UNIVERZITET U SARAJEVU

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET

Politička filozofija i etika

(ljetni semestar)

Francis Bacon – biografija i djela

Profesor: doc. dr. sc. Pavle Mijović Student: Mato Puljić

Sarajevo, lipanj 2017.

Sadržaj
Uvod:........................................................................................................................................1

1. Životopis Francisa Bacona...............................................................................................2

2. Baconova najpoznatija djela............................................................................................3

Zaključak:.................................................................................................................................6

Literatura:.................................................................................................................................7

1
Uvod:
Francis Bacon je jedan od mnogih znanstvenika i filozofa koji su obilježili moderno
razdoblje filozofije ali i znanosti općenito. Ostavio je veliki trag u povijesti filozofije kao
jedan od onih koji su pokrenuli, može se slobodno to tako reći, revoluciju ili bolje rečeno
obnovu filozofije usmjeravajući ju na praktičnost i na korist nje kao takve. Ukratko će u ovom
radu biti predstavljen njegov životopis u kratkim crtama s osnovnim podatcima i kojom
zanimljivosti. Također bit će ukratko predstavljena dva njegova poznata djela Velika obnova i
Nova Atlantida u kojima iznosi svoje viđenje filozofije, njene svrhe i njenog cilja, te društva i
društveno-političkog uređenja.

2
1. Životopis Francisa Bacona
Francis Bacon rođen je 1561. a umro je 1626. 1 Skoro sav svoj život živio je u Engleskoj.
Rođen je u obitelji Nicholasa Bacona, koji je u prvom braku imao šestero djece a u drugom
braku s Ann Cooke dvoje, kao najmlađi od osmero djece. Francis i njegov brat Anthony
naslijedili su inteligenciju od roditelja, majka, Ann Cooke, mu je bila obrazovana i poznavala
je hebrejski i latinski jezik. Francis je skupa sa svojim starijim bratom Anthonyjem poslan na
Cambridge iako nije imao dovoljno godina. Čak se navodi da ga je na prijemnom ispitu
osobno ispitala sama kraljica Elizabeta. Na završetku školovanja, s četrnaest godina, shvatio
je da mu učenje tradicionalne logike nije puno pomoglo. To je na neki način odredilo smjer
njegove filozofije jer je smatrao da je Aristotelova logika, koja se tada podučavala, slaba a
samim time onda je i poduka slabog sadržaja i metode. 1575. godine skupa s bratom
Anthonyjem odlazi na Grayʼs Inn kako bi studirao pravo koje je bilo sljedeći stupanj u
njegovoj pripremi za političku karijeru. No nakon samo tri mjeseca otac mu je uspio srediti
privilegiju da bude u pratnji sir Amysa Pauleta, koji je umirovljen kao engleski veleposlanik
na francuskom dvoru. Bio je dvije i pol godine u Francuskoj koja je ostavila duboki dojam na
njega. Jedna od stvari koja ga je impresionirala je nesretna podijeljenost u kraljevstvu između
religijskih i državnih pitanja. Poslije očeve smrti vraća se u Englesku i na studij prava koji
ipak na kraju nje završio.2
Živio je u vrijeme promjene na engleskom prijestolju između dinastije Tudor i dinastije
Stuart. To je bilo vrijeme prvobitne akumulacije kapitala i prvih početaka klasne borbe koja
će kasnije prerasti u pobjedonosnu buržoasku revoluciju. U vrijeme kraljice Elizabete, koja je
bila iz dinastije Tudor, razvija se kapitalistička industrija i trgovina. Kraljica ima podršku u
svojoj vlasti od strane buržoazije i novoga plemstva. Poslije kraljice Elizabete na vlast dolazi
James I. iz dinastije Stuart. Vrijeme njegove vladavine obilježeno je napetostima između
buržoazije i novoga plemstva, koji su držali parlament, te kralja, na čijoj su strani bili
svećenstvo i nazadno plemstvo. Potrebno je naglasiti da su buržoazija i novo plemstvo
podržavali kraljicu Elizabetu u njezinoj politici koja je tolerirala otimanje seljačke zemlje
ograđivanjem, zatim putem krvavoga zakonodavstva, koji je bio protiv skitnica i prosjaka,
tjerala je opljačkane seljake u tvornice, te u kolonijalnoj politici. Sam Francis je bio na strani
dinastije. Zanimljivo je to da je njegov otac, Nikola Bacon, u vrijeme kraljice Elizabete

1
Francis BACON, Novi organon, Filozofska biblioteka, Zagreb, 1986., VII.; Gajo PETROVIĆ, Engleska
empiristička filozofija: odabrani tekstovi filozofa, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1979., 11.
2
Benjamin FARRINGTON, Francis Bacon: Pioneer of planned scinece, Frederick A. Preaeger, New York –
Washington, 1963., 5-21.

3
postigao dužnost Lorda čuvara Velikog državnog pečata. Sam Francis je planirao poći očevim
stopama i u tome je očekivao njegovu pomoć, no ta njegova zamisao nije se uspjela ostvariti
jer je njegov otac umro 1579. godine. Nastavio je ostvarivati dalje svoju zamisao ali je na
tome putu bio sam. Za vrijeme vladavine kraljice Elizabete dosta sporo je napredovao u službi
iako je bio odan kruni. Tek dolaskom Jamesa I. na vlast uspijeva postići značajnije korake u
svojoj političkoj karijeri. Postao je čuvar Velikog državnog pečata 1617. godine. Lordom
kancelarom i barunom Verluamskim imenovan je 1618., a vikontom St. Albanasa 1621.
godine. Kako je brzo napredovao u karijeri tako je brzo i pao. Bio je optužen za primanje mita
te je zbog toga izbačen iz državne službe i iz parlamenta. Morao je platiti veliku odštetu i
završio je u zatvoru, no kazna mu je ubrzo ublažena a nedugo zatim i oproštena. Nakon toga
odustaje od daljnjeg bavljenja politikom te se posvećuje znanstvenom istraživanju. Umro je
od prehlade koja je bila posljedica isprobavanja konzerviranja hrane pomoću snijega.3
Postoji mnogo mišljenja o njegovoj ulozi u filozofiji i znanosti općenito. Marx ga smatra
ocem engleskog materijalizma i svih modernih eksperimentalnih znanosti. Engleski logičar
Miton za njega kaže da mu nije mjesto među učenjacima novog vijeka već da je on
spekulativni prirodoslovac srednjeg vijeka. Prema filozofu B. Petronijeviću on nije niti tvorac
empirističke induktivne prirodne znanosti, niti tvorac prirodnjačke metode ili osnivatelj
empirističkog pravca u novoj filozofiji, niti je uopće znanstvenik ili filozof nego je filozof
znanosti i da je prvi točno formulirao induktivnu metodu. Th. Maculay kaže da je jedino
njegovo značenje u tome što je točno odredio cilj filozofije a to je poboljšanje ljudskog života.
Bertrand Russell smatra da njegova filozofija nije zadovoljavajuća ali je njegova zasluga u
tome da je on osnivač induktivne metode i prvi onaj koji je pokušao logički sistematizirati
znanstvenu proceduru. Karl Popper smatra da njegova zasluga nije u otkrivanju induktivne
metode nego da je skupa s Descartesom utemeljitelj optimističke epistemologije koja je, iako
pogrešna, bila glavna inspiracija intelektualne i moralne revolucije.4 Na kraju se može reći da
ga se smatra sijačem materijalističkih i empirističkih ideja koje su se razvile u 17. i 18.
stoljeću.5

2. Baconova najpoznatija djela

„Instauratio magna (Velika obnova) – to je naslov nedovršenog djela F. Bacona, ujedno
osnovna težnja i ideal njegove teorijske djelatnosti.“6 Bacon, zalažući se za preporod znanosti,

3
F. BACON, Novi organon, VII.; G. PETROVIĆ, Engleska empiristička filozofija, 11.
4
F. BACON, Novi organon, IX.
5
G. PETROVIĆ, Engleska empiristička filozofija, 11.
6
F. BACON, Novi organon, X.

4
poziva na borbu protiv svih uzroka stagnacije znanstvene misli. Svoj plan velike obnove
znanosti izložio je u predgovoru ovoga djela, koje je prema njegovoj zamisli trebali imati šest
dijelova ali nikada nije dovršeno.
Prvi dio, Podjela znanosti, trebao je pružiti sistematiziranu sliku tadašnjega stanja znanosti i
otvoriti nove perspektive njezinoga razvoja. Ovaj dio nikada nije dovršio onako kako je
zamislio ali je ostavio jedan fragment, Opis intelektualnog svijeta, koji je napisan 1612. a
objavljen 1653. Kao nadopunu toga fragmenta izdao je 1623. rukopis pod imenom O
vrijednosti i napretku znanosti.
Drugi dio, Novi organon ili upute za tumačenje prirode, raspravlja o problemu spoznajne
metode nove znanosti. Glavni dio toga rada je izdat 1620. godine a njegova prva skica 1612.
godine pod naslovom Mišljenja i pogledi. U njemu iznosi svoje učenje o metodi. Ovim djelom
je želio pokazati da Aristotelovu logiku treba zamijeniti novom i boljom. Smatra da je
skolastička filozofija štetna jer pomaže učvršćivanju u zabludama na temelju uobičajenih
pojmova, a ne pomaže u istraživanju istine. Glavni problem prema Baconu su nejasni i
zbrkani pojmovi. Nova metoda ima upravo zadatak dati nam istinite i jasne pojmove a taj
zadatak može ispuniti samo empirijska metoda. Ta metoda treba biti induktivna, tj. kretati od
pojedinačnih pojmova prema općim.
Treći dio, Pojave svijeta ili prirodna i eksperimentalna povijest radi osnivanja filozofije,
trebao je donijeti povijesni pregled i opis pojava u svijetu. Za ovaj dio Bacon je pripremio
više radova poput Povijest vjetrova iz 1622., zatim Povijest života i smrti iz 1623., onda
Povijest gustog i rijetkog iz 1658. te Šuma nad šumama iz 1627. godine.
Četvrti dio, Ljestvica razuma, trebao je dati primjer istraživanja i pronalaženja prema
Baconovoj metodi. Peti dio, Preteče ili anticipacije druge filozofije, imao bi za zadatak
predstaviti jednu privremenu filozofiju na osnovu dotada spoznatih činjenica. Ova dva dijela
trebala u činiti jedan most između trećeg i šestoga dijela. Za njih su napisani samo predgovori
i neki manji fragmenti, za koje se misli da su namijenjeni za te dijelove iako to nije sasvim
sigurno.
Šesti dio, Druga filozofija ili aktivno znanje, trebao je biti kruna sveukupnog znanstvenog
istraživanja, tj. filozofija koja počiva na već spomenutom strogo znanstvenom istraživanju.
Ovo djelo nikada nije ni započeo jer je smatrao da taj pothvat nadmašuje njegove snage i da
ga može izvršiti samo sudbina ili sreća ljudskog roda.7
Baconovo najpoznatije političko djelo je Nova Atlantida. U tom djelu on je iznio svoj
društveni ideal. Društveni poredak te njegove idealne države je vrlo sličan onom u Engleskoj
7
F. BACON, Novi organon, XI-XVI.; G. PETROVIĆ, Engleska empiristička filozofija, 15-19.

5
u doba kada je on živio. Ono što Novu Atlantidu čini zanimljivom jest visok razvoj prirodnih
znanosti i tehnike, mnoštvo otkrića, a sama otkrića su rezultat eksperimentalnog proučavanja
prirode. Njegov pogled na društveno uređenje ima odlike jednog ideologa apsolutističke
monarhije u vrijeme kada je ona još odgovarala interesima buržoaskog razvitka zemlje. 8 On
zapravo u tom djelu želi donijeti primjer jednog društvenog uređenja koji će biti bolji od
dotadašnjeg.9

8
G. PETROVIĆ, Engleska empiristička filozofija, 31.
9
F. BACON, Novi organon, XXIV.

6
Zaključak:
Kroz ovaj rad mogla se vidjeti ukratko slika života i djela Francisa Bacona koji je ostavio ne
malen trag u povijesti moderne filozofije i znanosti. Kratko je predstavljen njegov životopis
kroz školovanje, obiteljsku pozadinu te političku karijeru. Uz to u prvom poglavlju izneseni
su stavovi nekih od poznatih filozofa o njemu i njegovu djelu i učenju. Drugo poglavlje
donosi kratko predstavljanje njegova dva najznačajnija djela s njihovim glavnim postavkama
kojima je želio promijeniti filozofiju i metodu znanstvenog istraživanja te uređenje društva
svojega doba. S razlogom zaslužuje da ga se spomene, bez obzira smatrali ga znanstvenikom
ili filozofom ili nijednim od navedenog, jer je utjecao na modernu znanost i pokušao usmjeriti
filozofiju k pravome cilju.

7
Literatura:
1. BACON, Francis. Novi organon. Filozofska biblioteka, Zagreb, 1986.
2. FARRINGTON, Benjamin. Francis Bacon: Pioneer of planned scinece. Frederick A.
Preaeger, New York – Washington, 1963.
3. PETROVIĆ, Gajo. Engleska empiristička filozofija. Nakladni zavod Matice hrvatske,
Zagreb, 1979.