UNIVERZITET „DŽEMAL BIJEDIĆ“  

U MOSTARU
FAKULTET HUMANISTIČKIH NAUKA
ODSJEK: TURSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

TEMATSKO-MOTIVSKE OSOBITOSTI PJESAMA U

LJETOPISU MULA MUSTAFE BEŠESKIJE
Završni rad

Mentorica: doc.dr. Lejla Žujo - Marić Studentica: Sanida Tinjak

Mostar,2020.
 UNIVERZITET „DŽEMAL BIJEDIĆ“  U MOSTARU
FAKULTET HUMANISTIČKIH NAUKA
ODSJEK: TURSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

TEMATSKO-MOTIVSKE OSOBITOSTI PJESAMA U

LJETOPISU MULA MUSTAFE BEŠESKIJE
Završni rad

Mentorica: doc.dr. Lejla Žujo - Marić Studentica: Sanida Tinjak

Mostar,2020.
IZJAVA O AKADEMSKOJ ČESTITOSTI

Ja, Sanida Tinjak, izjavljujem da sam Završni rad pod nazivom „Tematsko-motivske
osobitosti pjesama u Ljetopisu Mula Mustafe Bešeskije“ napisala prema Pravilniku o
završnom radu, uz pomoć mentorice doc.dr. Lejle Žujo - Marić , koristeći se pri tom
odgovarajućom literaturom.

Studentica

________________________

Sanida Tinjak
SADRŽAJ

1.0. UVOD.............................................................................................................................5
1.1. Lik i književno djelo Mula Mustafe Bešeskije............................................................5
2.0. Ljetopis Mula Mustafe Bešeskije kao mjesto preplitanja bosanskohercegovačke i
turske kulture..............................................................................................................................8
3.0. Pjesme u Ljetopisu Mula Mustafe Bešeskije................................................................12
3.1. Ljubavni motivi u pjesmama iz Ljetopisa Mula Mustafe Bešeskije.........................12
3.2. Religijski motivi u pjesmama iz Ljetopisa Mula Mustafe Bešeskije........................14
3.3. Historijski motivi u pjesmama iz Ljetopisa Mula Mustafe Bešeskije.......................17
3.4. Egzistencijalni motivi u pjesmama iz Ljetopisa Mula Mustafe Bešeskije................22
4.0. Zaključak.......................................................................................................................23
Literatura..................................................................................................................................24
Prilozi.......................................................................................................................................25
1.0. UVOD

O ljetopiscu Bešeskiji znamo samo ono što je on o sebi zabilježio u svom Ljetopisu a to je i
jedini izvor za upoznavanje njegova života i rada. Unutar ovog završnog rada govori se o
tematici samog ljetopisa, tačnije glavnim karakteristikama. Motivi vezani za Ljetopis su
izuzetno značajni, može se reći čak i emocionalno obojeni, posebno kad govori o ljubavi, o
Sarajevu koje je pogodila teška kuga, o ljudima iz okoline kao i o poimanju smrti.

Ovaj rad je podijeljen na dijelove, a svaki od njih čini opet zasebnu cjelinu. Što se tiče
tematsko motivskih elemenata u njegovom Ljetopisu, osnov je stavljen na tri zasebne cjeline-
religijski, ljubavni te naposljetku historijski motivi. Svi oni su na adekavatan način objašnjeni
u sklopu rada. Od metodologije korištene u radu može se spomenuti metoda teorijske analize
te deskriptivna metoda.

1.1. Lik i književno djelo Mula Mustafe Bešeskije

Mula Mustafa Bašeskija zvani Ševki pripada grupi bosanskih ljetopisaca. Mjesto rođenja
ovog pisca je u Sarajevu, o kome je najviše i pisao. „Rođen je 1731. ili 1732. godine u Mimar
Sinanovoj mahali. Relevantni podatke o njegovoj smrti ne postoje, postoje samo pretpostavke
da je umro 18. augusta 1809. godine u Sarajevu“1.

Njegovo obrazovanje kreće od mekteba kod hodže Sulejman-efendije Arnauta. On se

izuzetno isticao u mektebu, među svim polaznicima bio je najbolji o čemu svjedoči i to je da
vremenom postao i kalfa. I ne samo to, Bašeskija je uspješno savladao i kazazski zanat kod
majstora Šahinbašića, kazaza i imama jedne sarajevske džamije, o kojem se ljetopisac ne
izražava najljepše.

Često je spominjao i Mahmuta Zaimovića kao svog majstora, onoga koji je radio u piščevom
zanatu. Izgleda da se Mula Mustafa kasnije nije nikako bavio kazaskim poslom, nego je,
vjerovatno, produžio naukovanje u kojoj od sarajevskih medresa, pa je 1757. godine

1
Ćorović, Vladimir - Kemura, Sejfudin: Serbokroatische Dichtungen Bosnischer Moslims aus dem XVII, XVIII,
und XIX Jahrhundert, Sarajevo, 1912
postavljen za sibjan-mualima u mektebu kod Ferhadije džamije. Dvije godine kasnije primio
se i dužnosti imama i hatiba Buzadži hadži-Hasanove džamije.2

Bašeskija nije bio posebno sretan sa muallimskom službom. On je istu napustio i 1763.
godine postajo narodni pisar (katibi-am). Od tada, njegovo glavno zanimanje biva baš ovo, pa
je radi pisarskih poslova iznajmio jednu malu prodavnicu u Mudželitima pod Sahat-kulom.
Sastavljao je i pisao nepismenom svijetu privatna pisma, molbe, žalbe, ugovore, potvrde,
popisivao ostavštine umrlih građana i drugo. O tome da mu je pisarski posao dobro
napredovao i donosio lijepe prihode, govori nam i činjenica što on kasnije iznajmljuje drugi,
veći dućan i angažuje i druge pisare za pomoćnike. Pored toga, u dva navrata bilježi prihode i
konstatuje koliko je papira utrošio za pisanje.

Bešeskija je puno ulagao u svoje obrazovanje. To je bilo i za očekivati, budući da je u to

vrijeme bilo znatno više nepismenog svijeta nego danas. Slušao je predavanja o šerijatskom
pravu i astronomiji kod muderisa Gazi Husrev-begove medrese Mehmed-Razi Velihodžića.
Kod šejha Hadži-Sinanove tekije hadži-Muhameda izučava misticizam (tesavvuf) i stupa u
derviški red Kaderija. U svojoj prodavnici, mada bolje reći uredu, pored pisarskih poslova,
podučavao je i učenike medresa i druge osobe u arapskoj kaligrafiji i šerijatskom nasljednom
pravu. „Osim toga, on 1779. godine bilježi kako se sa nekoliko prijatelja jednom sedmično
sastajao u kući nekog Vilajetovića na Atmejdanu, gdje bi pored sijela i razgovora po pola sata
posvećivali čitanju knjiga. Takva sijela uz halvu održavana su i na drugim mjestima u
Sarajevu i nazivana "Sohbet-halva".3

Bašeskija nam je ostavio nešto podataka i o svojoj porodici. Njegov otac Ahmed smatra se da
je umro dok je Mustafa bio još kao dijete, a majka mu Fatima, kći Mehmed-hodžina, preudala
se za nekog mutapčiju i umrla od kapi 1772. godine. Mula Mustafa se oženio vrlo mlad sa
Safijom, kćerkom Mustafa-age Čartozana. Do 1778. godine rodilo mu se devetoro djece, od
kojih je te godine na životu samo troje, dvije kćeri i sin Mustafa, kojeg je on dao da uči
berberski zanat. Deseto dijete mu je rođeno 1782. godine. Od tri kćeri, koliko ih je sada imao,
dvije su mu umrle u vrijeme haranja kuge 1783. godine. Prema tome, Bašeskiju su nadživjeli
samo jedna kći i sin Mustafa. Bašeskija je rođen i sve do 1759. godine bio nastanjen u Mimar
Sinanovoj mahali, ali je spomenute godine kao imam Buzadžića džamije iznajmio Šebešlića

2
Mula Mustafa Bašeskija: Za Bošnjake on je mnogo više od narodnog pisara". Novinska agencija Patria
www.partia.com
3
Duraković, Esad: Razvoj književnohistorijske i knjizevnokritičke misli u radovima bošnjackih orijentalista, u:
Bošnjačka književnost u književnoj kritici, knjiga VI, Sarajevo, 1998.
kuću u istoj mahali, odakle se ponovno 1773. godine vraća u svoju kuću u Mimar Sinanovoj
mahali.

Godine 1760. Bašeskija je putovao u Beograd radi sređivanja poslova oko ostavštine
njegovog daidže Topal Osman-age, bašeskije 97. džemata, koji je te godine umro u
Beogradu. Osim ovog kratkog odsustvovanja iz Sarajeva, ljetopisac je zabilježio da se 1. jula
1781. godine s porodicom odselio iz Sarajeva u Zgošću kod Kaknja i tu se primio mualimske
dužnosti. Da se brzo razočarao, pokazuje činjenica što se već 30. februara 1782. godine vraća
u Sarajevo, gdje nastavlja svoj pisarski posao. Ponovno je preuzeo i dužnost imama
Buzadžića džamije, pa i ovu dužnost uz još jedan kraći period obavlja sve dok se nije
razbolio.

Godine 1800. postao je službenik Husrev-begova vakufa primivši se dužnosti džuzhana.

Godine 1801. ljetopisca je dohvatila kap. Sve do danas nije bio ustanovljen tačan datum
Bašeskijine smrti. Većina autora koji su ranije pisali o Bašeskiji pretpostavljaju da je on umro
1803. godine, dok Muderizović, koji je prevodio Ljetopis Bašeskije, smatra da je ljetopisac
umro 1805. godine, što bi se zaista i moglo zaključivati na osnovu samog Ljetopisa, jer
posljednje vijesti, koje nam je Bašeskija ostavio u Ljetopisu, potiču iz hidžretske 1219.
godine koja odgovara 1804/805. godini. Međutim, prema najnovijim istraživanjima
ustanovljeno je da je Mula Mustafa Bašeskija umro 18. augusta 1809. godine.
2.0. Ljetopis Mula Mustafe Bešeskije kao mjesto preplitanja
bosanskohercegovačke i turske kulture

Ljetopis Mula Mustafe Bašeskije je prvo djelo ovakve vrste u Bošnjaka. Međutim, Bešeskija
je bio čovjek koji je jasno iskazivao sve ono što se nalazio oko njega. Iz njegovog ljetopisa
saznajemo ne samo dešavanja za njegovog života, već i običaje, način života, pa i duh
vremena u kojem je pisao.

U njegovoj svojevrsnoj hronici društvenog života Sarajeva saznajemo ko se vjenčao, ko je

preselio, ko je otišao u rat, kada je bila gladna godina, kada je grad poharala kuga. Bašeskija
nam donosi puno detalja i o privrednom životu grada, o zanatima ,trgovini i sl.

Bašeskija u Ljetopisu donosi i niz drugih zanimljivosti, kao što je npr. izgradnja biblioteke u
Carevoj mahali, koju je izgradio Osman šehbi Bjelopoljac sin Mehmeda efendije Kadića iz
Bijelog Polja“.4 Također, spominje izgradnju džamija, javnih česama, turbeta itd. Donosi i
podatke o svom godišnjem prihodu i potrošnji papira u svojem dućanu. Ljetopis nam pruža i
brojne podatke o izgradnji novih i opravkama i ukrašavanju postojećih objekata, osobito onih
javnog karaktera, zatim govori o izdavanju pod zakup objekata koji služe privredi i trgovini.
Poplave i požari su isto tako narušavali i uništavali objekte koje je odmah trebalo opravljati, o
čemu Bašeskija vodi računa i bilježi to u svoj Ljetopis. „Za neke od opravljenih objekata i
sam sastavlja hronograme u ebdžedu, a donosi i hronograme drugih autora da bi im sačuvao
spomen. Interesantno je napomenuti da se izvjesni, osobito sakralni objekti, koji su stradali
prilikom velike katatrofe Sarajeva 1697. godine, opravljaju istom u Bašeskijino vrijeme, tj.
sredinom XVIII vijeka“.5

Ako svemu ovome dodamo da se u Bašeskijinom Ljetopisu govor još i o trgovini, izvozu,
uvozu, a naročito o zanatima kako onim koji i danas postoje tako i o zanatima kojih više
nema, vidimo da su zaista njegovi podaci raznovrsni, interesantni i važni.

Međutim, uporedo sa bilježenjem događaja ljetopisac redovno svake godine piše i umrle
osobe. Na početku kaže da će bilježiti imena svojih umrlih prijatelja i pooznanika, ali se ne
pridržava toga i već u samom početku raspituje se i bilježi i osobe koje ne poznaje. Tako je
on tokom pedeset godina zapisao oko 4.000 osoba, i to uglavnom odraslih muškaraca –
muslimana. Ubilježio je i izvjestan broj nemuslimana, svojih komšija, prijatelja i viđenih

4
Filan, Kerima: O opisima likova u Ljetopisu Mula Mustafe Bašeskije, Novi izraz, 16-17, ljeto-jesen 2002.
5
Bošnjačke lektire: Mula Mustafa Bašeskija 'Ljetopis' Što se pamti nestaje, šta je zapisano ostaje!". AKOS.ba
osoba. Ni žene ne unosi u Ljetopis, osim u rijetkim slučajevima kao žene koje su štogod
izvještale, bile učene ili po čemu drugom poznate. Ponegdje spominje koliko je u izvjesnoj
godini ukupno umrlo, po prilici, žena. Na jednom mjestu kaže da je u toj godini umrlo mnogo
porodilja itd.

Njegovi opisi umrlih osoba veoma su interesantni. To nije samo nizanje imena i zanimanja,
jer pored tih podataka, on nam o pojedincima ostavlja i druge zanimlive podatke. Naprimjer,
kod mnogih osoba pored ličnog opisa bilježi da li je dotični imao kakav nadimak, kakav je
njegov položaj u društvu, imovno stanje umrlog, kao i njegove moralne karakteristike. U
opisivanju ljudi je vješt i sposoban tako da bi mnoge od njih po Bašeskijinom opisu mogao
slikar prenijeti na platno. Naročitu pažnju Bašeskija obraća odijevanju, pa tako osobito
šarenilo vidimo, u vrstama kapa i turbana. Ljetopisac se rapituje i bilježi i one Sarajlie koji su
umrli izvan Sarajeva, bilo da su oni poginuli na vojanama ili otišli trgovačkim ili drugim
poslovima u razne krajeve ili pak, na hodočašće u Meku. Za mnoge umrele osobe je
spomenuo iz koje su mahale ili kvarta, i to po nazivima mahala kako su one u narodu
poznate, pa je i za to interesantan, jer nema gotovo ni jedne mahale koju nije spomenuo, a od
kojih je danas neke teško ubicirati. Ukoliko mu je poznato, spominje Bašeskija od koje
bolesti je ko umro, a s osobitim zanimanjem prati i bilježi one koji su umrli od kuge. Za neke
pojedince kaže da su mu svi članovi podrodice umrli od kuge. Na osnovu Ljetopisa možemo
pratiti stare sarajevske porodice, kao i one koje se doseliše u Sarajevo, a nema gotovo ni
jedne sarajevske porodice da Bašeskija nije spomenuo po jednog ili više njenih članova.

Koliko će prostora posvetiti pojedinom umrlom zavisi od toga šta ima o njemu da kaže. Tako
o viđenijim ili, pak, učenim ljudima nalazimo brojne podatke, zapravo njihove biogrfije.

„Tekst Mula Mustafina Ljetopisa pisan je arapskim neshi-pismom. Rukopis mu je u mlađim

godinama lijep i razgovjetan, a kasnije je sve krupnije i slabije pisao. Kada se Bašeskija 1801.
godine razbolio vijesti su mu oskudne, pismo je slabije, a dvije stranice napisane 1804/1805.
godine (hidžretske 1219) gotovo su nerazgovijetne i nerazumljive. Napisao ih je drhtvom
rukom u krivim redovima, što znači da ga je bolest sve više savladavala.“6

Bašeskija pravi i ortografske greške i ne pridržava se pravopisnih pravila u pisanju pojedinih

riječi. Dešava mu se da jednu te istu riječ jedanput napiše pravilno pa opet više puta

6
Lukić, Darko: Drugujući s Bašeskijom, predgovor drami Bašeskija, san o Sarajevu, Sarajevo, 1991
pogrešno. Izrazit primjer njegova neujednačenog pisanja iste riječi na više načina je riječ
„tirjačija“ (označuje čovjeka koji je strastveni uživalac nečega: kahve, duhana, opiuma i dr.),
koju Bašeskija piše ništa manje nego na osam raznih načina...

I lična imena i prezimena Bašeskija piše različito i neujednačeno. Istina on nastoji da ostane
što vjerniji onakvom izgovoru imena kako se ono čuje u narodu. Karakteristično je,
naprimjer, ime Abdulah, koje, pored ovakvog oblika, nalazimo kod Bašeskije napisano i kao
Avdija, Avdo, zatim piše Avdaga, Avdi-baša, Mula Avdija. Lično ime Mehmed piše nekad
Mehmed, zatim Meho, Mešak itd.7

U pisanju prezimena Bašeskija također nije dosljedan. Priličan je broj prezimena koja se
svršavaju na –ić koje on jednom piše na jedan, a drugi put na drugi način. Međutim, događa
se da i ovakvom prezimenu dodaje nastavak ogli ili zade, pa piše npr. Hadžić-ogli. Pored
nastavka oglu ili ogli stavlja kod nekih i zade. Ovaj posljednji nastavak obično stavlja kod
viđenijih i uglednijih porodica: Šerif-zade, Moro-zade, Muzafer-zade, Ćurči-zade, itd., a
nastavak ogli kod ostalih porodica.

Ljetopisac događaje datira prevenstveno po hidžretskim godinama i mjesecima, a ponegdje

stavlja i mjesece državno julijanskog kalendara, a od narodnih naziva upotrebljava: januar,
februar, mart, jun, jul i novembar. Pored toga, česta su datiranja i po hrišćanskim
svetkovinama, i to po narodnim nazivima: Jurejev, Blagovijest, Vidov-gun, Petrov-gun,
Gospojina, Kasum (ili Mitrovdan), Alidjun (Ilindan), Bozgun (Božić). Ovakav način
računanja vremena i datiranja bio je u ono vrijeme raširen u Bosni i Hercegovini, o čemu su
čak i kadije morale voditi računa, pa često u sidžilima možemo naći pobilježene ove nazive
sa brojem dana između njih.

Uz popis umrlih, Bašeskija rijetko stavlja mjesec i dan smrti. To je činio samo u iznimnim
slučajevima kada želi da sačuva datum izvjesnog događaja, kao, npr. prilikom pojave prvog
slučaja smrti od kuge, itd.

Pošto je donekle bio upućen i u astronomiju, Bašeskija koji put događaje datira i po kretanju
zviježđa po zodijaku. Napominjemo da se nije svugdje pridržavao mjesečnog redoslijeda u
godini, pa ima slučajeva gdje kasnije događaje stavlja naprijed. Bašeskija je pouzdan i
objektivan ljetopisac. Događaje bilježi savjesno i tačno onako kako su se dogodili.

7
Duraković, Esad: Razvoj književnohistorijske i knjizevnokritičke misli u radovima bošnjackih orijentalista, u:
Bošnjačka književnost u književnoj kritici, knjiga VI, Sarajevo, 1998.
Za dopunu i poređenje izvjesnih mjesta kod Bašeskije poslužili su nam i natpisi sa spomenika
starog Sarajeva, osobito, pak, epigrafski podaci sa starih nišana u sarajevskim grobljima.
Potrebno je istaknuti da Bašeskija ne interpretira događaje hladno i suhoparno, odnosno samo
hroničarski, nego im često dodaje i svoje komentare. Kada se radi o stvarima političke naravi,
njegovi komentari su izraz i tumač mišljenja širokih massa, i njegove izjave su tim
dragocjenije. Bašeskija izražava velike simpatije prema zaštitnicima sirotinje pa ma gdje se
oni u carstvu pojavili, pa otuda dolaze i njegovi opisi i hvalospjevi Mahmut-paši Bušatliji iz
Skadra i drugima, kao Pasvandžiću u Vidinu, Džezar Ahmed-paši itd. On čak sumnja i u
sultana, pa kada su Francuzi ušli u Egipat 1798. godine, njemu je jasno da ih je sam sultan
tamo poslao. Njegova površnost i rezonovanje u političkim pitanjima je svakako posljedica
što nema doticaja s višim krugovima.8

U ovom poglavlju bi trebalo kazati, kao što to i naslov sugerište, koji su to konkretno
elementi turske kulture uočljivi? Ovo što ste naveli neka ostane, ali treba biti konkretno
vezano uz naslov – dakle, fokusirajte se i na one tačke, primjere u kojima je vidljivo
preplitanje bosanskohercegovačkih i turskih elemenata.

8
Filan, Kerima: O opisima likova u Ljetopisu Mula Mustafe Bašeskije, Novi izraz, 16-17, ljeto-jesen 2002 –
Podaci o bibliografskoj jedinici moraju sadržavati i informaciju sa koje stranice je citat preuzet.
3.0. Pjesme u Ljetopisu Mula Mustafe Bešeskije
3.1. Ljubavni motivi u pjesmama iz Ljetopisa Mula Mustafe
Bešeskije

Da Bog dade da snijeg padne

Da moj babo sijeno prodade

Te da mene lijepo udade

Zagleda se Ramo i Saliha

Na planini ovce čuvajući

Gledaše se tri godine dana9

Bešeskija se bazirao da prenese u svojim pjesmama jasno ono što je on kao autor osjećao te
to predočavao u likove koje je spominjao unutar svojih pjesama. Njegova poezija temelji se
na jasnosti, otvorenosti te preciznosti. Pjesme imaju slobodan stih, nemaju rimu. To je jasno
vidljivo i iz gore navedenog stiha.

Ova pjesma govori o ljubavi dvoje mladih Rame i Salihe. Oni su se, dok su čuvali zajedno
ovce na planini zaljubili jedno u drugo. Maštajući da će se desiti nešto više, tj.brak, Ramo se
poslije nekolike godine iznenadio Salihinim ponašanjem.

Kad nastala četvrta godina

Ter poslaše Ramu na planinu

A Salihu svatovim dadoše

To začuje na planini Ramo

Ter on siđe na drum pred svatove

9
Ljetopis Mula Mustafa Bešeskija, www.ljetopisbeseskija.com – Osnovni izvor za pjesme treba biti Ljetopis, a
ne internet. Ako se za neku pjesmu preuzima objašnjenje s interneta, onda treba navesti detaljne podatke o
stranici kao i datum preuzimanja podatka.
Pod Salihom konja uhvatio

Stan, Saliha, da se hesabimo

A što ćemo se, Ramo, hesabiti

Dao si mi gaće: tristo

Dva učkura: svaki po krk akče

Eto, Ramo, tristo osamdeset

Dao si mi svile seksen akče

Eto, Ramo, četrsto šeset

Dao si mi halve altmiš akče

Eto, Ramo, petsto dvadeset

Dao si mi hrmze igirmi akče

Eto, Ramo,petsto osamdeset

Ako si mi gaće kupovao

Na svom si ih vratu izderao

Ako si mi učkur kupovao

Svojim si ih zubim istrgao

Ako si mi svilu kupovao

Iz nje si jagluke darovao

Ako si mi halvu kupovao

Sa mnom si je naporedo jeo

Ako si mi karanfil kupovao

Ljepše ti je duša mirisala

Ako si hrmzu kupovao

Ljepša ti je hajkavica bila

Puhća Ramo konja pod Salihom

Svatovima je plaho govorio:

Vodte svati nedostojnu Salihu.10

Kad je Ramo zaustavio Salihu tražio je da se razduže, tačnije da mu vrati darove koje joj je
od srca poklanjao. Međutim, ona se s tim nije složila već je odgovorila da sve ono što joj je
dao sa njom je koristio te da mu ona nije ništa dužna. Ramo je poslije tog uvidio nedostojnost
Salihe te je ljutito rekao svatovima da mu je sklone sa očiju.

Galen prosi gizdavu divojku

Al divojka neće za galena

Jer je ona ljevša od galena

U ovom pjesmi dolazi do izražaja ljepota djevojke i njen prkos istom. Svjesna je sebe, te kao
takva, ne želi galena za muža. Galenu to smeta, jer mu se ona sviđa i želi sa njom brak. Ali on
smatra da on nije lijep, da ona može boljeg naći te kao takva odbija ga.

Ovdje bi trebalo kazati da li je riječ o pjesmi koju je napisao Bašeskija ili je ova pjesma
dio narodne tradicije koju je Bašeskija zapisao i prenio u svoj Ljetopis.

3.2. Religijski motivi u pjesmama iz Ljetopisa Mula Mustafe

Bešeskije

Vjera je ono što pokreće čovjeka, čini ga jačim, ne da mu da posustane. Allah je tu za

čovjeka, da ga spasi, da ga uputi na pravi put. Čovjek je produkt svojih djela, ako su dobra
jasno je da će se dobro i desiti, da će doživjeti raj, a ako je loš, ako je čak i najmanji grijeh
učinio, stići će ga kazna, zasigurno. Čovjek možda nije svjestan na početku svoga grijeha,
vodi se time da je on mali, da nije bitan za bivstvo, ali nažalost nije tako. Mali grijeh povući
10
isto
će još veći za sobom, i onda će čovjek postati žrtvom svojih grijehova, i kad tad moliće
Allaha da ga vrati na pravi put.

Demon strasti označen je i u pjesmi Bešeskije O srce.

O srce, promotri jesi li junak

da savladaš strasti

Da bi suzbio strasti,

trbaš šejtana nadvlati

Sve ono što srce želi nekada nije dobro. Nekada je i štetno. Zato se pjesnik obraća srcu,
tražeći od njega da bude junak, da sve strasti koje osjeća nadvlada razumom, da bi šejtana
suzbio.

Boriti se sa svojim strastima

moguće je pomoću tri stvari:

Gladovanjem, samoćom

i kratkim spavanjem

A na tom putu se truditi

velika je borba

Jako je teško, i jad je boriti se sa svojim strastima jer su one dio nas. To je, navodi pjesnik,
moguće na tri načina: gladovanjem, samoćom i spavanjem. Da li je moguće suzbiti tu strast?
 O srce, ne budi rasipno,

budi na vječnoj dobiti

Ne daj strastima puta,

ogradi se zidom Jadžudža i Medžudža

Da bi odbio grešenje

trebaš imati moć Mehdije

Zle strasti su ružne,

razumiješ li?

Čini dobra djela

i ne srljaj u grijeh

O srce, budi na oprezi

i ne budi rob svojih strasti

O Ševkija, poslušaj savjete

i odmah ih primi

Nemoj da te matica zahvati

i budi strpljiv!

Pjesnik, to vidimo tek na kraju pjesme, sam sebe moli da se odupre srcu, da se odupre
strastima tj.demonima. Moli sam sebe da bude bolji čovjek kroz dobra djela. Da dobije moć
Mehdije, da se ogradi zidinama Jadžudža i Medžudža i da da sam sebi snagu.

Zečak sjedi na prti

Ter nožicom čeprti

Teško onom do smrti

 Ko se u zlo uprti

Ne bi puste ni smrti

Da iza zla isprti

U svom djelu Bašeskija bilježi i nekoliko bošnjačkih narodnih pjesama, a posto ih bilježi na
bosanskom jeziku to one imaju poseban značaj u bošnjackoj književnoj baštini. „U kratkoj
bošnjackoj narodnoj pjesmi "Zečeva pouka" koju je Bašeskija zapisao oko 1770. godine kroz
zečevu besjedu saopštava se poslovica koja i danas živi u bošnjackom narodu a u ovim hudim
vremenima posebno je aktuelna: "Teško onom do smrti / ko se u zlo uprti". A Bosnini
dušmani danas su se odista u veliko "zlo uprtili". No na sebi će sigurno osjetiti i poruku
zadnja dva stiha ove pjesme: "Ne bi puste ni smrti / da iza zla isprti".11

Naravno, ni smrt bošnjačke dušmane neće spasiti. "Iza zla" koje su nam učinili neće
"isprtiti"-otaljati, iznijeti grijehe ni oni ni njihovi narodi, neće oprati ni časti ni obraza, ako ga
imaju.

Ljudski poriv za "bijegom" od sebe i sudbinom namrijetog životnog sidrišta iracionalne je

naravi. Ali Bašeskiji, kao vjerniku, u pitanjima sudbine racionalno objašnjenje i nije
potrebno: sve se dešava Božjom voljom. Događaj se samo konstatira. Jezicko bogatstvo,
odnosno bogatstvo bosanskog jezika uopšte, vidljivo je u ovim bosnjackim narodnim
pjesmama. S obzirom da su zapisane prije 230 godina pokazuju, pored ostalog, da je u
bosanskom jeziku i tada bio prisutan ijekavski (snijeg, sijeno, lijepo, grijeh) ali i ikavski
izgovor (nigdi, bizi, divojka, prid). Uz originalne izraze bosanskog jezika: nut, nuto, heman,
prositi, trusiti, rijet, trice, ljevsa, ter, be haj i uz orijentalizme kao dijelom bosanskog jezika
vidljiva je sva raskos, bogatstvo i ljepota leksike bosanskog jezika.

Navedite koje elemente turskog jezika prepoznajete pošto je to Vaša profesija, a ne

bosanski jezik.

11
Duraković Enes, Duraković Esad, Nametak Fehim: Bošnjačka književnost u književnoj kritici, starija
književnost, 1988. Navesti detaljne podatke o fusnoti kako je ranije sugerisano.
 3.3. Historijski motivi u pjesmama iz Ljetopisa Mula Mustafe
Bešeskije

20. jula 1762. godine, pojavila se kuga u Sarajevu, najprije na Vratniku, gdje je zaražen
kugom došao iz provincije, Čabrić s Vratnika, koji je odmah i umro. Zatim je umro i njegov
brat hadži Sulejman Čabrić, kazandžija.

Nakon toga, kuga se pojavila na Hridu, Čekaluši, Banjskom Brijegu. Zapravo, poslije pojave
kuge na Vratniku, ona se najprije raširila u Sunbul-mahali, Pasjoj mahali, zatim u Koševu,
Berkuši i Souk-Bunaru. Dakle, kuga je u početku harala po periferiji grada, među siromašnim
svijetom. Zbog toga su ugledni građani smatrali i zaključivali da njih kuga neće zahvatiti.
Ova bolest je pustošila pune tri godine i u samom gradu Sarajevu pomorila oko 15.000 duša.
Hronogram o prestanku haranja kuge je ovaj: "Bože koji si riznica svih dobrota, sačuvaj nas
svega čega se plašimo."

Bostandžije (vrtlari) su dva puta 1762. godine, zasijavali svoje bostane i bili izgubili svaku
nadu u rodnu godinu, smatrajući da nikako neće biti lubenica, dinja i krastavaca. Ali ako je
nešto suđeno, propadaju svi planovi, pa je tako i te godine bostan rodio preko svakog
očekivanja.

(U zemlji Bosni nastupilo čudno

stanje kakvo se ne pamti)

Ova pjesma opisuje kobni 20.jul. kad se pojavila kuga. Ona se javila u Sarajevu, o kome je on
najviše pisao u svom Ljetopisu, i to najprije na Vratniku, gdje je okužen došao iz
unutrašnjosti (Ahmed) Čabrić s Vratnika, koji je odmah i umro. Zatim je urmo i njegov brat
hadži Sulejman Čabrić, kazandžija.12

Iza toga se, navodi, kuga pojavila na Hridu, Čekaluši, Banjskom Brijegu...

12
Mula Mustafa Bašeskija: Narodne pjesme. "Ljetopis" (1746-1804), prijevod s turskog: Mehmed Mujezinović.
Sarajevo: "Veselin Masleša", 1987. (II izdanje)-
Zapravo, poslije pojave kuge na Vratniku ona se najprije raširila u Sunbul-mahali, Pasjoj
mahali, zatim na Koševu, Berkuši i Souk-Bunaru. Dakle, kuga je u početku harala po
periferiji grada, među siromašnim svijetom. Zbog toga su ugledni građani smatrali i
zaključivali da njih kuga neće zahvatiti. Ova bolest je pustošila tri godine i u samom gradu
Sarajevu pomorila oko 15.000 duša. Prestanak kuge označio je sljedeći citat:

"Bože, koji si riznica svih dobrota, sačuvaj nas svega čega se plašimo".

Pogledaj, kako se jedna vijest u našem šeher Sarajevu ostvarila.

I to nenadano, uprav' na početku hiljadu stotinu sedamdeset i šeste godine.

Na dan časni, prvog muharema, avaj pomagaj,

Pojavila se kuga i to najprije na Vratniku.

Ovi stihovi govore o tome da se kuga širi brzinom svjetlosti. Niko joj ne može stati u kraj, a
prvo je zahvatila Vratnik i nažalost širi se i dalje.

Gdje je odnekud zakužen dodao i odmah umro Ahmed Čabrić,

Odmah iza njega razbolio se i kazandžaija hadži Sulejman Čabrić.

Neki rekoše da ovaj nije umro od kuge, dok drugi kažu da je istina.

Što će se kasnije dogoditi nije poznato ni ljudima ni stanovnicima neba.

Kuga je neizvjesna, ne zna se kad je došla niti kad će nestati. Ali se zna da je već uzela svoje
prve žrtve, iako su još neke neizvjesnosti o tačnom razlogu smrti.

Samo neznalice počeše bježati od kuge iz našeg grada.

Dok pravi vjernici ostadoše strpljivo i mirno na svojim mjestima.

Uostalom i ponos svijeta Muhamed je rekao:

 "Onaj ko umre od kuge umro je smrću mučenika" (šehid).

Svi oni koji pripadaju nevjernicima, neznalicama su pobjegli. Bježe, a ni oni sami ne znaju
gdje, jer je vjera najjača, a i najveći vjernici stoje hrabro, baš kao što je ponosan Muhamed
rekao da onaj ko umre od kuge, umire smrću mučenika.

Ko vjeruje, zna, da ne može pobjeći od sudbine,

I bježanje može samo da šteti njegovom vjerovanju.

A sve je u Božjoj moći i to sumnje nema.

Mi smo na ovom svijetu kao putnici (musafiri).

Mi smo svi prolazni na ovom svijetu, svi mi koliko god živjeli neku svoju priču, stići će nas
kraj. Bijeg od njega neće pomoći, jer usud je ono što svi imamo, a mi, obični smrtnici ne
možemo da se tome odupremo.

Na kojem su živjeli i umrli brojni velikani i vjerovjesnici.

Na početku su bila samo po dva - tri smrtna slučaja od kuge,

Ali se poslije jednog mjeseca smrtnost povećala.

Najprije je mnogo djevojaka na Vratniku stradalo od kuge

A isto tako je i mnogo djece pomrlo od kuge,

Neka ih Uzvišeni Allah učini našim zagovornicima na Sudnjem danu

U početku su podlegli kugi mladi, nemoćni i siromašni

Dok je među njima manji broj starijih osoba.

Pjesnik se obraća Allahu da ih učini zagovornicima na Sudu njegovom. Također, pjesnik
navodi da kuga ne bira, da ona „kosi“ sve pred sobom, mlado i staro.

Nakon što je prošla godina i po dana

Ova bolest u šeher Sarajevu malo se smiri

U ovo vrijeme kuga se pomorila deset hiljada duša.

Ali se kuga opet pojavi i pomori još pet hiljada osoba.

I njezino haranje potraja tri godine dana.

Uslijed čega su svi stanovnici grada bili u tuzi, žalosti i plaču

Kuga se povukla jedno vrijeme, iako je uzela duše ljudske i zauvijek ih udaljila iz
ovozemaljskog života. Poslije se opet vratila i opet ubila još dosta ljudi, ljudi su neizvjesni,
tužni i bolni, ne vidjevši svoj spas.

Ej Ševki, izreci dovu i budi veseo

Allah neka zdravim i preživjelim podijeli sigurnost i zaštitu

A na umrle neka je Božja milost i pokoj.

Kako nisam u mogućnosti za ovu priliku sastaviti kronogram u ebdžedu

To smo se obratili vještaku

Da nam izrazi ebdžedu godinu hiljadu stotinu sedamdeset i šestu.

Ima jedna dova koju uvijek treba ponavljati

A koja daje tu godinu u ebdžedu, ali je i tu jedan broj suvišan

"Bože, koji si riznica svih dobrota, sačuvaj nas od onoga čega se

 plašimo".

Pjesnik se obraća sam sebi, nazivajući se Ševki (kako se inače zvao u svim svojim
pjesmama), naređujući da izrekne dovu, da se pomoči za sigurnost preživjelih, a da Božja
milost obgrli one koji su napustili svijet.

3.4. Egzistencijalni motivi u pjesmama iz Ljetopisa Mula Mustafe

Bešeskije

Odnos čovjeka i Boga je dat u pjesmi Hvalospjev vjerovjesniku Muhamedu, nek je s njim
blagoslov i mir. U ovoj pjesmi su izrečene najdostojnije pohvale Muhamedu kojim nema
kraja ni granice. Ističe se njegova izrazita dobrota koja se ne može porediti ni s kim. Sve želje
koje čovjek ima upućuje Muhamedu, a njega je voljeti potrebno. Njemu je Allah u Kuranu
dao ime Muhamedu prenio obavezu na nas da se njemu molimo i pravi je čovjek onaj koji to
uistinu čini. Ševkija moli da ga od sebe ne odbija jer ga on iskreno voli. Njega kao i sav
njegov rod i društvo od rođenja pa do smrti.

Navesti tekst pjesama koje će ovdje biti intepretirane. Uraditi isto kao u prethodnim
dijelovima rada.
4.0. Zaključak

Iz svega navedenog da se zaključiti da se Mula Mustafa okušao i u pjesmi pod pjesničkim

pseudonimom Ševki. Ostavio nam je u Ljetopisu više pjesama i kronolograma na turskom
jeziku kao i jednu pjesmu na našem jeziku. U tekst Ljetopisa uvrstio je i dvije duže pjesme i
to jednu o haranju kuge 1762. I drugu u kojoj izražava svoje simpatije Mahmut Paši Bušatliji
a koju donosi među događajima iz 1787.godine.

Među događajima u tekstu Ljetopisa nalazi se i njegovih šest kronograma od kojih četiri o
objavi izgorjele mehkeme godine 1764.i dva kronograma o obnovi bujicom porušene careve
ćuprije 1792.godine. Njegove pjesme su bazirane na događaje koji su se desili u Srajevu, ali i
živote običnih ljudi. Ljubav kao glavna emocija u životu je data na jasan način. Historijski
elementi povezuju ono što je Bešeskija iznio u pjesmama (Pjesma o kugi) te ono što se desilo
u Sarajevu. Religijski motivi daju jasan uvid u ono što je Božije, što se treba poštovati i čemu
se treba klanjati. Egzistencijalni motivi imaju samu korelaciju između čovjeka kao bića, koje
tu postoji, bivstvuje čekajući smrt, ali svoju vječnost gleda u vjeri, u Bogu.
Literatura

1. Bošnjačke lektire: Mula Mustafa Bašeskija 'Ljetopis' Što se pamti nestaje, šta je
zapisano ostaje!". AKOS.ba
2. Ćorović, Vladimir - Kemura, Sejfudin: Serbokroatische Dichtungen Bosnischer
Moslims aus dem XVII, XVIII, und XIX Jahrhundert, Sarajevo, 1912
3. Duraković Enes, Duraković Esad, Nametak Fehim: Bošnjačka književnost u
književnoj kritici, starija književnost, 1988.
4. Duraković, Esad: Razvoj književnohistorijske i knjizevnokritičke misli u radovima
bošnjackih orijentalista, u: Bošnjačka književnost u književnoj kritici, knjiga VI,
Sarajevo, 1998.
5. Filan, Kerima: O opisima likova u Ljetopisu Mula Mustafe Bašeskije, Novi izraz, 16-
17, ljeto-jesen 2002.
6. Lukić, Darko: Drugujući s Bašeskijom, predgovor drami Bašeskija, san o Sarajevu,
Sarajevo, 1991
7. Ljetopis Mula Mustafa Bešeskija, www.ljetopisbeseskija.com
8. Mula Mustafa Bašeskija: Narodne pjesme. "Ljetopis" (1746-1804), prijevod s
turskog: Mehmed Mujezinović. Sarajevo: "Veselin Masleša", 1987. (II izdanje)
9. Mula Mustafa Bašeskija: Za Bošnjake on je mnogo više od narodnog pisara".
Novinska agencija Patria www.partia.com
Prilozi

RAMO I SALIHA

Da Bog dade da snijeg padne

Da moj babo sijeno prodade

Te da mene lijepo udade

Zagleda se Ramo i Saliha

Na planini ovce čuvajući

Gledaše se tri godine dana

Kad nastala četvrta godina

Ter poslaše Ramu na planinu

A Salihu svatovim dadoše

To začuje na planini Ramo

Ter on siđe na drum pred svatove

Pod Salihom konja uhvatio

Stan, Saliha, da se hesabimo

A što ćemo se, Ramo, hesabiti

Dao si mi gaće: tristo

Dva učkura: svaki po krk akče

Eto, Ramo, tristo osamdeset

Dao si mi svile seksen akče

Eto, Ramo, četrsto šeset

Dao si mi halve altmiš akče

Eto, Ramo, petsto dvadeset

Dao si mi hrmze igirmi akče

Eto, Ramo,petsto osamdeset

Ako si mi gaće kupovao

Na svom si ih vratu izderao

Ako si mi učkur kupovao

Svojim si ih zubim istrgao

Ako si mi svilu kupovao

Iz nje si jagluke darovao

Ako si mi halvu kupovao

Sa mnom si je naporedo jeo

Ako si mi karanfil kupovao

Ljepše ti je duša mirisala

Ako si hrmzu kupovao

Ljepša ti je hajkavica bila

Puhća Ramo konja pod Salihom

Svatovima je plaho govorio:

Vodte svati nedostojnu Salihu.

GALEN PROSI GIZDAVU DIVOJKU

Galen prosi gizdavu divojku

Al divojka neće za galena

Jer je ona ljevša od galena

O SRCE

O srce, promotri jesi li junak

da savladaš strasti

Da bi suzbio strasti,

trbaš šejtana nadvlati

Boriti se sa svojim strastima

moguće je pomoću tri stvari:

Gladovanjem, samoćom

i kratkim spavanjem

A na tom putu se truditi

velika je borba

O srce, ne budi rasipno,

budi na vječnoj dobiti

Ne daj strastima puta,

ogradi se zidom Jadžudža i Medžudža

Da bi odbio grešenje

trebaš imati moć Mehdije

Zle strasti su ružne,

razumiješ li?

Čini dobra djela

i ne srljaj u grijeh

O srce, budi na oprezi

i ne budi rob svojih strasti

O Ševkija, poslušaj savjete

i odmah ih primi

Nemoj da te matica zahvati

i budi strpljiv!

PJESMA O HARANJU KUGE

Pogledaj, kako se jedna vijest u našem šeher Sarajevu ostvarila.

I to nenadano, uprav’ na početku hiljadu stotinu sedamdeset i šeste godine.

Na dan časni, prvog muharema, avaj pomagaj,

Pojavila se kuga i to najprije na Vratniku.

Gdje je odnekud zakužen dodao i odmah umro Ahmed Čabrić.

Odmah iza njega razbolio se i kazandžija hadži Sulejman Čabrić.

Neki rekoše da ovaj nije umro od kuge, dok drugi kažu da je istina.

Što će se kasnije dogoditi nije poznato ni ljudima ni stanovnicima neba.

Samo neznalice počeše bježati od kuge iz našeg grada.

Dok pravi vjernici ostadoše strpljivo i mirno na svojim mjestima.

Uostalom i ponos svijeta Muhamed je rekao:

“Onaj ko umre od kuge umro je smrću mučenika” (šehid).

Ko vjeruje, zna, da ne može pobjeći od sudbine,

I bježanje može samo da šteti njegovom vjerovanju.

A sve je u Božjoj moći i to sumnje nema.

Mi smo na ovom svijetu kao putnici (musafiri).

Na kojem su živjeli i umrli brojni velikani i vjerovjesnici.

Na početku su bila samo po dva – tri smrtna slučaja od kuge,

Ali se poslije jednog mjeseca smrtnost povećala.

Najprije je mnogo djevojaka na Vratniku stradalo od kuge

A isto tako je i mnogo djece pomrlo od kuge,

Neka ih Uzvišeni Allah učini našim zagovornicima na Sudnjem danu

U početku su podlegli kugi mladi, nemoćni i siromašni,

Dok je među njima manji broj starijih osoba.

Nakon što je prošla godina i po dana

Ova bolest u šeher Sarajevu malo se smiri

U ovo vrijeme kuga se pomorila deset hiljada duša.

Ali se kuga opet pojavi i pomori još pet hiljada osoba.

I njezino haranje potraja tri godine dana.

Uslijed čega su svi stanovnici grada bili u tuzi, žalosti i plaču.

Ej, Ševki, izreci dovu i budi veseo

Allah neka zdravim i preživjelim podijeli sigurnost i zaštitu,

A na umrle neka je Božja milost i pokoj.

Kako nisam u mogućnosti za ovu priliku sastaviti kronogram u ebdžedu

To smo se obratili vještaku

Da nam izrazi ebdžedu godinu hiljadu stotinu sedamdeset i šestu.

Ima jedna dova koju uvijek treba ponavljati

A koja daje tu godinu u ebdžedu, ali je i tu jedan broj suvišan:

“Bože, koji si riznica svih dobrota, sačuvaj nas od onoga čega se plašimo”.