AV 7

Osnove elektronike
S203
AV9
Zadatak 1.
Za krug sa slike (naponsko sljedilo) izračunati naponsko pojačanje ako je upotrebljen:

a) idealno operacijsko pojačalo

b) operacijsko pojačalo koji ima konačno pojačanje Go

a) Kako za idealno operacijsko pojačalo vrijedi Go → ∞ pa je

Sa slike je

Pa je naponsko pojačanje
Zadatak 1.
b) Ako je Go konačno, tada je:

Sa slike je

Naponsko pojačanje je je

Kako je pojačanje Go kod modernih operacijskih pojačala vrlo veliko (reda 107 ),
naponsko pojačanje je

G = V ≅ 1, a ulazni otpor vrlo velik, ovo pojačalo je odličan razdvojni stupanj.

Zadatak 2.
Za krug invertirajućeg operacijskog pojačala sa slike izračunajte naponsko pojačanje ako imamo:

a) idealno operacijsko pojačalo

b) operacijsko pojačalo koji ima konačno pojačanje Go

a) Kako je

i neinvertujući ulaz povezan na masu, tada je i invertujući ulaz na masi pa je prema slici
Zadatak 2.
Naponsko pojačanje je:

b) Ako je pojačanje konačno, tada je, pa je

Naponsko pojačanje je:

Zadatak 3.
Za krug sa slike (neinvertirajuće pojačalo) izračunati naponsko pojačanje ako imamo:

a) idealno operacijsko pojačalo

b) operacijsko pojačalo koji ima konačno pojačanje Go

a) Kako je a na neinvertujućem ulazu je naponu Vi, tada je i na invertujućem ulazu napon Vi.
Zadatak 3.
Sa slike je vidljivo kako je:

Pa je naponsko pojačanje:
Zadatak 3.
b) Ako je pojačanje konačno, tada je i prema slici je:

Pa je naponsko pojačanje:

Ova jednadžba se svodi na jednadžbu za idealno operacijsko pojačalo kada Go → ∞.

Pojačanje G je pozitivno (zato se i naziva neinvertujuće pojačavlo) i zavisi od odnosa
otpornika R1 i R2.
Zadatak 4.

Dizajnirati logaritamsko operacijsko pojačalo.

R:
Kod logaritamskog operacijskog pojačala izlazni napon proporcionalan je logaritmu ulaznog napona. Da bi se
pomoću operacijskog pojačala ostvarilo logaritamsko pojačalo, potrebno je imati element koji ima
logaritamsku karakteristiku, a to su diode i bipolarni tranzistori. Na slici je prikazana je realizacija
logaritamskog pojačala pomoću diode:
Zadatak 4.
Pri direktnoj polarizaciji struja kroz diodu je:

Ako je inverzna struja zasićenja IS puno manja od direktne struje ID,

tada se jednadžba može pojednostaviti:

Sada je pad napona na diodi VD, kada teče struja ID:

Struja kroz diodu ID jednaka je struji , a izlazni napon jednak je negativnoj vrijednosti pada napona na diodi.

(1)

gdje su:
Iz jednadžbe (1) se vidi kako je napon na izlazu logaritamska funkcija napona na ulazu i zavisi od nVT i I S. Faktor n koji
zavisi od struje diode može se eliminirati uporabom tranzistora umjesto diode.
Zadatak 4. Realizacija logaritamskog pojačala pomoću tranzistora.

Struja kolektora je:

Izlazni napon je:

Struja kolektora IC jednaka je struji . Izlazni napon je:

gdje su

Nedostatak ovih logaritamskih pojačala je u tome što izlazni napon ovisi o temperaturi prostora,
jer su VT i IS temperaturno ovisni.
Zadatak 5.
Izračunati izlazni napon Vo u krugu sa slike uz uvjet da su operacijska pojačala idealna:

Struja kroz otpor R1 je:

Napon V1 u čvoru 1 je:

Zadatak 5.
Napon V2 u čvoru 2 je:

Izlazni napon je:

 Diferencijska pojačala s bipolarnim tranzistorima
Zadatak 1.
Za diferencijsko pojačalo sa slike 1. zadano je Rg = 500 Ω, RE = 2,2 kΩ, RC = 2,2 kΩ, RT = 1 kΩ,
UEE = 10 V, UCC = 15 V. Izračunati faktor potiskivanja i izlazni napon Uiz ako je Ug = 1 sin(ωt) mV.
Tranzistori imaju jednake parametre β = hfe = 100. Zanemariti porast izlaznih karakteristika tranzistora
u normalnom aktivnom području rada.

Slika 1. - Diferencijsko pojačalo

Rješenje:

Statička analiza
Za određivanje dinamičkih parametra u statičkoj radnoj točki potrebno je izračunati struju
baze. Kako su otpori Rg za tranzistore T1 i T2 jednaki, bit će struje baze jednake:
10 0,7
21μA (1.1)
2· 1 0,5 201 2,2

Dinamička analiza
Uz zanemarenje serijskog otpora baze rbb' dinamički ulazni otpor tranzistora jednak je:

0,025
1,19 kΩ (1.2)
0,021

Dinamički izlazni otpor rce=∞, jer se zanemaruje porast izlaznih karakteristika u normalnom aktivnom
1
području .
Izvor napona ug priključen je na bazu tranzistora T1 preko unutrašnjeg otpora Rg, dok na bazi
tranzistora T2 nije priključen napon. Analiza diferencijskog pojačala pojednostavnjuje se ako se ulazni
signali rastave na zajednički i diferencijski signal. U tom slučaju možemo promatrati kao da je na
bazu tranzistora T1 priključen napon ug1 = ug, a na bazu tranzistora T2 priključen izvor ug2 = 0. Analiza
diferencijskog pojačala pojednostavnjuje se ako se ulazni signali rastave na zajednički uz i
diferencijski signala ud :

1
Izlazne karakteristike za realni tranzistor imaju porast u normalnom aktivnom području pa je otpor rce ipak
konačan. Otpor rce zanemaruje se, jer je znatno veći od otpora RC i RT spojenih u kolektoru.
1 
 
 0
0,5 sin mV (1.3)
2 2 2

0 1 sin mV (1.4)

Opisanim modelom na ulazima diferencijskog pojačala sada imamo ulazne signale kao superpoziciju
zajedničkog i diferencijskog signala:
1 sin mV (1.5)
2

0 (1.6)
2

Ovakav model izvora napona sa superpozicijom je ekvivalentan početnom izvoru kojeg se modelira.

Pojačanje zajedničkog signala:

Za proračun pojačanja zajedničkog signala asimetričnog izlaza koristi se dio sheme koji pripada
tranzistoru T2 s čijeg se kolektora dobiva izlazni napon. Na slici 2. je prikazana nadomjesna shema u
dinamici za tranzistor T2. Svakoj polovici sheme za pojedini tranzistor pripada dvostruka vrijednost
otpora RE.

Slika 2. - Nadomjesna shema za zajednički signal na tranzistoru T2

Iz sheme na slici 2. određuje se pojačanje zajedničkog signala:

|| 2,2||1
100 0,154 (1.7)
2 · 1 0,5 1,19 2 · 1 100 · 2,2

Pojačanje diferencijskog signala

U nadomjesnoj shemi za diferencijski signal nema otpora RE jer se struje za diferencijski signal
međusobno poništavaju u otporu RE.

Slika 3. – Nadomjesna shema za diferencijski signal

Iz nadomjesne sheme sa slike 3. imamo:

2 
 
 1 || 2,2||1
100 20,3 (1.8)
2 /2 2· 2 · 0,5 1,19

Faktor potiskivanja izračunava se kao:

20,3
132 42,4 dB (1.9)
0,154

0,154 0,5 20,3 1 sin 20,2 sin mV (1.10)

Zadatak 2.
Za diferencijsko pojačalo na slici 4. zadano je: RE = 10 kΩ, RC = 10 kΩ, UEE = 15 V, UCC = 15 V.
a) Odrediti struje – IEQ ≈ICQ (β >> 1) i napon UCEQ;
b) Odrediti strmine tranzistora u statičkoj radnoj točki
Izračunati pojačanja AVz i AVd (za uiz = uiz1 – uiz2, uz ud = uul1 – uul2).

Slika 4. - Diferencijalno pojačalo sa simetričnim izlazom

Rješenje:

Statička analiza
a) U statici ćemo zanemariti razliku u strujama – IEQ i ICQ
15 0,7
0,715 mA (1.11)
2 2 10

· 2· 15 15 0,715 · 10 20 8,55 V (1.12)

b) Strminu tranzistora računamo na sljedeći način:

0,715 mA
28,6 mA/V (1.13)
0,025 V
c) Pojačanje zajedničkog signala:

3 
 
U zadatku je zadan simetrični izlaz kao izlazni signal. Uz pretpostavku savršene simetričnosti
diferencijskog pojačala, uz priključak zajedničkog signala uul1 = uul2 = uz, oba izlaza uiz1 i uiz2 su u fazi i
njihova razlika je 0, pa je pojačanje zajedničkog ulaznog signala AVz = 0.

Diferencijsko pojačanje:
Da bi dobili iznos pojačanja diferencijskog ili simetričnog izlaza potrebno je prvo izračunati
pojačanje asimetričnog izlaza. Izračunat ćemo pojačanje za polovicu pojačala kojoj pripada tranzistor
T1 .

Slika 5. Nadomjesna shema za polovicu pojačala za diferencijski signal koji pripada tranzistoru T1 sklopa sa
slike 4.

Za pojačanje diferencijskog signala spojenog na tranzistor T1 iz slike 5. možemo pisati:

(1.14)
/2
Za uiz2 vrijedi isto što vrijedi za uiz1, osim što je diferencijski signal za tranzistor T2 u protufazi sa
diferencijalnom signalom za tranzistor T1 pa uz uiz1 = – uiz2 možemo pisati koristeći gornji izraz:
(1.15)
2 2
Sada možemo izračunati AVd:
28,6 10 286 (1.16)

Zadatak 3.
Za diferencijsko pojačalo na slici 6. je zadano, RE = 5 kΩ, RC = 2 kΩ, UEE = 15 V, UCC = 15 V.
β ≈ hfe = 200. Potrebno je:
a) Izvršiti statičku analizu tj. izračunati IEQ, ICQ, IBQ i UCEQ.
b) Izračunati zajedničko i diferencijsko pojačanje te faktor potiskivanja na asimetričnom izlazu
c) Za ulazne sinusne signale, uul2 = – uul1 amplitude 10 mV od vrha do vrha (engl. peak to peak),
izračunati i skicirati jedan ispod drugog izlazne napone uiz1, uiz2, uizd = uiz2 – uiz1

Slika 6. - Diferencijsko pojačalo

4 
 
Rješenje:

Statička analiza
a) Za proračun statike računat ćemo struje IEQ i ICQ. Zbog simetričnosti pojačala obje grane pojačala su
identična.
15 0,7
1,43 mA (1.17)
2 2 5
200
1,43 · 1,423 mA (1.18)
1 201

Faktor β iznosi 200 što znači da su struje IEQ1 i ICQ2 praktički jednakog iznosa.

7,1 μA (1.19)
1
Sada možemo lako izračunati napon UCEQ1:

2 30 2,846 14,3 12,85 V (1.20)

Dinamička analiza
Ulazni dinamički otpor tranzistora rbe1 je:
3,52 kΩ (1.21)
Za granu pojačala koja pripada tranzistoru T2 sve vrijednosti struja i napona su identične onima
izračunatima za granu tranzistora T1.

b) Pojačanje zajedničkog signala na asimetričnom izlazu:

Iz nadomjesne shema na slici 7. možemo pisati:

200 · 2
0,198 0,2 (1.22)
2 1 3,52 2·5· 1 200

Slika 7. - Nadomjesna shema za zajednički signal na tranzistoru T2

Za pojačanje zajedničkog ulaznog signala smo dobili konačan iznos što je očekivano jer smo računali
za asimetrični izlaz. Međutim važno je primijetiti da će izlaz uslijed zajedničkog signala na ulazu u
ovom slučaju biti jednak 0. To je posljedica ulaznih napona koji su u ovom zadatku zadani kao
protufazni sa istim amplitudama što rezultira zajedničkim ulaznim signalom koji je jednak 0.

5 
 
Pojačanje diferencijskog signala:

Slika 8. - Nadomjesna shema za diferencijski signal na tranzistoru T1

Iz slike 8. možemo pisati za pojačanje diferencijskog signala na kolektoru tranzistora T2:

1 200 · 2
56,8 (1.23)
2 /2 2· 2 · 3,52

Faktor potiskivanja iznosi:

56,8 (1.24)
285
0,198657

c) Napon od vrha do vrha odgovara dvostrukoj amplitudi izmjeničnog napona. Ako je zadana
amplituda od vrha do vrha 10 mV, amplitude ulaznih napona su dvostruko manje:
uul2 = 5 sin(ωt) mV, uul1 = − 5 sin(ωt) mV, uz = (uul1 + uul2)/2, ud = uul2 - uul1,
uiz2 = AVz2 uz + AVd2 ud = − 0,2·0 sin(ωt) − 56,8·10 sin(ωt) = − 568 sin(ωt) mV,
uiz1 = AVz2 uz − AVd2 ud = − 0,2·0 sin(ωt) + 56,8·10 sin(ωt) = + 568 sin(ωt) mV,
uizd = uiz2 − uiz1 = − 1,14 sin (ωt) V

Na slici 9. su prikazani izlazni asimetrični signali uiz1 i uiz2 te diferencijski izlaz uizd.

1500
uiz1
uiz2
uizd
1000

500
u [mV]

-500

-1000

-1500
0 50 100 150 200 250
t

Slika 9. - Prikaz izlaznih signala uiz1 uiz2 i simetričnog izlaza uizd

6 
 
Zadatak 4.
Za pojačalo sa slike 10. potrebno je odrediti izlaznu struju iiz ako je zadano Rg = 5 kΩ, RE = 3 kΩ,
RC = 2 kΩ, RT = 3 kΩ, UEE = 12 V, UCC = 12 V. Parametri tranzistora su jednaki β = hfe = 100. Porast
izlaznih karakteristika u normalnom aktivnom području se zanemaruje.
iul1 = Iulm1 sin (ωt), Iulm1 = 40 μA,
uul2 = Uulm2 sin (ωt), Uulm2 = 300 mV

Slika 10. – Diferencijsko pojačalo

Rješenje:

Statička analiza
Strujni izvor ćemo nadomjestiti ekvivalentnim naponskim izvorom po Theveninu:

200 mV (1.25)

Statika:
Za proračun dinamičkih parametara određujemo statičke struje IBQ1 i IBQ2 koje su jednake pa imamo:

18,5 μA (1.26)
2 1

Dinamička analiza
0,025
1,35 kΩ (1.27)
0,0185

Zbog zanemarenja porasta izlaznih karakteristika izlazni dinamički otpor rce → ∞.

Ulazne signale ćemo rastaviti na zajednički i diferencijski signal. Pritom ćemo računati sa
amplitudama pa imamo:
250 mV (1.28)
2
7 
 
 100 mV (1.29)

Pojačanje zajedničkog signala:

Slika 11. – Nadomjesna shema za polovicu pojačala koja odgovara tranzistoru T2 za zajednički napon

Iz slike 11. možemo pisati:

|| 2||3
100 · 0,196 (1.30)
2 1 5 1,35 2·3· 1 100

Pojačanje diferencijskog signala:

Slika 12. – Nadomjesna shema za diferencijski signal koji odgovara tranzistoru T2

Iz slike 12. možemo pisati sljedeće:

1 1 || 100 · 2||3
· · 9,45 (1.31)
2 /2 2 2 · 5 1,35

Amplitudu izlaznog napona možemo računati kao:

9,45 · 0,1 0,196 · 0,250 0,994 V (1.32)

Vidi se da je doprinos diferencijskog pojačanja puno veći nego doprinos zajedničkog što je za
očekivati s obzirom da se radi o diferencijskom pojačalu.
Amplitudu izlazne struje ćemo dobiti kao omjer izlaznog napona i otpora RT :

0,994
331 μA (1.33)
3

331 sin μA (1.34)

8 
 
Zadatak 5.
Izračunati strujna pojačanja AIz i AId te faktor potiskivanja ρ za pojačalo na slici 13. Ako je amplituda
ulaznog zajedničkog signala Izm = 1 μA odrediti amplitudu ulaznog diferencijskog signala Idm uz koji
će izlazna struja uslijed diferencijskog ulaznog signala biti 100 puta veća od izlazne struje uslijed
zajedničkog signala na ulazu. Zadano je Rg = 200 Ω, RE = 900 Ω, RC = 200 Ω, RT = 10 Ω, UEE = 6 V,
UCC = 6 V. Parametri tranzistora su jednaki β = hfe = 100. Zanemariti porast izlaznih karakteristika
tranzistora u normalnom aktivnom području rada.

Slika 13. Diferencijsko pojačalo

Rješenje:

Statička analiza
Za proračun dinamičkih parametara određujemo statičke struje IBQ1 i IBQ2 koje su jednake pa imamo: 

6 0,7 (1.35)
29,1μA
R 2 1 β 0,2 2 101 0,9

Dinamička analiza
0,025
859 Ω (1.36)
0,0291

Zbog zanemarenja porasta izlaznih karakteristika tranzistora u normalnom aktivnom području rada
izlazni dinamički otpor rce → ∞. U zadatku su zadani strujni izvori. Postupak računanja strujnih
pojačanja i crtanja nadomjesnih shema je analogan je onima za napone. Za zajednički strujni izvor
imamo nadomjesnu shemu na slici 14. 

Slika 14. - Nadomjesna shema za zajednički strujni izvor

9 
 
Iz slike 14. možemo napisati izraz za pojačanje zajedničkog signala:

(1.37)

Kako bi izračunali ib2/iz napisat ćemo jednadžbu koja opisuje zatvorenu petlju (otpornici Rg, rbe i 2RE)
kojoj suma napona mora biti 0:

1 2 0 (1.38)
Odatle slijedi:
(1.39)
·2 1

0,104 (1.40)
2 1

Nadomjesna shema za diferencijski signal dana je shemom na slici 15.

Slika 15.- Nadomjesna shema za diferencijski signal

Iz slike 15. možemo pisati sljedeće:

1 1
2 /2 2
(1.41)
0,2 1 0,2
100 9
0,2 0,01 2 0,2 0,859

Faktor potiskivanja računamo kao:

2 1 h 0,2 0,859 2 1 100 0,9

86 (1.42)
2 0,2 0,859

Sada ćemo odrediti amplitudu diferencijalnog signala uz koju će izlaz biti 100 puta veći od
zajedničkog. Za izlaznu struju imamo:
(1.43)

Postavit ćemo uvjet da omjer diferencijskog i zajedničkog izlaza mora biti jednak 100:
(1.44)
100
Iz čega slijedi:
100 100 1 (1.45)
1,16
86

10 
 
 Diferencijska pojačala sa spojnim FET-ovima
Zadatak 1.
Za pojačalo na slici 1. zadano je: = 12 V, RD2 = 6 kΩ, R1 = R2 = 1 MΩ, = 4 kΩ i = 1 kΩ.
Tranzistori T1 i T2 imaju jednake parametre = 2 mA, = – 2 V i = 0,0033 V-1. Odrediti
statičku radnu točku pojačala i izračunati zajedničko i diferencijsko pojačanje . Izračunati
izlazni napon uz sinusni izmjenični signal na ulazu amplitude 5 mV. Pri određivanju statičke radne
točke zanemariti parametar modulacije dužine kanala .

Slika 1. – Unipolarno diferencijsko pojačalo

Rješenje:

Statička analiza
Kako bi odredili pojačanja i dinamičke otpore tranzistora, trebamo prvo odrediti statičku radnu
točku, a potom dinamičke parametre pojačala. Kod proračuna statičke radne točke svi kondenzatori
imaju beskonačno veliki otpor, a izmjenični naponski izvori se kratko spajaju. Uz pretpostavku da
tranzistori rade u području zasićenja i s obzirom da ulazni krugovi tranzistora T1 i T2 jednaki, može se
pisati

1 .  (2.1)

Zbog jednostavnosti izračuna a i zbog malog utjecaja na konačni rezultat, zanemaruje nagib izlaznih
karakteristika u području zasićenja, tj. utjecaj parametra modulacije dužine kanala . Kako u statičkim
prilikama kroz otpornike R1 i R2 ne teku struje, a kroz otpornik RS teku struje odvoda oba tranzistora,
ulazne krugove tranzistora T1 i T2 možemo opisati slijedećim izrazom
2 . (2.2)
Rješavanjem sustava jednadžbi (2.1) i (2.2), gdje nam je nepoznanica, može se doći do slijedeće
kvadratne jednadžbe
2 1
0.  (2.3)
2
Uvrštavanjem zadanih vrijednosti dolazimo do slijedećeg izraza

11 
 
 2 · 10 2 · 2 · 10 1
2 · 10 0.  (2.4)
2 2 2 · 1 · 10
množenjem cijelog izraza sa 2 · 10 dobije se
5 4 0,  (2.5)
a rješenje kvadratne jednadžbe (2.5) je
5 √25 16 5 3
2,5 1,5 V.  (2.6)
2 2
Iz razloga što napon za n-kanalni spojni FET mora biti između napona i nule, fizikalno realno
rješenje je -1 V. Poznavajući iznos napona možemo izračunati prema izrazu (2.1) struju ,
1
2 · 10 1 0,5 mA.  (2.7)
2
Struje i su jednake bez obzira na nesimetričnost diferencijskog pojačala, odnosno
nepostojanja otpornika u odvodu tranzistora T1. Razlog tome je izračun struja na temelju ulaznih
krugova koji su jednaki tj. izraza (2.1) i (2.2). Međutim, nesimetričnost pojačala se očituje u različitim
izlaznim naponima tranzistora i , ali zbog male ovisnosti izlazne struje o izlaznom
naponu u području zasićenja, struje tranzistora i približno su jednake.
Napon uvoda tranzistora T2 može se izračunati prema slijedećem izrazu
0 1V 1 V. (2.8)
Pa prema tome je izlazni napon jednak
· 12 0,5 · 6 1 8 V.  (2.9)

Dinamička analiza
Pri određivanju dinamičkih parametara, izraz za struje odvoda tranzistora T2 u području
zasićenja može se pisati u obliku

1 1 .  (2.10)

Deriviranjem izraza (2.10) u statičkoj radnoj točki, može se izračunati strmina tranzistora T2 kao
2
1 1
(2.11)
2 · 2 · 10 1
1 1 0,0033 · 8 1.02 mA/V. 
2 2
Dinamički otpor odvoda i faktor naponskog pojačanja može izračunati pomoću slijedećih izraza
1 1
606 kΩ. (2.12)
· 0,0033 · 0,5 · 10
· 1.03 · 10 · 606 · 10 624. (2.13)
Da bi odredili pojačanje zajedničkog i diferencijskog signala, potrebno je prvo odrediti napone
prisutne na upravljačkim elektrodama tranzistora T1 i T2. Zajednički i diferencijski napon su definirani
slijedećim izrazima
(2.14)
,
2
. (2.15)

12 
 
Odnosno, putem zajedničkog i diferencijskog napona mogu se izraziti naponi na upravljačkim
elektrodama tranzistora T1 i T2 kao
, (2.16)
2
. (2.17)
2
U našem slučaju je = i = 0, pa se prema izrazima (2.14) i (2.15) može pisati
, (2.18)
2
, (2.19)
odnosno naponi koji se pojavljuju na upravljačkim elektrodama mogu se prikazati putem zajedničkog i
diferencijskog napona, odnosno izraza (2.16) i (2.17) kao

, (2.20)
2 2 2
. (2.21)
2 2 2
Za izračun, koristiti će se metoda superpozicije u kojoj će se zasebno razmatrati utjecaj zajedničkog
i diferencijskog ulaznog napona, na pojačani izlazni napon zajedničkim , odnosno
diferencijskim pojačanjem . Iz tog razloga ulazni su naponi rastavljeni prema izrazima (2.20) i
(2.21). Bez obzira što je upravljačka elektroda tranzistora T2 spojena otpornikom na masu, na njoj
se javlja zbroj zajedničkog i diferencijskog napona prema izrazu (2.21).
Pojačalo je simetrično, pa je dovoljno analizirati jednu granu. Na slici 2. prikazan je
nadomjesni sklop za izračun zajedničkog pojačanja . koji odgovara tranzistoru T2 U dinamičkoj
analizi kondenzatore kratko spajamo. Također se čvorovi u kojima su spojeni istosmjerni naponi
napajanja spajaju na masu. Zajedničko pojačanje računamo prema slijedećim izrazima, uzevši u
obzir paralelan spoj otpornika i ,

Slika 2. – Nadomjesni sklop za izračun zajedničkog pojačanja

· 2 , (2.22)
·2 , (2.23)
· 2 1 , (2.24)
· , (2.25)
624 · 6 4
0,8. (2.26)
2 1 2 · 1 · 625 606 6 4

Nadomjesni sklop za izračun diferencijskog pojačanja prikazan je na slici 3. Pošto se uz narinuti

diferencijski signal struje kroz otpornik RS poništavaju, njega u nadomjesnoj shemi kratko spajamo.

13 
 
 Slika 3. – Nadomjesni sklop za izračun diferencijskog pojačanja

Diferencijsko pojačanje možemo izračunati prema slijedećim izrazima

· · ,  (2.27)
2
· ,  (2.28)
1 1 1 624 6 4 (2.29)
1,23. 
2 /2 2 2 606 6 4
Izlazni napon se sastoji od doprinosa zajedničkog i diferencijskog pojačanja ulaznog
diferencijskog , odnosno zajedničkog napona,
· · .  (2.30)
Uvrštenjem izraza (2.18) i (2.19) u izraz (2.30) dobije se
5
· · 1,23 · 5 sin 0,8 · · sin
2 2 (2.31)
6,15 sin 2 sin 4.15 sin mV. 

Zadatak 2.
Za pojačalo na slici 4. zadano je: = = 3 V, = = 1 kΩ i = 500 Ω.
Tranzistori T1, T2 i T3 imaju jednake parametre = 2 mA i = – 1 V i može im se zanemariti
porast struja odvoda s naponima u području zasićenja, odnosno modulacija dužine kanala . Uz
izlazni diferencijski napon = - odrediti zajedničko = / i diferencijsko pojačanje
= / , te faktor potiskivanja . Izračunati izlazni napon uz sinusni izmjenični signal na ulazu
amplitude =– = 5 sin (ωt) mV.

14 
 
 Slika 4. – Unipolarno diferencijsko pojačalo sa strujnim izvorom

Rješenje:

Statička analiza
Statičku analizu možemo započeti određivanjem statičke radne točke tranzistora T3. Napon
možemo izračunati slijedećim izrazom
. (2.32)
Uz pretpostavku da tranzistori rade u području zasićenja i uz zanemarenje parametra modulacije
dužine kanala , može se pisati

1 .  (2.33)

Rješavanjem sustava jednadžbi (2.32) i (2.33), gdje nam je nepoznanica, može se doći do
slijedeće kvadratne jednadžbe

2 0.  (2.34)

Uvrštavanjem zadanih vrijednosti dolazimo do slijedećeg izraza

1
2· 1 1 0.  (2.35)
2 · 10 · 500
Daljnjim rješavanjem dobije se
3 1 0,  (2.36)
a rješenje kvadratne jednadžbe (1.35) je
3 √9 4 3 2,24
1,5 1,12 V.  (2.37)
2 2
Iz razloga što napon za n-kanalni spojni FET mora biti između napona i nule, fizikalno
realno rješenje je – 0,38 V. Poznavajući iznos napona možemo izračunati prema izrazu (2.33)
struju

15 
 
 0,38
2 · 10 1 0,77 mA.  (2.38)
1
S obzirom da su struje i jednake polovici struje jer je diferencijsko pojačalo apsolutno
simetrično, može se pisati
1
0,385 mA. 
2

, 0,385 · 10
, 1 1· 1 0,56 V  (2.39)
2 · 10

Dinamička analiza
Pri određivanju dinamičkih parametara, izraz za struje odvoda tranzistora T1 T2 u području
zasićenja, uz zanemarenje modulacije širine kanala, može se pisati u obliku

1 .  (2.40)

Deriviranjem izraza (2.40) u statičkoj radnoj točki, može se izračunati strmina tranzistora T1 T2 kao
2 ,
, 1
(2.41)
2 · 2 · 10 0,56
1 1,76 mA/V . 
1 1
Zajedničko pojačanje jednako je nuli, odnosno = 0. Razlog tome je apsolutna simetričnost obje
grane diferencijskog pojačala, pa su uz priključeni ulazni zajednički napon, izlazni naponi jednaki
= , odnosno = – = 0. Diferencijsko pojačanje može se izračunati u skladu sa
slikom 5.

Slika 5. – Nadomjesni sklop za izračun diferencijskog pojačanja

Uz zanemarenje porasta struje odvoda u području zasićenja izlazni dinamički otpor FET-a → ∞.
Diferencijsko pojačanje je,
1 1 1
· 1,76 · 10 · 1 · 10 0,88.  (2.42)
2 /2 2 2
Faktor potiskivanja definiran je slijedećim izrazom
| |
∞.  (2.43)
| |
Uz ulazne sinusne izmjenične napone na ulazu amplitude =– = 5 mV, diferencijski
napon iznosi
16 
 
 5sin — 5sin 10sin mV. (2.44)
Diferencijsko pojačanje izračunato za asimetričan izlaz , odnosno u izrazu (2.42) se odnosi na
pad napona samo u jednoj grani diferencijskog pojačala. Za simetričan izlazni napon diferencijsko
pojačanje je dvostruko veće, jer je izlazni napon = , odnosno
2· 2 · 0,88 · 10 sin 17,6 sin mV. (2.45)

Zadatak 3.
Za pojačalo na slici 6. zadano je: = = 12 V, = = 2,2 kΩ i = 2,2 kΩ. Tranzistori
T1 i T2 imaju jednake parametre = 6,75 mA, = 3,6 V i = 0,0033 V-1. Odrediti zajedničko
i diferencijsko pojačanje i faktor potiskivanja . Koliki je izlazni napon uz ulazne
izmjenične signale = 3,5 sin (ωt) mV i = 3 sin (ωt) mV. Pri određivanju statičke radne točke
zanemariti nagib izlaznih karakteristika tranzistora u području zasićenja.

Slika 6. – Unipolarno diferencijsko pojačalo

Rješenje:

Statička analiza
Pretpostavimo da tranzistori rade u području zasićenja, i zbog simetričnosti diferencijskog
pojačala struje i tranzistora T1 i T2 su jednake, i možemo pisati

1 .  (2.46)

Zbog jednostavnosti izračuna a i zbog malog utjecaja na konačni rezultat, zanemaruje se utjecaj
parametra modulacije dužine kanala . Ulazni krug tranzistora T1 i T2 možemo opisati slijedećim
izrazom
2 . (2.47)
Rješavanjem sustava jednadžbi (2.46) i (2.47), gdje nam je nepoznanica, može se doći do
slijedeće kvadratne jednadžbe
2 4 2 0.  (2.48)
Uvrštavanjem zadanih vrijednosti dolazimo do slijedećeg izraza

17 
 
 29,7 226,8 229,4 0.  (2.49)
a rješenje kvadratne jednadžbe (2.48) je
226,8 √51438 27253
3,82 2,62 V.  (2.50)
59,4
Iz razloga što napon za n-kanalni spojni FET mora biti između napona i nule, fizikalno realno
rješenje je -1,2 V. Sada se prema izrazu (2.46) može izračunati struja kao,
1,2 (2.51)
6,75 · 10 · 1 3 mA. 
3,6
Napon uvoda tranzistora T1 i T2 može se izračunati, uz kratko spajanje izmjeničnih naponskih izvora
i prema slijedećem izrazu
0 1,2 V 1,2 V. (2.52)
Pa prema tome je izlazni napon jednak
· 12 3 · 2,2 1,2 4,2 V.  (2.53)

Dinamička analiza
Pri određivanju dinamičkih parametara, izraz za struje odvoda tranzistora T1 i T2 u području
zasićenja može se pisati u obliku

1 1 .  (2.54)

Deriviranjem izraza (2.54) u statičkoj radnoj točki, može se izračunati strmina tranzistora T1 T2 kao
2
1 1
(2.55)
2 · 6,75 · 10 1,2
1 1 0,0033 · 4,2 2,53 mA/V. 
3,6 3,6
Dinamički otpor odvoda i faktor naponskog pojačanja može izračunati pomoću slijedećih izraza
1 1
100 kΩ. (2.56)
· 0,0033 · 3 · 10
· 2,5 · 10 · 100 · 10 253. (2.57)
Na slici 7. prikazan je nadomjesni sklop za izračun zajedničkog pojačanja diferencijskog
pojačala. Za zajedničko pojačanje vrijedi = = .

Slika 7. – Nadomjesni sklop za izračun zajedničkog pojačanja

Zajedničko pojačanje računamo prema slijedećim izrazima,

· 2 ,  (2.58)

18 
 
 · 2 1 ,  (2.59)
· ,  (2.60)
253 · 2,2
0,456.  (2.61)
2 1 2 · 2,2 · 254 100 2,2
Za diferencijski način rada vrijedi /2 i /2 , jer analiziramo samo polovicu
pojačala, pa se uzima samo pola narinutoga diferencijskog napona . Pošto se uz diferencijski napon
struje kroz otpornik RS poništavaju, u nadomjesnoj shemi ga izostavljamo. Nadomjesni sklop za
diferencijsko pojačanje je prikazan na slici 8.

Slika 8. – Nadomjesni sklop za izračun diferencijskog pojačanja

Diferencijsko pojačanje računamo prema slijedećim izrazima,

· · ·   (2.62)
2
· ,  (2.63)
1 1 1 253 · 2.2
2,72.  (2.64)
2 /2 2 2 100 2.2
Faktor potiskivanja definiran je slijedećim izrazom
| | 2,72
5,96 15,5 dB.  (2.65)
| | 0,456
Amplitude zajedničkog i diferencijalnog signala računamo prema slijedećim izrazima,
3,5sin 3sin
3,25sin mV,   (2.66)
2 2
3sin 3,5sin 0,5sin mV .  (2.67)
Izlazni napon se može izračunati prema izrazu,

0,456 · 3,25sin 2,72 · 0,5sin

(2.68)
0,12sin mV.  

19 
 
 Diferencijska pojačala s MOS-tranzistorima
Zadatak 1.
Za pojačalo na slici 1. zadano je: = = 20 V, = = 1 kΩ, = = 1 kΩ i
= 1 kΩ. Tranzistori T1 i T2 imaju jednake parametre = 2,62 mA/V2, =v0,0015 V-1 i
= 1,5 V. Odrediti statičku radnu točku pojačala i izračunati zajedničko i diferencijsko
pojačanje . Pri određivanju statičke radne točke zanemariti modulaciju dužine kanala.

Slika 1. –Diferencijsko pojačalo s MOSFET-ima

Rješenje:

Statička analiza
Kako bi odredili pojačanja trebamo prvo odrediti statičku radnu točku, a potom dinamičke
parametre tranzistora. Kod proračuna statičke radne točke izmjenični naponski izvori se kratko
spajaju. Uz pretpostavku da tranzistori rade u području zasićenja i s obzirom da ulazni krugovi
tranzistora T1 i T2 jednaki, može se pisati

.  (3.1)
2
Zbog jednostavnosti izračuna a i zbog malog utjecaja na konačni rezultat, zanemaruje se modulacija
dužine kanala. Ulazne krugove tranzistora T1 i T2 možemo opisati slijedećim izrazom
2 .  (3.2)
Rješavanjem sustava jednadžbi (3.1) i (3.2), gdje nam je nepoznanica, može se doći do slijedeće
kvadratne jednadžbe

1 2 0.  (3.3)
Uvrštavanjem zadanih vrijednosti dolazimo do slijedećeg izraza
2,62 6,86 14.1 0.  (3.4)
rješenje kvadratne jednadžbe (3.4) je
1,31 2,66 V.  (3.5)

20 
 
Iz razloga što napon za n-kanalni MOSFET mora biti veći od napona , fizikalno realno
rješenje je 3,97 V. Zbog simetričnosti pojačala vrijedi , i prema izrazu (3.1) može
se izračunati
2,62 · 10 (3.6)
3,97 1,5 7,99 mA. 
2
Napon uvoda tranzistora T1 i T2 može se izračunati, uz kratko spajanje izmjeničnih naponskih izvora
i prema slijedećem izrazu
0 3,97 V 3,97 V.  (3.7)
Pa prema tome je izlazni napon jednak
· 20 7,99 · 1 3,97 15,98 V.  (3.8)

Dinamička analiza
Pri određivanju dinamičkih parametara, izraz za struje odvoda tranzistora T1 i T2 u području
zasićenja može se pisati u obliku

1 .  (3.9)
2

Deriviranjem izraza (3.9) u statičkoj radnoj točki, može se izračunati strmina tranzistora T1 i T2 kao

1
(3.10)
2,62 · 10 3,97 1,5 1 0,0015 · 15,98 6,63 mA/V. 
Dinamički otpor odvoda i faktor naponskog pojačanja može izračunati pomoću slijedećih izraza
1 1
83 kΩ. (3.11)
· 0,0015 · 7,99 · 10
· 6,63 · 10 · 83 · 10 550. (3.12)
Na slici 2. prikazan je nadomjesni sklop za izračun zajedničkog pojačanja diferencijskog
pojačala. Za zajedničko pojačanje vrijedi = = .

Slika 2. – Nadomjesni sklop za izračun zajedničkog pojačanja

Zajedničko pojačanje računamo prema slijedećim izrazima,

· 2 ,  (3.13)
· 2 1 ,  (3.14)
· ,  (3.15)
550 · 1
0,46.  (3.16)
2 1 2 · 551 · 1 83 1

21 
 
Za diferencijski način rada vrijedi /2 i /2, jer analiziramo samo polovicu
pojačala, pa se uzima samo pola narinutoga diferencijskog napona . Pošto se uz diferencijski napon
struje kroz otpornik RS poništavaju, u nadomjesnoj shemi ga izostavljamo. Nadomjesni sklop za
diferencijsko pojačanje je prikazan na slici 3.

Slika 3. – Nadomjesni sklop za izračun diferencijskog pojačanja

Diferencijsko pojačanje računamo prema slijedećim izrazima,

· · ·   (3.17)
2
· ,  (3.18)
1 1 1 550 · 1
· 3,27.  (3.19)
2 /2 2 2 83 1
Faktor potiskivanja definiran je slijedećim izrazom
| | 3,27
7,1 17 dB.  (3.20)
| | 0,46

Zadatak 2.
Za pojačalo na slici 4. zadano je: = = 12 V, I0 = 18 mA, = 1,5 kΩ, = = 1 MΩ i
= 4,7 kΩ. Tranzistori T1 i T2 imaju jednake parametre = 1 mA/V2, = 2 V i = 0,001 V-1.
Odrediti statičku radnu točku pojačala i izračunati zajedničko i diferencijsko pojačanje , te
faktor potiskivanja . Pri određivanju statičke radne točke zanemariti modulaciju dužine kanala.

Slika 4. – Unipolarno diferencijsko pojačalo

Rješenje:
22 
 
Statička analiza
Kako bi odredili pojačanja, trebamo prvo odrediti statičku radnu točku, a potom dinamičke
parametre tranzistora. Kod proračuna statičke radne točke svi kondenzatori imaju beskonačno veliki
otpor, a izmjenični naponski izvori se kratko spajaju. S obzirom da ulazni krugovi tranzistora T1 i T2
jednaki, i upravo oni određuju struje kroz pojedine tranzistore, bez obzira na nesimetričnost
diferencijskog pojačala u izlaznom krugu. Struje će biti jednake zato što zanemarujemo porast struje
odvoda u zasićenju. Tranzistori T1 i T2 rade s različitim naponima i kada bi se struja mijenjala s
tada bi struje IDQ1 i IDQ2 bile različite. Dakle, za struje može se pisati
18 · 10
9 mA.  (3.21)
2 2
Struje odvoda tranzistora T1 i T2 u zasićenju možemo izračunati pomoću slijedećeg izraza. Zbog
jednostavnosti izračuna a i zbog malog utjecaja na konačni rezultat, zanemaruje se modulacija dužine
kanala.

,  (3.22)
2
odnosno napone možemo pomoću izraza (3.22) izračunati kao

2 2·9
2 2 4,24 V.  (3.23)
1

Iz razloga što napon za n-kanalni MOSFET mora biti veći od napona , fizikalno realno
rješenje je 6,24 V. Nesimetričnost pojačala se očituje u različitim izlaznim naponima tranzistora
i , ali zbog male ovisnosti izlazne struje o izlaznom naponu u području zasićenja,
struje tranzistora i približno su jednake.
Napon uvoda tranzistora T2 može se izračunati prema slijedećem izrazu
0 6,24 6,24 V.  (3.24)
Pa prema tome je izlazni napon jednak
· 12 9 · 1,5 6,24 4,74 V.  (3.25)

Dinamička analiza
Pri određivanju dinamičkih parametara, izraz za struje odvoda tranzistora T1 i T2 u području
zasićenja može se pisati u obliku

1 .  (3.26)
2

Deriviranjem izraza (3.26) u statičkoj radnoj točki, može se izračunati strmina tranzistora T1 i T2 kao

1
(3.27)
1 · 10 6,24 2 1 0,001 · 4,74 4,26 mA/V. 
Dinamički otpor odvoda i faktor naponskog pojačanja može izračunati pomoću slijedećih izraza
1 1
111 kΩ. (3.28)
· 0,001 · 9 · 10
· 4,26 · 10 · 111 · 10 473. (3.29)

23 
 
 Da bi odredili zajedničko i diferencijsko pojačanje, potrebno je prvo odrediti napone prisutne
na upravljačkim elektrodama tranzistora T1 i T2. Zajednički i diferencijski napon su definirani
slijedećim izrazima
(3.30)
,
2
. (3.31)
Odnosno, putem zajedničkog i diferencijskog napona mogu se izraziti naponi na upravljačkim
elektrodama tranzistora T1 i T2 kao
, (3.32)
2
. (3.33)
2
U našem slučaju je = i = 0, pa se prema izrazima (3.30) i (3.31) može pisati
, (3.34)
2
, (3.35)
odnosno naponi koji se pojavljuju na upravljačkim elektrodama se mogu prikazati putem zajedničkog i
diferencijskog napona, odnosno izraza (3.32) i (3.33) kao

, (3.36)
2 2 2
. (3.37)
2 2 2
Za izračun, koristiti će se metoda superpozicije u kojoj će se zasebno razmatrati utjecaj zajedničkog
i diferencijskog ulaznog napona, na pojačani izlazni napon zajedničkim , odnosno
diferencijskim pojačanjem . Iz tog razloga ulazni su naponi rastavljeni prema izrazima (3.36) i
(3.37). Pa bez obzira što je upravljačka elektroda tranzistora T2 spojena otpornikom na masu, na
njoj se javlja zbroj zajedničkog i diferencijskog napona prema izrazu (3.37).
Pojačalo je simetrično, pa je dovoljno analizirati jednu granu. Na slici 5. prikazan je
nadomjesni sklop za izračun zajedničkog pojačanja . koji odgovara tranzistoru T2 U dinamičkoj
analizi kondenzatore kratko spajamo. Također se čvorovi u kojima su spojeni istosmjerni naponi
napajanja spajaju na masu. Zbog idealnog strujnog izvora, kojem je izlazni otpor beskonačan, imamo
prekid u izlaznom krugu i = / = 0.

Slika 5. – Nadomjesni sklop za izračun zajedničkog pojačanja

Nadomjesni sklop za izračun diferencijskog pojačanja prikazan je na slici 6. Pošto se uz narinuti

diferencijski signal diferencijske struje suprotnog smjera kroz strujni izvor poništavaju, njega u
nadomjesnoj shemi kratko spajamo.

24 
 
 Slika 6. – Nadomjesni sklop za izračun diferencijskog pojačanja

Diferencijsko pojačanje možemo izračunati prema slijedećim izrazima

· · ,  (3.38)
2
· ,  (3.39)
1 1 1 473 1,5 4, 7 (3.40)
· 2,4. 
2 /2 2 2 111 1,5 4,7
Faktor potiskivanja definiran je slijedećim izrazom
| |
∞.  (3.41)
| |

Zadatak 3.
Za pojačalo na slici 7. zadano je:
imaju jednake parametre = 1,5 mA/V2,
= – odrediti zajedničko
potiskivanja . Za izmjenične signale
skicirati jedno ispod drugog izlazne napone
točke zanemariti modulaciju dužine kanala.
= = 5 V, = = 1 kΩ. Tranzistori T1, T2 i T3
= –2 V i = 0,0005 V-1. Uz izlazni diferencijski napon
= / i diferencijsko pojačanje = / , te faktor
=– , s amplitudom 10 mV od vrha do vrha, izračunati i
, i = . Pri određivanju statičke radne

Slika 7. – Unipolarno diferencijsko pojačalo sa strujnim izvorom

Rješenje:

25 
 
Statička analiza
Statičku analizu možemo započeti određivanjem statičke radne točke tranzistora T3. Napon
je jednak
0. (3.42)
Struja odvoda tranzistora T3 u zasićenju može se izračunati pomoću slijedećeg izraza. Zbog
jednostavnosti izračuna a i zbog malog utjecaja na konačni rezultat, zanemaruje se modulacija dužine
kanala.
1,5 · 10
0 2 3 mA .  (3.43)
2 2
S obzirom da su struje i jednake polovici struje može se pisati
1
1,5 mA.  (3.44)
2
Napone tranzistora T1 i T2 možemo pomoću izraza (3.43) izračunati kao

2 2 · 1,5
2 2 1,41 V.  (3.45)
1,5

Iz razloga što napon za n-kanalni MOSFET mora biti pozitivniji od napona , fizikalno
realno rješenje je – 0,58 V.
Napon uvoda tranzistora T1 i T2 može se izračunati prema slijedećem izrazu
0 0,58 0,58 V.  (3.46)
Pa prema tome je izlazni napon jednak
· 5 1,5 · 1 0,58 2,92 V.  (3.47)

Dinamička analiza
Pri određivanju dinamičkih parametara, izraz za struje odvoda tranzistora T1 i T2 u području
zasićenja može se pisati u obliku

1 .  (3.48)
2

Deriviranjem izraza (3.48) u statičkoj radnoj točki, može se izračunati strmina tranzistora T1 i T2 kao

1
(3.49)
1,5 · 10 0,58 2 1 0,0005 · 2,92 2,13 mA/V. 
Dinamički otpor odvoda i faktor naponskog pojačanja može izračunati pomoću slijedećih izraza
(3.50)
· 1,22 · 10 · 2,6 · 10 2840. (3.51)
Zajedničko pojačanje jednako je nuli, odnosno = 0. Razlog tome je apsolutna simetričnost
obje grane diferencijskog pojačala, pa su naponi = , odnosno = – = 0.
Diferencijsko pojačanje može se izračunati u skladu sa slikom 8.

26 
 
 Slika 8. – Nadomjesni sklop za izračun diferencijskog pojačanja

Uz zanemarenje porasta struje odvoda u području zasićenja izlazni dinamički otpor FET-a → ∞.
Diferencijsko pojačanje je,
1 1 1
, · 2,13 · 10 · 1 · 10 1,06.  (3.52)
2 /2 2 2
Faktor potiskivanja definiran je slijedećim izrazom
| |
∞.  (3.53)
| |
S obzirom da je izračunato diferencijsko pojačanje pojačala, možemo izračunati napone na
izlazima , i simetričan izlazni napon = prema slijedećim izrazima
· 1,06 · 10sin 10,6sin mV. (3.54)
· 1,06 · 10sin 10,6sin mV. (3.55)
10,6 10,6sin 21,2sin mV. (3.56)
Na slici 9. su izračunati naponi skicirani.
uiz1
5.3 mV

-5.3 mV Vrijeme

uiz2
5.3 mV

-5.3 mV Vrijeme

uiz = uiz2 - uiz1

10.6 mV

-10.6 mV
Vrijeme

Slika 9. – Izlazni naponi

27 
 
 Operacijska pojačala
• Česta engl. kratica: OPAMP (eng. OPerational AMPlifier)
• Najveći dio pojačala realizira se izradom svih potrebnih komponenti na jednom
silicijskom čipu (“chip” –pločica ili IC – Integrated Circuit) koje tako formiraju
monolitni integrirani sklop koji se sastoji od više tranzistora, dioda, otpornika
• Svaki IC ima više metalnih izvoda za spajanje vanjskih komponenti kojima
efektivno mijenjamo ponašanje cijelog sklopa, zavisno o tome kako su spojene
na IC
• Jeftina, pouzdana – vrlo često korištena; uz tranzistore jedna od najčešćih
komponenti u analognoj elektronici
• Općenito, operacijska pojačala mogu se koristiti za jednostavnu, no kvalitenu
realizaciju različitih operacija nad ulaznim signalom, npr. pojačanja, zbrajanje i
oduzimanje, integriranje i deriviranje itd. (ovo zavisi o tome kako smo spojili
vanjske komponente na operacijsko pojačalo).

1
 Operacijska pojačala

Operacijsko pojačalo se, u pravilu, sastoji od tri (kaskadno vezana) stupnja:

- I stupanj: diferencijalno pojačalo koje omogućava dva ulazna signala
(napona), te veliki ulazni otpor i inicijalno naponsko pojačanje signala
- II stupanj: vrlo veliko pojačanje
- III stupanj: osigurava mali izlazni otpor i veliki hod izlaznog naponskog
signala

2
 Operacijska pojačala

Idealno operacijsko pojačalo trebalo bi imati ove osobine:

 beskonačno veliko (diferencijalno) naponsko pojačanje  AV  

 beskonačno velik ulazni otpor Rul  
 izlazni otpor jednak nuli Riz  0
 prijenos svih frekvencija (mala izobličenja ulaznog signala)

3
 Operacijska pojačala
• Realno operacijsko pojačalo – osnovna svojstva:
1. Vrlo veliko (diferencijalno) naponsko pojačanje AV (104..109)
2. Vrlo velik ulazni otpor (106..1012)
3. Malen izlazni otpor (101..102)
4. Ograničen opseg prijenosa frekvencija zavisan o pojačanju sklopa
• Ulazni i izlazni otpori relativno su slični emiterskom sljedilu (ZC).
• Diferencijalno naponsko pojačanje AV samog pojačala se ponekad zove i
“pojačanje otvorene petlje” (ponekad oznaka AV0). Ovo je pojačanje samog
OPAMP-a, bez ikakvih dodatnih komponenti. No, u pravilu se operacijsko
pojačalo koristi kao dio složenijeg sklopa, u kojem se koristi negativna povratna
veza (“zatvorena petlja” sa izlaza na ulaz).
• Čitav sklop koji koristi operacijsko pojačalo redovito se dizajnira tako da je
ukupno naponsko pojačanje sklopa AV (unatoč istoj oznaci, ovo je različito od
pojačanja samog OPAMP-a) bitno manje. Razlog je negativna povratna veza
(NPV). 4
 Operacijska pojačala
• S obzirom na jako veliko naponsko pojačanje, moglo bi se zaključiti da za
npr. ulazni napon od 1V, na izlazu tipičnog operacijskog pojačala dobijemo
desetke tisuća V ili više
• To, naravno, nije tako - svako pojačalo ograničeno je naponom napajanja,
te izlazni napon ne može biti veći od ovoga.
 Uobičajeno je maksimalni izlazni napon malo niži od napona istosmjernog
napajanja.
 Npr. pojačalo priključeno na pozitivni istosmjerni napon od + 15 V i
negativni -15 V, moći će na izlazu proizvesti napon u naponskom opsegu od
npr. ± 13 V (hod izlaznog signala je maksimalno 26V).
 Ako izlaz operac. pojačala dosegne ovaj maksimalni napon, kažemo da je u
zasićenju. U zasićenju, izlaz OPAMP-a se ne mijenja bez obzira na daljnje
povećanje ulaza. Najčešće operacijsko pojačalo ne radi u zasićenju, što znači
da ulazni napon na samom OPAMP-u mora biti vrlo malen – gotovo 0 (ovo
se postiže “automatskim” smanjenjem ul. napona pomoću NPV – Negativna
Povratna Veza)
5
 Operacijska pojačala
Simbol i (vrlo gruba skica) korištenja
B1 – invertirajući ulaz,
B2 – neinvertirajući ulaz

Nadomjesna shema:
+ +
+
Rul U1 Riz
-
Uul Uiz
+ +
Uoff U1·AV

Napon offseta (pomaka)

→ sada U1 predstavlja dodatni napon koji OPAMP “vidi” (i pojačava) na 6
ulazu
 Operacijska pojačala – napon offseta
• Ukoliko je ulazni napon (tj. razlika potencijala između invertirajućeg i
neinvertirajućeg ulaza) pojačala nula (npr. kratko spojimo ulaze), izlazni napon,
iako to očekujemo (Uizl=AvUul), nije nula. → offset (pomak) – zbog nesavršenosti
realnih komponenti ono što OPAMP pojačava nije UUL nego U1, tj. Uizl = AVU1

• Ova (štetna) pojava može se predstaviti malim (virtualnim) naponskim izvorom

spojenim serijski (unutar skopa) sa stvarnim ulazima – ovaj napon na ulazu je
tzv. napon offseta (Uoff). Problem je što je iznos i predznak ovog napona
unaprijed nepoznat (mijenja se od jedne komponente do druge) – proizvođač će
navesti samo maksimalni garantirani iznos ovog napona.

• Npr. ako se na ulaze dovede razlika od točno Uul = Uoff , na izlazu je će biti nula
(poništen offset, jer U1 = Uoff – Uoff = 0)

• Ponekad se integriranom sklopu stoga dodaju posebni ulazi (priključci, izvodi,

“pinovi”) za poništavanje napona offseta, kojim se, uz pomoć promjenjivog
otpornika namiješta izlazni napon što bliže 0 kada se postavi Uul = 0 (tj. kada se
kratko spoje invertirajući i neinvertirajući ulaz).
7
Operacijska pojačala

Tipične izvedbe
operacijskih
pojačala

8
 Operacijska pojačala

Analiza sklopova sa operacijskim pojačalima

• Općenito, sklopovi sa operacijskim pojačalima analiziraju se, uz uobičajene
Ohmov i Kirchhoffove zakone, korištenjem
2 “zlatna pravila”:
• (*) Pravilo 1: ulazni otpor oba ulaza operacijskog pojačala je
beskonačan – posljedica: nema ulaznih struja
• (**) Pravilo 2: invertirajući i neinvertirajući ulaz su uvijek na istom
potencijalu

Pri analizi, pretpostavlja se IDEALNO OPAMP (dakle, nema napona

offseta, beskonačno diferencijalno pojačanje, itd.)

9
 Operacijska pojačala
• Pravilo 1 (*) posljedica je 2. osnovnog svojstva idealnog operacijskog pojačala
• Pravilo 2 (**) ispunjeno je za spojeve koji imaju negativnu povratnu vezu (NPV),
kojom se naponsko pojačanje namjerno smanjuje (većina spojeva sa operac.
pojačalima je ovakva).
 Negativnom povr. vezom dio izlaznog napona “vrati” se nazad na invertirajući (-) ulaz.
Drugim riječima, izlazni napon utječe na razliku potencijala ulaza operacijskog
pojačala na način da ga to više smanjuje što izlazni napon više raste. Svako povećanje
izlaznog napona uzrokuje rast potencijala invertirajućeg ulaza U_ , i samim tim
smanjenje ulaznog napona op.pojačala ( U+-U_ ). Izlazni napon stoga sve sporije
raste, ulazni napon se još smanjuje itd. sve dok se izlazni napon potpuno ne zaustavi
na točno tolikoj vrijednosti da je gotovo U_=U+, tj. da je ulazni napon samog
(realnog) op.pojačala gotovo nula. Realno, radi ogromnog pojačanja samog OPAMP-
a postoji vrlo mala razlika između invertirajućeg i neinvertirajućeg ulaza (za idealno
OPAMP ne, nego 0).
 Ukratko: Idealno operacijsko pojačalo “podešava” napon izlaza sve dok nema razlike
potencijala na ulazima (tj. da je ulazni napon 0) – ovo “podešavanje” se, pomoću NPV,
događa vrlo brzo (praktično trenutno). Kada razlika potencijala između ulaza ne bi bila
0, idealno OPAMP bi dalo beskonačan napon na izlazu! 10
 Sklopovi s operacijskim pojačalom
Neinvertirajuće pojačalo

zbog (*): Rul→∞ , pa nema ulazne struje u (–) ulaz, stoga su R1 i R2 samo
serijski spojeni, pa: (naponsko djelilo):

R2
U   U iz
R1  R2
zbog (**): U-=U+=Uul pa:
R2 U ovoj grani nema
Uiz
U ul  U iz nikakve struje zbog (*)
R1  R2 U-
U iz R1  R2 Naponsko pojačanje se
AV  
U ul R2 bira otpornicima R1 i R2
11
 Sklopovi s operacijskim pojačalom
Invertirajuće pojačalo

Prema 2. Kirch. i Ohmovom zakonu:

I1 
U ul  U  U U
; I 2  iz
R1 R2 I1

I2
Zbog (**): U-=U+=0 pa:
U ul  0 U ul U iz  0 U iz
I1   I2  
R1 R1 R2 R2
U ul U iz
Zbog (*) te po 1. Kirch. zakonu: I1=-I2 pa: 
R1 R2
U iz R2 Naponsko pojačanje je negativno → okretanje faze
AV   (kada je ulazni napon pozitivan, izlazni je negativan)
Uul R1 – izlaz invertira i pojačava ulaz
12
 Sklopovi s operacijskim pojačalom
Naponsko sljedilo

R1  0, R2  

Ovo “pojačalo” je zapravo specijalni slučaj neinvertirajućeg pojačala kojemu

je otpor R1 nula, a otpor R2 beskonačan. Stoga je naponsko pojačanje:
R1  R2 R1 R2 R1 0
AV     1 AV  1  1
R2 R2 R2 R2 

Nema pojačanja – izlazni napon je točno isti kao ulazni (slijedi ga). Sklop međutim
ima gotovo beskonačan ulazni otpor i vrlo mali izlazni otpor – koristi se kao izvrstan
transformator impedancije (sjetimo se emiterskog sljedila).
13
 Sklopovi s operacijskim pojačalom
Sumator (zbrajalo)
(Slična analiza kao kod invertirajućeg pojačala)
Prema 2. Kirch. zakonu i
Ohmovom zakonu:

U ul1  U  U U
I1  ; I 2  ul 2 ;
R1 R1
U izl  U 
I3 
R2

Zbog (**): U-=U+=0 pa:

U ul1 U U
I1  ; I 2  ul 2 ; I 3  izl
R1 R1 R2

14
 Sklopovi s operacijskim pojačalom
Sumator (zbrajalo)

Zbog (*) te po 1. Kirch. zak.:

I3=-(I1 +I2) pa:

U iz  U ul1 U ul 2 
   
R2  1
R R 1 

R2
U iz  U ul1  U ul 2 
R1 Uul3

Općenito, za više ulaza:

R Izlazni napon je pojačana suma ulaznih
U iz   U ul1  U ul 2  U ul 3  .. 2 napona sa faktorom pojačanja -R2 / R1
R1

15
 Sklopovi s operacijskim pojačalom
Diferencijalno pojačalo
I2
I R1 R2 I
I1 1 2

I3
Uul2 UR1 UR2 Uizl
U-=?
I3

2.K .Z .: U R1  U   U ul 2 2.K .Z .: U R 2  U   U izl

U U  U izl U 
U R1  I1R1  U ul 2 U   I1  ul 2 U R 2  I 2 R2  U izl U   I 2 
R1 R2

Vodeći računa o (*), te U   U ul 2 U izl U  1 izl  R2U ul 2

RU
prema 1. K.Z.: -I1=I2, pa:   ...  U   (1)
R1 R2 R1  R2

16
 Sklopovi s operacijskim pojačalom
Diferencijalno pojačalo

I3
R1

Uul1 U+=? R2

R2
Vodeći računa o (*), imamo samo jednostavno naponsko djelilo: U   U ul1 (2)
R1  R2
Prema (**); U+=U- , tj. (2)=(1): U R2 RU  R2U ul 2
 1 izl  ( R1  R2 )
R1  R2 R1  R2
ul1

U ul1 R2  RU
1 izl  R2U ul 2

Izlazni napon je pojačana razlika ulaznih napona U  U  U R2

 ul1 ul 2 
sa faktorom pojačanja R2 / R1
iz
R1
17
 Sklopovi s operacijskim pojačalom
Strujno-naponski pretvorik

Iznos izl.napona ~ ul.struji: po (*) i 1. Kirch.z. : I ul  I R  0  I R   I ul

U iz  U 
2. K .Z . i Ohm.z. I R 
R
U iz
po (**) : U   U   0  I R 
R

U iz
I ul  
R
Iznos izlaznog napona proporcionalan je ulaznoj struji
U iz   R  I ul
sa koeficijentom proporcionalnosti -R.
Iako bi se isti efekt mogao postići spajanjem samo R na ulaz (bez OPAMP), u ovom slučaju
problem bi nastao kad bi bilo što spojili na “izlaz” (paralelno sa R), jer bi se efektivno
promijenila vrijednost R i samim tim napon na R. OPAMP štiti od ovoga izolirajući ulaz od
izlaza (za idealno OPAMP, možemo spojiti bilo što na izlaz, i gornja relacija i dalje vrijedi)
18
 Sklopovi s operacijskim pojačalom
Integrator

(kao invertirajuće pojačalo, no po (*) i 1. Kirch.z. : I C  I R  0  I C   I R

umjesto R2 stavljen C)
U ul  U 
2. Kirch. i Ohm.z. I R 
R
prema (**) : U   U   0

U ul
IC   (1)
R

?
q
S obzirom da U   0 (uzemljen inv.ulaz) : U izl  UC  ( 2)
C

19
 Sklopovi s operacijskim pojačalom
Integrator

dq
Osnovna definicija struje ( protok naboja u vremenu) : i (t ) 
dt
T
pa : q(T )   i (t )dt  q(T  0) (3)
0

q(T ) 1  
T
(3)  (2) : U iz (T )     I C dt  B1 
C C 0 
T
1
Ako je C za t  0 bio prazan  B1  0, pa : U iz (T )   I C dt (4)
C 0
T
1
(1)  (4) : U iz (T )   
RC 0
U ul dt Iznos izlaznog napona proporcionalan je
integralu ulaznog napona po vremenu

20
 Sklopovi s operacijskim pojačalom
Derivator
Kao integrator, no pozicije R i C zamijenjene:
R IR
Istim postupkom kao kod integratora:
IC U-
Uul - U iz
C Uiz IC  I R   (1)
U+
+
R
T
1 dU ul I C
U C  U ul   I C dt  B1   (2)
C0 dt C

dU ul U iz
(1)  (2) : 
dt RC
Iznos izlaznog napona proporcionalan je dU ul
U iz   RC
derivaciji (brzini promjene) ulaznog napona dt
21
 Integrator
Virtualno
uzemljenje
 vS (t )  v1 vS (t )
iR  
Model integratora R R
dvC
iC  C
dt
vC (t )  v1  vo (t )  vo (t )
iR  iC  0mA
vS (t ) d  vo (t )
C 0
R dt
dvo (t ) vS (t )
 0
dt RC
1
t2

vo (t 2 )  
RC t1
vS (t )dt  vo (t1 )
 Integrator
vS (t )  v1 vS (t )
iR  
R R
dvC
iC  C
dt
vC (t )  v1  vo (t )  vo (t )
iR  iC  0mA
vS (t ) d  vo (t )
C 0
R dt
dvo (t ) vS (t )
 0
dt RC
1
t2

vo (t 2 )  
RC t1
vS (t )dt  vo (t1 )
 Zadatak:

 R = 25 kW, C = 5nF, vS (t )  3V sin 6.24k rad 
t  u t=0s
 s 
1
t2

vo (t 2 ) 
RC v
t1
S (t )dt  vo (t1 )

1
t2
 rad 
vo (t 2 )  
25kW(5nF ) t1
3V sin

6.24k t dt
s 
t2
 rad 
vo (t 2 )  3.85V cos 6.24k t   vo (t1 )
 s  t1
 rad 
vo (t 2 )  3.85V sin 6.24k t 2  90o   3.85V za t1  0 s
 s 

Kako je vo(t) = -vC(t) napon na kondenzatoru ne može biti diskontinuiran

Izlazni napon prati ulazni napon uz pomak od +90 stupnjeva.
 U sklopu na slici izvesti izraz za naponsko pojačanje. Za
vrijednosti otpora na slici izračunati vrijednost naponskog
pojačanja.

Invertirajuće
pojačalo 27
Izvesti izraz za izlazni napon u ovisnosti o ulaznom naponu za
sklop na slici.Na temelju vrijednosti otpora na slici izračunati
valni oblik izlaznog napona ako je na ulaz doveden sinusni
napon amplitude 100 mV i frekvencije 1 kHz, R1 = 1 kΩ, R2 =
20 kΩ.

Neinvertirajuće
pojačalo

28
Osnove elektronike
S203
AV3
 Dinamička svojstva bipolarnih tranzistora

• Istosmjerni naponi UBE, UCE, itd. (ovisno o vrsti spoja tranzistora) određuju statičku
radnu točku tranzistora.
• Osim ovih napona, tipično djeluju i izmjenični naponi koji se superponiraju (zbrajaju)
na istosmjerne pa kažemo da tranzistori rade pod dinamičkim uvjetima.
• Dovedeni izmjenični signal se u pravilu uzima kao sinusoida (a ako i nije ovakvog
oblika, može se prikazati kao suma sinusoida, pa je analiza pod pretpostavkom da je
izmjenični signal sinusoidalan vrijedi za bilo koji vremenski oblik signala). Posljedica
ove izmjenične komponente je pomicanje radne točke po karakteristici.
• To je dinamičko stanje tranzistora - struja i napon postaju vremenski promjenjive
veličine.

2
 Tranzistor kao četveropol

PNP
C
+ i1=IUL h11
+ -
B
B +
+
u1=UUL h12u2
- h21i1
E E
E
-

crna kutija
(cetveropol)

3
 Tranzistor kao četveropol

–Z-tip: koeficijenti u sistemu jednadžbi su otpori (impedancije)

–Y-tip: koeficijenti su vodljivosti (admitancija)
–H-tip: koeficijenti u sustavu jednadžbi su miješani (impedancija, vodljivost i
bezdimenzionalne veličine, npr. pojačanje).

• H-tip četveropola ili hibridni tip se vrlo često koristi, njegovi parametri lako se
određuju iz statičkih karakteristika tranzistora.

4
 Tranzistor kao četveropol

Jednadžbe H-tipa četveropola (sve se odnosi na izmjenične veličine):

u1  h11i1  h12 u 2 …ili matrično zapisano… u1   h11 h12   i1 

i2  h21i1  h22 u 2  i   h h22  u 2 
 2   21

Iz gornjih jednadžbi onda slijedi definicija hibridnih parametara:

h21 u1 u1
i1 i2 h11  ; h12  ;
i1 u2 0
u2 i1  0
Input h11 u1 u2 h22 Output
i2 i2
h21  ; h22 
h12 i1 u2 0
u2 i1  0

5
 Tranzistor kao četveropol
Fizikalno značenje hibridnih parametara:

- h11 = hi je ulazna impedancija (input) uz izlazni napon 0 [Ω]

- h12 = hr je faktor naponske povratne veze (reverse) uz ulaznu struju 0 [broj bez
dimenzije]

- h21 = hf je faktor prijenosa struja sa ulaza na izlaz (forward) uz izlazni napon 0

[broj bez dimenzije]

- h22 = ho je izlazna admitancija (admitancija je izmjenični ekvivalent vodljivosti,

dakle recipročna vrijednost od impedancije ) (output) uz ulaznu struju 0 [1/Ω =
S – Siemens]
Različiti parametri imaju različite dimenzije, tj. različito fizikalno značenje – zbog toga naziv “hibridni”
model.
Koristeći statičke karakteristike, odredimo h-parametre za tranzistor u spoju zajedničkog emitera (ZE, pa
svi parametri imaju nadodano “e” (kao emiter) u imenu). 6
Analiza dinamičkih uvjeta rada s bipolarnim tranzistorima
korištenjem hibridnog nadomjesnog modela
Model se temelji na prikazu tranzistora kao sklopa s 4
terminala - četveropol (four terminal network). Modelom
se povezuju ulazni i izlazni naponi i struje preko
odgovarajućih jednadžbi četveropola. Poznato je da je
moguće postaviti 6 različitih setova parametara (Y, Z, A,
… parametri) koji opisuju strukturu četveropola. U
analizi tranzistora primjenjuje se model s hibridnim ili h-
parametrima.

hie - ( spoj zajedničkog emitera) ulazni otpor uz kratko spojeni izlaz

hoe - izlazna vodljivost
hfe - faktor strujnog pojačanja
hre - faktor naponskog povratnog djelovanja uz kratki spoj
Analiza dinamičkih uvjeta rada s bipolarnim tranzistorima
korištenjem hibridnog nadomjesnog modela
Model se temelji na prikazu tranzistora kao sklopa s 4
terminala - četveropol (four terminal network). Modelom
se povezuju ulazni i izlazni naponi i struje preko
odgovarajućih jednadžbi četveropola. Poznato je da je
moguće postaviti 6 različitih setova parametara (Y, Z, A,
… parametri) koji opisuju strukturu četveropola. U
analizi tranzistora primjenjuje se model s hibridnim ili h-
parametrima.

hie - ( spoj zajedničkog emitera) ulazni otpor uz kratko spojeni izlaz

hoe - izlazna vodljivost
hfe - faktor strujnog pojačanja
hre - faktor naponskog povratnog djelovanja uz kratki spoj
h-parametri su diferencijalni koeficijenti za odabranu radnu točku, a mogu se odrediti iz
karakteristika tranzistora ili su navedeni u katalozima za pripadne tranzistore.
Tipične numeričke vrijednosti h parametara su:
hie = 1,5 kΩ, hre = 10-4, hfe = 100, hoe = 10-5 Ω-1. [Ω-1 = S – Siemens]
Kada se zanemare hre i hoe čije su vrijednosti obično vrlo male, gornji model s h-parametrima
svodi se na model za male signale prikazan na slici.
Tada postaje jasno zašto se strujno pojačanje za izmjenični signal ß označava i s hfe.
Strujno pojačanje pojačala
h fe
A i 
1  hoe RP

Naponsko pojačanje pojačala

RP
A V  Ai Izlazni otpor pojačala
Rul 1
Riz 
hre  h fe
hoe 
Rs  hie
 Transformacijske formule:

Zajednički kolektor Zajednička baza

hie
hic  hie hib 
1  h fe
hrc  1  hre  1
h fc  (1  h fe ) hie  hoe
hrb   hre
1  h fe
hoc  hoe
h fe
h fb  
1  h fe
hoe
hob 
1  h fe
ZADATAK 20
U sklopu na slici odredite strujno pojačanje sklopa Ai, naponsko pojačanje Av, Rul, Rul' i Riz. Zadano je: hie = 1 kΩ
= 1000 Ω; hfe = 100; hoe= 25·10-6 S; hre = 2·10-4 ; R1=80 kΩ; R2=20 kΩ; RC=4 kΩ; RE=1 kΩ; RP=4 kΩ.

hie = 1 kΩ
hfe = 100;
hoe= 25·10-6 S;
hre = 2·10-4 ;
R1=80 kΩ;
R2=20 kΩ;
RC=4 kΩ;
RE=1 kΩ;
RP=4 kΩ.

U analizi dinamičkih uvjeta rada kondenzatori predstavljaju kratak spoj, a izvore otpojimo i taj vod spajamo na
masu. Crvenim vodovima prespojili smo prethodnu shemu i dobili pojednostavljenu shemu.
ZADATAK 20
U sklopu na slici odredite strujno pojačanje sklopa Ai, naponsko pojačanje Av, Rul, Rul' i Riz. Zadano je: hie = 1 kΩ
= 1000 Ω; hfe = 100; hoe= 25·10-6 S; hre = 2·10-4 ; R1=80 kΩ; R2=20 kΩ; RC=4 kΩ; RE=1 kΩ; RP=4 kΩ.

hie = 1 kΩ
hfe = 100;
hoe= 25·10-6 S;
hre = 2·10-4 ;
R1=80 kΩ;
R2=20 kΩ;
RC=4 kΩ;
RE=1 kΩ;
RP=4 kΩ.

U analizi dinamičkih uvjeta rada kondenzatori predstavljaju kratak spoj, a izvore otpojimo i taj vod spajamo na
masu. Crvenim vodovima prespojili smo prethodnu shemu i dobili pojednostavljenu shemu.
 Nadomjesni hibridni model:

RP '  RC || RP  2k 
RB  R1 || R2  16k 

RP '
h fe AV  A i  208,3
Ai    100 ; (R P =R P ') Rul
1  hoe RP
RS  RB || Rg  0,94k 
R ul  hie  hre A i RP '  960
1
Rul '  RB || Rul  905, 7 Riz   68, 07k 
hre  h fe
hoe 
Rs  hie
ZADATAK 21
U sklopu na slici odredite Ai, Av, Rul koristeći idealizirani hibridni model tranzistora. Zadano je: hie = 1 kΩ = 1000 Ω;
hfe = 100; hoe = hre =0 (idealnizirani model) ;R1=20 kΩ; R2=20 kΩ; RC=1 kΩ; RE=1 kΩ.
 iiz ic h fe  iB
Ai     h fe  100
iul iB iB
U ul iB hie  iB (1  h fe ) RE
Rul    hie  (1  h fe ) RE  102 k
iul iB
U iz iiz  RC h feiB  RC h fe  RC
AV      0,98
U ul iB hie  iB (1  h fe ) RE iB (hie  1  h fe ) RE Rul
Analiza statičkih uvjeta rada sklopova s unipolarnim tranzistorima
N – JFET P - JFET

U GS  0
U GS  0
U DS  0 U DS  0
2
ID  0  U GS  ID  0
I D  I S 1  
 U GSO 
ZADATAK 22
U sklopu na slici izračunajte struju ID te napone UGS i UDS. Zadano je: UDD=20V; IDSS=4mA; UGSO=-2V; RD=2 kΩ;
R1=1.9 MΩ; R2=0.1 MΩ; RS=0.5 kΩ.
 R1 R 2 N – JFET
RT  R1|| R 2 
R1  R 2
U DD
ET   R2
R1  R 2

Ulazni krug :

ET  U GS  I D RS  0
ET  U GS
ID 
RS
2
 U GS 
I D  I DSS 1  
 U GS 0 
2
ET  U GS  U 
 I DSS 1  GS 
RS  U GS 0 
U GS1  0,35V
I D  2, 7mA
Izlazni krug:

U DD  I D RD  U DS  I D RS  0
U DS  U DD  I D ( RD  RS )
U DS  13, 25V
 2
 U 
Grafičko određivanje SRT: I D  I S 1  GS 
 U GSO 

Q (13,25V; 2,7 mA; -0,35 V)

ET  U GS  I D RS  0
ET
Ako je Ugs nula U GS  0  I D   2mA
RS
I D  0  U GS  ET  1V
ZADATAK 23
U sklopu shema prema slici odredite iznos otpornika R1. Zadano je:UDD=20V; IDSS=1mA; UGSO=-1V; RD=20 kΩ;
RG=1 MΩ; R2=2 kΩ; UD=10V.

Ulazni krug:

U GS  I D R1  0 U DD  U D
ID   0,5mA
U GS RD
R1   580
ID
2
 U GS 
I D  I S 1  
 U GSO 
U GS 1  0, 25V
ZADATAK 24

Za pojačalo na slici odredite:

a) vrijednost otpora RS da bi struje iznosila ID=5 mA, uz napon UGS=-4V
b) SRT oba tranzistora, β=350, UBE=0,6V
Zadano je: UCC=20V; ID=5mA; UGS=-4V; RD=2 kΩ; R2=100kΩ; R1=400kΩ; RC=2,9 kΩ; RE=10 kΩ; RP=2 kΩ.
a)

RT  R1|| R 2
U DD
ET  R 2  4V
R1  R 2
b)
UK 1: ET  U GS  I D RD  0
RD  1,6k 
I D  I RD  I B ; IIBB<<IRD
0

I D  I RD

IK 1: U CC  I D RD  U DS  I D RS  0
U DS  2V

UK 2: I D RS  U DS  U BE  I E RE  0
I E  0,94mA
IC
I E  I C  I B  I B   2, 68A

IK 2: U  I R  U  I R  0
CC C C CE C E Q1(2V; 5 mA; - 4 V)
UCE  7,9V Q2 (7,9V; 0,94 mA; 2,68µA)