UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU, KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE STUDIJE

SARAJEVO

ZLOUPOTREBA JAVNIH NABAVKI U PREDMETU „GIBRALTAR“

(Esej)

STUDENTICA: Ibrišević Edina, 205-II-K-19/20

MENTOR: Prof. dr. Dina Bajraktarević – Pajević

Sarajevo, decembar 2019.

1
UVOD

Javne nabavke označavaju proces u kojem javni sektor vrši nabavljanje raznih vrsta roba, usluga
i radova od odabranih privatnih kompanija. 1

U Zakonu o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine je to definisano kao: „Postupak javne

nabavke odnosi se na postupke nabavke robe, usluga ili radova koje provodi ugovorni organ ili
sektorski ugovorni organ iz čl. 4. i 5. ovog zakona, u skladu s odredbama ovog zakona i
podzakonskih akata.“ (čl. 1., st. 2.) 2

U suštini, radi se o korištenju budžetskih sredstava za zadovoljavanje potreba javnog sektora.

Međutim, neadekvatan proces javnih nabavki ima negativan uticaj na razvoj i ekonomski rast
društva i države. Zbog velike količine novčanih sredstava koje se utroše, javne nabavke su jedno
od područja podložno koruptivnim djelima, a samim tim, utiču i na demokratske procese.
Korupcija u procesu javnih nabavki može da se pojavi u svakom trenutku i može je inicirati javni
službenik i/ili ponuđač. Nadalje, mogućnost pojave korupcije u tom procesu ugrožava
racionalnost javne potrošnje, kao i efikasnost javnih nabavki. 3

U okviru ovog eseja će biti obrađen slučaj zloupotrebe javnih nabavki u predmetu „Gibraltar“,
tačnije izbor kao najpovoljnijeg ponuđača pravno lice SV-RSA d.o.o. Sarajevo u vlasništvu
Nevena Kulenovića koje je prema preporuci komisije za javne nabavke bilo trećepozicionirano.

POSTUPAK JAVNE NABAVKE

1
https://ec.europa.eu/trade/policy/accessing-markets/public-procurement/
2
Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 39/14.
3
Hadžović, D., Hamidičević, S., Kržalić, A., Hodović, M., Antikorupcijski kapaciteti javnih nabavki u sektoru
sigurnosti, Across, Sarajevo, 2017.

2
Komisija za nabavke

(1) Za provođenje otvorenog postupka, ograničenog postupka, pregovaračkog postupka s

objavom obavještenja i bez objave obavještenja, konkursa za izradu idejnog rješenja,
takmičarskog dijaloga i konkurentskog zahtjeva za dostavljanje ponuda ugovorni organ
obavezan je imenovati komisiju za nabavke.

Provjera kvalifikacija kandidata i ponuđača

(1) Ugovorni organ provjerava i ocjenjuje da li je kandidat/ponuđač pouzdan i sposoban da izvrši

ugovor, u skladu sa uslovima utvrđenim u tenderskoj dokumentaciji.

(2) Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji definira uslove za kvalifikaciju na način da

utvrdi minimum zahtjeva za kvalifikaciju kandidata/ponuđača u pogledu njihove lične
sposobnosti, ekonomskog i finansijskog stanja, te njihove tehničke i/ili profesoionalne
sposobnosti.

Diskvalifikacija po osnovu sukoba interesa ili korupcije

(1) U skladu sa važećim propisima u Bosni i Hercegovini, ugovorni organ dužan je odbiti
zahtjev za učešće u postupku javne nabavke ili ponudu ako je kandidat/ponuđač sadašnjem
ili bivšem zaposleniku ugovornog organa dao ili je spreman dati mito u obliku novčanih
sredstava ili u bilo kojem nenovčanom obliku, s ciljem ostvarivanja uticaja na radnju,
odluku ili tok postupka javne nabavke. Ugovorni organ informira u pisanoj formi ponuđača
i Agenciju o odbijanju takvog zahtjeva ili ponude, te o razlozima odbijanja.

(2) Svaki kandidat dužan je uz ponudu dostaviti i posebnu pismenu izjavu da nije nudio mito
niti učestvovao u bilo kakvim radnjama koje za cilj imaju korupciju u predmetnoj javnoj
nabavci.

Tenderska dokumentacija

3
(1) Ugovorni organ dužan je pripremiti tendersku dokumentaciju u skladu sa odredbama ovog
zakona i podzakonskim aktima. U tenderskoj dokumentaciji ugovorni organ daje potpune
informacije o uslovima ugovora i postupka dodjele ugovora, a koji su
kandidatima/ponuđačima dovoljni za pripremu zahtjeva za učešće, odnosno ponuda na
stvarno konkursnoj osnovi.

Otvaranje ponuda

(1) Ponude se otvaraju na javnom otvaranju ponuda, neposredno nakon isteka roka za prijem
ponuda. Ponude primljene nakon isteka roka određenog za prijem ponuda neotvorene se
vraćaju ponuđačima.

Razlozi za odbacivanje zahtjeva za učešće ili ponude

(1) Ugovorni organ odbacuje zahtjev za učešće ili ponude ako kandidat/ponuđač nije dostavio
tražene dokaze ili je dostavio nepotpune dokaze ili je lažno predstavio informacije. 4

4
Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik, br. 39

4
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je podiglo optužnicu u predmetu „Gibraltar“ protiv Stipe Prlića,
Zorana Bakule i Nevena Kulenovića da su počinili krivična djela „Zloupotreba položaja ili
ovlaštenja“ (čl. 383, st. 3. KZ FBiH), „Primanje dara i drugih oblika koristi“ (čl. 380, st. 1. KZ
FBiH), te „Davanje dara i drugih oblika koristi“ (čl. 381, st. 1. KZ FBiH).

Optužnica je podignuta na temelju dokaza prikupljenih tokom višemjesečne istrage koja je

provedena u saradnji sa Državnim tužilaštvom Republike Slovenije, policijskim agencijama
Republike Austrije, Državnom agencijom za istrage i zaštitu (SIPA) BiH, Upravom za indirektno
oporezivanje BiH i Finansijskom policijom FBiH.

Optuženi se terete da su nizom radnji omogućili pravnim osobama SV-RSA d.o.o. Sarajevo i
Ujedinjeni mediji d.o.o. Sarajevo ostvarivanje protivpravne imovinske koristi, te sebi pribavili
protivpravnu imovinsku koristi.

U optužnici se navodi da su, optuženi Stipe Prlić i Zoran Bakula kao članovi uprave JP HT d.o.o.
Mostar svojim nezakonitim radnjama omogućili pravnoj osobi SV-RSA d.o.o. Sarajevo
ostvarivanje protivpravne imovinske koristi u iznosu od 6 682 812,31 KM, pravnoj osobi
Ujedinjeni mediji d.o.o. Sarajevo protivpravnu imovinsku korist od 123 300 KM, te sebi
pribavili protivpravnu imovinsku korist: Stipe Prlić u iznosu od 331 513, 18 KM, a Zoran Bakula
u iznosu 386 256,86 KM koja im je isplaćena na njihove račune u Republici Austriji sa računa
kompanije sa sjedištem u Gibraltaru čiji je opunomoćnik Neven Kulenović.

Ono na šta ću se najviše bazirati u ovom slučaju jeste to što su optuženi Prlić i Bakula za
provođenje važećih zakona i propisa o postupku javnih nabavki iskoristili svoj službeni položaj i
ovlaštenja tako što su na način suprotan odredbama Zakona o javnim nabavkama BiH u okviru
postupka javne nabavke za izradu „Integrisane strategije planiranja i zakupa medija prema
ciljnim skupinama JP HT d.o.o. Mostar, te planiranje i zakup medija u BiH“ izvršili izbor
najpovoljnijeg ponuđača tako što su kao najpovoljnijeg ponuđača izabrali pravno lice SV-RSA
d.o.o Sarajevo u vlasništvu Nevena Kulenovića koje je prema preporuci komisije za javne
nabavke bilo trećepozicionirano.

5
Dakle, optuženi Stipe Prlić i Zoran Bakula su u svojstvu odgovornih osoba u Federaciji iskoristili
svoj službeni položaj i ovlaštenja postupajući suprotno odredbama Zakona o javnim nabavkama
BiH i Uputstva za provođenje Zakona o javnim nabavkama BiH i pribavili sebi i drugom korist
koja prelazi iznos 50 000 KM, drugom nanijeli štetu koja prelazi iznos 50 000 KM i teže
povrijedili prava drugog, te primili dar da u okviru svog ovlaštenja učine što ne bi smjeli učiniti,
a radnjama je optuženi Neven Kulenović dao dar odgovornoj osobi u Federaciji BiH da u okviru
svog ovlaštenja učini što ne bi smjela učiniti.

Javne nabavke predstavljaju idealno tlo za nezakonite i koruptivne radnje, a mogu se javiti u
svim fazama postupka nabavke kao što su: dogovaranje sa unaprijed određenim ponuđačima o
tehničkim specifikacijama (npr. stavke koje se neće izvoditi); ignorisanje Zakona o javnim
nabavkama – formalna primjena ZJN, ali suprotno odredbama ZJN (npr. primjena
pregovaračkog postupka javne nabavke kada nisu ispunjeni uvjeti, te se ugovor o javnoj nabavci
dodjeljuje željenom kandidatu); nepoštivanje ZJN i od strane odgovorne osobe; visoke naknade
za pokretanje žalbenog postupka – otežavaju podnošenje žalbe i otklanjanje počinjenih
nezakonitosti u provedbi ZJN.5

U konkretnom slučaju došlo je do ignorisanja Zakona o javnim nabavkama, odnosno formalne

primjene ZJN, ali suprotno odredbama ZJN, gdje nisu bili ispunjeni uvjeti postupka, te se ugovor
o javnoj nabavci dodijelio željenom kandidatu, tačnije SV-RSA d.o.o. u vlasništvu Nevena
Kulenovića.

Osim dvije ugovorne strane, javnog tijela kojem je za funkcionisanje neophodna nabavka
određenih roba i izvršioca ugovora, kod javnih nabavki neizostavno se mora voditi računa o
trećim licima, odnosno, korisnicima. Naime, korisnici su u krajnoj liniji upravo građani čijim
poreskim izdacima se javne nabavke finansiraju.6

U ovom slučaju je teže povrijeđeno pravno lice McCann Ericson Sarajevo, kao prvoplasirani
ponuđač i nanijeta mu je šteta koja se ogleda u neto prihodu od 339 424,03 KM.

POSTOJANJE SPORAZUMA IZMEĐU OPTUŽENIH

5
Hrvatski sabor, Strategija suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine, Zagreb, 2015.
6
Misita, N., Grbo, Z., Evropsko poslovno pravo, Pravni fakultet, Sarajevo, 2011.

6
Glavni problem u ovom predmeta sa stajališta zloupotrebe javnih nabavki jeste postojanje
sporazuma između optuženih radi pribavljanja imovinske koristi.

U toku dokaznog postupka je dokazano da su Prlić i Bakula, kao odgovorna lica u HT Eronet
d.o.o. Mostar, prekršili odredbe zakonskih i podzakonskih akata, i to odredbu člana 35. stav 2.
Zakona o javnim nabavkama BiH i člana 14. stav 1. i stav 4. Uputstva o primjeni Zakona o
javnim nabavkama BiH. Tužilaštvo smatra da je dokazalo da su pomenute odredbe zakona i
podzakonskih akata prekršene iz razloga što je u postupke javne nabavke, u kome su se javila tri
ponuđača, Povjerenstvo za javne nabavke izvršilo bodovanje ponuđača i dalo svoje mišljenje o
najboljem ponuđaču, da bi Uprava, i to Stipe Prlić kao predsjednik i Zoran Bakula, kao član
Uprave, izmijenili Odluku suprotno odredbama zakona jer pomenute zakonske odredbe jasno
kažu da se nakon javnog otvaranja i čitanja ponuda, ne može vršiti promjena ponude. U ovom
slučaju, jedan od argumenata Uprave društva HT Eronet za izmjenu ponude je bio dopis pravnog
lica „SV-RSA“ da od jednog dijela ponuđene cijene odustaje, odnosno da će taj dio usluge
učiniti besplatno, a konkretno radi se o dijelu koji se odnosi na izradu integrisane strategije o
planiranju i zakupu medija, čime se direktno krše pomenute zakonske odredbe, jer se kršenjem
ovih odredbi u potpunosti gubi smisao Zakona o javnim nabavkama, a koji se odnosi na to da
nema mijenjanja cijena nakon javnog otvaranja i čitanja ponuda.

Također, kao dokaz za umišljajno postupanje jeste mail koji Neven Kulenović upućuje Zoranu
Bakuli, članu Uprave, koji odlučuje u okviru Uprave, i kome daje instrukcije kako da postupi u
tom postupku javne nabavke. Nakon te instrukcije, članovi Uprave donose Odluku da je
pogrešna procjena Povjerenstva i da je pravno lice „SV-RSA“ dalo jedan dio netačnih podataka,
za koje Tužilaštvo smatra da je dokazano da isti nisu netačni.

Tužilaštvo se pita zašto nije izabrano drugoplasirano lice, već se vrši izbor pravnog lica „SV-
RSA“ koje je trećeplasirano!?

Nakon maila se na račune optuženih uplaćuju navedeni iznosi za koje Tužilaštvo smatra da se
mogu smatrati korišću za Prlića i Bakulu, bez obzira što su uplaćeni po osnovu ugovora o zajmu,

7
jer su se oni na računima nalazili određeni vremenski period, bili su im na raspolaganju, a svaka
novčana sredstva koja su nekome na raspolaganju jasno je da mogu dovesti do koristi.

Naznačeno je u toku izvođenja dokaza odbrane da su ova novčana sredstva predstavljala

određenu vrstu zajma za kupovinu nekretnina u Hrvatskoj, a koji nije realizovan obzirom da je
novac vraćen. Tužilaštvo nalazi istinitim tvrdnju da je novac vraćen, ali i dokazanim da je novac
vraćen u trenutku kada je pokrenuta istraga i kada se saznalo određenim istražnim radnjama i
provjerama da je ovo predmet interesovanja istražnih organa.

ZAKLJUČAK

8
U okviru rada, iznijeti su samo neki dokazi koji govore u prilog krivičnim djelima za koje su se
teretili Prlić, Bakula i Kulenović. Međutim, sve je odbačeno iz razloga koji je naveden u presudi
na sljedeći način:

S obzirom na opisane propuste u usmjerenju dokaznog postupka Tužilaštva, zaključuje se da je

Tužilaštvo putem izolovanih i fragmentiranih indicija pokušalo stvoriti uvjerenje Suda u
počinjenje krivičnih djela optuženih, na način prikazan optužnicom. U tom smislu je značajno
spomenuti način na koji indicija može prerasti u indicijalni dokaz:

„Samo grupa uzajamno dopunjujućih indicija, niz nesumnjivo utvrđenih indicijalnih

činjenica, međusobno logički i faktički čvrsto povezanih tako da čine zatvoren krug i sa
punom sigurnošću upućuju na jedino mogući zaključak u pogledu spornih činjenica,
predstavlja indicijalni dokaz.“

Indicije kojima se vodilo Tužilaštvo u konkretnom predmetu, nisu ostvarile progresiju kojom bi
formirale harmoničnu cjelinu koja bi se mogla smatrati dokazom.

Mnogo utrošenog vremena, resursa, a prije svega ljudskih napora, da bi na kraju rezultat bio
oslobađajuća presuda. Da li je stvar nemarnosti postupajućeg tužitelja, sudskih nejasnoća ili je
sve dio isplaniranog scenarija, ostaje da se pitamo!?

Također, jedan od problema (ujedno i glavni) je i taj što se Tužilaštvo nije bavilo dokazivanjem
prethodnog dogovora između optuženog Kulenovića kao navodnog davaoca dara i optuženih
Prlića i Bakule, kao navodnih primaoca. Iz postupka se moglo zaključiti da je Tužilaštvo
prethodni dogovor prepoznalo u odabiru agencije SV-RSA d.o.o. kao najpovoljnijeg ponuđača
na spornom tenderu. No, ni ovu činjenicu Tužilaštvo nije uspjelo dokazati, jer kako je navedeno,
u postupku javne nabavke nije utvrđena koristoljubiva namjera orijentisana ni prema optuženim
članovima Uprave, niti prema optuženom Kulenoviću. Stoga se teza o prethodnom dogovoru
javlja kao ničim potkrijepljen navod.