Odsjek za računarstvo i informatiku Nastavnik: doc. dr. Dinko Osmanković, MoE-dipl.

Kurs: Matematička logika i teorija ing. el.

izračunljivosti Asistent: Zlatan Tucaković, MoE-dipl.ing.el.
Godina studija: I godina BoE studija Asistent: Tarik Pozderac, MoE-dipl.ing.el.
Semestar: II

Tutorijal 2

1. Pokažite da je disjunktivni silogizam tautologija bez korištenja tablica istine.

Rješenje:

Disjunktivni silogizam tvrdi da je izraz (X ∨ Y ) ∧ X ⇒ Y tautologija. Vrijedi:

(X ∨ Y ) ∧ X ⇒ Y = (X ∨ Y )X ⇒ Y =
= XX ∨ Y X ⇒ Y =
=⊥∨YX ⇒Y
=YX ⇒Y =
= XY ∨ Y =
=X ∨Y ∨Y =
=X ∨>=
=> (1)

Disjunktivni silogizam se može dokazati i formalnim sistemom dedukcije. U ovom

sistemu, disjunktni silogizam se zapisuje kao:

(X ∨ Y ), X `R Y (2)

Za dokaz ovog teorema, pored teorema i lema sa predavanja, potrebne su nam dvije
dodatne leme koje tvrde:

(a) (¬A ⇒ ⊥) `R A kontradikcija (Reductio ad absurdum)

(b) (A ⇒ B), (A ⇒ ¬B) `R ¬A uvodenje negacije (3)

Dokaz leme (3)a se može konstruirati na sljedeći način:

1
 (1) (¬A ⇒ ⊥) [hipoteza]
(2) T ⇒ ¬¬A [kontrapozicija]
(3) ¬¬A ⇒ A [dvostruka negacija]
(4) T ⇒ A [tranzitivnost (2) i (3)]
(5) A ⇒ A [dokaz slijedi iz LA1]
(6) ¬¬(A ⇒ A) [dvostruka negacija]
(7) A [MP (4) i (6)]
(8) (¬A ⇒ ⊥) `R A [teorem dedukcije]

Dokaz leme (3)b se može konstruirati na sljedeći način:

(1) (A ⇒ B) [premisa]
(2) (A ⇒ ¬B) [premisa]
(3) A [pretpostavka]
(4) ¬B [MP (2) i (3)]
(5) B [MP (1) i (3)]
(6) ⊥ [RAA (4) i (5)]

Sada se formalni dokaz disjunktivnog silogizma može konstruirati na sljedeći način:

(1) (X ∨ Y ) [premisa]
(2) ¬X [premisa]
(3) ¬Y [pretpostavka]
(4) ¬Y ⇒ ¬X [teorem dedukcije]
(5) X [pretpostavka*]
(6) ¬Y ⇒ X [teorem dedukcije]
(7) ¬¬Y [uvodenje negacije (4) i (6)]
(8) Y [dvojna negacija]
(9) X [pretpostavka]
(10) X ⇒ Y [teorem dedukcije]
(11) Y ⇒ Y [dokaz slijedi iz LA1]
(12) (X ∨ Y ), X `R Y [teorem dedukcije]

2. Pretpostavimo da ako je predstava dobra, onda nije loš tekst, ili su dobri režiser i
glumci. Takoder pretpostavimo da je predstava dobra i da su glumci dobri. Pokažite
formalnim putem da iz toga slijedi da tekst nije loš ili da je režiser dobar.

Rješenje:

Uvedimo nekoliko varijabli koje modeliraju elemente iz postavke zadatka:

2
 A - Predstava je dobra
B - Tekst je loš
C - Režiser je dobar
D - Glumci su dobri

Hipoteze se sada mogu modelirati na sljedeći način:

• Ako je predstava dobra, onda nije loš tekst, ili su dobri režiser i glumci :

A ⇒ B ∨ CD.

• Predstava je dobra:

• Glumci su dobri :
D

Kompletno zaključivanje se može modelirati kao:

A ⇒ B ∨ CD, A, D |= B ∨ C (4)

što je ekvivalentno izrazu:

((A ⇒ B ∨ CD)AD) ⇒ (B ∨ C) (5)

Istinitost ovog izraza pokazaćemo na dva načina. Na prvi način, koristićemo čisto
algebarske manipulacije:

(A ⇒ B ∨ CD)AD ⇒ B ∨ C = (A ∨ B ∨ CD)AD ⇒ B ∨ C =
= ABD ∨ ACD ⇒ B ∨ C =
= AD(B ∨ C) ⇒ B ∨ C =
= AD(B ∨ C) ∨ B ∨ C =
=A∨D∨B∨C ∨B∨C =
= A ∨ D ∨ BC ∨ B ∨ C =
=A∨D∨B∨C ∨ C} = >
| {z (6)
>

Alternativno, mogli smo postupiti i ovako, mada iskustvo pokazuje da je bolje ne

oslobadati se glavne implikacije sve do samog kraja, jer ćemo u suprotnom morati na

3
 više mjesta koristiti pravilo o neutraliziranju negacije X ∨ XY = X ∨ Y :

(A ⇒ B ∨ CD)AD ⇒ B ∨ C = (A ⇒ B ∨ CD)AD ∨ B ∨ C =
= A ⇒ B ∨ CD ∨ A ∨ D ∨ B ∨ C =
= A ∨ B ∨ CD ∨ A ∨ D ∨ B ∨ C =
= ABCD ∨ A ∨ D ∨ B ∨ C =
= AB(C ∨ D) ∨ A ∨ D ∨ B ∨ C =
= ABC ∨ ABD ∨ A ∨ D ∨ B ∨ C =
= (A ∨ ABC) ∨ (ABD ∨ D) ∨ B ∨ C =
= A ∨ BC ∨ D ∨ B ∨ C =
= A ∨ (B ∨ BC) ∨ D ∨ C =
=A∨B∨C ∨D∨C => (7)

Vidimo da smo na oba načina uspjeli dobiti da je izraz tautologija, bez nekih većih
poteškoća. Primijenimo sada metod rezolucije, koji obično dovodi mnogo brže do
rješenja u slučaju kompleksnijih izraza. Izraz čiju tautologičnost želimo dokazati u
ovom primjeru ima oblik X1 ∧ X2 ∧ X3 ⇒ Y , gdje hipoteze X1 − X3 redom glase
X1 = A ⇒ B ∨ CD, X2 = A i X3 = D, dok zaključak Y ima oblik Y = B ∨ C.
Ovaj izraz je tautologija ako i samo ako je njegova negacija kontradiktorna, tj. ako je
kontradiktoran izraz:
X1 ∧ X2 ∧ X3 ∧ Y , (8)
a u konkretnom slučaju je to izraz:

(A ⇒ B ∨ CD) ∧ A ∧ D ∧ BC (9)

Za primjenu metoda rezolucije, prethodnu formulaciju treba prevesti u faktorizirano

formu, odnosno sve hipoteze treba izraziti u konjunktivnoj normalnoj formi. U ovom
primjeru, samo činjenica X1 ima nefaktoririzan oblik. Medutim, ona se lako trans-
formira u oblik X1 = A ∨ B ∨ CD. Sada možemo primijeniti metod rezolucije:

(1) A ∨ B ∨ CD [hipoteza X1 ]
(2) A [hipoteza X2 ]
(3) D [hipoteza X3 ]
(4) BC [negacija zaključka]
(5) B ∨ CD [rezolucija (1) i (2)]
(6) B [simplifikacija (4)]
(7) CD [rezolucija (5) i (6)]
(8) C [simplifikacija (7)]
(9) C [simplifikacija (4)]
(10) N IL [rezolucija (8) i (9)]

Kako negacija polaznog izraza dovodi do kontradikcije, slijedi da je polazni model

tautologija.

4
3. Dat je logički izraz AB ∨ C ∨ A ∨ BC.

a) Predstavite ovaj izraz tabelom istine,

b) Očitajte SDNF i SKNF oblik iz tablice i provjerite to pomoću zakona logičke alge-
bre,
c) Nadite barem dvije DNF koje su kraće od SDNF,
d) Nadite barem jednu KNF koja je kraća od SKNF,
e) Odredite ANF formu izraza algebarskim putem, a zatim i algoritamski,
f) Odredite ITE formu izraza i predstavite je grafički.

Rješenje:

a) Za formiranje tablice istine trebamo krenuti od manjih podizraza ka većim, odnosno

trebaju nam redom vrijednosti za AB, C, AB ∨ C, AB ∨ C, BC, BC, A ∨ BC i
A ∨ BC prije nego što budemo mogli formirati tabelu istine kompletnog izraza. To
je pregledno uradeno u sljedećoj tablici:
A B C AB C AB ∨ C AB ∨ C BC BC A ∨ BC A ∨ BC I
⊥ ⊥ ⊥ ⊥ > > ⊥ ⊥ > > ⊥ ⊥
⊥ ⊥ > ⊥ ⊥ ⊥ > ⊥ > > ⊥ >
⊥ > ⊥ ⊥ > > ⊥ ⊥ > > ⊥ ⊥
⊥ > > ⊥ ⊥ ⊥ > > ⊥ ⊥ > >
> ⊥ ⊥ ⊥ > > ⊥ ⊥ > > ⊥ ⊥
> ⊥ > ⊥ ⊥ ⊥ > ⊥ > > ⊥ >
> > ⊥ > > > ⊥ ⊥ > > ⊥ ⊥
> > > > ⊥ > ⊥ > ⊥ > ⊥ ⊥
b) SDNF i SKNF se sada mogu očitati direktno iz tablice istine:

A BC ∨ ABC ∨ ABC [SDN F ]

(A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C) [SKN F ] (10)

Ovo se može provjeriti i algebarskim transformacijama izraza:

AB ∨ C ∨ A ∨ BC = ABC ∨ ABC =
= (A ∨ B)C ∨ ABC =
= AC ∨ BC ∨ ABC =
= ABC ∨ A BC ∨ ABC ∨ A BC ∨ ABC =
= ABC ∨ A BC ∨ ABC (11)

5
 AB ∨ C ∨ A ∨ BC = ... = AC ∨ BC ∨ ABC = AC ∨ BC = (A ∨ B)C =
= (A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C)C =
= (A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C)(A ∨ C)(A ∨ C) =
= (A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C)
(A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C) =
= (A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C)
(12)

Vidimo da smo dobili isti rezultat. Sa tri tačkice je označen dio koji smo preskočili
zbog toga što je već ranije izračunat prilikom odredivanja SDNF u (11).
c) U postupku pod b) već smo pronašli neke DNF kraće od SDNF, recimo AC ∨ BC ∨
ABC i AC ∨ BC.
d) U postupku pod b) već smo pronašli neke KNF kraće od SKNF, recimo (A ∨ B)C,
zatim recimo (A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C)C te (A ∨ B ∨ C)(A ∨ B ∨ C)(A ∨ C)(A ∨ C).
e) Za odredivanje algebarske normalne forme (ANF) poželjno je krenuti od najkraće
forme izraza, što je u ovom slučaju (A∨B)C. Zatim se primjenjuju sljedeća pravila:

X ∨ Y = X Y Y Y XY
X1 ∨ X2 ∨ ... ∨ Xn = > Y (> Y X1 )(> Y X2 )...(> Y Xn )
X =>YX (13)

U konkretnom slučaju je bolje koristiti prvo od ova dva pravila. Vrijedi:

AB ∨ C ∨ A ∨ BC = ... = (A ∨ B)C =
= (A Y B Y A B)C =
= (> Y A Y > Y B Y (> Y A)(> Y B))C =
= (> Y A Y > Y B Y > Y A Y B Y AB)C =
= (> Y AB)C = C Y ABC (14)

Odredimo sada ANF ovog izraza algoritamski. Ovaj postupak se najbolje prikazuje
tablicom:
I j=1 j=2 j=4 monom
⊥ ⊥ ⊥ ⊥ 000
> ⊥Y>=> > > 001 C
⊥ ⊥ ⊥Y⊥=⊥ ⊥ 010
> ⊥Y>=> >Y>=⊥ ⊥ 011
⊥ ⊥ ⊥ ⊥Y⊥=⊥ 100
> ⊥Y>=> > >Y>=⊥ 101
⊥ ⊥ ⊥Y⊥=⊥ ⊥Y⊥=⊥ 110
⊥ ⊥Y⊥=⊥ >Y⊥=> ⊥Y>=> 111 ABC
Očigledno se dobiva identičan rezultat C Y ABC.

6
 f) I za odredivanje If-Then-Else (ITE) forme izraza poželjno je krenuti od najkraće
forme izraza, tj. (A ∨ B)C. Zatim se koristi Shannon-Booleova ekspanzija:

f (X1 , X2 , ..., Xn ) = X1 f (>, X2 , ..., Xn ) ∨ X1 f (⊥, X2 , ..., Xn ) =

= X1 fX1 ∨ X1 fX 1 = IT E(X, fX1 , fX 1 ). (15)

Postupak se ponavlja i za ostale varijable sve dok drugi i treći argument IT E() ne
postanu ili druge IT E() ili > ili ⊥. Vrijedi:

f = (A ∨ B)C
fA = f (A = >) = BC
fA = C (16)

pa se dobiva:
f = IT E(A, BC, C) (17)
Sada tražimo ITE forme za drugi i treći argument IT E() u (17). Vrijedi:

f 1 = BC
fB1 = f 1 (B = >) = ⊥
fB1 = C (18)

Treći argument je samo varijabla C i vrijedi C = IT E(C, >, ⊥) pa se dobiva:

f = IT E(A, IT E(B, ⊥, C), C) =

= IT E(A, IT E(B, ⊥, IT E(C, >, ⊥)), IT E(C, >, ⊥)). (19)

ITE forma se može i grafički predstaviti u obliku stabla odlučivanja:

f
A=⊥
A=>
BC C
B=⊥ C=⊥
B=> C=>
⊥ C > ⊥
C=⊥
C=>
> ⊥

Autori zadataka su Željko Jurić, Dinko Osmanković i Zlatan Tucaković