eni oblici sa
-К-, kao лаРЕ6оока [ У ] , potvrdeni su tek od 3 8 5 .
pre Hr. ;
1 6. predlog 1;uv (X�uv), kao и mikenskom (ир.
Risch 7), do 4 1 0. pre Hr. preovladuj e nad ouv, koji
se zatim probUa; od 378. godine 1;uv ј е ograniceno
па formulu УУОО!Ј.Т)У 1;U!Ј.�аЛЛЕо8aL passim.
1 92
1 7. Mikenski
L
Т Ь и m bIS c h e r e r 3 1 4-36 1 ; Е . V i 1 b o r g, A Теп
tative Grammar of Mycenaean Greek, GбtеЬоrg 1 960; Ј.
С h а d w i с kI L. В а u m Ь а с Ь, ТЬе Мусепаеan Greek
Vocabulary, G1 4 1 , 1 963, 1 57-27 1 ; А. M o r p u r g o, My
сепаеае Graecitatis lexicon, Roma 1 963 ; М. L е ј е u п е
( 1 ), Index inverse du grec mycenien, Paris 1 964; С. Ј.
Ruij g h , Etudes sur lа grammaire et lе vocabulaire du
grec mycenien, Amsterdam 1 967; И о ffm апп/ S с h е r е r
25-28; L. В аи m Ь а с Ь ( 1 ), ТЬе Мусепаеan Greek Уоса
bulary 11, Gl 49, 1 97 1 , 1 5 1 - 1 90; Ј. Р. O l i v i e r lL. а о
-
1 94
miceneo, SMEA 1 3 , 1 97 1 , 1 23-1 3 8 ; Ј. С h а d w i с kI Ј.
Т . К i l l е п/Ј. Р . O l i v i e r , ТЬе Кnossos Tablets. Fourth
-
Iz
» Mikenskim dijalektom« grckog jezika kon
v,encionalno se naziva - u skladu sa arheoloskim
o:znacavanjem perioda »mikenske kulture« - jezik
tekstova koji su zabelezni linearnim В pismom (о
nj emu ир. gore II) па vise hiljada glinenih plocica
(odnosno njihovih fragmenata) u obliku palmovog
Шса ili stranica knjige, te па pecatima i vazama.
Takve ploCice sacuvale su se sasvim slucajno, usled
velikog pozara, i to cak ne preteZno u Mikeni, nego
najvecim delom upravo па drugim mestima. Grcki
karakter ovih tekstova prvi su dokazali Ventris i
C edvik (Ventris/Chadwick ( 1 » . 8 to se tice nala
z ista, preko 4000 glinenih plocica, vecinom frag
mentarno ocuvanih, potice iz palate u Кnosu па
1 95
Кritu; daleko preko 1 000, i to и celini »potpunijih«
tablica, nadeno је и palati и Pi1u, na jugozapadu Ре
loponeza; preko 80 nj ih otkriveno је и razlicitim
zgradama и Mikeni а, pored nekoliko iz Tirinta, vise
desetina plocica potice iz novij ih nalaza и ТеЫ
(ир. izvestaje о nalazima i nj ihova izdanja и Chad
wick, Spyropoulos ( 1 ) i (2)). Danas su merodavna
sledeca izdanja ovih plocica: za Кnos (navodi se kao
»KN«) Chadwickl Ki11enl 01ivier, za Pil (»РУ«)
BennettlOlivier i za Mikenu (»му«) Olivier ( 1 ) i
Sacconi (2). U njima su и obzir uzeta i mnogobrojna
»ponovna spajanja« (tzv. »joins«) fragmenata ranije
jedinstvenih glinenih ploCica. Oblik tablica odgo
vara i1i раlmоуоm Шси i1i »stranicama knj ige«;
tekstovi su vecinom vrl0 kratki i cesto nepo!puni,
naj du.zi dostiZu оЫm od oko 20 do 25 redova. Sto se
tice vremena nj ihovog nastanka, nalazi iz kopnenih
naselja datuju se bez izuzetka и »mikenski III В« ре
riod, negde па prelazu iz ХIII и ХII vek; za razliku
od njih, tablice iz Кnosa Ы, prema tradicionalnom
shvatanju, spadale и »kasnominojski II« period, od
nosno и drugu polovinu ХУ veka, te Ы od onih
prvih Ыlе oko dva veka starije. Medutim, оуај pro
Ыеm је danas potpuno kontroverzan (ир. Palmerl
Boardman), otkada је Palmer posumnjao и knosku
stratigrafiju i pokusao da, па osnovu ostalih, kasnije
datuje i tamosnje nalaze па linearu В. Ispisane vaze,
koje gotovo bez izuzetka spadaju и ХIII vek pre Hr.,
pronadene su и ТеЫ, Orhomenu, Kreusi, Eleusini,
Тirintu, Mikeni i па Кritu. Те tekstove оЬјауi1i su
Raison i Sacconi ( 1 ). Dok natpisi па vazama uopste
1 96
sadrze gotovo saтo imena, sadrzaj tckNtova 1 1 1 1 p,1 1
nenim tablicaтa tematski je vrlo ogral1i�cl1 1 N l tЋ' О
tipan: radi se о zabeleskaтa nalik па POp i N C I,а
potrebe arhiva i uprave, kao sto su inventari (ortl(ta
svih vrsta), knjizenja (poseda itd.) i slicno; sve и svc
ти, informacije koje пат tablice рмаји su kako
sadrzinski tako i jezicki vrlo jednostrane. Izgleda da
и to vreme pismo nije korisceno и literame svrhe и
pravom smislu.
Uobicajeni nacin navodenja mikenskih teksto
уа belezi jedan za drugim najpre nalaziste (ир. gore;
majuskulom), zatim klasu kojoj tablica pripada (ug
lavnom па osnovu oznaka za reci koje оуа sadrzi; oz
пасауа se kombinacijom majuskula-minuskula [»Аа«
itd.]) i, najzad, serijski broj : па pr. РУ Та 64 1 pred
stavlja опи сиуепи, tzv. »Plocicu od tri stope«, koja
је 1 953 . obezbedila prvi naknadni dokaz za isprav
nost Ventrisovog desifrovanja lineamog В pisma
(ир. gore 11).
Is
Mikenski se уес i hronoloski (ир. Iz) nalazi па
јеdnој drugoj ravni и odnosu па ostale dijalekte и се
lini: Ventrisovo desifrovanje lineara В i sledstveno
otkrivanje mikenskog dijalekta pomerili su pocetak
pismene potvrdenosti grckog jezika za oko pola mi
lenijuma unazad. Уес i to је dovoljan razlog sto se
mikenski пе moze neposredno porediti sa drugim di
jalektima: vremenski razmak izmedu iscezavanja
mikenskih izvora i ројауе najstarijih natpisa pisanih
alfabetom duzi је nego опај protekao otada do pro-
1 97
dora prvih uticaja kojne па lokalne dijalekte. Glavna
karakteristika ovog narecja, nj egova izrazita starina,
и skladu је sa vremenom predaje. Оnа se najj asnije
oCituje и ocuvanju poj ava dokиcivih inace jedino
istorij sko-uporednom metodom [ир. О 4, 6, 7 i
Risch ( 1 )] .
Odnos mikenskog prema kasnijim dijalektima
iz razlicitih razloga ni do danas ј08 nij e j ednoznacno
razja8nj en: treba ga, istina, izvesno odvoj iti od dor
skih i severozapadnogrckih narecja (ир. О 8) i prido
dati ga ostalim, »pred-dorskim« dij alektima, kao 8to
se moglo а limine ocekivati iz istorijskih razloga.
Tradicionalno utvrdeni dijalektol08ki kriterijumi za
klasifikaciju cesto nе dozvoljavaju nedvosmislene
konstatacije, zato 8to је, najpre, korpus ogranicenog
оЫmа, а mnogi presudni oblici nisu zabelezeni i
zato 8to, s druge strane, (suvi8e neprecizna) ortogra
fija donekle zamagljuje pojedine pojave. Kada se uz
to uzme u obzir i vremenska distanca (ир. gore) i
promene do koj ih је и meduvremenu moglo doci и
ostalim dijalektima, onda se jedino moze reci da је
mikenski najblizi arkadskom i kiparskom, odnosno
njihovim predstupnj evima ili nj ihovom zaj ednic
kom predstupnju. Podudaranja sa ovim dij alektima
. veCinom ukUucuju i jonski i aticki (ир. О 3, 8), od
nosno eolski (ир. О 2, 1 8) i samo su и malom broju
slucajeva, kao 8to su О 13, 1 9, »iskljucive izoglose«.
U svakom slucaju, mikenski nije neposredni pret
hodnik nijednog od dijalekata 1 veka, buduci da su
razlicite osobenosti svoj stvene samo nјеmи (ир. 0 2
[imenice srednjeg roda tipa *арџ.о], 8 [*thi > /si/]).
1 98
Mnogo se raspravljal0 о jezickom karakteru
mikenskog dij alekta, buduci da je upadU ivo kako su
razlike medu narecjima pojedinih nalazista izuzetno
mаlе (to је takode dalo povoda i za pokusaj »ujed
nacavanja« datovanja: ир. Iz). Sve и svemu, jezik je
и Knosu isti kao и Pi1u i Mikeni, а ono sto se razliku
је (ир. О 2 [ре-то : ре-та] , 1 о, 1 7), moze se pripisa
ti idiolektu odredenog pisara. Takvi »dubleti« [о
tome ир. pre svih Bartonek ( 1 ), Risch (2)] ne mogu
se, naime, tacno »razvrstati« па kritske, pi1ske itd.
varijante. Zbog toga svakako valja pretpostaviti da
је па celokupnom podrucju vladala jedinstvena
»j ezicka norma« [Risch (2), 1 56 : »mycenien nor
mаl«] . То znaci da mikenski nije nekakav »mesoviti
dijalekat«, vec zajednicki jezik administracije, »ko
ji se zasnivao па jednom odredenom dij alektu i и
svim centrima mikenske kulture Ыо pri1icno је
dinstveno upotrebljavan« (Hoffinann/Scherer 27).
Imајисј to и vidu, lako је razumeti zasto је dijalekat
nestao sa gasenj em mikenske kulture i nije ostavio
neposrednog naslednika. Poznavanje pisma upotre
bljavanog jedino и administrativne svrhe izgubil0
se onda kada је propala suverenost poj edinih »mј
kenskih« centara, а sa nj ima i nj ihove drzavne
uprave.
о
1 . *а se cuva: da-тоЉd Ј!Щ = 6fi' J! ot;, та
-tеlЈ!d tЕ р = Ј!* ТЈР, do-е-гаЉОЕлd = 60VЛТЈ (ир. br.
4) passim;
1 99
2. *71'} , 1Ј > О (retko а) i *!" > op/po (delom .il )�
uvek Ir/ prema Hojbeku [Heubeck (3)] i dr.) kao \1
arkadskom, kiparskom i eolskim narecj ima: de-ko<
-tоЉЕКОtoС; РУ Сп 600, 2 6Екатос; »DecimU1l«,
=
passim;
4. kontrakcija vokala kao posledica hijata о о!;
uvek) se пе j avlja: do-е-rо/БОЕАОС;, do-е-rа/БОЕАБ.
(ир. br. 1 ) = 60V AOC;, БОUАТ), e-е-siIЕЕvаL Etat, =
200
'''ОУ Ёл.а.LOV, di-wе/дLFЕL (ир. br. 1 0) dat. јеиl1.
= =
�о'Uк6л.or:; itd. ;
8. tL > OL kao и arkadskom, kiparskom, jonskom,
atickom i lezbljanskom: liспј nastavci з . lica jedn. i
з . liса mп., kao pa-si/фd ОL ру Ер 704, 5 фТ]ОL, =
Kuv8LOr:; itd. ;
9. gen. jedn. o-osnova па -о-јо/-оLO kao (и ери
ј) delimicno и tesalskom: te-o-jo/ 8юLO 8ЕО" pas =
ku-ru-so-jo/XP'UOOLO XPuoo'U ру Ае з оз , 2;
=
20 1
passim. Pored toga, и Pi1u i Mikeni samo и poj edi
пјт slucajevima, pre svega kod sigmatskih osnova,
па -i/-L: e-u-mе-dе-i/ЕuЈА.Е ЬЕ·С = EUJA.�bEL РУ F r
1 1 84, 2; we-tе-i-wе-tе-ilFпЕ"С FEtE"C *EtEL EtEL РУ
=
202
1 7. * lCtoLvd »parcela ili sl.« kao и govoru Ro
(Ја: ko-to-na (ру), ko-to-i-na (KN) i srodne reCi pas
sina;
1 8. predlozi : а-рuљ.лu kao и arkadskom, ki
parskom i eolskim narecjima; ku-sul suv kao и atic
kom i ЛЕба (pored toga i !1Eta) kao и eolskim
dij alektima: pe-tj q. wa-tul ЛЕба Faotu !1п<l aotu
=
КN y 1 1 4.Ь;
1 9. рrеdl0gро-silлооt KN passim odgovara ar
kadsko-kiparskom ЛЩ;;
20. и pogledu nekih vamih osobina mikenski se
ne moze tacno svrstati zbog svog nepreciznog
naCina pisanja: tako, npr., mora ostati otvoreno (Ьа8
kao i и kiparskom : uр. IV 1 3 О 22) kako se и mi
kenskom realizova1a prvobitna grupa * ns: e-ko-si (uр.
br. 8) ЕХОУOL, E xo o t ili EXOOt, ak. mn. si-a2-ro ру
=
203
v
GRUPISANJE DIJALEКATA
1 . Glavne skupine
Е. R i s с Ь, Il problema dell' unita linguistica greca,
Le »Protolingue«. Atti deI IV Convegno intemazionale di
Iinguisti, Milano 1 965, 9 1 - 1 09; Ј. В. Н а i п s w о r t h,
Greek Views of Greek Dialectology, TPS 1 967, 62-76;
B ar t o n e k
204
upotrebu. Medutim, u isto vreme se j onski i (stariji)
aticki (pre poj ave kojne) ponovo izjednacavaju (ро-
8tO su se Jonj ani u Ма1и Aziju doselili iz Atike), а u
skladu sa tim, iz sistemskih razloga, i dorski i eolski,
koj i Ы se kod razlicitih plemena Ыli vise ili manj e
izmesali (Strabon ovde ima u vidu ono 8tO nikako ne
sme biti zaboravljeno, etnograf�u Grcke). Da su рој
movi j onski, dorski itd. apstrakcij e i da ove glavne
dijalekatske grupe ukljucuju mnogo veci broj роје
dinacnih narecj a anticke stvamosti, mora se zaklju
Citi iz dugog niza svedocanstava. Neka ovde kao
primer bude pomenuto samo ono Herodotovo о ceti
ri podgrupe j onskog dijalekta (ир. IV 1 5 Is). Stalno
rastuca masa epigrafskih izvora omogucava nam da
nas da sve jasnij e raspoznajemo veci broj dijalekata,
odnosno poddij alekata, i modernoj grckoj dij a
lektologiji time postavUa zadatak da razvrsta ovo
mn08tvo lokalnih narecja u skladu sa njihovim uza
jamnim vezama i tacno rasvetli njihov odnos prema
»osvestanoj« podeli naj onski, dorski i eolski. 1 Hejn
svort ј е, naime, krajnje ostro zahtevao da onaj ko sa
gledava temeljne zablude i slabosti anticke grcke
dijalektologij e, mora takode uvideti da ovi tradicio
nalni pojmovi »nemaju vrednost temeljnih pretpo
stavki, osim ak:o se mogu restituisati па lingvistickoj
osnovi« (Hainsworth 76, ир. Risch 95d.).
Da ЫЬ, kao sto se ovim traZi1o, iz osnova omogu
cio »novi pocetak«, ја sam u svom »Uvodu« krenuo
od opisa poj edinacnih narecja, dakle od potvrdene
dijalekatske raznovrsnosti, а ne od nekog odredenog
sistema podele u koj i su pojedini dij alekti morali
205
unapred biti иklopljeni. Medutim, i ovde su prilikom
prakticnog izvodenja postavlj ene granice, buduci da
se svako i najmanj e raspoznatljivo lokalno narecj e
nije moglo posebno razmatrati, а d a s e time u potpu
nosti ne »razrusi« иkиpno izlaganje. Pokиsao sam da
u tome nadem neki srednji put i zato sam, pred ТumЬ
-КikеrsоvоmlТumb-S еrеrоvоm klasi:fikacijom па
devet glavnih sa иkиpno 26 pododeUaka, odnosno
Behtelovom па 29 zasebnih poglavU a, prednost dao
podeli па »samo« 1 7 ravnopravnih celina. Уес pri ta
kvoj podeli neki ocito medusobno povezani dij alekti
morali su biti objedinjeni, kao u slucaju j onskog ili
severozapadnogrckog, onih narecj a izmedu Epira,
Lokride i Fokide, koj a se nizom osobenosti j asno
izdvajaju od svih drugih dij alekata (ир. lУ 1 Is), ра i
od dorskih - сјте se neadekvatnim pokazuj e ranij e
shvatanje koje dijalekte grckog severozapada ubraja
u dorske.
206
starijim, ali уе6 grckim lokalnim stanovnistvom. Ро
ugledu па Bartonj eka, mnostvo tamosnjih dijalekata
ovde ј е okupljeno u pet grupa: saronsku, zapadnoar
golidsku, ostrvsko-dorsku, kritsku i lakonsko-me
sensku (ир. IV 2-6). Sva оуа narecja zajedno imaju
prvenstveno slede6e karakteristike, mada se па njih
ne ogranicavaju: 1 . *а ostaje nepromenjeno kao <Х ,
koje se inace najduze odrzal0 u borbi protiv nadiru6e
kojne; 2 . F se сиуа passim, delom i do 11 veka pre
Hr. ; 3 . Ер > ар (ир. IV 2 0 1 , IV 6 0 1 ); 4. tL se сиуа
nepromenjeno passim - narocito br. 1 , 2 i 4 daju
dorskom vrl0 arhaicno obelezje; 5. nom. mn. clana
tO L OL passim (ир., medutim, IV 5 0 1 4 ) ; 6 . licni
=
207
narecj a obuhvacena nazivom severozapadnogrcki,
dorskim dij alektima priblizava se i elidski sa izve
snim posebnim razvojima (*ё > [re] = А: ир. ЈУ 8 О
2) kao i samo u obrisima raspoznatljivi ahaj ski. Ви
duci da imaju vise zajednickih osobina nego poj edi
nacnih razlika, svi ovi dij alekti tesnj e su povezani u
jednu veliku grupu, koja se, saglasno svom preisto
rij skom polozaju, oznacava kao zapadnogrcka.
w. Р о r z i g, Sprachgeographische Untersuchungen
zu den altgriechischen Dialekten, IF 6 1 , 1 954, 1 47-1 69
(и sklopu toga 1 49- 1 5 5 : 1 . Тhessalisch und Кleinasia
tisch-.A olisch); Т h u m b/S с h е r е r 1 -5 ; G. R е s t е I 1 i,
La posizione dell' eolico dell' Asia Minore (lesbico) е del
tessalico rispetto all 'antico еоНсо, Аеvum 37, 1 963,
3 83-3 89; Р. W а t h е 1 е t, Les traits eoliens dans la langue
de l ' ерорее grecque, Roma 1 970.
208
katsku grupu (slika se donekle usloZnjava kada im
se dodaju i eolizmi epskogjezika [ир. pre svega Wa
thelet]). Njihove zajednicke odlike su: 1 . о umesto а
pre svega па mestu nekada1lnjih ie. »slogotvomih«
nazala/likvida, ali i и drugim slucajevima (а > о
ispred nazala): passim; 2. labiovelari ispred *е> la
bijali passim (ир. IV 9 О 7, IY 1 0 О 8, IY 1 1 0 6); 3 .
»eolski« dat. mn. п а -ЕаШ и III deklinaciji passim; 4.
particip perfekta aktiva па -ovt- passim (ир. IY 9 О
1 7, IY 1 0 0 1 9, IV 1 1 О 1 4); 5 . patronimski pridev
па -LO- umesto genitiva ocevog imena passim. Pojave
и lezbljanskom dijalektu delom imaju ekvivalent i sa
то и beotskom ili samo и tesalskom (razvoj grupe
nazal/likvida + *slj > geminate и lezbljanskom i te
salskom za razliku od »zapadnogrckog« naknadnog
duzenja и beotskom; gradivni pridevi и lezbljanskom
i tesalskom па -LO� umesto па -EO�) ili, cak, ni и jed
nom od ovih dijalekata. U ove slucaj eve, kada se lez
bljanski razlikиje kako od beotskog tako i od tesalskog
(ир. pre svega Porzig 1 49-1 5 5), spada pre svega lez
bljansko at spram beotskog i tesalskog tt: da 1i se ov
de radi о zapadnogrckom uticaju па beotski i tesalski
i, prema tome, »pra-eolskom« at ili је pre и pitanju
jonski uticaj па lezbljanski, 1Ito »pra-eolskim« cini
tt? Kada se ima и vidu znacaj upravo ovog 1Iiboleta4
210
kope zavrsnog vokala kod predloga (uр. IV 1 5 О 1 7).
Tradicionalnu deobu ove grupe, koja etnicki tennin
»jonski« suprotstavlja geografskom »aticki«, Bar
tonj ekje nedavno podvrgao kritici: оп narecju ЕuЬе
је priznaje poseban prelazni polozaj izmedu atickog
i (ostatka) jonskog i tako до izvesne mere odustaje
од izolovane pozicije atickog unutar cele grupe.
w. р о r z i g, Sprachgeographische Uotersuchungeo
zu део altgriechischeo Dialekteo, IF 6 1 , 1 954, 1 47-1 69
(и sk10pu toga 1 5 6-1 64: 2. Arkadisch-Kyprisch und 10-
oisch-Attisch); А. S t е i о е r, Studi sull' arcadico-ciprio,
RIL 88, 1 955, 325-359; Т h и m bIS с h е r е r 1 1 0д.; А.
М о r р и r g о D а v i е s, Тhe Treatmeot of *!" and *Ј io
Mycenaean and Arcado-Cyprian, Atti е Memorie del 1 о
Congresso Internazionale di Micenologia. 11. Roma 1 968,
79 1 -8 1 4; А. М o r e s с h i п i Q u а t t о r d i о, Coosidera
ziooi sиll'arcadico-cipriota, SSL 1 0, 1 970, 1 3 8-1 64.
21 1
-о > -'U passim, npr. u predlogu ал'U i glagolskom
nastavkи -t'U (ир. IV 1 2 О 4, IV 1 3 0 6); 4. asibilaci
ја labiovelara ispred palatalnih vokala (ир. IV 1 2 О
7, IV 1 3 О 8); 5 . јтепјсе па -EU<; > -1]<;/-Е <; (ир. IV
1 2 О 1 4, IV 1 3 О 1 5); 6. pokazna zamenica OY'U; 7.
liспј nastavak 3 . lica jedn. medij a -tOL (ир. IV 12 О
1 6, IV 1 3 0 1 7); 8. predlozi ауа > ОУ, ло<; = лр6<;
passim; 9. veznik ка<; = KCJ.L. Оуој (izvomo ре
loponeskoj) grupi upadljivo је blizak i mikenski di
jalekat, сјје prikljucivanje ostalim narecjima (ир. u
pojedinostima u poglavlju V 2) stvara poteskoce
preteZno уес iz hronoloskih razloga. Medutim, nije
izvesno u kolikoj se meri јо!; u II yekи pre Hr. Ыо
razvio samostalni arkadsko-kiparski. Prema пајпо
ујјјт istraZivanj ima, pre svih Porciha, оуа grupa i
j onsko-aticka u to vreme su ј о!; uvek cinile j edin
stveno ()}istocnogrcko«) dijalekatsko podrucje.
212
jalektima, baS kao ni mikenski (ир. gore ЈУ 1 7), koj i
ј е zbog svoje bitno уесе starine v r e m e n s k i izolo
van, te zbog toga и izvesnom smislu »neuporediv«.
Iz ovoga se jasno vidi da su bliskije povezani di
jalekti prostomo cesto vrlo udalj eni (kada Ы susedni
dij alekti uvek bili i medusobno naj srodniji, onda Ы
skoro svaka diskusija postala izlisna) i da se уаlја ra
spitivati za razloge »rascepkanosti« srodnih i prvo
bitno manje ili vise jedinstvenih dija1ekata (ekstremni
slucaj : arkadski/kiparski). Pritom anticka, delom lе
gendama predanj a о istorij i plemena (о seobama,
osnivanju kolonija itd.), odnosno njihovo istorij sko
jezgro, ponekad daju prve smemice za moguce od
govore.
213
gen zu den altgriechischen Dialekten, IF 6 1 , 1 954,
1 47-1 69; С. D. В u с k (2 ) , Тhe Greek Dialects, Chicago
1 95 5 ; Е. R i s с h ( 2 ) , Die Gliederung der griechischen
Dialekte in neuer Sicht, МН 1 2 , 1 95 5 , 6 1 -76; Ј. C h a d
wi c k ( 1 ) , Тhe Greek Dialects and Greek Prehistory, GR
3, 1 956, 38-50; А. Т о v а r (2 ) , Nochmals Ionier und
Achaeer im Lichte der Linear-B-Tafeln, MNHMH�
XAPIN. Gedenkschrift Paul Кretschmer. 11, Wien 1 957,
1 8 8-1 93 ; Ј. С h а d w i с k ( 2 ) , Тhe Prehistory of the
Greek Language, Cambridge 1 963 (Тhe Cambridge An
cient Нistory. Revised edition, 11: XXXIX); R. С о l е
man, Тhe Dialect Geography of Ancient Greece, TPS
1 963, 5 8-1 26; L. R. Р а 1 m е r, ТЬе Language ofHomer,
А Companion to Homer, London 1 963, 75-1 78 (u sklopu
toga 84-94: 11. ТЬе Greek Dialects); Е. R i s с h (3), 11
problema dell'uniti linguistica greca, Le »Protolingue«.
Atti del IV Convegno intemazionale di linguisti, Milano
1 965, 9 1 - 1 09; R. С а 1 а Ь r е s е, Gli studi di dialettologia
greca, AeR N. S. 1 1 , 1 966, 49-59; w. С. С o w g i 1 l, An
cient Greek Dialectology in the Light ofMycenaean, An
cient Indo-European Dialects, BerkeleylLos Angeles 1 966,
77-95 ; А. В а r t о п е k ( 1 ), Greek Dialectology after the
Decipherment of Linear В, Studia Мусепаеа. Procee
dings of the Мусепаеan Symposium Вmо April 1 966,
Вmо 1 968, 3 7-5 1 , Appendix: 1 55-2 1 0; А. L 6 p e z E i r e
( 1 ), Panorama actual d e l а dialectologia griega, ЕСщs
54, 1 968, 287-305; Ј. С h а d w i с k ( 3 ) , Greek and
Pre-Greek, ТPS 1 969, 80-98; Е. G r u m а с Ь, Тhe Со
ming of the Greeks, Manchester 1 969 (najpre u: Bulletin
of the ЈоЬп Rylands Library 5 1 , 1 968/ 1 969 ) ; H o ff
m an n / S c h e r e r 29-34; R. L a z z е r о п i, Correnti lin
guistiche пеl greco preletterario, SSL 9, 1 969, 1 1 1-1 3 8 ;
W. Р . W У а t t , Jr., ТЬе Prehistory of the Greek Dialects,
ТАРА 1 0 1 , 1 970, 557-632; А. В а r t о п е k (2 ), Greek
214
Dialects in the second Millennium В. с., Eirene 9, 1 97 1 ,
49-67; А . L 6 р е z Е i r е (2), Las migraciones griegas а lа
luz de lа dialectologia, Zephyrus 2 1 -22, 1 97 1 , 289-298;
В а r t о п е k 5-48 i passim; М. L е ј е u п е, Phonetique
historique du mycenien et du grec ancien, Paris 1 972 (ир.
A. H e u b e c k, Кratylos 1 7, 1 972, 1 57-1 63); A. L 6 p e z
Е i r е (3), Los Jonios у е l 16nico-Atico, Zephyrus 23-24,
1 972-73, 1 97-207; А. Н [е u Ь е с k] , Sprache. 1: Griech.
Sprache, Der Кleine Раиlу 5, 1 974, stupci 323-327
215
Vec i samo postoj anj e tog mikenskog dij alek
ta, koji ј е па pocetku pismene predaje ostalih па
recj a Ыо vec odavno iscezao, unosi и ovu diskиsiju
istorij sko-dij ahronij sku komponentu. Zbog toga
se prosto патесе jedna preistorij sko-dij ahronij ska
analiza istorij ski potvrdenih Cinj enica, koj a ih vidi
kao rezиltat povesnog razvoja i donekle, naravno,
kao posledicu istorije poj edinih grckih рlетепа.
Prema tome, pred пата nij e izbor: podeliti grcke
dij alekate sa tacke gledista lingvisticke geografije
ili etnicke istorije; mora se pokusati i j edno i drugo.
Lingvisticka klasifikacij a istorij ski potvrdenih di
j alekata neophodan је preduslov za etnoistorU ski
pristup, koj i (anticka) povesna, arheoloska i dr.
svedocanstva treba da uskladi sa j ezickim Cinj eni
сата.
Vec је Коliс odlucno istupao protiv » rodoslov
пе« podele grckih dij alekata, а zatim su narocito
TumblКikers (ThumblКieckers 5 1 -53) i Kolman
(pre svega 1 2 5 : karta) posredstvom dij alekatskih
obeleZja razlicitog » domasaja« jasno predocili sna
zniju uzajamnu » prepletenost« poj edinih narecja,
koj a иј еdnо onemogucava » strogo rasclanjепј е dija
lekata и vidu rodoslovnog st�bla« (ThumblКieckers
52). Ne treba, stoga, da cudi ako se shematski prika
zi podele dijalekata kod razl�Citih istrazivaca пе ро
dudaraju ni za istorij sko doba (koliko li је tek cesce
to slucaj kada se radi о preistorijskom periodu!).
Vec se и ThumblКieckers 54 iznosi zamerka da је
kod procene odabranih dij aIekatskih obelezj a od
strane istrazivaca primetan » j edan subjektivni то-
216
menat«. Razume se da svaka »podudarnost« izmedu
dva dijalekta, kartografski receno: svaka »izoglosa«
пе znaci nuZno i svedocanstvo, odnosno potvrdu пјј
hovog zajednistva i/Ш prostomog susedstva u isto
rijsko Ш preistorijsko doba. Iz iskustva znamo da
samo zaj ednicke isk1jucive »novine« nesto znace,
аН пе i zajednicko ocuvanj e neke poj ave, neki »ar
haizam« (о metodologiji ир. pre svih Adrados, koji
је kao trecu vrstu izoglosa uveo »elecci6n«, izbor
izmedu razlicitih, prvobitno ravnopravnih moguc
nosti). Isto tako, mora postojati mogucnost da se is
k1juce sekundarne pozajmlj enice kao i slucajne ро
dudamosti (tu vec presudno moze biti postojanje
mnostva, tj . »snopa« izoglosa). Kod grckih dij aleka
ta, s obzirom па specificnu situaciju njihove predaje,
odlucujucu ulogu ima i vreme nastanka odredene
pojave koja se uzima kao kriterijum za podelu narec
ј а: znatan broj takvih osobenih medudija1ekatskih
razlika nastao ј е tek u posle-mikensko doba, kako
sada j asno predocava narocito Lezen (Lej eune) u
prvom prikazu grcke istorij ske fonologije koji dos
ledno ukljucuj e i mikenski (npr. labiovelari se u
mikenskom j os uvek cuvajt1 kao takvi: ир. IУ 1 7 О
7). Navedeni kriterijumi, doduse, u velikoj meri ро
таШ u razvrstavanju (istorijskih) dijalekata prvog
milenijuma pre Hr., аН nikako пе dolaze u obzir kao
distinktivne crte za drugi mi1enijum [ир. pre svega
Risch (2)] . S to se tice tog perioda, postoj i samo
таli broj upotrebljivih parametara za k1asifikaciju
dijalekata, pre svih to је ocuvanj e (и dorsko-seve
rozapadnogrckom, beotskom, tesalskom), odnosno
217
asibilacija (> OL) grupe tL (и j onsko-atickom, ar
kadsko-kiparskom, lezbljanskom) : ир. gore V 1 i
nize !
Ovakva situacija u vezi је sa oskudnom pisa
пот predajom П milenijuma, koj a је povrh toga
ostecena nepreciznim i па presudnim mestima cesto
netacnim паСјпот belezenja u linearu В (ир. IV 1 7
О 20). Опа nas upoznaj e jedino, i samo fragmen
tarno, sa tzv. mikenskim dijalektom. Sve to nas је
dovelo u nezavidan polozaj da о podeli dij alekata
grckog govornog podrucja u 11 milenijumu mozemo
dobiti samo vrlo nepotpunu sliku, а da па pitanj e о
obrazovanju pojedinacnih dijalekata istorij skog vre
тепа пе mozemo ponuditi vise od pukih nagadanj a i
pretpostavki. Ipak, otkrivanje mikenskog - dijalekta
koji se odlikuje znatnom jednobraznoscu па svim
nalazistima, svakako usled obrazovanja prostranih
teritor� a pod centralnom vlascu - stvorilo ј е ovde
prvi cvrst oslonac па kojem treba dalje graditi. Pri
tom se potvrdilo опо za sta ran�e nij e bilo dostupnih
dokaza, da opsta podela grckih dijalekata u 11 mile
nijumu pre Hr. znatno odstupa od опе docnije.
Istorijsku pozadinu za оуај dalekosezni preo
brafaj sveta grckih dijalekata i plemena, koji se de
sio izmedu mikenske i arhaj ske grcke epohe, cini
takozvana »Dorska seoba« u XIIIXI veku (dijalekto
log�a i plemenska istorij a tesno su povezane, sto se
jasno ocituj e па primeru arkadskog i kiparskog [ир.
IV 1 3 Is, V 1 ] ili zasebnih clanova eolske dija
lekatske grupe, koji su se docnije j edan od drugog
znatno udalj ili). Radi se о prodoru Doraca (i njima
218
srodnih plemena) sa severo(zapadnog) Balkana u
centralnu Grcku i па Peloponez te, kao posledici
toga, о seobama па istok Eolaca, Јопаса i Kiprana,
dakle gotovo svih »preddorskih plemena«, па egejska
ostrva (kao i Кipar) i preko mora u Malu Aziju, sto је
Grcima otvorilo поуј prostor za nastanjivanje. 06-
gledno је da је tek u оуоm prelomnom periodu ta
kozvanih »mracnih vekova«, tokom kojeg vise пјје
dolazilo do vecih politickih povezivanj a, kako паје
zickom tako i па drzavno-politickom polju (»parti
kularizam« је u оЬа slucaja geografski uslovyen)
nastalo sarenilo grcke dijalekatske karte kojim se
опа i docnije odlikuje.
U nastavku ovog izlaganja Ысе predstavljeni
razliciti »modeli« podele dijalekata onog ranog do
Ьа (11 milenijum pre Hr.), koje је nauka do sada
razmatrala, i to sto је moguce saZetije (ј bez prateceg
obrazlozenj a) [za istorijat proucavanja ир. gore 111 1 ,
zatim Calabrese, Cowgill] . Prethodno се, kao izuze
tak, posebno biti navedene jedino podudarnosti iz
medu eolske i arkadsko-kiparske grupe narecja. Опе
su toliko upadljive, da su morale ропоуо opravdati
stav о уесеm stepenu jedinstva, koje је dobilo naziv
(Hoffmann I-II) »ahejski« (prema homerskoj zajed
nickoj oznaci 'АхшоС za sve Grke koji su se ЬопН
pod Trojom) - пе treba ga pomesati sa ahajskim па
recjem oblasti АЬаје (ир. IV 7) - ili, neutralnije,
»centralnogrcki« : *!" > ор, predlog ava. > ov itd.
Znacajna razlika izmedu оуе dve grupe tice se raz
уоја t L koj e se u arkadskom (ир. IV 1 2 О 8 ) i kipar
skom (ир. IV 1 3 0 9) asibilovalo (> OL), dok u okvi-
219
ru eolske grпре zapadni dij alekti beotski i tesalski sa
ocuvanim tL odstupaju od lezblj anskog sa aL (ир.
gore V 1 ), pri сети novij a, dijalekatsko-geografski
usmerena istrazivanj a [Porzig, Risch (2) itd.] tL
smatraju autentiCno eolskim: time Ы, medutim, Ыlа
posvedocena nemogucnost prvobitnog j edinstva
eolskih dijalekata i arkadsko-kiparskog (па kojem
npr. insistirajos i Palmer). Као sto se и slucaju sibo
leta aL/tL arkadsko-kiparski priblizava j onsko-atic
kom (gde је takode tL > aL), to је slucaj i sa nekim
drugim osobinama (ир. iscrpno Соlетan 69-80).
Medutim, ni tu пе nedostaje razlika; ир. pre svega
L6pez Eire (3), koji и istorij i j onsko-atickog raz
likиje dve еtзре, prvu и koj oj је ovaj tesno povezan
sa mikenskim i arkadsko-kiparskim - sve osobe
nosti jonsko-atickog odreduju se za vreme posle
1 200. pre Hr. - i drugu, kada је оп и kontaktu sa
dorskim. Imajuci ovo и vidu, cini se neopravdanim
svoditi па manj i broj tri istorij ske grup e : eolsku,
arkadsko-kiparsku i j onsko-atickи (koj e se tradi
cionalno protivstavljaju dorsko-severozapadnogrc
koj = zapadnogrckoj grupi kao istocnogrcka). Dok
zapadnogrcki, kao sto ј е iz istorijskih razloga i осе
kivano, ima prilicno izolovan polozaj , а pamfilski se
»пе иklapa и ovu podelu« (HoffmannlScherer 3 3),
izmedu preostale tri grпре i mikenskog dijalekta
(koji pripada drugoj vremenskoj ravni) moze se, da
kle, ustanoviti niz poprecnih veza, koje su prema
ponudenom tumacenju i proceni znасаја svake od
njih пиZnо davale povoda za skoro sva zamisliva
grupisanja.
220
U teZnj i da »objedine etnografska i (dij alekat
sko-)geografska stanovista« i ostavljajuci ро strani
pamfilski kao »mesavinu zapadno- i centralnogrc
kih dij alekata«, ТumЬ i Kikers (ThumblК.ieckers
67-68, и originalu razmaknutim slogom) su smatra
Н, а и tome su ih sledili i docniji autori, da ј е prvo
Ыtnо grupisanje grckih narecj a bilo ovakvo (тој
shematski prikaz):
Dorski
Ahajski Eolski (u centralnoj
E1idski Grekoj)
Severozapadnogreki
Arkadsko-kiparski
Jonsko-aticki
(па Peloponezu)
Zapadnogreki Istoenogreki
Severozapadnogrcki Jonsko-aticki
LezbIjanski
esalski
Dorski Ве tski
Arkadsko-kiparski
Р filski
22 1
Zapadni Grci Eolci Istocni Grci
Severozapadnogrcki Jonsko-aticki
Eolski
Dorski }UПkadskо-kiрarski
222
(svakako опај u Pelazgiotidi: ир . IY 1 О Is) clIva
»praeolsko« stanje, Cija se slika, prirodno, time bitno
mепја. Istovremeno, takve izoglose koj e lezbljanski
odvaj aju od tesalskog, а ukljucuju arkadsko-kiparski,
jasno ukazuju па to da se ova grupa nalazi blize јоп
sko-atickom nego eolskom. Na osnovu toga Porcih i
Ris su doSli do zakljucka da su arkadsko-kiparski i
j onsko-aticki razliciti razvoj i jednog jedinstvenog
dij alekta, koj i Porcih naziva istocno-, а Ris juzno
grckim. Iz toga, za Risa, proizlazi sledeca slika (ovde
shematizovana) :
Severnogrcki
Dorsko-severozapadnogrcki Eolski
(tacan medusobni odnos? ovde svakako spada i pamfilski)
Juinogrcki
lonsko-arkadsko-kiparsko-mikenski
(tek se u poslemikensko doba nezavisno razvijaju; aticki se tek
tada odvoj io od j onskog).
223
sko-jonsko-atickoj povezanosti i tesalsko-lezbljan
skoj suprotnosti. on pokusava da za grcke dijalekte
utvrdi »koeficijente medusobnih odnosa« i prema
tome proceni njihove uzajamne veze; а one, ро Коl
manu, u istorij skom periodu izgledaju ovako (ovde
рој ednostavlj eno):
Zapadnogrcki
EoIski
(Dorsko-severozapadnogreki)
»Ahejski«
Jonski
(l\rkadsko-kiparski)
224
па, pomocu koj ih Ы se moglo skicirati dijalekto
losko »серanј е« grckog sveta (563). Ј оп је dosao do
dvojne podele (ovde shematizovane):
Severnogrcki (konzervativan)
(njegova dalја podela nije dijaIekatska, nego sociolekatska:
»severnogreki vise i nife klase«)
Juinogrcki (inovativan)
Jonsko-aticki, arkadsko-kiparski
Severozapadna grupa:
Preci
Dorsko-severozapadnogrckog
»(ј eolskog?)«
Jugoistoena grupa:
Preci
Jonskog,
Arkadsko-kiparskog;
zatim mikenski
226
ostaj e otvoreno pitanje (da li se desilo oko 1 900. pre
Hr. i1i, pak, oko 1 600. pre Hr.?); Grumah (Grumach)
је pokusao da роmосu sinteze arheoloskih i lingvi
stickih podataka kao i mitolosko-istorij skih preda
пја potvrdi za Grke kasnije vreme doseljavanja, oko
1 200. godine pre Hr. То, medutim, protivreCi grc
kom karakteru tekstova па linearu В (koji ј е оп od
pocetka osporavao, kao najpoznatiji protivnik Уеп
trisovog пасјпа desifrovanja). Podrobnija analiza
ovih pitanja i raspetUavanje klupka sa tim povezanih
problema (kao sto su vreme i pravac doseljavanja,
karakter mikenske kulture, »objedinjenje« lingvi
stickih i arheoloskih svedocanstava itd.) пе moze,
ipak, biti сјlј ovog »Uvoda«.
227
INDICES
1 . Licna јmеnа
Ahilej 1 42 Epiharm 70
Aleksandar 1 49, 1 5 1 Epikteta 82
Alkej 27, 1 4 1 , 1 43-1 45 Euklid 35, 1 83, 1 87
Alkman 85, 1 0 1 Ewnel 70
Antisten 30
Apolonije Diskol 3 1 Filip V 1 34
Arhiloh 1 73, 1 78 Filita 3 1
Aristofan 28, 70, 73, 1 0 1 , 1 06, Filoksen 3 1
1 23, 1 26, 1 28, 1 85 Frahijarid 76
Atenej 83, 1 49 Glauk 1 72, 1 77
Gorgija 1 85
Balbila 29, 1 4 1 , 1 44 Grigorije Korintski 3 1 , 78
Damokrat 1 1 4 Hadrijan 1 4 1
Damonon 99 Harmodije 1 49
Demosten 1 85 Heraklit 1 78
Diodor 84 Herodot 30, 84, 1 1 0, 133,
Dion 1 1 6 1 59, 1 70, 1 73, 1 74,
Dionisije ЈатЬ 3 1 1 75, 1 80, 205
Dionisije Tracanin 32 Heronda 1 73
229
Hesihije 32, 86, 93, 1 02, Pausanija 24, 1 00, 1 03, 1 1 7,
1 05, 1 07, 1 08, 1 1 8, 1 53 , 1 59
1 59, 1 67 Pindar 8, 1 22
Hesiod 122, 1 73 Platon 30, 1 38, 1 79, 1 85
Нiроnakt 1 73 Plutarh 1 1 4
Homer 8, 30, 32, 1 73, 1 74 Praksila 70
Sabina 1 4 1
-, Ilijada 1 73, 1 74 Sapfo 8 , 27, 1 4 1 , 1 43-146
-, Odiseja 93, 94, 1 73 Simonid 24
Isil 70 Sofron 70
Solon 1 85
Soter 1 32, 135
Jovan Filopon 3 1
Strabon 44, 47, 81, 1 1 0,
1 1 5, 1 53, 1 59, 1 86, 204,
Кadis 56 205, 2 1 0
Korina 27, 1 22, 1 26-1 29 Svetonije 85
��) Кsenofont I 85, 1 86
Кsutija 1 53 Teognid 70, 83
Teokrit l 4 1 , 1 44, 1 46
Tersip 141
Nikandra 1 72
Timokreont 83
Trifon 3 1 , 144
Onasil 1 5 8 Tukidid 23, 6 1 , 7 1 , 72, 84,
Orest 1 42 1 02, 1 23, 1 33, 1 42, 1 85
230
2 . Imеnа mesta
Abld 1 5 8 Didima 1 7 1
АЬаја 1 09, 1 1 2, 2 1 9 Dima 1 1 1
'AXaLWV aKt� 1 59 Dodona 58, 1 32
Akamanija 55, 57 Dorida 55
AJcragant 82, 84, 87 Drer 92, 94
Akraifija 1 22 Drimaja 56
Лks 95
Aleksandrija 3 1 , 32 Eanteja 56
Amat 1 60 Efes 1 72, 1 75
Amorg 1 7 1 , 1 75, 1 77 Еginа 68, 69, 7 1
Anafа 8 1 Egostena 7 1 , 72, 74
Andaniја 1 0 1 Eleusina 1 96
Andar 1 80 Eleuterna 95
Arg 7 1 , 75, 76 Elida 1 1 4, 1 1 6
Argolida 75, 76, 84 Enija 55, 57
Arkada 92 Epidaur 68, 69, 71, 72, 73,
Ama 1 23 76, 84
As 1 40 Epir 55, 57, 62, 1 24, 206
Askra 1 22 Eres 1 40, 141
Aspend 1 66, 1 67 Eretrija 171, 1 72, 1 75, 1 78,
Astipaleja 8 1 , 88 1 79
Atina/Atika 1 7, 1 8, 35, 36, Eritra 1 42, 1 7 1 , 1 72, 1 74,
76, 1 25, 1 7 1 , 1 75, 1 76, 1 75, 1 78, 1 84
1 83, 1 85-1 88, 205 Eta 56
Atrak 1 32, 1 37, 1 3 8 Etolija 55, 57, 6 1 , 1 1 5
Bizant 70 Eubeja 36, 1 7 1 , 1 74, 1 75,
BOLOV opor; 1 24 1 79, 2 1 1
But 6 l Euemon 149
23 1
Fera 1 32, 1 34 Kamak 1 58
Fest 93, 96 Кarpat 8 1 , 84, 89
Figalija 1 0 1 , 1 49 Каtanа 1 72
Flijunt 69 Kefalenija 1 09-1 1 2
Fokeja 1 42, 1 74, 1 75 Кеј 1 7 1 , 1 72, 1 75, 1 77
Fokida 55, 58-60, 206 Кijerij 1 32, 1 34
Folegandar 8 1 Кima (Eolida) 1 40
Ftiotida I 3 1-133, 1 3 8 Кima (Ital�a) 1 7 1 , 1 72
Кiрзr 1 9, 38, 39, 1 57, 1 59,
Gela 82, 84, 89
1 60, 2 1 1 , 2 1 9
Gerontra 99
Кirenа 1 8, 77, 8 1 , 84-90,
Gitij 99
101
Golgi 1 5 8, 1 59
Кitij 1 58, 1 60
Gortin 92-94, 96, 97
Кlazотena 1 75
Halej 56 Кlеоna 69
Halikarnas 1 72, 1 74 Кlitor 1 48, 1 53
Halkida 20, 1 7 1 , 1 84 Кnid 8 1 , 83, 86-89
Herakleja 1 8, 99, 1 00, Кnos 20, 76, 93, 1 95, 1 96,
1 04-1 06, 1 08 1 99
Henniona 7 1 Kolofon 1 75, 1 84
Hestijeotida 1 3 1-133 Korint 1 8, 20, 24, 3 1 , 68-73,
Нij 1 42, 1 72, 1 74, 1 75 77, 78
Hijerapitna 83, 94 Korkira 1 8, 20, 6 1 , 69, 72,
Hipata 57 74
НitП 1 58 Koroneja 1 22
Kos 8 1 , 83-86, 88-90, 1 0 1 ,
Idalij 1 58, 1 60-1 62 1 03, 1 1 0, 1 1 4, 1 27
Itaka 1 09-1 1 2
Кranоп 1 32, 1 38
Itan 97
Кreusa 1 96
Jalis 83 Кrisa 55, 63
Кrit 2 1 , 36, 83, 92-94, 1 96,
Кafiсin 1 6 1 206
Кalimnа 8 1 , 83, 84, 89, 90 Кшiј 1 58, 1 59
232
LakedemonILakonija 1 8, 24, Mesenija 1 00, 1 02
84, 99, 1 07, 1 08 Metapont 1 1 0
Lamija 57, 6 1 Metidrij 1 49
Lapa 94 Metimna 1 40
Lapat 1 59 Mijunt 1 75
Larisa 1 32, 1 34, 1 3 8 Mikena 76, 1 95, 1 96, 1 99,
Lata 92, 94 202
Lebadeja 1 22 Milet 35, 1 7 1 , 1 72, 1 75, 1 76,
Lebed l 75 181
Leontini 1 85 Mitilena 1 40, 141
Leuktra 1 02
Lezb 1 40, 1 42, 208 Naks 171, 172, 1 75-1 77, 1 79
Likosura 1 54 Naukratis 140
Lind 83, 86 Naupakt 56, 6 1 , 1 02
Lokri Epizefirski 57, 60 Nes 1 40, 1 4 1
Lokrida 55, 56, 58, 6 1 , 1 02, Nisir 84, 88, 89
206
Olimpija 2 1 , 24, 76, 1 14, 1 1 5
Lusi 1 48, 1 53
Olont 92
Orhотen 1 2 1 , 122, 148, 149,
Magnezya (Јопуа) 20, 2 1 ,
1 54, 196
69, 1 1 0, 1 72
Orop 1 7 1 , 1 72, 1 75, 1 78,
Magnezija (ТesaЩа) l З l-lЗ3 1 79, 1 86
Makedonya l 34, 1 5 1
MaIida 55, 57, 59, 6 1 Рзf 39, 1 58, 1 59, 1 64
Мantinеја 148, 1 52, 1 55, 1 64 Par 1 7 1
Marij 1 58 Рamоп 1 04
MasaIija 1 74 Pelazgiotida 1 3 1-1 34, 1 37,
Medeon 55 1 3 8, 223
Megara 68, 70--72, 77 Perebija 1 3 1-133
Megara Hiblejska 70 Perga 1 66
Mel 36, 8 1 , 84, 86, 89, 1 74, Pergam 1 40, 1 43
206 Pil 1 96, 1 99, 202
Mesena 1 0 1 Pisatida 1 1 5
233
Posidonija 1 1 О Tarent I 8, 99, 1 00, 1 02, 1 04,
pres 93 1 05
Prijena 2 1 , 83, 1 7 1 , 1 75 Tas 1 7 1 , 1 72, 1 76
ТеЬа (Веоtiја) 1 2 1 , 1 22, 1 25,
Rantidi 1 58 196
Riten 92 ТеЬа (Egipat) 1 4 1
Rod 36, 8 1 , 82, 84-90, 203,
Tegeja 1 00, 1 1 2, 1 48, 1 49,
206
1 50, 1 53, 1 54, 1 65
Salamina 24, 25, 1 58, 1 84 Теј 93, 1 72, 1 75
Salamina (Кiрar) 1 5 8 Te1 82, 89
S am 8 3 , 1 72, 1 75 Тenar 99
Sama 1 1 0 Tened 1 40, 1 42
Selinunt 70, 73 Tera 1 8, 36, 8 1 , 82, 84-90,
Sibaris 1 1 0 1 09, 1 74
Sida 1 67 Тeпn 57
Sifno 1 79 Tesalija 62, 1 23, 1 33, 208
Sikion 69, 70 Tesaliotida I3 1-134, 136-138
Silij 1 66 Tespija 1 22
Sirakuza 20, 69, 70, 72, 73 Tesprotija 1 33
Skilunt 1 1 5 Tetonij 1 32
Smima 1 74 Tilis 76
Soli 1 5 8 Tirint 76, 1 96
Sparta 99, 1 02, 1 07
Trezen 7 1 , 76
Stimfal l 48, 1 5 1
Trifilija 1 1 5
Stiris 55
Troja 2 1 9
Strat 57
Turiji 1 04
Tamas 1 58, 1 60
Tanagra 1 22 Zakint 1 09, 1 1 1
234
3 . Gramaticki registar
Afereza pocetnog а- 1 68
Akcenat, eolski 32, 1 43
Aorist: sigmatski; aorist tematski 1 69; korenski aorist kod
БLБ<'ОЈА.L, tL8ТJ!A. L 1 92; aorist glagola па -!;оо sa -0(0)- 6 1 Ј ,
79, 88, 97, 1 08, sa -1;- 65, 79, 88, 97, 1 08, 1 1 2, 207;
-Ltta- kod glagola па -L!;OO 1 27; 3. Нсе тn. па -оау 2 1 О
Apokopa: izostaje 1 22, kod ауа, lCata, 3tapa 67, 74, 79,
90, 1 08, 1 1 9, 1 54, 1 64, 1 8 1 , 207, kod 3tEPL 1 08, 1 1 9,
kod 3tOtL 67, 74, 1 08, 1 1 9, 207
Aticka deklinacija 1 80, 1 92, 2 1 О
Baritoneza 32, 1 43
Brojevi: toc; » 1 « 97, 1 02; *Е!А.- » 1 « 202
Clan: proklitican 1 62; vidi Pokazna zamenica
Deklinacija
Јеdnina gen.: a-osnove muSk:og roda -ао 1 4 1 , > -а 63, >
-au 1 52, 1 54, 1 62, 1 68, prenet па zenski rod 1 54, -ou
1 92; o-osnove -б/оо 95, 1 05, 1 3 7, 1 63, 1 89, -ou 1 77,
-ОLO 1 34, 1 36, 1 4 1 , 20 1 , -OL 1 34, 1 36, -о-nе/-бv 1 63
Dat.: a-osnove -ш (prema -OL) 1 28; o-osnove -OL « lok.)
64, 1 1 8, 1 28; III deklinacija *-ei/-EL 20 1 , *-i/-L 20 1
Ak.: III deklinacija -ау 1 63
Mnozina gen.: a-osnove -а ооу > -ау 63, 1 1 7
Dat. а-/б -оsnоvе �ЮV-ОЮL 1 69; III deklinacija -OL(V) >
-hL 1 07, »eolski« -EOOL 5 8, 64, 73, 1 1 9, 1 28, 1 37, 1 46,
209, -OLC; 58, 64, 1 07, 1 1 2, 1 1 9, 1 28, 1 37
Ak. : a-osnove -<х с; 1 1 8, -шс; 1 1 8, 1 45, -а с; 1 36; o-osnove
-б c;l-оос; 1 05, 1 1 8, -ос; 87, 96, 1 36, 1 53, -OLC; 1 45,
-оvc;l-бС;/-ОС; 1 65, 203 ; opste -vС;V(оkal)/-с;К(оnsоnant)
96, -ЕС; « пот.) 1 1 2, 1 1 9
23 5
Instr. : -рi/-фL 202
Dua1 gen.-dat.: -OLOLC; umesto -OLLV 1 1 9
Diftong ispred *-уо-, *-УС; 1 45
Dua1 u Zivoj upotrebi 1 5 1 , 1 53, 1 9 1
Futur: dorski na -ОЕО- 65, 74, 89, 97, 1 1 2, 207; kod glagola
na -1;00 sa -00- 79, 89, sa -l;- 65, 79, 89, 97, 1 08, 207
Geminata роstalа оd grupе nazaИikvida + *st! 1 36, 145, 209
Genitiv ocevog irnena 1 29, 1 38, 146, 209
Glasovi:
а < * "Ј , 7} 200; а > Е 1 5 1 , 1 6 1 ; а > О 1 34, 1 43, 1 5 1 , 1 54,
209; а oёuvano 20, 29, 1 99, 207; а > 1] 1 77, 1 89, 2 1 0; а
> � (Н, В) 1 77; ш > [е] 1 26; ал > аu 96; *-аvо- > -шо-
87; au > ао 1 76; ао > а 63, 1 1 1 , 1 1 7; -а о > -au 1 52,
1 54, 1 62, 1 68; ао > ЕОО, vidi Metateza kvantiteta; аоо >
а 63, 1 1 7
� za F 77, 95, 1 05, 1 07, 1 1 7, 1 44
у > spirant (L, 0) 1 68; za F 32, 1 44
6 < vt 1 69; 6 > р 1 69; 66 1; 73, 96, 1 28; 6L > 1; 145
=
236
л > V ispred dentala 87, 1 53
V < л ispred dentala 87, 1 53 ; УО oCuvano 78, 96, 133, 1 36,
1 53, 203 ; -y� ocuvano 78, 96, 203; УО > О 87, 96; -y� >
-� 87, 96, 1 36, 1 53 ; vt > Ь 1 69
; XL, KL 1 9 1 ; ; > ох 1 9 1
=
0 < *'tf, 1} 1 43, 1 5 1 , 1 52, 200, 209; 0 > u 1 3 5, 1 44, 1 52, 1 77;
-о > -u 1 5 1 , 1 52, 1 62, 1 68, 2 1 2; OL > [Щ 1 25; *-оуо- >
-ою- 87; ор < *!' 1 52, 1 6 1 , 200, 209, 2 1 1 , 2 1 9; -o� >
-u� 1 68
Р < Ь 1 69; Р < о, vidi Rotacizam; ро < *!' 1 43, 200, 209; ро
wnesto ра 1 25, 135; ро > рр 1 9 1
О > h, е 78, 1 06, 1 1 8, 1 63; О > р , vidi Rotacizam; О asimi
lovano 1 07; -s nеоЬеlеienо 1 63 ; Ое > ее/е 96; Ое > <rt
58, 63; OL < *thi 1 98, 20 1 ; OL < tL, vidi tamo; 011 > PI1
96; ОО > ее 96; ОО > tt 1 27, 1 79, 1 90
t: tL se cuva 63, 73, 78, 88, 95, 1 06, 1 1 7, 1 27, 1 33, 1 36,
1 68, 207, 220; tL > oL 1 42, 144, 1 53, 1 63, 1 78, 20 1 , 209,
2 1 8, 2 1 9; tt < оо 1 27, 1 79, 1 90; tt/t < *tj, *ts 96
u < OL 1 26
'ф ФL, ПL 1 9 1 ; 'ф > оф 1 9 1
=
237
Infinitiv: atematski *-ЕУ 1 46, -јА.ЕУ 97, *- јА.Е-ЕУ (- !lf v, -!LТJV,
-!LELV) 85, 88, 97, -уш 1 80; tematski -ЕУ 66, 79, 88, 97,
1 08, 1 1 2, 1 54, 1 65, *-Е-ЕУ (-ТjV, -ELV) 66, 88, 1 08, 1 1 2,
1 3 8, 1 46, 1 54, 1 65, 1 77, 1 80, 200, -јА.ЕУ 1 24, 1 29, 1 34,
1 38; kod kontraktnih glagola -ЕУ 88; и mediju -08ш >
-<ЛaL 63, > -8(8)ш 96; -ош, �8а.L > -OELV, -08ELV 1 3 8
Isohronija ] 67
Itacizam 1 26
Konjugacija: atematski glagoli vokalskih osnova 1 46; kon
traktni glagoli -ЕОО > -LOO 94, 1 04; -EVOO > -ouoo 95, -"["[ОО
= -0000 1 90, -alL�ОО -alL6(6)0о 96, 1 06, 128 -alL"["[ОО
= =
tEp6; 1 44, !Са; »ј« 1 55, 1 59, 164, 2 1 2, !C"[oLvd 89, 203,
!LEU; »mesec« 1 1 9, :n:о!Са 25, ПООЕL6drv itdJ
П о"[(E)LоaFоv itdJ ПоhoL6аv 74, 89, 1 08, 202,
o:n:a6LOV »stadion« 78
LiCni nastavci: aktiv, 3 . licejedn. -"[L 63, 73, 78, 88, 95, 1 06,
1 27; I . Нсе mn. -!LE; 25, 65, 74, 88, 207; 3. 1ice mn. -V'tL
63, 73, 88, 95, 1 06, 1 1 7, 1 28, 1 36, 1 37, sa -У8- -у"[-=
1 28, 1 36, 1 37, -V8L 1 28, 1 37, sa -6- < -V't- 1 69, �L 1 44,
1 53, 1 63, 1 78, 20 1 , -OLV > -рLV 1 78; medij, 3 . 1ice jedn.
-"[EL -''[аL 1 3 8, -'tOL 1 50, 1 53, 1 64, 202, 2 1 2, -"[U < -"[OL
=
238
Licna zaшenјса: proSireni оЫјсј 2 1 0
Metateza kvantiteta 1 77, 1 80, 1 89, 2 1 О
Metricko duienje 1 4 1 , 1 73
Nazal neobelezen pred konsonantom 1 69, 1 90
Naknadno duienje 77, 87, 1 1 8, 1 27, 1 53, 1 65, 1 78, 1 90; >
ё/б 207
ОСеуо јте, vidi Genitiv oeevog imena
Optativ: I . Нсе јedn. -ою < *-oj"l 1 5 1 , 1 54
Рзrtiсјр: perfekta -ovt- 1 29, 1 38, 1 46, 209; dat. mп.
-Оvt-аооL(v) 1 08; feт. -аюа, -оюа 87, -аооа 88,
202; medij -Iltvo� > -ILLVO� 1 52, *-E-E-ILEVO� 58, 65
Patronimski pridev 58, 66, 1 24, 1 29, 133, 1 38, 1 46, 202, 209
perfekat: prezentska fleksija 89; vidi takode Рзrtiсјр
Pismo:
А [re, � ] < * ё 1 1 6, 208
=
Q za *9 95, 1 05
pamfilsko w (\1\) *у 1 68
=
Роkaznа zamenica: пот. mn. oVot 97, 1 08, 1 34, 1 37, 1 80,
'totl'tOLOE, feт. 'tаtl'tШОЕ 64, 73, 78, 88, 97, 1 08, 1 1 9,
1 29, 1 37, 207; МЕ 1 37, 1 54; ОУЕ 1 34, 1 37, 1 64; OVL
1 54; ovu16vu 97, 1 54, 1 64, 2 1 2
239
Pravilo о naglaSavanju tri poslednja sloga 143
Predlozi: av6. ov 1 54, 1 64, 2 1 2, 2 1 9; ал" ал6 1 52,
= =
1 29, 1 46, 1 55, 203 ; 1tEptL 1 69; 1tOC; 1 55, 1 64, 2 1 2; 1tOOL
203 ; 1tpotL 142, 146; O'UV 1 92
Prelazni glas *ј 78, 1 62, 1 68, 200, *111F 1 68, 1 78, 200
Pridevi па -тLO- 73, 88
Proklitika, vidi Clan
Psiloza, vidi Glasovi: h > (3
Refleksivna zamenica: FhE 1 67; Eoomou itd. 1 80
Rotacizam: intervoka1ski 1 78; па kraju reei 1 07, 1 1 8
Sufiks za grзdenје imena аvЕС; 59
-
Zamenica: пот. mn. -EV umesto -ЕС; 97; KLC; tLC; 1 34=
240
SКRACENICE 1 ZNACI
•
= rekonstruisan, nepotvrden oblik
< = postalo od
> = razvilo se u
= uporedivo је
= potpuno је podudamo
Podignuto о је sredstvo za skraCivanje.
IZBOR IZ NOVIJE LITERATURE
О GRCКIM DIJALEKTIMA
243
Р. А. Н а п s е П, Сarmјnа Epigraphica Graeca, Saeculo
ruт VlII-V а. Chr. п., Berlin 1 New York 1 983.
Ь) Pojedinacni dijalekti
Severozapadnogrcki:
D. Ј. М е п d е z, Los dialectos dorios del Noroeste: graтa
tica у estudio dialectal, Acta Salarnanticensia, filosifia у
letras, 1 6 1 , Salarnanca 1 985.
Argolidski:
Р. F. А 1 v а r е Z, El arg61ico occidental у oriental еn las
inscriptiones de 10s siglos VII, vl у V a. С. , Тheses et
Studia Philologica Salamanticensia, 1 9; Salamanca 198 1 .
R. S . S t r о u d, »An Argive Decree ftom Nernea Conceming
Aspendos«, Hesperia, Vol. 53, � 2 (1 984), 1 93-2 1 6.
S. V. т r а с у, »An Early Inscribed Gold Ring ftom the Ar
golis«, тhe Journal 01Hellenic Stиdies, Vol. 1 06 ( 1 986),
196.
Ostrvski dorski:
L. М а r t i п V а z q u е Z, Inscripciones Rodias (Collecion
Tesis Doctorales, � 450/88.), Universidad Compluten
se de Madrid, Мadrid 1 988.
Кritski:
М. W. B a l d w i n В o w s k y, »Epigrams to an Elder Sta
tesman and а Young Noble ftom Lato Pros Кarnara
(Crete)« , Hesperia, Vol. 58, �1 ( 1 989), 1 1 5-129.
244
Lakonsko-тesenski:
В. Е d е r, Argolis, Lakonien, Messenien. Vom Еndе der ту
kenischen Palastzeit bis zur Eiпwanderung der Dorier,
Wien 1 998.
R. А. В а u s 1 а u g h, »Messenian Dia1ect and Dedications
of the 'Methanioi'«, Hesperia, Уоl. 59, N"4 (1990),
66 1-668.
Eolski dijalekti:
W. В 1 ii m е 1, Die aiolischen Dialekte. Phonologie und
Morphologie der inschriftlichen Texte aus generativer
Sicht, Erganzungsћefte zur Zeitscћrit fiir vergleicћende
Spracћforscћung, 30, GOttingen 1 982.
Lezbljanski:
Е. Т z а m а 1 i, Syntax und Stil bei Sappho, MUncћener Stu
dien zur Spracћwissenscћaft. Beiћefte, 1 6; Dettelbach
1 996.
R. Н о d о t, Le dialecte eolien d'Asie (La langue des ins
criptions, Vlf s. а. c.-W S. p. с.), Paris 1 990.
Јоnsю:
К. А. G а r Ь r а с ћ, А Gramтar о! Ље Ionic Inscriptions
froт Erythrae. Phonology and Morphology, Beitrage
zur klassischen Pћilologie, 60; Meisenћeim ат Glan
1 978.
А. Ј. Н е i s s е r е r, »Тће Pћilites Stele (SЮ3 284 IEК
=
Aticki:
L. Т ћ r е а t t е, Тhe Graтmar о!Attic Inscriptions.Vol. 1:
Pћonology, Berlin / New York 1980; Уоl. II: Morpћolo
gy, Berlin / New York 1996.
245
S. С о 1 v i п, Dialect in Aristophanes and the Politics о/
Language in Ancient Greek Literature, Oxford 1 999. (u
sklopu toga, u eetvrtom poglavlju: gramatika lakonskog,
megarskog i beotskog пзreсја, prema опоте kako su
рrikazani u Aristofanovim komedijama. Sa.drZi takode i
appendix: »Izvori za lпonski, megarski i beotski dijale
kat« (рр. 309-1 2» .
А. W i I I i, Тhe Languages о/Aristophanes. Aspects oflin
guistic Variation in Classical Аијс Greek, Oxford 2003.
Mikenski:
G. D u п k е 1, »Муcenaean and Central Greek«, Кadmos 20
( 1 98 1 ), 1 32-1 42, Floreant Studia Мусеnaеа. Akten des
х. intemationalen mykenologischen Colloquiums in
Salzburg vom 1 . - 5. Mai 1 995. Band I-П, Wien 1 999.
1. Н а ј п а 1, »Sprachschichten des mykenischen Grie
chisch«, Supplementos а »Мinощ 14; Salamanca 1 997.
Homerskijezik:
W. F. W У а t t, Jr., »Homer's Linguistic Forebears«, тhe
Јоuгnal о/Hellenic Studies, Vol. 1 12 ( 1 992), 1 67-1 73.
KOin'i-dijаlеkat:
С. В r i х h е, ed., La Коте grecque antique 1: unе langие
introuvable? Nancy 1 993. La Коте grecque аntЩuе 2:
lа соnси"еncе. Nancy 1 996.
с) Grcko pismo
246
L. Н. Ј е f f е r у, Тhe Local Scripts 01Archaic Оуеесе, revi
sed edition with а supplement Ьу А. w. Johnston, Ох
ford 1 990.
Н. R. 1 т т е r w а h r, Attic Script: А Survey, Oxford 1 990.
R. D. W о о d а r d, Greek Writingfrom Knossos to Ноmеу:
А Linguistic Interpretation 01 the Origin 01 the Greek
Alphabet and the Continuity 01Аnсјеn! Greek Literacy,
Oxford University Press 1 997.
247
R. М е r k е 1 Ь а с h et al., Steinepigraттe aus deт grie
chischen Osten,
Bd. 1 : Die Westldiste Юеinasiеns von Кnidos bis Пiоn,
Stuttgart und Leipzig 1 998.
Bd. 2: Die Nordkiiste Юеinasiеns (Мarmarasее und
Pontos), MUnchen / Leipzig 200 1 .
Bd. 3 : Der »Ferne Osten« und das Landesinnere bis zum
Tauros, MUnchen / Leipzig 200 1 .
G. М а п g а п а r о, Sikelika, Studi di antichita е di epigrajia
della Sicilia greca, Bibilioteca di Quшlетј Urbinati di
Cultura Classica, по. 8, Pisa е Roma 1 999.
248
249
SPISAK ILUSТRACIJA
250
SADRZAJ
11 GRCКA PISМA
Alfabet.................................................................. 34
Кiparsko slogovno pismo ...................................... 38
Linear B ......................... ....................................... 39
N POJEDINACNI DUALЕКП
1 . Severozapadnogrcki ..... ........ ..... ..... ......... .... ..... 53
2. Saronski ..... ......... ...... ..... ..... ..... ........ ... .... ... ....... 67
25 1
3. Zapadnoargolidski . . . . . . . . . . . . ............................... 74
4. Ostrvski dorski ................. ................ ............... 79
5 . Кritski ...... ....................... ............................... 90
6. Lakonsko-mesenski . ... . . .. .. ............................... 98
7. Ahajski ............................. .................. ............. 1 09
8. Elidski .............................. .................. ............. 1 13
9. Beotski ....................... . . . . . . ............................... 1 20
1 0. Tesalski . . . ............ ............. ............................... 130
1 1 . Lezbljanski ....................... ............ ................... 139
12. Arkadski .......................... ............................... 146
1 3 . Кiparski ........................... ............................... 1 55
1 4. РЗIПfilski .......................... ................... ............ 165
15. Jonski . .............................. ............................... 1 69
16. Aticki ............................... ................ ............... 181
1 7. Mikenski .............. ........ .... ..................... .......... 1 93
v GRUPISANJE DUALEКATA
1 . Glavne skupine..................................... ............. 204
2. Opsta slika: Obrazovanje dijalekata ... ..... ..... ...... 2 1 3
Indices
1 . Liena imena................. ....... ............................... 229
1 . Imena mesta .................................................... . . 23 1
3. Gramaticki registar ............. ,. ............................. 235
Skra.Cenice i znaci . ..... ... . ............................................ 241
Izbor iz novije literatше о grekim dijalektima ........... 243
Spisak ilustracija .. ......... .... ...... ........... ... .... ..... ........... 250
252
Stampa i povez
�.
B U D U C N D ST
. � .. . " . . , ,, .
•
IZDAVACКA KNJIZARNICA
ZORANA STOJANOVICA
2 1 000 Novi Sad
Nikole Pasica 6/Ш
Tel. : 02 1/624-800
Faks: 02 1/623-853
E-mail: ikzs@eunet.yu
Вiblioteka
ELEMENТI
i
9. Zan Pija.ze: PSIНOLOGUA ОЕТЕТА .
и ргiр,.еmi
Zis1en Gerten (prir.): SVESTRANI GLEN GULD
G. Zimel: SOPENHAUER 1 NICE