PITANJA – PROF. DR SC.

NEDŽAD KORAJLIĆ

II POGLAVLJE – ISTRAŽNE I KRIMINALISTIČKE PROCEDURE

1. Šta je krivična istraga?

Krivična istraga je rekonstruktivni proces koji koristi deduktivno rezonovanje,
logički proces u koje se zaključak dobiva od određenih činjenica.

2. Uspješna istraga je ona u kojoj se:

a) prati logički slijed;
b) svi dokazi su pribavljeni na zakonit način;
c) svi svjedoci su uspješno intervjuisani;
d) svi osumnjičeni su ispitani efektivno i na zakonit način;
e) sve vodilje su temeljmo razvijene;
f) svi detalji slučaja su precizno i potpuno zabilježeni i prijavljeni.
3. Šta podrazumijevamo pod kriminalističkim procedurama i kakve one
mgu biti?
Pod kriminalističkim procedurama treba podrazumijevati kriminalističko istraživanje
činjeničnih okolnosti, koje direktno ili indirektno ukazuju na postojanje krivičnog djela
i/ili izvršioca. Pri tome važnu ulogu igra struktura istraživanja. Kriminalističke
procedure mogu biti standardne i netandardne.

4. U okvirima kriminalističkih procedura, treba uvijek voditi računa o

stadijima izvršenja krivičnog djela. Ti stadiji su:
a) Stadij prije izvršenja krivičnog djela-ante delictum;
b) Stadij izvršenja krivičnog djela-tempore delicti i
c) Stadij nakon izvršenja krivičnog djela-post delictum

5. Standardne operativne procedure se definišu kao:

Postojići sistem zapovijedi za određenu organizaciju koja sadrži upustva u vezi
rutinskih redovitih operacija.

6. Standardne operativne procedure mogu važiti za:

a) organizaciju u cijelosti (administracija i td);
b) za određeni segment organizacije (istražitelje, vještake);
c) za pojedine stadije rada (procedure istraživanja na mjestu eksplozije);
d) ili određena radna mjesta ( za kriminalističke tehničare i td).

7. Otkrivanje i razjašnjavanje krivičnih djela indicijalnom metodom

primjenjuje se u onim kriminalističko taktičkim situacijama:
U onim kriminalističkotaktičkim situacijama gdje prethodno obrađeni načini i metode
nisu dali odgovarajuće rezultate ili nisu mogli biti primijenjeni, ovlaštenim službenim
licima, u sklopu operativne djelatnosti, ostaje jedino korištenje indicijalnog metoda
otkrivanja krivičnih djela i učinilaca.

8. Objasniti razliku između pojma indicija u procesnom i kriminalističkom

smislu.
Indicija u postupku je činjenica koja se utvrđuje da bi se pomoću nje, kao dokaza,
utvrdila druga činjenica. Indicija u kriminalistici čine sve dokazne činjenice, ali i druge
okolnosti koje kriminalistika uzima kao indicije.
 9. Tri metode rada s indicijama su značajne u misaonom i indicijalnom
procesu. To su metode:

a) eliminacije;
b) difundiranja;
c) akumulacije.

10.Navesti operativne indicije koje imaju najveći značaj za kriminalističku

praksu.

a) način izvršenja KD kao indicija;

b) sredstvo izvršenja KD kao indicija;
c) sumnjivo ponašanje određenog lica kao indicija;
d) karakter uzvršioca kao indicija;
e) tjelesna svojstva izvršioca kao indicija;
f) prisustvo na mjestu kriminalnog događaja kao indicija;
g) posjedovanje i rasturanje predmeta KD kao indicija;
h) neosnovano bogaćenje i nerazumno trošenje novca kao indicija;
i) ispoljavanje volje za izvršenje KD kao indicija;
j) profesionalna znanja i vještine kao indicija;
k) poznavanje određenih prilika i okolnosti kao indicija;
l) motiv kao indicija.

11.Objasniti pojam verzija u kriminalistici.

Verzije u kriminalistici su jedno, od više mogućih objašnjenja krivičnog događaja,

krivičnog djela ili neke kriminalističke relevantne činjenice, dakle oblik misaone
aktivnosti tijela postupka.

12.Za kriminalističku obradu naročito je značajna sljedeća podjela verzija:

a) verzije s obzirom na vrstu postupka;
b) verzije odbrane i verzije optužbe;
c) verzije po elementima bića krivičnog djela;
d) verzije po stepenu vjerovatnosti;
e) verzije prema krivičnopravnom značenju;
f) verzije prema subjektima koji stvaraju verzije.

13.Verzije se sačinjavaju na osnovu:

Na osnovu odgovora na pojedina pitanja, odnosno njima stečenih indicija sačinjavaju

se verzije.

14.Kriminalistička obrada je:

Kriminalistička obrada predstavlja planiranu i usmjerenu djelatnost ovlaštenih

službenih osova u pretkrivičnom postupku, koja se provodi nakon saznanja da je
izvršeno određeno krivično djelo, gdje se organizacija operativnog rada realizira
kroz planiranje i poduzimanje operativno-taktičkih mjera i radnji.
 POGLAVLJE IV – DOKUMENTOVANJE KRIVIČNOG DJELA

1. Model standardnih dijelova zapisnika o uviđaju, u osnovi sastoji se u

sljedećem:
a) Uvodni dio (formalni);
b) Opšti dio;
c) Sredušnji dio;
d) Završni dio.

2. Šta se navodi u uvodnom dijelu zapisnika o uviđaju?

Uvodni dio je strogo standardizovani dio s redoslijedom podataka koji su
postavljeni u zakonskoj odbredni u odnosu na: organ, povod, prisutne osobe,
vrijeme i sadržaj polaznih saznanja, izlazak na mjesto događaja, vrijeme početka
radnji, opšte uslove u kojima se uviđaj provodi i posebne prilike.

3. Šta podrazumijeva opšti dio zapisnika o uviđaju?

Podrazumijeva prikaz opšteg stanja na mjestu događaja, utvrđivanje bitnih
elemenata makro situacije, stanja tragova i drugih predmeta, podjele mjesta
događaja na pojedine sektore, hitno poduzimanje mjera osiguranja tragova i
druge podatke statičke faze uviđaja.

4. Šta obuhvata središnji dio zapisnika o uviđaju?

Sadrži utvrđivanje stanja iz dinamičke faze uviđaja koje mora biti opisano
sistematski, detaljno i temeljito, pri čemuposebnu pažnju treba posvetiti
redoslijedu kojim se taj opis izlaže.

5. Objasniti šta se navodi u završnom dijelu zapisnika o uviđaju?

Osim odgovarajućeg formalnog sadržaja, mora posebno imati detaljan opis i
pregled svih priloga zapisnika o uviđaju, oznake u privitk, te njihove poveznice s
pojedinim dijelovima teksta zapisnika.

6. Kriminalistička fotografija se dijeli na:

a) registracionu-sinjaletičku;
b) operativnu;
c) istražnu fotografiju.

7. Fotografisanje na mjestu krivičnog događaja u sklopu vršenja uviđaja,

odvija se u tri faze:
a) prva podrazumijeva široko ugaono fotografisanje opšteg izgleda mjesta
događaja i njegove okoline, kao i prostorne veze između njihovih različitih
dijelova;
b) druga-snimanje fotografija sa srednje udaljenosti, a u cilju fiksiranja i
predstavljanja osnosa pojedinih predmeta i tragova;
c) treća faza podrazumijeva pravljenje pojedinačnih snimaka odabranih
predmeta i tragova kao i detalja koji se na njima nalaze.
 8. Prednosti skice u odnosu na ostale elemente uviđajne dokumentacije,
ogledaju se u sljedećem:

a) Jednostavno i brzo se crta;

b) Jednostavno prikazuje izgled mjesta događaja i međusobni položaj predmeta i
tragova;
c) Omogućava razlikovanje, isticanje i povezivanje važnog i zanemarivanje i
odstranjivanje nevažnog;
d) Jednostavno i pregledno prikazuje šta je i kako mjereno na licu mjesta;
e) Kao i izvorne rezultate izvršenih mjerenja.

9. Navesti šest koraka u skiciranju lica mjesta:

a) Posmatranje i planiranje;
b) Mjerenje i oivičavanje prostora;
c) Ucrtavanje predmeta i tragova;
d) Bilješke;
e) Identifikacija skice lica mjesta;
f) Provjeravanje skice.
 POGLAVLJE V – DOKAZI U SAVREMENOM KRIVIČNOM POSTUPKU

1.Objasniti neposredne i posredne dokaze.

Podjela dokaza na neposredne i posredne temelji se na načinu na koji tijelo krivičnog
postupka utvrđuje određenu pravno relevantnu činjenicu ili činjenicu u postupku. Pa
ako se to utvrđivanje vrši izravno odnosno neposredno, onda govorimo o neposrednim
dokazima, a ako se vrši putem činjenica indicija, onda govorimo o posrednim dokazima.

2. Objasniti prvobitne i izvedene dokaze.

Ova se podjela temelji na tome da li se radi outvrđivanju činjenica na temelju dokaza iz
prve ruke ili temelju dokaza iz druge ruke. Tako bi se prvobitnim dokazom imalo
smatrati izvorna isprava ili iskaz svjedoka očevica, a izvedenim dokazom prepis isprave
ili iskaz svjedoka po čuvenju.

3. Objasniti sudske i stranačke dokaze.

Ukoliko se radi o primjeni bilateralnog modela, kojim je prepušteno izvođenje dokaza
tužiocu i optuženom onda će njegov rezultat biti stranački dokazi. No u koliko je u okviru
procesnog sistema u primjeni unilateralni metod koji podrazmijeva izvođenje dokazaod
strane odgovarajućeg procesnog tijela, u pravilu suda, onda govorimo o sudskim
dokazima.

4. Dokazi u užem smislu i dokazi u širem smislu.

Dokazi u užem smislu su iskaz osumnjičenog,odnosno optuženog, iskaz svjedoka iskaz
vještaka, isprave i tehničke snimke, dok bi dokazi u širem smislu obuhvatali i prethodno
navedene dokaze i indicije, odnosno indicijalne dokaze.

5. Objasniti osobne i stvarne dokaze.

Ako je izvor dokaza osoba govorimo o osobnim ili presonalnim dokazima, a ako je izvor
dokaza predmet odnosno stvar, onda govorimo o stvarnim ili materijalnim dokazima.

6. Dokazi optužbe i dokazi odbrane.

Dokazi se dijele na optužujuće i opravdavajuće s obzirom na to da li potvrđuju
postojanje činjenica koje ukazuju na povezanost osumnjičenog, odnosno optuženog s
djelom koje mu se sravlja na teret ili potvrđuju nepostojanje činjenica koje ukazuju na
prethodno pomenute vidove povezanosti osumnjičenog s krivičnim djelom, koje mu se
stavlja na teret.

7. Formalni i neformalni dokazi.

Ova se podjela dokaza temelji na tome da li im prethodi pribavljanje uz obaveznu
primjenju pravnih propisa, pri čemu je izvođenje istih intenzivno pravno regulisano ili
se radi o dokazima koji su skupljeni bez primjene bilo kakvih procesnih formalnosti.

8. Zakoniti i nezakoniti dokazi.

Ova podjela temelji se na kriteriju ispoštovanosti zakonskih normi u postupku
pribavljanja dokaza. U tom smislu, pod zakonitim dokazima tretirali bi se svi oni dokazi
koji su pribavljeni u skladu sa zakonom, dok bi suprotno tome nezakoniti bili oni dokazi
čije je pribavljanje podrazumijevalo kršenje strogih zakonski normi.
9. Direktni i indicijalni dokazi.

Direktni dokaz je dokaz koji se temelji na ličnom znanju ili opservaciji i ako je istinit kao
takav dokazuje činjenicu koja je predmet dokazivanja, bez potrebe za izvođenje
zaključaka ili presumpcija. Indicijalni dokaz predstavlja takvu vrstu dokazakoji se
temelji na zaključivanju, a ne na ličnom znanju ili opservaciji i koji kao takav zahtijeva
izvođenje zaključaka i pretpostavki o dokaznosti činjenice koja je predmet dokazivanja.

10. Koju formu izvođenja dokaza većina savremenih zakonodavstava

prihvata? Objasnite.

Većina savremenih zakonodavstava prihvata koncept direktnog, unakrsnog i dodatnog

ispitivanjaprema koje se prvo izvode dokazi optužbe, potom dokazi odbrane, zatim
replika (dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane), duplika (dokazi odbrane
kao ogovor na pobijanje), uz moguće izvođenje i onih dokaza koje je naredio sud, ovisno
o tome da li je u pitanju čisti bilateralni model izvođenje dokaza ili ne.
POGLAVLJE VI – ISTRAGA LICA MJESTA
34. Ovlaštene službene osobe, koje dođu na lice mjesta u toku izvršenja ili
neposredno nakon izvršenog krivičnog djela, a izvršilac krivičnog djela
se još tu nalazi, dužni su:

Poduzeti radnje da zaustave daljnje djelovanje izvršioca i spriječe nastupanje novih

posljedica, kao i da identifikuju lice. Takvu osobu potrebno je lišiti slobode, s tim da se
vodi računa ne samo o zaštiti tragova koji se nalaze na njemu, već i o njegovim pravima
koje ima shodno odredbama ZKP BiH.

35. U teorijskom smislu, vršenje uviđaja se može podijeliti u pet faza:

1. Informativno-orijentacijska i organizacijska ili pripremna;

2. Statičko-identifikacijska ili pasivna;
3. Dinamička ili aktivna;
4. Kontrolna;
5. Finalna ili završna faza.

36. Navesti osnovne karakteristike informacijsko-orijentacijske faze uviđaja:

Prema Pavišiću i Modly, dolaskom uviđajnog organa na lice mjesta započinje ova faza
uviđaja. Uviđajni organ (ruke u džepovima) orijentira se o mjestu budućeg uviđaja i
vremenu. U ovoj fazi, uviđajni organ prima izvještaje od policije ako su oni obezbjeđivali
lice mjesta događaja i obavlja razgovore sa drugim osobama koje su osiguravale mjesto
događaja ili imaju neka saznanja o samom krivičnom događaju. Načelno treba obići
mjesto događaja bez ulaženja u njegov prostor. U ovoj fazi djeluju svi članovi uviđajne
ekipe.

37. Objasniti statičko-identifikacijsku fazu uviđaja.

Ova faza se svodi na pregled mjesta događaja i utvrđivanje opštih uslova u kojima se
događaj zbio. Vrši se pregled samog mjesta događaja, ali i šire okoline i sl. U ovoj fazi
utvrđuje se tačno mjesto događaja, pronalaze i posmatraju tragovi i predmeti u vezi sa
krivičnim djelom, ali bez dodirivanja, micanja, mijenjanja položaja i sl. Prije samog
pristupa na lice mjesta, uviđajni organ mora utvrditi njegove granice, odrediti kako im
prići, utvrditi da li postoje lomljivi dokazi, koji zahtijevaju hitnu akciju.

38. Objasniti dinamičnu ili aktivnu fazu uviđaja.

To je središnji dio istraživanja lica mjesta. U ovoj fazi uviđajna ekipa je aktivnija,
dinamičnija, ona traži, otkriva i fiksira pojedine tragove i predmete za koje smatra da su
u vezi sa kriminalnim događajem, kao i njihov međusobni odnos. U ovom stadiju uviđaja
dopušteno je vršenje potrebnih promjena i provođenje istraživanja pojedinih tragova i
predmeta uz vođenje računa da se ne unište, kontaminiraju ili oštete postojeći tragovi,
odnosno stvore novi. Ova faza ima naglašen istraživački karakter.

40. U završnoj ili finalnoj fazi uviđaja odlučuje se o:

Sudbini corpora delicti u smislu njihovog pohranjivanja i čuvanja, slanja na vještačenje i
slično.
POGLAVLJE VII – OPŠTE OPERATIVNO-TAKTIČKE MJERE I RADNJE

41. Međusobna razlika operativnih i istražnih radnji ogleda se u sljedećem:

a) Istražne radnje (radnje dokazivanja) predviđene su i detaljno regulisane isključivo
ZKP-om.
b) U odnosu na radnje dokazivanja, samo pojedine opšte operativnotaktičke mjere i
radnje su izričito pomenute u ZKP-u. Preostale su označene zajedničkim imenom kao
„druge potrebne radnje i mjere“.

42. Šta je kriminalistička provjera?

Kriminalistička provjera je opšta operativnotaktička mjera i radnja čiji je zadatak da
utvrdi istinitost (osnovanost) prikupljenih činjenica (indicija, osnova sumnje), koje
ukazuju na određeno krivično djelo njegovog učinioca, ili druge okolnosti značajne za
rasvjetljavanje krivičnog djela i određenu kriminalnu djelatnost.

43. Svojstva pomoću kojih se utvrđuje identitet, mogu se svrstati u tri

osnovne skupine:
a) Pravna svojsta (lično ime, prezime i ime oca, ime majke, državljanstvo, bračno stanje i
sl.) promjenjiva tokom života;
b) Faktička svojstva (dan, mjesec, godina rođenja, mjesto rođenja, nacionalnost, matični
broj) koja su nepromjenjiva i
c) fizička svojstva (tjelesna svojstva i pol, lični opis, otisci prstiju i sl.)

44. Šta je potraga?

Potraga predstavlja sistem operativnotaktičkih i tehničkih mjera i radnji koje
neposredno preduzimaju ovlaštena službena lica, po naredbi drugih organa ili
samoincijativno, s ciljem pronalaženja određenih lica i predmeta, koji jesu ili mogu biti u
vezi sa krivičnim djelom, odnosno radi potpunog utvrđivanja identita lica i leševa,
ukoliko ga nije bilo moguće utvrditi na drugi način.

45. Šta je blokada?

Blokada je složena operativnotaktička mjera i radnja. Preduzima se u kombinaciji sa
drugim radnjama. U tim okolnostima cilj blokade je da se pronađe i uhapsi lice koje je
počinilo krivično djelo, lica za kojima se traga, da se pronađu tragovi krivičnog djela,
pronalaženje žrtava krivičnog djela i zaštita lica od opšte opasnosti ili otklanjanje
posljedica takve opasnosti.

46. Racija predstavlja:

Munjevitu policijsku akciju kojom se preduzima opsežna blokada određenih većih

prostora i površina (blokova zgrada, ulica), radi identifikovanja svih lica zatečenih na
tom prostoru, te lišavanja slobode pronađenih osumnjičenih, ili određene kategorije lica
(npr. prostitutki, švercera, itd.)

47. Objasniti pojam zasjede.

Zasjeda je organizovana kriminalističkotaktička radnja koja se sastoji u tajnom
osmatranju i nadziranju prostora ili objekata radi otkrivanja i hapšenja učinilaca
krivičnih djela. Moraju se poštovati kriminalistička načela brzine, iznenađenja i
konspirativnosti.
 POGLAVLJE VIII – PRETRESANJE

48. Pretresanje s obzirom na zakonski osnov može biti:

a) sa naredbom suda ili

b) bez naredbe suda.

49. Pretresanje s obzirom na cilj može biti:

a) dokazno,
b) uhidbeno ili
c) sigurnosno.

50. Prema objektu, pretresanje može biti:

a) pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari i

b) pretresanje osoba.

51. Pretresanje stana i ostalih osoba osumnjičenog, odnosno optuženog i

drugih lica, kao i njihovih pokretnih stvari izvan stana može se preduzeti
samo onda:

Ako „ima dovoljno osnova za sumnju“ da se kod njih nalaze izvršilac, saučesnik, tragovi
krivičnog djela ili predmeti važni za krivični postupak.

52. Kada je moguće izvršiti pretresanje stana bez naredbe suda?

a) Ako stanar tog stana to želi.

b) Ukoliko neka osoba zove u pomoć.
c) Ukoliko je potrebno uhvatiti izvršioca krivičnog djela koji je uhvaćen na djelu ili radi
sigurnosti ljudi i imovine.
d) Ukoliko se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi lice koje se po naredbi suda ima
pritvoriti, ili prinudno dovesti ili koje se tu sklonilo od gonjenja.

53. Kada je moguće izvršiti pretresanje osobe bez naredbe suda?

a) Prilikom izvršenja naredbe o dovođenju.

b) Prilikom lišenja slobode.
c) Ukoliko postoji sumnja da to lice posjeduje vatreno ili hladno oružje.
d) Ukoliko postoji sumnja da će se sakriti, uništiti ili odbaciti predmete koji se trebaju od
njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku.

54. Za privremeno oduzete predmete će se izdati:

Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta koju bi lice od koga se oduzima, trebalo i

potpisati.
 POGLAVLJE XIII – PODNOŠENJE IZVJEŠTAJA OD STRANE OVLAŠTENIH SLUŽBENIH
OSOBA

55. O izvršenom krivičnom djelu i o svim operativnim i istražnim radnjama koje

su poduzete povodom izvršenog krivičnog djela, ovlaštena službena osoba
sačinjava:

Izvještaj o izvršenom krivičnom djelu.

56. U osnovi, razlikuju se dvije vrste izvještaja ovlaštenih službenih osoba:

a) Izvještaji protiv nepoznatog učinioca (samo za učinjeno krivično djelo) i

b) Izvještaj protiv osumnjičenika.

57. Ko ima obavezu dostavljanja izvještaja o izvršenom krivičnom djelu i kome se

ovaj izvještaj dostavlja?

Izvještaj o izvršenom krivičnom djelu ima obavezu dostaviti ovlaštena službena osoba, a
taj izvještaj se dostavlja tužiocu.