Kratka priča

Jump to navigation Jump to search

Kratka priča je oblik kratke narativne proze. Kratke priče su sažetije u usporedbi s dužim
djelima fikcije, kao što su novele (u suvremenom smislu) i romani.

Početci kratkih priča nalaze se u tradicijama usmenog prepričavanja i proznih anegdota; ukratko
opisana situacija koja brzo dolazi do srži. S usponom komparativno realističnog romana, kratka
priča razvila se u minijaturu. Neke od njenih prvih savršenih, neovisnih primjera nalazimo u
djelima E.T.A. Hoffmanna i Antona Čehova. Mnogi autori današnjice objavljuju kompilacije
svojih kratkih priča u zbirkama.

Sadržaj
 1 Povijest
o 1.1 Izvori
o 1.2 Suvremene kratke priče
o 1.3 Elementi i obilježja
o 1.4 Dužina
 2 Izbor slavnih kratkih priča
 3 Vanjske poveznice

Povijest
Izvori

Oblik kratke priče započinje u tradicijama usmene primopredaje, iz koje su proistekla značajna
djela, kao sto su Homerove Ilijada i Odiseja. Takve su se priče prepričavale u ritmičnom,
pjesničkom obliku, gdje su rime služile kao sredstvo lakšeg pamćenja. Kratki odlomci tih prica
usredotoceni su na zasebne price, koje su se mogle prepricati u jednom komadu, ili pri jednom
'sjedenju'. Sveukupni luk priče nazirao bi se tek kroz prepričavanje nekoliko njenih dijelova.

Basne, narodne priče sa izraženom poukom, je prema grčkom povjesničaru Herodotu izmislio
grčki rob Ezop, u 6. stoljeću pr. Kr. (Ezopu se pripisuju i druga vremena i narodnosti). Ove
drevne priče danas su poznatije pod imenom Ezopove basne.

Drugi je stari oblik kratke priče, anegdota, bio popularan za vrijeme Rimskog Carstva. Anegdote
su funkcionirale kao vrsta parabole, kratke realistične priče koja utjelovljuju pouku. Mnoge su
preživjele rimske anegdote tijekom 13. ili 14. stoljeća sakupljene u zbirku "Gesta Romanorum".
Anegdote su ostale popularne širom Europe do duboko u 18. stoljeće, kada je objavljeno djelo
fikcije anegdotalnih pisama Sir Rogera de Coverleya.
U Europi se, početkom 14. stoljeća tradicija usmenog prepričavanja počela razvijati u pisane
priče. Najznačajnija djela su "Canterburyjske Priče" Geoffreyja Chaucera, i "Decameron"
Giovannija Boccacia. Obje knjige su sastavljene od zasebnih kratkih priča (koje se sadržajem
razlikuju od farse ili humoristične anegdote, do pažljivo izgraĎenih književnih fikcija),
postavljenih unutar veće, okvirne priče. Oblik okvirne priče nisu prihvatili svi pisci. Krajem 16.
stoljeća u Europi, mračno tragične novele Mattea Bandella neke su od najpopularniji kratkih
priča (posebice u francuskom prijevodu). Tijekom renesanse, termin 'novela' koristi se za kratke
priče.

Sredinom 17. stoljeća u Francuskoj, pisci kao Madam de Lafayette, razvili su novi, istančani
oblik kratke novele, "nouvelle". Tradicionalne vilinske priče počele su se objavljivati 1960-ih
godina (jednu od najpoznatijih zbirki napisao je Charles Perrault). Pojava modernog prijevoda
Tisuću i jedne noći Antoine Galland (iz 1704; još jedan prijevod se pojavljuje 1710-12), stvara
jak utjecaj na europske pisce kratkih priča 18. stoljeća, kao što su Voltaire, Diderot i drugi.

Suvremene kratke priče

Suvremene kratke priče pojavljuju se kao zaseban žanr početkom 19. stoljeća. Rani primjeri
zbirki kratkih priča, uključuju "Bajke" (1824-1826) braće Grimm, "Večeri na majuru kod
Dikanjke" (1831-1832) Nikolaja Gogolja, "Priče Groteske i Arabeske" (1839) Edgara Allana
Poea i "Dvaput ispričane priče" (1842) Nathaniela Hawthorna. Krajem 19. stoljeća, rast tiskanih
časopisa stvorio je veliku tržišnu potražnju za kratkim pričama dužine od 3 do petnaest tisuća
riječi. Jedna od poznatih priča tog doba je i Čekhov "Odjel br. 6".

Prvom polovinom 20. stoljeća nekolicina poznatih časopisa kao što su "The Atlantic Monthly",
"Scribner's" i "The Saturday Evening Post", objavljuje kratke priče u svakom izdanju. Potražnja
za kvalitetnim kratkim pričama, kao i naknada piscima, bile su toliko visoke, da se F. Scott
Fitzgerald u nekoliko navrata posvetio pisanju kratkih priča ne bi li otplatio neke od svojih
mnogobrojnih dugova.

Potražnja za kratkim pričama dosegla je svoj vrhunac sredinom 20. stoljeća, kada je 1952.
časopis "Life" objavio dugu kratku priču (novelu) Ernesta Hemingwaya, "Starac i More". Izdanje
časopisa koje sadrži ovu priču prodano je, u samo dva dana, u 5 300 000 primjeraka.

Broj komercijalnih časopisa u kojima se objavljuju kratke priče otada je u stalnom padu, iako ih
još uvijek objavljuju u nekolicini poznatih tiskovina kao "The New Yorker". Časopisi o
književnosti takoĎer objavljuju kratke priče. Kratke su priče osim toga odnedavna zaživjele i
novim 'online' životom, gdje se objavljuju u časopisima, u zbirkama organiziranim prema autoru
ili temi, na blogovima, Podcastima i web stranicama.

Elementi i obilježja

U odnosu na roman, kratka priča teži jednostavnosti. Kratka se priča obično usredotočuje na
samo jedan dogaĎaj, ima jedan zaplet, jedan splet okolnosti, ograničen broj likova, i pokriva
kratak vremenski period.
U dužim djelima fikcije, priče često sadrže osnovne elemente dramatičke strukture; uvod (u
okolnosti, situaciju i glavne likove); zaplet (dogaĎaj koji predstavlja predstojeći sukob); rastuću
krizu (odlučujući trenutak za glavni lik i njegovu predanost odreĎenom smjeru djelovanja);
vrhunac (točka najvišeg interesa u smislu sukoba, i dio priče sa najintenzivnijim djelovanjem);
rasplet (rješenje sukoba); i pouku.

Zbog njihove kratkoće, kratke priče mogu i ne moraju pratiti ovu matricu. Primjerice, moderne
kratke priče tek rijetko imaju uvod. Češće se dogaĎa nagli početak, gdje priča započinje usred
djelovanja. Poput dugih, kratke priče imaju vrhunac, krizu ili preokret. Krajevi mnogih kratkih
priča su meĎutim isto tako nagli i otvoreni kao i početci, te mogu i ne moraju sadržavati pouku
ili praktičnu lekciju.

Naravno, kao i sa svakom vrstom umjetnosti, točne osobine kratke priče mijenjaju se ovisno o
piscu.

Dužina

Odrediti što to točno razlikuje kratku priču od dužeg fiktivnog oblika, problematičan je zadatak.
Klasična definicija kratke priče je u tome da se može pročitati u jednom mahu, ideja
najzamjetnije prenesena u eseju "Filozofija kompozicije" Edgar Allan Poea (1846). Druge
definicije ocrtavaju gornju granicu kod 7 500 riječi. U modernoj uporabi, termin kratka priča se
često odnosi na djelo fikcije od 1 000 do 20 000 riječi.

Izbor slavnih kratkih priča

 Posljednje pitanje ("The Last Question"), Isaac Asimov (Online Text)
 Na sovinu mostu ("An Occurrence at Owl Creek Bridge"), Ambrose Bierce (online text)
 Srdačno vaš, Jack Trbosjek ("Yours Truly, Jack the Ripper"), Robert Bloch
 Alef ("The Aleph"), Jorge Luis Borges
 Zvuk grmljavine ("A Sound of Thunder"), Ray Bradbury
 Katedrala ("Cathedral"), Raymond Carver (online text)
 Dama sa psom ("Lady with Lapdog" ili "Lady with the Dog"), Anton Čehov
 Priča o jednome satu ("The Story of an Hour"), Kate Chopin (online text)
 Najopasnija igra ("The Most Dangerous Game"), Richard Connell (online text)
 Ruža za Emily ("A Rose for Emily"), William Faulkner
 Mladi Goodman Brown ("Young Goodman Brown"), Nathaniel Hawthorne (online text)
 Ubojice ("The Killers"), Ernest Hemingway
 Dar mudraca ("The Gift of the Magi"), O. Henry (online text)
 Sanjiva dolina ("The Legend of Sleepy Hollow"), Washington Irving
 Lutrija ("The Lottery"), Shirley Jackson (online text)
 Majmunska šapa ("The Monkey's Paw"), W.W. Jacobs
 Mrtvi ("The Dead"), James Joyce (online text)
 U kažnjeničkoj koloniji ("In the Penal Colony"), Franz Kafka (online text)
 Moj sin fanatik ("My Son the Fanatic"), Hanif Kureishi (online text)
 Ktuluov zov ("The Call of Cthulhu"), H.P. Lovecraft (online text)
 Muha ("The Fly"), Katherine Mansfield
  Pisar Bartleby ("Bartleby, the Scrivener"), Herman Melville (online text)
 Teško je naći dobroga čovjeka ("A Good Man Is Hard to Find"), Flannery O'Connor
(online text)
 Liječnikov sin ("The Doctor's Son"), John O'Hara
 Izdajničko srce ("The Tell-Tale Heart"), Edgar Allan Poe (online text)
 Vampir ("The Vampyre"), John Polidori (online text)
 Smrtni besmrtnik ("The Mortal Immortal"), Mary Shelley (online text)
 Usamljenost maratonca ("The Loneliness of the Long Distance Runner"), Alan Sillitoe
 Spinoza s tržnice ("The Spinoza of Market Street"), Isaac Bashevis Singer (online text)
 Dama ili zvijer ("The Lady, or the Tiger?"), Frank R. Stockton (Online Text)
 Tajni život Waltera Mittyja ("The Secret Life of Walter Mitty"), James Thurber (Online
Text)
 Smrt Ivana Iljiča ("The Death of Ivan Ilyich"), Lav Tolstoj (online text)
 Odiseja na Marsu ("A Martian Odyssey"), Stanley G. Weinbaum.
 Crvena soba ("The Red Room"), H.G. Wells (Online Text)

Stvori Liječnikov sin

Jump to navigation Jump to search

Wikipedija nema članak s ovim nazivom. Možda želite potražiti stranicu Liječnikov sin na
Wikipediji prije nego započnete članak, kako biste provjerili postoji li članak već pod drugim
nazivom.

 Da biste započeli nepristran, istinit enciklopedijski članak, jednostavno pišite u okvir ispod.
Možete koristiti "Prikaži kako će izgledati" kako biste vidjeli kako će članak izgledati u bilo
kojem trenutku prije nego sačuvate stranicu. Kada završite, kliknite "Sačuvaj stranicu".
 Ako želite naučiti više o ureĎivanju na Wikipediji, pročitajte kako ureĎivati stranicu ili
pogledajte pomoć.
 Ako želite isprobati rad na Wikipediji, molimo učinite to na stranici za vježbanje.
 Ako ste upravo započeli stranicu, možda ju ne vidite jer bazi podataka ponekad treba malo
vremena dok se ažurira. Probajte kliknuti ovdje za osvježavanje stranice.

Niste prijavljeni! Vaša trenutačna IP adresa ostat će zabilježena u popisu izmjena

ove stranice!

Otvaranje računa, osim što je besplatno, donosi brojne pogodnosti, od kojih je jedna od najvažnijih
skrivanje vaše trenutačne IP adrese. TakoĎer, ostalim suradnicima bit će lakše kontaktirati vas pod stalnim
suradničkim imenom, a vi ćete tako izbjeći zabunu s drugim anonimnim suradnicima jer je lako moguće da
dijelite istu IP adresu s nekim sasvim drugim suradnikom. Ako imate pitanja, najbolje je da se obratite
nekom od administratora.

Enciklopedijski sadržaj mora biti provjerljiv sukladno smjernici Wikipedija:NavoĎenje izvora i

napisan sukladno pravilu Wikipedija:Pravopis.
Ridley Scott
Jump to navigation Jump to search
Ridley Scott

Rođenje 30. studenog 1937.

Godine rada 1965.-
[otkrij]Nagrade
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Sir Ridley Scott (South Shields, 30. studenog 1937.), britanski filmski redatelj i filmski
producent.

Sadržaj
 1 Pozadina
 2 Rana karijera
o 2.1 Dvoboj do istrebljenja
o 2.2 Alien
o 2.3 Blade Runner
o 2.4 Reklama "1984" za Macintosh
o 2.5 Legenda
o 2.6 Detektiv i dama i Crna kiša
o 2.7 Thelma i Louise
 3 Zrelo razdoblje
 o 3.1 Gladijator i kasniji radovi
o 3.2 Dobra godina i Američki gangster
 4 Pristup i stil
 5 Kritike
 6 Privatni život
 7 Filmografija
o 7.1 Videospot
o 7.2 Reklame
o 7.3 Televizijske serije
 8 Vanjske poveznice

Pozadina
Scott je odrastao u vojnoj obitelji, što je značilo da je većinu njegova ranog života njegov otac -
časnik Kraljevske inženjerije - bio odsutan. Ridleyjev stariji brat, Frank, se pridružio Trgovačkoj
mornarici dok je još bio mlad pa su braća jako malo kontaktirala. Tijekom ovog vremena obitelj
se često selila, živeći (meĎu ostalim) u Cumbriji, Walesu i Njemačkoj. Nakon Drugog svjetskog
rata obitelj Scott se preselila u rodnu sjevernoistočnu Englesku, na kraju se skrasivši u Teesideu
(čiji će industrijski krajolik kasnije poslužiti kao inspiracija za neke slične scene u Blade
Runneru). Uživao je gledati filmove. MeĎu Scottovim omiljenima bili su Lawrence od Arabije,
Građanin Kane i Sedam samuraja. Scott je od 1954. do 1958. studirao u Teesideu, na
umjetničkom koledžu, diplomiravši dizajn. Na londonskom Royal College of Art je stekao
magisterij iz grafičkog dizajna.

Nakon toga je radio u časopisu koledža, ARK, i pomogao osnovati filmski odjel. Za posljednju
predstavu je snimio crno bijeli kratki film, Dječak i bicikl, sa svojim mlaĎim bratom, Tonyjem
Scottom, i ocem. Glavni vizualni elementi filma postat će sastavnice Scottova kasnijeg rada;
objavljen je u specijalnim dodacima na DVD izdanju filma Dvoboj do istrebljenja. Nakon
diplome 1963., našao je posao kao vježbenik scenograf na BBC-u, nakon čega će raditi na
popularnim policijskim serijama Z-Cars i SF seriji Out of Unknown. Scott je u svojoj ranoj
karijeri bio obožavatelj Stanleyja Kubricka. Za kraj svoje obuke na BBC-u je presnimio
Kubrickove Staze slave kao kratki film.

Dodijeljen mu je zadatak da dizajnira drugi serijal Doctor Who, The Daleks, koji je sa sobom
donio slavne kreature izvanzemaljaca. MeĎutim, malo prije početka rada se posvaĎao oko
rasporeda pa je zamijenjen Raymondom Cusickom. Scott je na BBC-u premješten u odjel za
redateljske vježbenike, a prije nego što je napustio korporaciju, režirao je epizode Z-Cars, njegov
spin-off, Softly, Softly, i pustolovnu seriju Adam Adamant Lives!.

Pet članova obitelji Scott su redatelji. Brat Tony je dva desetljeća bio uspješan filmski redatelj;
sinovi, Jake (40) i Luke (37), su hvaljeni redatelji reklama, kao i njegova kćer Jordan (27). Jake i
Jordan rade u Los Angelesu, dok je Luke ostao u Londonu.

Rana karijera
Scott je 1968. napustio BBC i osnovao vlastitu produkcijsku tvrtku, Ridley Scott Associates,
radeći sa sir Alanom Parkerom, Hughom Hudsonom, Hughom Johsonom, te zaposlivši svog
mlaĎeg brata, Tonyja.

Dvoboj do istrebljenja

Dvoboj do istrebljenja iz 1977. je bio Scottov prvi dugometražni film. Produciran je u Europi te
je na Filmskom festivalu u Cannesu osvojio nagradu za najbolji debitantski film, ali i polučio
manji komercijalni uspjeh u SAD-u. Smješten u vrijeme Napoleonskih ratova, govorio je o dva
francuska husarska časnika, D'Hubertu i Feraudu (Keith Carradine i Harvey Keitel). Njhova
prepirka oko manjeg incidenta se pretvara u ogorčeno neprijateljstvo koje će potrajati sljedećih
petnaest godina s većim sukobima koji će ga i okončati. Film je hvaljen zbog povijesno
autentičnog prikaza napoleonskih uniformi i vojnog upravljanja, kao i zbog točnih tehnika
mačevanja iz devetnaestog stoljeća koje je nadzirao koreograf borbi William Hobbs.

Alien

Podrobniji članak o temi: Alien (Osmi putnik)

Na Scottovo komercijalno razočaranje s Dvobojom do istrebljenja nadomjestio se uspjeh Alana
Parkera s američkim filmovima - Scott je priznao kako je "tjedan dana bio bolestan" od zavisti.
Originalno je planirao ekranizaciju opere Tristan i Izolda, ali nakon što je vidio Ratove zvijezda,
uvjerio se u potencijal visokobudžetnih filmova punih specijalnih efekata. Zato je prihvatio
režiju Aliena, SF horora kojim će steći meĎunarodno priznanje. Iako je snimljen 1978., Scottov
talent za scenografiju i atmosferične vizualne efekte dao je Alienu bezvremensku dimenziju.

Iako Scott neće režirati tri nastavka Aliena, ženska akcijska junakinja Ellen Ripley (Sigourney
Weaver) postat će filmska ikona. Scott je 2003. bio uključen u restauraciju i ponovno
objavljivanje filma uključujući medijske intervjue za njegovu promociju. U isto je vrijeme je
natuknuo kako je razgovarao da snimi peti i posljednji film. No, u intervjuu iz 2006., redatelj je
rekao kako je bio nezadovoljan redateljskom verzijom Aliena, naglasivši kako je original bio
"besprijekoran" te da su dodaci bili tek marketinški trik.

Blade Runner

Podrobniji članak o temi: Blade Runner

Nakon što je godinu dana proveo na adaptaciji SF romana Pješčani planet, Scott angažiran za
režiju filmske verzije romana Sanjaju li androidi električne ovce? Philllipa K. Dicka, (koji će
poslije biti preimenovan u Blade Runner), nakon iznenadne smrti njegova brata Franka. S
Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi i sa hvaljenim Vangelisovim soundtrackom, Blade Runner
je bio komercijalni promašaj kad je objavljen u kinima 1982., pa je ubrzo povučen iz distribucije.
No, ipak će steći kultni status kroz prikazivanja na televiziji i objavljivanja na video formatima.
Warner Bros. je koristio Scottove bilješke kako bi 1991. stvorio redateljevu verziju u kojoj su
uklonjeni snimljeni glasovi i promijenjen kraj. Kritičari danas Blade Runner smatraju jednim od
najvažnijih SF filmova 20. stoljeća, a često se, uz roman Neuromancer Williama Gibsona,
navodi kao inicijator cyberpunk žanra. Scott je osobno nadzirao digitalnu restauraciju Blade
Runnera i odobrio Završnu verziju, koja je objavljena u kinima u Los Angelesu i New Yorku 5.
listopada 2007. Scott je za Blade Runner rekao kako je to njegov "najdovršeniji i najosobniji
film".

Reklama "1984" za Macintosh

1984. je Apple Computer predstavio Macintosh. Njegovo objavljivanje najavljeno je jednom

jedinom reklamom, sada poznatom kao "Reklama od 1,5 milijun dolara", temeljena na romanu
1984 Georgea Orwella, a koju je režirao Scott (kao rezultat njegova rada na Blade Runneru).
Reklama je emitirana tijekom 18. Super Bowla 1984. Namjera Stevea Jobsa bila je da izjednači
Big Brother s IBM-ovim PC-om, a bezimenu akcijsku junakinju, koju je portretirala Anya Major,
s Macintoshom.

Reklama se često nalazi pri vrhu u izboru najutjecajnijih arketinških kampanja. Na primjer,
časopis Advertising Age ju je nazvao "Reklamom desetljeća", a 1999. je u izboru TV Guidea
izabrana kao najbolja od "50 najboljih reklama svih vremena".

Legenda

Scott je 1985. režirao fantastični film Legenda. Kako se nikad nije susreo sa žanrom bajke, Scott
je odlučio stvoriti "bilo jednom" film smješten u svijet vila, princeza i demona. Za ulogu
filmskog junaka Jacka je angažirao Toma Cruisea, Miu Saru kao Princezu Lily, i Tima Curryja
za ulogu sotonskog Gospodara tame. No, serija problema sa snimanjem i postprodukcijom
(uključujući izrezivanje materijala i zamjenu originalne glazbe Jerryja Goldsmitha) je poremetila
objavljivanje filma i rezultirala s poražavajućim recenzijama. Ipak, poslije je postao kultni klasik
zahvaljujući DVD izdanju na kojem je restaurirana Scottova originalna vizija.

Detektiv i dama i Crna kiša

Gladan komercijalnog hita i u inat tisku koji ga je smatrao komercijalnim redateljem

posvećenom fantastičnim vizualnim efektima bez mnogo sadržaja, Scott je odlučio odgoditi
daljnje uplitanje u SF i fantastični žanr, kako ga ne bi označili žanrovskim redateljem,
fokusirajući se na zrelije i realnije trilere.

MeĎu njima su se našli Detektiv i dama, romantična policijska drama s Tomom Berengerom,
Lorraine Bracco i Mimi Rogers iz 1987., i Crna kiša, policijska drama iz 1989. s Michaelom
Douglasom i Andyjem Garciom, dijelom snimanoj i Tokiju i Osaki, u Japanu. Oba su polučila
osrednji uspjeh na box officeu.

Scott je opet hvaljen za raskošne vizualne efekte, ali i dalje kritiziran zbog snimanja filmova koji
su zapravo produžene verzije njegovih ulaštenih televizijskih reklama, koje je nastavio režirati
zbog profita.

Thelma i Louise

Thelma i Louise je objavljen 1991., a u glavnim ulogama su nastupili Geena Davis kao Thelma,
Susan Sarandon kao Louise, i Harvey Keitel kao suosjećajni detektiv koji pokušava riješiti
zločine koje dvije žene sve lakše počinjavaju. Film se pokazao uspješnim i oživio Scottovu
redateljsku reputaciju, donijevši mu prvu nominaciju za Oscar. Scottov sljedeći projekt bio je
nezavisni film 1492.: Osvajanje raja, s pričom o Kristoforu Kolumbu. Smatra se najusporenijim
Scottovim filmom. Proći će četiri godine prije nego Scott objavi sljedeći film.

Zrelo razdoblje
Scott je 1995., zajedno sa svojim bratom Tonyjem, u Los Angelesu osnovao filmsku i
televizijsku produkcijsku kuću Scott Free Productions. Svi njegovi kasniji filmovi, počevši s
Paklenim morem i G.I. Jane, ženskom verzijom Full Metal Jacketa s Demi Moore i Viggom
Mortensenom, su producirani pod etiketom Scott Freeja. Iste godine braća su otkupili kontrolni
paket dionica Shepperton Studiosa koji je kasnije povezan s kompanijom Pinewood Studios.

Gladijator i kasniji radovi

Podrobniji članak o temi: Gladijator (2000)

Podrobniji članak o temi: Pad crnog jastreba (2001)
Podrobniji članak o temi: Hannibal (2001.)
Veliki uspjeh Scottova filma Gladijator (2000.) označen je oživljavanjem gotovo zaboravljenog
žanra, povijesnog spektakla. Scott se nakon toga okrenuo Hannibalu, nastavku filma Jonathana
Demmea, Kad jaganjci utihnu. Godine 2001. je objavljen novi Scottov film, Pad crnog jastreba
(2001.), koji je učvrstio Scottovu reputaciju kritički i komercijalno uspješnog redatelja i osvojio
dva Oscara.

Godine 2003. je režirao Šibicare, adaptaciju romana Erica Garcije, s Nicolasom Cageom,
Samom Rockwellom i Alison Lohman. Recenzije su bile uglavnom pozitivne, a i u kinima je
prošao solidno.

Godine 2005. Scott snima meĎunarodno uspješno Kraljevstvo nebesko, film o križarima koji je
svjesno htio povezati povijesne dogaĎaje s onim sadašnjim. Dok je bio na lokaciji u Maroku,
Scottu su navodnu prijetili ekstremisti. Marokanska vlada je za epsku scenu bitke poslala vojno
konjaništvo.

Nezadovoljan kino-verzijom filma (uputio je prigovore zbog prevelikog obraćanja pozornosti na

mišljenja publike na predprikazivanjima). Scott je osobno nadgledao redateljevu verziju
Kraljevstva nebeskog, koja je 2006. objavljena na DVD-u. U intervjuu u kojem ju je promovirao,
kad su ga upitali da li se općenito protivi predprikazivanjima, Scott je rekao:

"Ovisi tko je u sjedalima. Ako imate luĎaka koji radi moj posao, tada trebate
predprikazivanje. Ali dobar redatelj bi trebao biti toliko iskusan da prosudi da je ono što
misli ispravna verzija koja bi se trebala naći u kinima."

Dobra godina i Američki gangster

Scott se opet udružio s Russellom Croweom, režirajući film Dobra godina, koji je temeljen na
bestseleru. Film je objavljen 10. studenog 2006., uz glazbu Marca Stretenfielda. Rupert
Murdoch, čelnik News korporacije i studija 20th Century Fox (koji je financirao film) odbacili su
Dobru godinu kao promašaj na sastanku dioničara samo nekoliko dana nakon što je film
objavljen.

Scottov sljedeći redateljski rad je bio na Američkom gangsteru, radeći prvi put s Denzelom
Washingtonom i ponovno s Russellom Croweom. On je treći redatelj koji se okušao na projektu
nakon što je pokušaj Antoinea Fuquaa (pod radnim naslovom Tru Blu) studio otkazao zbog
prevelikog budžeta. Washington je bio angažiran za tu verziju projekta (čime je opet radio s
Fuquaom nakon izvedbe koja mu je donijela Oscara u Danu obuke), kao i Benicio del Toro,
kojima je plaćeno 20 i 15 milijuna dolara, prije same produkcije. Projekt je tada predan redatelju
Hotela Ruanda, Terryju Georgeu, za kojeg se govorilo da će raditi na manje gruboj verziji s
Donom Cheadleom u glavnoj ulozi. Na kraju su George i Cheadle odustali, a Scott ga je preuzeo
početkom 2006.

Pristup i stil
Scott voli primati ideje od glumaca tijekom snimanja filmova. Tako mu je Susan Sarandon
sugerirala da Louise u jednoj sceni pakira cipele u plastične vrećice, i ondje gdje njen lik mijenja
nakit za šešir i druge stvari u filmu Thelma i Louise, kao i suradnju s Timom Robbinsom u
preradi posljednje scene kako bi dobila veći uzmah.

S druge strane je zahtjevan i težak redatelj. Tijekom produkcije Blade Runnera je dobio nadimak
"Guverner". Nekoliko članova ekipe je nosilo protestne majice sa sloganima kao što je "Will
Rogers nikad nije upoznao Ridleyja Scotta", referencu na najslavniju rečenicu Willa Rogersa,
"Nikad nisam upoznao čovjeka koji mi se nije sviĎao." Bilo je to uglavnom odgovor na način na
koji je Scott režirao svoju prvu američku ekipu, koji je prema njihovim standardima bio pregrub.

Njegov napadni vizualni stil, koji uključuje detaljni pristup dizajnu scenografije i inovacije,
atmosferično osvjetljenje, izvršio je veliki utjecaj na kasnije generacije redatelja - od kojih su
mnogi jednostavno imitirali njegov stil. Scott obično koristi spori ritam sve do akcijskih
sekvenci, koje karakteriziraju česti, rapidni rezovi. Primjeri su Alien i Blade Runner; kritičarka
LA Timesa Sheila Benson, na primjer, je potonji nazvala "Blade Crawler" "jer je tako prokleto
spor". Druga često korištena tehnika je njegovo korištenje zvuka kako bi se pobudila tenzija, kao
što se može vidjeti u Alienu sa šuštanjem pare, kompjuterskim otkucajima i bukom mašinerije u
svemirskom brodu.

Iako je Scott poznat po svom osebujnom redateljskom stilu, druge stilističke tehnike i elementi
katakteristični za Scota uključuju:

 Snažne ženske likove.

 U nekim filmovima je snažan sukob izmeĎu oca i sina koji obično završava s potonjim
koji namjerno ubija prvog (Blade Runner, Gladijator) ili slučajno (Pad crnog jastreba),
ili svjedoči dogaĎaju (Kraljevstvo nebesko). Gospodar tame u Legendi često spominje
svog "oca". Kao dio sukoba izmeĎu oca i sina postoji nekoliko ponavljajućih scena: u
 Gladijatoru, sin grli oca tobože kao izraz ljubavi, ali se taj zagrljaj pretvara gušenje i smrt
oca. Slična scena postoji u Blade Runneru.
 U Gladijatoru, Blade Runneru i Kraljevstvu nebeskom, sin upoznaje ca kad je već
odrastao. Drugi česti elementi su ti da se majka ne prikazuje, te da se sin ili otac
prikazuju u svojim zadnjim činovima. Na primjer, Roy Batty umire nakon što je spasio
Deckarda, Maximus umire nakon što je ubio Komoda, a Godfrey od Ibelina ubija
nekoliko neprijatelja nakn što je smrtno ranjen strijelom. Osim toga, junak biva spašen od
smrti prije nego što je počinio svoj najveći podvig: Deckarda spašava Rachel, Maximusa
rob, a Baliana muslimanski neprijatelj.
 Časnici kao likovi reflektiraju karijeru njegova oca, kao što je to slučaj u G.I. Jane i Pad
crnog jastreba.
 Često koristi dvije kamere postavljene u obliku slova "V", što omogućuje glumcima da
glume tečnije.
 Osobno sudjeluje u castingu i preferira prirodni pristup (samo on i casting redatelj).
 Voli raditi s glumcima koji imaju snažnu kazališnu pozadinu i/ili diplomcima s dramskih
škola.
 Kao i Stanley Kubrick, Scott je poznat po čestom ponavljanju pojedinih scena. To se
posebno očitovalo tijekom produkcije Blade Runnera: ekipa je zbog toga filmu dala
nadimak "Blood Runner".
 Često koristi klasičnu glazbu. Od 1976. na mahove radi na ekranizaciji opere Tristan i
Izolda|.
 Često koristi dim (u Alienu, Blade Runneru i Crnoj kiši), zbog vizualnih esteskih razloga.
 Izbor istih skladatelja: Jerryja Goldsmitha (Alien i Legenda), Vangelisa (Blade Runner i
1492.: Osvajanje raja) ili Hansa Zimmera (Crna kiša, Thelma i Louise, Gladijator,
Hannibal, Pad crnog jastreba i Šibicari). Scott je dva puta tijekom špice koristio i
Stingovu glazbu ("Valparaiso" za Pakleno more i "Someone to Watch Over Me" za
Detektiva i damu, koji se u originalu zove kao i sama pjesma).
 Obično se smatra "ocem" redateljeve verzije. Scott je bio jedan od prvih koji je koristio
deskripciju za ponovno objavljivanje Blad

Ridley Scott
Jump to navigation Jump to search
Ridley Scott
 Rođenje 30. studenog 1937.
Godine rada 1965.-
[otkrij]Nagrade
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Sir Ridley Scott (South Shields, 30. studenog 1937.), britanski filmski redatelj i filmski
producent.

Sadržaj
 1 Pozadina
 2 Rana karijera
o 2.1 Dvoboj do istrebljenja
o 2.2 Alien
o 2.3 Blade Runner
o 2.4 Reklama "1984" za Macintosh
o 2.5 Legenda
o 2.6 Detektiv i dama i Crna kiša
o 2.7 Thelma i Louise
 3 Zrelo razdoblje
o 3.1 Gladijator i kasniji radovi
o 3.2 Dobra godina i Američki gangster
 4 Pristup i stil
 5 Kritike
 6 Privatni život
  7 Filmografija
o 7.1 Videospot
o 7.2 Reklame
o 7.3 Televizijske serije
 8 Vanjske poveznice

Pozadina
Scott je odrastao u vojnoj obitelji, što je značilo da je većinu njegova ranog života njegov otac -
časnik Kraljevske inženjerije - bio odsutan. Ridleyjev stariji brat, Frank, se pridružio Trgovačkoj
mornarici dok je još bio mlad pa su braća jako malo kontaktirala. Tijekom ovog vremena obitelj
se često selila, živeći (meĎu ostalim) u Cumbriji, Walesu i Njemačkoj. Nakon Drugog svjetskog
rata obitelj Scott se preselila u rodnu sjevernoistočnu Englesku, na kraju se skrasivši u Teesideu
(čiji će industrijski krajolik kasnije poslužiti kao inspiracija za neke slične scene u Blade
Runneru). Uživao je gledati filmove. MeĎu Scottovim omiljenima bili su Lawrence od Arabije,
Građanin Kane i Sedam samuraja. Scott je od 1954. do 1958. studirao u Teesideu, na
umjetničkom koledžu, diplomiravši dizajn. Na londonskom Royal College of Art je stekao
magisterij iz grafičkog dizajna.

Nakon toga je radio u časopisu koledža, ARK, i pomogao osnovati filmski odjel. Za posljednju
predstavu je snimio crno bijeli kratki film, Dječak i bicikl, sa svojim mlaĎim bratom, Tonyjem
Scottom, i ocem. Glavni vizualni elementi filma postat će sastavnice Scottova kasnijeg rada;
objavljen je u specijalnim dodacima na DVD izdanju filma Dvoboj do istrebljenja. Nakon
diplome 1963., našao je posao kao vježbenik scenograf na BBC-u, nakon čega će raditi na
popularnim policijskim serijama Z-Cars i SF seriji Out of Unknown. Scott je u svojoj ranoj
karijeri bio obožavatelj Stanleyja Kubricka. Za kraj svoje obuke na BBC-u je presnimio
Kubrickove Staze slave kao kratki film.

Dodijeljen mu je zadatak da dizajnira drugi serijal Doctor Who, The Daleks, koji je sa sobom
donio slavne kreature izvanzemaljaca. MeĎutim, malo prije početka rada se posvaĎao oko
rasporeda pa je zamijenjen Raymondom Cusickom. Scott je na BBC-u premješten u odjel za
redateljske vježbenike, a prije nego što je napustio korporaciju, režirao je epizode Z-Cars, njegov
spin-off, Softly, Softly, i pustolovnu seriju Adam Adamant Lives!.

Pet članova obitelji Scott su redatelji. Brat Tony je dva desetljeća bio uspješan filmski redatelj;
sinovi, Jake (40) i Luke (37), su hvaljeni redatelji reklama, kao i njegova kćer Jordan (27). Jake i
Jordan rade u Los Angelesu, dok je Luke ostao u Londonu.

Rana karijera
Scott je 1968. napustio BBC i osnovao vlastitu produkcijsku tvrtku, Ridley Scott Associates,
radeći sa sir Alanom Parkerom, Hughom Hudsonom, Hughom Johsonom, te zaposlivši svog
mlaĎeg brata, Tonyja.

Dvoboj do istrebljenja
Dvoboj do istrebljenja iz 1977. je bio Scottov prvi dugometražni film. Produciran je u Europi te
je na Filmskom festivalu u Cannesu osvojio nagradu za najbolji debitantski film, ali i polučio
manji komercijalni uspjeh u SAD-u. Smješten u vrijeme Napoleonskih ratova, govorio je o dva
francuska husarska časnika, D'Hubertu i Feraudu (Keith Carradine i Harvey Keitel). Njhova
prepirka oko manjeg incidenta se pretvara u ogorčeno neprijateljstvo koje će potrajati sljedećih
petnaest godina s većim sukobima koji će ga i okončati. Film je hvaljen zbog povijesno
autentičnog prikaza napoleonskih uniformi i vojnog upravljanja, kao i zbog točnih tehnika
mačevanja iz devetnaestog stoljeća koje je nadzirao koreograf borbi William Hobbs.

Alien

Podrobniji članak o temi: Alien (Osmi putnik)

Na Scottovo komercijalno razočaranje s Dvobojom do istrebljenja nadomjestio se uspjeh Alana
Parkera s američkim filmovima - Scott je priznao kako je "tjedan dana bio bolestan" od zavisti.
Originalno je planirao ekranizaciju opere Tristan i Izolda, ali nakon što je vidio Ratove zvijezda,
uvjerio se u potencijal visokobudžetnih filmova punih specijalnih efekata. Zato je prihvatio
režiju Aliena, SF horora kojim će steći meĎunarodno priznanje. Iako je snimljen 1978., Scottov
talent za scenografiju i atmosferične vizualne efekte dao je Alienu bezvremensku dimenziju.

Iako Scott neće režirati tri nastavka Aliena, ženska akcijska junakinja Ellen Ripley (Sigourney
Weaver) postat će filmska ikona. Scott je 2003. bio uključen u restauraciju i ponovno
objavljivanje filma uključujući medijske intervjue za njegovu promociju. U isto je vrijeme je
natuknuo kako je razgovarao da snimi peti i posljednji film. No, u intervjuu iz 2006., redatelj je
rekao kako je bio nezadovoljan redateljskom verzijom Aliena, naglasivši kako je original bio
"besprijekoran" te da su dodaci bili tek marketinški trik.

Blade Runner

Podrobniji članak o temi: Blade Runner

Nakon što je godinu dana proveo na adaptaciji SF romana Pješčani planet, Scott angažiran za
režiju filmske verzije romana Sanjaju li androidi električne ovce? Philllipa K. Dicka, (koji će
poslije biti preimenovan u Blade Runner), nakon iznenadne smrti njegova brata Franka. S
Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi i sa hvaljenim Vangelisovim soundtrackom, Blade Runner
je bio komercijalni promašaj kad je objavljen u kinima 1982., pa je ubrzo povučen iz distribucije.
No, ipak će steći kultni status kroz prikazivanja na televiziji i objavljivanja na video formatima.
Warner Bros. je koristio Scottove bilješke kako bi 1991. stvorio redateljevu verziju u kojoj su
uklonjeni snimljeni glasovi i promijenjen kraj. Kritičari danas Blade Runner smatraju jednim od
najvažnijih SF filmova 20. stoljeća, a često se, uz roman Neuromancer Williama Gibsona,
navodi kao inicijator cyberpunk žanra. Scott je osobno nadzirao digitalnu restauraciju Blade
Runnera i odobrio Završnu verziju, koja je objavljena u kinima u Los Angelesu i New Yorku 5.
listopada 2007. Scott je za Blade Runner rekao kako je to njegov "najdovršeniji i najosobniji
film".

Reklama "1984" za Macintosh

1984. je Apple Computer predstavio Macintosh. Njegovo objavljivanje najavljeno je jednom
jedinom reklamom, sada poznatom kao "Reklama od 1,5 milijun dolara", temeljena na romanu
1984 Georgea Orwella, a koju je režirao Scott (kao rezultat njegova rada na Blade Runneru).
Reklama je emitirana tijekom 18. Super Bowla 1984. Namjera Stevea Jobsa bila je da izjednači
Big Brother s IBM-ovim PC-om, a bezimenu akcijsku junakinju, koju je portretirala Anya Major,
s Macintoshom.

Reklama se često nalazi pri vrhu u izboru najutjecajnijih arketinških kampanja. Na primjer,
časopis Advertising Age ju je nazvao "Reklamom desetljeća", a 1999. je u izboru TV Guidea
izabrana kao najbolja od "50 najboljih reklama svih vremena".

Legenda

Scott je 1985. režirao fantastični film Legenda. Kako se nikad nije susreo sa žanrom bajke, Scott
je odlučio stvoriti "bilo jednom" film smješten u svijet vila, princeza i demona. Za ulogu
filmskog junaka Jacka je angažirao Toma Cruisea, Miu Saru kao Princezu Lily, i Tima Curryja
za ulogu sotonskog Gospodara tame. No, serija problema sa snimanjem i postprodukcijom
(uključujući izrezivanje materijala i zamjenu originalne glazbe Jerryja Goldsmitha) je poremetila
objavljivanje filma i rezultirala s poražavajućim recenzijama. Ipak, poslije je postao kultni klasik
zahvaljujući DVD izdanju na kojem je restaurirana Scottova originalna vizija.

Detektiv i dama i Crna kiša

Gladan komercijalnog hita i u inat tisku koji ga je smatrao komercijalnim redateljem

posvećenom fantastičnim vizualnim efektima bez mnogo sadržaja, Scott je odlučio odgoditi
daljnje uplitanje u SF i fantastični žanr, kako ga ne bi označili žanrovskim redateljem,
fokusirajući se na zrelije i realnije trilere.

MeĎu njima su se našli Detektiv i dama, romantična policijska drama s Tomom Berengerom,
Lorraine Bracco i Mimi Rogers iz 1987., i Crna kiša, policijska drama iz 1989. s Michaelom
Douglasom i Andyjem Garciom, dijelom snimanoj i Tokiju i Osaki, u Japanu. Oba su polučila
osrednji uspjeh na box officeu.

Scott je opet hvaljen za raskošne vizualne efekte, ali i dalje kritiziran zbog snimanja filmova koji
su zapravo produžene verzije njegovih ulaštenih televizijskih reklama, koje je nastavio režirati
zbog profita.

Thelma i Louise

Thelma i Louise je objavljen 1991., a u glavnim ulogama su nastupili Geena Davis kao Thelma,
Susan Sarandon kao Louise, i Harvey Keitel kao suosjećajni detektiv koji pokušava riješiti
zločine koje dvije žene sve lakše počinjavaju. Film se pokazao uspješnim i oživio Scottovu
redateljsku reputaciju, donijevši mu prvu nominaciju za Oscar. Scottov sljedeći projekt bio je
nezavisni film 1492.: Osvajanje raja, s pričom o Kristoforu Kolumbu. Smatra se najusporenijim
Scottovim filmom. Proći će četiri godine prije nego Scott objavi sljedeći film.
Zrelo razdoblje
Scott je 1995., zajedno sa svojim bratom Tonyjem, u Los Angelesu osnovao filmsku i
televizijsku produkcijsku kuću Scott Free Productions. Svi njegovi kasniji filmovi, počevši s
Paklenim morem i G.I. Jane, ženskom verzijom Full Metal Jacketa s Demi Moore i Viggom
Mortensenom, su producirani pod etiketom Scott Freeja. Iste godine braća su otkupili kontrolni
paket dionica Shepperton Studiosa koji je kasnije povezan s kompanijom Pinewood Studios.

Gladijator i kasniji radovi

Podrobniji članak o temi: Gladijator (2000)

Podrobniji članak o temi: Pad crnog jastreba (2001)
Podrobniji članak o temi: Hannibal (2001.)
Veliki uspjeh Scottova filma Gladijator (2000.) označen je oživljavanjem gotovo zaboravljenog
žanra, povijesnog spektakla. Scott se nakon toga okrenuo Hannibalu, nastavku filma Jonathana
Demmea, Kad jaganjci utihnu. Godine 2001. je objavljen novi Scottov film, Pad crnog jastreba
(2001.), koji je učvrstio Scottovu reputaciju kritički i komercijalno uspješnog redatelja i osvojio
dva Oscara.

Godine 2003. je režirao Šibicare, adaptaciju romana Erica Garcije, s Nicolasom Cageom,
Samom Rockwellom i Alison Lohman. Recenzije su bile uglavnom pozitivne, a i u kinima je
prošao solidno.

Godine 2005. Scott snima meĎunarodno uspješno Kraljevstvo nebesko, film o križarima koji je
svjesno htio povezati povijesne dogaĎaje s onim sadašnjim. Dok je bio na lokaciji u Maroku,
Scottu su navodnu prijetili ekstremisti. Marokanska vlada je za epsku scenu bitke poslala vojno
konjaništvo.

Nezadovoljan kino-verzijom filma (uputio je prigovore zbog prevelikog obraćanja pozornosti na

mišljenja publike na predprikazivanjima). Scott je osobno nadgledao redateljevu verziju
Kraljevstva nebeskog, koja je 2006. objavljena na DVD-u. U intervjuu u kojem ju je promovirao,
kad su ga upitali da li se općenito protivi predprikazivanjima, Scott je rekao:

"Ovisi tko je u sjedalima. Ako imate luĎaka koji radi moj posao, tada trebate
predprikazivanje. Ali dobar redatelj bi trebao biti toliko iskusan da prosudi da je ono što
misli ispravna verzija koja bi se trebala naći u kinima."

Dobra godina i Američki gangster

Scott se opet udružio s Russellom Croweom, režirajući film Dobra godina, koji je temeljen na
bestseleru. Film je objavljen 10. studenog 2006., uz glazbu Marca Stretenfielda. Rupert
Murdoch, čelnik News korporacije i studija 20th Century Fox (koji je financirao film) odbacili su
Dobru godinu kao promašaj na sastanku dioničara samo nekoliko dana nakon što je film
objavljen.
Scottov sljedeći redateljski rad je bio na Američkom gangsteru, radeći prvi put s Denzelom
Washingtonom i ponovno s Russellom Croweom. On je treći redatelj koji se okušao na projektu
nakon što je pokušaj Antoinea Fuquaa (pod radnim naslovom Tru Blu) studio otkazao zbog
prevelikog budžeta. Washington je bio angažiran za tu verziju projekta (čime je opet radio s
Fuquaom nakon izvedbe koja mu je donijela Oscara u Danu obuke), kao i Benicio del Toro,
kojima je plaćeno 20 i 15 milijuna dolara, prije same produkcije. Projekt je tada predan redatelju
Hotela Ruanda, Terryju Georgeu, za kojeg se govorilo da će raditi na manje gruboj verziji s
Donom Cheadleom u glavnoj ulozi. Na kraju su George i Cheadle odustali, a Scott ga je preuzeo
početkom 2006.

Pristup i stil
Scott voli primati ideje od glumaca tijekom snimanja filmova. Tako mu je Susan Sarandon
sugerirala da Louise u jednoj sceni pakira cipele u plastične vrećice, i ondje gdje njen lik mijenja
nakit za šešir i druge stvari u filmu Thelma i Louise, kao i suradnju s Timom Robbinsom u
preradi posljednje scene kako bi dobila veći uzmah.

S druge strane je zahtjevan i težak redatelj. Tijekom produkcije Blade Runnera je dobio nadimak
"Guverner". Nekoliko članova ekipe je nosilo protestne majice sa sloganima kao što je "Will
Rogers nikad nije upoznao Ridleyja Scotta", referencu na najslavniju rečenicu Willa Rogersa,
"Nikad nisam upoznao čovjeka koji mi se nije sviĎao." Bilo je to uglavnom odgovor na način na
koji je Scott režirao svoju prvu američku ekipu, koji je prema njihovim standardima bio pregrub.

Njegov napadni vizualni stil, koji uključuje detaljni pristup dizajnu scenografije i inovacije,
atmosferično osvjetljenje, izvršio je veliki utjecaj na kasnije generacije redatelja - od kojih su
mnogi jednostavno imitirali njegov stil. Scott obično koristi spori ritam sve do akcijskih
sekvenci, koje karakteriziraju česti, rapidni rezovi. Primjeri su Alien i Blade Runner; kritičarka
LA Timesa Sheila Benson, na primjer, je potonji nazvala "Blade Crawler" "jer je tako prokleto
spor". Druga često korištena tehnika je njegovo korištenje zvuka kako bi se pobudila tenzija, kao
što se može vidjeti u Alienu sa šuštanjem pare, kompjuterskim otkucajima i bukom mašinerije u
svemirskom brodu.

Iako je Scott poznat po svom osebujnom redateljskom stilu, druge stilističke tehnike i elementi
katakteristični za Scota uključuju:

 Snažne ženske likove.

 U nekim filmovima je snažan sukob izmeĎu oca i sina koji obično završava s potonjim
koji namjerno ubija prvog (Blade Runner, Gladijator) ili slučajno (Pad crnog jastreba),
ili svjedoči dogaĎaju (Kraljevstvo nebesko). Gospodar tame u Legendi često spominje
svog "oca". Kao dio sukoba izmeĎu oca i sina postoji nekoliko ponavljajućih scena: u
Gladijatoru, sin grli oca tobože kao izraz ljubavi, ali se taj zagrljaj pretvara gušenje i smrt
oca. Slična scena postoji u Blade Runneru.
 U Gladijatoru, Blade Runneru i Kraljevstvu nebeskom, sin upoznaje ca kad je već
odrastao. Drugi česti elementi su ti da se majka ne prikazuje, te da se sin ili otac
prikazuju u svojim zadnjim činovima. Na primjer, Roy Batty umire nakon što je spasio
Deckarda, Maximus umire nakon što je ubio Komoda, a Godfrey od Ibelina ubija
 nekoliko neprijatelja nakn što je smrtno ranjen strijelom. Osim toga, junak biva spašen od
smrti prije nego što je počinio svoj najveći podvig: Deckarda spašava Rachel, Maximusa
rob, a Baliana muslimanski neprijatelj.
 Časnici kao likovi reflektiraju karijeru njegova oca, kao što je to slučaj u G.I. Jane i Pad
crnog jastreba.
 Često koristi dvije kamere postavljene u obliku slova "V", što omogućuje glumcima da
glume tečnije.
 Osobno sudjeluje u castingu i preferira prirodni pristup (samo on i casting redatelj).
 Voli raditi s glumcima koji imaju snažnu kazališnu pozadinu i/ili diplomcima s dramskih
škola.
 Kao i Stanley Kubrick, Scott je poznat po čestom ponavljanju pojedinih scena. To se
posebno očitovalo tijekom produkcije Blade Runnera: ekipa je zbog toga filmu dala
nadimak "Blood Runner".
 Često koristi klasičnu glazbu. Od 1976. na mahove radi na ekranizaciji opere Tristan i
Izolda|.
 Često koristi dim (u Alienu, Blade Runneru i Crnoj kiši), zbog vizualnih esteskih razloga.
 Izbor istih skladatelja: Jerryja Goldsmitha (Alien i Legenda), Vangelisa (Blade Runner i
1492.: Osvajanje raja) ili Hansa Zimmera (Crna kiša, Thelma i Louise, Gladijator,
Hannibal, Pad crnog jastreba i Šibicari). Scott je dva puta tijekom špice koristio i
Stingovu glazbu ("Valparaiso" za Pakleno more i "Someone to Watch Over Me" za
Detektiva i damu, koji se u originalu zove kao i sama pjesma).
 Obično se smatra "ocem" redateljeve verzije. Scott je bio jedan od prvih koji je koristio
deskripciju za ponovno objavljivanje Blad