ZAŠTITA VINOGRADA

PODELA I NAČINI DELOVANJA FUNGICIDA

BOLESTI VINOVE LOZE

1
 UVOD U ZAŠTITU VINOGRADA

Da bi vinogradar mogao uspješno zaštititi svoj vinograd od mnogobrojnih bolesti i štetnika koje ga
ugrožavaju (od zimskog mirovanja pa sve do berbe), mora prije svega poznavati osnove biologije, tj.
načina života i uvjeta za razvoj bolesti i štetnika vinove loze, uvjete pod kojima se neka bolest ili
štetnik razvija, a isto tako razvojne faze (fenofaze) razvoja vinove loze, kad treba poduzeti
preventivne mjere zaštite.
Prema Mileru utvrđeno je, da su preduvjeti za razvoj peronospore slijededi: da u dva dana padne
najmanje 11 litara kiše na 1 m2, zatim da je srednja dnevna temperatura zraka iznad 11° C,
temperatura tla najmanje 8° C, te da je tlo dovoljno vlažno, listovi loze ovlaženi kapima vode
najmanje 4 do 6 sati, da u vinogradu ima zrelih zoospora, a listovi da su do 4 cm promjera (puči
otvorene).
Napominjemo da su to osnovni pokazatelji; na osnovi kojih ANTI-PERONOSPORNA SLUŽBA najavljuje
vinogradarima kad su nastupili uvjeti za prvu primarnu zarazu, te do kojega ROKA moraju provesti
prvo prskanje.

Optimalna temperatura za razvoj peronospore je između 20 i 25°C, a iznad 30°C i ispod 6°C, gljiva
Plasmopara viticola, uzročnik peronospore, se ne razvija. Isto tako treba znati da se peronospora
mora suzbijati preventivno, prije nego što gljiva prodre kroz puči u list. Doduše, neki sistemični
fungicidi mogu zaustaviti širenje patogena, ako se na vrijeme poduzme zaštita. Kurativno se još
donekle može liječiti Pepelnica, ali je sigurnija preventivna zaštita, koja se mora obaviti prije cvatnje,
odnosno prije nego što bobice počinju pucati i budu prašne od spora gljivice (Uncinula necator).

Prema tome, da bismo pravovremeno spriječili klijanje spora gljivice uzročnika peronospore treba
fungicid na vrijeme nanijeti na lozu.

Anorganske i organske (klasične fungicide) koje primjenjujemo u zaštiti vinograda (NEORAM WG,
DITHANE DG NeoTec, DITHANE M-45, MANKONOR 80 WP, COSAVET DF, FOLPAN 80 WDG, MERPAN
80 WDG i dr.) ubrajamo u skupinu tzv. protektivnih, odnosno preventivnih fungicida. Oni trebaju
"ubiti" sporu tako da ona ne može inficirati organe loze. Ti fungicidi nemaju nikakvo kurativno
djelovanje, tj. oni ne liječe bolest koja je ved u razvoju u biljci.

Osobina je preventivnih fungicida da ostaju na površini tretiranoga (prskanog) organa biljke. Prema
tome, ako nismo pravovremeno deponirali odgovarajudi fungicid, gljiva de se u organu biljke
nesmetano razvijati i čak fruktificirati, tj. izbaciti nove spore kojom se zaraza dalje prenosi na
nezaražene organe vinove loze (cvijet, mladice, lišde i bobice). Važno je da vinogradar dobro poznaje
način djelovanja pojedinih fungicida, insekticida, akaricida, botriticida. Treba poznavati stručnu
terminologiju, jer nemali broj vinogradara pogrešno smatra da je KARENCA vrijeme trajanja nekog
pesticida. Zatim treba razlikovati pojmove koncentracija, dozacija, jer tu se dosta griješi pa izostane
djelovanje nekog pesticida ili ono izazove palež (fitotoksičnost). Nakon uvođenja motornih prskalica,
taj problem je sve češdi
Što znači alkalično (Bazično)?
Vrlo je važno znati, jer ako u uputama proizvođača pesticida piše da se neki preparat može
međusobno miješati s nekim drugim pesticidom (ista kemijska reakcija), onda se to upozorenje mora
poštivati.
Zbog nepoznavanja biologije uzročnika bolesti crvenog paleža (Pseudopeziea trahefila), uzgajači
hibridne loze smatraju da je do paleža lišda došlo što su pretjerali u koncentraciji odnosno dozaciji
preparata, a nisu svjesni da su zakasnili preventivnim prskanjem. Ono se mora provesti prije cvatnje,
odnosno mnogo ranije nego što se obično započinje zaštitom protiv peronospore.

2
Bordoška čorba u zaštiti
Više od 100 godina prošlo je od primjene bordoške juhe u zaštiti vinove loze, a da još dan-danas
mnogi ne znaju koliko gašenoga ili hidratiziranog kreča treba dodati na 1 kg galice a da ona bude
neutralne reakcije. Da bi bordoška čorba bila neutralne reakcije, što znači ni kisele - ni alkalične
(lužnate) reakcije, treba na 1 kg plave galice dodati 1,2 kg do 1,3 kg gašenog kreča ili 0,55 kg
hidratiziranog vapna ili 0,40 kg živog vapna.

Najsigurnije je upotrijebiti tvornički gotovu bordošku čorbu ili reakciju bordoške čorbe provjeriti
lakmus papiridem (crvenim ili bijelim).

Da li za prvo prskanje vinograda valja upotrijebiti bordošku čorbu ili gotove tvorničke preparate?
Nema razlike u fungicidnom djelovanju između klasične bordoške juhe i tvornički proizvedene
bordoške juhe. Ako se treba odlučiti između bordoške čorbe i tvorničkih preparata na bazi bakrenog
oksiklorida, i slični preparati, tada dajemo prednost preparatima na bazi bakrenog oksiklorida, zato
što se oni mogu miješati s vedinom insekticida i fungicida, namijenjenih istovremenoj zaštiti protiv
pepelnice i botritisa, a bordoškoj čorbi možemo dodati samo močivi sumpor - COLOSAL ili dr.

Često vinogradari neopravdano i posve pogrešno smatraju da danas modra galica više nije ono što je
nekad bila. Takvo mišljenje proizlazi iz činjenice da mnogi tvorničku čistodu galice zamjenjuju za
postotak čistog bakra.

Sve to treba znati. Bez pretenzija da bilo koga posebno reklamiramo, objektivnosti radi, kao i radi
boljeg informiranja vinogradara,, moramo navesti dobre i loše strane sredstava na bazi bakra, bilo da
je riječ o bordoškoj juhi ili sredstvima na bazi bakrenog oksiklorida ili njenim kombinacijama s
organskim fungicidima.Nakon što je Francuz A. Millardet otkrio djelovanje bordoške juhe za, gljivicu
uzročnika peronospore (Plasmopara viticola) spašeni su vinogradi Evrope. Zahvaljujudi galici,
suzbijena je i crna pjegavost (fomopsis-eskorioza). Ona je danas ponovo u "ofenzivi" kao i prije 100
godina, a sve zbog toga što su organski i sistemični fungicidi potisnuli bakrena sredstva.

Loše strane sredstava na bazi bakra

U vlažnoj i hladnoj klimi srednjoevropskih zemalja izazivaju fitotoksičnost (paleži lišda). Ne smijemo
zamijeniti za crvenu paleži, koju izaziva gljivica Pseudopeziza trahefila. Bakrena sredstva do neke
mjere izazivaju šok na organe vinove loze koji se očituju u privremenom kratkom zastoju vegetacije.
Bordoška juha ne podnosi miješanje s vedinom ostalih pesticida, osim močivog sumpora (COSAVET
DF). S druge strane, dobre osobine jesu: teže se ispire, pospješuje dozrijevanje rozgve. a pokožica
bobica očvrsne, pa je manje podložna napadu botritisa i oidiuma.

Prednosti organskih fungicida

Oni ne šokiraju, ne usporavaju proljetni rast, mogu se miješati (kombinirati) s nizom drugih fungicida
na bazi bakra i sumpora, što pojednostavnjuje i pojeftinjuje zaštitu vinograda. To su preparati
DITHANE DG NeoTec, DITHANE M-45, MANKONOR 80 WP kao i sistemični fungicidi kao što su
ALONSO, CURZATE B WG, CURZATE F, CABRIO TOP, RIDOMIL, GALBEN C, FANTIC F, FANTIC M.

Kod upotrebe sistemičnih fungicida ne smijemo pretjerivati, bez obzira na to što oni djeluju (do 14
dana) i kiša ih ne ispire, jer možemo postidi suprotan efekt, da oni jednog dana ne budu fungicidno
djelovali na gljivice uzročnike peronospore. Da se tako nešto ne dogodi, povremeno moramo
upotrijebiti klasične preparate, više one na bazi bakra, jer se kod bakrenih preparata "rezistentnost"
ne pojavljuje (barem dosad u prvih 100 godina upotrebe nije zabilježen ni jedan slučaj). Organski i
sistemični fungicidi ako se pravilno primjenjuju ne izazivaju fitotoksičnost bilo da se radi o čistim
organskim fungicidima ili u kombinaciji s bakrenim preparatima i ostalim pesticidima.

3
Nedostaci organskih fungicida

Lakše se ispiru, kradeg su djelovanja (8 do 10 dana). Organi vinove loze postaju sve više osjetljivi na
oidium, botritis, fomopsis, crvenog pauka, loza kasnije ili teže dozrijeva pa lakše pozebe, to više ako
se često i jednostrano koriste.

Upravo zbog navedenih dobrih i loših strana sredstava na bazi bakra, te isto tako organskih i
sistemičnih fungicida, zaštita vinograda svodi se na "kompromisno rješenje", koje se sastoji u
slijededem: prskanja do cvatnje neka budu organski fungicidi (DITHANE DG NeoTec, DITHANE M-45,
MANKONOR 80 WP, Folpan 80 WDG, Merpan 80 WDG).

Sistemične fungicide (ALONSO, CURZATE B WG, CURZATE F, EQUATION PRO, GALBEN C, FANTIC F,
FANTIC M) držati u rezervi, te ih upotrijebiti kad zbog naglog porasta loze u proljede, vladaju
nepovoljne vremenske prilike (česte kiše) te nismo u mogudnosti provoditi redovitu zaštitu
(raskvašeno tlo, zauzeti sezonskim poslovima košnji i sušenju sijena, žetvi žitarica, godišnji odmori,
veda udaljenost vinograda od mjesta stanovanja, "vikendaši"). Sistemični fungicidi pružaju zaštitu oko
10-12 dana a da ih kiša ne ispire.

Umjesto klasične bordoške juhe pred cvatnju treba preferirati sredstva na bazi spomenutoga
bakrenog oksiklorida, jer se isti mogu kombinirati odnosno miješati s botriticidima (sredstvima protiv
bortitisa, tj. truleži cvata i grozda) te insekticidima protiv štetnika (crvenog pauka, grožđanih moljaca i
dr.). To su insekticidi AVAUNT 15 SC, RUNNER 240 SC, SUMIALFA 5 FL i dr.

Uz navedene pesticide mogu se dodati i pesticidi protiv pepelnice odnosno erisificidi, kao što su
COSAVET DF, CRYSTAL, KARATHANE GOLD 350 EC, SABITHANE, SYSTHANE 24 E, DOMARK 40 ME i dr.

U objavljenom programu zaštite bilja naveli smo najpoznatije i najčešde korištene fungicide i
insekticide, pa njihov redoslijed ne treba shvatiti kao da smo namjerno "istaknuli" njihov redoslijed
prema njihovoj vrijednosti odnosno efikasnosti. To ne bi bilo korektno, to više što je poznato da su
pesticidi koji imaju dozvolu da se prodaju u našim fitoapotekama prethodno ispitani i svi pokazuju
dobro djelovanje. Poneki imaju nešto širi spektar djelovanja dulju ili kradu karencu.

Za pun uspjeh u zaštiti bilja nije dovoljno imati samo odgovarajudi pesticid, ved ga treba znati na
vrijeme i stručno primijeniti (aplicirati), respektirajudi navedene upute proizvođača pesticida.
Pesticidima kojima je prošao rok upotrebe, ne treba se koristiti dok se naknadno ne utvrdi njihova
ispravnost.

U interesu našeg zdravlja i zdravlja domadih životinja treba se striktno pridržavati uputa, proizvođača
pesticida u pogledu karence, mjerama zaštite pri radu s otrovima, načinu čuvanja - uskladištenja i
uništenja ostataka pesticida. Ne dozvoliti pristup, odnosno da pesticidi ne dođu u ruke maloljetne
djece. Vinogradi koji se nalaze uz ratarske površine često stradavaju od herbicida koji se
upotrebljavaju u zaštiti žitarica i krmnog bilja. Prema Zakonu o zaštitu čovjekove okolice, svaki
građanin je dužan paziti da nestručnim i nepažljivim postupkom ne ugrozi floru i faunu, potoke, rijeke
i more.

Cilj zaštite bilja jest da s jedinice površine proizvedeno što više zdrave hrane za ishranu ljudi i
domadih životinja, ali da ona bude zdrava, i da bismo zdravije živjeli.

4
 PREDUSLOVI ZA ZAŠTITU VINOVE LOZE OD BOLESTI I ŠTETNIKA

Na počeku je potrebno na vrijeme prepoznati znakove (simptome bolesti ili štete od nametnika)
na rozgvi, pupovima, lišdu, mladicama i bobicama. Za određivanje neke bolesti ili štetnika treba
koristiti "PRIRUČNI ATLAS BOLESTI I ŠTETNIKA OD PUPA DO BERBE" a sve u cilju kako bi mogli
pristupiti preventivnoj zaštiti prije nego se bolest ili štetnik pojavi ili odmah po uočavanju.:
Držati se uzrečice "BOLJE SPRIJEČITI NEGO LIJEČITI"
Svakodnevno pratiti prognozu vremena te agrometeorološke podatke o temperaturi zraka,
relativnoj vlazi zraka i padalinama
Redovito pratiti izvještaje savjetodavno-prognozne službe (lokalne ili županijske), zatim
obavijesti i upute lokalnih radio stanica, emisije za selo i poljoprivredu, TV emisije te pratiti
informacije putem interneta.
Pažljivo pratiti zdravstveno stanje svakog vinograda, posebno na položajima u blizini šuma,
rijeka i jezera.
Po mogudnosti poznavati biologiju tj. način života pojedinih štetnika (razvojne faze, broj
generacija te uvjete u kojima se neki štetnik ili patogeni (uzročnik bolesti) razvija).

Veoma je važno pratiti fenofaze razvoja loze od kretanja vegetacije pa do berbe. Tako demo uz
redovnu zaštitu od peronospore i pepelnice na vrijeme uočiti pojavu nekih bolesti ili štetnika koji se
ne javljaju svake godine u značajnijoj mjeri, odnosno ne uzrokuju štete svake godine. Tu svako treba
spomenuti od važnijih: lozine grinje i crnu pjegavost (phomopsis) – početkom vegetacije, grožđane
moljce – pred cvatnju, rani botrytis(sivu trulež) – u cvatnji (za kišnog vremena), kao i kasnije.

Po mogudnosti izbjegavati prskanje za vrijeme jake žege, a u proljede neka temperatura bude
iznad 5°C.

Poznavati način djelovanja pesticida (fungicida, insekticida i akaricida) koje koristimo u

preventivnoj i kurativnoj zaštiti vinove loze

Ako u postupku nije navedena mogudnost miješanja istovremeno više pesticida, fungicida i
insekticida treba tu mogudnost utvrditi probnim testom, te ako se prilikom probnog miješanja ne
odvaja tekuda faza od pesticida znak je da su kompatibilni. Dobro je prethodno poprskati dio
čokota, lišda ili ploda kako bismo izbjegli mogudnost pojave paleži lišda mladica, cvata i bobica
(fitotoksičnost).

Prije svake uporabe pesticida treba pažljivo pročitati upute proizvođača pesticida o njegovoj
namjeni, koncentraciji i dozaciji, o mjerama zaštite pri radu sa pesticidima, vremenu djelovanja
pesticida te o karenci.

Ne treba zamijeniti vrijeme djelovanja pesticida s karencom jer neki pesticidi djeluju 7-14 dana
pa nakon toga roka treba ponoviti prskanje dok je trajanje karence i do 30 dana.

Karenca je termin koji određuje najkrade dopušteno vrijeme koje smije prodi od trenutka
tretiranja nekim sredstvom, pa do trenutka berbe odnosno konzumacije. Svako sredstvo (aktivna
tvar) ima svoju karencu koja se može razlikovati ovisno o kulturi, načinu korištenja plodova (stolno ili
vinsko grožđe) i kombinaciji u kojoj se tretira.

Karenca je dozvoljen zadnji rok prskanja pred berbu plodova i konzumaciju.

Za pobliže savjete ili upute dobro se je savjetovati s agronomom, stručnjakom za zaštitu bilja -
fitofarmaceutom.

5
 Koristiti stručnu i popularnu literaturu iz područja zaštite bilja, te publikacije koje se bave
navedenom problematikom.
Sve dok se za zaštitu bilja koristila klasična prskalica na ručni odnosno vučeni pogon nije bilo
vedih odstupanja od dozacije tj. količine pesticida po jedinici površine.

ZAŠTO?

Zato što klasične leđne prskalice u vegetaciji obično troše 800 do 1.000 litara škropiva da bi
dobro oprskali 1 ha vinograda, a upravo se u uputstvima za upotrebu preparata, preporučena
koncentracija odnosi na toliki utrošak škropiva po hektaru. Uvođenjem u zaštitu vinograda motornih
prskalica (leđnih "Solo", "Stihl" i sl., te vučenih i nošenih prskalica traktorom tzv. "Atomizera")
potrošnja-utrošak vode smanjena je 2-5 puta. Da bi uz smanjenu količinu vode zadržali potrebnu
dozaciju pesticida važno je znati da koliko smo puta smanjili količinu vode toliko puta moramo
povedati koncentraciju. Isto tako, treba znati da proizvođači sredstava za zaštitu bilja obično ne
preporučuju povečavati konc. za više od 4 puta, jer to u praksi nije provjereno, naročito u slučaju
kada se zaštita izvodi sa više preparata od jednom.
Neuspjeh u zaštiti loze često pripisujemo nepovoljnim vremenskim uvjetima ili se čuju prigovori
da pesticid ne sadrži dovoljno aktivne tvari. Samo uz pomod formule "K" i formule "D", kojima
određujemo koncentraciju i dozaciju, možemo sa 100 %-tnom sigurnošdu odrediti koncentraciju i
dozaciju nekog pesticida. Prije nego navedemo konkretne primjere za izračunavanje objasnit demo
razliku između ta dva pojma.

Koncentracija je količina nekog pesticida otopljena u vodi izražena u postotcima (tj. koliko litara,
decilitara, mililitara, kilograma, dekagrama, grama ili miligrama treba otopiti u 100 l vode).

Dozacija je određena količina pesticida izražena u količini koja mora dospjeti i biti jednolično
raspršena na jedinicu površine, bez obzira na količinu vode koja de se utrošiti za raspršivanje -
nanošenje pesticida. Bez razlike da li se služimo formulom "K" ili "D" mora nam biti poznata:
Dozacija u - kg ili l
Koncentracija u - %-tcima
Utrošak vode za - 1 ha (utvrđujemo probnim testom ili po preporuci proizvođača pesticida)

Podatke o koncentraciji pesticida možemo nadi u uputama, prospektu ili katalogu proizvođača.
Često se uz koncentraciju navodi i podatak o dozaciji. Utrošak vode kao otapala za 1 ha površine
moramo najčešde utvrditi testiranjem. Izuzetno tvornica navodi da na 1 ha površine moramo utrošiti
određenu količinu vode. Tada treba brzinu hoda ili brzinu traktora, pritisak pumpe i sapnice
prilagoditi tom utrošku.

Ako tvornica navodi izuzetno mali utrošak vode (50 l) moramo voditi računa da zbog visoke
koncentracije raspršivač - orošivač na prskalici podesimo da otopinu orošava što sitnijim česticama
koje mjerimo u mikronima (50 - 200) jer de u protivnom velike kapi s visokom koncentracijom
pesticida izazvati palež lišda, cvata i ploda.

6
P R I M J E R I:

Primjer 1:
Vinogradar Vinko odlučio je u zaštiti svoje loze protiv peronospore koristiti DITHANE M-45 u
koncentraciji 0,25 % (prema uputama tvornice). Utrošak vode na 1 ha površine iznosio je 1000 l.
Dozacija se traži formulom

gdje je:
D - dozacija
K - koncentracija
U - utrošak vode na 1 ha
100 - faktor

Uvrstimo li podatke u formulu proizlazi dozacija 2,5 kg na 1 ha. D = 0,25 x 1000/100 = 2,5

Primjer 2:
Vinogradar Martin odlučio je, kao i Vinko, u zaštiti loze protiv peronospore koristiti DITHANE M-
45 poznate dozacije 2,5 kg/ha uz utrošak vode 1000 l/ha. Koncentracija se izračunava formulom

Gdje je:
D - dozacija
K - koncentracija
U - utrošak vode
100 - faktor

Uvrstimo li podatke u formulu proizlazi koncentracija 0,25 %. K = 2,5 x 100/1000 = 0,25.

Navodimo nekoliko primjera izračunavanja koncentracije i dozacije:

1. Kolika je koncentracija ako je:

D = 2,5 kg/ha; U = 500 l/ha;

K = D x 100 U K = 2,5 x 100/500 = 250/500 = 0,5 %
Dakle ako u 500 l vode otopimo 2,5 kg pesticida dobivamo koncentraciju otopine od 0,5 %.

2. Kolika je koncentracija ako je:

D = 2,5 kg/ha; U = 250 l/ha

Opet imamo ako uvrstimo K = 2,5 x 100/250 = 250/250 = 1 %.
Dakle ako u 250 l vode otopimo 2,5 kg pesticida dobivamo koncentraciju otopine od 1 %.

3. Kolika je koncentracija ako je:

D = 2,5 kg/ha; U = 125 l/ha

Opet imamo ako uvrstimo K = 2,5 x 100/125 = 250/125 = 2 %.
Dakle ako u 125 l vode otopimo 2,5 kg pesticida dobivamo koncentraciju otopine od 2 %.

7
4. Kolika je koncentracija ako je:

D = 2,5 kg/ha; U = 100 l/ha

Opet imamo ako uvrstimo K = 2,5 x 100/100 = 250/100 = 2,5 %.
Dakle ako u 100 l vode otopimo 2,5 kg pesticida dobivamo koncentraciju otopine od 2,5 %

Pojednostavljena varijanta za određivanje dozacije pesticida i vode bez korištenja formule

Veliki posjednici vinograda u zaštiti koriste prskalice kapaciteta više stotina litara. Oni de isto
tako navedenim formulama izračunavati dozaciju i koncentraciju pesticida. Međutim da bismo
vinogradarima koji posjeduju manje površine vinograda olakšali određivanje dozacije i koncentracije
pesticida navodimo način kako to odrediti pojednostavljeno. U uputama - prospektu proizvođača
navodi se da u zaštiti protiv peronospore treba koristiti NEORAM WG (37.5% Cu-oksiklorid) u dozaciji
2 kg/ha. Ako posjedujemo parcelu površine 500 m2 koliko trebamo utrošiti sredstva da bismo
zadržali dozaciju od 2 kg/ha?

Dakle ako za 1 ha ili 10000 m2 treba utrošiti 2 kg ili 2000 g proizlazi da za 100 m2 treba utrošiti
100 puta manje jer je 10000/ 100 = 100. Dakle utrošak za 100 m2 je 2000/100 = 20 g pesticida. Za
500 m2 trebamo 20 x 5 = 100 g pesticida. Dozacija iznosi 100 g pesticida.

Količinu vode potrebnu za tretiranje površine 500 m2, bez obzira prskamo li klasičnom leđnom
prskalicom ili motornom prskalicom, možemo ustanoviti testiranjem ili računanjem ukoliko je
proizvođač dao preporuku o utrošku vode na 1 ha površine. Ako je preporučeni utrošak vode na 1 ha
(10000 m2) 800 litara tada demo za 100 m2 utrošiti 800/100 = 8 l, a za 500 m2 5 x 8 = 40 l. Dakle 100
g NEORAM WG otopit demo u 40 l vode i tom otopinom prskati naših 500 m2 vinograda

Za navedenu pojednostavljenu varijantu određivanja dozacije pesticida i vode preduvjet je da

vinogradar utvrdi ukupnu površinu svog vinograda. To je mogude utvrditi na dva načina:
Da razmak između redova pomnožite sa razmakom između čokota u redu, a zatim pomnožite sa
brojem čokota na toj parceli. Primjer: red od reda je 2 m, a čokot od čokota je 1 m i broj čokota je
250. 2 x 1 x 250 = 2 x 250 = 500 m2.
Ako nam je poznata površina parcele u ČHV (četvornim hvatima), pomnožimo to sa 3,6 (1 ČHV = 3,6
m2). Primjer: površina parcele od 550 ČHV je 550 x 3,6 = 1980 m2 ili zaokruženo 2000 m2.

8
 Pripravljanje potrebne koncentracije zaštitnog sredstva

Kapacitet rezervoara prskalice u litrama

Tražena
1l 5l 10 l 15 l 20 l 50 l 60 l 80 l 100 l
koncentracija

potrebna količina sredstva u ml *g+*

0,01% 0,1 0,5 1,0 1,5 2,0 5,0 6,0 8,0 10,0
0,02% 0,2 1,0 2,0 3,0 4,0 10,0 12,0 16,0 20,0
0,03% 0,3 1,5 3,0 4,5 6,0 15,0 18,0 24,0 30,0
0,04% 0,4 2,0 4,0 6,0 8,0 20,0 24,0 32,0 40,0
0,05% 0,5 2,5 5,0 7,5 10,0 25,0 30,0 40,0 50,0
0,06% 0,6 3,0 6,0 9,0 12,0 30,0 36,0 48,0 60,0
0,07% 0,7 3,5 7,0 10,5 14,0 35,0 42,0 56,0 70,0
0,08% 0,8 4,0 8,0 12,0 16,0 40,0 48,0 64,0 80,0
0,09% 0,9 4,5 9,0 13,5 18,0 45,0 54,0 72,0 90,0
0,10% 1,0 5,0 10,0 15,0 20,0 50,0 60,0 80,0 100,0
0,15% 1,5 7,5 15,0 22,5 30,0 75,0 90,0 120,0 150,0
0,20% 2,0 10,0 20,0 30,0 40,0 100,0 120,0 160,0 200,0
0,25% 2,5 12,5 25,0 37,5 50,0 125,0 150,0 200,0 250,0
0,30% 3,0 15,0 30,0 45,0 60,0 150,0 180,0 240,0 300,0
0,40% 4,0 20,0 40,0 60,0 80,0 200,0 240,0 320,0 400,0
0,50% 5,0 25,0 50,0 75,0 100,0 250,0 300,0 400,0 500,0
0,60% 6,0 30,0 60,0 90,0 120,0 300,0 360,0 480,0 600,0
0,70% 7,0 35,0 70,0 105,0 140,0 350,0 420,0 560,0 700,0
0,80% 8,0 40,0 80,0 120,0 160,0 400,0 480,0 640,0 800,0
0,90% 9,0 45,0 90,0 135,0 180,0 450,0 540,0 720,0 900,0
1,00% 10,0 50,0 100,0 150,0 200,0 500,0 600,0 800,0 1.000,0
1,50% 15,0 75,0 150,0 225,0 300,0 750,0 900,0 1.200,0 1.500,0
2,00% 20,0 100,0 200,0 300,0 400,0 1.000,0 1.200,0 1.600,0 2.000,0
2,50% 25,0 125,0 250,0 375,0 500,0 1.250,0 1.500,0 2.000,0 2.500,0
3,00% 30,0 150,0 300,0 450,0 600,0 1.500,0 1.800,0 2.400,0 3.000,0
3,50% 35,0 175,0 350,0 525,0 700,0 1.750,0 2.100,0 2.800,0 3.500,0
4,00% 40,0 200,0 400,0 600,0 800,0 2.000,0 2.400,0 3.200,0 4.000,0
4,50% 45,0 225,0 450,0 675,0 900,0 2.250,0 2.700,0 3.600,0 4.500,0
5,00% 50,0 250,0 500,0 750,0 1.000,0 2.500,0 3.000,0 4.000,0 5.000,0

9
 Motorna i obična prskalica - razlike u koncentraciji

Zbog uočenih grešaka u aplikaciji navodim primjer pripreme pesticida za tretiranje leđnim
motornim rasprskivačem. Npr. ako ste do sada koristili običnu leđnu prskalicu i utrošili na prskanje
vinograda 100 l vode i 200 grama pesticida, a nadalje bi željeli koristiti leđni rasprskivač, npr. STIHL
(Štil), tada de te pomodu njega utrošiti samo 50 l vode na istu površinu ako postavite raspršivanje
tako da se stvaraju sitne čestice, kao magla. Obzirom da ste promijenili utrošak vode, a da vam doza
ostane ista morate utrošiti opet 200 grama pesticida. Doza uvijek ostaje ista, a koncentracija se
mijenja prema utrošku vode.
Pazite na pojmove koncentracije i količine pripravka po ha. Svaka oznaka koncentracije
podrazumijeva utrošak 1.000 lit škropiva po ha (to se postiže standardnim leđnim prskalicama).
Dakle, konc. škropiva 0,25% znači utrošak 2,5 kg pripravka/ha. Ako se aplikacija provodi atomizerima
(motornim prskalilcama), drastično se smanjuje utrošak škropiva po ha. Međutim, glavna smjernica je
količina pripravka po ha i ona mora biti konstantna.
Vodite računada visoke temperatura često uzrokuju isparavanje sitnih kapljica koje izlaze iz
atomizera, pa se dogodi da sredstvo, koje je nošeno kapljicom vode, uopde ne dospije na ciljanu
površinu i naravno da de izostati očekivani zaštitni učinak sredstva. Zbog toga povedajte utrošak vode
kako bi osigurali bolju pokrovnost. Utrošak vode po ha ne smije biti manji od 250 lit. Kod primjene
zaštitnih sredstava ovo se vrlo često događa
Zaključak: ako smanjimo utrošak vode po jedinici površine, morat demo povedati koncentraciju
škropiva.

Miješanje preparata

Prilikom miješanja dvaju ili više pripravaka, preporučamo da se pridržavate slijededih pravila:

Pripravci istovrsnih formulacija lako se miješaju

različite formulacije miješaju se slijededim redoslijedom: WP-WG-SL-SC(FL)-EC

WP - močivo prašivo, koncentrat za suspenziju
WG - močive samodispergirajude granule, konc. za suspenziju
SL - vodotopivi koncentrat
SC (FL) - koncentrirane suspenzije
EC - koncentrat za emulziju
NIKAD NE MIJEŠAJTE NERAZRIJEĐENE PREPARATE (KONCENTRATE).
UTROŠAK PRIPRAVKA U RATARSTVU IZRAŽAVA SE U KG ILI L PO JEDINICI POVRŠINE U VODARSTVU I
VINOGRADARSTVU UTROŠAK PRIPRAVKA IZRAŽAVA SE U POSTOTKU (%)

Utrošak vode
1. u vinogradarstvu - 1000 l/ha
2. u vodarstvu - 1500 - 2000 l/ha
3. kod prskanja pojedinačnih stabala ili gdje je u vodnjaku različita veličina stabla i krošnje,
količina vode se računa po iskustvu, a krede se za:
niska stabla 1-3 l
srednja stabla 3 -10 l
visoka stabla 10 - 20 l

10
 4. ratarstvu ovisno o visini kulture upotrebljava se od 200 - 400l vode po hektaru
5. ako se koristi vinogradarska bakrena prskalica troši se oko 1000 l/ha
6. ako se primjenjuju kontaktni herbicidi koristi se 400 - 600 l/ha

Djelovanje pesticida
Dišno (fumigantno) - preko sustava za disanje
Dodirno (kontaktno) - preko dodira sa sredstvom
Želučano (digestivno) - preko sustava za probavu
Sistemično - preko sokova biljke ili tjelesne tekudine
Translokacijsko - djeluje u svim organima jednako bez obzira na mjesto ulaska
Depresivno - izaziva klonulost i zastoj u rastu

IZBOR FUNGICIDA ZA ZAŠTITU VINOVE LOZE

Protektivni ili sistemični?

Da, odmah naglasimo: vrlo često utvrdimo da ta dva pojma što je protektivni, a što je
sistemični fungicid, nisu posve jasna. A ako nisu jasna, kako se možemo odlučiti što demo
upotrijebiti.
Prije smo imali na raspolaganju samo protektivne fungicide, prvo samo bakrene, a onda
se na tržištu pojavio niz različitih organskih protektivnih fungicida. Ved tada je običnom
vinogradaru izbor bio težak. A dolaskom nekoliko sistemičnih izbor mu je još teži.
Na koji način djeluju protiv peronospore (a i ostalih gljiva) s jedne strane protektivni i
kakav je mehanizam djelovanja sistemičnih fungicida? Njihov je mehanizam toksičnoga
(otrovnog) djelovanja posve drugačiji, pa iz toga mogu slijediti i zaključci za što da se
odlučimo, dakle koji fungicid i u kojoj situaciji primjeniti.
Da prvo obrazložimo kako djeluju protektivni (zovu ih još i preventivni, profilaktički)
fungicidi. Mi njima obavljamo prskanje (ili orošavanje) i kapi vode u kojoj se nalazi fungicid
padnu na, površinu organa loze. Tu zasuše i tako na organima ostaje zasušena mrlja koja se
tih organa dobro drži, a sastoji se od naslage dotičnog fungicida. Padne li kiša ili preko nodi
dođe do nastanka rose, taj se fungicid "otapa" iz mrlje i prelazi u kapi vode od kiše ili rose.
Dakle, KAP BIVA TIME ZATROVANA! Vjetar ili kiša nanesu konidiju (trusku, sporu)
peronospore na takvu i u takvu zatrovanu kap. Konidija peronospore može klijati samo u kapi
vode, i tako ona i pokuša. Ali kako je dotična kap vode iznad mrlje s fungicidom zatrovana, to
ugiba ili sama konidija ili, što je češde, proklije, ali onda strada njezina klična cijev, koja je na
otrov još osjetljivija. Navedimo da su to kod peronospore zapravo zoospore, koje nastaju iz
konidije što izazivaju zarazu, stoga one stradaju. TAKO UGINU PRIJE NEGO ŠTO PRODRU U
ORGAN LOZE PREKO PRIRODNIH OTVORA KOJE ZOVEMO PUČI. Dakle, u tom slučaju ne dolazi
do zaraze, fungicid uništi proklijalu zoosporu PRIJE nego što je uspjela zadi u unutrašnjost
biljnih organa, u list ili bobicu. NIKAKVA DRUGOG DJELOVANJA NEMA PROTEKTIVNI FUNGI-
CID! Primjerice, ako se jučer odigrala uspješna zaraza, ako je dakle uzročnik peronospore
uspio prodrijeti u unutrašnje tkivo lista, nema više nikakve mogudnosti spriječiti razvoj
bolesti protektivnim fungicidom. Pa, to je i razumljivo, jer se taj fungicid nalazi samo na
površini poprskanih organa, ne zalazi u unutrašnjost organa loze, a GLJIVA JE JUČER
POBJEGLA U TKIVO I U NJEMU DE SE NESMETANO ŠIRITI, iako danas dakle samo 1 dan

11
prekasno, obavimo prskanje. Ono de nam pružiti zaštitu samo protiv slijedede zaraze dakle
kad jučer ostvarena infekcija na lišdu loze oblikuje novu generaciju spora (konidija).
Iz izloženog je jasno da protektivni fungicid mora biti stavljen (deponiran) na organe loze
prije nego što dođe do zaraze, dakle da moramo pratiti podatke antiperonosporne službe i
na vrijeme staviti naslagu - mrlje protektivnog fungicida prije zaraze.
Zaključak: kod tih se fungicida moramo držati rokova prskanja da lozu zaštitimo OD ZARAZE,
A NE OD BOLESTI!

Dalje, valja još nešto istaknuti: Nakon obavljenog prskanja, loza i DALJE RASTE, pa se
tako na izbojima razviju novi listovi, a ONI NISU POPRSKANI. PA STOGA NISU NI ZAŠTIDENI.
ZATO se prskanja protektivnim fungicidima moraju ponavljati, da se i ti, novoizrasli listovi (i
bobe) zaštite. Pa i na starim, poprskanim listovima, kiša postupno ispire naslagu fungicida, te
ona sve slabije djeluje, napokon bude i tu preslaba i potrebno je prskanjem dati novu
zaštitnu naslagu.
Druga je stvar sa sistemičnim fungicidom. I njime poprskamo lozu, pa se zadrže kapi
vode s fungicidom kao i kod onih prvih. Međutim, sad velik dio tog sistemičnog fungicida
biva "upijen" od organa loze. dakle ulazi u unutrašnjost loze i tamo se postupno kolanjem
sokova proširi u tkivo svih zelenih dijelova, širedi se pretežno i prvenstveno prema gore,
dakle prema novoizraslim listovima. Tako se taj fungicid nalazi u samom tkivu, u stanicama,
djelujudi otrovno na hife odnosno micelij gljive peronospore u samom tkivu, pa on ugiba,
gljiva se zatruje i prestaje rasti. TU JE, KAKO VIDIMO RIJEČ O LIJEČENJU BOLESTI, DAKLE, MI
TOM SKUPINOM FUNGICIDA MOŽEMO ZAUSTAVITI RAZVOJ PERONOSPORE KOJA JE VED U
LISTU. Stoga, dogodi li se da je zaraza ostvarena, posebno ako je ostvarena u nešto jačoj
mjeri (a to može biti ved u drugoj generaciji peronospore), potrebno je intervenirati
sistemičnim fungicidom. On de, uništivši unutrašnji micelij gljive, ne samo zaustaviti bolest u
listu nego tada nede biti ni fruktifikacije, gljiva dakle nede - jer je uginula - stvarati nove
konidije (odnosno zoospore u njima), pa nema novih zaraza. Osim toga, vedi ili manji dio (ovi-
sno o pojedinom sistemičnom fungicidu) i sistemičnog fungicida OSTAJE na površini organa
loze i tako je štiti i od zaraze, dakle djeluje kao i protektivni fungicidi. S obzirom na to da se
vedi dio istog nalazi u organima loze, nema ispiranja kišom. Valja redi da se i sistemični
fungicidi postupno u unutrašnjosti loze razgrađuju, a dio koji je zaostao na površini također
se ispere. Ipak, razmaci između 2 prskanja kod sistemičnih su fungicida vedi. U prosjeku, ali
to svake godine znatno varira kod prskanja protektivnim računa se kao prosječan razmak 8-
10 dana, a kod sistemičnih fungicida 10-14 dana.
Što sad, dakle, odabrati nakon ovih razjašnjenja? Po našem mišljenju, a to smo se ved
uvjerili u praksi kad još nije bilo sistemičnih fungicida, dobrim rasporedom prskanja može se
postidi sigurna zaštita i protektivnim fungicidima. Ipak, kako nikad nismo sigurni nede li nam
peronospora "pobjedi", dobro je da svaki vinogradar ima sistemične fungicide (i upotrebljava
ih) koje de kao sigurne modi u tom slučaju primijeniti kombinirajudi i mijenjajudi jednom
fungicid iz jedne a zatim iz druge skupine.
Još jedno objašnjenje: često nas vinogradari pitaju zašto se u tim sistemičnim
fungicidima nalazi ili bakreni fungicid ili koji protektivni organski. Tomu je, u osnovi, razlog
što gljiva uzročnik peronospore može u nekim slučajevima dosta brzo postati otporna na
sistemični fungicid, pa dodatak to usporava odnosno sprečava. Tako je i s ostalim gljivama i
one brzo postaju, jedne brzo druge sporije, otporne na sistemične fungicide. To nije tako čest
slučaj s protektivnim fungicidima.

12
 Sistemični fungicidi u zaštiti loze

Često nas čitatelji pitaju o zaštiti, a uz ostalo, i o razlikama u načinu djelovanja kontaktnih
(protektivnih) i sistemičnih (kurativnih) fungicida te o njihovu idealnu mjestu u programu
zaštite vinove loze kroz fenofaze razvitka.

Osnovna je razlika između tih dviju skupina u tome što sistemični fungicidi, nakon
primjene, ulaze u biljku i prekidaju ved započeti razvitak bolesti unutar zaraženih organa, a
kontaktni fungicidi ne ulaze u biljku ved čine zaštitni sloj na biljnoj površini sprečavajudi
bolesti (infekciju).
Sistemični fungicidi djeluju kurativno (terapeutski) liječe bolest, a za razliku od njih
kontaktni djeluju preventivno (onemoguduju bolest).
Sistemični fungicidi u praksi manje ovise o pravodobnoj primjeni, nisu podložni ispiranju
ni utjecaju sunčeva svjetla, a djelomično se premještaju i u novoizrasle izboje. Stoga se rabe
u vedim vremenskim razmacima. Pružaju sigurnu zaštitu i pri lošijoj primjeni (lošijoj
pokrovnosti).
Međutim, sistemični fungicidi uzrokuju otpornost parazitskih gljivica, pa se primjenjuju
2-3 puta tijekom vegetacije.
Radi usporavanja razvitka otpornosti patogena, sistemične fungicide proizvođači
najčešde formuliraju kao kombinirane sistemično-kontaktne pripravke, čime se ujedno
postiže dvostruk učinak na gljivice uzročnike bolesti.
Sistemični se fungicidi prema načinu "kretanja" u biljci dijele na lokosistemične i
sistemične u užem smislu.
Lokosistemični fungicidi u tretiranoj biljci djeluju na mjestu primjene prodiru u organe ili
dijelove organa koji su s primijenjenim fungicidom došli u kontakt.
Zapravo, lokosistemici nisu sistemici u pravom smislu riječi jer se ne translociraju kroz
cijelu biljku ved samo na mjestu kontakta "dubinski". Taj tip fungicida najčešde se rabi u
suzbijanju uzročnika krastavosti jabuke i kruške, jer gljivica pri infekciji ne prodire duboko u
tkivo nego se širi subkutikularno (između kutikule i epiderme).

Sistemične fungicide u užem smislu biljka nakon primjene upije (apsorbira) i dalje ih
translocira kroz netretirane biljne organe koji transpiriraju (imaju funkcionalne puči).

Tipični su predstavnici CURZATE B WG, CURZATE F, CABRIO TOP, EQUATION PRO kao i
FANTIC F, FANTIC M, GALBEN C. Funkcionalne puči nemaju jako mladi listidi (npr. vinove loze)
pa je u toj ranoj fenofazi opravdana primjena kontaktnih (preventivnih) fungicida. U praksi se
često rabe sistemici koji mijenjajudi metabolizam stanice domadina povisuju mehaničku ili
biokemijsku otpornost na gljivicu uzročnika bolesti npr. ALONSO.

Pravila u zaštiti vinove loze :

Od fenofaze pojave listida do pred cvatnju (D-G) rabe se KONTAKTNI pripravci (slabija
bujnost vinove loze dopušta kvalitetno pokrivanje svih biljnih dijelova, puči nisu
potpuno aktivne za primjenu sistemika, brzi porast mladice i loze može se zaštititi
jedino stalnom primjenom jefinijih-kontaktnih pripravaka).

13
 Od fenofaze – početak cvatnje – do pred zatvaranje grozda (H-K) rabe se SISTEMIČNI
pripravci (pojačana bujnost vinove loze traži primjenu mobilnih-sistemičnih fungicida,
razdoblje cvatnje zahtijeva mir u primjeni fungicida, a sistemici primijenjeni tik u
početku cvatnje pružaju sigurnu zaštitu kroz cijelu cvatnju, zaštiduju novoizrasle
mladice i listide...).
Od fenofaze zatvaranja grozda do šaranja (K-L) rabe se KONTAKTNI pripravci, osim za
sivu plijesan (bakreni imaju prednost, plamenjača je manje opasna, pepelnica se
može suzbiti kontaktno..).

ZAŠTITA VINOVE LOZE U VEGETACIJI

U svibnju počinje zaštita vinove loze protiv najvažnijh bolesti i štetnika. Zaštita traje do kraja
kolovoza, a za kasnije sorte i do prve dekade rujna. To su peronospora ili plamenjača vinove loze
(Plasmopara viticola), pepelnica (Uncinula necator), siva plijesan (Botrytis cinerea) te grožđani moljci
(Eupecilia ambiguella, Lobesia botrana). Za uspješnu zaštitu protiv navedenih bolesti i štetnika
potrebno je poznavati biologiju, odnosno način života bolesti i štetnika, uvjete pod kojima se oni
razvijaju, meteorološke prilike koje im pogoduju, razvojne faze vinove loze te kemijski sastav i način
djelovanja sredstava za zaštitu bilja. Razvoju bolesti i štetnika pogoduje razvijena lisna masa te daljnji
intenzivni porast biljke, cvatnja i razvoj grozda. Tome se trebaju prilagoditi i sredstva za zaštitu bilja
koja dijelimo po načinu djelovanja i po aktivnoj kemijskoj tvari.

Ključne riječi : peronospora, pepelnica, siva plijesan, grožđani moljci, sredstva za zaštitu bilja,
kemijska grupa, aktivna tvar

Uvod

U svibnju počinje zaštita vinove loze protiv najvažnijh bolesti i štetnika. Zaštita traje do kraja
kolovoza, a za kasnije sorte i do prve dekade rujna. To su peronospora ili plamenjača vinove loze
(Plasmopara viticola), pepelnica (Uncinula necator), siva plijesan (Botrytis cinerea) te grožđani moljci
(Eupecilia ambiguella, Lobesia botrana). Za uspješnu zaštitu protiv navedenih bolesti i štetnika
potrebno je poznavati biologiju, odnosno način života bolesti i štetnika, uvjete pod kojima se oni
razvijaju, meteorološke prilike koje im pogoduju, razvojne faze vinove loze te kemijski sastav i način
djelovanja sredstava za zaštitu bilja. Dosta toga se može pratiti preko aparata za kompjutersku
dijagnozu bolesti i štetnika (CDA uređaji) koji rade na principu raznih dijagnostičkih modela. Na
temelju toga je puno jednostavnije izabrati sredstvo za zaštitu bilja.
Razvoju bolesti i štetnika pogoduje razvijena lisna masa te daljnji intenzivni porast biljke, cvatnja
i razvoj grozda. Tome se trebaju prilagoditi i sredstva za zaštitu bilja. Sredstva za zaštitu bilja se dijele
na preventivna, sistemična i kombinirana. Još je korisnija podjela po kemijskom sastavu na grupe
sredstava.

Peronospora (Plasmopara viticola)

Peronospora napada sve zelene organe vinove loze. Najčešde su napadnuti list i boba, rjeđe
cvijet a ponekad se može dogoditi i napad izboja te vitica. Kao posljedica primarnih infekcija, znaci
bolesti se vedinom pojavljuju na donjim listovima. Na mladim listovima nastaju nešto svjetlije zeleno
– žute zone, takozvane uljne mrlje, koje se postupno povedavaju dosežudi promjer 1-3 cm. Nakon
inkubacije, s donje strane lista tih mrlja izbijaju bijele prevlake koje čine brojni sporangiofori sa
sporangijama. Zaražene zone dobivaju žuto smeđkastu boju. Bez obzira radi li se o primarnoj ili

14
sekundarnoj zarazi, zaražene zone listova počinju smeđiti, a tkivo odumire i suši se. Na posmeđenom
dijelu nema fruktifikacije jer je gljiva obligatni parazit i može postojati samo na živim stanicama, pa se
sporonosni organi pojavljuju na krajevima pjega. Micelij ulazi u zdravi dio lista, a pjega se postepeno
širi šta rezultira sušenjem i otpadanjem cijelog lista. Zaraženi listovi su izvor zaraze za ostale zelene
organe vinove loze.
Na cvijetu može biti zaražena cvijetna kapica još prije nego se cvijet otvori. Ona posmeđi i osuši
se. Zaraza prelazi na cvijet koji zatim propada. Za vlažnog vremena na cvatu se mogu pojaviti
sporangiofori sa sporangijama, pa je čitav cvijet presvučen bijelom prevlakom šta puno ljudi
zamjenjuje s pepelnicom ili sivom plijesni. Katkad je zaražena i peteljkovina cvata, ako se djelomično
osuši onda se jako dobro može vidjeti da se peteljka zajedno sa cvatom spiralno savija šta je
karakterističan znak.
Bobice mogu biti zaražene od zametanja do promjene boje, odnosno do šaranja. Simptomi
bolesti ovise o tome kada je nastupila infekcija. Ako su bobe zaražene neposredno nakon cvatnje, na
njima se javlja bijela prevlaka od sporonosnih organa i one se redovito osuše. Kad bobe pređu jednu
tredinu veličine karakterističnu za određenu sortu, puči na bobama prestanu funkcionirati pa do
infekcija dolazi preko peteljkovine gdje su puči još aktivne. Bobe se smežuraju te kožica postaje
ljubičastosmeđa i kožasta. Vedinom je u grozdu zaraženo nekoliko boba, a ostale se razvijaju
nesmetano. Kada boba dostigne dvije tredine veličine, puči na peteljci prestaju funkcionirati te je
onemogudena zaraza boba.

Uvjeti razvoja peronospore (plamenjače)

Primarna infekcija
Temperatura tla od 8°C šta odgovara otprilike temperaturi zraka od 10-11°C u meteorološkoj
postaji.
Da je tijekom dva dana palo barem 10mm kiše i da ima zrelih zoospora u vinogradu.
Da listovi imaju barem 4-5 cm u promjeru. To je otprilike istodobno kada su mladice 10 – 15
cm visine. Na manjim listovima puči ne funkcioniraju pa ne može dodi do infekcije.

Sekundarna infekcija
Temperatura zraka viša od 10°C
Da su zeleni organi vinove loze vlažni dva ili više sati ( kiša, rosa, magla ), ili da padne 10 mm
kiše u 2 – 3 dana.

Sredstva za zaštitu bilja protiv peronospore

Kao šta je ved spomenuto u uvodu, sredstva dijelimo na kontakne, sistemične i na kombinirane.
Šta se tiče peronospore treba napomenuti da za razliku od pepelnice ne postoje kurativni preparati
koji uzrokuju zaliječenje ved vidljivih znakova bolesti. Kod peronospore možemo govoriti samo o stop
efektu pojedinog sredstva, odnosno sprječavanju širenja postojede zaraze. Takvi preparati su
prvenstveno oni na osnovi dimetomorfa i iprovalikarba, koji imaju najbolji efekt. Zadovoljavajudi
efekt imaju preparati na osnovi benalaksila, kiralaksila i benalaksila, dok srednji efekt imaju preparati
na bazi cimoksanila i fosetila.

Najvažnija podjela preparata je naravno ona prema hemijskoj grupi:

KARBAMATI - (iprovalikarb, propamokarb-hidroklorid, zineb, mankozeb, metiram, propineb,
tiram) Melody Duo grupa, Mikal Premium, Dithane, Mankozeb, Pinozeb, Star, Polyram,
Antracol, Caiman, Cadillac, Mankonor deluju na plamenjače i fuzikladij, te na razne bolesti
lista (* Osim Melody Dua i Mikal Premiuma koji su sistemici na osnovi iprovalikarba (
iprovalikarba i fosetila) svi su drugi kontaktni i preventivni).
FENILAMIDI - (benalaksil, metalaksil, ofurak, oksadiksil, kiralaksil) Baldo grupa, Galben grupa,
Ridomil grupa, Fantic grupa. Sistemici starije grupe namijenjeni suzbijanju plamenjača.

15
 MORFOLINI - (dimetomorf) Acrobat MZ, Forum grupa. Sistemici za suzbijanje plamenjače.
STROBILURINI - (azoksistrobilurin, trifluoksistrobin) Quadris, Cabrio Top, Eclair, Quo Vadis,
Universalis, Suzbijaju pepelnice, plamenjače i fuzikladij preventivno posebnim mehanizmom
djelovanja.
FTALIMIDI - (folpet, kaptan) Folpan, Captan, Merpan, Stoper. Kontaktni i preventivni
preparati za suzbijanje plamenjača i fuzikladija te raznih bolesti lista.
CIMOKSANIL - Antracol Combi, Aviso, Curzate, Equation PRO. Lokal sistemici za suzbijanje
plamenjača.
DITIANON - Delan. Kontaktni fungicid za suzbijanje fuzikladija, plamenjače te kovrčavosti
breskve i crne pjegavosti.
FAMOKSADON - Equation PRO. Kontaktni fungicid izuzetne perzistentnosti za suzbijanje
plamenjača.
FENAMIDON - Verita. Kontaktni fungicid izuzetne perzistentnosti za suzbijanje plamenjača,
sličan famoksadonu.
ALUMINIJEV – FOSETIL - Aliette, Avi, Atilla,Mikal, Rival, Verita, Winner, Mikal flash, Aliette
flash, Alonso, Profiler, Mikal F Premium. Fungicid izrazite površinske sistemičnosti za
suzbijanje plamenjača na vinovoj lozi i povrdu
ZOKSAMID - Electis. Preventivni fungicid novog mehanizma djelovanja za suzbijanje
plamenjače i pepelnice vinove loze.
MANDIPROPAMID - Pergado. Preventivni fungicid novog mehanizma djelovanja za suzbijanje
plamenjače.
FLUOPIKOLID - Profiler. Preventivni fungicid novog mehanizma djelovanja za suzbijanje
plamenjače.
BAKARNI PRIPRAVCI - Nordox, Cupro Caffaro, Champion, Bordoška čorba, Cuprablau Z,
Crveno i Plavo ulje, Neoram, te brojna kombinirana bakar – sistemik sredstva Mikal B,
Ridomil Gold plus, Ridomil plus, Bakarni Antracol, Baldo C, Galben C, Curzate B. Kombinirana
sredstva za suzbijanje plamenjače i drugih bolesti na vodkama i vinovoj lozi.

Pepelnica vinove loze (Uncinula necator)

Pepelnica se također javlja na svim zelenim dijelovima vinove loze. Dakle, listovima, peteljkama,
izbojima, viticama, cvatu, peteljkama i bobicama. Listovi mogu biti napadnuti u svakom stadiju
razvoja od tek otvorenih do potpuno razvijenih listova. Čak štoviše, poznati su slučajevi prezimljenja
pepelnice unutar pupa, pa je mogude ved u rano proljede da cijeli izboj, svi listovi i mladi grozdid
budu zaraženi pepelnicom. Na licu zaraženih listova pojavljuje se bjelkasta prevlaka koja potječe od
micelija i oidija. Nenapadnuti dio izboja normalno raste dok dijelovi napadnuti zarazom zaostaju u
rastu. Izboji i listovi se uvijaju i suše. Kad su zaraze jake čitav list se osuši i uvine prema gore. Ali to su
ipak rijetke pojave, bududi da je list vinove loze otporniji na pepelnicu od primjerice jabuke, breskve
ili ruže. No, ipak je glavni napad ove bolesti na grozdove, gdje i nanosi najvede štete.
Osim grozda može biti napadnut i cvat prije oplodnje. Napad je obično djelomičan. Na
cvjetovima gljiva razvija sivi micelij i uzrokuje njihovo sušenje i opadanje.
Bobe mogu biti napadnute od zametanja do šare. Nakon oplodnje, kad dosegnu 2-3mm mogu
biti potpuno prekrivene pepeljastim maškom koji potječe od micelija i oidija. Kod jakih zaraza bobe
izgledaju kao potpuno posute pepelom. To je upravo i glavna razlika između pepelnice i peronospore,
jer dok je grozdid kod peronospore snježnobijeli, kod pepelnice je sivkasti.
Bobe koje su zaražene neposredno nakon oplodnje, zaostaju u rastu, pokožica im je mnogo
deblja i tvrđa od nezaraženih boba. Bobe koje su zaražene u fazi aktivnog rasta pucaju. I to tako da se
raspuknu do sjemenke. Sjemenka se vrlo jasno vidi kroz veliki prorez bobe. Takve bobe nakon prve

16
ozbiljnije kiše počnu truliti i uzrokovati sivu plijesan.. Naravno da se bobe dok puknu više ne mogu
zaštititi.Mogude je bobe dok još imaju pepeljasti mašak uspješno zaštititi nekim od novijih sistemičnih
ili lokosistemičnih preparata. Potrebno je brzo djelovati jer se bolest u navedenoj fenofazi jako širi,
ponajprije zbog povoljnih uvjeta unutar mjesta gdje se grozd nalazi.
Uvjeti razvoja pepelnice
Početne zaraze su vrlo slabe i vedinom se previde. Pepelnica se najintenzivnije razmnožava od
22-28°C, mada se može razmnožavati i na nižoj temperaturi, ali je onda i slab napad. Pri
temperaturama od oko 35 °C napad prestaje. Za razliku od od uzročnika peronospore, uzročnik
pepelnice ne treba kapi vode, dakle ni padavine. Razmnožava se ved pri relativnoj vlazi od 30%.
Premda se pri višoj relativnoj vlazi umnožava mnogo brže, relativna vlaga je bitnija za sporulaciju
nego za klijanje. Vodeni sloj na biljkama nepovoljno utječe na infekcije jer oidije abnormalno klijaju i
pucaju. Bitno je napomenuti da zaštitu od pepelnice treba provoditi neovisno o kiši.

Sredstva za zaštitu bilja protiv pepelnice:

Kao šta je bilo riječi za peronosporu, tako se i protiv pepelnice služimo kontaktnim, sistemičnim, i
kombiniranim sredstvima. Za razliku od peronospore, na pepelnicu je mogude kurativno djelovanje,
dakle nakon vidljivih simptoma zaraze. Od kurativnih sredstava najbolje djelovanje imaju kombinacije
spiroksamina s triazolima i kinolina s triazolima. Također odlično djelovanje, čak i kurativno, ako se
primijene u određenom razdoblju nakon pojave simptoma, imaju sredstva na osnovi boskalida i
metrafenona. Starija sredstva na bazi triazola te bipiridina imaju ograničeno djelovanje s obzirom na
pojavu rezistentnosti pepelnice vinove loze na navedene aktivne tvari, te se moraju primjenjivati
strogo ograničeno i u kombinaciji sa sumpornim preparatima.

Podjela sredstava za zaštitu protiv pepelnice

DINOKAP - Karathane. Kontaktni fungicid za suzbijanje pepelnica.
SUMPORNI PRIPRAVCI - Kumulus, Kossan, Chromosul, Sumpor SC 80, Sulfolac, Cosavet,
Thiovit Jet. Djeluju kontaktno i putem para na pepelnice, preventivna sredstva na koje gljive
ne mogu razviti rezistentnost
STROBILURINI - (azoksistrobilurin, krezoksim-metil, piraklostrobin, trifluoksistrobin) Amistar,
Quadris, Stroby, Cabrio Top, Eclair, Zato, Zato plus, Collis, Quo Vadis, Bellis, Signum,
Universalis, Nativo. Suzbijaju pepelnice, plamenjače i fuzikladij preventivno posebnim
mehanizmom djelovanja
BOSKALID - Collis, Cantus, Signum, Bellis. Novi preventivni fungicid, djeluje na suzbijanje
pepelnice i sive plijesni na vinovoj lozi, novog mehanizma djelovanja.
SPIROKSAMIN - Falcon. Blokira biološke procese u metabolizmu gljive, sistemičnog
djelovanja, u kombinaciji s triazolima (sadržani u Falconu) jedan od najjačih fungicida protiv
pepelnice.
PROKVINAZID, METRAFENON - Talendo, Vivando. Preventivni fungicid, izraženog dugotrajnog
i lokal sistemičnog djelovanja za suzbijanje pepelnice.
KVINOKSIFEN - Crystal, Postalon. Erizificid izraženog preventivnog i sporog sistemičnog
djelovanja. Djeluje i parama, suzbija pepelnicu vinove loze.
PIRIMIDINI - (bupirimat, fenarimol, nuarimol) Nimrod, Rubigan. Sistemici za suzbijanje
pepelnica i fuzikladija te još nekih bolesti povrda.
TRIAZOLI - (bitertanol, bromukonazol, ciprokonazol, difenokonazol, dinikonazol,
epoksikonazol, flusilazol, flutriafol, flukvinkonazol, heksakonazol, metkonazol, miklobutanil,
penkonazol, propikonazol, tebukonazol(1), tetrakonazol, triadimefon(2), triadimenol,
fenbukokonazol) Bayleton (2), Punch, Akord WG (1), Anvil, Sabithane, Systhane, Topas, Tilt,
Folicur, Cros, Rotondo, Indar, Fond, Domark, Palis, Trapez, Difcor. Sistemični preparati
namijenjeni suzbijanju pepelnica na vinovoj lozi i vodkama te fuzikladija na jabukama. Često
dolaze u kombinaciji s drugim preparatima.

17
 Siva plijesan vinove loze (Botrytis cinerea)

U vlažnim razdobljima gljiva može uzrokovati infekciju zelenih dijelova vinove loze, neke sorte
su posebno osjetljive na napad peteljke ( rajnski rizling, zeleni silvanac, rizvanac ), šta može
uzrokovati opadanje grozda. Ipak, najglavniji napad ove bolesti je na samom grozdu. Na bobama
krajem lipnja i početkom srpnja dolazi do paučinaste prevlake, a peteljka poprima smečkastu
varijantu. Obično su napadnute bobe iz unutrašnjosti trseva, pa zaraza prelazi na susjedne bobe i
peteljčice. No, najglavniji napad dolazi na grozdovima pred zriobu. Na pojedinim bobama nastaje siva
prevlaka koja se sastoji od konidija i sporonosnih organa gljive. U povoljnim uvjetima, bolest se širi od
zaraženih boba na zdrave pa može biti zahvaden vedi dio grozda ili cijeli grozd. Također mogudi napad
sive plijesni može uzrokovati druga i treda generacija grožđanih moljaca. Napad se jako manifestira
kod sorata zbijenog grozda. Napade grožđanih moljaca nije više mogude kurativno zaštititi.

Sredstva za zaštitu bilja protiv sive plijesni

Zaštita protiv sive plijesni se prije svega održava preventivnim tretiranjem. Obično postoji
nekoliko razina zaštite za vinovu lozu kroz godinu. Prvi nivo je nakon cvatnje kada se koriste sredstva
za preventivnu zaštitu koja sadrže folpet ili boskalid i koja se onda uračunavaju u preventivu. Drugi
nivo je pred zatvaranje grozda, gdje se koriste specijalizirana sredstva - botriticidi. Tredi nivo je kod
šare s istim sredstvima, a kod kasnijih sorata je mogude i još jedno tretiranje ovisno o pritisku bolesti i
vremenskim uvjetima. Za drugo i trede prskanje se u novije vrijeme koriste prije svega sredstva na
osnovi fludioksonila, ciprodinila, pirimetanila, boskalida te fenheksamida. Starija sredstva na bazi
dikarboksimida se polako napuštaju, posebno radi problema s rezistentnosti na sivu plijesan.
Pirimetanil te fludioksonil i ciprodinil djeluje sistemično, dakle imaju i kurativne mogudnosti, dok je
boskalid lokal sistemik, a fenheksamid dobro preventivno sredstvo.

Podjela sredstava za zaštitu protiv sive plijesni

DIKARBOKSIMIDI - (iprodion, procimidon, vinklozolin) Kidan, Rovral, Sumilex, Ronilan, Kubik, Dional.
generacija botriticida, suzbijaju sivu plijesan i monilije na raznim kulturama.
ANILINOPIRIDINI - (ciprodinil, pirimetanil) Chorus, Clarinet, Mythos, Cezar, Botrycid, Botryl,
Switch, Pyrus. Fungicidi sistemičnog djelovanja na krastavost i pepelnicu jabuke, te na sive
plijesni i monilije, potpuno novi mehanizam djelovanja, primjenjuju se preventivno i
kurativno.
ENHEKSAMID - Teldor. Kontaktni botriticid iz nove kemijeske grupe izraženog perzistentnog i
dugotrajnog djelovanja, suzbija sive plijesni i monilije na vodu, vinovoj lozi i povrdu.
FLUDIOKSINIL - Switch. Lokal sistemik za suzbijanje sive plijesni na vinovoj lozi, uz dodatak
ciprodinila-sistemika koji je također sadržan u Switchu čini jedan od najjačih botriticida za
vinovu lozu.

Grožđani moljci (Eupecilia ambiguella, Lobesia botrana)

Žuti groždani moljac (Eupecilia ambiguella) i pepeljasti grožđani moljac (Lobesia botrana)
ošteduju grozd i bobice. Ako se pojavi jaka populacija štete mogu biti i do 50 %. Obje vrste grozdova
moljca prezimljuju u stadiju kukuljice. Leptiri počinju letjeti ved krajem travnja, a glavni let je u
svibnju. Let traje 3-5 tjedana. Leptir je aktivan u sumrak. Žuti moljac je pretežno nokturna vrsta dok
pepeljasti moljac leti i po danu. Nakon odlaganja jaja za 7-10 dana javljaju se gusjenice koje se
zavlače u grozd. Tamo čine zapredak unutar kojeg se nalazi gusjenica koja izjeda još zatvorene
cvjetove grozda. Kada se gusjenica potpuno razvije kukulji se unutar grozda ili pod korom trsa. Nakon
stadija kukuljice koji traje 10 – 14 dana razvije se leptir druge generacije. Leptir druge generacije
odlaže jaja na bobe koje su u to vrijeme veličine graška. Zbog više temperature gusjenice žutog
moljca se razvijaju za 8-10 dana, a pepeljastog za 4-6 dana. Gusjenice prodiru u unutrašnjost bobice i

18
čine direktnu štetu. Jedna gusjenica uništi više bobica dok postigne puni razvoj. Napadnuta bobica
poznaje se po malom otvoru koji kasnije postane smeđ, te istrune ili se posuši. No, najčešde se na
takvoj bobi i kasnije cijelom grozdu razvije siva plijesan (Botrytis cinerea).
Javlja se i treda generacija koja napada bobe pred samu berbu. Štete od grožđanih moljaca variraju
od godine do godine.

Uvjeti potrebni za razvoj grožđanih moljaca

Žuti grožđani moljac odlaže jaja ako je za vrijeme leta leptira temperatura od 20-25°C i ako je
relativna vlaga zraka 70-90%. Jaja stradaju ako se temperatura popne iznad 32°C. Optimalna
temperatura za embrionalni razvoj je 20–28° C. Pepeljasti moljac podnosi nešto višu temperaturu te
nižu relativnu vlagu zraka ( 40–70 %). Žuti grozdov moljac zahtijeva toplo i vlažno vrijeme, dok
pepeljasti moljac zahtijeva toplo i suho vrijeme. Pepeljasti grožđani moljac ima tri generacije
godišnje, dok žuti ima dvije generacije godišnje.

Sredstva za zaštitu bilja koja se koriste za suzbijanje grožđanih moljaca

Pradenje grozdova moljca na temelju čega se određuju rokovi suzbijanja se sastoji od:
pojave pradenja leta leptira,
pradenja klimatskih uvjeta,
kontrole pojave jaja i
kontrole pojave prvih oštedenja.
Let leptira se prati mamcima s feromonima dok se klimatski uvjeti prate cda uređajem.
Rok suzbijanja se određuje zbrajanjem srednjih dnevnih temperatura, ali uz pradenje pojave jaja i
pojave oštedenja zato šta trajanje inkubacije nije isto za obje vrste. Optimalnim rokom se smatra
zbroj temperatura od 110 ° C kada se obično i ustanove prve štete. Prag štetnosti se smatra 75 leptira
u prosjeku po feromonskom trapu zbirno.
Od sredstava za zaštitu bilja koriste se regulatori razvoja, biopreparati, organofosforni insekticidi, te
insekticidi na bazi piretroida.
REGULATORI RAZVOJA - (inhibitori hitinaze, analog juvenilnog hormona) Match, Runner,
Nomolt, Cascade, Insegar.
BIOPREPARATI (spinosan, bacillus thuringiensis) - Laser, BT insekticidi.
ORGANOFOSFORNI INSEKTICIDI (diazinon, klorpirifos metil, fosalon) - Basudin, Beker, Moris,
Diazol, Lino, Reldan, Atac, Zolone.
PIRETROIDI (alfa cipermetrin, beta – ciflutrin, deltametrin , lambda cihalotrin) - Direkt, Fastac,
Beta-Baythroid, Enduro, Decis, Rotor, Karate Zeon, King.

19
 Vinograd ošteden tučom

Tuča može oštetiti vinovu lozu u svim fenofazama razvoja, a najvede štete nastaju ako padne dok
mladice još nisu dosegle visinu žice, odnosno još nisu povezane uz žicu. U toj fazi su mladice
najosjetljivije, lako se otkidaju jer nisu dovoljno očvrsnule u bazalnom dijelu. Naravno da veličina
šteta ovisi i o intenzitetu tuče i vremenu trajanja.
U vinogradima oštedenim tučom u toj fazi moramo odmah pristupiti rezu dijela oštedenih
mladica ili cijelih mladica ukoliko su oštedene u bazalnom dijelu. Na taj način demo izazvati tjeranje
novih mladica iz preostaloga zdravog dijela, odnosno iz suočice pupa. Tako možemo dobiti
zadovoljavajudi rod grožđa u toj godini.
Nakon tuče moramo odmah zaštititi vinograd djelotvornim modernim preparatima i u prvom
tretiranju trebalo kombinirati sredstva za zaštitu i sredstvo na bazi aminokiselina (Drin). Za zaštitu od
peronospore (Plasmopara viticola) koristiti CURZATE F (0,25%), FANTIC F (0,25%), FANTIC M (0,25%),
EQUATION PRO (0,4%) ili ALONSO (0,35%); dok za zaštitu od pepelnice (Uncinula necator) koristiti
KARATHANE GOLD 350 EC (0,055%), SABITHANE (0,035%), DOMARK (0,07%) + COSAVET DF (0,2%) ili
SYSTHANE 24 E (0,012%) + COSAVET DF (0,2%).
Osim toga, ne smije se zaboraviti ni kvalitetna ishrana. No, na oštečeno lišde nije dobro idi
odmah sa hranjivima. Do nedavno se mislilo da je poslije tuče najbolje tretirati vinograd
fungicidom, najbolje na bazi bakra. To su stare pretpostavke. Naime, bakar je dobar za
zacijeljivanje rana, ali i znatno koči rast, te je u ranijim fazama šteta od tuča čak i nepoželjan, jer
nam je u cilju oporaviti lozu, pa čak i potaknuti rast i zaperaka da ima dovoljno lisne mase za
normalno funkcioniranje. Aminokiseline imaju puno djelotvorniji učinak od bakra, pomažu kod
zacijeljivanja rana, potiču pozitivan porast, a da ne preforsiraju lozu. Posebno je djelotvoran kod
zacijeljivanja rana na bobicama.
Ukoliko je vinova loza stradala od tuče u kasnijoj fazi razvoja, kad su mladice ved dugačke ili
uložene u žicu; ne poduzimamo nikakve mjere rezidbe jer ionako grožđe iz zaperka ili iz suočice ne bi
više dozorilo. U takvim slučajevima obavljamo samo pojačanu zaštitu od bolesti i ako je vinova loza
izgubila mnogo lišda, nastojimo sačuvati što više novog lišda iz zaperaka!
Nažalost, štetno djelovanje tuče prenosi se i u slijededu godinu, jer oštedeni trsovi imaju smanjenu
otpornost na niske temperature i smanjen potencijal rodnosti! Loza oštedena od tuče koja se ostavlja
kod rezidbe na nove lucnjeve i reznike, lako se lomi kod vezanja a neizbježno ima na sebi i oštedenih
rodnih pupova. Zato pri rezidbi moramo po mogudnosti birati što manje oštedene rozgve i ostavljati
dulje lucnjeve. Ukoliko je loza osobito jako stradala od tuče i teško je pronadi manje oštedenu rozgvu
na rod (lucanj), možemo obaviti i kombiniranu rezidbu , odnosno ostaviti stare lucnjeve i na njima
nekoliko novih lucnjeva i reznika. U toj godini treba posebnu pažnju posvetiti plijevljenju, kako bismo
osigurali prigojno i rodno drvo za, idudu godinu!
I na kraju, moramo napomenuti da velike štete mogu nastati kad tuča zahvati mladi vinograd u
osnivanju, posebno u drugoj vegetacijskoj godini kad smo ved izabrali mladice za budude stablo, a
one su ved dovoljno visoke! Ako su te mladice znatno oštedene od tuče moram ih idudeg proljeda u
rezidbi vratiti (orezati) natrag na dva i formirati nove mladice za stablo. Na taj način smo godinu dana
u zaostatku, ali ukoliko bismo ostavili ozlijeđenu rozgvu za stablo, ono ne bi zbog ozlijeđenih
provodnih snopova moglo hraniti trs pod opteredenjem. No, u takvom slučaju ima metoda kad ne
moramo izgubiti vegetacijsku godinu, a sastoji se u slijededem: novoizraslu mladicu (jednu) koju smo
odabrali za budude stablo, pinciramo čim izraste preko glavne žice, a od isprovociranih izraslih
zaperaka odaberemo samo dva najpovoljnija položena za budude krakove (ili tri za trokrak) te sve
preostale odstranimo. Naravno, to ne preporučujemo kod slabijih trsova, jer nisu još razvili dovoljno
jak korijenov sustav.

20
 BOLESTI VINOVE LOZE

Peronospora, plamenjača (Plasmopara viticola)

Preduvjeti za primarnu zarazu:

temperatura tla min. 8°C u trajanju min.24 sata,
oborine i vlaga (kapi na listu) u trajanju min.4-6 sati,
listid promjera 5-10 cm.

Preduvjeti za sekundarne infekcije:

da padne barem 10 mm kiše u 2-3 dana ili da je magla ili rosa 2-3 dana;
da je minimalna temperatura 10°C;
ako je vlaga dugotrajna, tada je infekcija moguda između 6-10°C

Opis: Peronospora se pojavljuje na svim organima loze. Najkarakterističniji simptomi javljaju se

na lišdu, cvijetovima i grozdovima. Na lišdu se prvi znaci pokazuju u vidu lako prozirnih pjega, zvanih
"uljaste pjege". U okvirima tih pjega, s naličja, stvara se, kad je vrijeme vlažno, bjeličasta paperjasta
prevlaka, koja

predstavlja najkarakterističniji simptom peronospore. Kod kasnijih zaraza, na starijem lišdu, pjege su
poligonalnog oblika, također s bjeličastom prevlakom s naličja. Zaražena cvast pokriva se dijelom ili u
cijelosti, bjeličastim paperjem da bi ubrzo zatim oboljeli dijelovi dobili mrku boju i sasušili se. Na
grozdovima se bolest ispoljava od zametanja pa do šaranja bobica. Napadnute mlade bobice, kao i
njihove peteljke, pokrivaju se bjeličastim paperjem. Kasnije zaražene bobice, u fazi šarka, dobivaju
prvo plavičastu a zatim mrku boju, smežuravaju se i sasušuju, bez pojave karakterističnog paperja na
površini. Štetnost: Peronospora je bolest američkog porijekla. U Europu (Francusku) je prenesena
oko 1874. godine. Bolest spada
među najštetnije u vinogradarstvu čitavog svijeta. Svake godine, u našoj kao i u ostalim zemljama,
nanosi osjetne gubitke, a u godinama peronospore može i pored primjene zaštitnih mjera upropastiti
najvedi dio berbe. I ozbiljno iscrpiti lozu uslijed masovnog uništavanja lišda.

21
 Biologija: Peronospora izaziva parazitna gljiva u čijem razvojnom ciklusu postoje: vegetativni organ -
micelija i dva reproduktivna stadija: bespolni konidiji i polni oospore (zimske spore). Oospore se
razvijaju u lisnom tkivu; najčešde u okviru onih poligonalnih pjega. Prezimljuju u otpalom lišdu i u
proljede, kad srednja dnevna temperatura dostigne 11°C i kada nastane dulji kišni period s najmanje
10 mm oborina, klijaju stvarajudi jednu krupnu sporu - makrokonidiju, iz koje se oslobađaju zoospore.
Zoospore prenesene kapima kiše na prizemno vlažno lišde loze ostvaruju primarne zaraze. Neko
vrijeme nakon zaraze, na lišdu se javljaju uljaste pjege. Vrijeme koje protekne između zaraza i pojave
uljastih pjega označava se kao period inkubacije. Duljina ovog perioda ovisi o visini temperature i
krede se u našim krajevima u svibnju i lipnju obično 7-14 dana. Po isteku inkubacije stvaraju se, ako je
vrijeme vlažno, konidije koje izbijaju na razgrananim konidioforima kroz puči, stvaraju bjeličastu
paperjastu prevlaku s naličja uljastih pjega. Konidije vrše sekundarne zaraze, pod uvjetom da se nađu
u kapi kiše ili rose, kad je temperatura iznad 13°C. Poslije novog perioda inkubacije pojavljuje se
druga generacija konidija i to se tako ponavlja u toku čitave vegetacije vinove loze. Zastoj u razvoju
parazita i širenju bolesti nastaje jedino u periodima suhog, beskišnog vremena.

Peronospora, plamenjača (Plasmopara viticola) - mjere suzbijanja

1. Fungicidi kontaktno–protektivnog djelovanja

Fabrički (gotovi) preparati na bazi bakra ili modre galice i kreča:

Preparat Koncentracija [%] Napomena

NEORAM WG 0,7 u mirovanju vegetacije
NEORAM WG 0,2-0,3 u vegetaciji

PREDNOSTI BAKRENIH PRIPRAVAKA U ODNOSU NA ORGANSKE PRIPRAVKE:

odlično se "lijepe" na list vinove loze

kiša ih teško ispire
u zadnjem prskanju pomaže očvršdenju bobice što uzrokuje slabije infekcije sive plijesni
širok spektar djelovanja

NAPOMENA:

Vremenske prilike utječu na ponašanje bakrenih pripravaka: naglo zahlađenje i kiša u početku
vegetacije mogu jako aktivirati bakrene ione koji tada mogu izazvati palež lista (zato se na kontinentu
za početna prskanja – u fazi D-F preporučaju organski fungicidi koji su "blaži",

Fabrički organski fungicidi kontaktno–površinskog djelovanja:

Preventivni fungicidi trebaju biti na listu loze prije nego počne stvaranje klične cijevi i prodiranje
zoospore u list. Kap vode (uslijed kiše ili rose) potakne zoosporu na klijanje. Međutim, voda također
aktivira ved nanešeni fungicid koji uništi proklijalu zoosporu i zaustavi proces zaraze. Važno je
naglasiti da preventivni fungicidi ne pomažu u slučaju vidljivih "uljnih pjega" jer je tada gljiva
razvijena unutar lista, a fungicid može samo sprječiti infekciju, ali ne može zaustaviti proces
inkubacije i fruktifikacije. Zato je važno pravovremeno prskanje prije zaraze.

22
Za pravovremeno obavještavanje o potrebi preventivnog prskanja zadužena je antiperonosporna
služba pojedinog područja.

U prosjeku je potrebno napraviti 2 prskanja organskim preventivnim fungicidima prije cvatnje (u

fazi D-F). Preporučamo primjenu jednog od preventivnih fungicida iz tablice a koji su dokazani u
brojnim pokusima i praksi. Svaki od navedenih pripravaka pruža odličnu zaštitu dok ga ne ispere kiša.
Prskanje treba ponoviti nakon 40-50 mm oborina.Također je važno znati da se preventivni fungicidi
ne premještaju u mlado lišde. Ako je porast značajan nakon zadnjeg prskanja, potrebno je pratiti
prognozu i prskati prije kiše ili jake rose. Svaki od navedenih fungicida ima svoje "mjesto-poziciju" u
programu zaštite vinove loze, gdje de najbolje pokazati svoja svojstva.

Primjena Koncentracija (%) Napomena

DITHANE DG NeoTec 0,25 prva 2 prskanja (faza D-F)
DITHANE M-45 0,25 prva 2 prskanja (faza D-F)
FOLPAN 80 0,15-0,2 isto kao gore
MANKONOR 80 WP 0,25 isto kao gore

2. Fungicidi sistemično-kontaktnog djelovanja

Biljni organi prskani sistemičnim fungicidom upijaju aktivnu tvar, te se ona translocira (prenosi)
nepromijenjena u obliku metabolita na vede ili manje udaljenosti unutar biljke.

Sistemičnost može biti uzlazna (ksilem sistemik), koja je najjače izražena, ili silazna (floem
sistemik). Neki fungicidi pokazuju kretanje u oba smjera. Nadalje za fungicide sistemičnog djelovanja
osobito je da fungicidno-zaštitno djelovanje traje 8 do 12 dana, a vrijeme ulaska u list 30 – 60 minuta.
Nakon toga ih kiša ne može isprati niti razgraditi sunčevo svjetlo. Djeluju stopirajude do 48 sati, što
znači da djeluju terapeutski, uništavaju micelij-hife gljive unutar lista i zaustavljaju ili usporavaju njen
razvoj.

Sistemični fungicidi smanjuju broj prskanja uz sigurniju zaštitu.

Problem sistemičnih fungicida je brža pojava otpornosti (rezistentnosti) gljive patogena. Zato se
uključuju u programe aštite vinove loze na "mjesto-poziciju" koje je najkritičnije za infekciju
peronosporom. To su faze neposredno pred cvatnju (H) do zatvaranja grozda (K).

Osobine sistemičnog fungicida nakon prskanja su sljedede:

probija kutikulu ili epidermu organa na koji je nanešen (uglavnom pasivno)
giba se unutar čitave biljke ili poprskanog dijela
nakon gibanja se smjesti u tkivu određeno vrijeme
u tkivu se akumulira u količini koja je toksična za gljivu patogena ali nije toksična za biljku
domadina

Preparat Koncentracija [%] Preparat Koncentracija [%]

ALONSO 0,3 - 0,4 EQUATION PRO 0,4
FANTIC M 0,2-0,25 CURZATE B WG 0,2-0,3
CURZATE F 0,25 GALBEN C 0,4-0,5

23
 NAPOMENE:
Svaki od navedenih fungicida ima svoju "idealnu poziciju" u programu zaštite. Sastoje se od
sistemične i kontaktne komponente:
ALONSO primjenite od faze D-H -ako je prisutna zaraza crnom pjegavosti, inače od faze E-H –
dva prskanja protiv peronospore; najviše tri puta godišnje u istom vinogradu; pokazuje
sporedno djelovanje i na sivu plijesan
CURZATE F I FANTIC F preporučamo primjeniti u fazi H i J; suzbijaju crnu pjegavost i sporedno
sivu plijesan
FANTIC M preporučamo primjeniti u fazi H i J; dobro se premješta u mlade listide
EQUATION PRO preporučamo primijeniti u fazama H,J i J-K, odlično djelovanje protiv
peronospore na bobicama
CURZATE B WG I GALBEN C preporučamo pred fazu K jer sadrže i bakrenu komponentu

Opasnost od peronospore u normalnim godinama prestaje oko 15.avgusta. Tada list postaje
otporniji na infekcije, a i visoke temperature stopiraju razvoj bolesti.

Opdeniti program za suzbijanje peronospore izgleda ovako:

1. faza A-C: bakreni pripravak u trostrukoj (faza C dvostrukoj) koncentraciji u odnosu na onu
koja se koristi u toku vegetacije
2. faza D-G: organski kontaktni ili bakreni fungicid – 2 prskanja u razmaku 7-10 dana
3. faza H: sistemično-kontaktni fungicid
4. faza I: cvatnja
5. faza J: sistemično-kontaktni fungicid
6. faza J-K: sistemično kontaktni ili bakreni fungicid
7. faza K: bakreni fungicid

Svaka regija, ovisno o slijedu vremenskih prilika imat de više ili manje prskanja. Važno je znati
slijededa pravila:
do cvatnje se koriste jeftiniji kontaktni fungicidi
neposredno pred cvatnju i odmah nakon cvatnje koriste se sistemični fungicidi (radi sigurnije
pokrovnosti bujnog porasta)
od zametanje bobica do zatvaranja grozda koristi se sistemik ili kontaktni fungicid, ovisno o
vremenskim uvjetima
zadnje prskanje nakon zatvaranja grozda provodi se bakrenim pripravkom

Najpogodniji trenutak, kada treba pristupiti zaštiti loze, može sigurno utvrditi jedino dobro
organizirana prognoza - antiperonosporna služba.

24
 Pepelnica vinove loze, oidium (Uncinula necator)

Opis: Pepelnica (oidium) se javlja na svim zelenim dijelovima vinove loze, na kojima se stvara sivo
pepeljasta prevlaka - zbog čega je i dobila ime pepelnica. Na lišdu se ova prevlaka javlja i s lica i s
naličja. Napadnuto mlado lišde se deformira, a često i suši. Najvedu opasnost pepelnica predstavlja za
grožđe koje biva zaraženo od zametanja pa do šaranja. Mlade bobice se u cijelosti pokrivaju
sivopepeljastom prevlakom, smežuraju se i suše. Kod kasnijih zaraza bobice često pucaju, što je jedan
od glavnih simptoma za pepelnicu. Obično vedi dio grozda ili cijeli grozd obolijeva od pepelnice
zahvaljujudi brzom širenju površinskog parazita.

Štetnost: Pepelnica (oidium) je američkog porijekla. Zapažena prvi put u Engleskoj 1845. godine,
brzo se raširila u Evropi, da bi ved 1850. zahvatila sva vinogorja Sredozemlja, a potom i Afrike i
Australije, onemogudavajudi praktično, u prvo vrijeme, proizvodnju grožđa. Pepelnica je i danas u
mnogim vinogradarskim rajonima, naročito toplih krajeva, vrlo ozbiljna bolest, često opasnija od
peronospore.
Biologija: Sivopepeljastu prevlaku čini površinski splet micelije, na kome se razvio konidijski
stadij opisan kao Oidium Tuckeri. Konidije vrše sekundarne zaraze u toku čitave vegetacije vinove
loze. U drugoj polovini ljeta i početkom jeseni u pepeljastoj se prevlaci razvijaju loptasta tjelešca crne
boje - peritecije, koje predstavljaju organe za prezimljivanje. Peritecije u toku proljeda, za vrijeme
kiše, pucaju. Iz njih se oslobađaju askusi i askospore, koje stvaraju primarne zaraze. Micelija razvijena
iz askospora daje prvu generaciju konidija i tako se dalje odvija razvojni ciklus parazitne gljive. U toku
ljeta neki ogranci micelije prodiru u unutrašnjost pojedinih pupoljaka i tu prezime.
Za klijanje konidija nije potrebna voda, čak ni veda relativna vlažnost zraka. Otuda pojava da se
pepelnica širi i za sušnih ljetnih perioda. Međutim, ukoliko je vlažnost zraka veda i temperatura
povoljna, utoliko de se pepelnica intenzivnije razvijati. Inače razvoj parazita je mogud na
temperaturama između 5 i 35°C, sa optimumom oko 26°C.
Mjere suzbijanja: Za suzbijanje pepelnice koristi se elementarni sumpor i neki sumporni spojevi
- kao klasična sredstva te fungicidi na osnovi meptildinokapa, sistemični fungicidi i kombinirani
preparati koji suzbijaju i peronosporu i pepelnicu. Sumpor u prahu služi za zaprašivanje, dok se
koloidalni sumpor i neki drugi preparati sumpora koriste za prskanje, bilo da se dodaju bordoškoj
juhi, u cilju istovremenog suzbijanja peronospore i pepelnice, bilo da se upotrebljavaju sami kao
suspenzija u vodi. Aktivnost sumpora je utoliko veda ukoliko je vrijeme suše i toplije.

Pepelnica, oidium, lug (Uncinula necator) - mjere suzbijanja

Sredstva na osnovi sumpora:

Preparat Koncentracija [%] Napomena

COSAVET DF 0,30 – 0,40 kontaktno djelo

25
Ostala sredstva:

Preparat Koncentracija [%] Napomena

DOMARK 40 ME 0,075 sistemično djelovanje
SYSTHANE 24 E 0,012 sistemično djelovanje
SABITHANE 0,03-0,035 sistemično i kontaktno
djelovanje
KARATHANE GOLD 350 EC 0,05 – 0,06 kontaktno djelovanje
CRYSTAL 0,02 kontaktno i lokalsistemično
djelovanje

Cjelovita zaštita od pepelnice u vinogradu

Korištenje eradikanata – čistača (KARATHANE GOLD 350 EC) koji uništavaju micelij u pupu i
na rozgvi na početku i kraju sezone. Ovaj pripravak odlikuje preventivno, kurativno i
eradikativno djelovanje, dakle onemoguduje infekciju, zaustavlja infekciju i u potpunosti liječi
zaražene dijelove loze.
Korištenje kvalitetnih kurativnih preparata za kontrolu primarnih infekcija u prvom dijelu
sezone (SYSTHANE 24 E, DOMARK 40 ME)
Korištenje kombiniranih pripravaka (SABITHANE) u vrijeme najvede opasnosti od pepelnice
da se spriječi otpornost bolesti na triazole i često korištene preparate
Korištenje visokokvalitetnog sumpornog preparata (COSAVET DF) u kombinaciji sa
sistemicima, kako bi im se pojačalo djelovanje i spriječila pojava rezistentnosti
Uvođenje novih djelatnih tvari – kinolina (CRYSTAL) specifičnog djelovanja na pepelnicu –
CRYSTAL ima jedinstveno djelovanje na pepelnicu, dobro se miješa sa svim fungicidima u
zaštiti vinograda i naročito je pogodan za korištenje na problematičnim, strmim i terasastim
položajima, te na sortama naročito osjetljivim na pepelnicu. CRYSTAL ima izraženu plinovitu
komponentu tako da se nakon prskanja dodatno širi isparavanjem. Na taj način štiti i slabije
poprskane dijelove loze, naročito grozdove.

Siva plijesan vinove loze (Botrytis cinerea)

Opis: Bolest se pojavljuje naročito pred berbu, izazivajudi sivu trulež bobica odnosno čitavih
grozdova. Može se pojaviti i ranije, no najopasniji je njezin napad u stadiju dozrijevanja grožđa. Na
zaraženim bobicama pojavljuju se najprije smeđe pjege koje se povedavaju i zahvadaju cijelu površinu
bobice. Ukoliko je vrijeme suho, tada se takve bobice smežuraju i suše. Međutim, ako je vrijeme
vlažno s mnogo oborina, na bobicama se pojavljuje pepeljasto siva navlaka, koja predstavlja
konidiofore s konidijama koje šire zarazu s bobice na bobicu tako, da nam u roku nekoliko dana mogu
zahvatiti cijeli grozd, odnosno sve grozdove na čokotu. Naročito brzo propadaju zbijeni grozdovi jer je
na njima olakšan prijelaz zaraza. Zbog međusobnog potiskivanja bobica, tijekom rasta, dolazi ili do
pucanja na mjestima gdje se peteljčice odvajaju od glavne peteljke ili do djelomičnog odvajanja
bobica od peteljčica na kojima sjede, što olakšava zarazu. Do zaraze dolazi ako nakon duljeg sušnog
perioda, padnu jače kiše jer čokot naglo povlači vodu, unutar bobica dolazi do jakog tlaka, uslijed
čega dolazi do pucanja pokožice. Mjesta raspuknuda, bilo peteljčice od glavne peteljke ili bobica do
peteljčice, raspucana pokožica kao i oštedenja (od moljca, osa ili tuče) na bobicama jesu ulazna vrata
za napad parazita. Ukoliko je došlo do infekcije na mjestu odvajanja peteljčice. od glavne peteljke,
tada, ako je vrijeme bilo suho i napad raniji, dio grozda ispod mjesta infekcije smežura se i suši,

26
a ako vremenske prilike pogoduju parazitu tada de u kratko vrijeme biti, zahvaden cijeli grozd
micelijem gljive.

Štetnost: Siva plijesan grožđa (Botrytis) poznata je kao saprofit na različitim mrtvim i odumirajudim
biljnim dijelovima a kao parazit dolazi na različite biljke i biljne organe (izbojke, listove, plodove itd.).
Pošto se u prirodi nalazi posvuda u saprofitskoj, odnosno poluparazitskoj fazi, stvarajudi obilje
konidija, to uvijek postoji mogudnost da u povoljnim prilikama i pod određenim uvjetima kao parazit
uzrokuje masovno oboljenje neke biljne vrste, nanosedi katkada i vrlo velike štete. Naročitu opasnost
predstavlja za vinovu lozu i to za grožđe. Javlja se u svim vinogradima gdje može pod povoljnim
uvjetima za njezin razvoj ne samo smanjili berbu u visokom postotku, ved i utjecati na kvalitetu mošta
odnosno vina. U pojedinim klimatskim predjelima (zap. Evropa), Botrytis cinerea dolazi pod imenom
"plemenita plijesan" pošto svojim napadom poboljšava kvalitetu berbe izazivajudi tzv. "plemenitu
trulež" grožđa. Međutim u našim klimatskim prilikama, naročito u području plantažnih vinograda
istočne Slavonije i Srijema, predstavlja glavni problem uzgoja vinove loze, odnosno primarni faktor
koji smanjuje kvalitetu i kvantitetu berbe.
Biologija: Tokom vegetacije zarazu šire konidije koje raznosi vjetar. Tijekom jeseni ili proljeda na
sasušenoj rozgvi ili na otpalom lišdu formiraju se sklerociji (crna tjelešca nepravilnog oblika veličine 1-
3 mm). Na sklerocijima se u povoljnim uvjetima tijekom proljeda formiraju ili konidiofori s konidijama
ili apoteciji. U prirodi je pojava apotecija rjeđa, te se razvojni ciklus odvija preko konidiskog stadija i
sklerocija
Mjere zaštite: Prva faza infekcije su simptomi "zelene plijesni", kada propadaju peteljke,
peteljčice i zelene bobe. Zelena plijesan se razvije na sljededi način: gljivica Botrytis cinerea kao
saprofit naseli se na ostatke odbačenih cvjetova (prašnici, kapice). Posebno se jako razvije u uvjetima
slabog čišdenja grozdida (slab vjetar, kiša ili rosa), kad se "nahrani" ugljikohidratima iz ostatka
cvjetova, ojača i uđe u zelenu bobicu, peteljku i peteljčicu.
Ulazak u zelenu bobicu može izazvati njeno propadanje (kao i petljki i peteljčica) i tu fazu
zovemo "zelena plijesan". Često se ova faza ne zamjeduje, ili nije jako uočljiva. Gljivica se često pritaji
1-2 mjeseca i čeka početka zriobe bobica. Posljedica je pojava jake sive plijesni (truleži) u fazi šaranja i
zriobe, kad gljivica dobije puno šedera u bobici, uz povoljne uvjete za razvoj (vlaga i toplina). Ovo je
jedan od najznačajnijih načina razvoja sive plijesni.
Siva plijesan prodire u bobice kroz otvorene rane različitog porijekla (napad grožđanih moljaca,
jak napad pepelnice-pucanje bobe, plitak korijen nakon jače kiše-pucanje bobe, jak vjetar, tuča, ose
pred zriobu ...).Osim što napada bobice i grozd te umanjuje kvalitetu grožđa i vina, gljiva za vlažna
vremena može napasti i tek istjerale pupove, vrhove izboja i listove. Pup i dio izboja odumre, a list
dobije smeđe pjege. Ipak ove štete nisu velike.
Vede su štete od napada na grozdide u cvatnji, kada oni propadaju a uzrok je vinogradarima
nepoznat.

27
Mere suzbijanja

Suzbijanje se provodi u četiri termina:

1. odmah nakon cvatnje

2. pred zatvaranje grozda
3. u šaranju ili omekšavanju boba
4. 3-4 tjedna pred berbu
Preparat Koncentracija [%] Količina Napomena
ALONSO 0,30-0,40 300-400 g odmah nakon cvatnje
CURZATE F 0,25% 250 ml prije cvatnje i odmah nakon cvatnje
FANTIC F 0,20-0,25 200-250 g odmah nakon cvatnje
PYRUS 400 SC 0,20-0,25 200-250 pred zatvaranje grozda, u šaranju i 3-4 tjedna
ml pred berbu

Četiri prskanja sa kvalitetnim pripravcima osigurat de zdravo grožđe i u vrlo lošim godinama za
vinogradare.
Važno je voditi računa i o sljededem:
saditi manje osjetljive sorti (sorte zbijenog grozda su osjetljivije)
saditi vinograd okrenut u smjeru puhanja najčešdih vjetrova
redovito suzbijati grožđane moljce
za suzbijanje peronospore i crne pjegavosti primjenite fungicide prad cvatnju i nakon cvatnje
koji dodatno djeluju i na sivu plijesan (ALONSO, CURZATE F, FANTIC F)
potrebno je skidati lišde oko grozdova
potrebno je uklanjati zaperke
gnojidbu treba izbalansirati
vinograd održavati čistim od korova

Crna pjegavost vinove loze (Phomopsis viticola)

Opis: Simptomi oboljenja jednaki su onima iz drugih zemalja (SAD, Kanada. Zapadna Evropa) gdje je
ta bolest bila puno ranije zapažena i proučavana. Uzročnik bolesti napada sve zelene dijelove loze -
mladice, izboje, vitice, listove, peteljke listova, grozdova i bobica, bobice. Zelene mladice pokazuju
(najranije u mjesecu lipnju) najprije malene, kasnije vede i izdužene pjege smeđe do crne boje, koje
kasnije puknu i na tim mjestima nastaju "rane". Tkivo mladice u ovoj fazi stvara obrambenu reakciju-
stvaranje plutastog staničja. Time je micelij odvojen od tkiva mladice sve do jeseni. U jesen tkivo
odrveni, izgubi se sposobnost mladice da stvara plutasto staničje. pa gljiva može nastaviti svoj razvoj i
ulazi dublje pod koru.
U pravilu bolest napada samo sedam donjih internodija mladih izboja, rijetko kada više. Tijekom
ljetnih mjeseci napadnuti listovi i peteljke posmeđe i osuše se. U jesen, a naročito u zimskim
mjesecima, bolesni jednogodišnji izboji poprime sivu do bjelkastu boju i prevučeni su sitnim crnim
točkicama (piknidijama).

28
 Štetnost: Crna pjegavost (Ekskorioza) vinove loze nije nova bolest, ali se smatra jednom od
najtežih. U početku se mislilo da je ona prostorno ograničena na vinovu lozu zasađenu u kotlinama ili
na obalama rijeka, međutim, od 1945. godine ona se nije prestala širiti i pojačavati. Sada se susrede
svuda pa čak i na bujnoj vinovoj lozi. Posljedice koje ostavlja na berbu i rezidbu, kao i novi način
suzbijanja koji se preporučuje, počevši od tretiranja u fenofazi kretanja vinove loze, ponovno stavlja
ovu bolest na prvo mjesto zanimanja vinogradara.
Biologija: Crna pjegavost vinove loze je jedna ili više gljivica, a po nekim istraživanjima pokazuje
se da je crna pjegavost bolest koja skoro uvijek čini velike štete. Gljivica se održava istovremeno u
formi piknida, sitnih crnih točkica koje se javljaju po kori na dnu suhih mladica i u obliku micelija koje
se nalaze u unutrašnjosti pupova pri dnu mladica. Piknidi se razvijaju, vrlo rano u proljede, za vrijeme
kišnog razdoblja i oslobađaju konidije koje sadrže spore. Kiša rastvara te želatinaste končide,
oslobađa i rasijava spore koje klijanjem prouzrokuju proljetnu zarazu i zarazu početkom ljeta.
Razdoblje oslobađanja konidija je uglavnom vrlo dugo, tako su neka istraživanja pokazala kontrolom
nakon svake kiše da su se piknospore formirale za dva mjeseca, a u slijededem istraživanju za pet
mjeseci. Unutarnji miceliji, čije se postojanje ne može otkriti prostim okom ved samo elektronskim
mikroskopom, razvijaju i formiraju u jesen i zimu nove piknide koji de prouzročiti bolest idude godine.

Spriječiti zarazu

Bolest se često javlja ved u rasadnicima, pa treba biti oprezan prilikom odabiranja plemki, jer je
ved to jedan od načina da se pojava bolesti spriječi. Isto tako od crne pjegavosti znatno manje oboli
loza koja je ujednačeno opskrbljena hranjivima. Kad se jednom bolest pojavi u vinogradu, vrlo teško
ju je odstraniti, jer su mjere suzbijanja vrlo složene. U vinogradima u kojima postoji zaraza, potrebno
je obaviti zimsko prskanje s jednim od fungicida na osnovi bakra (NEORAM WG). To prskanje treba
obaviti neposredno pred kretanje vegetacije. Nakon toga preporučuju se još dva prskanja - u početku
vegetacije nekim od organskih fungicida protiv peronospore (ALONSO – 0.3%, DITHANE M-45 ili
DITHANE DG NeoTec – 0.25%, MANKONOR 80 WP - 0.25%). Prvo tretiranje treba se provesti čim
izboji dostignu 1 cm dužine, a drugo deset do četrnaest dana poslije, ovisno o oborinama. Pri
prskanju je važno da tekudina prodre što dublje u unutrašnjost čokota, gdje se na prošlogodišnjoj
rozgvi nalaze plodišta (piknide) i spore (konidije). Isto tako važno je prilikom rezidbe paziti da se
ostave samo potpuno zdravi lucnjevi i reznice tj., oni koji pokazuju zdravu, normalnu boju kore. Izboje
koji imaju promijenjenu boju kore treba odrezati i spaliti. Staru koru (liko) na staroj rozgvi ili panju
treba skinuti, jer se gljiva i u njoj zadržava. Odrezanu rozgvu treba odnijeti iz vinograda i zapaliti.

29
 U jako zaraženim vinogradima nakon cvatnje preferirati što više sredstava na bazi bakra ili
folpeta (NEORAM WG, ALONSO, FANTIC F, CURZATE F, FOLPAN 80 WDG).
Za vrijeme vegetacije, gljiva Phomopsis viticola ne ulazi duboko u tkivo, ved ostaje na površini
zelene mladice. Na najdonjim koljencima zapažamo plavo-smeđe pruge. Oko koljenca mladica ne
potjera, dok potjeralo lišde "kovča" (ondulira) ali se ne suši. Zbog Phomopsisa koji se nalazi na
prošlogodišnjoj rozgvi "cvjetidi propadaju" (piknide vrše zarazu cvjetida). Bududi da sanacija zaraženih
vinograda Fomopsisom dugo traje potrebno je do cvatnje obično provesti 3-4 dopunska prskanja.
Vinske i stolne sorte (Europske loze) razlikuju se više ili manje u otpornosti na crnu pjegavost. Od
stolnih sorata najviše je osjetljiv Kardinal i Afus Ali, a od vinskih sorata Rizvanac i Žilavka.
Mere suzbijanja

Pripravci za preventivno suzbijanje i zaustavljanje razvoja piknida i spora:

1. Prije kretanja pupova: (u mirovanju)

Preparat Koncentracija [%]

NEORAM WG 0,5-0,6%

2. Od otvaranja pupa (pojave listida) do pred cvatnju (jedan do dva tretmana):

Preparat Koncentracija [%]

NEORAM WG 0,2-0,3%
DITHANE DG NeoTec 0,2-0,25%
DITHANE M-45 0,2-0,25%
MANKONOR 80 WP 0,2-0,25%
ALONSO 0,4%
CURZATE F 0,25%
FANTIC F 0,2-0,25%

3. Neposredno pred cvatnju i po završetku cvatnje:

Preparat Koncentracija [%]

ALONSO 0,4%
FANTIC M 0,2-0,25%
CURZATE F 0,25%

4. Pred zatvaranje grozda:

Preparat Koncentracija [%]

CURZATE B WG 0,2-0,3%
GALBEN C 0,4-0,5%

Napomene:

Svaki od navedenih pripravaka suzbija (preventivno ili kurativno) i plamenjaču vinove loze.
Pri prskanju treba kvalitetno "pokriti" i mladice-rozgvu (zbog zaustavljanja razvoja spora u
tkivu).

30
 Prskati sve do polovice kolovoza-paziti na karencu.
Ovaj program prskanja svodi pojavu crne pjegavosti kroz 2-3 godine na podnošljivu mjeru.

Fitoplazme kao uzročnici žutice vinove loze

Bududi je ove godine podignuta velika prašina vezana uz bolest vinove loze znane kao "eska" ili
apopleksija (kap vinove loze), smatramo potrebnim da vinogradare upozorimo na bolesti koje su
daleko više zastupljene u našim vinogradima, pogotovo mladim, a zovu se žutica vinove loze
uzrokovane fitoplazmama.
Bolesti su prisutne u našim vinogradima ali im naši vinogradari ne pridaju posebnu pažnju,
odnosno neki je ni ne uočavaju.
Uzročnici tih bolesti su patogeni ranije označavani kao organizmi slični mikoplazmama, a u
novije vrijeme poznati pod nazivom fitoplazme. Do unazad petnaestak godina njihova prisutnost na
vinovoj lozi u Hrvatskoj nije zabilježena.

Simptomi djelomičnog žudenja vinove loze se najviše očituju na sortama chardonnay te pinot sivi i
bijeli, na početku ljeta, a najuočljiviji su u rujnu i listopadu. Rubovi lišda se počinju uvijat prema van,
lisne plojke blago požute, dok žile na listovima ostaju zelene (sl. 1-3). Mladice obično ostaju zelene i
ne odrvene, te tokom zime smrznu. Grozdovi na takvim trsovima obično ostaju rehuljavi te se
uglavnom smežuraju i posuše, ali nije pravilo. Mogu čak ostati i normalni zavisno koliko je bolest
napredovala.
Do ugibanja loze dolazi obično dvije do tri godine nakon pojave prvih simptoma. Niti jedna
bolešdu zahvadena loza nije se dosad oporavila. Čokote zaražene fitoplasmama treba označiti i
odstraniti iz vinograda što prije te druge godine posaditi nove cijepove. Posebnu pažnju treba obratiti
prilikom rezidbe druge godine, ako takve čokote niste odstranili, da prvo izvršite rezidbu takovih
čokota, a nakon toga operete škare i alat koji ste koristili u alkoholu ili čistoj rakiji, kako bi i na taj
način spriječili mogudnost zaraze.
Moramo naglasiti da ovu bolest vinove loze ne smijemo povezivati sa klorozom (žuticom) kojoj je
uzročnik nedostatak ili višak mikro i makro hranjiva u tlu (kalcij, željezo, cink, mangan itd.).

31
Na našu sredu fitoplazme se teško prenose sa zaraženog čokota. Uglavnom se radi o zaraženom
sadnom materijalu još u rasadniku, cijepljenjem sa zaraženim plemkama i podlogama. Stoga
vinogradari oprez prilikom kupnje sadnog materijala!

Žutica vinove loze (Kloroza)

Opis: Za žuticu (Klorozu) je karakteristično da cijela površina lista požuti, a nervatura lista ostane
zelena. Takav list ponekad djeluje kao osušeni list duhana, rubovi se savijaju prema unutra i često
izgledaju kao oprženi. Listovi, ne samo da gube boju, ved ostaju maleni, izboji su kratki i tanki, korijen
ne zalazi u dubinu ved se razvija postrano, a korjenove dlačice odumiru.

Žutica vinove loze Nedostatak Kalijuma

Nedostatak Mangana Nedostatak Magnezijuma

Biologija: U zbijenom tlu smanjena je redukcija (prozraka) i izmjena plinova što dovodi do manjka
kisika, viška ugljičnog dioksida, a tvori se i sumporovodik. Klorozu pojačava loše vrijeme koje
smanjuje asimilaciju, a obilne kiše uzrokuju još vedi nedostatak kisika u tlu. U izrazito vapnenastim
tlima može biti dosta željeza, ali ga suvišak vapna veže u željezne spojeve, koji su biljci nedostupni, tj.
korjenov ih sustav ne može upiti i unijeti u biljku. Dakle u tom tlu nema dovoljno slobodnog, biljci -
lozi, dostupnog željeza. Željezo je biljci potrebno za tvorbu klorofila (lisnog zelenila), iako klorofil ne
sadrži željezo nego magnezij. U početku razvoja loze, u proljede, čokot još ima dovoljno slobodnog
željeza, pa se klorofil stvara u dovoljnoj količini (listovi su zeleni), no u doba bujnog rasta (poslije
cvatnje, od polovice lipnja) nema ga dovoljno i listovi žute. Dakle, porast uvjetovan jakom gnojidbom

32
N-P-K gnojivima može pospješiti žuticu. Također, jaka gnojidba nedovoljno zrelim stajskim gnojem
može dovesti do žutice vinove loze, jer se takav gnoj u tlu jako i brzo rastvara, pa mikroorganizmi koji
obavljaju rastvaranje, intenzivno dišu i izlučuju ugljični dioksid koji se s vodom veže u ugljičnu
kiselinu, koja također pretvara željezo u tlu biljci nepristupačan oblik.
Žuticu često izaziva pomanjkanje makro i mikroelemenata (bor, mangan, magnezij,…),
nedovoljno srašten cijep, loše izvedeno cijepljenje, virusne bolesti,…
Na vinovoj lozi pojavljuje se više virusnih oboljenja, a ovom prilikom kažimo da postoji virusna
bolest vinove loze opisana i poznata kao infektivno žudenje (flavescence doree).
Crveni pauk i lozine grinje šiškarice mogu također utjecati na pojavu žutice.
Mjere suzbijanja: Prilikom cijepljenja na zeleno treba paziti da se uzimaju plemke s zdravih
čokota, iako i one mogu biti zaražene virusom. "Foliarnom dijagnostikom" lista može se u laboratoriju
za vinogradarstvo utvrditi koji mikro ili (i) mikro element nedostaje. Neki autori navode da klorozu
vinove loze ne uzrokuje nedostatak željeza ved nedostatak magnezija. Prije sadnje mladog vinograda
obavezno uzorak tla na analizu. Ukoliko je analizom utvrđeno da je tlo takovog sastava da bi moglo
izazvati žuticu vinove loze tada se preporuča nabavka takovog sadnog materijala (loznih cijepova) koji
odgovaraju tlu. Obično takova tla sadrže višak vapna te se stoga preporuča nabava sadnog materija
koji je cijepljen na podlozi Šasla x Berlandijeri 41B koja podnosi do 40% vapna u tlu. Lozni cijepovi na
podlozi Kober 5BB podnosi do 20% vapna u tlu. Vinogradari s područja Kalnika (koje je poznato po
višku vapna u tlu), a koji su sadili vinograde loznim cijepovima s odgovarajudom podlogom uopde
nemaju problema s žuticom vinove loze.
Važno je napomenuti da prilikom nabavke sadnog materijala obratim pažnju na deklaraciju odnosno
kupujemo sadni materijal od proizvođača koji nam mogu garantirati da isti nije zaražen virusom koji
izaziva žuticu.
Ako smo ved naslijedili ili posadili vinograd na tlu sa viškom vapna onda je jedino rješenje da u
tlo unosimo preparate željeza u tkz. "kelatnom" obliku. Najpovoljnije vrijeme za gnojidbu preparatima
koji sadrže željezo je jesen ili rano proljede, prije nego loza krene. Postoje preparati koji sadrže željezo
i neke mikroelemente, a biljci se unose folijarno (preko lista). Prskanje treba započeti u proljede dok je
lišde mlado i aktivno, ali svakako prije cvatnje. Folijarno se može primijeniti i Fertina Fe koja sadrži 4,5
% željeza u obliku FeSO4 i 1,5 % željeza u obliku kelata. Primjenjuje se u koncentraciji 0,2-0,3 %,
razmak prskanja je 10-14 dana, s tim da primjena počinje rano u proljede sve do nestanka simptoma
nedostatka željeza odnosno kloroze. Može se primijeniti istodobno sa zaštitnim sredstvima, osim sa
onim alkalne reakcije i sa mineralnim uljima. Ako nemamo preparate na bazi "kelatnog" željeza
možemo koristiti i zelenu galicu u kombinaciji s Ureom (0,5 kg zelene galice + 0,5 kg Uree). Prskanje
treba obaviti navečer ili za oblačna vremena.

33
 ZAŠTO SE VINOGRAD SUŠI?

Što bi moglo uzrokovati naglo sušenje vinograda? Nismo sigurni da demo Vas zadovoljiti odgovorom
na pitanje zašto se suši vinograd, jer su podaci o vinogradu vrlo oskudni. Kako bi što točnije odgovorili
trebata odgovoriti na slijededa pitanja:
1. Koja je kultura prethodila- podizanju vinograda prije 25 godina,
2. Da li ste prilikom rigolanja proveli tzv. melioratavnu gnojidbu mineralnim, gnojivima,
3. Da li ste prethodno dali ispitati zemljište na sadržaj fiziološki aktivnog vapna, kiselost (pH),
sadržaj fosfora i kalija,
4. Da li je vinograd podizan sadnjom jednogodišnjih cjepova ili cijepljenjem u zeleno na
odgovarajudu podlogu,
5. Da li je sadni materijal bio kvalitetan i zdrav u smislu "Zakona o prometu sadnog materijala",
6. Osim kopanja, niste naveli da li redovito gnojite vinograd. stajnjakom i NPK gnojivima i kojim
formulacijama,
7. Sistem uzgoja i reza (opteredenje rodnim drvom),
8. Prinos grožđa na 1 hektar,
9. Provodite li pravovremeno zaštitu od bolesti i štetnika,
10. Da li je vinograd nadosađivan,
11. Da li ste koristili herbicide,
12. Da li je vinograd bio ugrožavan tučom, kasnim proljetnim mrazevima ili zimskim
smrzavicama,
13. Da li je trpio od suviška vapna, pojavom kloroze (žutice),
14. Niste naveli da li se čokoti suše u jednom redu ili u dijelu vinograda ili pojedinačno na raznim
mjestima i da li je to sušenje nastalo iznenada u tijeku vegetacije (zelen čokot) ili ste sušenje
uočili tek prilikom rezidbe.

Podzemni štetnici, kao voluharice, također mogu izazvati sušenje i propadanje čokota.
Kako vidite, pitanje je vrlo kompleksno. Za utjehu napominjemo da suvremeni plantažni vinogradi,
nakon eksploatacije 25-30 godina smatraju se amortiziranima, jer se intenzivno gnoje i optereduju
rodom.
Između postavljenih pitanja 1-14 možda de te ved nadi djelomičan odgovor. I pored toga pokušat
demo Vam odgovoriti na neka pitanja, polazedi od odgovarajudih pretpostavki.
U pravilu vinograd ne smijemo podizati saditi najmanje 3 do 5 godina na mjestu gdje je
prethodno. bio stari vinograd, vodnjak ili šuma, jer postoji mogudnost, odnosno opasnost od gljive
truležnice (Rosellina necatrix), posebno, ako je zemljište vlažno, s visokim nivoom vode, a prethodno
nije drenirano. Prilikom rigolanja treba ukloniti sve ostatke oboljelog trulog korijenja. Za prevlažna
teška tla smatra se dobrom podlogom SOLONIS X RIPARIA 1616.
Prilikom podizanja suvremenih plantažnih vinograda, prilikom rigolanja uzduž profila tla od 0 do
100 cm dodaju se NPK gnojiva, a na osnovu prethodile zemljišne analize,
Zemljišna analiza je posebno važna zbog utvrđivanja kiselosti tla i s tim u vezi fiziološki aktivnog
vapna. Naime; podloga Kober 5 BB, za koju se smatra da je univerzalna, podnosi najviše do 20%
fiziološki aktivnog vapna. U protivnom, ako je vapna iznad normale vinova loza reagira žudenjem
(klorozom). Time je asimilacija oslabljena i postupno se čokoti suše.
Najbolje je vinograd podizati jednogodišnjim cijepovima iz renomiranih rasadnika koji
garantiraju ne samo sortnost ved i zdravstveno stanje. Posebno danas je važno da sadni materijal nije
virotičan.Rasadnici morali poštivati Zakonsku odredbu o proizvodnji i prometu sadnog materijala, da
odgovara određenim standardima. Nikada ne kupovati sadni materijal od prekupaca.
Za redovitu rodnost i zdravstveno stanje, kao i otpornost na smrzavice, važna je redovita i
izbalansirana gnojidba odgovarajudim NPK gnojivima. Za rodnost i otpornost vinove loze od makro

34
elemenata najvedu važnost pripisujemo fosforu i kaliju, a od mikroelemenata boru, manganu i
molibdenu. Ne pretjerivati s gnojidbom stajnjakom,
Sistem uzgoja, reza i opteredenja rodnog drva mora biti prilagođen agrobiološkim karakteristikama
svake sorte i primijenjena agrotehnika i gnojidba. S obzirom na prosječne prinose od 10-12 t/ha
vinograd treba redovito svake godine gnojiti s 800-1200 kg NPK gnojiva formulacije 7:14:21, odnosno
u omjeru 1:2:3. Dakle na jedan dio dušika dolaze dva dijela fosfora i tri dijela kalija.
Samo vinogradi koji se redovito i na vrijeme štite od bolesti i štetnika mogu redovito donositi
planirani urod i kvalitetu, biti otporniji na bolesti i štetnike te zimske smrzavice,
U pravilu nadosadnja vinograda mora se obaviti najkasnije u drugoj godini nakon sadnje, jer u
rodnom vinogradu nadosadnja je ·uvijek problematična, zbog svjetla, "mehaničkih povreda",
herbicida i sl. Poznato je, da se herbicidi protiv korova ne bi trebali koristiti do četvrte godine starosti
vinograda (premda se na tržištu nalaze herbicidi koji se mogu koristiti čak i pred sadnju vinograda.
Vinograd koji je često na udaru tuče, a nakon tuče nije odmah prskan sredstvima na bazi bakra i
prihranjivan, postepeno slabi i propada. Isto tako vinogradi koji se ne nalaze na odgovarajudim
položajima, više su podložni propadanju,
Vinograd treba saditi na osnovi pedološke analize. Na zemljištu koje sadrži preko 20% vapna
birati podlogu koja podnosi vede količine vapna; kao što je Šasla x Berlandijeri 41B, Richter, Ruđeri i
dr. ili koristiti helate željeza.
Ako se čokoti u punoj snazi u vrijeme, pune vegetacije i roda naglo osuše tu i tamo bez nekog
reda, tada treba posumnjati na bolest APOPLEKSIJU (KAP). Uzroci, apopleksije su najčešde:
loša kvaliteta cijepa (spojno mjesto može reagirati "gukom" što je znak da podloga i plemka
nisu međusobno kompatibilni (ne podnose se),
loš postupak stratifikacije lozinih cijepova obilna gnojidba u prporištu,
mehaničke. povrede korijenja prilikom obrade tla, kopanja ili oranja. Ako je čokot pregnojen
mineralnim. gnojivima, zbog visoke koncentracije soli u tlu ona toksički djeluje na korijenov
sustav. Dakle, ne pretjerivati s velikim količinama mineralnih gnojiva,
nikad vinograd ne gnojiti za vrijeme suše ili kad se ona očekuje. To se odnosi na proljetnu
gnojidbu i prihranu nakon cvatnje. Najbolje je, vinograde gnojiti u jesen, neposredno nakon
berbe, istovremeno sa stajnjakom kako slijedi u turnusu (svake, trede. četvrte godine),
iskusni vinogradari smatraju da je kap ili apopleksija često posljedica preopteredenosti
mladih vinograda rodom. Stoga se ne preporučuje mladi čokot u prvoj rodnoj i nekoliko
sljededih godina previše opteretiti,
jama u koju sadimo cijep mora biti dovoljno duboka i široka, tako da korijen sav bude
usmjeren na dolje i da bude obrezan na širinu šake. Kod sadnje koristiti zreli fermentirani
stajski gnoj, pogotovu na vapnenim tlima, jer zbog obilne fermentacije razvija se suvišna
toplina, a ugljični dioksid koji se tom prilikom razvija stvara s vodom ugljičnu kiselinu koja još
više aktivira fiziološko aktivno vapno, ono blokira željezo, a posljedica je kloroza i sušenje
čokota,
vede rane prilikom rezidbe treba premazati odgovarajudim preparatima.

Svakako ne treba isključiti mogudnost oštedenja od voluharice. U tom slučaju treba u tlo unositi
otrovne mamce u. neposrednu blizinu korijenovog sustava.
Kao zaključak možemo redi pošto je vinova loza dugogodišnja biljka, troškovi ulaganja veliki,
treba koristiti i poštivati suvremene postavke u podizanju novih nasada uz punu primjenu
agrotehničkih mjera u obradi, gnojidbi, zaštiti; kako bi nam vinograd bio što dulje u eksploataciji i bio
rentabilan

35
Program zaštite vinove loze od najznačajnijih bolesti

Vreme tretiranja Sredstvo Protiv

Mart - april Bakarni preparati ili DNOC
(po zimskoj rezidbi) (u vidu kupanja) Ekskorioze

Početkom maja Cosan Pepelnice

(lastari 10-15 cm) Bakarni preparati Ekskorioze
Captan (Antracol, Radomil, Cineb)* Plamenjače, Ekskorioze
Krajem maja
Cosan (Karathane) Pepelnice
Mikal (Captan, Antracol, Cineb) Plamenjače, Ekskorioze
Početkom juna
Cosan (Karathane) Pepelnice
Plamenjače, Sive truleži
Folpet (Ridomil, Antracol) Ekskorioze
Polovinom juna
Cosan (Karathane, Bavleton, Sabithane) Pepelnice
Bakarni preparati Plamenjače
Krajem juna (Ditan, Captan, Antracol) Sive truleži, Ekskorioze
Cosan (Tilt, Presing, Saprol) Pepelnice
Bakarni preparati Plamenjače, Ekskorioze
Početkom jula
Cosan (Tilt, Punch, Sabithane) Pepelnice
Polovinom jula Ronilan (Sumilex, Kidan) Sive truleži
(za rane sorte) Cosan (Punch, Saprol) Pepelnice
Ronilan (Sumilex, Kidan) Sive truleži
Polovinom jula
(za kasne sorte) Bakarni preparati Plamenjače
Cosan (Punch, Saprol) Pepelnice
Početkom avgusta Sumilex, (Ronilan, Kidan) Sive truleži
(za rane i kasne sorte)
Cosan (Bavleton) Pepelnice
Krajem avgusta Kidan (Ronilan, Sumilex) Sive truleži

*u zagradi su pesticidi koji se mogu koristiti kao zamena

36
Program zaštite vinograda od štetnih insekata i grinja

Naziv tretiranja Vreme tretiranja Štetočine Preparat Koncentracija

1. Kasno zimsko Potpuno mirovanje Štitaste vaši, jaja grinja i
prskanje vegetacije ili period zimujude gusenice i lutke Oleodiazinon EC 1.50
bubrenja pupoljaka smotavca

Oleoultracid 0.30-0.40
2. Prvo proledno U vreme kretanja Sve lozine pipe, smotavci
tretiranje vegetacije pupoljaka i loznie grinje Basudin 20 WP 0.20

Ripcord 20 EC 0.015

Dikofol 20-EC 0.15-0.25

3. Drugo proledno Kada su lastari dugi
tretiranje 10-15 cm Grinje, pipe, makazar i dr. Apollo 0.04-0.06

Basudin 20 WP 0.20
4. Trede proledno
tretiranje Grozdov smptavac
Kada su lastari dugi (Sparganothis pilleriana)
20-40 cm I generacija grožđ. smotavca Ultracid 0.02-1.00
(P, botrana i C. ambiguela)

5. Četvrto Pre cvetanja vinove

loze Sístemin EC 0.15
tretiranje
Grožđani smotavci,
lisne vaši, štitaste vaši
Ultracid 0.15

6. Peto tretiranje Prvo posle cvetanja Po potrebi

7. Šesto tretiranje Drugo posle II generacija grožđanih
smotavca, cigraš i druge Ultracid 0.02-1.0
cvetanja štetočine
8. Sedmo tretiranje Trede posle III generacija grožđanih
smotavca i ostalih napred Ultracid 0.01-1.0
cvetanja navedenih štetočina

37
 REZIDBA RODNOG
I
MLADOG VINOGRADA

38
 Rezidba mladog vinograda

Rezidba vinove loze prvih 4-5 godina poslije sadnje vinograda presudna je za njegov uspješan
razvoj i što ekonomičnije iskorištavanje u godinama pune redovite rodnosti. U tom razdoblju
najvažniji cilj proljetnog orezivanja čokota je formiranje izabranog uzgojnog oblika. Vinova loza se
može uzgajati na mnogo načina, jer ima veliku sposobnost prilagođavanja. Za nov vinograd treba
izabrati onaj koji de se najbolje prilagoditi zemljišnim i klimatskim uvjetima izabrane lokacije, podloge
i sorte - i s kojim su ved stečena dobra iskustva i navike u određenom vinogorju.
Uzgojni oblik čokota čini njegov stalni vanjski izgled (formu), a kod svih sustava postoji staro
nerodno drvo stablo s krakovima (ograncima), na kojima se rezidbom ostavlja kratko rodno
jednogodišnje drvo kao reznik sa 2-3 pupa, srednje dugo - kondir sa 4-6, i dugo rodno drvo - lucanj sa
8-12 pupova. Kod različitih sustava uzgoja variraju samo visina stabla, te mjesto, dužina i broj
krakova. Stablom čokota transportiraju se vodene otopine mineralnih tvari iz korijena do lišda, a
organske tvari (škrob, šeder) vradaju se silazno u sve organe čokota i korijen. Stablo je relativno tanko
(promjera 5 do 12 cm. samo iznimno vedeg), ali je obično dovoljno čvrsto da uz pravilno uspravno
formiranje (vezivanjem uz kolac prvih 6-7 godina da se izbjegne trbušanje i svijanje) nosi sve
nadzemne organe čokota sa cijelom masom mladica, lišda i grožđa.

Uzgojni oblici čokota

Uzgojne oblike loze, s obzirom na visinu stabla, dijelimo na:
1. niski uzgoj, s visinom stabla 20 - 40 cm,
2. srednje visoki, s visinom 70 - 110 cm i
3. visoki uzgojni oblici, visine stabla 150 - 180 cm.
Od niskih uzgojnih oblika vodedi je tzv. račvasti, koji na niskom stabalcu ima tri ogranka, na
kojima se rezidbom ostavljaju samo reznici. On se rabi samo još kod uzgoja loze uz kolac.
Od srednje visokih - koji su u našoj praksi najrašireniji, postoje gijotov i srednje visoki
dvokraki, s najčešdom visinom stabla od 70-90 cm. Tu su i razni kordonski sustavi (Mozerov,
Silov itd.).
Visoki uzgojni oblici rabe se više u južnim nego u kontinentalnim hrvatskim vinogorjima. i to
najčešde za uzgoj stolnih sorata grožđa npr. zadarska lepeza, pergola tendone, itd.).

Ako bismo od svih desetak sustava uzgoja loze koje prakticiraju vinogradari naše republike željeli
preporučiti najjednostavniji i najpraktičniji za amatere, onda je to svakako srednje visoki dvokraki ili
trokraki sustav. Taj se sustav naziva dvokračnim jer se na stabalcu visine 70-90 cm formiraju dva
kraka (ogranka), koji su nosioci rodnog drva (reznika, kondira i lucnjeva). Kod tog sustava koji
potpuno zadovoljava sve zahtjeve suvremenog intenzivnog vinogradarenja (zastupljen je i u vedini
naših velikih plantaža) najčešde se sadi s razmacima za malu mehanizaciju 1,80 do 2 m, 0,90 do 1,10
m, a za, srednju 2,40 do 2,80 m, 0,90 do 1 m. S oko 5000 čokota u prvom. te oko 4500 po 1 ha u
drugom slučaju, uz prosječno opteredenje od 25 pupova mogu se postidi prosječni prinosi graševine
od 3 do 3,5 kg po trsu, odnosno, po 1 ha od 135 do 175 mtc grožđa.

Uzgojna rezidba po godinama

Prve godine cijep se reže kao i uvijek na 1 do 2 razvijena pupa (na parafiniranim cjepovima to je
ved učinjeno). U toku te godine se ne plijevi i sve mladice vežu se uz kolac (da bi se što više razvio
korijen).
U proljede druge godine se jedna najbolja mladica reže na 2-3 pupa - a sve ostale potpuno
uklone. Kad iz pupova mladice porastu oko 15 cm - ostavljaju se dvije najbolje i povežu uz kolac, a

39
ostale oplijeve. Za vegetacije se mladice još 2-3 puta povezuju i ako jače prerastu kolce, vršikaju se do
kraja srpnja na oko 1,5 m.
U proljede trede godine se najbolja mladica, izrasla što više u smjeru reda, prikraduje na
predviđenu visinu stabla čokota (70-90 cm, jedan pup iznad donje prve žice) i poslije zatezanja žice
poveže (sl. 1). Kad mladice porastu oko 10-15 cm, osim tri do četiri vršne u gornjem dijelu stabalca,
sve donje se oplijeve.

U četvrtoj godini ostavljamo od četiri zrele rozgve samo dvije, i to one koje de nam dati najbolji oblik
čokota u obliku slova V ili "rašlje".
Krakove u obliku slova V povežemo lijevo i desno uz prvu armaturnu žicu, ali da krakovi ne prelaze
žicu. ved da budu u nivou (sl. 2). Iznimno možemo ostaviti jedan lucanj od gornje rozgve ako je čokot
dobre kondicije. Taj prvi lucanj u četvrtoj godini je privremen i služi za dobivanje vedeg prvog uroda.
Idude godine on se potpuno uklanja (ili se iz njega izvede još jedan krak i formira -trokraki. uzgoj na
čokotima natprosječne kondicije). Tako je formirano stabalce s dva kraka i završen uzgoj njegova
kostura.
Pete godine u proljetnoj rezidbi na svakom kraku dobro razvijenog čokota ostavlja se jedan
lucanj sa 8 do 10 pupova, a od mladice ispod njega formira prigojni reznik od 2 pupa (sl. 3). Na
čokotima koji su slabije kondicije ostavit demo samo jedan lucanj i dva prigojna reznika. Lucanj se u
luku povezuje na glavnu donju žicu ili strmo na pomodnu (kod manjih razmaka sadnje). Svih ostalih
godina u rezidbi izrođeno staro rodno drvo lucanj se odbacuje i na krakovima formiraju novi lucnjevi i
reznici (iz gornje mladice prigojnog reznika lucanj, a iz donje prigojni reznik). Prema tome, sa petom
godinom završavamo formiranje uzgojnog oblika DVOSTRUKI GYOT.

Napomena: opteredenje rodnim drvom ovisit de od kondicije čokota, kao i od sorte, ved prema tome
da li neka sorta traži dulji ili kratki rez ili jače, odnosno slabije opteredenje rodom.
U nasade srednje visokog uzgoja postavlja se jednostavna i relativno jeftinija armatura (naslon) za
vinovu lozu, betonska ili drveno-žičana. Stupovi dužine 2,45 do 2,85 ukopavaju se 70 cm u zemlju na
svakih 6-7 m te postavlja 5 redova pocinčane žice (sl. 4).

40
 Rezidba rodnog vinograda

Nije dovoljno poznavati samo tehniku rezidbe ved treba dobro poznavati agrobiološke i
tehnološke osobine pojedinih sorata, zatim klimatske uvjete i svojstva tla te podloge s obzirom na
bujnost i podnošljivost spram fiziološki aktivnom vapnu. Isto tako treba poznavati sistem uzgoja
giyot, dvokrak, trokrak, kordionci, pergole (brajde).

Svrha rezidbe

Legenda kaže da je "koza" prva skrenula čovjeku pažnju na potrebu rezidbe. Pitanje da li je
rezidba vinove loze uopde potrebna i korisna agrotehnička mjera postavljali su više puta ne samo
praktičari ved i znanstveni radnici (Ravaz Keffer, Dalmasso i dr.). Oni tvrde da za dobivanje plodova
rezidba loze nije nužna, pa čak ako se i ne provodi više godina.

Međutim, bilo bi besmisleno negirati potrebu redovite rezidbe, jer ako bismo izostavili rezidbu
to bi se neminovno odrazilo na kvalitetu (sadržaj šedera u grožđu odnosno moštu).

Loza se orezuje da se:

1. pospješi (ubrza) raniji dolazak čokota u rod
2. regulira količina priroda u odnosu na bujnost čokota s obzirom na ekološke uvjete (klima -
tlo)
3. čokotu daje određeni oblik koji olakšava obradu tla i zaštitu od bolesti i štetnika,
4. uklonimo bolesnu rozgvu (oštar rez kad je u pitanju fomopsis - crna pjegavost (eskorioza),
5. uklonimo osušene i smrznute dijelove čokota,
6. rezidbom se regulira sklad u razvitku korijenovog sustava naprama lisnoj površini.

Da prilikom rezidbe ne bismo napravili "grube greške" na slikama 1-7 možete vidjeti razne
uzgojne oblike vinove loze i kako se obrezuju sa kratkim opisom.

Rodna je u načelu samo jednogodišnja rozgva (odrvenjela mladica), a ona raste iz dvogodišnje
rozgve (sl. 1). Sretna je okolnost što od tog pravila odstupaju neke sorte u kojih mladice istjerale iz
starog drva (spavajudih i adventivnih pupova) mogu biti rodne.
Rezač treba poznavati osnove fiziologije i ekologije vinove loze, te posebno voditi računa o
klimatskim prilikama koje su prethodile godini rezidbe. U vinogradarskim rajonima, kao i, u godinama
s manje oborina (vlage u tlu i zraku) rodni pupovi smješteni su bliže osnovi rozgve pa možemo
uspješno primijeniti kradi rez, bez obzira na to što na osnovi iskustva znamo da dotična sorta
zahtijeva dugi rez. Naprotiv, u kišnim godinama (potkraj proljeda i u toku ljeta ) rodni pupovi se
razvijaju dalje od osnove, pa treba primijeniti dužu rezidbu.
Čokot sa slijededim
a - jednogodišnje na elementima:
dvogodišnjem A - stablo
drvu (rozgva, prut ili B - ogranak
lastar) C - štrljak
b - dvogodišnje drvo E - lucanj - luk
c - jednogodišnje drvo na D - kratki reznik - prigojni
višegodišnjem drvu reznik
d - višegodišnje drvo ili F - dugi reznik - rodni
panj rezniK
G - kratki reznik -
pričuvni reznik

41
Opde pravilo rezidbe

Opde je pravilo rezidbe da se uz lucanj, kondir ili rodni reznik ostavlja obavezno jedan prigojni
reznik sa 1 do 2 pupa, a smješten je najčešde u neposrednoj blizini lucnja, kondira, odnosno reznika,
dakle na istom ogranku (sl. 2).
Uloga prigojnog reznika (1 do 2 pupa) jest da se iz njegovih pupova razviju nerodne mladice koje
de se bolje razviti i dozoriti nego ako donose rod. Ovakva nerodna mladica dat de najbolju rozgvu za
rod u slijededoj godini, pa je zato i nazivamo "prigojnom".
Prigojni reznik stajat de uglavnom na dvogodišnjem drvu, a samo u iznimnim slučajevima ostat
de isti na starom drvu (može dobro poslužiti za pomlađivanje; odnosno smanjenje visine čokota).
slika 3

Kod nekih uzgojnih oblika reznici i lukovi mogu istovremeno služiti i kao rodno i kao prigojno
drvo (račvasti uzgoj, kordonci Royat i Sylvoz - sl. 3 i dr.) .
Slabim opteredenjem čokota rodnim drvom smatra se ako broj rodnih pupova ne prelazi 10,
srednjim 10 do 40 pupova, a jakim opteredenjem ako ono iznosi 40 do 60 pa i više (na kordoncima i
uopde kod čokota vede "ekspanzije", širih razmaka sadnje i povišenog uzgoja).
Zatim treba znati da su pupovi na osnovi i na vrhu mladica slabije razvijeni, a najbolje u sredini.
Svi pupovi ne nose začetke grozdova i mladice koje se iz njih razvijaju nisu rodne.
Štetno je i ekonomski neopravdano ako čokote u dobroj "kondiciji" opteredujemo malim brojem
pupova. Tada mladice previše bujaju, dobivaju mekše i spužvastije (poroznije) staničje pa nedovoljno
dozore (odrvene) te takve rozgve lakše pozebu (smrznu). Zatim jače izbijaju zaperci, a cvasti i
grozdovi se redovito osipaju ( budu rehuljavi ). Previše "oštra" rezidba na reznike umanjuje "vitalnost
polena" uz osipanje cvata. Opdenito oštra rezidba "depresivno" djeluje, jer se smanjuje vegetativni
porast i rodnost čokota.
Naprotiv, duga rezidba pojačava razvitak lisne mase, a to povoljno utiče na dozrijevanje rozgve
te formiranje rodnih pupova i klijavost polena, kao i bolju opskrbu čokota rezervnim hranjivima
(škrob-šeder). U tom treba nadi mjeru, jer duga rezidba može imati za posljedicu suvišan broj
grozdova koje treba naknadno prorjeđivati. Jako opteredeni, posebno mladi čokoti, u slijededoj godini
pokazuju znakove slabijeg porasta i rodnosti.
Najvedi potencijal rodnosti čokot postiže između 7. do 15. godine, a nakon tog vremena iz
godine u godinu rodnost postupno opada. U toj dobi rezidba mora biti "umjerenija", a gnojidba
redovitija i što bolje izbalansirana NPK gnojivima i mikroelementima.
Ako ne ras polažete podacima iz stručne literature o načinima rezidbe (opteredenju rodnim
pupovima) za pojedine sorte, a posebno za "nove" koje se uvode u sortiment određenog rajona ili
podrajona-vinogorja, tada treba "iskustveno" (pokusima) utvrditi da li dotična sorta zahtijeva kratki ili
dug rez (na lucnjeve) ili mješoviti rez (na kondire i lucnjeve). U rezidbi nedete pogriješiti ako sortu u
koje su pupovi na osnovi rodni režete; "kratko" a sorte u kojih rodni pupovi poču roditi od 3 do 5
"nodija" od osnove rozgve, režete na duge reznike ili kratke do duge lucnjeve.
Zobatice (stolne sorte) u pravilu režemo na kondire i reznike da grozdovi budu vedi i ljepši
(atraktivniji). Sorte s velikim grozdovima režu se obično kratko ili na srednje-dugo rodno drvo, a sorte
s, malim grozdovima režu se vedinom na dugo rodno drvo. Isto tako sorte bujnije, vegetacije i na
bujnijoj podlozi režemo na dugo rodno drvo. Na plodnim i vlažnijim tlima treba čokote jače opteretiti,

42
a manje na sušnijim (skeletnim) tlima toplijega klimata. Na starijim i oslabljenim čokotima treba
primijeniti kratku ili izmjeničnu rezidbu (na dvokraku ostaviti samo jedan lucanj s odgovarajudim
prigojnim reznicama).

Načini rezidbe za pojedine sorte:

Kratka, mješovita, ili duga - blatina, vranac, plavac mali, frankovka, teran, buvier, barbera crna,
portugizac, plavina, žilavka, maraština, pošip bijeli, vugava, bogdanuša, kraljevina crvena, plemenka
bijela i crvena, čapski biser, ezerio.
Mješovita, ili duga - muškat otonell, muškat žuti, burgundac bijeli, silvanac, rajnski rizling, graševina,
začinak, merlot, cabernet franc, burgundac crni, perletta, muškat italia, drenak crveni. afus-ali,
muškat hamburg, čauš, rizvanac, semillon, sauvignon.
Duga rezidba - traminac, gamay bojadiser, burgundac sivi, krstač, muškat ruža madelein angevine,
cabernet sauvignon. Kratka rezidba - alfonse-lavale, kraljica vinograda, kardinal, plovdina, ružica
crvena, kreaca, kavčina crna, kadarun.

Za stolnu sortu Kardinal (dr. Melita Fazinid - Zagreb; 1985. g.) navodi da je ona vrlo rodna sorta,
bez obzira na to da li se reže na dugo ili kratko rodno drvo. Ali, bududi da je riječ o stolnoj sorti za
koju je vrlo važan izgled grozda, a koji se ne postiže dugom rezidbom, preporučuje se kratki rez
rodnog drva, a uzgojni oblik "zadarska lepeza" na pergoli kosoga krova.

Prema broju ostavljenih pupova i dužini rozgve na kojoj su ti pupovi. smješteni razlikujemo:
1. rez na reznike (1 do 2 pupa kratka rezidba),
2. rez na kondir (4 do 6 pupova srednja rezidba),
3. rez na lucanj , luk (7 do 10 pupova pa i više dugačka rezidba ) te
4. mješovita rezidba (kombinacija kratkoga i dugog rodnog drva).

Ako za neku sortu kažemo da zahtjeva dugačku rezidbu (na lucnjeve), recimo od 7 do 27 pupova,
posve je, razumljivo da demo kod umjerenog opteredenja 8 do 12 pupova dobiti manje grožđa, ali s
vedim postotkom šedera. Ali isto tako sorta koja zahtijeva dugo rodno drvo (lucanj) podbacit de u
rodu ako je obrežemo na reznike ili kondire.

Utjecaj rezidbe na količinu priroda

Rezidbom možemo ostaviti na čokotu manji ili vedi broj pupova (ovisno o načinu uzgoja).
Međutim, isti broj pupova na čokotu, na primjer 24 pupa, može biti na čokotu raspoređen na različite
načine: 12 reznika sa dva pupa iznosi 24 pupa, isto tako 8 reznika sa po 3 pupa ili 2 lucnja sa po 10
pupova i 2 reznika sa 2 pupa. Ali, uz isti broj ostavljenih pupova na jednom čokotu rodnost de biti
znatno veda ako se primijeni duga rezidba na lucnjeve, posebno kod sorta koje "izričito" zahtijevaju
dugi rez, nego uz primjenu kratke rezidbe pa makar ostavili isti broj pupova (24). Tako, na primjer,
traminac obrezan na kratko drvo dao je 1,4 kg grožđa po čokotu, a kod dugog reza 1,9 kg. Lucanj i
kondir su u načelu rodni elementi čokota, a reznik može biti rodan ili nerodan, ovisno o sorti.

Načini uzgoja vinove loze

1. Račvasti uzgoj ili uzgoj na krakove-rogove

Ovaj oblik uzgoja najviše je proširen u vinogradrskom području Primorske Hrvatske.
Osnovna osobina ovog uzgoja je da se na stablu (panju) uzgoji 3-5 krakova raspoređenih u prostoru u
obliku pehara - vaze (najčešde). Na svakom se kraku nalazi po jedan reznik (brk ili glava) s po 2-3
pupa. Rijetko se ostavlja i lucanj (maca, pistola).
Redoviti se rez sastoji u tome, da na svakom kraku ostavimo samo po jedan reznik s 2-3 pupa. Sa
starog drva "uklonimo" izboje. U pravilu se odbacuju gornje rozgve s komadima dvogodišnjeg drva

43
(prošlogodišnjeg reznika), a donja se rozgva reže na 2-3 pupa.

Uzgaja se bez armature ili na armaturi s jednom žicom.

1.1. Modificirani račvasti uzgoj - "ventula" (lepeza)

Nastao je modifikacijom račvastog uzgoja. Razlika je u tome što su kod ovog uzgoja krakovi
raspoređeni plošno pa je omogudena primjena mehanizacije u međuredu (sl. 4 i 5).
Prikladna armatura s jednom do tri žice.
Reže se tako da se na svakom kraku ostavlja po jedan reznik sa po 2-3 pupa.

2. Uzgoj Guyot
To je najjednostavniji oblik uzgoja s mješovitim rezom. Na samom stablu smješteni su prigojni
reznik sa 2 pupa i lucanj s 8 - 12 pupova (sl. 6).
Klasični Guyot je uz kolac, a odgovara i lakša armatura.

3. Dvokraki uzgoj
Jedan je od najraširenijih oblika uzgoja u novim nasadima. Na svakom kraku nalazi se po jedan
reznik sa po 2 pupa i lucanj s 8-10 pupova (sl. 7a-e).
Rez svakog kraka provodi se kao kod Guyotovog uzgoja. Najprikladnija je armatura s 5 žica.

44
Nerodni pupovi
U pravilu nerodni su pupovi s osnove rozgve tj. na kruni i nekoliko nižih pupova, a obično imaju
razvijeno samo glavno oko te eventualno jednu suočicu. Rodnost suočica je normalna za mnoge
američke loze i hibride, a za sorte evropske loze rodnost mladica iz suočica je znatno slabija.
Rodnost pupova prema smještaju
Na jednogodišnjoj rozgvi pupovi su prema svom smještaju različito razvijeni i različite rodnosti.
Na osnovi rozge su mnogobrojni "spavajudi pupovi", koji obično imaju razvijeno samo glavno "oko", a
iznad spavajudih pupova su razvijena dva "crna oka". Uz glavno "oko" imaju razvijenu jednu suočicu.
Mladice iz "crnih oka" u pravilu su nerodne ili slabo rodne. Međutim, kod vedeg broja vrlo rodnih
sorti osobito u toplijim krajevima, mladice iz crnih oka su rodne.
Iznad "crnog oka" smješteni su potpuno razvijeni "zimski pupovi" iz kojih se najčešde razvije
jedna mladica (iz glavnog oka).
U povoljnim uvjetima razviju se dvije mladice, tj. iz oka i suočice. Rodnost pupova povedava se
od osnove do sredine rozgve ili do druge tredine dužine, a onda se smanjuje prema vrhu. Kod. nekih
sorti su pupovi na osnovi dosta rodni, kod drugih sorti rodnost počinje tek na tredem ili četvrtom
nodiju. Možda de tek sad nekim vinogradarima biti jasno zašto je izostala rodnost neke sorte.
Poznavanje tih svojstava vrlo je važno, jer se prema tome obavlja rezidba.. Zbog toga, na primjer,
traminac crveni moramo rezati na dugo rodno drvo (lucnjeve), jer su pupovi na osnovi vrlo slabo
rodni, dok Ružicu, možemo rezati vrlo kratko, jer su i najniži pupovi rodni.

Mnogim ispitivanjima je dokazano da postoji izražen odnos između rodnosti mladica s jedne
strane i kemijskog sastava "koljenca", iz kojeg se mladica razvila. Naime, utvrđeno je da su koljenca
mjesto gdje se "uskladišduju" pričuvne (rezervne) tvari koje služe razvitku pupova, te da su koljenca
utoliko bogatija rezervnom tvari (dušikom, škrobom i šederom) ukoliko su udaljenija od baze do neke
mjere.

Ved smo spominjali utjecaj klimatskih faktora na rodnost pupova. Kod nekih sorti klima ima
dominantnu ulogu. Slikovit primjer (navodi dr. Nevenko Fazinid) je sultanina bijela, koja u vrlo toplim
krajevima na Peloponezu u Grčkoj, pokazuje redovitu rodnost ved na prvim pupovima, pa se zbog
toga vrlo kratko reže. Međutim, uzgojena kod nas u Dalmaciji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, rodnost
"prelazi" na srednje, odnosno pupove daleko od baze, pa treba provesti dugi rez.
Gledano kroz prizmu uroda grožđa i ekonomičnosti proizvodnje, vidimo veliku važnost
poznavanja stupnja rodnosti pupova s obzirom na položaj na rozgvi, jer nam ne može biti svejedno da
li de iz jednoga rodnog pupa potjerati mladica koja nosi samo jedan ili čak pet grozdova. Osim rodnih
mladica na rozgvi se susredemo i s nerodnim mladicama, a jednako tako i s pupovima koji se nisu
razvili u mladicu jer su "abortirali". Prema tome slijedi zaključak da je međusobni odnos rodnih,
nerodnih i abortiranih pupova na rozgvi jedino točan i stvarni "kriterij" na temelju kojega možemo
objektivno ocijeniti rodnost neke sorte.
Kad je riječ o opsegu reza, tj. opteredenju čokota rodnim drvom, tada ne mislimo samo na
opteredenje, tj. na broj rodnih pupova po čokotu, ved prvenstveno na odgovarajude opteredenje po 1
metru kvadratnom koje iz toga proizlazi.
Uzmimo za primjer: Na dvije različite parcele režemo svaki čokot na 10 pupova. Parcela "A" je
sađena na razmak 1 x 1 što znači da na 1 ha dolazi 10.000 čokota, odnosno 100.000 pupova ili 10
pupova na 1 m2. Parcela "B" sađena je na razmak 2 x 1, što znači da na 1 ha dolazi 5000 čokota
odnosno 50.000 pupova ili 5 pupova na 1 m2.
Dakle, vidimo da u odnosu na parcelu "A" parcela "B" ima za polovicu pupova manje na 1 ha.
Prema tome, ako bismo htjeli parcelu "A" i "B" izjednačiti po opteredenju, morali bismo čokote na
parceli "B" rezati na 20 pupova umjesto 10, da bismo postigli jednake urode grožđa.
Prirodno da nakon jakih smrzavica kad rozgva i pupovi pozebu treba očekivati slabiju berbu.

45
Koeficijent rodnosti
Ako se za neku vinsku ili stolnu sortu navodi da ima koeficijent 1,3, to znači da od 16 pupova na
čokotu možemo očekivati 21 grozd. Pa ako je to graševina s prosječnom težinom grozda od 10 dg,
dobit demo 2,10 kg grožđa, ili na 1 ha (uz razmak sadnje 1,6 x 1,3, oko 5000 čokota) 10,5 tona grožđa.
Na taj način možemo unaprijed planirati izračunati prirod grožđa. Ili sličan račun da broj čokota
5000 pomnožimo s brojem pupova na jednom čokotu, na dvokraku recimo 16 pupova, dobijemo
80.000 pupova, zatim pomnožimo ukupan broj pupova s koeficijentom rodnosti 1,3 dobijemo
104.000 pupova, pomnoženo s prosječnom težinom grozda 10 dag; dobijemo 10,4 tone grožđa.
Prema ispitivanjima provedenim od 1954. do 1964. na fakultetskom objektu u Jazbini, dobiveni
su ovi rezultati: koeficijent rodnosti na lukovima od 1 do 10 pupa u prosjeku za graševinu je iznosio
1,98, za malvaziju 1,48, kadarku 1,41 kabernet sovinjom 1,59.
Zbog polarnosti razvoj pupova i mladica je vrlo nejednoličan, pa treba nastojati da vrhovi rodnog
drveta nakon rezidbe budu po mogudnosti na jednakoj visini, a prikladnim savijanjem i vezanjem
rodnog drva potrebno je smanjiti utjecaj polarnosti.
Rodnost pupova na 1-godišnjoj rozgvi nije jednolična, jer pupovi na osnovi i na vrhu rozgve su
slabije razvijeni i manje rodni ili nerodni, a pupovi na srednjem dijelu rozgve su razvijeniji i rodniji. Za
praksu je važno poznavanje rodnosti 12 do 15 pupova od osnove, jer se vedi broja pupova na
lukovima ne ostavlja. Sorte kod kojih su pupovi na osnovi rodni režu se u pravilu kratko.
Takve su, na primjer sorte: kraljevina, ružica, graševina, rizvanac, portugizac, žilavka, a frankovka
crna podnosi i kratku i dugu rezidbu. Slankamenka zahtijeva kratki rez kao i rizvanac.
Kod određivanja načina rezidbe ne smije biti jedini kriterij veličina priroda, ved je isto tako važan
faktor kvaliteta priroda kao i čuvanje proizvodne sposobnosti čokota za dugi niz godina plodonošenja.
Sorte kod kojih rodni pupovi počinju roditi od 3 do 5 nodija, od osnove, režu se na duge lucnjeve. To
su: traminac crveni, alfus ali, burgundac bijeli i crni, rizling rajnski, vetlinac, sultanina, blatina,
malvazija, merlot, gamay i dr.
Za burgundac šardone, muškat ottonel, teran (refošk) šipon, rebula, rkaceteli, župljanka bijela
primjenjuje se duga odnosno mješovita rezidba.

Vrijeme rezidbe
Vinovu lozu možemo rezati od jeseni, čim padne lišde, pa sve do pred kretanje vegetacije u
proljede do kraja travnja. Sa stanovišta sigurnosti uvijek je bolje rezidbu (ako je to organizacijski
mogude) provesti bliže proljedu, jer kasnije orezana loza kasnije "krede" pa ima više šansi da izbjegne
kasne proljetne mrazeve i smrzavice (sjetimo se 24. travnja 1988. godine).
Treba znati da sve dok loza "miruje" vlada negativan tlak (pritisak), ali čim lozu orežemo nastupi
prodiranje vode u rozgvu, te se zbog toga smanjuje otpornost loze spram niskih temperatura.
Da se podsjetimo: zimski pupovi podnose -13 do -15°C, jednogodišnja rozgva -18 do -20°C, a
staro drvo do -25°C, ali i vrlo rana, kao i vrlo kasna rezidba ima za posljedicu kasno pupanje i kasniju
zriobu grožđa. Primjeduje se slabljenje vegetativnog potencijala (mladica i lišda), a kod bujnih sorti
osipanje cvata.
Prekasna rezidba pojačava "suzenje", gubitak hranjivih tvari i gušenje pupova, ako rez između
posljednjeg pupa nije pravilno izveden (kao okapnica).

Utjecaj debljine rozgve na rodnost i otpornost na smrzavanje

Smatra se da je idealna debljina rozgve debljina olovke (8 do 12 mm). Iznimno u toplijim
krajevima u nekih sorti rodni su pupovi na rozgvi koja prelazi 12 mm. Nemaju pravo vinogradari koji
smatraju da je rozgva bolja što je "deblja" (kao palac). Zašto? Zato što deblja rozgva ima proširene
"spužvaste-rahle" provodne sudove, pa prima vede količine vode te zbog toga pupovi pozebu čim
temperatura zraka padne ispod "kritične točke" -12 do -15 °C. Deblja, bujnija rozgva dat de slabije
rodne mladice.

46
 Deblja rozgva je tipičan znak nepravilne (neizbalansirane) ishrane čokota NPK hranivima, kao i
neadekvatne rezidbe odnosno opteredenja rodnim drvom. Pupovi koji eventualno prežive smrzavice
najčešde se u vrijeme cvatnje osipaju.
Isto tako smo naveli da nije dobro čokote previše opteredivati rodom, posebno ne mlade čokote
do nastupa u puno plodonošenje (7 godina), da se prerano i previše ne iscrpe velikim rodom pa zbog
toga nisu u stanju da se do nastupa zime opskrbe dovoljnom zalihom ugljikohidrata (škroba i šedera)
te takvi čokoti prije postaju "žrtve" pozebe.
U tankih rozgva pupovi su uglavnom nerodni, a mladice slabe, vrlo debela rozgva daje vrlo jake
mladice, a začeci grozdova u zimskim pupovima dobro su razvijeni, ali u vrijeme razvoja i cvatnje
dolazi do velikog osipanja i propadanja čitavih grozdova. Rozgve srednje debljine imaju srednje bujnu
vegetaciju, a razvoj začetaka grozdova u zimskim pupovima je obično dobar, a grozdovi u doba
cvatnje pokazuju vedu vitalnost i sigurnost u oplodnji. Zbog toga se u praksi pri rezidbi izbjegava
korištenje tankih i vrlo debelih rozgvi.
Rodnost rozgve ocjenjuje se i prema dužini internodija. Zapaženo je da rozgve s vrlo dugim
internodijama obično nose manje rodne pupove.

Tehnika rezidbe
Bez alata nema zanata, kaže narodna poslovica. Da bi rezidba mogla biti obavljena što
kvalitetnije i bez "gnječenja" rozgve i oštedenja. pupova, škare i ostali pribor potreban u rezidbi
trebaju biti oštri. Rez jednogodišnje rozgve obavlja se tako da se ona odreže 2 do 3 cm iznad zadnjeg
pupa, i to ukoso na suprotnu stranu od pupa. Na taj način se sprečava da sok od suzenja curi po pupu
koji bi se zbog njega mogao smrznuti ili istrunuti. Preporučljivo je staru koru ostrugati čeličnom
četkom jer se pod nju zavlače mnogi štetnici i bolesti. Tu moramo paziti da četkom ne oštetimo
čokot. Vede "rane" nastale rezom krakova i stabla dobro je premazati kambisanom, pet postotnom
galicom ili vodarskim voskom.

Napomena: Nakon završene rezidbe nemojte propustiti priliku da provedete zaštitu protiv
grinja, štitastih uši, pauka, grbica, i danas nažalost sve prisutnije bolesti rozgve "fomopsisa - crne
pjegavosti" (ESKORIOZE).

Koliki urod grožđa očekivati?

Postoji uzrečica medu vinogradarima da "Tko reže, taj i bere", odnosno da ved pri rezidbi u
velikoj mjeri utječemo na rod. Dio tog posla može se izvesti i računski.

Pri rezidbi vinograda treba utvrditi broj pupova kojim demo opteretiti svaki pojedini čokot,
odnosno vinograd, da bi se dobio određeni prirod. To se može izvesti po formuli

N - broj rodnih pupova

F - težina grožđa u kg na jedan čokot
n - prosječan broj grozdova po jednom pupu
p - prosječna težina jednog grozda

47
Tablica 1. Prosječan broj grozdova i prosječna težina grozda

Sorta Prosječan broj težina grozdova Prosječna težina grozda *g+

po pupu
BURGUNDAC CRNI 1,1 - 1,3 70 - 90
PLAVAC MALI 1,6 - 2,0 150 - 300
FRANKOVKA 1,2 - 1,4 150 - 200
GAME BOJADISAR 1,5 - 1,6 90 - 120
PORTUGIZAC 1,2 - 2,4 150 - 200
KAVČINA 1,2 - 1,4 250 - 400
SOVINJON 1,1 - 1,2 70 - 110
TRAMINAC CRVENI 1,2 - 1,3 60 - 90
GRAŠEVINA 1,2 - 1,4 60 - 130
SILVANAC ZELENI 1,2 - 1,4 60 - 120
BURGUNDAC BIJELI 1,2 - 1,5 60 - 120
MOSLAVAC 1,2 - 1,4 120 - 160
RIZVANAC 1,2 - 1,4 100 - 150
KRALJEVINA CRVENA 1,3 - 1,8 140 - 360

Primjer 1.

Koliko demo dobiti grožđa s površine od 1 ha ako svaki čokot rodi 2 kg?
- udaljenost čokota od čokota u redu iznosi 1,2 metra
- udaljenost reda od reda iznosi 1,5 metra

N - broj pupova po čokotu

F - težina grožđa po čokotu = 2 kg
n - prosječan broj grozdova po pupu = 1,2
p - prosječna težina grozda = 0,20 kg

Za rod od 2 kg grožđa po čokotu potrebno nam je 8,3 pupova. Uzmemo li u obzir da de smrznuti
oko 10% pupova, onda nam je potrebno 9 pupova po čokotu.

1,2 x 1,5 m = 1,8 m2 - površina koju zauzima jedan čokot 1ha =10 000 m2
10 000 m2 : 1,8 m2 = 5555 - čokota po ha
5555 x 9 = 49995 pupova po ha
5555 x 2 kg = 11.110 kg grožđa po ha - rodnost po 1 ha površine

Na 1 ha površine predviđeni rod iznosi 11.110 kg, a za taj prirod treba čokot opteretiti sa 9
pupova, odnosno na 1 ha vinograda sa 5555 čokota x 9 pupova = 49995 pupova.

48
Primjer 2.

Koliko pupova treba ostaviti po 1 ha površine ako želimo ostvariti prirod od npr. 10000 kg?

N - broj pupova na 1 ha
F - težina grožđa na 1 ha površine = 10.000 kg
n - prosječni broj grozdova po pupu = 1,2
p - prosječna težina jednog grozda = 0,20 kg

Da se ostvari rod od 10.000 kg na 1 ha površine, potrebno je 41 666 pupova. Ako na toj površini
imamo 5555 čokota, svaki od njih u prosjeku treba opteretiti sa 41 666 : 5 555 = 7,5 pupova.
Isti način obračunavanja opteredenja po čokotu i rodnosti može se primijeniti i na površinama
manjim od 1 ha.

Slika 1

Da bismo što točnije utvrdili broj pupova po čokotu odnosno njegovo opteredenje, potrebno je
točno znati prosječan broj grozdova i prosječnu težinu grozda. Težina grozda i rodnost pupova varira
po sortama, a uveliko ovisi o klimatskom faktoru te o primijenjenoj agrotehnici. Vinogradar mora o
svom vinogradu svake godine sabirati podatke o tome kako bi došao do njihovih stvarnijih
vrijednosti.
Rodnost pupa, odnosno broj grozdova po pupu, ustanovljava se u toku zimskog mirovanja. Od
svake sorte uzima se po 10 rozgvi (obično za Vincekovo). Rez se izvede pri samom podnožju. Pupovi
rozgve se podijele tako da se režu 1-1,5 cm iznad pupa. Slika 1. Tako se dobije 10 reznica od jedne
rozgve. Svaki reznik stavlja se u svoju rupu perforirane ploče, za to posebno pripremljene. Ako
nemamo ploču možemo za to upotrijebiti komad stiropora na kojem demo probušiti rupice. Ploča je
dimenzija 55 x 55 cm sa 100 rupa, odnosno 10 redova po 10 rupa različitog promjera (slika 1).
Reznice se postavljaju tako da se u prvu rupu jednog reda stavi reznica s pupom koji se nalazio
na najnižem dijelu rozgve, a u zadnju rupu istog reda stavi se reznica s pupom koji je na rozgvi
zauzimao najviši položaj. Kako se od svake sorte uzima po 10 rozgvi, na perforiranoj de ploči svaka od
njih u obliku reznica zauzimati svoj red. Perforirana ploča s tako složenim reznicama stavlja se u
posudu dimenzija 60 x 60 x 15 cm, napunjenu vodom. Voda ne smije prelaziti preko perforirane
ploče, ali krajevi reznica moraju biti uronjeni u nju. Ploča se mora dodacima prilagoditi dužini reznica.
Posudu s reznicama treba unijeti u toplu (22-24°C) i svijetlu prostoriju, u kojoj de nakon 8-10 dana
dodi do kretanja pupova. Petnaest dana nakon kretanja pupova razvit de se mladice s cvatovima. Po
broju cvatova izračunava se prosječan broj grozdova po pupu, tj. rodnost svakog pupa.

Prosječnu težinu grozda jedne sorte ustanovit demo brojanjem grozdova i vaganjem u doba
berbe.

49
 PODRUMARSKA TABLICA SA FORMULOM ZA IZRAČUN POJAČAVANJA
MOŠTOVA

* Merenje izvršiti takoi da otkinute na desetke bobica grožđa iz različitih delova vinograda i na oko
zrelih grozdova te iste stisnete i izmuIjate . promesate sok i merite sa Refraktometrom tako da na
staklo nakapate samo 1-3 kapljice soka. A za moštomer de trebati više soka i merite u nekoj staklenoj
menzuri.
* PONOVITI merenje nakon berbe i taloženja mošta

Ako merite Ako merite Sada smo dobili Takav mošt To je razlika Dobidemo koliko kila šedera moramo dodati
BABOovim REFRAKTOMETRO koliko procenata bi do Na 100L mošta za vino od:
moštomerom M šedera ima u 100l dao vino sa npr. željenih
i dobijete moša ovoliko 11% alc u ALC%
kg šed/100l procenata vinu
mošta alkohola

% Oe kg/100lit Alc % Alc % +kg/100l za:

11% 12% 12.5%
X5= : 4 -3 = X0.6= - 11= x1.7 =
14 70 14.5 = 8.7 2.3 3.91kg 5.61kg 6.46kg
14.5 72.5 15.13 9.08 1.92 3.26 4.96 5.81

15 75 15.75 9.45 1.55 2.63 4.34 5.18

15.5 77.5 16.38 9.82 1.18 2.00 3.69 4.55

16 80 17 10.2 0.8 1.36 3.06 3.91

16.5 82.5 17.62 10.58 0.42 0.71 2.41 3.26

17 85 1825 10.95 - - 1.79 2.63

17.5 87.5 18.88 11.33 - - 1.14 1.99

18 90 19.5 11.7 - - 0.51 1.36

18.5 92.5 20.13 12.08 - - - 0.71

19 95 20.75 12.45 - - - lit mošta -

+ kg šedera/100
20 100 22 13.2 - - - -

50