Nürnberški proces

Nürnberški proces, naziv za suđenje njemačkim nacionasocijalistima koje su organizirali

Saveznici na kraju rata.

Bilo je osam sudaca (četiri glavna i jedan zamjenik za svakog suca iz zemalja Anante).
Većina najmoćnijih nacističkih oligarha sudjelovalo je na njemu. Ukupno je optuženo 24
zločinca. Postojale su 4 točke optužnice: ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, poticanje
agresije, i poticanje ili sudjelovanje u zločinima protiv mira.

Oslobođena su samo četvorica (Von Papen, Ley, Gustav von Krupp i Hans Fritzsche). Ostali
su ili pobijeni ili poslani u zatvor na 10, 15, 20 godina ili na doživotnu robiju. Ta kazna robije,
dodijeljena je Rudolfu Hessu i Erichu Raederu.

Fritzscheu se sudilo umjesto Goebbelsu, ali je oslobođen optužbe. Na suđenju nisu bili Hitler,
Goebbels, i Himmler, ali i ovako je „ulov” bio bogat.

Optuženici Nürnberškog procesa:

1. red (od gore prema dolje):
Hermann Göring, Rudolf Heß,
Joachim von Ribbentrop i Wilhelm
Keitel
2. red (od gore prema dolje): Karl
Dönitz, Erich Raeder, Baldur von
Schirach i Fritz Sauckel.

Na klupi za optužene sjedili su: Karl

Dönitz, nasljednik Hitlera, Alfred
Jodl, potpisivač bezuvjetne
kapitulacije, Wilhelm Keitel, vođa
OKW, tj. načelnik glavnog stožera
Oružanih snaga Njemačke, Joachim
von Ribbentrop, ministar vanjskih
poslova, Alfred Rosenberg, glavni nacistički filozof, Albert Speer, nacistički ministar
naoružanja i Hitlerov omiljeni arhitekt, Franz von Papen, bivši njemački kancelar, Baldur von
Schirach, vođa Hitlerove mladeži, Ernst Kaltenbrunner, najviši preživjeli zapovjednik SS-a,
Walter Funk, nacistički ministar gospodarstva, Konstantin von Neurath, prethodnik
Ribentropa, kasnije moćnik u Poljskoj, Hermann Göring, otac Gestapa i zapovjednik
Luftwaffea, Erich Raeder, bivši zapovjednik nacističke Mornarice, Hans Frank, vođa
Generalne vlade u okupiranoj Poljskoj Hjalmar Schacht, predratni predsjednik Reichsbanke,
Fritz Sauckel, opunomoćenik nacističkog programa robovske radne snage,Julius Streicher,
urednik tjednika Der Stürmer, sijao mržnju prema Židovima,Martin Bormann, Hessov
nasljednik u stranci, Arthur Syss Inquart, instrumentalist Anschlussa, Wilhelm Frick, ministar
unutarnjih poslova, tvorac rasnih zakona.

Suđenje je počelo u studenome 1945., a završilo 15. listopada 1946. Idući dan izvršene su
presude. Zatvor Spandau „ugostio” je sedam optuženika: Ericha Raedera, Karla Dönitza,
Rudolfa Hessa, Alberta Speera, Baldura von Schiracha, Waltera Funka i Konstantina
Neuratha.

No, Speer, Schirach, Hess i Dönitz su jedini izdržali kaznu do kraja. Nakon tog procesa još
dva nacista su osuđena nakon 2. svjetskog rata. To su Adolf Eichmann (obješen 1962. godine)
i Klaus Barbie (umro 1991. godine). Glavno međunarodno vojno suđenje otvoreno je 18.
listopada 1945., u Zgradi Glavnog suda u Berlinu. Prva sesiju predvodio je sovjetski sudac
Nikitčenko. Optužena su bila 24 ratna zločina i 6 kriminalnih ratnih organizacija - vodstvo
NSDAP-a, SS, SA, SD, Gestapo i OKW.

Optuženi su u sljedeće 4 točke:

1. Sudjelovanje u običnom planu ili urotiza izvršenje protumirovnih zločina

2. Planiranje, iniciranje i provođenje ratne agresije i drugih protumirovnih zločina
3. Ratni zločini
4. Zločini protiv čovječnosti

Ratni zločini
Ratni zločin predstavlja kršenje međunarodnog prava koji je počinjen tjekom ratovanja od
strane sukobljenih strana.

Zločini koji su počinjeni u ratnim razdoblju ili na ratom zahvaćenim području, koji nemaju
uzročno-posljedične veze s ratom, ne označavaju se kao ratni zločini.

Međunarodna pravna definicija i mogućnosti kažnjavanja ratnih zločina su se mijenjale

tijekom vremena. Danas se pod terminom ratni zločin smatra općenito kršenje ženevskih
konvencija ili Haške konvencije.

Takva kršenja se od završetka drugog svjetskog rata temeljom svjetskih sporazuma smatraju
primjerice sljedeci zločini:

 ciljano ubijanje civila,

 razaranje vodoopskrbnih sustava i sustava električne obskrbe,
 izglađivanje civilnog stanovništva,
 ometanje dopreme humanitarne pomoći,
 masivna bombardiranja gradova,
 napadi na nezaštičene gradove,
 korištenje biološkog ili kemijskog oružja,
 ubijanje zarobljenika ili taoca,
 pljačke na zauzetim područjima,
 sustavne pljačke kulturnih dobara,
 genocid
 ili druga masovna ubojstva (democid).