Adaptacija književnog djela

Adaptacija književnog djela je prilagodba književnog djela (ili nekih njegovih dijelova) za
neku drugu namjenu. Adaptacija znači njegovu pretvorbu u drugi umjetnički oblik. Književna
djela najčešće se adaptiraju u kazališne komade. To znači da se neka priča ili roman
prilagođava kako bi se mogla izvesti na sceni.

Takvo prilagođavanje književnog djela naziva se dramatizacija. Kod dramatizacije književni

tekst se najčešće krati i prilagođava izvođenju u tek nekoliko različitih scenografija, koliko ih
je moguće pripremiti za kazališnu izvedbu. Dijalozi i monolozi također se prepravljaju kako
bi se njihov sadržaj skratio i prilagodio izvedbi, ali da se istovremeno ne promjeni ni tema ni
poruka djela.

U novije vrijeme popularnost kazališne adaptacije uvelike je zamijenila filmska adaptacija.

Filmska adaptacija znači prilagodbu književnog djela za izvođenje na filmu. Osim romana,
noveli ili pripovjedaka, za filmsko ostvarenje se adaptiraju i dramska djela što znači da kod
filmske adaptacije djelo mora biti preoblikovano kako bi se njegove književne komponente
mogle zamijeniti filmskim komponentama. Svi opisi okoline i vanjski opisi likova pretvaraju
se u vizualne elemente filma, monolozi su najčešće prikazani kao akcije bez riječi (iako
nekada narator iz knjige može postati narator i u filmu), a dijalozi postaju razgovori u filmu.

Filmska verzija književnog djela zapisuje se u scenarij, zbog čega se književno djelo često
mora skratiti i preoblikovati kako ne bi bio previše dugačak u svojoj filmskoj formi. Kao i kod
kazališne adaptacije, ni filmska ne smije narušiti dotadašnju vrijednost djela, ne smije
mijenjati glavnu temu, osobine likova, niti ideju književnog djela.

Nekada su filmske adaptacije književnih djela toliko uspješne, da popularnost knjige stave u
drugi plan (primjerice film “Zameo ih vjetar”, napravljen po istoimenom romanu Margaret
Mitchell), ali filmske adaptacije najčešće su samo lošije verzije književnih djela. U najboljem
slučaju, film napravljen po knjizi ima vlastitu vrijednost, pa ga je teško usporediti s knjigom,
koja ima vlastitu.

Jedni od trenutno najpopularnijih filmskih adaptacija književnih djela su: trilogija “Gospodari
prstenova”, napravljena po romanima J.R.R. Tolkiena, filmovi o Harryju Potteru, napravljeni
po istoimenim romanima J.K. Rowling, filmovi o Sumrak sagi, Igrama gladi i sl. Jedna od
najuspješnijih adaptiranih drama je “Tramvaj zvan čežnja”, čiji je scenarij napravljen po
kazališnom komadu Tennesseeja Williamsa.

Adaptacije hrvatskih književnih djela

Najpopularnija adaptacija hrvatskog književnog djela je svako drama Miroslava Krleže –
“Gospoda Glembajevi“. Poznati hrvatski redatelj Antun Vrdoljak 1988. godine je na platno
prenio obitelj s ukletom pošlosti i tragedijama. Glumačka postava je impozantna, a čini ju
neka od najpoznatijih jugoslavenskih imena kao što su Ena Begović, Tonko Lonza i Mustafa
Nadarević koji glumi Leona Glembaja, intelektualca s mračnim tajnama i prijezirom prema
svojoj obitelji.

Izrazito zanimljivu varijantu adaptaciju u vrijeme modernizma nude Vatroslav Mimica s

djelom “Prometej s otoka Viševice” (1964.) i “Seljačka buna” (1975.) i Krešo Golik
komedijom “Tko pjeva, zlo ne misli” (1970.) adaptacijom književnog djela “Dnevnik malog
Perice” kojim je osvojio i kritiku i publiku.

Ne smijemo izostaviti ni zapaženog autora igranih filmova Obrada Glaušćevića koji je

adaptacijom dječjeg klasika “Vuk samotnjak” (1972.) napravio nezaboravan doprinos
hrvatskoj filmografiji te Mate Relju koji je ekranizirao popularni “Vlak u snijegu” cijenjenog
pisca za djecu Mate Lovraka.

U dječjoj filmografiji, pionir je svakako Branko Bauer koji je u svojih 50 godina rada režirao
dječje pustolovne filmove, a titula jednog od najuglednijih hrvatskih filmskih scenografa
svakako pripada Vladimiru Tadeju koji je ekranizirao hrvatski klasik “Družba Pere Kvržice”
Mate Lovraka, češko-hrvatsku inačicu “Tajna starog tavana” te “Hajdučka vremena” na
temelju priča Branka Ćopića.

Većina dječjih filmova u hrvatskoj produkciji oslanja se na pisano djelo, ali samo su neki
posezali u riznicu koju hrvatski književnici nude, no svakako se ističe Milan Blažeković,
hrvatski redatelj koji je prepoznao kvalitetu autora i ekranizirao mnoga hrvatska djela poput
“Čudnovate zgode šegrta Hlapića” Ivane Brlić Mažuranić, “Čudesnu šumu” i “Čarobnjakov
šešir” Sunčane Škrinjarić i dva filma Mate Lovraka.

Filmskih adaptacija književnih djela danas ima mnogo. Mnogo popularnih filmova
napravljeno je po slavnim književnim djelima, koja su najčešće mnogo bolja od filma, stoga i
ona zaslužuju pažnju čitatelja, koji će, nakon što pogleda film i pročita knjigu, imati dvojako,
ali mnogo potpunije iskustvo o djelu.