1. DEONTOLOGIJA?

Nauka o dužnostima, a razvijao je engleski filozof Jeremy Benthan. U Francuskoj je

deontologija dobila svoj praktični upotrebljiv značaj. Izrađeni se kodeksi u kojima su naznačene
profesionalne dužnosti (novinarski, advokatski, medicinski...)

2. SLOBODA?
Među najznačajnijim ljudskim pravima je pravo na slobodu izražavanje. Čovjek ima potrebu da
slobodno izabira, odlučuje i djeluje, dato mu je da „bude ono što hoće“, ali da su moralni život i
djelovanje imperativ. Sloboda ne znači da činimo sve što hoćemo nego ono što je spoznato kao
dobro. Ona nije proizvoljnost nego odgovornost. Sloboda se realizira nepokolebljivim
pristajanjem na neko dobro, čvrstim opredjeljenjem za neku vrijednost.

3. NOVINARSKA ETIKA?
Treba da postavi norme, smjernice, pravila i kodekse koji će voditi, ali ne i prisiljavati novinare.
ETHOS – običaj, ćud, navad, nije prirodno smještena u biće čovjeka već u ambijent življenja.
Etika je nauka o moralu koja nas upoznaje šta je moral i koje su mu komponente, ali i da
zauzme kritičko stajalište. ETHOS su Latini preveli sa MOS MORIS MORES čuvajući njen
karakter. Etika proučava ljude, kako trebaju djelovati da bi dosegli najviše dobro. Etika se danas
sve više aktualizira kao nastojanje da se unaprijedi dobro, a onemogući zlo. Etika u modernom
svijetu dobija i praktično značenje – razvija se u skladu sa potrebom da se unaprijede ponašanja
unutar određene profesije. Normativna etika je praktična etika i njen interes je ljudsko
djelovanje ili ljudska praksa, a ne raspravlja o praksi ona je nastojanje da se objasne norme
kojima se osigurava ispravno djelovanje.

4. MORAL?
Društvena pojava, jedan od načina reguliranja ljudskih odnosa, skup normi, pravila, načela o
ponašanju u društvenim zajednicama. Skup društvenih pravila o sadržaju i načinu međuljudskih
odnosa i zajednica. Manifestira se u vrednovanju ljudskih postupaka kao dobrih ili loših. Pri
tome se dobre namjere ocijenjuju pozitivno, a loše namjere negativno, kude, zabranjuju. U
svakodnevnom životu moral je poštenje, čestitost, iskrenost, životna hrabrost, pravičnost,
pozitivan odnos prema duhovnim i materijalnim vrijednostima.

5. DOBRO I MORALNO DOBRO?

Dobro i vrijednost su osnovni etički pojmovi. Ako nešto udovoljava određenoj svrsi ili želji
kažemo da je dobro, ako nešto od ovog nedostaje onda je loše. Svako biće ostvaruje u sebi svoju
savršenost inače ne bi moglo postojati. Korisno dobro služi drugome, a to znači da ovisi o
časnom dobru. Korisno dobro i časno dobro se razlikuju, ali zajedničko im je pripadnost biću.
Što nije biće nije ni dobro, kažu filozofi. Poseban problem je kako odrediti šta je to dobro, šta je
to ono što ljudskom postojanju daje smisao, svrhu. Dobro i zlo su relativni pojmovi ovisnom o
relaciji, jer subjekt različito tumači šta je dobro. Moralno dobro je čovjek koji ostvaruje svoju
svrhu, unutrašnji sadržaj čovjeka kao subjekta.

6. DUŽNOST?
Ono što treba da bude, ono što se nalaže ili zahtijeva što moralno obavezuje, a moralna obaveza
može biti data u zakonu ili normi. Dužnost se definira kao zahtjev, zapovijed koja je u skladu sa
etičkim principima i normama. Dužnost upućuje na primjereno ponašanje koje proizlazi iz
normi i kodeksa ili iz naše moralne svijesti. Dužnost je novinara da poštuje istinu, odnosno
pravo javnosti da dođe do istinite informacije.

1/9
7. ODGOVORNOST?
Ponašanje i prosuđivanje koje proishodi prije svega iz dužnosti. Znači da je moralo postupanje u
svakoj konfliktnoj situaciji novinareva moralna dužnost i odgovornost.

8. SAVJEST?
Čovjek kao moralno biće mora slijediti norme koje ga vode do savršenosti. Savjest je čin kojim,
u skladu sa našom bezuvjetnom težnjom za odbranu, rasuđujemo kako u konkretnim
okolnostima ostati vjeran sebi. Obaveza savjesti nas veže više nego bilo kakva materijalna
snaga. Ona nije fizička sila, nego pripada redu duha. Nagrađuje nas i hvali ako smo učinili nešto
dobro i kudi i osuđuje ako je nešto loše. Savjest obavezuje našu slobodu, veže je, ali je ujedno
utemeljuje.

9. LJUDSKO DOSTOJANSTVO?
Osnovna vrijednost čovjeka. Nije rezultat naših napora, ona je veličanstvenost i uzvišenost
ljudskog bića u sebi. Temelj svih ljudskih prava i obaveza. Nema poštovanja drugog bez
poštovanja svog dostojanstva.

10. ETIČKI AKTI (KODEKSI)?

Pored međunarodne i nacionalne regulacije, sve se više respektiraju etičke norme, uređivanje
rada unutar profesije – samoregulacija. Kodeks je dokument etičke naravi, niz pravila, normi i
vrijednosti koji važe među pripadnicima jedne grupe, jedne profesije. Kodeks je dokument
etičke naravi kojim strateškom upotrebom etike proklamiraju pravila kako bi se stvorila
pozitivna slika u javnosti, osiguralo priznavanje, veći kredibilitet, kako bi se spriječilo uplitanje
državnih vlasti u regulaciju novinarstva. Kodeksi su dokumenti u kojima se nalaze norme od
kojih se u pravilu ne odstupa. Upustava i pravila profesionalci će se pridržavati dobrovoljno,
čime će i potvrditi svoj profesionalizam.

11. DEKLARACIJA O PRINCIPIMA ETIČKIH POSTUPANJA NOVINARA 1954.?

Klasični dokument, kratka deklaracija (9 članova), aktuelan i danas. Etički standard o

profesionalnom postupanju, osnov za izradu nacionalnih kodeksa. Polazište za izradu
dokumenta: član 19 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i slobodama iz 1949., član 10
Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama iz 1952. Standardi dokumenta: poštivanje
istine, pravo javnosti na istinito informiranje, profesionalna tajna, nediskriminacija itd. Član 8
upozorava na prekršaje: plagijat, neosnovana optužba, kleveta, vrijeđanje, primanje mita.

12. MINHENSKA POVELJA 1971.?

Donesena od strane novinara 6 zemalja nukleusa EU, a za potrebe zemalja članica, a ima opće
značenje i polazište su član 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i slobodama 1949. i
član 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama 1952. Sastoji se iz dva dijela.
Prvi se odnosi na dužnosti: istina, pravo javnosti da zna, sloboda, poštivanje privatnosti,
profesionalna pitanja, ali i otpor pritisku. Pravo novinara je da odbije zadatak koji postavi neko
izvan redakcije, a obaveza je da uredničke naloge prima od osoba koje pripadaju redakcijskom
sastavu. U drugom dijelu naznačena su prava: pravo pristupa informacijama, pravo da odbije
pritisak, pravo da bude konsultovan prije bilo kakve redakcijske odluke. Ističe se da novinari
trebaju voditi računa o tome da ne mješaju novinarsku profesiju sa profesijom oglašivača,
propagandiste, prodavaoca oglasa. Minhensku povelju je prihvatila međunarodna federacija
novinara i većina novinara u svijetu.

2/9
13. MEĐUNARODNA NAČELA PROFESIONALNE ETIKE U NOVINARSTVU 1983.? U
Parizu pod pokroviteljstvom UNESKO-a usvojen dokument međunarodnih načela profesionalne
etike u novinarstvu. 1. pravo javnosti da zna istinu; 2. dostupnost informacija; 3. integritet
novinarske profesije; 4. poštivanje privatnosti i ljudskog dostojanstva; 5. poštivanje javnog
interesa itd. Poseban naglasak stavljen je na suzbijanje mržnje, diskriminacije, rasizma,
kolonijalizma, neokolonijalizma (Član 9). Ambicija je bila i da se doprinese novom
informacionom poretku kao dijelu novog međunarodnog poretka.

14. DOKUMENT ZA RAZVOJ POLITIKA EVROPSKE FEDERACIJE NOVINARA, 2003.

Nije kodeks u klasičnom smislu, ali ima etički značaj. U 4. odjeljku „Samoregulacija etike i
novinarstva“ ističe se kako su kodeks Međunarodne i Evropske federacije novinara usvojila sva
udruženja u Evropi. Dokument jača ulogu medija i novinara u izgradnji nove Evrope.
Upozorava da je izgradnja i razvoj demokratskih neovisnih medija moguća uz postojanje
pluralizma vlasništva medija. Istaknut je i značaj dijaloga između predstavnika radnika i
rukovodstva. Posebno je važan za zemlje u tranziciji, zemlje sa ekonomskim poteškoćama i u
kojima je sloboda medija vezana za karakter vlasti.

15. DEKLARACIJA IZ EUSKALDUNA: NOVINARSTVO, RAT I GRAĐANSKA PRAVA,

2005.?
Ima karakter međunarodne debate o prijetnji demokratiji od rata. Poruke iz ratova u Afganistanu
i Iraku su da novinari i mediji imaju nekorektan odnost prema izvještavanju, ali i da vlasti i
vojske imaju nekorektan odnos prema novinarima i medijima. Kao što je poznato dešavalo se da
su novinari u vojničkim uniformama prisustvovali akcijama. Učesnici skupa održanog u Bilbau
istakli su da vlade ne smiju žrtvovati građanske slobode u odbrani javne sigurnosti, a mediji
trebaju kontrolirati rad vlada. Mediji i novinari imaju i vitalnu ulogu u razotkrivanju promjene u
politici nacionalne i globalne sigurnosti.

16. MEĐUNARODNE ASOCIJACIJE NOVINARA?

Etičke normative međunarodnog karaktera pripremaju i donose međunarodne novinarske
asocijacije. Među najutjecajnije spadaju Međunarodna federacija novinara (IFJ) i Svjetski savez
katoličkih novinara. Tu su i Evropska federacija novinara, Konfederacija latinoameričkih
novinara, Savez arapskih novinara,Unija afričkih novinara, Konfederacija azijskih novinara...
Međunarodne novinarske asocijacije teško postižu koncenzus, ali imaju utjecaj u kritici vlada i
politika prema medijima.

17. IFJ?
Osnovan 1926. godine i okuplja oko 500.000 aktivnih novinara iz 205 zemalja svijeta, a središte
je u Briselu. IFJ istovremeno predstavlja globalnu svjetsku organizaciju sindikata i novinarskih
asocijacija. Ima utjecaj u kritici vlasti i političara, ali i u odbrani profesionalne neovisnosti. IFJ
Ciljevi djelovanja IFJ: odbrana svjetske i profesionalne neovisnosti, stvaranje javnih i neovisnih
sindikata novinara, prikupljanje i distribucija materijala od članica koje se tiču ljudskih prava,
poboljšanja uvjeta rada i zapošljavanja novinara, novih tehnologija i td.

18. SVJETSKI KONGRES NOVINARA?

IFJ svake tri godine organizira svetski skup novinara. Otvaraju se pitanja odbrane medija,
očuvanje, promoviranje demokratije, globalizacije, pitanje profesionalnog rada u smislu
očuvanja novinarske profesije. Govori se o koncentraciji vlasništva, očuvanju javnih servisa,
edukacije. Još uvijek nisu otvorene pitanja slobode novinarske profesije, ekonomije.

3/9
19. ETIČKE NORME I NJIHOV ZNAČAJ?
Normiranje u oblasti novinarstva veoma je složeno i sadrži dva tipa, pravni i etički. Nekada je
teško razlučiti šta je pravni (zakonski), a šta etički normativ, jer se u oba slučaja koriste pomovi:
tačnost, istinitost, sloboda, jasnost, blagovremenost... Uglavnom gdje god bi bila prekršena
etička norma prekršen je i zakon, ili obratno. Osim u slučajevima ekstremnih ili tendencioznih
nasrtaja na novinare ili političkih pritisaka. U pravnim slučajevima (zakon) odlučuje sud, a u
moralnim i etičkim (kodeks) savjest i organi profesije. To je dvostruko normiranje su regulacija
i samoregulacija.

20. BiH?
Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma pristupilo se izgradnji zakonskih i etičkih normi za
novinarstvo. Međunarodna zajednica insistirala je na potrebi uvođenja najviših standarda kako
bi se u okviru novinarske djelatnosti osigurao profesionalni rad i uvažavanje postojećih
standarda. Etika novinarstva u SFRJ bila je na minimumu standarda, a označena sa
vrijednostima vladajuće ideologije. Komunistički režimi ne dopuštaju visok stepen ljudskih
prava i sloboda. Rat i sloboda su nespojivi, ali iskustvo rata osnažilo je novinare da odstupe od
navika koje su sticali iz nužde. Ta promjena navika odbija se sporo, ali činjenica je da je sve
manje laži u medijima. U BiH su novinari i mediji bili podređeni interesima rata. Pogreške su
nametnule i neizbježnost kontrole, samokontrole, regulacije, samoregulacije novinarstva.
Odstupljeno je od temeljnih načela i nije uvažen princip istine i odgovornosti. Američki etičar
Luis Alvin Dej kaže da kada je SAD uključena u oružani sukob portparol Pentagona vaga
između dvije stvari: obaveze da upozna novinare sa istinom o stradalim i obaveze da osigura
podršku javnosti za rat. Kada je riječ o BiH laž je temelj za agresiju – srpski mediji su plasirali
laž o ugroženosti jednog naroda.

21. REGULACIJA U BiH?

Stanje morala u BiH posmatra se u okviru društvene transformacije. Iako BiH prihvata
demokratski izazov prisutni su i nedemokratski interesi. Poticaji za donošenje akata
samoregulacije generirani su zakonom, a visoki predstavnik je 1998. godine donio odluku o
formiranju Nezavisne komisije za medije (IMC). Imala je pet zadataka koje je ispunila: 1)
uspostavila je regulatorni režim na elektronske medije, što je bio početni impuls, najava
uvođenja reda u elektronskim medijima (urađeno uz pomoč snažnog vanjskog pritiska); 2)
uspostavila proseduru i sistem izdavanja licence za elektronske medije što je važno jer je
obaveza licnenciranja značila obavezu osiguravanja standarda; 3) izradila kodeks za elektronske
i druge medije; 4) obavila funkciju arbitraže, kontrole i izricanja sankcija ili mjera za
nepoštivanje pravila; 5) iniciala, uradila i nametnula kodekse djelovanja.

22. RAK (CRA)?

IMC je prestao sa radom 2001. kada je odlukom Visokog predstavnika spojena nadležnost IMC-
a i TRA (Regulatorne agencije za telekomunikacije). CRA je neovisna državna institucija
(odgovorna Vijeću ministara), jedina nadležna za reguliranje polja telekomunikacije i
elektronskih medija u BiH. Tri su glavna sektora djelovanja i odgovornosti RAK-a:
telekomunikacije, emitiranje i uređivanje frekvencijskog spektra. RAK prati funkciju emitiranja,
primjenu pravila emitiranja i predlaže promjene pravila, te rješava i sankcionira kršenje pravila.

23. KODEKS O EMITIRANJU RTV PROGRAMA?

Donio ga je RAK 2008 i ima snagu zakona. Iako je etičke naravi primat je na sankcijama: 1.
zahtjev za objavljivanje izvinjenja; 2. izdavanje upozorenja; 3. izdavanje naredbe; 4. suspenzija
licence; 5. ulazak u prostorije; 6. plijenidba opreme; 7. novčane kazne; 8. obustavljanje
aktivnosti; 9. ukidanje licence, ali i standardima: pravedno i nepristrasno uređivanje, pravo na
odgovor, sloboda pristupa informacijama. Kodeks utvrđuje pravila osiguranja prava na slobodu

4/9
izražavanja, istovremeno poštujući općenito prihvaćene standarde pristojnosti, nediskriminacije,
pravednosti, tačnosti, zaštite maloljetnika, zaštite privatnosti.

Član 3. regulira da su RTV stanice slobodne u kreiranju i uređivanju svojih programa, uz

poštovanje profesionalnih vrijednosnih, etičkih i estetskih standarda. RTV stanice su odgovorne
za sadržaj materijala koje emitiraju, bez obzira na njihov izvor, kao i za profesionalne aktivnosti
koje poduzimaju zaposlene osobe. Pridržavat će se propisa u vezi sa zaštitom autorskih prava, a
program će uskladiti sa općenito prihvaćenim standardima pristojnosti. Novinari imaju etičku
obavezu da zaštite izvore informacija. RTV stanice treba da usvoje prikladne procedure za
razmatranje prigovora na program uključen u njihov raspored emitovanja.

Član 4. regulira govor mržnje, a RTV stanice neće emitirati materijal koji svojim sadržajem i
tonom podstiče etničku, spolnu ili vjersku mržnju, ili može biti protumačena kao poticanja na
nasilje, nered i nemire, ili koji bi mogao izazvati ili podsticati kriminal ili kriminalne radnje. To
uključuje smrt, povrede, štetu nanesena imovini ili skretanje policijskih aktivnosti i medicinskih
usluga ili aktivnosti drugih službi za održavanje javnog reda

Član 5. RTV stanice će osigurati da se općenito prihvaćeni standardi pristojnosti primjenjuju u

programu. Takvi programi ne mogu da budu u suprotnosti sa obrazovnim uticajem na djecu.

Član 6. pravičnost i nepristrasnost, kaže da će RTV stanice osigurati da svi programi budu
tačni, pravični i nepristrasni. Neće se emitirati program koji tendenciozno promoviraju interese
jedne strane. Komentar mora biti odovojen od vijesti. Novinari mogu izraziti lična mišljenja, ali
ne smiju koristiti prednost stalnog pojavljivanja u programima da bi promovirali lične stavove i
mišljenja. Ako neko odbije učešće ili davanje izjave, RTV stanice će dokumentovati svaki
pokušaj da stupe u kontakt, a bit će arhivirane u periodu 14 dana od dana emitovanja programa
za koji se vežu.

Član 7. RTV stanice neće emitirati bilo kakav lažan materijal ili su mogle utvrditi da je lažan na
osnovu zdravog razuma ili rutinskom provjerom. Ako se pokaže da je materijal koji se emitira
lažan, mora se što prije objaviti ispravka.

Član 8. regulira da scene nasilja, njegove posljedice i opisi nasilja budu emitirani unutar
graničnog perioda, a u protivnom mora se ukazati na štetne posljedice takvih pojava. Ne smije
se promovirati ili ohrabrivati nasilje, opasno i antidruštveno ponašanje

Član 9. Nagost može biti prikazana u kontekstu teme programa (edukativna, umjetnička).
Programi koji na erotski način tretiraju nagost, bit će emitirani unutar graničnog perioda.

Član 10. regulira da erotski programi budu emitirani unutar graničnog perioda, a pornografija
ne smije biti emitiran.

Član 11. obavezuje RTV stanice da daju odgovarajuću informaciju o sadržaju programa.

Član 12. kaže da se moraju poduzeti sve mjere da zaštite maloljetnike od neadekvatnih sadržaja.
To se odnosi na raspored emitiranja, a svi programi koji bi mogli ozbiljno narušiti fizički,
psihički ili moralni razvoj djece i maloljetnika neće se emitirati u vrijeme kada je
najvjerovatnije da će ih oni gledati/slušati. Mogu biti emitirani samo između 24 i 6 sati.

Član 13. regulira učešće djece i maloljetnika u programu. RTV stanice ne smiju od djece tražiti
mišljenje vezano za privatna porodična pitanja niti o temama koje su van domena njihovog
rasuđivanja. Zabranjena je svaka zloupotreba djece u programima, korištenje u političke svrhe,

5/9
direktno učestvovanje u programu ne smije prouzrokovati uznemirenost ili strah. Angažiranje
djece u reklamama i u drugim promotivnim svrhama, mora biti u skladu sa Pravilnikom o
oglašavanju i sponzorstvu za radio i televiziju.

Član 14. Ne smiju se objavljivati informacije o toku krivičnog postupka prema maloljetniku niti
će se audio ili video snimati tok postupka. Pravosnažna odluka protiv maloljetnika može se
objaviti, ali bez navođenja ličnih podataka ili podataka na osnovu kojih se može utvrditi njihov
identitet. Mora se posebno obratiti pažnja da ne otkrije ili dovede do identifikacije maloljetnika
koji su žrtve, svjedoci, optuženi ili su umiješani u istragu ili sudski postupak. Posebna pažnja će
se posvetiti zaštiti identiteta maloljetnika umiješanih u seksualno nasilje. Informacije o
identitetu se mogu objavljivati smo po prethodno pribavljenom zvaničnom odobrenju nadležnih
organa. Identitet maloljetnika, pravosnažno osuđenog za krivično djelo, može se otkriti u
programima RTV stanica samo ako postoji opravdani interes javnosti.

Član 15. Upotreba opojnih sredstava, pušenje i upotreba alkohola neće biti prikazivani u
programima namijenjenim maloljetnicima, osim ako se ne ukazuje na štetne posljedice.

Član 16. Svako narušavanje privatnosti mora biti opravdano dokazano javnim interesom, a
naročito kada se radi o javnim osobama. Objavljivanje činjenica iz privatnog života pojedinca,
bez njegovog znanja i saglasnosti, moguće je samo u slučaju otkrivanje krivičnih djela, zaštitu
javnog interesa, sprečavanje pogrešnog informisanja javnosti, razotkrivanje nekompetentnosti u
javnoj službi, zaštitu javnog zdravlja i slično. U situacijama gdje su ljudi prisutni u događajima
o kojima se izvještava u programima vijesti, mora se poštivati pravo na privatnost žrtava.

Član 17. Mogu se snimati telefonski razgovori sa pojedincima, ako se skrene pažnja da se
razgovor snima. Ako će se razgovor emitirati, sagovornik će odmah biti obaviješten i potrbno je
njegovo odobrenje. Odobrenje se mora dobiti ako se naknadno pokaže potreba emitiranja.

Član 18. RTV stanice su dužne osigurati da se religijskim programima ne zloupotrebljava

moguća podložnost publike. U religijskim programima na odgovarajući način tretiraju se
pojedinci ili grupe koji su pripadnici bilo koje religije.

Član 19. regulira pravo na odgovor, odnosno stanice će omogućiti pravo na odgovor kada
emitiraju program koji stavlja neku osobu u nepovoljnu poziciju. Pravo na odgovor treba biti
poslan u razumnom vremenu, a bit će objavljen u prvom narednom izdanju programa u kojem je
emitirana informacija na koju se daje odgovor.

Član 20. Stanice su dužne da objektivno i tačno izvještavaju o sudskim procesima. Do

donošenja pravosnažne sudske odluke moraju se poštivati pretpostavka nevinosti. U toku
trajanja krivičnog postupka poštivat će se pravo na privatnost svih osoba uključenih u postupak,
a posebna zaštita će biti pružena maloljetnim i drugim ranjivim licima, kao i žrtvama,
svjedocima i porodicama osumnjičenih, optuženih i osuđenih lica.

Član 21. Svi programi koji se bave temom parapsihologije i paranormalnih sposobnosti,
egzorcizma, okultnih radnji i sličnih pojava moraju biti posebno izbalansirani u smislu
upoređivanja naučnih i vannaučnih postavki i mogu biti emitirani samo u graničnom periodu.

Član 22. Programi koji se bave alternativnom medicinom moraju sadržati jasne naznake da se
radi o načinima liječenja koji nisu zasnovani na tradicionalnoj medicinskoj nauci

Član 23. Neće biti emitirani programi koji se bave nadriljekarstvom, osim ako se takvim
programima ne ukazuje na štetne posljedice.

6/9
 Član 26, nalaže da RTV stanica osiguraju 51% programa zemalja EU. Ako u trenutku kada je
donesen kodeks, to nije osigurano, rok je pet godina da se to ispuni.

Član 28. regulira da RTV kuće u toku jedne godine osiguraju 25% igranog, dokumentarnog
programa, na jezicima nacionalnih manjina kao i djela bh kulturne baštine.

24. VJEĆE ZA ŠTAMPU?

Vijeće za štampu BiH je samoregulatorna, dobrovovoljna organizacija. Počela je sa radom
2001. iz potrebe da se kontrolira provođenje Kodeksa za štampu. VZŠ je uspostavilo Liniju za
pomoć novinarima, te ustanovila žalbenu proceduru.

25. KODEKS ZA ŠTAMPU?

Njegova poruka i snaga je iskazana u uvodnoj napomeni da je izveden iz postojećih evropskih
novinarskih standarda i da mu je cilj uspostava samoregulacije koja će biti moralno obavezujuća
za novinare, urednike, vlasnike i izdavače novina i porodičnih izdanja. Istaknuti su standardi
osiguravanja slobode izražavanja, pravedenosti, pravo javnosti da zna istinu, poštivanje
privatnosti itd. Kodeksom nisu predviđene sankcije, osim pitanje žalbe.

Član 1. određuje da novinari i izdavači poštivaju potrebe građana za korisnim, blagovremenim i

relevantnim informacijama, kao i da brane načela slobode informiranja. Štampani mediji će
razvijati svijest o ravnopravnosti spolova i poštivanju ličnosti.

Član 2. urednička odgovornost je osiguranje ka poštivanju istine, kao i pravo javnosti da sazna
istinu. Plagijati, falsifikovanje, prikrivanje važnih činjenica, primanje mita ili usluga koje bi
uticale na rad izvještača ili urednika, najteži su moralni prekršaji profesije.

Član 3. Štampa će dati sve od sebe kako ne bi huškala ili podsticala mržnju ili nejednakost na
osnovu etničke pripadnosti, nacionalnosti, rase, religije, pola, seksualne orijentacije, bilo koje
fizičke ili mentalne bolesti ili onesposobljenosti.

Član 4. Izdanja će izbjegavati direktne ili indirektne komentare kojima ličnosti stavljaju u
neravnopravan položaj ili ih diskriminišu po osnovi njihovog pola, roda, polnog identiteta,
rodnoga identiteta, rodnoga izražavanja ili seksualne orijentacije, te fizičku ili mentalnu bolest
ili onesposobljenost.

Član 5. Štampa neće objavljivati netačne i iskrivljene materijale u vidu fotografija, tekstova ili
drugih materijala.

Član 6. Štampa, iako slobodna da izraze svoja gledišta, moraju napraviti jasnu razliku između
komentara, pretpostavke i činjenice.

Član 7. Pravo na odgovor će biti proširen na relevantne osobe ukoliko publikacija, koja je u
pitanju, procijeni da takav korak doprinosi tačnosti i nepristranosti izvještavanja.

Član 8. Novinari će koristiti samo pravedna sredstva da dođu do vijesti, dokumenata ili
fotografija. Neetički je krivo se predstavljati da bi se došlo do informacije, osim u ekstremnim
okolnostima i u zakonitoj formi, kada bi objavljivanje informacije jasno služilo javnom interesu.
Neće se dolaziti do materijala zastrašivanjem, manipulacijama ili maltretiranjem.

Član 9. Štampa će izbjegavati uplitanje u nečiji privatni život, osim ako takva uplitanja nisu
potrebna u interesu javnosti.

7/9
 Član 10. Nikoga se neće tretirati kao kriminalca prije donošenja sudske presude. Obaveza je
objavljivanje informacije o odbacivanju optužbe ili oslobađanju. Poseban oprez i osjetljivost
pokazat će se kod izvještavanja o svjedocima u sudskim procesima za ratne zločine, poštujući
pravila i odredbe za neimenovanje zaštićenih sjedoka. Treba izbjegavati i imenovanje njihove
rodbine i prijatelja, osim ako pozivanje na njih nije neophodno za potpuno izvještavanje.

Član 11. U tretiranju djece i maloljetnika novinari su dužni krajnje obazrivo postupati, poštujući
običaje i Konvenciju o pravima djeteta. Dužni su zaštititi identitet djeteta u postupcima u kojima
je isključena javnost. Ne smiju se intervjuisati niti fotografisati djeca mlađa od 15 godina, s
pitanjima koja se odnose na porodicu djeteta, bez prisustva roditelja ili bez dozvole roditelja ili
staratelja. Oprezno i s odgovornošću smiju se identificirati djeca mlađa od 15 godina u
slučajevima kada su žrtve krivičnih djela. Ni pod kakvim okolnostima ne mogu se identificirati
djeca mlađa od 15 godina koja su svjedoci ili optuženi.

Član 12. Reklame, sponzorisani članci i dodaci moraju biti razdvojeni i označeni.

Član 13. Novinari se trebaju oslanjati na otvorene izvore informacija. Imaju obavezu da štite
identitet onih koji daju informacije u povjerenju, iako te ličnosti nisu zahtijevale povjerljivost.

Član 14. Štampa može koristiti razumne sažetke s ograničenim citatima, materijale iz drugih
publikacija ili nosilaca autorskih prava, bez izričite dozvole za to, sve dok je izvor naznačen.

Član 15. Interes javnosti, u značenju ovog Kodeksa, definiran je kao - postupak ili informacija
kojima je namjera pomoći javnosti u donošenju ličnog mišljenja, te spriječiti zavođenje javnosti
nekom izjavom ili postupkom pojedinca ili organizacije.

Član 16. Svaka publikacija će na prigodnom mjestu sadržavati: ime, adresu, broj telefona, broj
faksa i internet/e-mail adresu odgovornog izdavača i urednika, kojima mogu biti upućivane
žalbe i prigovori na pisanje štampanih izdanja.

1. CILJEVI MEĐUNARODNE FEDERACIJE NOVINARA?

Odbrana slobode štampe i profesionalne neovisnosti novinara; Ohrabrivanje osnivanja jakih i
neovisnih sindikata novinara; prikupljanje i distribucija materijala od članica, npr. o stanju
ljudskih prava, novih tehnologija, uvjeta zaposlenja; Promoviranje profesinalne obuke i
edukacije novinara

2. ISTINA U NOVINARSTVU?
Istina je kriterij novinarske profesije. Novinar mora davati tačnu, objektivnu informaciju. Zbog
toga mora imati tri profesionalne osobine: mudrost, istraživačka hrabrost i znanje. Kada se
raspravlja u etici novinarstva, o odnosu novinara i istine, treba naglasiti da je istinitost locirana
između novinara i događaja, a da proces razotkrivanja istine predstavlja put dolaska do istine.
Javnost ima pravo na istinu i budući da je dobija od medija, odgovornost novinara je veća, kao i
dužnost da tu istinu prenese javnosti.

3. AUTORSTVO?
Intelektualna tvorevina koja predstavlja originalni izraz autora u književnosti, nauci,
umjetnosti, novinarstvu i drugim oblastima stvaralaštva. Može biti: pisano djelo (knjiga,
članak), govorno, muzičko djelo, film, fotografija, kompjuterski program.... Autorsko djelo
može biti izvorno ili djelo prerade, npr., prevod, adaptacija, aranžman) i to ne ograničava
autorsko pravo koje postoji na izvornom djelu koje je prerađeno.

8/9
4. ZAŠTITA PRIVATNOSTI?
Potrebno je napraviti razliku između javne sfere u životu pojedinca koja je predmet legitimne
pažnje novinara, te njegove privatne ili intimne sfere. To razlikovanje je korisno kod izrade
normativnih pravila. Svaka konkretna situacija mora se analizirati, posebno god balansa
privatnog života i javnog interesa. U Kodeksu za štampu u članu 9. kaže se da će štampa
izbjegavati uplitanje u nečiji privatni život, osim ako takva uplitanja nisu potrebna u interesu
javnosti. U Kodeksu za emitiranje RTV programa u članu 16 kaže se da svako narušavanje
privatnosti mora biti opravdano dokazivim javnim interesom, naročito kada se radi o osobama
koje ne obavljaju javne funkcije. Objavljivanje činjenica iz privatnog života pojedinca, bez
njegovog znanja i saglasnosti, moguće je samo u slučaju nedvosmislenog postojanja interesa
javnosti.

5. MEĐUNARODNE ASOCIJACIJE NOVINARA?

Međunarodna federacija novinara, Svjetski savez katoličkih novinara, Evropska federacija
novinara, Savez arapskih novinara, Latinoamerička federacija novinara, Unija afričkih novinara,
Konfederacija azijskih novinara...

6. UVREDLJIV SADRŽAJ U NOVINARSTVU?

Bilo kakvo izvještavanje u kojem se iznose činjenice koje vrijeđaju pojedince ili grupu na
osnovu nacije, religije, rase, socijalnog statusa, seksulane orjentacije, bolesti, sposobnosti...
Uvredljiv sadržaj je etički prekršaj, ali i zakonski i dužnost je da se takve stavri prijave
nadležnim sudovima. Na žalost u BiH smo svejedoci da mediji objave uvredljiv sadržaj, ali
niko, pa ni tužioci čiji je to zakonski zadatak ne prijeve takve slučajeve. Također, u oglašavanju
je prisutno da se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući način. Mediji su
odgovorni na sadržaj koji objave bez obzira na izvor.

7. MOGUĆNOST ODGOVORA?
Osobe koje smatraju da su izvještavanjem stavljene u nepovoljan položaj imaju pravo na
odgovor. Oni mogu tu informaciju demantirati, ispraviti ili dopuniti. Nema novinara i medija
koji ne naprave makar malu grešku. Ozbiljni mediji i novinari razlikuju se po tome što nakon
greške priznaju je i objave odgovor, dopune je, isprave... Prema Kodeksima o štampi i
emitiranju RTV programa dato je pravo na odgovor, koje pojedinac može uputiti u razumnom
roku, a bit će objavljen u prvom narednoj emisiji ili broju novine na mjestu gdje je objavljena
informacija na koju se daje odgovor.

9/9