Možda najveća ekonomska ideja: teorija

komparativnih prednosti

David Ricardo (1772.-1823.)

Zaštita domaćih proizvođača od inozemne konkurencije intuitivno je i interesno

prijemčiva ideja. Međutim, teorija komparativnih prednosti, 200 godina nakon što
ju je David Ricardo prvi puta predstavio, pokazuje da je uz uvažavanje uvjeta
razmjene, tehnologije i niza drugih faktora koji utječu na međunarodnu trgovinu, i
danas izuzetno aktualna - kada u srazu ideja o protekcionizmu i globalizaciji,
mnoge stvari više nisu jasne kao prije.

Ricardov rad Načela političke ekonomije i oporezivanja svrstava se uz bok Smithova

Bogatstva naroda.

Pojam komparativne prednosti

Na Valentinovo 1996. godine, manje od tjedan dan prije ključnih izbora 20. veljače u
New Hampshireu, predsjednički kandidat republikanca Patrick Buchanan svratio je do
cvjećare kako bi supruzi kupio ruže za Valentinovo. Iskoristio je priliku kako bi upozorio
na rastući uvoz cvijeća koji je ostavljao američke uzgajivače svijeća bez posla. I zaista,
istina je da se rastući udio tržišta zimskim cvijećem u SAD-u odnosio na uvoz iz Južne
Amerike. Međutim, je li to loše?

Slučaj zimskog cvijeća nudi odličan primjer razloga zašto međunarodna trgovina može
biti korisna. Prvo razmislite koliko je teško kupiti svježe ruže u veljači. Cvijeće mora biti
posađeno u grijanim staklenicima uz veliki utrošak električne energije, kapitalnih
ulaganja, dosta rada i ostalih oskudnih resursa. Ti bi se resursi mogli iskoristiti u
proizvodnji nekih drugih dobara. Zbog proizvodnje zimskih ruža, američko će
gospodarstvo proizvesti manje dobara poput osobnih računala. Ekonomisti rabe pojam
oportunitnetnog troška da bi opisali takav kompromis.

Oportunitetni trošak proizvodnje ruža definira se kao broj osobnih računala koji
se mogao proizvesti resursima koji su upotrebljeni u proizvodnji određenog broja
ruža.

Pretpostavimo na primjer da su SAD posadile 10.000.000 (deset milijuna) ruža za

Valentinovo i da su resursi upotrjebljeni za sadnju tih ruža mogu iskoristiti za
proizvodnju 100.000 (sto tisuća) računala. Tada oportunitetni trošak proizvodnje tih
deset milijuna ruža iznosi sto tisuća računala. Vrijedi i obrnuto, ako je gospodarstvo
proizvelo računala, oportunitetni trošak je deset milijuna ruža.

Ruže su se mogle proizvesti i u Južnoj Americi. Vrlo je vjerojatno da bi oportunitetni

trošak proizvodnje ruža, mjeren računalima, bio manji nego u SAD-u.

Razlog leži u komparativnoj prednosti: Prvi je razlog taj što je mnogo lakše posaditi ruže
za prodaju u veljači na južnoj polutci gdje je veljača ljetni mjesec. Nadalje, južnoamerički
su radnici manje učinkoviti od radnika u SAD u proizvodnji složenijih dobara kao što su
osobna računala, što znači da će jednaka količina resursa upotrijebljena u proizvodnji
računala rezultirati manjom proizvedenom količinom u odnosu koliko bi se proizvelo u
SAD. Tada bi kompromis u Južnoj Americi mogao iznositi otprilike 10 milijuna ruža, za
samo 30.000 osobnih računala.

Takva razlika u oportunitetnom trošku nudi mogućnost postojanja obostrano korisne

preraspodjele svjetske proizvodnje. U gore navedenom primjeru SAD bi trebale prestati
saditi zimske ruže što će osloboditi resurse za proizvodnju osobnih računala. S druge
strane, Južna Amerika bi trebala saditi ruže premještanjem resursa iz industrije
sastavljanja računala. Kada bi se to doista i dogodilo, promjene bi izgledale kao u
slijedećoj tablici:

Milijuni ruža Tisuće osobnih računala

SAD -10 +100.000
Južna Amerika +10 -30.000
Ukupno 0 +70.000

Svijet proizvodi istu količinu ruža kao i prije, ali proizvodi više osobnih računala, nego bi
bilo u obrnutoj situaciji. Tako je ova preraspodjela proizvodnje povećala veličinu
svjetskog gospodarskog kolača. Budući da svijet proizvodi veću količinu dobara, u načelu
je moguće poboljšati životni standard svake osobe (ili većeg broja ljudi, op. I.Z.).

Razlog leži u tome da se svaka država specijalizira u proizvodnji onog dobra u kojemu
posjeduje komparativnu prednost. Zemlja ima komparativnu prednost u proizvodnji
dobra ako je oportunitetni trošak proizvodnje tog dobra, mjeren količinom drugog dobra,
manji u toj zemlji nego u drugoj.

U ovom primjeru Južna Amerika ima komparativnu prednost u proizvodnji zimskih ruža,
a Sjedinjene Američke Države u proizvodnji osobnih računala. Životni je standard
moguće povećati na oba mjesta, ako južna Amerika proizvodi ruže za SAD, a SAD
proizvodi računala za južnoameričko tržište. Stoga se glede komparativne prednosti i
međunarodne trgovine može zaključiti: trgovina između dvije zemlje može koristiti
objema zemljama, ako svaka od zemalja izvozi dobra u kojima ima komparativnu
prednost.

Ovo je tvrdnja o mogućnostima, a ne i o tome što će se stvarno dogoditi. U stvarnom

svijetu ne postoji središnja vlast koja bi odlučila koja zemlja što treba proizvoditi.
Umjesto toga međunarodna su proizvodnja i trgovina određene na tržištu ponude i
potražnje. Hoće li se to dosta i dogoditi ovisi o brojnim faktorima. Primjerice, o
trgovinskoj i industrijskoj strategiji zemlje, ali i osobama koje sudjeluju u operativi
vanjske trgovine. Hoćete li u budućnosti biti uspješni u trgovini ili nećete, ovisi o
prepoznavanju prilika na tržištu odnosno onih segmenata posla u kojima ste relativno
uspješniji nego konkurencija.

Izvor: Krugman, P. R., Obstfeld Maurice: Međunarodna ekonomija – teorija i

ekonomska politika, MATE, Zagreb, 2009.