Boris Moravjev: Polarne Suprotnosti ili Peti Put Ljubavi - Laura Knight-Jadczyk

Boris Moravjev piše u svojoj knjizi "Gnoza: Studij i komentari Ezoteričkih tradicija Istočne Ortodoksije
(pravoslavlja). Knjiga I, Egzoterični Ciklus":

Homo sapiens živi uronjen u svoj svakodnevni život do točke u kojoj zaboravlja sebe i zaboravlja gdje
ide, pa ipak, i bez da to osjeda, on zna da smrt prekida sve.

Kako možemo objasniti da su intelektualac koji je napravio sjajna otkrida i tehnokrat koji ih je iskoristio,
završetke naših života izostavili izvan polja svojih potraga? Kako možemo objasniti da znanost koja sve
pokušava i sve ustvrdjuje, uprkos tome ostaje indiferentna prema zagonetci koja se otkriva u pitanju
smrti? Kako možemo objasniti zašto Znanost, umjesto ujedinjenja svojih napora sa svojom starijom
sestrom – religijom – da riješe probleme Postojanja – što takodjer predstavlja i problem smrti – čini
zapravo suprotno, tj. suprotstavlja se religiji?

Bilo da čovjek umre u krevetu ili na medjuplanetarnom brodu, ljudska uslovljenost nije se ni najmanje
promijenila.

Sreda? Ali nama je rečeno da sreda traje samo onoliko koliko traje Iluzija... i što je ta Iluzija? Nitko ne
zna. Ali ona nas potapa.

Kada bi samo znali što je Iluzija, znali bi i njenu suprotnost: što je Istina. Istina bi nas oslobodila iz
ropstva.

Ova mi se zadnja napomena čini značajnom. Vrlo često ljudi mi pišu i kažu da je Kasiopejski materijal
previše "zastrašujud" i da previše pričamo o "iluziji", i zašto ne pričamo o pozitivnim stvarima, ili se
koncentriramo na "bijeg" ili štogod.

Pa, izgleda da je činjenica da je ključ ono što je Moravjev rekao iznad: ako ne možemo napraviti mapu
iluzije, nemamo nade da iz nje izadjemo. Upravo u mapiranju iluzije mi smo u stanju da vidimo razliku
između onoga što Moravjev naziva "A" i "B" uticajima. Mi to nazivamo viđenjem Teološke Realnosti iza
Matriksa. Moravjev ističe da što više "prikupljamo" ili "uočavamo" "B" uticaje, i djelujemo na osnovu njih,
više se "magnetizujemo". I naravno, VIĐENJE "A" uticaja, ili uviđanje laži naše realnosti, se sastoji od serije
"šokova" koji su izgleda neophodni za promenu našeg centra gravitacije.

Uvijek iznova vidimo ljude koji se pojavljuju sa svojom "mapom iluzije", da bi samo ustvrdili da to nije mapa
za izlaz, jer oni čak nemaju ni potpuno razumijevanje da se tu samo radi o još jednom sloju iluzije.

Kada sam provodila godine probijajudi se kroz ovaj materijal – u realnom vremenu – lično i izbliza,
jadikovala sam o tome Kasiopejcima:

P: Momci, želim da znate da se ponekad osjedam kao mala i sitna poput pijuna na šahovskoj ploči!
O: I trebala bi se, ti naseljavaš OPS okruženje 3. denziteta.
P: U najmanju ruku sam se nadala, da ako sam pijun, da su neki igrači dobri momci. Da li je to pitanje
previše?
O: Da.
P: Vezano uz koju izjavu?

1
 O: Dobri momci ne igraju šah.
P: Ali tu je bilo toliko mnogo čudnih dogadjaja, toliko sinhroniziranih dešavanja. Da li to dobri momci
pomažu ili me loši momci vode u krizu?
O: Niti jedno. Priroda ide svojim smjerom.
P: Dobro. Jedan od osjedaja kojeg sam iskusila je taj da sam imala obrve nabijene toliko negativnom
energijom i doživljajima u 3. denzitetu, i kasnije sam pomislila da mi je svega dosta u apsolutnom
smislu, i to je jedna od primarnih motivacija kod želje pronalaženja izlaska iz ove zamke u kojoj jesmo.
Želim van iz toga. Da li je to dio te "prirode", kako ste ju vi nazvali?
O: Da. * ... + Kad vi vidite uzaludnost ograničenja života 3. denziteta, to znači da ste spremni za
napredovanje. Primjetite one koji se valjaju u njemu.
P: Neki ljudi se, očito, valjaju u ekstremnom materijalizmu. I tu izgleda ima jedna druga stvar koja je
više podsvijesna, koja ima nešto s tim da vi kažete da želite rasti i postati prosvjetljeni, i još uvijek takva
osoba nije u mogudnosti probiti veo svojih vlastitih iluzija oko toga kako postati prosvjetljen, i ta iluzija
je valjanje...
O: Valjanje ima mnoge oblike.

P: Pa vi to kažete, ali on jest, jer je nekoliko ljudi naciljalo mene, i sve od kad smo počeli s ovim
projektom kanaliziranja i sve te strašne stvari koje mi se dešavaju u životu. Moj život je prava klaonica!
O: "Strašno" je subjektivno.
P: Rekla bih da su stvari koje su mi se desile, kolaps mog braka, stvari koje su se desile mojoj djeci, da
su prilično strašne, subjektivno ili ne!
O: Prije nego što se te promjene počnu manifestirati, bila si dublje u "smrtonosnoj iluziji" nego što si
sada. Hitnost je, prema svojoj prirodi, neugodna. Ali, to te je ojačalo i još de te ojačati, obedajemo!!!!!!!
P: Ovo je sada veoma težak period. Teško mi je da prolazim kroz to.
O: A tu su bili drugi, i bit de drugi, ali to ne znači da de nagrade biti male.
P: Pa....
O: Ti si na putu svoje sudbine i tu nema povratka.

P: Ovaj nedavni period "budjenja" da se stvari vide jasnije, kao što i jesu, i vidi se cijela slika interakcija
izmedju ljudi i kako to zbilja ružno može biti. Zapala sam u groznu depresiju. Trebala sam uspostaviti
balans radi toga što sam sve to vidjela odjednom. Možete li mi objasniti što se dešava?
O: Rast.
P: Pokušala sam podijeliti tu percepciju sa drugim ljudima i skoro bez izuzetka, i kad sam rekla ljudima
da napokon vidim stvari u njihovim izvornim stanjima i da to NIJE bila lijepa slika, oni su rekli: "Pa, ti to
očito vidiš kroz oči neke duhovne opsjednutosti!" Zašto oni to kažu?
O: Prvo i prvo, nije korektno sve "vidjeti u tolikoj tami i potištenosti", itd. To je samo rezultat micanja
čahure laži. Slavite balans. Ne oplakujte smrt iluzije i debalansa.
P: Kamo sad da idem iz ove točke? Gdje svi mi idemo?
O: Svukud.

Poenta je u tome da izgleda da dokle god osobe ne VIDE iluziju u potpunosti – njene slojeve i slojeve –
nemaju nade da postanu slobodne od nje. Sve dok nismo istrenirani, korak po korak, da razlikujemo laži od
istine, mi nemamo unutarnju konzistenciju i podložni smo hirovima Kontrolnog Sistema na svakom koraku.
I čini se da ovo strpljivo, dugotrajno, rasklapanje naše realnosti i izvlačenje Istine/"B" uticaja, doslovno
"izrasta" našu dušu.

Mnogi ljudi to jednostavno ne mogu učiniti. Ne mogu izdržati krvavi nered rodjenja Višeg Sebstva koje
onda zauzima mjesto na tijelima svih onih svetih krava koje su držane tako blizu kroz toliko dugo vremena.
Oni žele da čuju lijepe priče o tome kako de ih njihovo disanje i vrtenje tetrahedrona naprasno popraviti.

2
Oni žele da čuju kako de nam "Alijansa Čuvara" pomodi da izađemo iz ovog svinjca. Oni žele da čuju kako
nas Zete upozoravaju da smo u opasnosti da budemo udareni od strane zalutale planete i ako ih lepo
zamolimo, mogli bismo dobiti mesto u njihovoj letelici.

I, kako je Moravjev upravo rekao: "Kada bi samo znali što je Iluzija, znali bi i njenu suprotnost: što je Istina.
Istina bi nas oslobodila iz ropstva."

A čini se da je jedini put koji imamo za otkrivanje Istine u ovoj realnosti, da prije svega oljuštimo sve laži. O
Bože! Ima ih toliko puno!

Sada, natrag do Moravjeva:

Ono što nas pogadja od samog početka jest da čovjek brka moralni napredak sa tehnološkim
napretkom, tako da se razvoj znanosti odvija u opasnoj izolaciji.

Briljantan napredak koji je došao od tehnologije nije ništa bitnoga promijenio u ljudskoj uvjetovanosti,
niti de promijeniti, jer djeluje samo u polju svakodnevnih dogadjanja. Iz tog razloga on dodiruje
unutrašnji život čovjeka samo površinski. Pa ipak, još je iz vrlo drevnih vremena znano da se ono
esencijalno nalazi unutar čovjeka, a ne izvan njega.

Čovječanstvo je stiglo do jedne prekretnice u svojoj povijesti. Kartezijanski duh koji je uništio
skolastičku ,dogmatsku- filozofiju, sada je zauzvrat zapostavljen. Logika povijesti zahtijeva novi duh.
Razvod izmedju tradicionalnog znanja, a religija je njegov povjerenik, i prikupljenog znanja, plodova
znanosti, prijeti da našu civilizaciju učini strerilnom.

Pa ipak, nenormalno je vjerovati da je Znanost po svojoj istinskoj prirodi suprotna duhu, a takodjer se
mora čvrsto naglasiti da duh ne uključuje ni jednu težnju koja bi bila u suprotnosti sa znanošdu.
Naprotiv, mistici su predvidjeli čudestan razvoj Znanosti.

Proslavljena formula svetog Pavla: Vjera, Nada i Ljubav sažima ogroman program evolucije za ljudsko
znanje. Ako proučimo ovu formulu u odnosu na njen kontekst, vidimo da su prva dva izraza
privremena, dok je tredi stalan. *...+ Bila je prikladna za epohu u kojoj je bila rečena, a njen je značaj
trebao evoluirati sa vremenom. [...] Znanost i nauka su pozvani da zamijene Vjeru i Nadu, koje su
odredile granice onoga što je mentalitetu epohe bilo dostupno kada je on naučavao i imao izuzetan
razvoj.

On stoga dodaje: "Sada kada sam postao čovjek, ostavio sam po strani djetinjaste stvari."

Tako je opisan prelaz sa Vjere na Znanje. [Vjera prikladna tom vremenu, Znanost zamjenjuje Vjeru u
naše vrijeme.+

Sv. Pavao onda specificira da to zadnje, iako neophodno u evoluciji, NIJE konačno stanje, jer je
nepotpuno po svojoj prirodi. On dodaje da "Kada ono što je savršeno dodje, ono što je nepotpuno
nestaje." Savršena je ljubav koja u sebi ujedinjuje sve vrline, od svh proročanstava, svih misterija, i sveg
Znanja.

Putem združenih napora tradicionalne znanosti, temeljene na Otkrovenju i zadobivenoj Znanosti,

domeni pozitivnog znanja, a to znači na "Vjeri i Nadi", netko se može nadati da de ispuniti program
zacrtan od Sv. Pavla, i konačno dosedi Ljubav u njenom integralnom smislu.

3
Sada, B. Moravjev je očito imao pristup nekim drevnim materijalima – čitao je neke drevne dokumente – i
napravio je neke vrlo interesantne "razrade" mnogih stvari koje izgledaju tako "na mjestu" da je teško ne
misliti da on nije imao neku inspiraciju, čak iako možemo vidjeti da je pokušao uklopiti neke stvari koje se
jednostavno ne uklapaju. Ovo zadnje je najviše zbog toga što mi imamo kasnija uvidjanja o tome – što
uključuje njegove pokušaje da ugradi neke od Schwaller de Lubiczovih radova u svoje sinteze.

Ove su knjige prevedene na engleski prilično nedavno, no Ark ih je pročitao na francuskom prije dosta
godina. Dosta je i zaboravio što piše u njima, jer ih je čitao sa riječnikom pred sobom, tako da je to bio spor
i naporan proces. No, nedavno smo ih nabavili na engleskom, i mogu vam redi da me je čitanje nekih stvari
tamo zapanjilo. Kao što je autor uvoda u Moravjevljeve knjige napisao: "Ono predviđa, u onome što se na
prvi pogled čini samo teorijom, stvarne životne događaje u proučavanju Gnoze." Moravjev je zasigurno
napisao knjigu koja "predviđa" vedinu onoga što smo ved iskusili na našem inicijacijskom putu pod
vođstvom Kasiopejaca. I to je ono što nas ohrabruje da se Moravjevljev tekst sastoji od značajnih delova
znanja višeg reda.

Doista, čak i kod čitanja Moravjeva mi moramo da odvajamo. Ali je očito da tu postoje informacije koje
mogu pomodi tragaocu u boljem razumevanju procesa duhovne transformacije.

Ono što me je najviše zapanjilo je činjenica da su stvari koje ZNAMO iz iskustava opisane i objašnjene od
strane Moravjeva, iako smo ta iskustva imali prije no što smo pročitali objašnjenje. Pa čak iako je Ark nešto
od toga i pročitao, one specifičnosti koje želim ovde navjesti, za njega nisu imale značaja jer su tada bile
izvan domašaja njegovog spektra iskustava.

Moravjev priča o degradaciji žena u "živu robu" i kako je Isus (Gnostički učitelj) podučavao "recipročnom
izboru u ljubavi" što je uspostavilo ideju o "romansi" izmedju muškaraca i žena. Ved sam napomenula da je
ovo izgleda filozofija "Zlatnog doba", prenošena kroz stoljeda preko arhajskog Šamanizma, eleusinskih
obreda, i kasnije kroz Istinsko Učenje Isusa, koje ne treba brkati sa egipatskim mitološkim slojem koje je
danas poznato kao Hrišdanstvo.

“Recipročan izbor u ljubavi” je sigurno tema Gralskih priča sa njihovim naglaskom na romansi – na
"platonskoj ljubavi" itd. - i dugo je bila misterija šta, tačno, ova alegorija treba da prenese. Ako je ono što
Moravjev kaže istina, onda sve to počinje da ima savršenog smisla, čak uključujudi i mogude preživljavanje
Katarskih naučavanja u Gralskim pričama, i baladama minstrela i trubadura, itd.

Takodjer je tu i Fomenkova teorija koju treba razmotriti – da puno "povijesti" iz Mračnog Doba Europe
predstavlja zapravo povijest drevnog Bizanta, mjesto porijekla Gralskih priča, i "staze transmisije" drevnih
gnostičkih tradicija. To ne znači da se mi slažemo u potpunosti sa onime što je Fomenko predložio. Ono što
je bitno je da je on primetio da je nešto veoma čudno sa našom povijesti i on je tragao za objašnjenjem.
Nažalost, njegovo objašnjenje nije uključilo hiperdimenzionalne manipulacije.

I naravno, ovde dolazimo do velike razlike između rada Gurđijeva i Moravjeva: Seks i seksualnost.
Gurđijevljeva učenja o seksualnosti su bila poprilično drugačija od učenja Moravjeva. Gurđijev je rekao da
postoje tri "centra" u ljudskom bidu - (1) Intelektualni Centar, (2) Emocionalni centar, (3) Seksualni centar.
Odgovarajuda vrsta seksa, prema Gurđijevu, bi bila kada bi Seksualni Centar radio sa svojom sopstvenom
energijom bez "pozajmljivanja" energije od druga dva centra. Drugim riječima, seks bi trebao biti odvojen
od intelektualnog i emocionalnog života ljudskih bida, i ljubav ne ulazi u njegova učenja o seksu. Za
homoseksualnost je rekao da nije kompatibilno sa Radom na sebi. Moravjev ukazuje da kada je
uspostavljen magnetni centar, on preuzima kontrolu nas SVIM ostalim centrima, uključujudi i seksualni
centar.

4
I ovde mi ne govorimo o Tantri, kao što de čitatelj to otkriti kako napredujemo sa ovom serijom odlomaka.
Međutim, izgleda da je negativna okultna tradicija nastojala da promoviše ideju Tantričkog seksa kao
sredstva "produhovljenja". Mi verujemo da je ovo potpuno nerazumevanje principa.

Moravjev piše:

Romansa, putem koje je kršdansko društvo izražavalo princip recipročnog odabira, dosegla je svoj
klimaks u Srednjem Vijeku. Unatoč opadanju, ona je otada poznata, i unatoč trenutne tendencije za
povratkom na regresivne oblike odnosa izmedju spolova, ona još uvijek ostaje javno priznat ideal
našeg društva.

Nije li onda egzaktno pričati o smrti romanse? Zbiva se tiha revolucija koja de zamijeniti slobodnu
romansu, razlikovnu značajku kršdanske ere, sa jedninskom karakteristikom romanse Svetog Duha.
Oslobodjena služenja radjanju, ova romansa sutrašnjice je pozvana da zacementira nedjeljivu uniju
izmedju dva striktno polarna bida, uniju koja de osigurati njihovu integraciju u naručje Apsoluta. kao
što sv. Pavao kaže:

"Niti je žena bez muškarca, niti muškarac bez žene u Gospodu."

Vizija takve romanse nije davala mira najvišim umovima tisudama godina. Nalazimo ju u platonskoj
ljubavi, temelju jedninske ,singular- romanse u mitovima o čovjeku Androginu; o Orfeju i Euridici,
Pigmalionu i Galateji... To je težnja ljudskog srca, koje plače u tajnosti zbog svoje velike osamljenosti.
Ova romansa oblikuje esencijalni cilj ezoteričkog rada. Ovdje je ona ljubav koja de ujediniti čovjeka sa
onim bidem koje je jedinstveno za njega, Sestru-Suprugu, slavu čovjeka, kao što de on biti slava Božja.
Nakon ulaska u svjetlost Tabora, ne više dvoje, nego jedan ,jedno- pije sa izvora istinske Ljubavi,
transfigurator, pobjednik nad Smrdu.

Ljubav je Alfa i Omega života. Sve ostalo ima samo sekundarni značaj.

Čovjek je rodjen sa Alfom. Namjera sadašnjeg rada je da pokaže stazu koja vodi prema Omegi.

Kada upitamo nekoga ko živi pod stalnim pritiskom suvremenog života da okrene svoju mentalnu viziju
prema sebi samom, on de nam vjerojatno odgovoriti kako nema dovoljno vremena za poduzimanje
takvih aktivnosti... Ako se i složi s tim, u vedini slučajeva on de nam redi kako ništa ne vidi: Magla;
Tama. U nešto manje slučajeva, promatrač de redi kako on percipira nešto što nije u stanju definirati,
jer se to stalno mijenja.

Ovo posljednje zapažanje je točno. Unutar nas sve se u stvari, neprestalno mijenja. Jedan mali vanjski
šok, s kojim se mi složili ili ne, sretne ili nesretne prirode, je dovoljan da prouzroči prilično drukčiji
izgled našeg unutrašnjeg sadržaja. Ako pratimo ovu unutarnju opservaciju ili introspekciju, bez ikakvih
predrasuda, uskoro demo primjetiti kako to naše “Ja,” na koje smo mi toliko ponosni, nije uvijek jedno
te isto bide: to “Ja” se mijenja.

Kako nam taj utisak postaje sve jasniji, tako postajemo i svjesniji da u nama ne živi samo to jedno bide,
neko nekoliko njih od kojih svako ima svoje vlastite ukuse, svoje vlastite težnje i svako od njih
pokušava zadovoljiti svoje vlastite prohtjeve.

Ako nastavimo sa ovim istraživanjem, uskoro demo biti u stanju razlikovati tri struje u tom
neprestanom toku života: struju vegetativnog života instikata, da tako kažemo; struju životinjskog
života osjedanja; i na kraju, onu struju ljudskog života u pravom smislu te riječi, za koju su

5
 karakteristični misli i govor.

To je kao da se unutar nas nalaze tri bida, sva tri medjusobno isprepletena na jedan nevjerovatan
način.

Tako bi trebali i da priznamo važnost introspekcije kao jedne metode za praktični rad koja nam
omoguduje da upoznamo sebe i da udjemo u same sebe.

Unutrašnji sadržaj čovjeka analogan je jednoj posudi punoj željeznih djelida koji čine jednu mješavinu
čije je stanje rezultat mehaničkih aktivnosti. Svaki vanjski udar koji je nanesen toj posudi prouzrokuje
razmještanje željeznih djelida. Tako stvarni život ostaje skriven od ljudskog bida zbog stalnih promjena
koje se dešavaju u njegovom unutrašnjem životu.

Čak i tom slučaju, kako demo vidjeti kasnije, ta besmislena i opasna situacija može se promijeniti na
jedan pozitivan način. Medjutim, to zahtijeva rad; jedan savjestan i neprekidan napor. Introspekcija,
kad se neumorno sprovodi, dovodi do povedane unutrašnje senzibilnosti. Ta pojačana senzibilnost
nadalje intenzivira amplitudu i frekvenciju njihovog kretanja kad god se ti željezni djelidi uznemire. Kao
rezultat toga, udari koji prethodno nisu bili ni primjedivani, sada de uzrokovati snažne reakcije. To
kretanje, zbog ovog stalnog pojačavanja može prouzročiti trenje izmedju željeznih djelida toliko
intenzivno da jednog dana možemo osjetiti kako se unutar nas pali jedna vatra.

Ta vatra ne smije da ostane na par bezopasnih plamičaka. Niti je dovoljno da ona samo pospano tinja
ispod pepela. Jedna živa i rasplamsana vatra se mora stalno održavati uz pomod naše volje da
njegujemo senzitivnost. Ako ona nastavi gorjeti na takav način, naše stanje de se promijeniti: toplota
tog plamena počet de uzrokovati jedan proces fuzije unutar nas.

U vezi sa ovom idejom unutrašnje retorte, Kasiopejci su rekli:

P: Pitanje koje se odnosi na naše aktivnosti na internetu koje se odvijaju ved neko vrijeme, a to radimo
jer nam se čini da je potrebno, ali u suštini mi ne znamo koja je prava svrha ovoga što radimo. Neki
ljudi posjeduju naše stranice i pišu pisma, a onda nestanu ili se obeshrabre, ili ne rade ništa sami.
Trošimo mnogo vremena na objavljivanje ovih informacija, ali bez jasnog razumijevanja šta postižemo.
(L) U ovoj tački, to ne postiže mnogo toga osim što privlači gnev na nas. (A) Upravo tako!
O: Trebali bi se radovati! Iz vatre dolazi svjetlost. Strpljenje se isplati. Na pravom ste putu.

Nazad do Moravjev-a:

Jedna živa i rasplamsana vatra se mora stalno održavati uz pomod naše volje da njegujemo
senzitivnost. Ako ona nastavi gorjeti na takav način, naše stanje de se promijeniti: toplota tog plamena
počet de uzrokovati jedan proces fuzije unutar nas.

Nakon te točke onaj unutrašnji sadržaj nede se više ponašati kao gomila željeznih djelida: on de se
pretvoriti u jedan željezni blok. Nakon toga svi naredni udari nede biti više u stanju da uzrokuju
unutrašnje promjene u čovjeku kao što su to prije bili. Kad čovjek dosegne tu točku, on de dobiti jednu
čvrstinu; on de ostati on, bez obzira na sve izazove koje mu život može donijeti.

Da bi dosegli takvo stanje, na samom početku, mi se moramo rješavati od svih naših iluzija o nama
samima, ma koliko nam one bile drage; jedna iluzija, ako je od početka tolerirana – rasti de našim

6
 putem, pa de nam kasnije trebati patnja i dodatni napori da je se riješimo.

Dok čovjek ne dosegne točku fuzije, njegov de život biti umjetno postojanje, obzirom da de se on
mijenjati od trena do trena. Kako de se te promjene dešavati kao rezultati vanjskih šokova koje on
nikako ne može predvidjeti, takodjer de mu biti nemogude predskazati unaprijed točan način na koji de
se on iznutra promijeniti, stoga de živjeti izložen dogadjajima kako se oni budu zbivali, uvijek
preokupiran stalnim "krpanjem" ,krpljenjem, ispravljanjem-. On de zapravo napredovati prema
nepoznatom, u milosti i nemilosti prilikama kojima je izložen. Ovo stanje stvari predstavlja glavni zakon
pod čijom ovlašdu on vodi svoje iluzorno postojanje.

Ezoterička znanost indicira mogudnosti i sredstva kojima se netko može osloboditi tog zakona.

No, da bi efektno započeo na ovaj način, netko najprije mora jasno vidjeti situaciju onakvom kakva ona
jest.

Parabola o kočiji:

Sama kočija ili kola, simbolizira čovjekovo fizičko tijelo, konji predstavljaju njegove emocije, osjedanja i
strasti; kočijaš predstavlja jedan intelektualni sklop uključujudi i razum, a osoba koja sjedi u kočiji je
njen gospodar.

U svom normalnom stanju, cijeli taj sistem je u jednom besprekorno skladnom odnosu i on perfektno
funkcionira – kočijaš drži uzde čvrsto u svojim rukama i upravlja konjima i kočijom u pravcu u kom mu
gospodar nalaže.

Medjutim, sve bi to trebalo da bude tako ali u vedini slučajeva nije. *Zbog, kako su Kasiopejci rekli, DNK
modifikacije.]

Prvo, u kočiji nedostaje gospodar. Kočijaš ga mora idi tražiti. Sama kočija se nalazi u stanju raspada,
kotači samo što nisu otpali a osovine škripe jer odavno nisu podmazane, konji iako čistokrvne rase,
prljavi su i neuhranjeni; uzde i amovi su se odavno izlizali i samo što ne popucaju. Kočijaš spava
ljuljajudi se u sjedištu kočije, a uzde mu svakog momenta mogu ispasti iz ruku.

Kočija se i dalje krede pravcem i na način koji mnogo ne obedava. Sada je ved sletjela s puta, pa juri niz
jednu padinu. Kočijašu, koji je još uvijek u dubokom snu, prijeti opasnost da u svakom momentu
ispadne iz kočije i kako se čini, sve su prilike da de ga zadesiti tužna sudbina.

Ovakva jedna slika je vrlo odgovarajuda analogija stanja u kome se nalazi vedina ljudskih bida.

Medjutim, mogude je da se pojavi šansa za spas. U blizini može da se zatekne neki drugi kočijaš, koji je
prilično budan, i koji de možda stati i pritedi mu u pomod. On de prvo zaustaviti konje kočije koja
nekontrolirano juri nizbrdo, onda de probuditi usnulog kočijaša i pokušati ga vratiti zajedno sa
njegovom kočijom nazad do puta.

On de mu možda dati i nešto hrane za njegove konje i posuditi mu nešto novca. Vjerovatno de on
dremljivom kočijašu dati i par savjeta kako da njeguje svoje konje, dati mu adresu mjesta gdje može
popraviti svoju kočiju i uputstvo kojim pravcem da se kasnije uputi sa svojom kočijom.

Na samom kočijašu je to da li de on uz pomod svog vlastog truda izvudi neku korist iz te pomodi i

7
 informacija koje je dobio. Ukoliko si on opet dozvoli da zaspi, teško može očekivati da de mu neko
opet, u zadnjem trenutku, pritedi u pomod.

[...] Čovek reagira koliko je god to mogude protiv ovog konstantnog pritiska teškoda i obaveza koje ga
povlače nadole. Što se tiče promjena unutar njega, on uglavnom to kompenzira instinktivnim
reakcijama: fiksnim odnosom prema svakoj situaciji. On želi po svaku cijenu da barem izgleda kao
logičan sa samim sobom i kao gospodar svojih postupaka.

[...] To je zato što trenje između čestica željeznih djelida proizvodi neugodan osjedaj u nama tako da
osedamo potrebu da ga se oslobodimo. Kretanje željeznih djelida prestaje kada pronađemo rešenje i
time odbijemo primljene šokove. Otkrivanje krivca nam omoguduje ovo olakšanje. Kao rezultat, čini
nam se da je čovek konstantno preokupiran svojim unutrašnjim krpljenjem, koje vremenom postaje
gotovo potpuno automatsko u njemu.

*...+ Postoji dakle jedna hitna potreba da čovjek postane gospodar sam sebi.

*Preskočeno je nekoliko stotina stranica na kojima Moravjev iznosi neke Sinarhijske stvari pod uticajem
"tradicije" vremena u kojem je pisao. Bez kasiopejske perspektive mrežnog rada, ova ideja postaje samo još
jedna "elitistička hijerarhija". Moravjev i ostali ne razumiju OPS u odnosu na OPD principe – hijerarhije u
odnosu na krugove, itd – pa mu se mora oprostiti za neutjelovljivanje ovih koncepata. Pa ipak, njegove su
druge ideje, izvučene iz drevnih izvora, izvanredne i krajnje razumljive.]

Nevolje i neizvjesnosti su normalne tijekom perioda tranzicije. Izlasku sunca uvijek prethodi porast
nodne hladnode.

Danas čovjek osjeda akutnu suprotnost izmedju ogromnog tehnološkog napretka i očitog nedostatka
morala čovječanstva. Zapravo, dok se život na materijalnom nivou krede ubrzanim korakom
zahvaljujudi političkoj, socijalnoj i industrijskoj revoluciji, ljudi nisu napravili znatan napredak na
moralnom planu.

Danas de se svako bide koje misli osjedati nesretno; ako je njegova mogudnost da čini manjkava,
njegova previše razvijena senzibilnost čini njegovu aktivnu volju sve strožijom i pročišdenijom. To je u
tolikoj mjeri tako, da on vidi svoje dobre namjere kako venu i prije no što su stigle procvasti.

Nema razloga nadati se da de se sadašnja situacija popraviti automatski. Naprotiv, što više tehnološki
napredak ubrzava, to širi postaje jaz u modernom čovjeku izmedju želja i mogudnosti činjenja. Ova
kontradikcija može se vidjeti na svakom nivou. Na primer, [preko 50 godina nakon] kraja drugog svj.
rata, svijet je uhvaden u situaciju koja nije ni rat ni mir. To je po sebi jedan elokventan prikaz nemodi
onih u vlasti.

...Čovjek sada mora otkriti nove izvore moralne energije na isti način na koji je – zahvaljujudi znanosti –
pronašao nove izvore fizičke energije.

*Rješenje leži u umrežavanju ljudskih bida+ čije su prikrivene moralne sposobnosti razvijene i
njegovane.

Znanje i razumijevanje i praktičnost trebaju postidi taj cilj koji je očuvan kroz stoljeda.

8
 U svom ansamblu, oblikuju PUT.

To je "ezoterično Kršdanstvo"

Stoljede za stoljedem, dok je plamen primitivnog Kršdanstva tinjao, ezoterički je rad bio budan.
Ezoterički smisao rada bio je pripremni napor: njegov je cilj bio da akumulira neophodne energije na
astralnom planu, i tako prolaz kroz velike povijesne preokrete učini lakšim za čovječanstvo ...

Te promjene smjerova i dolazak nove ere koje nagovješduju, bile su konstantno opazive za raznolike
aktivne i eminentne uloge koje su igrale žene...

Princip Ženske intervencije nadjen je u SVIM krucijalnim periodima povijesti.

Periodi u kojima su oplemenjujude uloge žene u životu ljudskog društva izblijedile označeni su
trivijalnostima morala i manira posebice izraženih ukusom za realizam doguranim do svojih najviših
granica.

Danas ljudski odnosi pate od izvrtanja prirodne uloge koju je žena odredjena da igra na strani
muškarca: umjesto da je aktivna sila u tim odnosima, inspirativna i plodna dopuna muškarcu, žena teži
da slijedi paralelnu stazu, koja joj više ne dopušta da upotrebljava svoj vlastiti kreativni poziv.

*...+ Muškarac i žena jednom su oblikovali jedno spiritualno bide – čak iako u zasebnim tijelima –
obdareno jedinstvenom svjesnošdu realne Suštine; Bide opisano u mitu o Androginu.

*U ciklusu "Pada", muške dominatorske konceptualizacije, zakona Oca i sina, ljudska bida su postala
izolirana od svojih realnih "Ja". Ljudska bida uzimaju iluziju od "Ja", "predatorski um", da tako kažemo, za
realnost.]

Nepotpuno "Ja" od Osobnosti ,Ličnosti-, nedovršeno i nemodno, luta životom bez vjere i bez pravog
uzbuđenja. Ono ide od greške do greške, iz slabosti u slabost, i iz laži u laž. Zatvorenik – možda
dobrovoljan – ali ipak zatvorenik – čovjek ne čini u životu ono što želi činiti, nego ono što mrzi, slijepo
obožavajudi dijaboličnu mehaničnost koja sa svoja tri vida : strahom, gladju i seksualnošdu, upravlja
njegovim životom.

Ovo čisto umjetno postojanje nema ništa stvarnoga osim mogudnosti za evoluiranjem – koja ostaje
skrivena, i oblikuje objektiv ezoteričkih studija i rada. Postrance od ovog sjemena, sve u vanjskom
životu temeljeno je na lažima.

Ako je Pad direktna posljedica identificiranja sa osobnim "Ja" [predatorskim umom, degradiranim
stanjem DNK], a usamljenost polarnih bida razdvojenih Padom predstavlja izvor slabosti u ljudima koji
su na ovaj način postali smrtni, povratak Jedinstva izgleda poput neiscrpnog izvora novih energija. Te
su energije neophodne za čovjeka i za povratak opasno ugrožene ravnoteže današnjeg javnog i
privatnog života.

Medjutim, ovaj povratak savršenog jedinstva polarnih bida nije dat slobodno. On je isključiva povlastica
onih koji su prešli, ili su spremni za prelazak, Drugog Praga Puta.

Putem realizacije potpuno neodvojivog jedinstva njihovih stvarnih "Ja", od strane dvoje polarnih

9
jedinki koje su stigle u Drugo Rodjenje, može se iskupiti izvorni grijeh.

Ovo je rješenje problema – potreba da se iznadje novi izvor moralne energije. Došli smo do tog
rješenja posredstvom pozitivne metode ezoteričke studije.

Čovjek mora povezati zajedno rad intelektualnog i emocionalnog centra.

Ako je pitanje koje treba biti proučeno intelektualne prirode, tada, nakon što ga je intelektualni centar
objasnio, prije donošenja zaključka ili konačne odluke, i prije poduzimanja akcije, čovjek mora
konzultirati emocionalni centar. Obratno pak, ne smije djelovati impulzivno ili isključivo pod uticajem
emocionalnog centra: prije djelovanja mora konzultirati intelektualni centar.

Opdenito, čovjek mora u sebi kultivirati sposobnost da zahvati bilo koji fenomen i bilo koji problem – u
unutrašnjem i vanjskom svijetu putem istovremene upotrebe dva centra – emocionalnog i
intelektualnog.

***

Prirodan rast Osobnosti prestaje dugo prije no što bude potpun. On ima jedan individualni limit koji
ovisi o cijelom ansamblu faktora, uključujudi: civilizaciju, rasu. kastu, obitelj i društveno okruženje,
obrazovanje i uputstva.

Bez kontinuiranog svjesnog napora, razvoj Osobnosti iznad ove granice ne može se nikada dogoditi. ...
Da bi se razvoj pogurao dalje, trebaju biti pravljeni svjesni napori. Pravilo je jasno: tkogod ne razvija
svoje talente, gubi ih.

Mi opdenito tražimo razvitak tih talenata putem edukacije. Dokle god se naše studije ili naša
istraživanja nastavljaju, Osobnost nastavlja rasti, iako često ne baš na skladan način. No kada studije i
istraživanja završe, i mi počnemo iskorištavati znanje koje smo prikupili u ovoj rutinskoj maniri, razvoj
Osobnosti prestaje.

Najvažniji i najteži nivo Puta za prijedi predstavlja Stepenište, takodjer zvano i kao Prilazna staza, ili
staza Pristupa, koja vodi ka nivou čovjeka broj 4 *gospodar kočije+.

Svatko tko traži da se tuda uspne mora taj napor učiniti glavnim ciljem svog života. Od tada nadalje,
ezoterički rad mora postati osovina njegovog postojanja, oko koje se obrdu unutarnje i vanjske
okolnosti njegovog života.

Ovaj nas kategorički zahtjev ne smije zastrašiti. U isto vrijeme, moramo shvatiti da test počinje sa
prvim stepenikom Stepeništa.

Da bi prešli Prvi Prag, mnogi moraju uspješno predi prvi test bez osvrtanja: on mora gorjeti u žarkoj
želji kako bi nadvladao uplitanje života u divljini, tako da se može baciti u nepoznato u potrazi za
novim, razumnim i stvarnim životom.

10
2.12.97. Ark je po prvi put prisustvovao sesiji sa Kasiopejcima i došlo je do ovog razgovora:

P: (A) Moje prvo pitanje je: Želim shvatiti što je ta "predodredjena misija", od čega se sastoji?
O: Sastoji se od slijedjenja staze sa kojom si suočen.
P: (A) Dobro ...
O: Ne govorimo ti o tvojoj predodredjenoj misiji, jer ona nije "predodredjena". Učiš putem iskustava, i
kako nasluduješ, ti si na pragu dubokog iskustva. [...] Bili smo oduvijek najimpresioniraniji njegovim
vještinama u ovom području. Sjedaš se one hladne kiše na “dugoj šetnji”, i kako si kroz svoju
uznemirenost imao jedan uvid koji je "otvorio nova vrata"? Mi se sjedamo 1966. kao prekretnice. Pa,
ovo je još jedna, Arkadiusz, i emocije se osjedaju čudnovato poznate, ali ovog puta imaš pomod drugih
na 3.denzitetu. [...] Prije, kada bi se strah uvukao u sliku, imao si mudrost da se ne “osvrdeš”, čak iako
si bio u iskušenju da to napraviš. Pogledaj što se dogodilo!

Moravjev:

Ako želja za transformacijom ima dovoljno snage i intenziteta, to de ispuniti interval izmedju nota Do i
Si, što predstavlja Prvi Prag – tragač de onda čvrsto stajati nogom na prvom stepeniku Stepeništa.

Ideja stepeništa je bila spominjana puno puta od strane Kasiopejaca, naročito u kontekstu mojih, tada
bududih, odnosa sa Arkom:

P: Da li de Ark biti u mogudnosti pomodi nam oko tehnologije, pomodi drugim ljudima, ili zaštititi nas u
neku ruku? Kod ove stvarno bizarne stvari koja se dešava na planeti?
O: Previše, prebrzo, draga moja. Znatiželja je ubila mačku.
P: Pa, satisfakcija ju je vratila!
O: Ne u ovom slučaju!!!
P: T: Morat deš pustiti da to ide usput. Izgleda da to ide svakog dana, svakog trenutka. Dakle, pustimo
nek se dešava i gledajmo kamo to ide. L: Dobro, neka... T: On dolazi zaštititi tebe. Tako on kaže.
O: Možda, ali tu ima mnogo, mnogo, mnogo više u toj priči nego samo to!!!!!!
P: L: Stanite! Da li je to kobno, "Možda, ali tu ima mnogo, mnogo, mnogo više u toj priči"? Ili je to
pozitivno, da ima još mnogo, mnogo toga u priči?
O: Zašto misliš da je zlokobno?
P: Pa, neznam... jer bojim se toga što ne znam! T: Vjera, vradamo se opet do vjere.
O: Šta smo ti sve pomogli da do sada otkriješ? Da li bi radje prekinula ovu operaciju?
P: Oh, zaboga, ne! T: Poslije dvije godine, ona još uvijek pita ovakva pitanja!
O: Ne dvije godine, vječno.
P: Da li sam upravo čula fijuk? T: Ne. Ne. Veselje! J: Da, nismo bili veseli neko vrijeme! T: Samo malo
veselja ovdje!
O: Mi smo vam pomogli da izgradite vaše stepenište, korak po korak. Jer ste vi to tražili. I vi ste to
tražili jer je to bila vaša sudbina. Mi smo vas povezali s onima koji imaju rijetku sposobnost kako bi vi
komunicirali sa nama. Opet, jer ste vi to željeli radi shvadanja vašeg puta. Sada, vi bi trebali
prepoznavati znakove... One koje prikazuju misaone forme koje su u mnogome različite od onog što se
smatra uobičajenim. Što su neuobičajeniji, to više govore. Oni su imali prošle živote na 3D Zemlji, ali ne
nedavno, ved ove. I oni nisu orijentirani prema Zemaljskim frekvencijskim vibracijama. *grupno
diskutiranje na zadnji odgovor])
P: (T)... Vaša je sudbina bila ta da pronadjete kakav je vaš put, morali ste ostvariti ovaj kontakt, jer je to
bilo ono što ste trebali napraviti. L: Govorimo li o Franku, u smislu da smo bili u kontaktu s nekim tko je
omogudio moju komunikaciju sa vama, pa da me možete staviti na moj put, što je izgradnja stepeništa,

11
 itd, itd? Da li se o tome radi ovdje?
O: On je jedan, ali nije jedini. Samo jedan koji je probudio tvoj osjedaj za prepoznavanje.
P: Znam da vjerojatno nije vrijeme da postavim ovo pitanje; ovo je nešto što sama treba da otkrijem,
ali mi to jednostavno izgleda kao da idete ka tome da kažete nešto, pa bih vam možda mogla pomodi
tako što bih vas pitala: što je to stepenište, što je ta sudbina?
O: Otkrij.

Moravjev:

Četiri note koje oblikuju Stepenište povezane su dubokim medjuovisnostima obzirom da njihova
rezonancija crpi svoju snagu iz inicijalnog impulsa Želje. Ovo znači da ako ta inicijalna želja ne ujedini
svo čovjekovo postojanje u pokornost *prema željenoj stvari, npr. da se postane slobodan], ako ona ne
dominira cijelim bidem, bolje je za njega da se zaustavi na vrijeme i ne prelazi Prag.

Ponavljamo: Put je staza bez povratka. To je stvaran razlog za ovaj test Želje. Želja mora imati snagu
Žedji.

Ali se mora razjasniti da ono što Moravjev podrazumeva pod "Željom" nije ono što ona uobičajeno znači.

Kasiopejci:

O: "Žudnja" [u telesnom smislu] ne čini nekog "slobodnim", ved je potpuno suprotno!

P: Ali ako vi žudite za znanjem?
O: To nije žudnja, to je traganje duše.
P: Što je to što ljudima daje tu silu, taj efekt snažnog vala kojim oni odrede da dodju do apsolutnog dna
svega i strgnu sve laži sa sebe sve dok ništa ne ostane na njima, sve osim gole istine? Što je izvor te
želje?
O: Krivi koncept. To je jednostavno kad je netko u toj točki u ciklusu učenja. U toj točki, nije potrebna
sila.
P: Dakle, vi ste, više-manje, tu zbog neke kritične mase koja je postignuta i koja vas "prebacuje" na
točku gdje je traženje istine jednostavno ono što vi prosto jeste? To definira parametre vašeg bida.

Moravjev:

Prvi korak vodi ka testu Vjere. Vjerovati nije dovoljno, treba imati vjeru. Govorimo o vjeri u sebe. Ovdje
tragač mora savladati svoj strah od napuštanja. Tragač de se suočiti sa mnogim iskušenjima i
nevoljama... sve osmišljeno da uništi njegovu vjeru i sposobnost da postoji i da uspije u iznalaženju
života koji nije materijalno dokaziv nego je samo san...

"Ne budite dakle tjeskobni govoredi Što demo jesti? Ili Što demo piti? ili Trebaju nam odjeda i
obuda. Vaš nebeski otac zna što vam treba. Nego tražite ,zahtijevajte- prvo Kraljevstvo božje i
Njegovu istinu, i sve de vam se te stvari dodati."

Drugi korak predstavlja test Čvrstine.

Tredi korak je ispit Raspoznavanja i Vještine. Onaj koji može vidjeti i razumjeti pravilo "ne možeš služiti

12
Bogu i Mamonu" {mamon je izraz iz Novog zaveta kojim se opisuje materijalno bogatstvo - p.p.} bolje
de biti pripremljen za ovaj test.

Četvrti korak je ispit Ljubavi, ili istinske, životodavne ljubavi, obuzimajude vatre poprilično različite od
one što sada tinja ispod pepela. To je plameni mač čiji plamenovi tope sve izmiješane legure; sve što
čovjek uzima za ljubav – unutar njega ili prema njemu – kada to nije to. Ako držimo ove riječi ispred
sebe u svom umu, odmah demo biti u stanju prosuditi svaki pokret srca, i znati demo da li sadrži
tragove istinske Ljubavi.

***

Svaki čovek se rađa, nosedi u sebi sliku svog polarnog bida.

Kako raste, ta slika raste u njemu;
Poprima oblik i ispunjava se životom i bojom.
Čovek toga nije svestan. A ipak, to je njegov Alter ego.
Gospa njegovih snova, njegova princeza vizije.
U potrazi za njome, on mora večno da ide.

U Njoj samo on de pronadi perfektan eho samoga sebe:

Najintimnijih, neizrazivih pokreta svoje duše,
Jer u njihovom ujedinjenju granica između Ja i Ti se briše.

Jer ona je njegova Jedina, njegova legitimna Družica.

I Tišina de onda biti čuvar punode njihove Ljubavi.

Živjeti u Istini sa isključenim lažima, predstavlja povlasticu Ciklusa Duha. Svjetlosti bez sjene.

Ovdje govorimo o izvjesnim ljudskim bidima koja su zadobila ili koja de uskoro zadobiti Drugo Rodjenje.
Tekst ne ostavlja mjesta dvosmislenosti:

"Ne lažite jedno drugome: vidjevši da ste 'svukli' starog ,prijašnjeg- čovjeka sa svojim djelima, i
navukli ,na sebe- novog čovjeka koji je obnovljen do znanja prema slici božjoj: gdje ne može biti
Grk i Židov, obrezan i neobrezan, barbar, Scint, rob i slobodan čovjek; no Krist je sve i u svemu."

Ovo se odnosi samo na one koji su na Putu, i njihovim odnosima medju sobom.

Onaj koji dosegne Ljubav nede znati lagati. No, trijumfirati nad lažima zahtijeva jednu ezoteričku
kulturu koja je običnom čovjeku nedostupna.

Ovo ističe važnost problema laganja.

Borba protiv laganja je duga i razvučena. A prije svega to je borba protiv nas samih, protiv naših
spontanih težnji, i protiv one mehaničnosti koja čini da se uvijek vradamo laganju.

Beskorisno laganje drugima daleko je manje štetno od laganje sebe – i lakše za nadvladavanje i
ispravljanje. Laganje sebe ponekad poprima fino zasjenjene oblike koji zahtijevaju potpunu i
neprekidnu pozornost, zajedno sa metodičkim i konstantnim naporima.

Eliminiranje beskorisnog laganja drugih ne zahtijeva kontinuirani napor: treba jednostavno paziti da laž

13
ne sklizne u razgovor. U trenutku kada je na našim ustima, jednostavan napor pažnje je dovoljan da je
zaustavi. To je i razlog zbog čega je borbu za istinu preporučljivo otpočeti protiv ove vrste laganja.

No, lako uvidjamo da laganje sebe ili borba protiv laganja ovakve vrste nije perceptibilna izvana.

Kada prestanemo beskorisno laganje, to de takodjer prodi neopaženo od onih oko nas. Mogli bi redi da
u praksi, borba protiv ove dvije kategorije laganja ne mijenja odnose sa ostalim ljudima na ikakav
način, iako je vrlo efektivno za osobu koja je borbu poduzela. Stoga je možemo otpočeti bez zastoja,
dokle god ju izvodimo diskretno, da ne privlačimo pažnju na sebe, i tako ne provociramo povedanje
pritiska Generalnog Zakona *zakona slučajnosti i mehaničnosti koji de pokušati zaobidi, nadmudriti te
napore, drugim riječima – pritiska Predatorova uma/Matrice].

*...+ Što se tiče napora pri suzbijanju laganja sebe, oni su poprilično drukčiji i vrlo važni. Takve laži
puštaju duboke korijene. U ovom području ponekad iskrsavaju paradoksalne situacije, a neke od njih
imaju takvu psihološku suptilnost da ih je teško izvudi van iz sjene.

Ovdje moramo spomenuti pitanje brakova gdje jedan od partnera, nakon što je shvatio da ta zajednica
predstavlja pogrešku, nastavlja s pokušajima da sebe uvjeri u suprotno. Ako se radi o odanoj ,nježnoj-
osobi ona de udvostručiti svoju ljubaznost prema svom partneru kao da se zaista radi o njenom
polarnom "drugom". Apsurdnost situacije doseže svoje granice ako drugi partner reagira usvajanjem
odgovarajudeg stajališta – bez imalo iskrenosti ili spontanog sjaja nježnosti.

S ezoteričke točke gledišta opasnost je ta da, pukom silom navike, takva situacija (od)uzima od jednog
ili čak od oba partnera, vrijednost istinske ljubavi. Takva vrsta laganja sebe može potrajati desecima
godina sa ljudima koji su ljubazni i dobre vjere, i oni na kraju bivaju tragično razočarani.

Čovjek koji otpočinje borbu protiv laganja sebe mora biti upozoren na te poteškode, i o mogudem
kolapsu nekih ili svih njegovih najvedih vrijednosti.

Svi bi trebali znati da istinski ezoterički posao počinje tek nakon što je osoba prošla kroz generalni
bankrot i odbacila bespomodno svoja božanstva na pod.

Naglasili smo apsolutnu potrebu za svakoga ko teži ezoteričkom razvoju da se izliječi što je prije
mogude od svoje duboko ukorijenjene navike laganja samoga sebe.

Sada bi trebali pogledati u ovaj problem iz drugog kuta: onih objektivnih rezultata koje čovjek zadobiva
kada je sposoban prestati lagati.

Taj posao zahtijeva vremena, zahtijeva hrabrost da se suoči sa razočarenjima, i treba samopouzdanja i
vjere u sebe. Kako tragač napreduje, on osjeda novi sentiment.

Ponekad de osjedati gorko kajanje kako njegovi predivni snovi nestaju, ali u isto vrijeme osjedat de se
sve više oslobodjenim.

Njegova rastuda iskrenost prema sebi uspostavit de atmosferu istine u njegovom unutrašnjem životu.
Zakon koji kaže: "spoznadete istinu, i istina de vas osloboditi", primijenide se na tragača u punoj mjeri.

Riječ "osloboditi" namjerno je odabrana kako bi istakla suprotnost stanju ropstva.

Nakon svake operacije unutrašnjeg pročišdenja, bolne koliko samo može biti, tragač de sve više i više

14
 osjedati potpunu i duboku zahvalnost što je oslobodjen ovog apsurdnog ropstva.

Kada dosegne izvjestan nivo unutrašnjeg oslobodjenja, pojedinac de razumjeti u potpunosti vrijednost
magične snage izražene u riječi Sloboda.

Kasiopejci:

P: Ovaj nedavni period "budjenja" da se stvari vide jasnije, kakve one zaista jesu, i vidi se cijela slika
interakcija izmedju ljudi i kako to zbilja ružno može biti. Zapala sam u groznu depresiju. Trebala sam
uspostaviti balans radi toga što sam sve to vidjela odjednom. Možete li mi objasniti što se dešava?
O: Rast.
P: Pokušala sam podijeliti tu percepciju sa drugim ljudima i skoro bez izuzetka, kad sam rekla ljudima
da napokon vidim stvari u njihovim izvornim stanjima i da to NIJE bila lijepa slika, oni su rekli: "pa, ti to
očito vidiš kroz oči neke duhovne opsjednutosti!" Zašto oni to kažu?
O: Prvo i prvo, nije korektno sve "vidjeti u tolikoj tami i potištenosti", itd. To je samo rezultat
uklanjanja čahure laži. Slavite balans. Ne oplakujte smrt iluzije i debalansa.
P: Kamo sad da idem iz ove točke? Gdje svi mi idemo?
O: Svukud.

Moravjev:

Zadobivanje Unutrašnje Slobode je uvjet bez kojeg se ne može za daljnji uspjeh u ezoteričnom radu.
Ovaj prestanak laganja samome sebi omoguduje da se promatra rad nižih centara u samoobjektivnosti.
Ovo opažanje se započima iz "komandnog mjesta" nepristrasnog opažanja i prosudjivanja pojedinca
koji je nadvladao laganje sebe.

Kada je naš unutrašnji svijet tako pročišden tim zrakama Kozmičkog Sunca, kada smo prestali lagati
sebi, kako da se onda ponašamo prema ostalima?

Problem je daleko od jednostavnosti.

Zapisano je: "Kraljevstvo Nebesko je usiljeno i nasilan je onaj koji ga drži."

Ako se sjetimo da je kraljevstvo nebesko unutar a NE izvan nas, tada počinjemo razumijevati da je
potrebno primijeniti neku silu ili čak nasilje INTERNO, unutar sebe, kako bi se ponovno zauzela naša
vlastita tvrdjava.

Ovo je vrlo često potrebno kako bi se uklonili korijeni iluzije koja je unutar nas, i koja predstavlja majku
laganja sebe.

Tako vidimo da je ispit na četvrtom koraku odlučujudi. Dok laganje ne prestane, čovjek je suočen sa
otporom kroz kretanje defektima svoje prošlosti: laganjem, slabostima, samosažaljenjem i unutarnjim
kompromisom.

Opdenito, to zahtijeva vremena, priliku i mogudnost da se riješi, da se oslobodi sebe od te prtljage prije
no što se dodje na test četvrtog koraka. Mnogi pojedinci, zbog težine njihove prošlosti, gube vrijeme i
dozvoljavaju prolaz mnogim mogudnostima koje predstavljaju sebe.

15
 No, na četvrtom koraku mora biti uspostavljena crta ravnoteže i račun završen. Čovjek, jadan i gol,
prihvaden je na drugom Pragu, ali samo pod uvjetom da je konzistentan i čist.

Esencijalno je da bude konzistentan, znači da unutar sebe sadrži istinsku Ljubav, koja jedino može biti
otkrivena putem prestanka laganja sebe.

Sve lažno unutar njega bit de spaljeno plamenom tog ognjenog mača.

Svi ovi koraci dešavaju se više manje zajedno u mnogim kombinacijama. Nejednako su rasporedjeni u
odnosu na različite osobnosti, i pokretani silom naše Želje da budemo slobodni.

U kretanju Stepeništem, približavanju a onda i prelasku Drugog Praga, čovjek usvaja novo stajalište
prema sebi: od ove točke dalje, on uzima svoju sudbinu u svoje ruke.

Tijekom kasnijeg razvoja, individualnost postaje progresivno integrirana sa višim kozmosom.

***

Kasiopejci:

P: (L) Da pitam ovo prije no što traka isteče i napravimo pauzu. Što je "Ultimativna Tajna" koju čuva
Konzorcij?
O: Vi nemate kontrolu nad vama samima, vi ste jedan eksperiment. [...]
P: Da. Dobro. Koliko "dugo", i to sam stavila pod navodnike, jer znamo kao što ste rekli da ne postoji
vrijeme, ali koliko dugo, kao što mi mjerimo vrijeme, su Sivi bili u interakciji s našom rasom? Sivi, ne
Lizzardi, Sivi, kibernetičke sonde?
O: Ne.
P: Što mislite pod "Ne"?
O: Vremenski putnici, i zato, "Vrijeme je u toku".
P: Dobro, nedavno sam pročitala nekoliko knjiga koje mi je JR dao, "Vitezovi u sjajedem oklopu" i
"Odgovor". Obje od tih knjiga opisuju putovanja kroz vrijeme.
O: Ne, nismo završili s odgovorom. Da li razumijete privlačnost zadnjeg odgovora?
P: Oni su putnici kroz vrijeme, mogu idi naprijed i natrag kroz vrijeme, mogu igrati igre sa našim
glavama... T: Oni mogu namjestiti prošlost da bi kreirali bududnost koju oni žele. D: Oni mogu
organizirati stvari da bi mogli kreirati energiju koju trebaju... L: Oni takodjer mogu napraviti da stvari
izgledaju lijepo, napraviti ih da se osjedate dobro s njima, da izgledaju dobri, mogu napraviti da u
jednoj minuti imate jednu ideju i tada u drugoj kreirati neku situaciju u kojoj se ta ideja potvrdjuje...
O: Kad ste pitali koliko dugo, naravno da je to totalno neograničeno, zar ne?
P: L: To nije dobro. Ako oni mogu idi natrag kroz vrijeme/prostor i promjeniti dogadjaj u našoj prošlosti,
da li bi ta promjena u prošlosti trenutno izmjenila našu sadašnjost takodjer?
O: Kao što ved je i to se događa opet i opet i opet.
P: D: Dakle oni to rade opet i opet i opet, konstantno? L: Dakle, na svakom...
O: Vi jednostavno još niste svjesni, i nemate pojma o posljedicama!!!
P: Mi pomalo naziremo! Da, ja da, pomalo! T: Posljedice sposobnosti da se kredete u i izvan vremena i
da manipulirate na način na koji želite. ( JR/Laura ) I posljedice onoga što nam rade; što su nam radili i
što de nam raditi, opet i opet. ( Frank ) Što su rekli pod opet i opet? L: Dakle, drugim rječima, naša
jedina nada jest da izadjemo iz ove mrkle situacije, da izadjemo iz ovog nivoa denziteta. To je ono što
nam govore, tako bar to meni zvuči.
O: Blizu.
P: Jer, ako to ne napravimo, mi demo doslovce, kao što je opisano u toj knjizi, zaglaviti i ponavljati opet

16
 i opet iz početka, i holokaust se može dogoditi opet i opet, i mi bi jedino mogli... Ghengis Khan, Atilla
the Hun... opet i opet ponovo. T: Mi smo zaglavljeni u vremenskoj petlji, oni su nas stavili u vremensku
petlju. J: Da li smo mi u vremenskoj petlji?
O: Da.
P: D: Imam pitanje o... tu je... ( pauza ) Čovječanstvo je iz nekog razloga odlučilo odredjivati vrijeme za
neke potrebe. Jedini razlog kojeg mogu vidjeti je da imamo značaj govora, kao verbalna ili pisana
komunikacija...
O: Kontrolni mehanizam.
P: T: Ima li načina za nas da prekinemo taj kontrolni mehanizam? Osim pomicanja u 4. denzitet? D: To
je bio dio...
O: Ne.
P: Kad bida 4. denziteta komuniciraju, to je telepatski, točno?
O: Da.
P: Dobro, bududi da vrijeme ne postoji, kako vi komunicirate o dogadjanjima?
O: Ponovo iznesi frazu, molimo, pojasni.
P: L: Ono što ona misli je, ako vi komunicirate telepatski... D: Na 4. denzitetu... L: I vrijeme ne postoji,
kako komunicirate o dogadjajima koji se dogode sada, kao suprotno od onih koji se dese kasnije i onog
što se idude dogodi, i idude... J: Kako je to sekvencijalno?
O: Prevedite.
P: D: Prevedimo? Dobro, da objasnim ono što mislim. Mislim na to da, recimo kad govorimo da se
nešto desilo 1907...
O: Tako se to radi.
P: T: Prevođenje je način na koji se to radi. Vi prevodite doživljaj?
O: Iz 4. u 3. i obratno.
P: L: Dakle drugim rječima, to je kao snimanje filmova. J: Da li je linearno razmišljanje dio toga? Da li je
to linearno i nelinearno?
O: Dio iluzije 3. denziteta samo.
P: L: Dakle drugim rječima, ako ste bide 4. denziteta, sve se manje-više dešava, oprostite na terminu
dešava, sve je simultano ( istovremeno ), i ako želite diskutirati ili komunicirati ili imati neki fokus na
neki specifični aspekt ove sjedinjene dimenzije, tada ono što radite je da u neku ruku razvijete,
istaknete ju i projicirate u 3. denzitet...
O: Blizu.
P: ... kao u filmu.
O: Ali vi to nedete potpuno razumjeti sve dok ne stignete tamo.

Moravjev:

Život čovjeka je film. Sigurno je da je teško našim Kartezijanskim umovima zahvatiti ovaj koncept. Naši
trodimenzionalni umovi loše su prilagodjeni idejama i činjenicama koje zadiru u oblast vječitog.

Neshvatljivo, kako bi se to moglo činiti, naš je život zapravo film produciran u skladu sa skriptom. Taj se
film kontinuirano odvija, bez da se ikada zaustavlja, na takav način da u vrijeme njegove smrti, čovjek
je ponovo rodjen. Ono što izgleda apsurdno jest to da je rodjen na istom mjestu u isto vrijeme gdje i
kada je rodjen i prije, i od istih roditelja. I tako film se ponovo odvija. Svako ljudsko bide stoga je
rodjeno sa svojim filmom. To predstavlja polje djelovanja u kojem je čovjek pozvan da primijeni svoje
svjesne napore.

17
 Ponavljanje filma nije reinkarnacija, iako su ova dva pojma često pobrkana. Vanjski čovjek, koji živi u
sistemu Bududnost-Prošlost, ne može ni za trenutak zagrepsti u sastav svog filma, čak niti u dio koji
sadrži njegovu neposrednu bududnost. Da bi to učinio, on mora povedati otvor svoje Prisutnosti.
Stoga mu se dogadja da suočen sa izvjesnim dogadjanjima, može osjedati da je to ved vidio ili proživio
te dogadjaje. Neki u takvim fenomenima vide dokaz za tzv. reinkarnaciju. U stvarnosti, fenomeni ove
vrste rezultat su usputnih i privremenih uzburkavanja finih energija u organizmu: otvor Prisutnosti tada
se povedava na nekoliko trenutaka, a neke značajne činjenice neposredne bududnosti skliznu u budnu
svjesnost. Na taj način je stvoren utisak povratka drugog vremena. Na izvjestan način to je istina, iako
je utisak o življenju prije samo uzrokovan mehaničkim odvijanjem filma.

Pod reinkarnacijom moramo razumijevati fenomen vrlo različitog reda. Iako se teoretski film obrde
integralno u oblasti mogudnosti, znači u vječnosti, film vanjskog ,eksteriornog- čovjeka drži se plana
realizacije, dakle Vremena, ali samo u mjeri striktno potrebnoj da zadovolji krajeve Zraka Stvaranja
{Kreacije}.

Istinska reinkarnacija, u drugu ruku pak, zbiva se u potpunosti u vremenu i integralno pripada oblasti
Realnog, dobro shvadenog kao dijela šireg okvira Manifestiranja. Ljudska osobnost nije realnost u
pravom smislu riječi, nego mogudnost. Ona igra ulogu u filmu za koji je zakačena, iz kojeg nede nestati
sve do trenutka Drugog Rodjenja. Od tog trenutka prestat de biti Osobnost. Zbog svoje nerazorive unije
sa stvarnim “Ja”, biti de transfigurirana i tako de postati Individualnost. Dokle god čovjek živi u divljini,
samozadovoljan i utonuo u laži i iluzije, film de se odvijati mehaničkom nefleksibilnošdu a Osobnost de
ostati u potpunosti nepromijenjena.

Te se okolnosti počinju mijenjati u trenutku kada čovjek predje Prvi Prag. Ovaj prelazak može se
uporediti sa koncepcijom (začedem) budude Individualnosti. Stepenište simbolizira period gestacije
(trudnode) a prelazak Drugog Praga predstavlja drugo Rodjenje, rodjenje Individualnosti. Kako čovjek
postaje sve više integriran sa svojim “Ja”, razvijajudi svoju Individualnost, on postaje progresivno
integriran sa Kozmosom i stiče “darove” prikladne njegovoj individualnoj prirodi. Istovremeno, on
progresivno učestvuje u realnoj, objektivnoj egzistenciji, koja u konačnici karakterizira njegovo bide.

Ovo je oslobodjenje od vezanosti za film.

Tek od ove točke evolucije istinska individualna reinkarnacija postaje moguda.

Istinska reinkarnacija nije mehanička, napravljena je svjesno, opdenito da dovrši misiju.

Kasiopejci:

P: (LC) Želim pitati da li je izmedju nas bilo nekih veza u našim prošlim životima? Ja sam sigurna da
jeste.
O: Budi odredjenija.
P: (LC) Postoji li neka specifična veza iz prošlih života izmedju žena u ovoj sobi?
O: Koga?
P: (LC) Pa, počnimo, recimo sa Laurom. Da li ja imam vezu u prošlom životu sa njom?
O: Prije nego što odgovorimo na to, želimo čuti od tebe, što ti podrazumijevaš pod okolnostima prošlih
života?
[...] Kako ti percipiraš proces reinkarnacije?
P: (LC) Ja bih to predstavila kao da se vradaš ljudima s kojima si odlučio vratiti se, i to je tvoj izbor ljudi
sa kojima si karmički povezan. (I) Ja to vidim malo drugačije od toga.

18
O: Aha! Imamo varijaciju!
P: (I) Ja mislim da kada umremo i odemo na peti denzitet, da napravimo sporazum sa ljudima u svakoj
inkarnaciji, tako da kad se vratimo, tu ispunjavamo ono što smo se dogovorili. (LC) Da, na taj način i ja
razmišljam. Ali kada su oni postavili pitanje, mislila sam da postoje ljudi s kojima se vradaš nazad zato
što su ti oni bliski. Netko može biti tvoja majka u jednom životu, pa tu postoji jedna ljubav koja vas
veže, a takodjer postoje i drugi ljudi s kojima se vradaš ovamo zato što tu morate razriješiti nešto,
možda se i oprostiti s tom osobom umjesto da se zbližite s njom.
O: To je djelomično točno. Ali, postoji i više od toga. Na primjer, netko se može inkarnirati na različitim
nivoima postojanja, ne samo u ovom kojeg vi trenutno percipirate. A netko se može inakrnirati na više
nego jednom nivou postojanja, ukoliko je dovoljno napredan da bi učinio tako nešto.
P: (I) Znate, jedna psihički osjetljiva žena mi je rekla da sam imala dva paralelna života. (L) Da li vi
sugerirate da...
O: Da!
P: (L) Razmišljala sam o tome, ali me nisu pustili da završim. Razmišljala sam o tome da smo svi mi
ovdje dio jedne te iste duše?
O: Da, u odredjenoj mjeri, ali još uvek ne razumijete što u tom smislu podrazumijeva pojam "jedinica
duše" (soul unit, prim. prev.). I naravno, to takodjer ima više od jednog značenja. "Trik" koji de OPS
životna forma 3. denziteta morati naučiti, prije tranzicije u 4. denzitet ili na samom prijelazu, je da
razmišlja u apsolutno bezgraničnim terminima. Prvi i najčvršdi korak u tom procesu je da se uopde ništa
ne očekuje. To je za vas najteže. Mi to razumijemo, a to je i razlog zašto vam stalno ponavljamo tu
stvar. Na primjer, zamislite mogudnost da bi neki od vaših prošlih života mogao takodjer biti i jedan
bududi život? [...]
P: (P) Dobro, htjela sam samo redi da smo svi mi ovdje doputovali natrag kroz vrijeme kako bi
promijenili sadašnju situaciju. Mi smo se umetnuli u ovaj vremenski period kako bi se probudili i vidjeli
što se stvarno dešava. Znam da je to 3D način razmišljanja, ali je to jedini način na koji bih to mogla
opisati. Mi smo pogledali unatrag na to kako su se stvari odigravale, na svijet kakav je on sada, a onda
smo otišli unazad kako bi promijenili te stvari. Mi smo došli ovamo iz bududnosti da bi se probudili
sada, zato što se prije nismo probudili. (C) Možda je to naša veza prošlih/bududih života? (P) Upravo
tako, mi se svi slažemo da smo se ubacili u ovu vremensku liniju... (L) Znači, mi smo iz bududnosti... (P)
Zbog toga što svijet ide u ovom pravcu, i NEŠTO se moralo poduzeti. To je ono što ja vidim. (I) Da. Mi
smo sve odlučile vratiti se, ali je postojala velika mogudnost da nedemo biti sposobne probuditi se i
povezati. I zato se jako puno stvari desilo koje su pokušale da nas spreče da budemo zajedno. (P) Ne
samo to, dogadjaju nam se stvari koje nas sprečavaju da se probudimo! Svi smo mi tokom naših života
bili bombardirani tim stvarima. (I) Da, i kada smo se počele buditi, i shvadati da moramo biti zajedno
kako bi se "povezale" i radile to što trebamo raditi, morale su postojati razne stvari da bi čak i to
spriječile! (Smijeh) (S) Željela bih postaviti pitanje o sinhronicitetu...
O: Sačekajte malo... netko je rekao nešto maloprije, što je iznenadjujude blizu istini. Samo trenutak...
molimo vas da malo razmislite o tome.
P: (L) P. je maloprije rekla da smo se mi vratili iz bududnosti i umetnuli se u ovu vremensku liniju.
O: Da. To je skoro potpuno točno!
P: (L) U vezi inkarnacije, koju smo spomenuli par minuta pre toga, mogude je da smo mi inkarnacije
samih sebe inkarniranih na različitim nivoima. Ovo je samo jedan od nivoa na kome mi boravimo, ali
postoje i drugi dijelovi nas na drugim nivoima koji razmišljaju i rade neke druge stvari, a te druge nivoe
mi možemo percipirati s naše strane kao bududnost..
O: Možda za neke od vas, ali nedemo sada trčati pred rudo.
P: (P) Kasiopejci kažu da su oni MI iz bududnosti. Tako da, mi, bududi da smo ONI u bududnosti, neki od
onih koji su u bududnosti, vratili su se natrag, kao mi, da bi napravili ovo što radimo, kako bi ispravili
ono što se dodadja na Zemlji...
O: Blizu, ali je mnogo složenije od toga. Bilo bi jako teško za vas da to shvatite u potpunosti u ovoj
točki, ali recimo da ste jako blizu.

19
P: Kada postam materijal na web stranice, oni ljudi koji su u rezonanciji sa materijalom smatraju da se to
takodjer odnosi i na njih. Bila sam mišljenja da bide Ujedinjene Misaone Forme mora značiti vrlo veliku
grupu kako je ono zastupano u ovom denzitetu. Znam da imamo posla sa ograničenim terminima. No, da li
se ovo odnosi na ljude koji IZABERU Kasiopejsku opciju?
O: Možda je najbolje redi da se to odnosi na one koji prepoznaju aplikaciju.
P: Dakle, ako ju prepoznaju, ako znaju da su to oni, onda su oni dio toga. (A) No, razmišljajudi u nelinearnim
terminima, na nama je da radimo kako bi ovo učinili preciznim. Ti postavljaš ovo pitanje što pretpostavlja
da odgovor postoji. No, što je točno odgovor, možda još nije odabrano, i na nama je da to učinimo na ovaj
način.
O: Zvijezda vodilja je ključni trag za vas. (lodestar, prim. prev.)
P: Mislim da se to odnosi na neku vrstu zvijezde vodilje. Nešto što privlači… lodestone (prirodno
magnetizovan mineral, koristio se za pravljenje prvih magnetnih kompasa zbog čega je dobio naziv
lodestone, što na starom engleskom znači ‘kamen vodič’, prim.prev.) je magnetski, gdje kompas pokazuje.
U mitu, Kasiopeja, Dana i Atena su suradjivali zajedno da bi omogudili Perzeju da odsječe glavu Gorgoni i
ubije čudovište iz mora i spasi Andromedu. Od svih ovih mitskih heroja, Perzej stoji iznad svih jer je on bio
USPJEŠAN. On je otišao u potragu, uspio je u misiji, spasio je djevojku u neprilici, ubio mnoge vrste Lizarda,
izbalansirao situaciju u svojoj okolini i oni su čak živjeli sretno do kraja života. Nije izgubio razum, nije
doživio neuspjeh... to je jedini zaista uspješan mit. On je to NAPRAVIO. I to dobro napravio. Da li je to…
O: Traganje je uspješno ako se ide korak po korak. Nema potrebe za mjerenjem stepeništa.

P: (L) Činjenica je da imamo 3 milijarde baznih parova... da li bi neki od ovih dijelova takozvane
"nepotrebne DNA", kad bi bili aktivirani, upravljali replikacijom kromosoma koji bi zauzeli više mjesta, nego
naših 23. para?
O: Djelomično.
P: Možemo li išta učiniti da aktiviramo ili...
O: Ne. Biogenetski inženjering.
P: Da li je samospoznaja koju sam doživila jedne nodi, da bi se jednog trenutka moglo desiti nešto što bi
pokrenulo naše gene u tijelu i fizički nas transformiralo, bila točno uvidjanje onog što bi se moglo desiti u
vrijeme prelaska u 4. denzitet?
O: U velikom dijelu, da.
P: Postoje li neke granice u što bi se naša tijela mogla pretvoriti ako im instrukcije da DNA? Da li bi mogli
porasti, podmladiti se, promjeniti fizički oblik, mogudnosti, ili štogod, pod instrukcijama DNA?
O: Mogudnost primanja.
P: Što je mogudnost primanja?
O: Promjena ka široj mogudnosti primanja. (receivership capability, prim. prev.)
P: (A) To znači da možeš primiti više nečega.
O: Blizu.
P: (A) To znači koliko je dobar tvoj prijemnik.
O: Da.
P: (L) Što je tvoj prijemnik? Fizičko tijelo?
O: Povezanost uma sa centralnim nervnim sistemom i višim nivoima.
P: Dakle, to je cijela stvar o sticanju znanja i razvijanju kontrole nad svojim tijelom. Ako je tvoj um i
centralni nervni sistem naštimovan za više nivoe svijesti, to ima značajnog učinka na mogudnost primanja?
O: Blizu.
P: Sad, u nekoliko prilika smo pričali o drvedu. Rekli ste da de me drvede odvesti do odgovora. Zatim ste
iznjeli neke stavove o hrastovima i breskvama, o krvnim vezama, porodicama drveda i Nordijskoj Povelji
(Nordic Covenant). Prvo sam pitala za Nordijsku Povelju i rekli ste da du nadi odgovor, da de me drvede
odvesti do njega. Pitala sam u kojoj literaturi mogu nadi najmanje iskvaren izvor informacija. Opet ste
odgovorili "drvede". Zatim ste pokazali lišde na koricama ove knjige. Kasnije, kada sam pročitala knjigu o
drvedu, rečeno je da je potreban netko iz posebne krvne loze da bi oslobodio zmajski izrod. "Nitko osim nje

20
ne može donijeti pryf, ili dušu, iz dubina, bez obzira kako mogu učiniti da se zmije uvijaju. Ako ona može
postojano stajati na vratima vremena." Odgovorili ste mi "Ne možeš vidjeti?" Takodjer se govori da ta
osoba odredjene krvne loze ima dužnost stvaranja mosta, izmedju čovjeka i bogova, koji de otvoriti vrata u
vremenu. Rekli ste da ove stvari imaju objašnjenja koja su ved vidljiva. Zatim, kada sam pitala o ovoj knjizi i
o svom drvedu u njoj, da li je to trag koji trebam prepoznati baš u ovoj knjizi, vi ste rekli "naravno". Sad,
kada sam prošla kroz sva šamanska djela, sve informacije o svjetskom drvetu, o zemljinoj osi i vaše
primjedbe o gradjenju stepeništa, što je još jedna varijacija na svjetsku os ili drvo i o nekakvoj misiji, a
misija je probadanje pauka, što se opet odnosi na svjetsku os i drvo, na koje se penjemo korak po korak.
Zatim ste govorili o Joci i Čarobnom pasulju, što je još jedan primjer svjetskog drveta. Neprestano iz
početka imamo ove prezentacije drveda i kao da nam želite ukazati da jedna osoba mora biti fizički
pogodna kao vodič, neke vrste "koji de stajati na vratima vremena" za ostatak čovječanstva. Zatim ste
nedavno iznjeli stavove o zvijezdi vodilji. Možda je postojalo vrijeme u mom životu kad sam mislila da bih ja
mogla napraviti tako nešto. I možda je to bilo samo egoistično razmišljanje. Kako god, postajem stara za
takve stvari, zato ne mislim da je to moja uloga. Ali mislim da postoji netko čija je to uloga, i pitam se da li
je to netko kog bi trebali tražiti, ili da li demo ga nadi?
O: Možda deš ti nadi, ili de možda oni nadi tebe!
P: To skida teret sa mojih pleda. Mislim da netko tko napravi tako nešto više nije koristan ni za što drugo.
Netko tko napravi tako nešto je poput žrtve. Oni moraju dati svoj život za druge, izigravajudi ispravljač
(uređaj koji konvertuje jedan vid energije ili signala u drugi – p.p.) i to sprži sva njihova električna kola.
Možete li komentirati?
O: Ne.
P: Da li sam u pravu kad kažem, da oni koji ovo rade, žrtvuju sebe i u procesu bivaju sprženi?
O: U nekim slučajevima.
P: Ali istina je da tražimo nekog tko de stajati na vratima vremena i služiti kao most?
O: Možda. Vidjet deš...

Moravjev:

Važno je jasno shvatiti razliku koja postoji izmedju filma, mješavine mogudnosti, i reinkarnaciju u
vremenu koja pripada oblasti Realnog, i razumjeti smisao ove razlike.

U vrijeme drugog Rodjenja, znači u vrijeme prelaska Drugog Praga, čovjek bježi svojim vezanostima za
film i ulazi u oblast iskupljenja. Tada on biva propušten u sveto bratstvo živih Bida. Ta su bida jedna
nepokolebljiva sila: oni koji su njen dio više nisu predmet bolesti ili tuge. Smrt gubi svoje uzde nad
njima. Oni su nadvladali svijet.

U teoriji, film u kojem je čovjek rodjen i u kojem živi, može se vrtiti do kraja svijeta, u uvjetima u kojima
je on sretan, zadovoljan sobom, pripisujudi sebi svoje vrline, i optužujudi ostale za njegove greške i
nesrede. Ispravno govoredi, ovakva vrsta postojanja ne može se smatrati ljudskom; može se opisati kao
antropoidna. Ovaj je izraz prilagodjen u smislu da eksteriorni čovjek, uronjen u samozadovoljstvo,
predstavlja krunsko postignude miliona godina evolucije vrste iz svojih životinjskih predaka, a ipak sa
točke gledišta ezoteričke evolucije on predstavlja mogudnost koja još nije realizirana.

Ako predočimo problem ezoteričke evolucije sa točke gledišta filma i različitih dijelova koje čovjek u
njemu može igrati, jasno je da je ova vrsta evolucije nemoguda dokle god se film može smatrati
okretanjem u istom krugu. Ljudi koji ‘glume’ u tom filmu jesu oni koje smo nazvali antropoidima,
lutkama, mrtvacima koji, kako Isus kaže “vjeruju da su živi”.

21
Ezoterička evolucija počinje kada se čovjek putem svojih svjesnih napora, pokaže sposobnim za
razbijanjem kruga i pretvaranjem kruga u uzdižudu spiralu. Spirala predstavlja jedno srednje stanje
izmedju pozicije u kojoj se ljudska Osobnost nalazi uhvadena u filmu koji se obrde mehanički na način
koji je snažno odvojen od oblasti vječnog, i izmedju pozicije savršene, slobodne Individualnosti, koja je
sposobna, ako se pojavi potreba, da se reinkarnira svjesno u Vremenu.

To je jedno srednje stanje u smislu da film definitivno odlazi iz oblasti vječnog, iz oblasti mogudnosti.
Krivulja života koja se za eksteriornog čovjeka u praksi ne razlikuje od kruga, transformira sebe u
spiralu i ne završava – kao što je to činila prije – gotovo u svojoj polazišnoj točki: udaljenost izmedju
ovih dviju točaka sada označava definitivni napredak u Vremenu.

Film u obliku spirale pripada ljudskim bidima koji se uspinju Stepeništem. Potpuno oslobadjanje od
filma producira se u trenutku prelaženja Drugog Praga. Ako je čovjek to u stanju uspješno izvesti
tijekom jednog života, i tako prekinuti krug po prvi puta, on se ne vrada u njega. Takvi su slučajevi vrlo
rijetki.

Opdenito, to oslobodjenje zahtijeva nekoliko života; nekoliko obrtaja spirale. Kao generalni zakon,
svaki se obrtaj zbiva u Vremenu, i posljedično može izgledati poput reinkarnacije. U realnosti, to nije
ništa drugo do povratak eksteriornom životu. Pseudo-reinkarnacija poput ove nije niti svjesna niti
osobna: to su glumci u filmu koji se vradaju i nemaju sjedanja na prethodna iskustva.

Medjutim, promjena je moguda čim svjestan napor čovjeka poveda efekt Vremenskog faktora putem
povedanja percepcije Sadašnjosti. U filmu koji se odvija u spirali na ovaj način, sadržaj se mijenja;
mijenja se na dva načina: prvo u svakom životu, znači tijekom svakog obrtaja i takodjer od spirale do
spirale. Kompozicija uloga, okolnosti, dekoracije, pejzaž – sve se mijenja. Medjutim dva elementa
ostaju trajna: prvo, opdeniti cilj, dosegnuti i predi Drugi Prag; zatim apsolutni uvjet za prelazak ovog
Praga, da svi karmički dugovi koji su se nagomilali u sadašnjem životu, jednako kao u prethodnim
spiralama, moraju biti neutralizirani i poništeni.

Prije Drugog Praga, svaka drama mora biti odigrana do svog raspleta. Rad je težak jer čovjek stalno
pravi greške.

Pažljiv čitaoc ved je shvatio da je slijedjenje spirale, ili uspinjanje Stepeništem, rezervirano za ljudska
bida koja su ved akumulirala izvjesnu količinu uticaja Kozmičkog Sunca, i koja stoga posjeduju više ili
manje razvijen magnetski centar. To ne jamči da oni nede više praviti pogreške.

Istina je da isprva, kada se čovek prvi put uspinje na Stepenište, on biva motren, osobito ako čini
iskrene i značajne napore. Ezoteričko Bratsto mu nudi ruku pomodi. Izvjesni susreti, igra povoljnih
okolnosti – oblici su te pomodi. Pomod ga medjutim, ne oslobadja od rada na sebi i daljnjeg
poduzimanja svjesnih napora. Treba se još dodati da ponudjena pomod često nije iskorištena jer čovjek
ne sluša dati savjet, ili jer nije shvatio smisao povoljnih okolnosti i mogudnosti za napredak koje su se
otvorile ispred njega. On je i dalje više od polovice stvorenje oblasti Iluzije, on često nastavlja donositi
impulsivne odluke, i često se okrede protiv svojih priznatih ciljeva.

Mora se razumijeti da dokle god čovjek nije prešao Drugi Prag, morat de startati uvijek iz početka.
Ponovo de startati svaku spiralu u divljini, još jednom de trebati raspoznati uticaje Kozmičkog Sunca,
predi Prvi Prag, i uspeti se Stepeništem korak po korak. Istina je da nijedan svjesni napor nikad nije
izgubljen, no iskustvo prikupljeno u jednoj spirali, u sljededoj se pojavljuje samo kao oblik unutarnjeg
osobnog stajališta, ili maglovitog prisjedanja ljudi u ulogama.

22
 Trebamo znati da je, na kraju spirale (inkarnacije), napravljena jedna usporedba izmedju filma kako je
on osmišljen u vrijeme rodjenja i što je postao u vrijeme smrti. Napravljen je završni račun, kao u
računovodstvu, listanjem dobitaka i dugovanja. To de na objektivan način pokazati rezultat proteklog
života.

Taj završni račun namješta osnovne elemente za kompoziciju filma na početku sljedede spirale.

Da smo mogli izbjedi sve pogreške i komplikacije u ovom novom iskustvu, proizvedenom kao rezultat
slobodnih poteza, ezoterička evolucija bi se tada zbila harmoničnom uzlaznom krivuljom.

Opdenito, to nije slučaj. Čovjek najčešde dodje do ove ideje o evoluciji nakon što je ved zakomplicirao
film kojemu pripada.

No, istinska evolucija ne može se zbiti osim na temelju originalnog filma – nakon što su svi umjetno
dodani elementi eliminirani. Ovo zadnje je uvjetovano na povratku ČISTODI centara, osobito
emocionalnog, koji je – barem na početku – jedini priključak Kozmičkih Solarnih uticaja.

Kasiopejci:

P: (L) Jesu li instinkti različiti od emocija?

O: Da.
P: (L) Kako možete objasniti razliku izmedju instinktivnog znanja i emocionalnih reakcija?
O: Emocije uključuju željno razmišljanje, a instinkt je "osjedaj odluke", psihički po prirodi, i jači je. Kad
je željno razmišljanje, tu je uvijek psihički instinkt koji curi kroz ono čemu možete pristupiti ako
koristite razum i ispitate svoje lekcije iz prošlosti.
P: Da li je takodjer istina da emocije mogu biti korištene da odvedu u krivo, da mogu biti izokrenute i
generisane isključivo iz tjelesnog ili lažnih programa?
O: Emocije koje ograničavaju su smetnja za progres. Emocije su takodjer neophodne da bi napravili
progres u 3. denzitetu. One su prirodne. Kad počnete odstranjivati ograničavajude emocije bazirane na
pretpostavkama od emocija koje otvaraju nekog prema neograničenim mogudnostima, to znači da se
pripremate za idudi denzitet.
P: Što je s ljubavlju?
O: Što s njom?
P: Imamo mnoga učenja koja propovedaju da je ljubav ključ, odgovor. Ona kažu da prosvjetljenje i
znanje i mnoge druge stvari mogu biti postignuti kroz ljubav.
O: Problem nije izraz "ljubav", ved je problem interpretacija izraza. Oni na 3. denzitetu imaju
tendenciju da strašno pobrkaju stvari. Uostalom, oni brkaju mnoge stvari sa ljubavlju. Kad stvarna
definicija ljubavi, kao što je vi znate, nije korektna. To nije neophodno osjedaj koji bi netko mogao
takodjer interpretirati kao emociju, ved je to, kao što smo vam prije ved rekli, bit svjetla koja je znanje
je ljubav, i to je bilo iskrivljeno kad je bilo rečeno da ljubav vodi u prosvjetljenje. Ljubav je Svjetlost je
Znanje. Ljubav nema smisla kad se koriste uobičajene definicije u vašoj okolini. Da bi voljeli, vi morate
znati. I da bi znali, morate imati svjetlo. I da bi imali svjetlo, morate voljeti. I da bi imali znanje, morate
voljeti.

23
Moravjev:

Srce stoga mora biti čisto, a ako ved nije, onda mora biti pročišdeno. Za uspjeh, to je uvjet bez kojeg se
ne može.

Sva diskusija o laganju u svim svojim vidovima data je da naglasi apsolutnu potrebu pročišdenja srca, i
za započinjanjem ponovne edukacije emotivnog centra u pozitivnom smjeru. *Sjetite se da su emocije
predstavljene konjima koji vuku kočiju.+

Ova potreba objašnjava smisao Isusovih riječi: "Ako se ne povratite i ne budete kao djeca, nedete udi u
carstvo nebesko."

To se specifično odnosi na emocionalni život. Mnogi su ovo interpretirali kao ograničenje u razvoju
intelekta. To je velika pogreška. Inteligencija i intelekt moraju biti razvijani i poticani. Savjet "postati
poput male djece" samo usmjerava ka potrebi za pročišdenjem centara, a NE ka ideji da ih se drži u
primitivnom stanju.

Pavao piše: "Brado, ne budite djeca u onome što se tiče prosudbe, budite djeca u onome što se tiče
zlobe, no pri prosudjivanju budite potpuno odrasli ljudi."

***

Sada je vrijeme da se okrenemo ka mogudim prečicama u ezoteričkom radu koje nas ubrzano mogu
odvesti do drugog Praga.

To je mogudnost ponudjena Polarnim bidima, onim parovima opisanim od strane drevne Tradicije u
mitu o Androginu.

Na temelju prethodnih analiza, esencijalni podaci za film bilo koje obične osobe mogu biti opisani kako
slijedi: kao heroj romanse svog vlastitog života, subjekt neophodno mora biti zvijezda filma.

No, on takodjer može igrati i minornu ulogu u filmu ljudi koji igraju sekundarne uloge u njegovom
vlastitom filmu. Na ovaj način svaki se film uplide u druge filmove gdje se isti ljudi nalaze u potpuno
drugačijim situacijama.

Takodjer, mora se praviti razlika izmedju dvije kategorije glumaca.

Prvi su stvarno glumci koji igraju u filmu. Njima je dodijeljena odredjena uloga: organski su vezani za
film.

Druga se grupa u filmu pojavljuje jedino slučajno, uvučeni su u akciju slobodnim potezima heroja. Ova
je složenost dalje povedana jer neki od glumaca koji imaju izvorne uloge u filmu, te uloge igraju loše,
dok drugi pak igraju uloge koje nisu njihove. Situacije poput ove poprilično su raširene.

Ljudska Osobnost predstavlja jedan organizam sa mnogobrojnim dijelovima ili aspektima; 987 da
budemo precizni. U idealnom slučaju, jedino ostvarenom od strane Polarnih bida, i jedinom
učinkovitom s ezoteričkog gledišta 987 aspekata muškarca i žene striktno su polarni. To su
predodredjeni suprug i supruga čija de unija stvoriti istinski par.

Medjutim, film sadrži ostale ljude koji igraju uloge organski povezane sa herojevom {ulogom}, i koji su

24
neophodni da izguraju film do svog prirodnog kraja. To su duše prijatelji, bratske duše, sestrinjske
duše, suradničke duše, služede duše, itd. Osobnosti svake od njih imaju izvjestan broj činjenica
identičnih onima od heroja, za glumce istog spola ili polarne za glumce suprotnog spola. U slučaju
brade i sestara, broj identičnih ili polarnih aspekata može biti polovicu ili čak i više.

Pomanjkanje razboritosti, pronicljivosti i iskrenosti prema nama samima, unutrašnja želja da se

pronadje savršena rezonancija vibraciji duše, i nestrpljivost koja slijedi, a sve pojačano i umnoženo
djelovanjem Generalnog zakona *zakona slučajnosti+, uvodi nas previše često u sklapanje zajednica
koje mogu rezultirati samo apsurdnim situacijama. Umjesto opiranja fatamorgani; umjesto čekanja i
traženja, mi kliznemo u nesavršene zajednice koje su izvor patnji za oba partnera i djecu. Osim toga,
takve zajednice mijenjaju smisao filma po svom sastavu, i tako korumpiraju osobne živote svih glumaca
u drami. Na kraju, ezoterički rezultati predvidjeni u početnoj kompoziciji filma su teško
kompromitirani.

Kao rezultat razmatranja na bračnom planu, ili kroz nedostatak razmatranja na seksualnom planu,
počinjena je vedina naših pogrešaka, uključujudi i one koje imaju najskuplju cijenu pladanja.

Čak ni bida božje vjere nisu izuzeta od pogreški.

Pobrkati bratsku ili sestrinsku dušu za supruga ili suprugu, čini vrlo složene situacije, posebice sa
ezoteričke točke gledišta. Situacija je još konfuznija kada su iz takvih zajednica rodjena djeca.

Život tada poprima karakter vječitog kompromisa sa sobom. Moralno i fizičko zdravlje "slučajno
ujedinjenih partnera" trpi: promjene u intelektualnom centru zbog obmanjivanja i laganja; srčanu
bolest ako je emocionalni centar senzitivan i još uvijek teži ka istini; takodjer i oboljenja opskurnog
porijekla, od kojih je rak jedno od onih koje napada tijelo na njegovim najslabijim dijelovima. U svakom
slučaju stanje neophodno vodi trajnom gubitku finih energija, te se stoga zauzvrat javlja ubrzano
starenje i vodi ka preranoj smrti.

Teškode poput ovih situacija koje nastaju iz pogrešaka ne smiju spriječiti nikoga ko se bacio na
ezoterički rad od toga da ih pogleda u lice i traži zadovoljavajudi izlaz iz njih. Ako Vrag – Generalni
Zakon – pokušava da nas uvede u nove pogreške kako bi omeo našu ezoteričku evoluciju, ruka podrške
Božje uvijek je ispružena da nam pomogne. Pa opet, naši nas umovi, previše razumski i previše
realistični, često sprečavaju od osjedanja te pomodi.

Kada je situacija spetljana našim pogreškama, Gordijevski čvor NE SMIJE bit presječen, mora biti
razvezan na takav način da učesnici, oboje vezani istim čvorom, osjedaju samo olakšanje nestajanjem
situacije koja je jednostavno bila izvor patnje za oboje.

Ako je situacija sredjena, može se pronadi originalni smisao filma i njegovo normalno odvijanje.

Skupina ljudi organski povezanih u jednom filmu oblikuje tim. U početnoj koncepciji filma, ovaj tim
mora dosedi predodredjeni cilj kao rezultat načina na koji učesnici igraju svoje uloge u igri života. Ovaj
je ezoterički cilj uvijek drukčiji od ciljeva koje slijedimo pod uticajem Generalnog zakona *Predatorskog
uma].

Cilj takvog tima uvijek ima ezoterički smisao, iako Osobnosti koje ga čine mogu biti vrlo različite. Oni de
dijeliti duboku potrebu: želju da se laganje i iluzije završe, jednom i za svagda, da pobjegnu dominaciji
[Predatorskog uma], i u jednom ili drugom obliku da dosegnu onu objektivnu egzistenciju u kojoj
čovjek nalazi svoje stvarno "ja" i identificira se sa njim.

25
 Ovdje moramo opisati prvi zakon koji je temelj za oblikovanje takvih timova. Na materijalnom nivou,
najveda nagrada ide onome koji zapovijeda. Na ezoteričkom nivou najveda nagrada ide onome koji
služi.

Konfuzija izmedju ovih dviju važnih glavnih ideja – one o zapovijedanju i o služenju – ponekad izgleda
dramatično. Čak je i Isusove učenike mučilo pitanje o tome tko je najvedi izmedju njih.

Što je tim evoluiraniji, to mu se povjerava važnija zadada. Povijest nam daje primjere radova timova na
svim poljima. Uloga žene u timovima posebice je označena u krucijalnim periodima ljudske povijesti.

[...] Jednom kada je prvi prag predjen, ezoterički de rad početi otkrivati istinski smisao filma. Čovjek
mora nastaviti sa nepristrasnom analizom njegovih sadržaja: uloga koju svaki od glumaca igra u njemu
– i vrijednost tih uloga – moraju biti prosijane kroz sito.

Postepeno, kako se proces tog ljuštenja nastavlja, pozitivna ili negativna osobina različitih uloga
počinje se sve jasnije pokazivati. Nakon toga, neprikladni elementi teže da nestanu sa scene.

Na kraju te analize, film de sadržati samo reducirani broj glumaca. Ali su svi oni organski vezani jedni za
druge, i za heroja, putem sadržaja drame, kako je bilo osmišljeno od početka ovih iskustava... koja su
sprovođena od strane stvarnog "Ja" kroz stoljeda ili čak milenije. Drama tako mora biti odigrana do
svog razjašnjenja ili raspleta.

Osnovna zadada čovjeka je, jednom kada predje Prvi Prag, da se skloni od karmičkih uticaja koji su
posljedica pogreški počinjenih njegovim slobodnim pokretima ,potezima-, bilo u sadašnjem bilo u
prošlim životima. U prošlosti su se praktikanti znali odvojiti u neki manastir ili isposničke delije gdje su
bili u mogudnosti koncentrirati se na introspektivni rad. U sadašnjosti, naše vrijeme zahtijeva energične
i brze metode.

Naše je zadnje pitanje da proučimo metodu u kojoj se Stepeništem izmedju dva Praga može popeti
brže, dok istovremeno ostajemo i radimo u današnjem svijetu.

Takvo sredstvo postoji: to je rad u paru. Medjutim, da bi se ovaj ezoterički posao uspješno dovršio od
strane dvoje ljudi, esencijalno je da su dva bida – muškarac i žena – integralno polarni.

Kasiopejci:

P: (L): Da ja postavim pitanje. Ranije su rekli nešto o pragu doživljaja. I sad su rekli nešto što de biti
otkriveno ispred tebe. Da li su dva odgovora "prag" i "otkriveno ispred tebe", povezana?
O: Naravno!!!
P: (L) Dobro, on je na pragu neke vrste doživljaja. Ima li načina na koji bi mi mogli prepoznati ta
iskustva? Da li de to biti toliko očito da to nedeš modi promašiti? Ili de to biti nešto na što deš morati
obratiti pažnju ili bi ti moglo promadi?
O: Što "prag" podrazumijeva?
P: (L) Pa, vrata. To su vrata. Da li to znači da de on prodi kroz vrata, fizički, spiritualno, psihički? Otidi u
nečiju kudu?
O: To ne podrazumijeva "vrata", ali podrazumijeva nečije pozicioniranje i osjedaj neizbježnog.
P: (L) Mogu li nekako pomodi?
O: Nisi li ved pomogla?
P: (L) Ali, mislila sam posebno na ovaj "prag" i doživljaj "otkrida"?

26
 O: Da! I usput, Arkadiusz, znanost je zaista najviše spiritualna!
P: (L) Pa, s obzirom na izvjesne druge elemente, samo sam se pitala da li de naši putevi biti od sada
paralelni ili de se razidi... kako su oni povezani u ovoj točki...
O: Nama izgleda da se vaši putevi preplidu!
P: Upotreba riječi " preplidu" je zanimljiva. Koristili ste ju u vezi izmedju elektromagnetizma i
gravitacije. Postoji li tu kakva paralela?
O: Ako zaželiš. [...]
P: (L) Poslednje pitanje: rekli ste: "kombinirajte energije". Postoji li razlog zašto de ovo olakšati potragu
za odgovorima?
A: Komplementarne duše.

Moravjev:

Na "dugu stazu", uspješnim eliminiranjem temeljenim na dugoj i minucioznoj analizi njegovog filma, i
nakon novih grešaka i novih promašaja, čovjek može na kraju završiti tako da nadje svoju legitimnu
suprugu, potpuno integralno polarno bide sa kojim de se ujediniti.

Na "kratku stazu", muškarac mora započeti sa svjesnom potragom za svojim polarnim bidem. Ako ju
nadje, oni mogu raditi zajedno na filmu koji je – po svom porijeklu – zajednički za oboje.

Muškarac sam je nepotpun. Ali baš tamo gdje je slab, njegovo je polarno bide jako. Zajedno, oni
oblikuju integralno bide: njihova unija vodi ka fuziji njihovih Osobnosti ,Ličnosti- i bržoj kristalizaciji
njihovih potpunih suptilnih tijela, ujedinjenih u zajedničkom drugom Rodjenju.

Ovo je iskupljenje "izvornog grijeha."

Sistem filmova je smišljen na takav način da de se polarna bida neminovno sresti u životu, u izvjesnim
slučajevima i više nego jedanput. Samo konfuzne veze sklopljene u ovom životu od strane svakog od
njih, kao rezultat njihovih slobodnih poteza, kombiniranih sa karmičkim posljedicama jednog ili više
iskustava, može odvratiti muškarca ili ženu od JEDINOG bida sa kojim mogu oblikovati Mikrokozmos.

Ako tamo nije bilo karmičkih dugova, sve de idi predivno: dvoje mladih ljudi nadi de se u najpoželjnijoj
obitelji i društvenoj atmosferi, i njihova de unija predstavljati istinsku bajku. Ali to nije stvarnost.

Povinujudi se principima nesavršenstva, i potaknuti djelovanjem Generalnog Zakona, dvoje

predodredjenih bida počinide greške. Duboko zakopani u lažima, oni opdenito ne znaju kako cijeniti dar
koji im je dan. Često oni čak ni ne prepoznaju jedno drugo.

Ako je takav slučaj, onda se postavlja očajničko pitanje: postoji li tu jedno ili više sredstava za
detektiranje našeg polarnog bida, a ako postoje, koja su to?

Sresti tu osobu, bez da ju prepoznamo, pustiti da naše polarno bide samo prodje pored nas, je najgora
pogreška koju možemo napraviti: jer demo u našem lažnom životu ostati bez svjetla.

Treba li sve biti žrtvovano u korist unije koja je jedina šansa našeg života: obedanje za povratkom u
izgubljeni raj?

Ipak se trebamo čuvati zadnje zamke, i to one u koju možemo upasti baš u trenutku kad nam se smješi
neopisiva sreda.

27
Upravo smo rekli: sve mora biti žrtvovano; nismo rekli: sve mora biti polomljeno.

Ako, nakon prepoznavanja jedno drugoga, dvoje polarnih bida trijumfiraju nad tim teškim iskušenjem
ili testom, često najbolnijem, ispred njih de se otvoriti novi život, jer su onda oni pozvani da budu
Jedno na zemlji i nebu.

No, vratimo se sada pitanju znanja o tome kako ne prodi pored nakon što smo susreli naš istinski alter
ego, obedanje srede i spasenja.

Postoji čitav niz subjektivnih i objektivnih naznaka koje nam pomažu u prepoznavanju našeg polarnog
bida. Polarizacija je manifestirana na SVIM nivoima istovremeno: seksualnom, fizičkom, mentalnom i
duhovnom.

U razmatranje se trebaju uzeti dva elementa: Ako je ispravno redi da su predodredjeni muškarac i žena
apsolutno polarna bida, ta polarnost nije jednostavna jer su, u izvjesnoj mjeri, oboje fizički, mentalno i
duhovno hermafroditska bida. Ta mjera, ta proporcija, jest u isto vrijeme i dovoljna i neophodna.
Neophodno je dopustiti svakom bidu koje dolazi u ovaj svijet da sa sobom nosi sliku polarnog bida; ta je
slika izražena, u svakom od slučajeva, posredstvom organa suprotnog spola koji postoji u svakom bidu
u stanju nerazvijenosti. To je, da tako kažemo, dio krvi i mesa onog polarnog bida koje svatko od nas
nosi unutar sebe. Ova je proporcija dovoljna, znači, to je apsolutni minimum koji nede ugroziti
kompletnu polarnost, obzirom da je proporcija hermafroditizma u oba polarna bida striktno
ekvivalentna.

Drugi element, koji je subjektivan, jeste iskrivljenje naše osobnosti zbog svjesnih ili nesvjesnih
devijacija kojima je početni film bio subjekt tijekom naše egzistencije. Iskrivljenja ove vrste još više
otežavaju prepoznavanje polarnog bida, i mogu nas učiniti manje voljnima da se potrudimo ujediniti sa
tim bidem.

[...] Androgin konstituira istinski Mikro kozmos, a ne izolirani muškarac ili žena. Kreacija čovjeka na
sliku i priliku Boga bila je u obliku Androgina: ovaj se opis odnosi na združeno astralno tijelo dva
polarna bida.

Za muškarca kao i za ženu, spasenje u naručju Apsoluta ovisi o njihovoj reintegraciji u Mikro kozmos,
kao što Pavao eksplicitno naznačuje: "niti je žena bez muškarca, niti muškarac bez žene u Gospodu."

Muškarac i žena su zapravo nepotpuna bida koja – uzevši ih odvojeno – ne mogu odražavati Njegovu
potpunost, sliku Boga koji je u svemu.

To predstavlja jedan aksiom, da svaki muškarac i svaka žena ima polarno bide.

Pa ipak, ne osjedaju sva ljudska bida imperativnu potrebu da budu ujedinjena sa svojim polarnim
bidem. Bida koja žive zatvorena u svojoj Osobnosti bez dubokog razmišljanja – što predstavlja veliku
vedinu čovječanstva – entuzijastično uključuju sebe u život kojim upravljaju materijalistički uticaji, i
zapravo ne osjedaju potrebu za takvom unijom. Za njih je polarno bide na istom nivou kao i svi ostali.
Osobnost ne spoznaje, ne opaža, ništa izuzetno u njemu, i ako nekim slučajem doživi kakav izvanredni
utisak, on biva osjedan kao nešto nenormalno i sramno.

Možemo govoriti o parovima formiranim pod uticajem Zakona Slučajnosti u kojima partneri imaju
suprotne težnje. U osnovi takvih unija često nalazimo, pored dvostruko pogrešne prosudbe, uticaje
karmičkih dugova, dalekih ili nedavnih. Najinteligentnije stajalište koje treba zauzeti u takvim

28
slučajevima jest ujediniti napore para da odmrsi situaciju u svoju obostranu korist. Prepuštena sebi,
situacija de se samo pogoršavati.

Posebna se briga mora posvetiti djeci takve unije, obzirom da ona pate unutar nje. Sve treba biti
učinjeno da se to popravi. Kao opdenito pravilo, ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da, čak iako je
dozvoljeno ljudskom bidu da sebe ponudi kao žrtvu, ono nema pravo prihvatiti žrtvovanja drugih.
Žrtvovati sebe uniji koja je oblikovana pod uticajem Zakona Slučajnosti samo uči vašu djecu da naprave
isto i omete njihove mogudnosti da ikad otkriju svoje polarno bide.

Ubrzana evolucija heroja filma putem rada na sebi - tj. Pročišdenja - dovodi ga čak i bliže svom
polarnom bidu. U isto vrijeme to automatski odstranjuje iz filma one osobnosti koje nisu organski
integralne.

Nakon oblikovanja magnetnog centra unutar njega, čovjek počinje osjedati želju, potrebu da bude
ujedinjen sa svojim polarnim bidem. Ova želja, čežnja i potreba povedavade se rastom magnetnog
centra.

Koncept Androgina ima čisto mitsku ili teoretsku vrijednost za običnog čovjeka. No, mi sada shvatamo
da živa težnja za reintegracijom u Mikro kozmos – najdirektniji način da se bude reintegriran u
Apsolutu – predstavlja plod visoke moralne kulture unutar pojedinca.

Kao što je spomenuto, ezoterička je evolucija uvjetovana u startu sa bankrotom, moralnim slomom. Za
napredovanje nakon toga, čovjek mora precizno znati gdje stoji. Mora VIDJETI sebe.

Izak Sirijski je rekao da je onaj koji je bio sposoban vidjeti sebe onakvim kakvim on JEST, bolji od onoga
koji je vidio andjele.

Ono što mi nazivamo bankrotstvom, drevne tradicije nazivaju "smrdu". To je smrt dok se još nalazimo
u živom tijelu. Osoba mora najprije umrijeti a zatim uskrsnuti.

Progresivnim uzimanjem svoje sudbine u svoje ruke, čovjek u isto vrijeme preuzima odgovornost za
SVE partnere u svom filmu.

On mora restorirati {ponovo povratiti u prvobitno stanje} izvorni smisao svog filma, i zatim pogurati
razvijanje istog na takav način da de "drama" biti ispravno odigrana prema svojem namjeravanom
raspletu.

Heroj, za vrijeme dok radi na sebi, mora 'upotrebiti' sebe kako bi stvorio nove okolnosti oko njega, koje
de unaprijediti odvijanje akcije prema svojem izvorno namjeravanom završetku.

Njegovi vanjski napori moraju iznad svega biti usmjereni prema stvaranju tih okolnosti, a NE prema
traženju direktnog uticaja na ljude. Takav direktan uticaj nad ljudima može izgledati podesnim, ali je to
pogreška. Umjesto razmršavanja situacije, takav uticaj stvara karmičke dugove koji samo još više
kompliciraju stvar. Osoba mora biti vrlo obazriva i razborita.
Pa ipak nove okolnosti moraju biti stvorene na način da efektivno pomognu onima koji se interesiraju
za djelovanjem u željenom smjeru.

Još jednom: čovjek treba tražiti da služi a ne da sebe namede drugima.

Strpljenje, ustrajnost i vjera jesu kvalitete od velike praktične vrijednosti u ovom radu.

29
 Da bi čovjek prepoznao svoje polarno bide, mora biti potpuno pažljiv u svim oblastima dostupnim
njegovoj svijesti. Zapravo, kao rezultat iskrivljenja filma, susret se uvijek dogodi u okolnostima i
manirama koje su najmanje očekivane, opdenito u trenutku i u obliku koji ne sliči ničemu što smo ikad
zamišljali.

Pravilo je precizno: da bi prepoznao svoje polarno bide, čovjek mora znati sebe.
Ovo je očito logično: da bi prepoznao svoj alter ego, čovjek mora prvo prepoznati vlastiti ego.

Stoga smo još jednom suočeni sa problemom potrage za Putom.

Istina je da "ja" tijela , poput "ja" osobnosti, teži da nadje savršen odgovor od drugog bida. To znači da
SAMO putem identificiranja sebe sve više sa svojim REALNIM "ja", čovjek magnetizira uniju sa svojim
polarnim bidem.

Srcem punim vjere, izoštravanjem unutar sebe svojih najviših sposobnosti intuicije i pozornosti, i
njegovim smislom za kritičku analizu podignutim na najviši stupanj pripravnosti, čovjek de krenuti u
potragu za bidem bez kojega on nije stvaran.

Kao što je to bilo prije mnogo vremena za trubadure, samo de u Dvorskoj Ljubavi imati nade da
pronađe i prepozna "Gospu svojih snova."

Poteškoda na koju nailazimo pri pronalaženju našeg polarnog bida leži u činjenici da smo deformirani, i
konstantno iskrivljujemo naš film putem slobodnih poteza. Moramo ispravljati našu vlastitu
iskrivljenost i odricati se naših impulsivnih poteza. Ovo objašnjava uputu koja kaže da ne bi trebali
djelovati samo pod uticajem jednog centra. To je neophodno za ispravljanje naše iskrivljenosti, koja,
logično, nama namede potrebu, u primanju i u slanju, za svjesnim naporom kako bi učinili da naš
emocionalni i intelektualni centar rade zajedno.

Kada se polarna bida sretnu, putem kojih odmah prepoznatljivih znakova mogu ljudi koji su još uvijek
nesavršeni, deformirani karmičkim dugovanjima, biti sigurni u svoj svojoj objektivnosti da ne čine
grešku?

Evo nekih neophodnih kriterija koji mogu imati objektivnu vrijednost u obostranom prepoznavanju.

Od prvog susreta, u prisutnosti polarnog bida, oba "Ja", dakle ono od Osobnosti i ono "Ja" od tijela,
vibriraju u maniri koja ne sliči ničemu ikad prije osjedanom.

Razlog za to je što ta "ja" tada nadju sebe u prisustvu Prve Ljubavi koja se nastavlja kroz stoljeda. Bez
jasnog bivanja svjesnim toga, polarna bida znaju jedno drugo; i to znanje, drevno kao i oni sami,
izraženo je glasom njihove podsvijesti. To stvara jednu atmosferu apsolutnog povjerenja i ISKRENOSTI
od trenutka kada se sretnu.

Kasiopejci:

P: L: Prošlog nedjeljnog jutra, imala sam čudan doživljaj sličan onome koji je Al-Arabi opisao kao
postojanje u "stanju". Bila sam u stanju koje je blizu ludila, Ark je bio tamo [u viziji], i onda, kada je
[intezitet emocije] postao nepodnošljiv, namerno sam se vratila natrag hladna, drhtajudi i drmajudi se.
Tresla sam se kao da se nikad nedu zagrijati i mogla sam OSJETITI kako se moja duša trese u mojem
tijelu. Željela bih znati što je to točno bilo?

30
O: Balansiranje svoje druge polovice.
P: Što je druga polovica?
O: Tvoja početna verzija, vezana uz rođeni karmički otisak.
P: Što zaboga TO znači?
O: Ono što ti je bilo dodeljeno na početku ove inkarnacije. Ono s čim si počela. To se periodički mora
rebalansirati na vrhuncu kritičnih tačaka.
P: Iduda stvar koja se dogodila je bila nekoliko dana kasnije. Bila sam u nesvijesti i Ark me vidio kako se
pojavljujem na prozoru [5 hiljada milja daleko]. Što se desilo?
O: Učenje je zabavno!

P: Kao što znate, u Poljskoj je poplava, i Ark mora otidi natrag, postoji puno toga što se mora obaviti, ali
državni uredi de možda biti zatvoreni, zasjedanje suda de možda biti odloženo na neodređeno vreme,
Bog zna što de se dogoditi. Koji je izvor ove strašne katastrofe u Poljskoj?
O: Sopoforične promjene (sopophoric, prim. prev.) slike pojasa magnetskog sloja.
P: I što je uzrok ove promjene slike sloja magnetskog pojasa?
O: Uticaji Acquiima-a.
P: Što je Acquiim?
O: Nadzornik 4. denziteta.
P: Da li to znači sopoforične promjene slike?
O: Sopoforične/fosforne.
P: Koja je svrha ove promjene u slici?
O: Odvradanje kolinearno valnih jedinica svjesti.
P: Što je 'kolinearno valna jedinica svjesti'?
O: Predlažemo da “pogledaš u ogledalo”.
P: Dobro! Ne znam da li mi se dopada da budem kolinearno valna jedinica svjesti!
O: Zašto ne?
P: Zato što ne volim osjedati se odgovorna za sve ove ljude koji pate u ovoj katastrofi!
O: Odgovorna? Da li ti mijenjaš vremenske prilike?
P: Pa, ne. Ali, ako de oni idi do te mjere da nas ometaju, da li je sigurno za njega da se vrati natrag?
O: Ako poduzme mjere predostrožnosti. *...+
P: Kada ste rekli 'kolinearno valne jedinice svijesti' i 'pogledaj u ogledalo', da li je to značilo da smo Ark
i ja jedinice svijesti koje se odslikavaju jedna na drugu kao u ogledalu?
O: Ne baš.
P: Pa, prošli put, rekli ste nešto o 'pola duše', i moja pretpostavka je bila da je on pola duše, a ja druga
polovica i da zajedno činimo cjelovitu dušu. Ali od tada se pitam o tome...
O: Nitko nije pola duše.
P: Dobro, što bi mi pomoglo da jasnije shvatim 'balansiranje pola duše'?
O: Duša se očitava kao jedinica cjelovitosti. Komunikacija je ta koja kompletira cjelovitost u svakoj.
P: Koji su potencijali jedinica svijesti sa kolinearnim valovima?
O: Specifični.
P: Dobro, ako jedan nadzornik iz 4. tog denziteta želi spriječiti ujedinjenje iste, mora postojati neki
razlog za to; znači da je to nešto što OPS sa 4. tog denziteta ne bi volio vidjeti kako se dešava. Što je to?
O: Zar to nije očigledno?
P: Pa, da li to znači da je važno da fizički budemo zajedno da bi radili to, što god da to jest?
O: Poželjno je.

***

31
Moravjev:

To je referenca za polarna bida da NE LAŽU jedno drugome. Oni ne trebaju lagati, jer iznutra su oboje
jedno bide, iz dubina iz kojih stvarno "Ja" emituje svoj zov i daje svoj pristanak.

Ovo je takođe tačno. Ark i ja jednostavno uviđamo da nam je nemogude da lažemo jedno drugo. Čak i
blesava mala "izbegavanja" postaju poput ogromnih barijera i mi smo iznutra primorani da otkrijemo svaku
misao i osedaj i ideju. I to je bilo tako od samog početka. Znali smo, nekako, da bi laganje vodilo u
katastrofu.

Moravjev:

Nakon toga, ta apsolutna, spontana iskrenost gradi temelj njihove veze.

To daje tim dvoma bidima jedan drukčiji nezamislivi osjedaj Slobode u Jedinstvu, koji prekida utisak
služenja i izolacije pod kojima uobičajeno živimo.

Ubrzo nakon toga, nejasna sjedanja prošlih iskustava počet de dolaziti na površinu njihove budne
svjesnosti.

Ovo je apsolutno bio slučaj kod Arka i mene. Sedanja iz prošlih života su bukvalno preplavila našu budnu i
spavajudu svest.

Moravjev:

Čitaoc de sada razumjeti najdublji razlog zašto je laganje sebe zabranjeno: onaj koji laže sebi, takodjer
de lagati i svom alter egu. To de biti kraj čuda.

Predivna strana susreta nestat de iza zavjese trivijalnih laži, što de ubrzano poprimiti aspekt
neprolaznog zida.

Ovo je razlog, kako i zašto vanjski čovjek prolazi pored svog polarnog bida bez da ga prepozna. Ovo je
razlog zbog čega praktični rad na ezoteričkom Putu počinje i nužno se nastavlja borbom protiv laganja
sebe. Uspjeh na ovom polju je neophodan.

Da bi dosegli taj cilj, nijedna cijena koju za to treba platiti nije previsoka.

Ako su oni otvoreni prema istini, i ako njihov susret proizvodi akorde (harmonijske tonove – p.p) – do
sada tihe – i vibrira u harmoniji sa njima oboma, za polarna bida put je tada označen njihovim svjesnim
naporima da ponovno stvore Mikro kozmos koji je prije bio nepovezan i razbijen.
Oni de predi Stepenište poput strijele i iznenada de se nadi ispred Drugog Praga.

Katekumen prelazi Prvi Prag pod podsticajem negativnog osjedaja: užasom života u divljini, i gorude
želje da pobjegne iz njega.

Da bi dosegli Drugi Prag, dva polarna bida koja sebe predstavljaju ispred njega moraju biti nosioci

32
 pozitivne lozinke ,šifre, passworda-, koja de se od njih tražiti u točno odredjenom trenutku.

Put se otvara onima koji znaju što žele; znaju čemu teže na Putu i izvan Puta, u jednom vanjskom
životu koji nakon ovoga više nikada nede biti odvojen od ezoteričkog rada. Sretni su oni koji u njemu
mogu biti korisni.

Vrata koja vode ka Životu otvoride se pred njima, i oni de na nadvratnici zida pročitati pričesni natpis:
Radnik je vrijedan svoje najamnine.

Kasiopejci su rekli:

"Ako netko ima volju Lava, onda nema sudbinu miša!" Arkadiusz ima čvrstu volju. Mora je imati kako bi bio
istraživač svjetova. Parafrazirajudi: "Ja postajem JEDAN... Kreator svjetova."

IZVOR:
http://4dlog.blogspot.com/2009/05/boris-Moravjev-polarne-suprotnosti.html

Članak Laure Knight-Jadczyk, preveden odavde:

http://www.cassiopaea.org/cass/mouravieff.htm
http://www.cassiopaea.org/cass/mouravieff2.htm

Prevod ispravio i nadopunio: Persej

33
 Komentari na Gnozu Borisa Moravjeva

Temeljeno na našem obimnom znanstvenom istraživanju planeta je blizu "rock and rolla" – oko 2009.g.
plus minus 6 mjeseci, i to je materijalna manifestacija "cikličkog događaja" "kozmičkog šoka" da tako
kažemo.

Imajudi sada Moravjevov dio slagalice, upravo sam sastavila iz mog notesa malu knjigu (pa, možda i ne tako
malu) naslovljenu "Drevna znanost". Poslat du vam kopiju da ju pročitate. Ovdje du 'nalijepiti' dio uvoda
koji služi da bi pojasnio neke od naših ideja:

Nakon više od 30 godina istraživanja, jedna je stvar postala jasna, a to je da energije Kreacije emaniraju
"prema dole", i naša individualnost kao ljudskih bida jedva da je izraz "Teoloških Drama", da tako kažem.
Pokušati vršiti našu volju, ili učiniti da naš glas putuje "prema gore" protiv Kreacije rezultira jedino sudarom
sila. To je u biti pokušaj kršenja Slobodne Volje Kreacije, drugim riječima Oholost. To je razlog što su
molitve za materijalnim promjenama, rituali osmišljeni da "izmijene" stvarnost, "pozitivno razmišljanje" sa
"namjerom" da se promjeni nešto "tamo gore" kako bi se primila dobrobit "ovde dole", uvijek osuđeni da
proizvedu još više razdora, jada i patnje globalno. "Tražite prvo Kraljevsko Nebesko..." a to kraljevstvo je –
ili MOŽE biti – iznutra.

Drugim riječima, ono što MOŽEMO učiniti je da sebe pripremimo da emanacije koje putuju "prema dole"
budu bolje primljene. Ovo je esencijalna točka Castanedinog Don Juana kada je rekao:

Objasnio je da je jedan od najvedih uspeha vidovnjaka iz vremena osvajanja bilo ostvarenje koje je
nazvao trofaznim napredovanjem. Razumevajudi prirodu čoveka, oni su mogli da dođu do neospornog
zaključka da ukoliko vidovnjaci pri susretu sa sitnim mučiteljima mogu da vladaju sobom, oni sigurno
mogu da se bez loših posledica suoče sa nepoznatim, i tada čak mogu da podnesu postojanje
nesaznajnog.

»Reakcija običnog čoveka je da misli da taj iskaz treba obrnuti«, nastavio je. »Vidovnjak koji može da
ostane priseban pred licem nepoznatog, može zasigurno da se suoči sa sitnim mučiteljima. Ali, nije
tako. Ta pretpostavka je bila ono što je uništilo vidovnjake starih vremena. Danas mi znamo više.
Znamo da ništa ne može tako da prekali duh ratnika kao izazov susreta sa nemogudim ljudima koji su
na takvom položaju da imaju mod. Samo u takvim uslovima ratnici mogu da steknu trezvenost i
spokojstvo da mogu da podnesu pritisak nesaznajnog.« *Carlos Castaneda, Unutrašnji Oganj+

Svuda oko nas vidimo rezultate ove pogreške: ideja da možemo vršiti svoju volju i uperiti glas prema gore
da bi promijenili ono što je "iznad" nas kako bi promijenili našu stvarnost. Ova je ideja u korijenu obreda i
rituala, zahtijevanja, molitvi, vizuelizacija, "radova", itd. Kada ljudi misle da de "meditacija na suosjedanje"
ili "osjedanje osjedaja svih bida" rezultirati "zvučnim usklađivanjem srčanog ritma *bida+ upletenog u
kompleksnije i koherentnije šablone" što de onda omoguditi osobi da "kreira dijamantno večno tijelo za
korištenje kao vozila za učenje ovdje dole na Zemlji," onda to sve predstavlja potpuno promašenu poentu.
Upoređivati takve ideje sa istinskim radom Tragača Ascenzije predstavlja puku neupudenost i neznanje.

Prošireno proučavanje povijesne literature pokazuje da oni koji stvarno MOGU dostidi Ascenziju
,uznesenje- ne sjede po čitav dan i meditiraju na suosjedanje ili osjedanje jedinstva i "bum!" iskuse jednu
"implozivnu duševnu silu". Prije Ascenzije, prije nego što uopde i dosegnu točku u kojoj bivaju sposobnim
za makar i kratkim razmišljanjem o "jedinstvu svih bida", ili "osjedaja svih bida", STVARNI tragači trebaju

34
provesti mnoge, mnoge godine u borbi sa "suočavanjem sa sitnim mučiteljima", ili da u potpunosti SHVATE
objektivnu stvarnost. On je opetovano izlagao sebe onolikim "neugodnim iskustvima" koliko ih je mogao
nadi, sve vrijeme boredi se da zagospodari svojim emocijama, željama, fizikalnošdu. To je rad na pravljenju
fizičkog vozila "ovde dole", prijemčivog za što god bi moglo biti "tamo gore", kao suprotnost
pokušavanjima da se prisilno kreira nešto "tamo gore" kako bi se to moglo imati "tu dole".

Uprkos svemu, mnogi učiteji ascenzije nastavljaju tumačiti temu govoredi tako interesantne stvari poput:
"Mogude je uznijeti se fizički kao što je to pokazao Isus i drugi majstori. U ovom procesu, fizičke su delije
proširene u višu frekvenciju. Fizičko tijelo počinje sjajiti iznutra i isijavati svjetlost. Gotovo kao kada lopatice
ventilatora izgledaju kao da su 'nestale' kako rotiraju sve brže i brže, tijelo koje vibrira na višim
frekvencijama čini se kao da nestaje iz trede dimenzije. Njegov je primarni fokus na višoj dimenziji. Izgleda
'magično' za one koji ostaju fokusirani na gušdoj tredoj dimenziji, no to je savršeno prirodan proces.“

Nažalost, takvi objavljivači mudrosti izgleda nisu u mogudnosti prikazati ono što podučavaju. No, obično
nitko ne primijeti taj dio, jer su previše zauzeti imajudi „spiritualne doživljaje“ proizvedene bilo kojom od
„tehnika“ koje čine da se „osjedaju dobro“, dovoljno dobro da provuku kreditnu karticu kroz čitač kartica ili
potpišu ček. Potreban je značajan period vremena da bi se konačno došlo do razumijevanja da tehnike koje
opuštaju od stresa ili proizvode „dobra osjedanja“ nisu učinile ništa da stvarno promijene živote
praktikanata ili njihove „vibracije“. Još uvijek ih prepoznaje susjedov pas, još uvijek pronalaze nove sijede
vlasi na svojim glavama i još uvijek imaju patnje i bolove kao i svatko drugi. I još uvijek „umiru u svojim
grijesima.“

Ono što današnji tragači za ascenzijom traže – razumijevajudi to ili ne – predstavlja godinama staru
potragu. Oni koji nisu upoznati sa obimnom literaturom ne shvataju da su Potraga za Svetim Gralom i Veliki
Alkemijski Rad opisani na gotovo isti način. To znači da Potraga za Svetim Gralom i Rad Alkemičara sadrže
mnoge naznake za nas o STVARNOM RADU ASCENZIJE. Opetovano, oni predstavljaju alegorije o borbama,
varkama, borbama sa zmajevima, obmanjivačima i zlim silama svih vrsta. Priča o vitezu koji ubija zmaja i
spašava Princezu iz kule nakon godina potrage, borbi, patnji i nadvladavanja, predstavlja jednu alegoriju
koja jednako vrijedi danas kao što je to vrijedila i u prošlosti. To je ISTINSKA STAZA ASCENZIJE.

Kako predstavljamo informacije u ovom dijelu, čitaoc de biti upoznat sa idejom da je znanost drevnih ljudi
mogla uključivati vrlo obimno znanje o dubljoj stvarnosti koju današnje znanosti, uključujudi fiziku, kemiju,
matematiku i astrofiziku, samo ponovo otkrivaju. A ovdje ne mislimo na drevne Egipdane ili Babilonce ili
Sumerane, nego na ljude puno vede starine od njih, i da su Egipdani, Babilonci, Sumerani itd., zadržali samo
iskrivljene i korumpirane verzije tih stvari u obliku mitova i legendi koje su oni elaborirali i primijenili u
svojim „magičkim praksama“. Dalje, mi predlažemo da se samo u svjetlu današnje znanosti to istinsko
drevno znanje, opisano u tim mitovima i legendama i religioznim obredima, može ispravno razumjeti. I
ovime ne kažemo kako mi razumijemo ili da smo interpretirali sve. Mi samo kažemo da tamo postoje
mnoge stvari u tim drevnim pripovjestima koje sugeriraju prethodno postojanje jedne napredne znanosti,
koja je mogla omoguditi vezu između slojeva, ili dimenzija realnosti na ovoj planeti u drevna vremena.

Ovo nije naša originalna ideja, što de mnogi čitaoci znati. Međutim, mi smatramo da smo uspjeli zasjati
svjetlom u izvjesnim mračnim kutovima koji su ranije bili vrlo slabo shvadeni. A.C. Clarke je istaknuo: „Bilo
koja dovoljno razvijena tehnologija ne može se razlikovati od magije“.

Kada očistimo misli od unaprijed zamišljenih predstava o tome što su ili nisu mogli znati drevni ljudi, i onda
samo pogledamo u mitove i legende, substrate religija, uvijek nanovo vidimo opise aktivnosti, događaja,
termina i potencijala koji izražavaju takve stvari poput znanja o besplatnoj energiji, antigravitaciji,
putovanju kroz vrijeme, međuplanernim putovanjima, atomskoj energiji, atomskoj molekularizaciji i
demolekularizaciji, o čitavoj domeni djelovanja koja su u današnje vrijeme shvadena kao divlja i

35
praznovjerna zamišljanja urlajudih divljaka. Danas se ti koncepti tek počinju razumijevati.

Mnogi učenjaci objašnjavaju da su takve priče – mitovi i legende – bile primitivni pokušaji razumijevanja
okoline putem personifikacije i antropomorfizacije sila prirode. Ostali interpretatori čine pogrešku
pretpostavljajudi da je to bila „sveta znanost“ u smislu da se striktno poriče ikakav oblik materijalne
interpretacije i interpenetracije.

Jednom sam puno razmišljala o tim idejama, i cijelo to vrijeme sam promatrala razvoj moje petero djece, i
bilježedi kako su oni opažali stvari, i što su oni primjedivali, i kako su to objašnjavali sebi i jedni drugima.
Jedno od najranijih zapažanja o djeci i njihovim reakcijama na okolinu, bilao je da ju ona poprilično
prihvadaju onakvom kakva ona jest. Čini se da im ne treba „objašnjenje“ za nju. Ono što je „tamo vani“, jest
ono što jest, dok im neki odrasli ne ponovi neku priču o tome, koja ih može zabaviti ili zastrašiti. Dok im se
ne ispričaju „priče“, djeca su intenzivno zauzeta imitiranjem onoga što vide da drugi ljudi rade, opdenito
odrasli ljudi u svojim životima. Bez fantastičnih priča koje su im ispričane, njihove igre zamišljanja sastoje se
od svakodnevnih svjetovnih i vrlo LJUDSKIH drama. I čak kada im se ispričaju magične priče o letedim
konjima ili ljudima sa super modima, ona se često opiru tim dramama u korist onih koje se direktno
primjenjuju u njihovim vlastitim zapažanjima i iskustvima.

Možda usporedba razvoja dječjeg razmišljanja u odnosu na njihovu okolinu, sa razvojem evolucijskog
razmišljanja ljudskih bida opdenito nije baš prikladno, no ja mislim da bi nam to trebalo dati malu pauzu za
pitanje gdje i kako je stvaranje mitova i legendi zapravo služilo ljudskim bidima, evolucijski govoredi. Zašto
bi itko ispričao priču o čovjeku sa magičnim sandalama koje su mu omogudile da leti ako se radilo jedva o
antropomorfizaciji prirodnih sila? Ako je to „magično bide“ poput „boga“, što mu onda trebaju sandale da
leti? Kada bi jednostavno mogao imati krila kao dio svoje fizičke strukture. Ionako je bog. Nije čovjek.
Dakle, zašto sandale?

Zaista, mogao bi postojati jedan „arhetipski bazen ideja“ iz kojeg cijelo čovječanstvo izvlači snove i vizije, no
to nas vodi u oblast razmišljanja koje ne daje odgovor na jednostavno pitanje gdje je, kako i zašto urlajudim
divljacima služilo izmišljanje fantastičnih priča o silama prirode, koje uključuju izvjesne elemente koji
navode na tehnologiju a ne istinsko „magično stanje bida“?

U današnje vrijeme, postoje svakojake „mističke“ grupe i organizacije koje tvrde da su primaoci drevnog
znanja, i da to ima nešto sa onim što je zajednički zvano „okultizam“, ili „ezoterička“ ili magijska praksa.
Postoji i previše knjiga koje tvrde da su znanstvene, no, koje u potpunosti odbacuju matične znanosti u bilo
kom kontekstu. Teme poput svete geometrije, arheoastronomija, nova fizika, su sve postale subjekti
grozničavih proučavanja kako bi se raspoznali „okultni značaji“ radova drevnih ljudi. To je učinjeno u
striktno efemernim terminima, postavljajudi stvar kao da su sve sposobnosti drevnih ljudi bile izvršavane
striktno putem magijskih obreda i rituala.

Okultisti tvrde da su mentalne i spiritualne modi ono što smo mi izgubili. Onda ističu da je ta drevna
mudrost bila razlomljena i zatamnjena u magične doktrine koje oni koji nisu „inicirani“ jednostavno ne
mogu shvatiti. Tvrde da je dio toga proslijeđen kontinuiranom tradicijom i pušten u svijet u pogodnim
vremenima, dok su ostali dijelovi bili dati samo nekolicini odabranih, a oni su naravno članovi te uzvišene
kompanije.

Kada razmatramo takve ideje, dolazimo do zamisli da je vrlo vjerojatno da iza rituala postoje obredi ili
priče, koje bi i mogle biti proslijeđene takvim tajnim grupama u čistijem obliku od priča koje kruže svijetom
ved milenijama. No, to ne znači da „svedeništvo“ takvih grupa istinski razumije priče ili obrede koje čuvaju –
posebice ako ne uzimaju u obzir mogudnost da bi neke od takvih informacija mogle biti čisti znanstveni
kodovi i da zahtijevaju izučene znanstvenike da ih dekodiraju.

36
Vedina tzv. „okultista“ i „svetih geometričara“ me podseda na David Macaulayev 'Motel Misterija',
humoristično izvješde o jednom arheološkom iskopavanju motela iz 20-og stoljeda u kojem je sve pedantno
otkopano, zabilježeno i onda zatim u potpunosti krivo interpretirano. No, pogrešno razumijevanje nije sve
sa čime se trebamo nositi. Postoje i drugi ljudi koji su izgleda dio Kontrolnog Sistema kojeg smo prije
spomenuli, sa krajnje opasnim sklonostima objavljivanja opasnih i prepredenih laži, o čemu demo još
razgovarati.

Što se tiče arheologije, tu postoje procesi uključeni u stvaranje arheoloških zapisa, evidencija, arhiva.
Pomanjkanje razumijevanja ovih stvaralačkih procesa nije uvijek ograničeno samo na ne-profesionalce. Tek
je relativno nedavno predloženo da arheologija na mjestu iskopavanja, na nalazištu, ne predstavlja
direktnu zabilješku onoga što se tamo zbilo, nego se umjesto toga može raditi o iskrivljenju putem čitavih
nizova procesa, uključujudi kataklizmičke.

Mi predlažemo da bi ista stvar mogla vrijediti i za mitove, legende i religiozne obrede. Oni predstavljaju
neku vrstu arheoloških zabilješki povijesti čovječanstva zadržanoj u arhetipskim terminima, zakopanoj u
pripovjestima i iskrivljenoj od strane čitavog niza procesa.

Čak i ako su neke od navodnih drevnih škola i mističkih puteva zadržali neke od informacija u izvornom,
netaknutom, tj. čistijem obliku, još uvijek izgleda da je mnogo toga „izblijedilo na stranicama“ zbog dugog
vremenskog perioda otkako su takve stvari bile dio konsenzusa – prema tome vanjske – realnosti. No, još
uvijek, postoje oni koji su vidjeli kontradikcije u našoj stvarnosti i našim vjerovanjima, i koji su tražili u tim
drevnim učenjima da otkriju ono što je možda moglo biti poznato. Mnogi od njih su napravili otkrida, koja
nam, kada se uzmu u obzir informacije iz mnogih drugih polja, pomažu pri ovom esencijalnom otkridu o
našem istinskom stanju i svrsi.

Prirodno se namede pitanje o tome što nam povijest ove teme ima za redi o tome što bi ili ne bi moglo
„zaista funkcionirati“? Možemo li to proučiti, možemo li to pratiti i otkriti ne samo prepreke u procesima,
nego i STVARNE DOBROBITI koje se mogu nagomilati za Tragača? Možemo li pratiti i otkriti očite
sposobnosti koje predstavljaju ZNAKOVE završetka uspješne Potrage?

Ukratko, što je STVARNI Kamen Mudraca ,Filozofa-? Što Heroj zaista može postidi kada nađe Sveti Gral?

U međuvremenu, htila bih dodati da je postojalo vrijeme u mom životu kada ne bih razumila ili znala kako
shvatiti način na koji se tome pristupa.

Jedna od stvari koje je Moravjev napisao a koja je imala snažan smisao za mene bili su njegovi nizovi
komentara o „vrsti“ Viteza – koji je ved dobro razvijen emocionalno, ali stvarno treba raditi na
intelektualnom dijelu. Činjenica je ovo: čak iako se moj suprug i ja smatramo „intelektualcima“ koji su čitav
život razvijali intelekt, ono što je postalo bolno jasno jest to da je to bio u nekim pogledima vrlo jednostran
razvoj. Zbog onoga što Moravjev naziva uticajima „A“ – a mi to jednostavno nazivamo Kontrolni Sistem
Matrice – naše su EMOCIJE bile iskrivljene tako da nam dozvole da prihvadamo samo ideje koje su bile
emocionalno ugodne – čak iako su bile visoko intelektualne vrste.

Sve to ima veze sa onime što Moravjev sugerirao da je „stvar stvari“, odnosno „zlo“. A to nas naravno vodi
ka mnogim idejama „popravljanja“ svijeta ili „spašavanja“ svijeta, ili čega god. Drugim riječima, ono što se
odnosi na oholost – odlučivanje da se ideje koje osoba ima o dobru i zlu, temeljene na ljudskim
intelektualizacijama – moraju primijeniti i na kreaciju.

Ono što sam konačno shvatila – u periodu intenzivne inicijacije – jest da bog ima mnoga lica od kojih nisu
sva ugodna. I, u toj točki sam VIDJELA „Matricu“, i VIDJELA sam „A“ uticaje i „B“ uticaje, i da je PRAVI posao

37
ovog nivoa postojanja ODABRATI svoje svrstavanje sa jednim ili sa drugim, i zatim otpočeti proces
razlikovanja i „asimilacije“. To je razlog zbog čega je sve maskirano u simbole. Ova je stvarnost u nekom
smislu teren na kojem se izvodi potraga za Svetim Gralom. To je TEST.

No, potrebno je više, kako ističe Moravjev. Netko mora u izvjesnoj točki nešto i UČINITI. I to je mjesto na
koje dolazi vjera. To nije vjera u smislu „uvjerenja“, nego vjera u REALNOST viših stvari... i ona zahtijeva od
pojedinca da esencijalno „siđe sa litice“ na rubu Matrične stvarnosti u stvarnost REALNOGA.

Ja sam to učinila.

I baš kao što to opisuju alkemičari, takvo jedno djelo rezultira „smrdu“ nečega – a fizičko tijelo – tako
naviklo na “A” uticaje – biva energično isključeno od njih putem VOLJE – i odlazi u jedne od najužasnijih
zamislivih patnji. Moglo bi se redi da je slično prestanku uzimanja droge u nekom smislu, ali MNOGO gore.
U fizičkim terminima, u tijelu mi se zadržavala neka infekcija, djelujudi mi na oči, uši i pludna krila. Doslovno
sam plakala krv. Danima sam ležala, skoro nesposobna da dišem, sa oblogama na očima, lijekovima u
ušima, gutajudi najjače dostupne antibiotike (koji nisu imali uticaja) – i NISAM popustila. ZNALA sam da je
ono što sam doživljavala bio napor "agenata Matrice" da me odvrate od moje riješenosti. I samo sam
potvrđivala da "me možeš ubiti ako želiš, ali NE odustajem od mog kursa".

I u nekoj točki došlo je do "smjene" i sile su se povukle.

Ark me "pronašao" 40 dana kasnije.

Trebam vam redi da je ovaj proces dovođenja do točke VIĐENJA bio olakšan na nježan, ali čvrst način od
strane tih „Kasiopejaca“. Zapravo, gledajudi moj život retrospektivno, ja mogu sagledati uticaje od vremena
svog rođenja – uvijek prisutne u pozadini koji me vrebaju, čekajudi da „postavim pitanje“. I kada sam
konačno 1984. dovedena do te točke bankrota – još jednog razdoblja ozbiljnih oboljenja - komunikacija je
počela na direktan način – postavila bih pitanje mentalno i samo čekala u meditativnom stanju – i onda bi
to počelo proticati poput „ideja“ koje bih zapisivala.

Obzirom da sam znala da me je moja visoko emocionalna priroda opetovano dovodila u zamke, znala sam
da je „tolerancija mog stroja“ trebala biti analizirana i prilagođena. Znala sam da trebam obaviti istraživanje
da osiguram da ono što sam bila „primala“ nije samo još jedna dezinformacija.

Dakle, u sljededih više od 10 godina ja sam istraživala. Tijekom tog istraživanja došla sam do ideje da, kako
bih bila objektivna – „malo prilagodim stroj“ – modus transmisije je zaista trebao biti prilagođen tako da
misli zaobiđu moj svjestan um. U tom je smislu bilo esencijalno razvijanje 'strujnog kola' transmisije putem
ploče i plankete.

Da, to je neobično. No, za mene – poznavajudi svoju prirodu – onu podložnu manipulacijama, jer je
Ljubavna priroda u meni tako razvijena, i ta je energija bila tako lagano kradena i manipulirana od strane
„agenata“ – to je bio neophodan korak.

Naravno, susret sa Arkom je bio jedan potpuno čudestan događaj. Rezultirao je svim vrstama 'efekata' koje
pokušavam opisati, ali riječi nisu dovoljne. Nešto od toga zapravo uključuje i bilokaciju.

Sada, da ne bi mislili kako je to malo ludo, htjela bih istaknuti da je Ark znanstvenik sa 30 godišnjom
karijerom. U vrijeme kada je „našao mene“, i jednako tako bio cijeli život u svojoj vlastitoj potrazi, „ostavio
je po strani“ svoje snove kada je radio kao Direktor Odjela za Nelinearnu Dinamiku i Kompleksne Sisteme
pri Institutu za Teorijsku Fiziku Univerziteta u Wroclawu, Poljska. Kako se on nosio sa ovom „aktivacijom“

38
sklopova i potencijala koji su bili potisnuti godinama, to je priča za sebe. Nešto je od toga, kada se sada
sagleda, bilo prilično humoristično. Osobito kada čovjek koji je sebe uvjerio da je „linearni mislioc“ vidi
svoju „drugu polovicu“ u prozoru u vrijeme kada je ona 5.000 milja daleko.

U tom trenutku sam pala u spontani 'trans', da tako kažem – nešto što se gotovo nikad nije dogodilo – i
borila sam se da održim svoju svjesnost. Prisilno sam držala otvorene oči da motre okolinu, a ono što sam
vidjela bilo je ŽIVUDE SVJETLO. U međuvremenu, neki dio mene je očito bio odlučio da se malo prošeta
preko Atlantika.

To se dogodilo još nekoliko puta tijekom te faze „ponovnog prilagođavanja frekvencija“, i uvijek je bilo
pradeno zbunjujudim periodom intenzivne hladnode kada bi mi zubi cvokotali a tijelo boljelo baš kao da
sam se smrzavala. Sredom, naišla sam baš na jedan takav opis ovog procesa u radovima Ibn al-'Arabija što
on naziva „silaskom“. Temeljeno na njegovom opisu radi se o privremenom „sijedanju“ viših centara U
TIJELO u svrhu „dodijeljivanja“ kvaliteta. Nešto kao da je moje više sebstvo „popravljač kompjuterskog
hardvera“ koji je došao da napravi neke ozbiljne prilagodbe u mojem sklopovlju. Al-'Arabi ističe da kada se
'anđeo', kako on to naziva, povuče, osoba koja je bila u stanju super ubrzane vibracije – koje se manifestira
kao vrudina (i, bogme, bilo je VRUDE!) – onda se normalno stanje osjeda poput intenzivne hladnode i ne
možete se zagrijati nikakvim ljudskim sredstvima, nego jednostavno trebate pričekati da se vibracije tijela
uštimaju sa novododijeljenom frekvencijom.

Kada sam to pročitala, prilično me je umirilo. I ponovo kažem da je bilo baš dobro za mene da to pročitam
NAKON tog doživljaja, tako da nema sumnji da je taj doživljaj bio „manifestiran“ zbog mog snažnog
emocionalnog razmišljanja.

Također je bilo baš dobro, nakon prolaska prošle godine kroz „iskušenje vatrom“, da je Moravjev trebao
postati novim dijelom slagalice – tek NAKON iskustava koje on opisuje. To me uvjerava da nam je on donio
najvedi dio slagalice. NE postoji mogudnost da je išta od onoga što se dogodilo prošlih godina bilo meni
„sugerirano“ kao posljedica prethodnog čitanja ovih materijala, a događaji koje je on detaljno opisao –
upravo su se tako i dogodili. Ukratko, to je dalje osnažilo moju NADU da mi nešto MOŽEMO “UČINITI”. I
moram redi da sam, poput vas, gubila svoju nadu u tijeku naizgled beskrajne borbe.

Naša je borba bila enormna, vjerojatno temeljeno na činjenici da smo „izašli u javnost“ i značajno uzburkali
Matricu. I iskreno, ja NE mislim da to može itko napraviti bez „žive Tradicije“ kao što su Kasiopejci – jer mi
uvijek imamo vođenje – čak iako je ponekad kriptično zbog nekršenja zapovijedi o učenju. Da nije bilo
njihovog uvjeravanja da je ovaj nemilosrdni napad bio „vatra“ iz koje de dodi „svjetlo“, mi bismo
jednostavno odustali od ikakvog javnog rada. Napadi, lažljivci i klevetnici, širitelji „skandala“ i odvratnih i
bolesnih djela prljavih tužbi i kleveta – čak i napadi na našu djecu – bili su užasni i grozni.

No mi smo preživjeli, prošli smo taj test, dnevno okredudi negativne osjedaje u „svjetlo“ koje smo davali
svijetu.

A Moravjev je bio „poklon“ koji je došao nakon toga.

I te kakav poklon.

Ideja koju sam imala da ništa nije bilo istinito osim ako to nisam mogla objasniti, prije mnogo je vremena
bila istjerana iz mojeg uma pomodu lekcija koje sam naučila tijekom mojih istraživanja.

Zaista. Ali sada, možda, vi znate bolje što smo do sada napravili... vi počinjete sa uvjerenjem da JE Istina
„tamo negdje vani“. Vi vrednujete vaše vlastito bide i određujete kako najbolje pronadi ono što je ili nije

39
istina – to je istraživanje – nakon perioda koji predstavlja „prikupljanje“ uticaja „B“, jednako kao i
ponavljani nizovi šokova kada nalazite da ono za što ste bili vjerovali da je istina – NIJE istina... to počinje
stvarati fuziju magnetskog centra.

Nakon tog perioda, jednom kada dođete do nekih od najtemeljnijih laži u koje ste vjerovali, silno ste
šokirani i imate izbor da ih se odreknete ili se vratite nazad da bi spavali u lažima.

TADA shvatite da Istina vodi ka djelovanju. To djelovanje rezultira još jednim velikim šokom – i to vas vodi
preko u neku vrstu „prostora“ koji je kao neka vrsta „intervala“. Nadajmo se da imate dovoljno volje da
tamo ostanete prisebni... i ako je tako, sletjet dete na novu „notu“ koja je u biti različit „svijet.“ I u TOM
svijetu, polarna bida pronalaze jedno drugo. I u tom svijetu, vi pronalazite svoju nadu.

No, opet, nada je odnjegovana znanjem – putem istraživanja... i tako, na ovom novom nivou postojanja, vi
nastavljate...

I eto nas. A sada vidimo više svjetlosti na kraju tunela. Nada raste.

IZVOR:
http://4dlog.blogspot.com/2009/05/komentari-na-gnozu-borisa-Moravjeva.html

Članak Laure Knight-Jadczyk preveden odavde:

http://www.cassiopaea.org/cass/mouravieff3.htm

40