Professional Documents
Culture Documents
Engleski je najrasprostranjeniji jezik na svetu. Njime se ne govori samo u Engleskoj, nego i u Ame rici,
Australiji, Indiji, i u engleskim kolonijama. To je najpoznatiji jezik na Dalekom Istoku, jezik moreplovaca, i najzad
— jezik mnogih radio stanica i filmova. Neće vam, prema tome, biti potrebno da putujete čak do Londona ili
Amerike da izvučete koristi od vašeg budućeg znanja engleskog. Moći ćete to učiniti još sutra, kod kuće ili u
ulici do vaše, slušajući Ketrin Hepbern ili Čarla Čaplina.
A nije engleski samo koristan jezik, nego je i lak. Sva njegova teškoća je u pravopisu i izgovoru. Za
Engleze kažu da pišu »rosbif«, a da čitaju »biftek«, i da onaj koji želi da izgovara engleski pravilno, treba
satima da se krevelji pred ogledalom, bulji oči, i prevrće jezik. Sve to nije istina. Ima i za engleski pra vopis
pravila, samo su ona malo više zamršena. Zatim, danas kada na radiju, gramofonu, ili u bioskopu, mo žete
svakodnevno čuti rođene Engleze kako izgovaraju engleski, možete i vi naučiti da sasvim pristojno izgovarate
engleski, samo ako pažljivo pročitate objašnjenje engleskih glasova u ovim lekcijama. Istina, možda to neće biti
baš onako kako izgovaraju rođeni Englezi, ali tu se možete odmah utešiti. Ne izgovaraju kao r ođeni Englezi ni
stranci koji su proveli dvadeset ili trideset godina u Engleskoj, pa nikome ništa.
Ali ako u pisanju i izgovoru još ima teškoća, u gramatici nema nikakvih. Engleska gramatika naj prostija je
na svetu. Tako prosta da se može reći i da ne postoji. Evo, da se sami uverite.
I speak English izgovara «se:
Aj spi:k ingliš, a znači —
Ja govorim engleski.
Dve stvari u drugom redu odmah su vam pale u oči. Iza slova »i« u reči »spi:k« ima dve tačke, a prvo »i« u
»ingliš« štampano je masno. One dve tačke znače da glas »i« treba da izgovorite dugo, kao u »vino« ili
»pivo« a ne kratko kao u »nitne« ili »sila«. A masno slovo znači da tu pada naglasak. Da treba izgovoriti INGlis,
a ne ingLIŠ. Na isti način biće označeni i ubuduće dugi glasovi i naglasak.
Hajdemo dalje. I read English izgovara se:
Aj ri:d ingliš, a znači — Ja čitam engleski.
Sad da vidite kako je prosta gramatika.
Vi govorite engleski, kaže se:
You speak English, a izgovara se —
Ju: spi:k ingliš.
A: vi čitate engleski, kaže se:
You read English, a izgovara se —
Ju: ri:d ingliš.
Šta ste zapazili? Da kod Engleza u prvom licu jednine i u drugom množine nema nastavka kao kod
nas: čita-M, čita-TE, govori-M, govori-TE, nego da glagol uvek ostaje isti. Samo se pred glagolom pro meni
zamenica. Recite, zar to nije vanredno prosto?
Znate li da ste uzgred naučili još dva gramatička pravila? Prvo da se pridevi od osobenih imenica pišu velikim
slovom. Na primer: French — frenč — francuski. Drugo, da se reč »ja« — I — isto tako piše velikim slovom.
Englezima su izneli da tako pišu zato što su sebični. Međutim, to nije istina. Ova se reč
počela pisati velikiim slovom još u najstarije vreme, zato što je malo »i« bilo tako neugledno da se često
stvarala zabuna. Razlog je, dakle, bio čisto praktičan.
Da naučimo još nekoliko stvari.
I read a book
Aj ri:d e buk
Ja čitam — knjigu.
Ustvari Englez je rekao »ja čitam jednu knjigu«, jer ona rečca »a«, koja se kod nas ne prevodi, znači »jednu«.
Ta rečca zove se član. O njenoj upotrebi docnije.
I read a big book, a izgovara — Aj ri:d e big buk. Ako je knjiga mala, reći ćete: I
read a little book Aj ri:d e litl buk Čitam malu knjigu.
U rečima big i little naišli smo na kratko engle sko »i«, koje se malo razlikuje od našeg, i zato treba
objasniti. Naše »i« je jasno, englesko je malo mu-
klije. Njega je sasvim lako naučiti. Izgovorite naše »i«. Usta ste dosta otvorili, usne ste povukli malo unazad, jezik
ste prineli nepcima. Sad izgovorite opet »i«, ali tako da usta što manje otvorite, i da jezik ostavite položen na
dnu usta. Izgovoiili ste englesko kratko »i«. Je l te da je razlika sasvim mala? I zato, ako bi u rečima gde
ima kratko englesko »i«, vi umesto njega izgovorili obično naše kratko »i«, niko vam do rođenog Engleza
neće zameriti. A ni on neće, zato što je čovek vaspitan i učtiv.
Znate li da ste puno naučili? Devet reči, tri gramatička pravila, i izgovor jednog glasa. A jeste li primetili da
ste nešto naučili? Niste. Vidite kako je sve to prosto. I zato ću vam reći »good-bye« — gud-baj — zbogom. I to
vam je deseta reč.
DRUGI ČAS
Na kraju prvog časa naučilii ste da se »imam malu knjigu« kaže I have a little book, a »imam veliku
knjigu« I have a big book. Izgovor rečce »a« označili srno tada kao »e«. To je bilo približno, ali ne sasvim
tačno. Da vam sada taj glas tačnije objasnimo.
On leži između »a« i »e«. Evo kako ćete ga nau čiti. Izgovorite prvo naše »a«. Usta ste sasvim otvo rili, a
jezik vam je ostao položen na dnu, Sad izgovorite naše »e«. Usta ste malčice zatvorili, a jezik pri makli nepcima.
»A« se zato zove otvoren, a »e« poluzatvoren glas. Otvorite sada usta kao da ćete izgo voriti »a«. Ali nemojte
izgovoriti »a«, nego izgovorite »e«. Ako pri tom pazite da ostavite jezik položen na dnu, i da ga što manje
izdignete ka nepcima, izgovorićete jedno vrlo otvoreno »e«.
Ako varn se to isprva učini teško, nemojte se obeshrabriti. Ima čak i u Engleskoj čitavih krajeva
gde se ovaj glas izgovara ili kao čisto »a« ili kao čisto »e«. Pa kad mogu Englezi, možete i vi. Samo, ako
već birate, bolje je da izberete »e«. A ako pritom dobro otvorite usta, tako da vam »e« bude što otvorenije,
nećete biti daleko. Naši Vojvođani, na primer, izgovaraju vrlo otvoreno »e«.
Da bismo vas što bolje potsetili na ovaj glas, obe-ležavaćemo ga u buduće znakom »æ«.
Sad, pošto ste naučili glas »æ«, da se vratimo na knjigu koju ste čitali na prvom času. Ako tu knjigu čita
neko drugi, reći ćete:
He reads a big book.
Hi: ri:dz æ big buk
On čita — veliku knjigu.
A ako je u pitanju dama, a knjiga mala, reći ćete, naravno:
She reads a little book
Ši: ri:dz æ litl buk
Ona čita — malu knjigu.
Time ste naučili još jedno gramatičko pravilo. Treće lice jednine u sadašnjem vremenu ima nastavak
»s«. To je jedimo lice koje u sadašnjem vremenu ima naistavak. Prema tome:
On govori engleski, biće —
He speaks English.
A: ona govori francuski — She speaks French.
Kod glagola have — hæv — imati, moraćete da zapamtite jedan izuzetak. Prvo lice jednine i drugo množine su
pravilni. I zato, ako vam je knjiga zelena možete reći:
I have a green book
Aj hæv æ gri:n buk
Imam — zelenu knjigu.
A ako je crvena:
I have a red book
Aj hæv æ red buk
Imam — crvenu knjigu.
Slično: You have a green book. You have a red book. Treće lice jednine međutim ne glasi haves, nego
has, a izgovara se hæz. I prema tome biće: She has a green book. He has a red book,
A ako dama nema knjigu, nego pisaljku, onda:
She has a red pencil
Ši: hæz æ red pensil.
Ona ima — crvenu pisaljku.
Ali kako su crvene pisaljke retke, to ćemo za gospodina reći:
He has a black pencil
Hi: hæz æ blæk penisil
On ima — crnu pisaljku.
Ako je pisaljka rđava, kazaćemo:
He has a bad pencil
Hi: hæz æ bæd pensil
On ima — rđavu pisaljku.
I tako ste uzgred, i ne znajući, naučili još jedno pravilo. A to je da se engleski pridevi uopšte ne menjaju.
I muški i ženski rod, i jednina i množina, i zelen, i zelena, i zelenim, i zelene, uvek je i samo green na engleskom.
I tako smo sa jednim jadinim pravilom potpuno raskrstili sa engleskim pridevima. Samo još nismo raskrstili s
damom, jer nismo pomenuli da je njen šešir plav. To jest:
She has a blue hat
Ši: hæz æ blu: hæt
Ona ima — plav šešir.
Znate li da ste dosad puno naučili? Ako ne verujete, pokušajte prevesti na engleski ove rečenice:
Govorim engleski. Čitam, engleski. Govorite francuski. Čitate francuski. On govori engleski. Ona čita
francuski. Imam malu knjigu. Imam veliku knjigu. Imam malu pisaljku. Imam crnu pisaljku. Ona ima crven
šešir. Ona ima mali šešir. On ima zelenu knjigu. Ona ima francusku knjigu. Vi imate plavu pisaljku.
Ispišite prevod, pa ga uporedite s rešenjem za datka na kraju iduće lekcije. A dotle good-night — gud
najt — dobru noć ili kako bismo mi rekli: laku noć.
TREĆI ČAS
Englezi su učtiv svet. Red je zato da vas pretstavimo dami sa plavim šeširom: She is Miss Brown Ši: iz mis
Braun. Ona je gđica Braun.
Da je kojim slučajem udata, bila bi Mrs. Brown, (misis — gospođa).
A onaj gospodin sa velikom knjigom i crnom pisaljkom:
He is Mr. Miller
Hi: iz Miste Mile
On je g. Miller.
Englezi »r« ili »er«,na kraju reči ne izgovaraju. A šta izgovaraju sad ćemo vam objasniti. Izgovorite ma
koji od naših suglasmika: b, t, v, 1, m, ili izgovorike reč »rđa« ili »rđav«. Zatim izgovorite, kako to izgovaraju
vojinici skraćeno »gospodine kapetane« umesto gospodine kapetane. Vi, ustvari, niste izgovorili samo b, t, v, 1, m, nego
ste iza svakog od ovih sugla-
snika izgovorili jedan sasvim kratak mukao glas za koji u našoj azbuci nemamo slova. Isto tako pred »r« u rđa i
rđav izgovorili ste opet isti taj veoma kratki mukli glas. I najzad između »p« i »t« u »kapetane« opet ste ga
izgovorili. Recimo sada da želimo da objasnimo nekom strancu izgovor tih naših reči. Biće potrebno da u tom
slučaju iza.b, t, v, 1, m, ispred r u rđa i rđav i između p i t u »kapetane« stavimo neki znak. Sve jedno kakav će
to znak biti, ako on zna kako se izgovara. Recimo da, čisto iz štamparskih razloga, usvojimo zmak »e«.. U tom
slučaju obeležićemo izgovor gornjih slova i reči: b e, te, ve, le, me, erđa, erđav, kapetane.
Engleski glas »r« ili »er« na kraju reči veoma jako liči na taj naš mukli glas iza b, v, t, 1, m, ispred rđa,
rđav, i usred kapetane. I morajući da usvojimo neki znak, usvojili smo »e«. Mogli smo, isto tako, da usvojimo
zvezdicu, ili ". Zato, kada vidite taj znak, nikako ne zaboravite da to ne znači da obeleženi glas liči na naše »e«,
nego da je to čisto štamparski znak, a da sam glas liči na veoma kratki mukli glas koji smo vam gore
objasnili.
Ako biste imali teškoće u izgovoru ovog glasa, bolje je da izgovorite čisto »r«, jer se čisto »r« i dalje
izgovara u Škotskoj i severnoj Engleskoj, nego da izgovarate naše »e«. Prvo zato što je naše »e« otvoreno, a
glas » e« je mukao i zatvoren. Drugo što je naše »e« često naglašeno i može da bude dugo dok je »e« uvek
nenaglašeno, i tako kratko da se više guta nego što se izgovara.
U početku reči »r« se izgovara kao naše »r«.
Miss Brown is rich (rič — bogat, bogata). Ali
Mr. Miller is poor (pu: e — siromah).
Ovo »r« zato što dolazi iza dugog samoglasnika, znatno je kraće nego »er« u Mr. i Miller.
Sasvim je drugačije »r« u sredini reči ispred su-glasnika. Ono se, ustvari, izgubilo, i namesto njega ostalo je
samo produženje samoglasnika koji prethodi. I prema tome »dobro jutro« — Good morning — neće biti »gud
morning« nego »gud mo:ning«. Tako u Engleskoj, ali u Škotskoj i najsevernijoj Engleskoj i ovo »r« sa
čuje.
Da je g. Millerova pisaljka kratka, rekli bismo:
He has a short pencil
Hi: hæz æ šo:t pensil
On ima — kratku pisaljku.
A za njegov šešir;
He has a hard hat
Hi hæz æ ha:d hæt On ima — tvrd šešir.
Jednu napomenu. Englesko dugo »a« nije otvoreno kao naše, nego poluzatvoreno. I njega je lako naučiti.
Izgovorite naše dugo »a«. Usta ste otvorili široko. Izgovorili ste, dakle, otvoren glas. Sad izgovorite naše »o«.
Usta ste skupili. Drugim rečima, izgovorili ste zatvoren glas. Ako hoćete da izgovorite dugo englesko »a«
pravilno, sve što treba da učinite to je da ne otvorite usta koliko za naše »a«, nego malo manje. Samo malo, dosta
je. Slušajte sami pažljivo. Primetićete da je glas malo tamniji. I Mađari imaju zatvoreno »a«, ali je ono mnogo
zatvorenije od engleskog.
Neka vas ne plaši što smo se u ovoj lekciji malo više pozabavili izgovorom. Znajte, da ste ovim, iako je
ovo tek treći čas, prešli već polovinu glasova koje je potrebno da naučite.
Da se vratimo na gđicu Braun i g. Millera.
Miss Brown is a lady (lejdi — dama).
Mr. Miller is a gentleman (džentlmæn — džentlmen, gospodin).
She is a little lady. He is a tall (to:l — visok) gentleman.
Bilo bi dobro kada biste nove reči zapisivali u jednu sveščicu, i svaki dan ih pročitali. Bolje ćete ih zapamtiti.
Prevedite sada na engleski: Dobro jutro. Gospođica Braun čita engleski. Gospodin Miller govori francuski. Ja
čitam engleski. Vi govorite francuski. Imam crvenu knjigu. Ona ima kratku pisaljku. Ona ima zelen šešir. Vi
imate tvrdu pisaljku. On je visok. On je siromah. On je gospodin. Ona je mala. Ona je bogata. Ona je dama.
Sada uporedite rešenje zadatka na kraju prošle lekcije sa svojim prevodom: I speak English. I read English.
You speak French. You read French. He speaks English. She reads French. I have a little book. I have a big
book. I have a little pencil. I have a black pencil. She has a red hat. She has a little hat, He has a green
book. She has a French book. You have a blue pencil.
Jeste li načinili koju grešku? Niste? E, onda je to very good (veri — gud; vrlo dobro). Ili, pošto već učimo
engleski, mogli bismo reći i All right (o:l rajt — doslovno: sve u redu, sve dobro).
ČETVRTI ČAS
Ne može se g. Miller večno zabavljati svojom pisaljkom, ni gđica Braun svojom knjigom. Prirodno je zato
da stupe u razgovor. Oni to, da su u Engle skoj, kao nepoznati ne bi mogli učiniti. Ali mi im ovde tu slobodu
možemo dopustiti.
Good morning. I am Mr. Miller.
Aj æm — ja sam.
Good morning. I am Miss Brown.
G. Miller to, kao inteligentan čovek, odmah shvaća, i kaže: You are Miss Brown.
ju: a: — vi ste.
Da ne bi bilo daljeg nesporazuma, Miss Brown to potvrđuje: Yes, I am. (Yes — jes — jeste, da).
Po ovom Yes, I am, odmah ste mogli utvrdti da je Miss Brown Engleskinja. Jer Englezi, kada odgovaraju
na pitanje, retko kažu samo yes, nego obično ponove i glagol kojim je pitanje postavljeno.
Da Miss Brown nije bila Miss Brown, ona bi rekla: No, I am not — No u . Aj æm-n o t. — Ne. Ja nisam.
Ovde moramo da prekinemo njihov razgovor, da vam objasnimo izgovor engleskog dugog i kratkog »o«.
Englesko dugo »o« prelazi na kraju u kratko »u«. Englez, ustvari, kada izgovara dugo »o« izgovara dvoglasnik, u
kome jo prvi glas dugo »o«, a drugi kratko »u«. Mi ćemo ga zato obeležavati sa »o u «.
Englesko kratko »o« malo je teže. Razlika između našeg i engleskog kratkog »o« je u tome što je naše
»o« zatvoreno, a englesko kratko »o« otvoreno. Izgo vorite naše »o«. Usta ste zatvorili a usne skupili: izgovorili ste
zatvoren glas. Sad otvorite usta skoro kao da ćete da izgovorite »a«, pa izgovorite »o«. To novo »o« biće
otvoreno. Radi kontrole pazite kada se vežbate da vam se usne dok izgovarate ne počinju skupljati: jer čim se
usne počinju skupljati, glas postaje zatvoren. I drugi narodi imaju slične glasove. Rusko »o«, na primer, u
nekim rečima je otvoreno kao »a«, a mađarsko »a« u nekim rečima zatvoreno je skoro kao »o«. Kod
Amerikanaca ovo »o« je sasvim otvoreno, tako da liči na »a«. Ako vam nije stalo do tačnog izgovora,
onda kažite prosto »o«, jer ga tako izgovara i puno stranaca u Engleskoj.
Dok smo vam objasnili kratko »o«, g. Millera je počela podilaziti sumnja. I on zato pita za sigurnost.
Are you Miss Brown?
Jeste li vi Miss Brown?
Što ona, budući sasvim sigurna, potvrđuje:
Yes, I am.
Videći da je oma odlučna dama, te da se od nje može mnogo čemu naučiti, g. Miiller prečišćava i druge
sumnje u svojoj glavi, i pita:
Am I tall? — Jesam li ja visok?
A Miss Brown odgovara: Yes, You are tall.
Zapamtite ove upitne oblike:
Am I? — Jesam li?
Are you? — Jeste li?
Ovo je mnogo obradovalo g. Millera, te on veli:
I am glad. Glad — glæd — znači radostan. A izraz I am glad odgovara našem: Milo mi je.
Da je dama rekla: No, you are not. You are fat (fæt — debeo).
G. Miller bi sigurno kazao. I am sorry. Sorry — sori — žalostan. A izraz I am sorry — žao mi je.
Zadovoljan ishodom dosadašnjeg razgovora, g. Miller se upušta dalje. Pokazujući dami jedne novine, on
veli:
I have an English paper
æn pejpe
jedne novine,
Nije rekao »a English« zato što reč »English« počinje samoglasnikom, a pred samoglasnikom se
upotrebljava duži oblik člana: an. Novine su na engleskom a paper, tj. jednina, a ne kao kod nas množina.
Miss Brown mu na to saopštava:
I read and write French.
ænd rajt i pišem
Posle čega se oni opraštaju.
Good-bye, Mr. Miller.
Good-bye, Miss Brown.
Prevedite i napišite: Ja sam visok. Vi ste debeli. Ja sam bogata. Vi ste siroti. Jesam li ja dobar? Da, vi
ste dobri. Ne, vi niste dobri. Vi ste rđavi. Milo mi je. Žao mi je. Ja pišem engleski. Ja čitam engleski i francuski.
Ja imam engleske navine. Vi imate veliki šesir. On ima tvrdu pisaljku. Ona ima zelenu hartiju (paper — pejpe).
Rešenje prošlog zadatka. Good morning. Miss Br own rea ds Englis h. Mr. Miller spe aks Fr enc h. I read
English. You speak French. I have a red book. She has a short pencil. She has a green hat. You have a hard
pencil. He is tall. He is poor. He is a gentlemen. She is little. She is rich. She is a lady.
PETI ČAS
Good morning, Miss Brown. How are you?
Hau a: ju: Kako ste (vi)?
I am all right, thank you. And how are you?
thænk ju: — hvala (vam).
Odmah ste ih poznali. To su naši prijatelji, Miss Brown i g. Miller. Danas su već malo srdačniji. On ju je
pozdravio uobičajenim pozdravom How are you? iako je mogao reći i How do you do? Hau du ju: du:?
Jer i to znači »kako ste?« ili tačnije »šta radite?« Ali on se nije hteo poslužiti tim izrazom, zato što je
on za početnike malo komplikovaniji.
Ali je Miss Brown rekla thank you, prvo zato što su Englezi učtivi ljudi, i za svašta kažu hvala, a drugo što
je htela da naučite glas »th«, To je glas koji strancima zadaje najviše muke. Oni koji su bili u Engleskoj
izgovaraju ga »t«, a oni koji nisu »f« ili »s«. Vi, međutim, izgovaraćete ga sasvim pravilno »th«, jer je to
sasvim prosto ako pažljivo pročitate objašnjenje i ako se malo vežbate.
Izgovorite naže »s«. Zubi vam se dodiruju, a jezik lako pritiskuje zube. Sad stavite jezik između zuba. Šta se
ustručavate? Isplazite ga dobro. Neka vam viri bar santimetar dva. E, sad probajte izgovoriti » s«. Ali nikako
da niste uvukli jezik! Ne možete. Ali ste namesto »s« izgovorili nekakav sasvim nov glas, koji
nikad dosad niste čuli sem ako znate grčki, i umete da izgovorite »Atina« kako je izgovaraju Grci. Taj novi
glas je englesko »th«.
Jeste li čuli ljude koje »vrskaju?« E, Englezi ne »vrskaju nego vrthkaju«. I vi, samo ako se držite pravila
jezik međ zube, a nikako jezik za zube, izgovorićete savršeno englesko »th«. A, ako ni posle ovog objašnjenja
ne umete da ga izgovarate, najbolje je da kažete »t«, jer ga tako izgovaraju mnogi stranci koji su i godine
proveli u Engleskoj. Docnije, kada se naviknete, nećete morati toliko plaziti jezik. Dovoljno će biti da ga stavite
malo među zube, da vam se zubi ne bi dodirivali. Jer ako se zubi dodirnu, izgovori ćete »s«.
Pošto je uvukao jezik, g. Miller nastavlja:
Look! Here is a house.
Luk hi: iz æ haus.
Gledajte! Evo je jedna kuća.
Da se g. Miller rodio kao Jugosloven, on bi moramo da se opredeli, i da kaže »gledaj« ili »gledajte«. Kao
Englezu njemu je slobodno da kaže samo look, jer je look zapovedni način za drugo lice i jednine i
množine. Isto tako read znači i čitaj i čitajte, a speak govori i govorite.
Isto tako, g. Miller verovatno ne bi rekao »evo je jedna kuća«, nego »evo jedne kuće«. Zato vi zapamtite
ovu razliku između našeg i engleskog jezika.
Miss Brown nastavlja konverzaciju:
Yes, I see. And there is a street.
Jes, aj si: ænd dher iz æ stri:t.
Da, vidim. A eno je jedna ulica.
Šta je sad ovo »dh« upitaćete. Opet nešto za izgovor? Za vas više nije, zato što ste vi naučili »th«. Ovo »dh« je
rodeni brat njegov. Izgovorite naše »z«. Sad stavite jezik među zube, i pokušajte ga opet izgovo
riti. Kao ranije »th«, sad ste izgovorili »dh«. Zar nije prosto?
Englezi i »th« i »dh« pišu na isti način: »th«. Mi ćemo ih u obeležavanju izgovora razlikovati na taj način
što ćemo prvo beležiti. »th«, a drugo »dh«.
Sigurno vam je palo u oči da je izgovor reči there obeležen kao »dher« a ne »dhe: e «. To je zato što
iza »r« sleduje samoglasnik u reči is. Pravilo je kada s« krajnje »r«, koje se može pisati »r«, »er« ili »re«,
nađe između dva samoglasnika, ono se izgovara isto kao naše »r«.
Zapamtite još da here za sebe znači »ovde«, a there »tamo«. Zajedno sa is: here is znači »evo«, a there is
»eno«
Dok smo mi ovo objašnjavali g. Milleru je s evnula ideja:
Is your house in this street?
Iz ju: e haus in dhis s t r i : t ?
Je li vaša kuća u ovoj ulici?
Ali će gđica Brown:
No, my house is in that street.
Nou, maj haus iz in dhæt stri:t. Ne, moja kuća je u onoj ulici.
Prevedite: Kako ste? Šta radite? Evo pisaljke. Eno knjige. Evo jedne velike kuće. Eno jedne male ulice.
Moja kuća je visoka. Vaša kuća je zelena. Je li moja kuća dobra? Ne, vaša kuća je rđava. Ova ulica je kratka.
Ona dama je debela.
Rešenje zadatka iz prošle lekcije. I am tall. You are fat. I am rich. You are poor. Am I good? Yes, you
are good. No, you are not good. You are bad. I am glad. I am sorry. I write English. I read English and French. I have
an English paper. You have a big hat. He has a hard pencil. She has a green paper.
ŠESTI ČAS
Ovoga časa, radujte se, nema izgovora, zato što smo skoro sve što je važnije naučili. Moći ćemo, zato, da se
udubimo u gramatiku. Slušajte g. Millera:
Look, there is a park (pa:k — park).
Let us go into the park.
Let as go u intu dh e pa:k.
Hajdemo (da idemo) u — park.
Let samo za sebe znači pustiti, a us znači nas. Ali zajedno let us isto je što naše hajdemo, i upotrebljava
se za zapovedni način u prvom licu množine.
Prema tome let us read, let us speak, let us write (rajt) znači hajdemo da čitamo, hajdemo da govo rimo,
hajdemo da pišemo, ili prostije; čitajmo, govo rimo, pišimo!
Zapazili ste da se naše »u« na engleskom kaže i in i into. In se upotrebljava za mirovanje. Vi se nalazite
in a house, in a park, u kući, u parku, ali ulazite into a house, into a park, u kući, u parku. Into se, dakle,
upotrebljava za pravac kretanja.
Isto ste tako zapazili pred rečju park rečcu the koju nismo preveli. Ta rečca zove se određeni član za
razliku od »a« (ili »an«) koje je neodrađeni član, Vreme je sada da vam objasnimo šta su članovi i kada se
upotrebljava jedan a kad drugi.
U engleskom stvarne imenice — imenice koje označavaju predmete — nikada ne stoje same, nego imaju
uza se član. Ako se govori o nekom određe-nom, poznatom predmetu, upotrebljava se određeni član.
Inače se upotrebljava neodređeni član.
Kako mi u našem jeziku nemamo člana, zapamtite ovo pomoćno uputstvo, koje će vam omogućiti da uvek bez
greške pogodite član. Ako pred imenicu možete (ali ne morate) da stavite reč jedan, neki, ili ma koji, onda
upotrebite neodređeni član »a«. Ako ne možete, onda upotrebite odredeni član »the«. Na pri mer, kada
kažete imam kuću« ili »vidim knjigu«, ka-
žite I have a house ili I see a book, zato što možete reći »imam jednu kuću« i »vidim jednu knjigu«.
Let us sit down, kaže g. Miller.
Let as sit daun
Hajdemo (da) sednemo.
Yes, let us! pristaje Miss Brown i nastavlja:
The park is beautiful (bjutiful — 1ep).
Našto će g. Miller sasvim bez veze:
The street is short, and the hat is blue.
G. Miller, kao što ste sigurno već primetili, ima tako običaj da kaže nešto bez veze. Ali ako nema
smisla, ima gramatike. Jeste li zapazili, kako je tačno rekao: the street i the hat? Zatim, kako su mu već povrvele
misli, nastavlja:
There is a seat in the park
Dher iz æ si:t in dh e pa:k
Eno — mesta u — parku.
Miss Brown kao inteligentna devojka, ispravlja ga:
There are two seats
Dher a: tu: si:ts
Ima dva mesta.
Ovde moramo zastati, jer imamo mnogo što da objasnimo. Prvo da engleski izraz here are, there are, odgovara
našem »ima« u smislu »evo ima, eno ima«. Razlikujte zato I have — imam, posedujem — od here are, there
are, — evo, eno, evo ima, eno ima, što sve odgovara smislu »postoji«. Drugo da reč seat upravo znači sedište,
tj. da je opšti pojam, a da, naravno postoje i zasebne reči — za stolicu: chair (če: e), i za klupu: bench (benč).
Treće, da se množina engleskih imenica gradi nastavkom »s«. Ovo se »s« obično čita »z«, sem kada dođe iza
slova p, f, k, t, kada je to nemoguće, te se mora izgovoriti »s«. Dakle: pencils, mornings, houses — sa »z« —
ali books, streets, parks, nights — sa »s«.
Prevedite: Čitaj, piši, govori! Čitajte, pišite, govorite! Čitajmo, pišimo, govorimo! Ulica je duga (long —
l°ng). Park je lep. Klupa je tvrda. Kuća je visoka. Novine su velike. Pismo ( the letter — let e ) je kratko.
Dete (the child — čajld) je dobro. Vidim bogatu kuću. Imam crvenu knjigu. Imam malo dete. Eno jedne
dame. Eno jednog gospodina.
Rešenje prošlog zadatka. How are you. How do you do? Here is a pencil. There is a book. Here is a
big house. There is a little street. My house is tall. Your house is green. Is my hause good? No your house
is bad. This street is short. That Iady is fat.
SEDMI ČAS
Tek što su seli, a Miss Brown će:
Here are Mr. and Mrs. Green. They are my friends.
Dhej a: maj frendz. Oni su moji prljatelji.
Zapamtite uzgred da kad pred imenicom stoji zamenica, onda nema člana. Dakle: my friends. They
have a very nice dog
najs d°g — lepo pseto.
Dok je ona to rekla, g. i gđa Green su već pristupili i otpočeli razgovor.
Good morning, Miss Brown, How are you?
Na što će ona: Very well, thank you. And how are you? (Well — wel — dobro).
S tim njenim well, Miss Brown je izgovorila poslednji važniji glas koji treba da naučite; w. Ni on nije težak.
Izgovorite naše »v«. Donju usnu ste pritisli uz gornje zube. Sad izgovorite »u«. Usne ste zaokružili u obliku
prstena, i isturili ih. Usne sada nimalo ne dodiruju zube. Sada namestite usne kao da ćete izgovoriti »u«, pa
izgovorite »v«. To novo »v« je vrlo meko. Ono je ustvari englesko »w«. Sva razlika, dakle, izemeđu našeg
»v« i engleskog »w« je da se kod našeg glasa usne i zubi dodiruju, a kod engleskog se ne dodiruju. Mi ćemo
u izgovoru ovaj glas obeležavati sa »w«.
Ovde upada g. Miller, koga pas g. i gđe Green mnogo zanima: Have you a very nice dog?
Hæv ju: — imate li?
Na što će Greenovi jednoglasno:
Yes, we have a very nice dog. (We — wi — mi).
G. Miller, čija žudnja za znanjem nije utoljena, ne popušta:
Have you a cat also?
kæt olsou
mačku takođe.
G. i gda Green, koji su složan bračni par, složno odgovaraju:
Yes, we have a cat also. Na što g. Miller promrmlja kroz zube: I like cats and dogs. (I like — aj lajk —
volim). I onda seda ponovo na klupu i pada u tmurno ćutanje. To njegovo ćutanje mi ćemo iskoristiti
da sistematski ponovimo sadašnje vreme. U sadašnjem vremenu engleski glagol uvek ostaje isti, i samo se pred
njim menja zamenica. Izuzetak čini treće lice jednine koje ima nastavak »s«. Ovo se s kao kod množine
imenica čita »z«, sem iza p, f, k, t,.kada se čita »s«.
I like, you like, we like, they like ali he likes, she likes. Volim, volite, volimo, vole. On voli, ona voli.
I read, you read, we read, they read, ali he reads, she reads. Čitam, čitate, čitamo, čitaju. On čita,
ona čita.
Drugo lice jednine »ti«, kod Engleza ne postoji više u upotrebi. Ono se može naći samo u Bibliji, u
poeziji, i u starim knjigama.
Sada se između naših poznanika razvija veoma živ razgovor koji ćemo mi prisluškivati. Razgovor počinje
Miss Brown svojom primedbom:
Mr. and Mrs. Green live in this street.
liv (kratko i) žive
They have a nice house.
G. Miller, koji ne može tako lako da kapira nove ideje, i koji voli da ono što zna utvrdi, okreće se na ovo
g. i gđi Green:
Have you a nice house?
Na što će oni složno:
Yes, we have a nice house.
Posle ovog se produžuje razgovor u tri glasa, prvo Miss Brown, zatim g. Miller, i najzad g. i gđa Green.
They have a beautiful garden also. (garden — ga:rden — vrt)
Have you a beautiful garden also?
Yes, we have a beautiful garden also. They have five rooms.
fajv ru:mz (Jednina room).
pet soba
Have you five rooms? Yes, we have five rooms.
Ovde gđa Green produžuje solo: No, we have six (siks — šest) rooms. There is a little room also.
Ovo je ona rekla i kao domaćica koja se ponosi svojom kućom, i da vam obrati pažnju da se reč also često
stavlja na kraju.
Prevedite: Imam lepog psa. Imamo debelu mačku. Imate bogatog prijatelja. Imaju zelenu kuću. On ima crvenu
stolicu. Ona ima veliku klupu. Imam veliki vrt. Imamo crnu knjigu. Imate lep park. Imaju rđavog psa. Ona ima
malu hartiju. Ona ima plav šešir takođe.
Rešenje prošlog zadatka. Read, write, speak! Read, write, speak! Let us read, let us write, let us speak!
The street is long. The park is beautiful. The bench is hard. The house is tall. The paper is big. The letter
is short. The child is good. I see a rich house. I have a red book. I have a little child. There is a lady. There
is a gentleman.
OSMI ČAS
Sigurno ste dosad zapazili kako prosto Englezi prave pitanja. Samo obrnu red reči?
I have a hat. — Have I a hat — Imam li šešir?
You have a house. — Have you a house? Imate li kuću?
She has two hands, (hænd — ruka). Has she two hands? Ima li ona dve ruke?
Isto tako: I am tall. — Am I tall?
You are small (smo:l — mali). Are you small?
She is beautiful. — Is she beautiful?
Ovo se odnosilo na pomoćne glagole. Još prostije se pravi pitanje s običnim glagolima. Samo se ispred glagola
stavi rečca »do«.
I speak English — Do I speak English? — Go-
vorim li engleski?
You read French? — Do you read French? —
Čitate li francuski?
S ovim znanjem lako ćete slediti uzbudljivi razgovor trougla Brown—Miller—Green. G. Miller koga više
zanimaju životinje nego kuća, ne da se odvratiti od svog predmeta:
Do you like cats and dogs? — Volite li mačke i pse?
Yes, we do.
G. i gđa Green odgovaraju kao pravi Englezi. Umesto da kažu »we like cats and dogs«, oni kažu samo »we
do«. Odgovarajući na pitanje, Englez nikada ne kaže samo »da« ili »ne«, — yes ili no — nego obično ponovi
glagol kojim je pitanje postavljeno. Tako će na pitanje: Is she beautiful? odgovor i t i s a Yes, she is. A na Am I tall:
sa Yes, you are. A kada se pitanje postavlja rečcom »do«, on će umesto glagola ponoviti samo »do«. Neće,
dakle, reći Yes, I like cats and dogs, nego prosto Yes, I do. Inače, doslovno značenje rečce do je raditi, činiti. Otud:
How do you do?
Do you drink tea and coffee?
drink ti: k°fi
piti čaj kafa.
Yes, we do.
Kada naglasak pada na otvoreno »o«, to ćemo zato što je ono sitno, radi upadljivosti štampati ceo slog
masno.
G. Miller, koji je sada sasvim oživeo, nastavlja kao mitraljez.
Does your cat drink milk (milk — mleko).
Treće lice jednine glagola "do" piše se "does", a izgo-vara daz.
Yes, she does.
And does your dog eat meat?
i:t mi:t
jede meso?
Yes, he does.
Do you read French? No, we don't (dount),
Don't je odrečni oblik od "do". To je upravo "do not" sažeto u jednu reč: "dont". Prema tome no, we don't
znači no, we do not read French, — ne, mi ne čitamo francuski.
Do you speak French?
No, we don't.
Ova upotreba reči do i don't pokazuje vam jednu vrlo važnu stvar. A to je da treba da se što više odviknete
od doslovnog prevođenja kada učite strani jezik. Naučite fraze, i naučite njihov smisao.
Da se vežbamo još malo:
Miss Brown reads French. — Does she read French? — Yes, she does,
Mr. Miller likes coffee. — Does he like coffee? Yes, he does.
Mr. and Mrs. Green don't like (ne vole) coffee. Do they write French? — No, they don't.
Mr. and Mrs. Green don't write (ne pišu) French. Do they write French? — No, they don't.
Uzgred ste naučili da se ne vole kaže don't like. Ne pišu don't write. Isto tako: I don't like — ne volim.
You don't like — ne volite. They don't like — ne vole. He does not like — on ne voli, She does not like — ona
ne voli.
Ovde se Miss Brown, koju je, izgleda, ovo malo zamorilo, diže.
I am tired (taj ed — umoran, umorna). Are you tired? kaže g. Miller.
Yes, I am. Let us go home (houm — kući).
Yes, let us. We are tired also, slažu se Greenovi.
Good-bye — Good bye.
Sad, pošto je park ostao prazan, da ponovimo sistematski sadašnje vreme glagola biti:
I am, he is, she is, we are, you are, they are — ja sam, on je, ona je, mi smo, vi ste, oni su.
Prevedite: Jesam li ja mala? Ne, vi ste visoki. Jesmo li mi siroti? Ne, vi ste bogati. Jedete li meso? Ne jedem.
Piju li oni mleko? Ne piju. Voli li ona mačke? Ne voli. Pišete li engleski? Pišem. Čitate li francuski? Ne čitam.
Oni ne govore engleski. Oni ne vole knjige. Oni ne pišu pisma. Vole li oni knjige? Ne vole. Pišu li oni pisma?
Ne pišu.
Rešenje zadatka. I have a nice dog. We have a fat cat. You have a rich friend. They have a green house. He
has a red chair. She has a big bench. I have a big garden. We have a black book. You have a beautiful park. They
have a bad dog. She has a little paper. She has a blue hat also.
DEVETI ČAS
Taman Miller da pođe za ostalima, koji su već izašli iz parka, kada čuje glas:
Hallo (hælou — halo, hej), Miller. How are you?
Miller se okreće, i koga će da vidi nego svog starog prijatelja Sandy Macpherson-a, čije se ime u
Škotskoj, pošto je on Škotlanđanin, izgovara Sandi
Makfersen. Kako se izgovara u Engleskoj videćemo docnije. Da je stari prijatelj mogli ste pogoditii po tome
što ga nije oslovio sa Mr. Miller, nego prosto sa Miller. »Ti« mu nije mogao reći, jer »ti« u engle skom ne
postoji. Ali da ga poznaje još bolje, mogao mu je reći »Hallo, John«, jer se Miller, kao što ste već pogodili,
zove John (dž°n).
Very well, thank you, And how are you?
Na ovo Macpherson ne odgovara, jer je njegovo oko pošlo za Millerovim, i opazilo Miss Brown na izlasku
iz parka. On naravno pita:
Who is that? (Who — hu: — ko) Ko je to?
That is Miss Brown.
And who is she?
Miller na ovo odgovara jako informativno:
She is a lady.
Is she beautiful?
Yes, she is. She is very beautiful.
Is she rich?
Yes, she is rich also.
Has she a house in this street?
No, she has not.
Does she like books?
Yes, she does.
Does she like green hats?
No, she does not. She likes blue hats.
Do you like green hats?
No, I don't.
Dok su oni ovako menjali informacije, ni vi niste ostali besposleni, nego ste zapazili da pred books i pred
green hats nema člana, i zapitali ste se zašto? Razlog je prost. Da je pitanje u jednini, ono bi gla silo: Do you
like a green hat? A pošto »a« znači ustvari »jedan«, to kao jedan ne može imati množinu.
Iz toga izlazi pravilo da ispred stvarnih imenica gde bi neodredeni član trebalo staviti u množinu
neodredeni član otpada. U toliko lakše, zar ne?
I zato ćete reći: I like big parks. I write long letters. I read French letters. I like small dogs.
Macpherson, čije je interesovanje za Miss Brown ovim iscrpljeno, vadi iz džepa jedno pero. Look, I have a
pen. It is a new pen. pen. It iz æ nju pen. pero. Ono je — novo pero.
Naučili ste da he znači on, she ona. Sada naučite da it znači ono.
Posle ovoga Macpherson pada u lirsko raspoloženje:
It is very nice. It is cheap. And it is strong
či:p str°ng.
Vrlo je lepo. Jevtino je. I jako je.
Kada bi gornje rečenice preveli doslovno, one bi glasile: Ono je vrlo lepo. Ono je jevtino. I ono je jako.
Ali niko to tako kod nas ne kaže. Nego kaže:
vrlo jo lepo, jevtino je, i jako je. Zapamtite ovu razliku između našeg i engleskog jezika dobro, pa kad budete
govorili engleski — a govorićete ga jednog dana sigurno — da ne kažete: nice is, cheap is, strong is, nego, lepo,
baš kao da ste Englez — ili Engleskinja — It is nice. It is cheap. It is strong. Pratito sad pažljivo kako to
lepo kažu Miller i Macpherson.
Is it good? — Je li dobro, pita Miller, kome je kvalitet važniji od jevtinoće.
Yes, it is. It writes very well. — Piše vrlo dobro.
Da nije dobro on bi rekao;
No, it is not. It does not write very well.
Oh (ou — o), yes, završava Macpherson ubedljivo. It is a fine (fajn — fin) pen.
Miller, koga pero naročito ne zanima, okreće razgovor na vreme.
It is fine today (tudej — danas). Danas je fino, ili, kako bismo mi rekli: danas je lepo.
It is really (ri: eli — zaista, stvarno) beautiful. Zaista je lepo.
Prevedite. Je li ona debela? Nije, ona je mršava (thin — thin). Je li pero jako? Jeste. Nije, ono je slabo
(weak — wi:k). Volite li čaj? Volim. Pijete li mleko? Ne pijem. Imate li pet prijatelja? Imam šest. Danas je lepo.
Dete je dobro. Jako je, i lepo je. Nije slabo i nije mršavo.
Rešenje prošlog zadatka. Am I small? No, you are tall. Are we poor? No, you are rich. Do you eat
meat? No, I don't. Do they drink milk? No, they don't. Does she like cats? No, she does not. Do you write
English? Yes, I do. Do you read French? No, I don't. They don't speak English. They don't like books.
They don't write letters. Do they like books? No, they don't. Do they write letters? No, they don't.
DESETI ČAS
G. Miller, koji je očevidno dobro raspoložen, i kome sve izgleda lepo, nastavlja razgovor.
It is a fine park. And this is a strong bench. Na što će Maepherson, pošto je pogledao klupu: Yes, it
is strong.
Nije kazao: Yes, she is strong. A znate zašto? Zato što Englezi kao praktični ljudi nemaju rodove za
imenice. Oni ne vide razloga zašto bi, na prirner, telefon, koji celog dana govori, bio muškog roda, a hartija
koja ćuti i sve trpi, ženskog. Kod njih su zato sve imenice bez razlike srednjeg roda. Izuzetak su samo ljudi
i životinje mužjaci koji su muškog roda, i žene i životinje ženke koje su ženskog roda. Ali i kod životinja,
kada se ne ističe pol, kaže se it. It is a nice cat. It is a good dog.
Uzgred da vam objasnirno podrobnije značenje reči nice, koja u engleskom irna mnogo šire značenje nego
naše »lepo«. Nice je opšti povoljan pridev. Tako ćete za nekog dobrog, prijatnog čoveka reći: He is a nice man
(mæn — čovek). Zato, kada prevodite nice upotrebite jednu od reči: dobar, lep, prijatan, zgodan, simpatičan. Tako
je Miss Brown za g. Millera b i l a a very nice lady.
Yes, she is very nice. And she likes cats and dogs.
Vidite, kako je to zgodno. Da su, na primer, Miller i Macpherson govorili našim jezikom, mogao bi
čovek pomisliti da klupa voli mačke i pse. Ovako, na engleskom, to se, jasno, može odnositi samo na Miss
Brown.
Ovde ćemo, g. Millera i g. Macphersona, pošto su već počeli da govore bez veze, zamoliti da malo
pričekaju, dok mi ponovimo i utvrdimo malo upitne i odrečne oblike.
Treba razlikovarti pomoćne glagole I have i I am od običnih glagola.
Kod pomoćnih glagola pitanje se pravi promenom reda reči. I am tall. Am I tall? They are small. Are they
small? She is thin. Is she thin? I have a letter. Have I a letter? He has a dog. Has he a dog?
Kod običnih glagola, stavlja se napred rečca "do".
Do you drink coffee? Do you like gardens? Do they eat meat? Does she speak French?
Ako odgovarate na pitanje u kome ima pomoćan glagol, vi ćete ga ponoviti. Have you a house? Yes, I have. Is
she weak? Yes, she is. Is he strong? Yes, he is. Are you tired. Yes, I am. Are you good? Yes, I am.
A ako odgovarate na pitanje postavljeno rečcom "do", vi ćete nju ponoviti. Do you write French? Yes, I do. Does
she speak English? Yes, she does. Do you drink milk? Yes, I do.
Ako u odrečnoj rečenici imate pomoćan glagol, stavićete iza njega "not". He is not fired. She is not
strong. I have not. She has not. They are not thin.
A ako u odrečnoj rečenici imate običan glagol, stavićete pred njega "don't". I don't write French. I don't like
cats. She does not speak English. They don't drink tea.
Ovo ste, je l' te već sve znali? Ali ništa ne mari da se malo utvrdi, mnogo se bolje pamti. A sad da
pustimo Millera i Macphersona da opet oni malo brbljaju,
Do you like London (landn — London)? pita Miller.
No, I don't, odgovara Macpherson. I like Edinburgh (edinbro — a zašto baš edinbro a ne edinburg, to
pitajte Škotlanđane).
It is a fine town (taun — grad, varoš). It has nice broad (bro:d — široke) streets. And it is clean (kli:n
— čist).
Are there (ima li) many (meni — mnogo) parks
in Edinburgh?
Yes, there are.
Are there many trees (tri: — drvo) in the parks
of Edinburgh?
Yes, there are.
Look at the trees in this park, veli Miller. A znate
zašto je to kazao. Da vas nauči da se na engleskom
kaže: look at. Look at the book — pogledaj knjigu.
Look at the lady — pogledaj damu. Look at the town
— pogledaj grad.
At — æt — samo za sebe prevodi se čas sa »u« a čas sa »na«. Kada je koje objasnićemo docnije.
Prevedite. Je li ona visoka? Nije, ona je mala. Imam li ja pismo? Nemate. Vole li oni čiste ulice? Vole.
Voli li on visoko drveće? Voli. Ovo nije čist grad. Ovo nije moja kuća. Ona ne čita novine. On ne pije
mleko. Ova ulica nije široka. Ova drveta nisu visoka. Oni nisu umorni.
Rešenje zadatka. Is she fat? No, she is thin. Is the pen strong? Yes, it is. No, it is weak. Do you like tea?
Yes, I do. Do you drink milk? No, I don't. Have you five friends? I have six. It is fine today. The child is
good. It is strong, and it is beautiful. It is not weak, and it is not thin.
JEDANAESTI ČAS
Dosada ste imali reči strong, morning i long,
koje se završavaju na »ng«. Njihov smo izgovor pri-vremeno zabeležili kao: str°ng, mo:ning, l°ng. Vreme je da
ih sada naučimo pravilno. Izgovorite naše »g«.
Zategli ste jezik, i načinili ustima malu eksploziju. »G« se zato zove eksplozivan glas. U engleskom, u vezi
»ng«, ono nije eksplozivno.
Evo kako ćete naučiti da izgovarate ne-eksplozivno »g«. Izgovorite prvo »str°n« bez »g«. Sad se spremite
da izgovorite »g«. Zategnite jezik, ali nemojte načiniti eksploziju. Nego, taman da izgovorite »g«, a vi prekinite.
Time što ste prekinuli glas pre . oksplozije vi ste izgovorili englesko »g« u »ng«.
Evo i drugog načina da naučite isti glas. Izgo vorite ime kineskog grada Hong-Kong, ali ne kao dve reči,
nego kao jednu: honkong. Kontrolišite sebe. Jeste li izgovorili »gk«? Niste. Samo ste se spremili da izgovorite
»g«, a ustvari ga niste izgovorili, nego ste izgovorili samo »k«. Hajde, još jednom, i pazite. Videćete kako ste
zaista pripremili u ustima da izgovorite »g«, iako ga niste izgovorili. To tako pripremljeno, a ne izgovoreno
»g«, je glas koji želite da naučite. Mi ćemo ga obeležavat: »n g«.
Dosadilo se Macphersonu da sluša ovo objašnjenje, te veli:
I am standing and waiting.
stænding wejting.
Od reči do reči on je rekao »ja sam stojeći i čekajući«, jer tako kažu Englezi umesto: ja stojim i čekam.
I am sitting and reading, ja sam sedeći i čitajući, ili lepše prevedeno, ja sedim i čitam, odgovara Miller.
You are not sitting, and you are not reading, buni se Macpherson.
Na što će Miller hladnokrvno: No, but (bat — ali) Miss Brown is writing a letter.
Na ovo se Macpherson sveti: Miss Brown is going home. (I go — go u — idem).
A Miller će tužno: I am going home also. Are you going home?
Yes, I am, ,potvrđuje Macpherson, i time nam daje priliku da spomenemo da kad se pred nastavkom —
ing nalazi samo jedan suglasnik, a pred ovim kratak samoglasnik suglasnik se u pisanju udvaja. Ali to
nema nikakvog uticaja na izgovor. Sit je sit, a sitting je siting
Taman da pođu, a Macpherson zaustavlja Millera.
Wait a moment (moument — trenutak). Your pencil is lying on the seat. (lajin g « °n — leži na).
Thank you, kaže Miller i uzima pisaljku pod mišku. I taman opet da :pođe, a Macpherson ga ponovo
zaustavlja.
Listen! A telephone is ringing.
Lisn telefoun ringing
Slušaj zvoni (I ring — zvonim).
What telephone? (w°t — kakav) pita Miller.
The telehpone in the telephone-box, kaže Macpher-son. (Box — b°ks — kutija; telephone-box — javna
govornica).
Where is the telephone box? (where — we: e — gde).
The telephone-box is behind the tree (bihajnd — iza) odgovara Macphereon, koji kao Škotlanđanin ima
oštro oko za sve. Go in and listen — uđi i slušaj, predlaže mu on.
Miller ulazi, i tako, dok je on unutra, taman ćemo moći da objasnimo nekoliko stvari.
Prvo, da reč what znači i »šta« i »kakav«. What is this? What are you reading? What are you
writing? Šta jo to? Šta čitate? Sta pišete? Ali What book is this? What man is that? Kakva je ovo
knjiga? Kakav je ono čovek?
Drugo, da se »wh« izgovara kao obično »w«. Samo pedainti ga izgovaraju »hw« — ne »wh«!
Treće, da box u prenosnom smislu znači i druge »kutije«. Tako box u pozorištu znači loža.
Četvrto, da go in — ići unutra, upravo znači »ući« Englezi na taj način stavljajući glagole i predloge
zajedno, često grade nove glagole. Tako out (aut) znači napolje, a go out — izaći.
G. Miller je digao slušalicu, i kaže Hallo. Onog s druge strane ne čujemo, Čak ni u ovim lekcijama. Ali
zato čujemo Millera kako kaže: Yes, Miller speaking.
Ovo speaking odgovara našem »na telefonu«. Dok on tako govori, vi brže bolje prevedite:
Sedim i čekam. Čitam knjigu. Dama stoji i pije mleko. Idem kući. Telefon zvoni. Gospodin sedi i jede meso.
Dama piše pismo. Gde je moj prijate'j? Gde je vaša soba? Šta je ovo? Kakav je ovo pas? Šta pi' jete? Pijem
kafu. Kakav je ovo grad? Ovo je London.
Rešenje zadatka. Is she tall? No, she is small. Have I a letter? No, you have not. Do they like clean
streets? Yes, they do. Does she like tall trees? Yes, he does. (ili samo: he does). This is not a clean town.
This is not my house. He does not drink milk. This street is not broad. These trees are not tall. They are not
tired.
DVANAESTI ČAS
Sigurno ste se pitali zašto Miller nije rekao I speak nego speaking. Da vam objasnimo. Engleski
glagoli imaju dva oblika: jedan duži i jedan kraći. I am reading i I read. I am writing i I write. I am
drinking i I drink. Kada se upotreblja jedan, a kada drugi ?
Duži oblik I am writing, reading, drinking, upo-trebljava se kada se govori o nečemu što se događa u
trenutku kada o tome govorimo.
Kraći oblik, I write, read, drink, upotrebljava se kada se govori o nekoj radnji koja se ne zbiva u
ovom trenutku. Drugim rečima, kada se govori o navici, o sposobnosti, ili o nečem što se ne zbiva istovremeno
sa trenutkom u kome govorimo.
Tako I am drinking coffee, znači: pijem kafu dok s vama govorim. A I drink coffee znači: pijem kafu
kao naviku, svakog jutra, ili često, all ne baš u ovom trenutku.
Međutim, Miller kaže speaking, jer baš u tom trenutku govori. Da je hteo reći: govorim francuski, rekao bi:
I speak French, jer to označava aposobnost, nešto što je stalno, a ne pripada isključivo ovom trenutku.
Dok smo mi ovo objašnjavali, Miller je odgovarao u telephone box-u.
Yes. Yes. Oh, yes. Really?, I am glad. I am very glad. Where? Where is that? In which street? — u
kojoj ulici (Which — wič — koji).
Miller nastavlja Thank you very much (mač — mnogo). That is very kind of you. (Kind — kajnd —
ljubazno — of — °v — od). I am here with (widh — sa). Mr. Macpherson.
Najzad Miller izlazi, i Mac — sad ga već možemo zvati skraćeno Mac, jer ga dobro poznajemo — pita
radoznalo: Who is calling (call — kol — zove)?
Mr. Green.
Where is Mr. Green?
Mr. Green is with Mrs. Green and Miss Brown in the tea shop (š°p — radnja; tea-shop — čajdžinica).
They are drinking tea.
Where is the tea-shop?
The tea-shop is in the main (mejn — glavni) street. I am going to drink tea with them. (To — tu
— da; them — dhem — njima). Idem da pijem čaj s njima. Come with me (mi — mnom). Hajde sa
mnom,
Mac kao obazriv Škotlanđanin računa da bi to moglo biti skupo, i veli. No, thank you. I am going home.
Ali Miller je u galantnom raspoloženju:
Come as my guest
kam æz gest
Hajde dođi kao moj gost.
Mac se na ovo razvedrava, i nalazi da baš ne mora da ide kući. All right. I am coming with you.
Gore se u tekstu pojavila rečca »to«, koju smo preveli sa »da«. Tom rečcom se u engleskom pravi
neodređeni način, i prema tome to write znači pisati to come — doći, to speak — govorif, to live —
živeti, to wait — čekati, to drink — piti, to go — ići
Dok smo mi ovo objašnjavali,. Miller i Mac skoro su izašli iz parka. Taman da izađu, a Mac će:
Look, Miller, there are two dogs sitting on a seat.
They sit there every (evri — svaki) morning, odgovara Miller.
Jeste videli kako su oni upotrebili duži i kraći oblik? Mac je rekao za pse da su sitting na klupi, jer su
sedeli baš u trenutku dok su Mac i Miller pro lazili. Radnja je bila istovremena. A Miller je rekao da oni sit
svako jutro, što znači da je to kod njih navika, nešto što se zbiva često, i ne samo toga trenutka.
Zapamtite kao pomoćno pravilo ovo: ako na kraju neke rečenice možete da dodate »dok mi govorimo«,
onda je na engleskom duži oblik na-ing. Ako ne možete, onda je kraći oblik.
I sada da ponovimo sistematski sve duže oblike sadašnjeg vremena:
I am calling, he is calling, she is calling, we are calling, you are calling, they are calling. Zovem, on
zove, ona zove, mi zovemo, vi zovete, oni zovu.
Prevedite. Pijete li mleko? Pijem ga svako jutro. Jedete li meso? Ne jedem. Slušate li? Oni idu kući. Ko
govori? Ko čeka? Gde je ulica? Gde je dama? Telefon zvoni. Govorite li engleski? Da, govorim engleski sa
vama. Volim da sedim u vrtu. Volim da imam mnogo (many) prijatelja. Ne volim da stojim, nego (but) volim
da sedim.
Rešenje prošlog zadatka. I am sitting and wait ing. I am reading a book. The lady is standing and
drinking milk. I am going home. The telephone is ringing. The gentleman is sitting and eating meat. The
lady is writing a letter. Where is my friend? Where is your room? What is this? What dog is this? What are
you drinking? I am drinking coffee. What town is this? This is London.
TRINAESTI ČAS
Mr. Miller is going into town. Macpherson is going with him (him — njim). He is his (hiz —
njegov) guest. They are going to drink tea with Mr. and Mrs. Green and Miss Brown. Mr. Miller sees a
bird (bœ:d — ptica) on a tree, and says (to say — tu sej — reći).
Ovde ćete se morati malo strpiti pre nego što saznate šta je Miller rekao, jer bismo hteli da vam objasnimo
izgovor reči bird. Engleski glas »œ« nešto je imalo zatvoreniji nego »e«, ali ne koliko nemačko »ö« ili
francusko »eu«. Ono je, upravo, jedno »e« koje se izgovara muklije, i više iz grla nego obično »e«.
Tačno, ono leži između »e« i » e «. Evo, kako ćete ga izgovoriti. Namestite usta malo zatvorenije nego za
naše »e«, pa izgovorite naše »e« što muklije možete iz grla umesto napred u ustima. Tako izgovoren glas liči
na jedno dosta mutno »e«.
Ovde ste naučili tri vrste engleskog »e«. Vrlo otvoreno, kada otvarate usta kao da ćete da izgovo rite »a«, i
pazite da vam se jezik ne digne ka nepcima: cat, bad, hat, black. Obično »e«, slično našem, koje je uvek kratko:
red, pen, French. I sada, poluzatvoreno, muklo, grleno »e«: bird. Ovom prilikom vas poslednji put
opominjemo, da sa glasom »e« ne brkate mali mukli glas, koji smo obeležili malim visokim » e« čisto iz
štamparskih razloga, a koji, ustvari liči na onaj mukli glas što ga čujete iza naših suglasnika b, t, v, m, 1, k
kada ih izgovorite zasebno, ili ispred r kada kažete rđa, rđav.
Ovim ste naučili i poslednji engleski glas približno tačno. To što ih ne znate sasvim tačno ne treba da vas
buni. Engleski glasovi nisu istovetni s našim, te kada bismo pokušali da vam objašnjavamo baš svaku niansu
engleskih glasova, sigurno je, prvo, da bismo umesto dvanaest časova ispunili trideset, a drugo, da bismo vas
verovatno toliko zbunili da ne biste smeli usta da otvorite. Ovako, kad god vam se ukaže prilika slušajte
engleski na radiju, gramofonu ili u bioskopu, pa onda, kada ste čuli glasove, pročitajte po novo objašnjenje, i,
verujte mi, nećete tako rđavo izgovarati. U svakom slučaju neka vas teši to da i oni koji su učili engleski
samo na uho retko izgovaraju engleski sasvim tačno. I oni, mahom, izgovaraju samo približno.
Za dokaz da vam ispričam jednu malu istinitu priču. Jedan naš diplomata koji je proveo u Engleskoj nekih 20
godina, izgovarao je englesku reč such (takav) uvek »soč«. Najzad će mu primetiti jedan prijatelj:
— Zašto vi reč such uvek izgovarate soč ume-.
sto sač?
— Ama nemoj, čoveče, zar ja živim dvadeset
godina u Engleskoj, pa da ne znam kako se izgovara,
našao se diplomata skoro uvređen. Izgovara se soč.
Opklade se njih dvojica da prvom Englezu kog sretnu na ulici poture ceduljicu sa rečju such i da ga
zapitaju kako se izgovara.
»Such« (sač), rekao je Englez.
»Eto vidiš«, okrenuo se diplomata pobedonosno prijatelju, »i ovaj, Englez »izgovara soč!«
Ima čak i u suglasnicima neke razlike između naših i engleskih. Tako na primer englesko »t« je više
nepčano nego naše. Mi kad izgovaramo »t« dodirujemo jezikom samo zube, dok Englezi toliko dižu jezik da
dodiruju malo i nepce. Zato Englezi kada izgovore reč tree daju utisak kao da taru jezik o nepce. Ali sve su to
sitnice, na koje vi ne treba da se obzirete, ako ne želite da svoj izgovor toliko komplikujete, da posle već ne
znate ni kako se najprostije stvari izgovaraju. Pravila koja ste dosad naučili potpuno su dovoljna za jedan
pristojan izgovor.
U međuvremenu su Miller i Mac izlazeći iz parka produžili konverzaciju.
Listen! A bird is singing.
Yes. It sings here every day. I see (to see — tu si: — videti) it here every morning.
Macphersonovo budno oko zapaža i druge događaje: Look! There are two boys (boj — dečak).
What are they doing? pita Miller.
They are running (to run — ran — trčati).
They run here every morning. Miller očevidno zna sve što se dešava u parku.
And there are three girls (gœ:l — devojka) in the street. They are standing and talking (to talk —
to:k — razgovarati).
Girls like to talk, primećuje Miller. Dakle, ne samo u ovom trenutku, nego uvek. Vidite kako je ova
razlika u engleskom sadašnjem vremenu korisna.
Are they talking with the boys?
No, they are not talking with the boys.
Ovde ste sigurno primetili kako smo naučili pitanje sa are they, a ne sa do. Razlog vam se sam kaže. Zato
što se duži oblik pravi sa pomoćnim glagolom are, a kada se pitanje pravi od pomoćnog glagola onda se ne
upotrebljava do.
Prevedite. Govorim s vama. Šta radite? Sedim na klupi. Pišem pismo. Pišete li mnoga (many) pisma. Pišem
pisma svaki dan. Slušam. Ptica peva. Ova ptica peva svako jutro. Šta rade devojke? One govore sa dečacima.
One govore sa dečacima. svako jutro. On stoji na (in) ulici. On stoji ovde svaki dan.
Rešenje. Do you drink milk? I drink it every morning. Do you eat meat? No, I don't. Are you listening? They
are going home. Who is speaking? Who is waiting? Where is the street? Where is the lady? The telephone is
ringing. Do you speak English. Yes, I speak English with you. I like to sit in the garden. I like to have many
friends. I don't like to stand, but I like to sit.
ČETRNAESTI ČAS
Here is the tea-shop. Let us go into the tea-shop. Mr. and Mrs. Green and Miss Brown are in the tea-shop.
They are sitting and drinking tea. The tea-shop is a nice, big room. It is a beautiful room.
G. Green, kao učtiv čovek, odmah pozdravlja Millera.
Good afternoon, Mr. Miller.
After — a:fte — je posle; noon — nu:n — je podne. Od toga: Afternoon — a:ft e nu:n — po podne.
Kod Engleza pozdrav »dobar dan«, nije uobičajen. Do podne se kaže good morning. Posle ručka good
afternoon, a uveče good evening (ivning—veče).
Good afternoon, odgovara Miller, i pretstavlja Macphersona. This is my friend, Mr. Macpherson. Pritom
izgovorio je njegovo ime mækfœ:sn, prvo što on, prirodno, ne izgovara škotski nego engleski, a drugo, što ste vi
u međuvremenu naučili glas »œ«.
Green se rukuje i veli: How do you do, sir? (Sir — sœ: — gospodin). Englezi nikad jedan drugog ne
oslovljavaju sa »mister« nego ili Mr. Miller, Mr. Green tj. Mr. i prezime; ali, ako ne kažu ime, samo sa
»sir«.
Slično, gospođu će osloviti sa Mrs. Green, ili ako je dama nepoznata sa madam (mædæm).
Take a seat, please. (To take — tejk — uzeti; please — pli:z — molim, izvolte). Englezi nemaju za-
sebne reči za molim i izvolte, što im ipak ne smeta da budu učtivi.
Doslovno, »sedite« bi valjalo reći: sit down. Ali sit down se više upotrebljava kao neka zapovest. Učitelj,
na primer, kaže đacimai: sit down. Zato je mnogo učtivije reći: uzmite mesto — take a seat. Još učtivije, kada se
već bavimo engleskom učtivošću, je fraza:
Won't you sit down? — Nećete li sesti? Won't — wo u nt — nećete li, malo je složeniji glagolski oblik, te
ćemo ga mi objasniti docnije. Za sada samo zapamtite frazu.
Gđa Green, (kao prava domaćica, brine se da joj gosti budu usluženi:
Will you have a cup of tea?
wil kap °v
Hoćete li----------šolju čaja
Gđa Green kao da je znala da treba da naučimo promenu engleskih imenica. Engleske imenice, kao što
nemaju roda, nemaju ni nastavaka za padeže. Dok mi posle predloga uvek moramo da stavimo neki drugi padež:
na kući, u kući, iza kuće, engleska imenica uvek ostaje idealno ista: on the house, in the house, behind the
house.
U engleskom ima svega dva padeža koji se razlikuju od prvog. Ti padeži odgovaraju našem drugom i
trećem. Drugi padež gradi se kad se pred imenicu stavi rečca of (°v), a treći kad se pred imenicu stavi
to (tu). Prema tome:
the house kuća
of the house kuće
to the house kući
Svim ostalim našim padežima odgovara osnovni oblik the house. To je kuću — the house, sa kućom —
with the house, itd. Za množinu, kao što znamo, imamo nastavak - s
the houses (hauzez) kuće
of the houses kuća
to the houses kućama.
Sad zapamtite još dva pravila, pa da potpuno raskrstimo s imenicama. Ako je imenica veštastvena, tj.
pretstavlja neku materiju kao što je kamen, drvo, mleko, hleb, onda se pred nju ne stavlja član . Isto tako
član se ne stavlja ni pred osobene imenice.
To će vam odmah sada pokazati gđa Green:
Will you have a cup of tea?
Yes, please.
Will you have a piece of bread and butter?
pi:s bred bate
komad hleb maslo.
No, thank you.
Won't you have a piece of cake (kejk — kolač)?
Englez, kada prima ponudu kaže yes, please, a kad odbija no, thank you. Zapamtite, pa da vam se ne
desi da vam zbog nesporazuma uklone tajnir dok ste još gladni.
Do you like your tea strong, Mr. Miller, pita domaćica.
No, thank you, odgovara on. I like it weak.
And you, Mr. Macpherson?
I like it strong.
Gđa Green broji koliko šolja ima da napuni: One — two — three — four — five
wan — tu: — thri: — fo: — fajv
jedan — dva — tri — četiri — pet.
Da je nastavila da broji, rekla bi:
Six — seven — eight — nine — ten
siks — sevn — ejt — najn — ten
šest — sedam — osam — devet — deset
Prevedite. Komad hleba. Šolja čaja. Šešir g. Gree-na. Kuća gdice Brown. Ulice Londona. Gost g. Millera.
Gosti g. Greena. Hoćete li komad kolača? Molim. Hoćete li komad mesa? Hvala, neću. Deset šolja čaja.
Rešenje. I am speaking with you. What are you doing? I am sitting on a bench. I am writing a letter. Do
you write many letters? I write letters every day. I am listening. A bird is singing. This brid sings every
morning. What are the girls doing? They are talking with the boys. They talk with the boys every morning. He
is standing in the street. He stands here every day.
PETNAESTI ČAS
Mr. and Mrs. Green, Miss Brown, Mr. Miller and Mac are having tea. Zapamtite da se kod Engleza ne
mora reći »piju čaj«, nego da se može reći i »imaju čaj«. Slično je i sa ostalim obedima.
I am having breakfast (brekf e st — doručak). She is having lunch (lanč — ručak). They are having
dinner (din e — večera).
Dinner stvarno znači »glavni obed«, ali kako Englezi najčešće imaju glavni obed uveče, to se mahom pod
dinner misli na večeru. Ako međutim imate glavni obed u podne, onda laku večeru zovete supper
— sape.
Sem ovoga možete reći i: I am breakfasting — Doručkujem. She is lunching - Ona ruča. They are dining
(to dine —dajn). Večeraju. We are supping (to sup — sap). Imamo laku večeru.
Prema tome breakfast, znači doručak, a to breakfast — doručkovati. Lunch ručak, a to lunch —
ručati. — Dinner večera, a to dine — večerati. Supper
— laka večera, a to sup —, jesti laku večeru.
Pred ove obede se obično ne stavlja član.
Sad da vidimo šta rade naši prijatelji. Mrs. Green is drinking a cup of tea. Miss Brown is having a glass
(gla:s — čaša) of milk. Mr. Green is eating a piece of bread and butter, and Macpherson is having a big
piece of cake. Mr. Miller is not eating. He is talking.
Razlikuje to speak — govoriti, od to talk — govoriti, razgovarati, i od to say — reći, kazati, I
speak French. I am talking with you. And I am saying: no, thank you.
G. Miller oseća dužnošću da zabavlja goste, te ih informiše o raznim interesantnostima iz privatnog i javnog
života.
The door (do: — vrata) of the shop is strong.
The windows ,(windo u — prozor) of the room are clean.
The father (fadh e — otac) of Miss Brown is rich.
The mother (madh e — majka) of my friend is poor.
Za (trenutak Miller nema više ideja, što nam daje prilike da anališemo gornje primere. Ispred Miss
Brown i ispred my friend nema člana, zato što je jedno osobena imenica, a drugo prisvojna zamenica.
Pravilo da pred zamenicama nema člana proteže se u engleskom i na reči kao this, that, koje se u engleskom
zovu pokazne zamenice. Na primer. The window of that shop. The door of this house.
Umesto The father of Mis Brown, Miller je mogao reći i Miss Brown's father. To s na kraju reči, sa
apostrofom (') između njega i reči kojoj pripada, odgovara našem prisvojnom obliku na »ov« ili na »in«.
The man's guest — čovekov gost.
Green's friend — Grinov prijatelj.
The woman's hat — (wumæn — žena) — ženin šešir.
Ovde reč preuzima gđa Green, koja smatra da treba da uvežbamo i treći padež.
Pass (pa:s — pružiti, dodati) this cup to Miss Brown. A zatim odmah daje svoj šešir mužu i veli: Give
(to give — giv — dati) this hat to the waitress (wejtres — kelnerica), please. Kelnerici međutim ona daje i
pismo. Will you give this letter to the postman (post — po u st — pošta; postman — poštar).
Yes, madam, odgovara the waitress.
U tom će Macpherson, koji je gledao kroz prozor, i video nešto što nalazi za vredno da i drugima saopšti:
There are five men and three women in the street.
Što je zgodno, jer nam daje prilike da naučimo dva izuzetka. Da je množina od man — men (men), a
od woman — women, što se sasvim neočekivano izgovara wimin!
Ovaj primer, — wumæn — wimin, pokreće pitanje zašto) se u engleskom izgovor toliko razlikuje od pisanja?
Glavni razlog je ovaj. Englezi su nekad izgovarali kao što sada pišu, ali se u toku vremena izgo vor mnogih
glasova ili grupa reči izmenio. Pisanje je međutim uvek ostalo isto, ma kako se glas izgovarao. Jednom, u
sedamnaestom veku, činjen je jedan pokušaj da se bar izuzeci izjednače, pa je taj pokušaj načinio još veću
zbrku. I otada su Englezi ostavili stari način pisanja, mada se izgovor i danas još menja. A menja se zato što
engleski samoglasnici nisu po prirodi čisti kao naši, nego su često mukli, poluotvoreni, polunaglašeni, itd., pa ih je
nemoguće precizirati u izgovoru toliko da ne bi dalje ostali podložni promeni. Opazićete međutim da se, sa malim
izuzecima, slične grupacije glasova na sličan način čitaju. To će vam, kada budete više odmakli u jeziku, veoma
često omogućiti da bez ikakvih pravila, tačno pogodite izgovor novih reči.
Prevedite. Ulice grada su "čiste. Šešir g. Greena je jevtin. G. Greenov šešir je jevtin. Pas moga prija telja je
jak. Sobe one kuće su male. Daj dečku kutiju. Dodaj stolicu kelnerici. Daj Džonu pismo. Daj parče kolača
poštaru. Dečakova majka je ovde. Devojčin otac je visok. Kelnerice, molim čašu vode. (čašu vode, kelnerice,
molim. Water — wot e — voda).
Rešenje. A piece of bread. A cup of tea. The hat of Mr. Green. The house of Miss Brown. The streets of
London. The guest of Mr. Miller. The guests of Mr. Green. Will you have a piece of cake? (Won't you
have a piece of cake?) Yes, please. Will you (won't you) have a piece of meat? No, thank you. Ten cups
of tea.
ŠESNAESTI ČAS
Zagrejani čajem, naši prijatelji prelaze na intimnije porodične detalje.
Where does your father live, Mr. Macpherson, asks Mrs. Green.
My father lives in Scotland (sk°tlænd).
His father has a house in Edinburgh, dopunjava g. Miller, koji voli da bude tačan. A zatim, i nepitan,
čini dalja saooštenja:
Miss Brown has a mother. Her mother likes nice gardens. (Her — hœ: — njen).
Our parents are not young, says Mrs. Green. (Our — aue — naš; parents — pærents — roditelji;
young — jang — mlad).
Milleru je mnogo stalo do toga da Macpherson ovo utuvi, te mu ponavlja:
Thier parents are old. (Their — dheje — njihov), old — ould — star).
Ovim su naši prijatelji izređali ne samo svoje roditelje, nego i prisvojne zamenice: my — moj; his — njegov;
her — njen; our — naš; your — vaš; their — njihov).
Engleske zamenice imaju istu zgodnu osobinu kao i engleski pridevi, tj. imaju samo jedan jedini oblik
kako za jedninu tako za množinu. Tako my znači i moj, i moja, i moji, i moje.
Međutim, prisvojne zamenice u engleskom imaju jednu drugu osobinu koje naše zamenice nemaju. Imaju
jedan kraći i jedan duži oblik. Ti su oblici:
my — mine your — yours
her — hers their — theirs
our — ours
Za his oba su oblika ista, tj. his.
Kraći, nenaglašeni oblici, upotrebljavaju se kada zamenica stoji pred imenicom, a duži, naglašeni, kada stoji
sama.
Prema tome, reći ćete: This is my friend, ali This garden is mine. That is your book, ali That house is yours.
This is her pencil, ali That hat is hers. This is their child, ali That boy is theirs.
Naši prijatelji, koji su vrlo uslužni ljudi, pokazaće kako se ti oblici upotrebljavaju.
We have little trees in our garden, says Miss Brown.
Ours are big, zadovoljno primećuje gđa Green.
My house is small, says Macpherson.
Mine is small also, skromno dopunjuje Miller. But theirs is a beautiful house, informiše on zatim
Macphersona, misleći na Greenovu kuću. Zatim, posmatrajući bolno Greenov šešir, dodaje:
My hat is old, yours is new.
Dok su muškarci prešli na muške teme, dame su zapodele drugi razgovor.
Does your father write to you? pita gđa Green, koja se kao dobra domaćica interesuje za zdrave porodične
odnose. (To you — vama).
Yes, he writes to me every week. (To me — meni; week — wi:k — nedelja, sedmica).
And your mother? How is she?
I write to her (njoj) also, and she writes to me.
I don't write to my father and mother, says Mrs. Green. My parents live in London. We see them often.
(Them — dhem — njih; often — °fn — često).
Iz ovog ženskog razgovora, vi ste i sami pogodili kako se menjaju pokazne zamenice. Ipak, radi boljeg
pregleda, ponovićemo ih u tabelarnoj formi.
Prevedite Moja ptica je mala. Njegov gost je umoran. Njena ruka je lepa. Naše stolice su jake. Naši
roditelji piju čaj. Njihove kutije su velike. Moj šešir je veliki, a vaš je mali. Naši roditelji su stari, a njihovi su
mladi. Njegov gost je ljubazan (kind), a njen je lep. Pišem pismo svome ocu. Kuća njene majke. Daj ovo pismo
njima (ovaj red reči). To je lepo od vas (nice).
Rešenje. The streets of the town are clean. The hat of Mr. Green is cheap. Mr. Green's hat is cheap.
The dog of my friend (my friend's dog) is strong. The rooms of that house are small. Give the box to the boy.
Pass the chair to the waitress. Give the letter to John. Give a piece of cake to the postman. The boy's mother
(The mother of the boy) is here. The girl's father (The father of the girl) is tall. A glass of water, waitress,
please.
SEDAMNAESTI ČAS
Our friends are still (stil — još, još uvek) drinking tea. The English (Englezi) like tea. They drink tea
every morning for (fo: — za) breakfast, and in the afternoon about (æbaut — oko, okolo, otprilike) five
o'clock (°kl°k — sati).
Naučite: The English — Englezi; the French — Francuzi; the Germans (džœ:mæns) — Nemci.
In the morning — ujutru; in the afternoon — po podne; in the evening — uveče.
Tek što smo rekli five o' clock, a Miss Brown se probudi:
What time is it? (Time — tajm — vreme). Od reči do reči: kakvo je vreme. Ali Miss Brown nije
rekla to, nego: koliko je sati? Da je mislila na ono drugo, atmosfersko vreme, ona bi rekla weather —
wedh e . Na primer, The weather is fine today. The weather is bad.
G. Miller uslužno vadi sat, i saopštava: It is six o'clock.
Ali i g. Green, je izvadio časovnik? Your watch is slow. (Watch — w°č — časovnik; slow — slou —
spor). It is quarter past six. (Quarter — kwo:t e — četvrt; past — pa:st —prošlo).
Dok oni porede časovnike, mi ćemo brže bolje da anališemo šta su rekli. G. Green je doslovno rekao: vaš
časovnik je spor. To odgovara našem: vaš sat zaostaje. Slično, kada bi sat išao napred, on bi rekao: Your
watch is fast (fa:at — brz).
(Ne zaboravite da ove fraze upišete u svoju svesku!).
Naravno, vi ste pogodili da, pošto se šest i četvrt kaže quarter past six, to se šest i po može reći samo half
past six, (Half — ha:f — pola). I sve bi bilo lepo, da i Mac nije izvadio svoj sat.
I am sorry, veli on. It is quarter to six, četvrt do šest. To očevidno u ovoj vezi znači »do«.
But, buni se Green, it is ten minutes past six on your watch. (Minute — minit — minut).
Yes, I know (to know — tu no u — znati) slaže se Mac sasvim hladnokrvno. This is my grandfather's
watch. (Grandfather — grnædfadh e — deda).
This watch is ten minutes slow in the morning. It is right (tačan, ispravan) at noon (u podne). And
it is ten minutes fast in the afternoon
What time is it now (nau — sad)? očajno će Miss Brown.
It is ten past six, veli Miller. Šest i deset.
It is twenty past six, popravlja g. Green. (Twenty — twenti — dvadeset), šest i dvadeset.
It is twenty to seven, pobednički zaključuje Mac. Dvadeset do sedam. Mine is a very good watch.
Potpuno ubeđena da je dockan, ma koji sat bio u pravu, Miss Brown se diže.
It is late (lejt — dockan), veli ona. I must (mast — moram) go.
Zapamtite zasad da se posle must ne stavlja to. Dakle: I must write. He must wait. She must listen.
Docnije ćemo naučiti zašto must nema ni "s" za treće lice jednine.
Must you go? ipita gđa Green.
Don't go, please, moli g. Miller.
Ali Miss Brown je odlučila. I must. Father and mother are waiting for me at home (kod kuće!).
Sigurno se pitate zašto pred father i mother nema člana? Razlog je u tome što father i mother ovde stoje
kao da su osobene imenice. Slično i braća, sestre, ujke i tetke, i sva ostala svojta mogu da stoje bez člana.
We have supper at half past seven.
When do you breakfast? asks Mrs. Green.
At quarter past eight. And we lunch at quarter to one.
Zapamtite: at two o' clock — u dva sata; at half past three — u tri i po; at quarter past five — u
pet i četvrt.
We breakfast at ten to eight, lunch at ten past one, and sup at twenty past seven, gđa Green
nalazi kao obavezu da saopšti.
Zadatak. Koliko je sati? Četiri. Tri i četvrt. Četvrt do šest. Pet i po. Deset do osami. Devet i dvadeset.
Moram da pišem svome ocu. Moram da idem kući. Mi doručkujemo u sedam. Oni ručaju u jedan i dva deset.
Vaš sat zaostaje deset minuta. Moj grabi dvadeset minuti. Dockan je.
Rešenje. My bird is small. His guest is tired. Her hand is beautiful. Our chairs are strong. Our parents drink
tea. Their boxes are big. My hat is big, and yours is small. Our parents are old, and theirs are young. His guest
is kind, and hers is beautiful. I am writing a letter to my father. The house of her mother (Her mother's house). Give
this letter to them. That is nice of you.
OSAMNAESTI ČAS
I must really go now, says Miss Brown. I must pack (pæk — pakovati) tonight (tunajt — večeras). I am going
to Dover tomorrow. (Dover — douve; tomorrow — tumoro u — sutra).
Uporedite: today, danas, tonight, večeras, i tomorrow — sutra. A isto tako zapamtite da kada idete nekuda
upotrebite za pravac rečcu to: I am going to London. She is going to Dover.
Ali ikako, bunite se vi, može Miss Brown, da kaže I am going tomorrow, kada je to duži oblik glagola to
go, i prema tome označava radnju koja se dešava u isto vreme dok ona govori? To ne može da bude!
Potpuno ste u pravu. Ali je u pravu i Miss Brown. A pošto je ona Engleskinja, verovatno da je ona više
u pravu nego vi. Stvar je u tome što se izrazom I am going to pravi u engleskom buduće vreme.
Prema tome, kada Miss Brown kaže I am going to Dover tomorrow, ona je ustvari rekla: sutra ću
otići u Dover. Setite se da i u našem jeziku možete reći: sutra odlazim u Dover, iako je »odlazim« sadašnje, a
ne buduće vreme.
Are your parents going also? interesuje se Gree-novica.
Yes, father and mother are going also, potvrđuje Miss Brown. We are going to stay there ten days.
(Stay — stej — ostati, probaviti).
What are you going to do at Dover, šta ćete raditi u Doveru, pita Greenovica dalje?
Father and mother are going to read and to walk (wo:k — šetati se), and I am going to bathe (bejdh —
kupati se).
Zapamtite da to walk i to bathe nisu u engleskom povratni glagoli kao kod nas, i nemaju »se« uza se. I
docnije ćete naći da mnogi glagoli koji su kod nas povratni u engleskom nisu i obratno. Potrebno je zato da
svaki od njih pažljivo zaibeležite u svoj rečnik.
Uzgred zapamtite da se na engleskom po pravilu za velike gradove kaže in a za manje at. Englezi se
tog pravila ne drže striktno. Tako, dok ćete čuti in London, in Paris (Pæris), in Berlin (Bœ:lin),
čućete i in Dover, i at Dover, in Belgrade i at Belgrade.
I shall write to you, pisaću vam, obećava Miss Brown gđi Green.
Time nam je Miss Brown pretsatvila i drugo englesko buduće vreme. U engleskom, naime, ima dva
buduća vremena. Prvo, koje smo maloćas naučili, koje možemo da nazovemo »nezvanično« blisko buduće
vreme i koje je veoma često u običnom govoru. I drugo, zvanično, ili gramatičko buduće vreme, koje svi pisci
unose u gramatike. I ovo drugo vreme se gradi veoma prosto. Stavi se, naime, ispred glagola za prvo lice
jednine ili množine rečca shall (šæl), a za ostala lica rečca will (wil), a glagol ostaje skroz isti. Inače shall za
sebe znači treba ili mora, a will hoću. Dakle:
I shall write pisaću
He will write pisaće (on)
She will write pisaće (ona)
We shall write pisaćemo
You will write pisaćete
They will write pisaće (oni)
Ostaje da raspravimo kada se upotrebljava jedno a kada drugo buduće vreme? Nekada se oblik I am going
to upotrebljavao da se izrazi namera, i danas, ako naročito želite da podvučete nameru, treba da upotrebite taj
oblik. Ali inače razlika se u običnom govoru između ova dva oblika skoro potpuno izgubila. I zato je sasvim
svejedno koji ćete oblik upotrebiti.
I shall write to all (o:l — sav, svi) my friends, obećava Miss Brown.
Will you write to me also? brine se Miller.
I don't know. I shall see. Miss Brown postaje obazrivija.
I shall write to you, if (if — ako) you write to me, pokušava da je odobrovolji Miller.
We shall all write to you, spašava Greenovica situaciju.
I must go, još jednom veli Miss Brown. Good-bye. Good-bye.
Miss Brown says good-bye and walks out of the shop. (Walk out — izaći. Out of — iz).
Zadatak. Sutra ću da napišem jedno pismo. (Tomorrow na kraju rečenice). Prekosutra putujem (odlazim) u
London. Ona namerava da pročita (read) ovu
knjigu sutra. Sutra ću doručkovati u devet sati. On će vam napisati pismo (vam na kraju rečenice). Ona će
čekati. Oni će trčati ceo (all) dan. Ona će se sutra kupati. Sutra ćemo svi otići u Pariz. Ručaću u jedan.
Večeraću u osam i po.
Rešenje. What time is it? It is four o'clock. It is quarter past three. It is quarter to six. It is half past five.
It is ten to eight. It is twenty past nine. I must write to my father. I must go home. We breakfast at seven
(o'clock). They lunch at twenty past one. Your watch is ten minutes slow. Mine is twenty minutes fast. It is
late.
DEVETNAESTI ČAS
Miss Brown is going home now. She must pack tonight. She is going to Dover tomorrow. She will
get up at half past seven in the morning.
(Up — ap — gore, nagore; get up — get — ap — ustati).
She will breakfast with her parents, and with her grandmother. Majka znate da je mother, a
znate i da je deda grandfather. Sad, čik pogodite šta je grandmother!
Then (dhen — onda, zatim) she will go to the station in a taxi.
Station — stejšn — je stanica. Ali šta je taxi — tæksi — neću da vam kažem. Vi ste sad već toliki
Englezi da pogodite ne samo to, nego i football (futbol), i omnibus (°mnibas), i hotel (hotel), i još puno drugih
reči.
Miss Brown's parents will not leave with her. (Leave — li:v — otići, poći, otputovati, napustiti. Razlikujte
izgovor leave —dugo i — od live — živeti — kratko i). They are old. They will leave about half past one
in the afternoon. Mr. Brown likes to read his morning paper after breakfast.
Morning naučili smo da znači jutro. Sada naučite da može da, znači i jutarnji. Kod Engleza ima puno
imenica koje se mogu upotrebiti ovako kao pridevi. Na primer, He reads his evening paper before (bifo:
— pre, ispred) dinner. Here is a garden chair — ba-
štenska stolica. He is waiting in the guest room. —
Ovo nije tako često kao u nemačkom
At the station Miss Brown will take the train (trejn — voz) for Dover. The train leaves at ten
twenty, and arrives at Dover at noon. (To arrive — ærajv — stići). From the station Miss Brown will go to
the hotel.
From — fr°m — označava pravac kretanja od nekuda, i prema tome odgovara čas našem »od« čas našem
»sa« a čas našem »iz«. Na primer. From home
— od kuće. From the hotel — iz hotela. From the
station — sa satnice. From London — iz Londona.
She will lunch at (u) the hotel. And after lunch she will go back to the station.
(back —bæk — natrag; to go back — vratite se; the back — leđa).
Kao što smo imali from za pravac kretanja od nekud, iako imamo to za kretanje u nekom pravcu. He is
going to the hotel. They are going to London. I ovo je kod Engleza prostije nego kod nas, jer mi idemo na
stanicu, u hotel, u London, itd.
There she will find (fajnd — naći) her parents. They will arrive at three o'clock. From the station they
will all go to the hotel. At the hotel they will have tea about five o'clock, and after tea Miss Brown will go to
bathe. But her parents will not bathe. They will take a walk.
(To walk — ići peške; walk — šetnja; to take a walk — šetati se).
At seven twenty they will all have dinner, and then they will go to the cinema (sinema). Ovo znam
da ćete pogoditi šta znači.
The day after tomorrow (prekosutra) they will write letters.
Kao što ima tomorrow i the day after tomorrow, tako ima i yesterday — jest e dej — juče, i the day
before yesterday — prekjuče.
Naučite još: otputovati u — leave for, i čekati na — wait for, pa prevedite:
Sutra ću otputovati u Pariz. U Parizu ću ostati deset dana. Iz Pariza ću otići u London. U Londonu ću
govoriti engleski. Hoćete li me sačekati (čekati na mene)? Hoćemo. Čekaćemo u hotelu. Sutra ću čitati engleske
novine (sutra na kraju). Stići ćemo u London u dva sata. One će slušati. On će nas zvati (zvati nas). Kuda
(where) će ona otići? Otići će da vidi svoje roditelje.
Rešenje. I shall (I am going to) write a letter tomorrow. I shall leave for (I am going to) London the
day after tomorrow. She is going to read this book tomorrow. We shall (we are going to) breakfast at nine
o' clock tomorrow. He will (is going to) write a letter to you. She will (is going to) wait. They will (are going
to) run all day. She will (is going to) bathe tomorrow. We shall all go to Paris tomorrow (We are all going). I
shall (I am going to) lunch at one o' clock. I shall (I am going to) dine at half past eight.
DVADESETI ČAS
Miss Brown is at Dover, but Mr. Miller and Mr. Macphersori are not. They are still in London. They
are walking in the park and talking.
Dover is a nice town, veli Miller. But it is not a large town. (Large — la:dž— veliki, prostran). London
is much larger than Dover.
Dover znate šta je. A ono er na kraju reči large to je nastavak kojim se prvai prvi stepen poređenja kod
engleskog prideva. Naravno, ako se pridev završuje na e onda se dodaje samo r. Tako imamo; nicer — lepši,
larger — veći, stronger — jači, weaker — slabiji. Kod nekih prideva koji se svršavaju jednim suglasnikom,
ovaj se suglasnik u pisanju udvaja. Na primer: bigger. Kod kojih, to ćemo naučiti docnije.
Yes, I know, kaže Macpherson. London is the largest town in England.
Tim est napravio je Macpherson i drugi stepen poređenja. Tako shortest — najkraći, hardest — najtvrđi.
Cleanest — najčistiji. Kindest — najljubazniji.
London, licitira Miller u patriotskom oduševljenju, is the biggest town in Europe (ju.:rop).
Yes, it is, priznaje i Macpherson, but Edinburgh is much nicer. Edinburgh is the nicest town in Great
(grejt — veliki) Britain (britn).
Big i large znače manje više isto. Isto tako i small i little. Great se upotrebljava i u prenosnom
smislu »veliki« čovek.
Let us sit down, predlaže Miller, koji se zamorio upoređujući gradove. There are many chairs in the
park.
Zašto, pitaćete, nije rekao much? Evo zašto. Za stvari koje se mogu brojati, upotrebljava se many. Na
pr. There are many parks in Paris. There are many houses in this street. I shall have many guests. Kada
se reč »mnogo« ne odnosi na nešto što se broji, onda se upotrebljava much. I like it very much. This is much
nicer. Please, don't give me much milk. I don't like much coffee.
Usled toga razlikuje se prirodno i how many — koliko? (po broju), i how much — koliko (po količini). How
many are there — koliko ih ima? pita Mac. Will you count? (kaunt — brojati).
Yes, I will, says Miller, i odmah počinje: One, two, three, four, five, six, seven, eight, nine, ten. Pa
nastavlja:
eleven — ilevn — jedanaest
twelve — twelv — dvanaest
thirteen — thœ:ti:n — trinaest
fourteen — fo:ti:n — četrnaest
fifteen — fifti:n — petnaest
sixteen — siksti:n — šesnaest
seyenteen — sevnti:n — sedamnaest
eighteen — ejti:n — osamnaest
nineteen — najnti:n — devetnaest
twenty — twenti — dvadeset
Poste trinaest Miller je imao da dodaje samo
teen. Od dvadeset njemu ide još lakše:
twenty-one
twenty-two
twenty-three
twenty-four
twenty-five
twenty-six
twenty-seven
twenty-eight
twenty-nine
thirty — trideset. — thæ:rti
A od trideset dodaje samo ty. Jedino što četrdeset piše malo drukčije.
forty — četrdeset
fifty
sixty
seventy
eighty
ninety
one hundred — wan handred — sto.
Brojao bi Miller i do one thousand — thausend — hiljade, da ga Macphersan nije prekinuo.
I don't want (w°nt — hteti) to count the chairs. There are more (mo: — više) than (dhæn — nego)
two hundred.
There are three hundred and fifty six chairs, zaključuje Miller, koji je istrajao, pobedonosno.
Do you know how many benches there are in the park? pita dalje Mac.
Yes, I do. There are one hundred and thirty two benches in this park. That, with the chairs, makes
(mejk — činiti, napraviti) four hundred and eighty eight seats.
How do you know? Kako (otkud) znaš? Macpher-son ne veruje.
There is a book about the park. And in the book it say's: there are fifteen houses, twenty-two
telephone boxes, and three thousand six hundred and eighty seven birds in the park.
Pred ovolikim i neočekivanim znanjem morao je i Macpherson da zanemi. I mi stoga zaključujemo
lekciju. Ali ne pre no što smo vam došanuli još jedno pravilo u vezi s poređenjem prideva. A to je da pridevi
koji su duži od dva sloga, umesto nastavkom er i est prave poređenje na taj način što se ispred njih stavlja
more i most (mo u st — najviše).
Beautiful. More beautiful — lepši. The most beautiful — najlepši.
Prevodite. Pas je veći od mačke. Dečaci su jači od devojčica. Ona je bogatija nego on (he). On je
siromašniji nego ona (she). Ova kuća je lepša nego
ona (that). Ova kuća je najipeša u ovoj ulici. Ovaj prozor je duži nego onaj. Moje pismo je duže nego vaše.
Njegovo je pismo najduže. Njihova soba je čistija od moje. On je najviši čovek u gradu. Ona je najlepša dama
u Londonu.
Rešenje. I shall leave for Paris tomorrow. I shall stay in Paris ten days. From Paris I shall go to
London. In London I shall speak English. Will you wait for me? We shall. (We will). We shall wait at the
hotel. I shall read English papers tomorrow. We shall arrive in London at two o'clock. She will listen. He will
call us. Where will she go? She will go to see her parents.
And Macpherson spells his: M..a..c..p..h..e..r..s ..o..n — em, ej, si:, pi:, ejč, i:, a:, es, ou, en!
Thank you, Mr. Miller. That is very kind of you. Now I know. Shall we go for a walk before lunch?
(zabeležite i: go for a walk — otići u šetnju).
Yes, please.
I am tired of spelling, završava Miss Brown.
Naučite frazu: I am tired of, doslovno, umoran sam od. Ta se fraza upotrebljava gde bismo mi rekli: ne
šeta mi se više. Slično imamo: I am tired of writing — ne piše mi se više. I am tired of walking — ne šeta mi
se više.
Do you like to walk? pita Miller.
Yes, I do. I walk every day in January (džænjueri), February (februeri), March (ma:č), April (ejpril), May
(mej), June (džu:n), July (džulaj), August (ogest),
September (septembe), October (oktoube), November (novembe) and December (disembe).
Rešenje zadatka: I left my (the) house early. Then I went into town (ili the town), and found the shop
about ten o' clock. When I found the shop, I rang the bell to call the maid. When she came, I asked her: Has
my friend arrived? She answered me: No, he has not.
Have you learnt this lesson? Have you seen Paris? Have you rung (the bell)? I have. I have not. I gave
him the book (ili a book) on Sunday.
»No, Miss Brown, I do not flatter you. It is true (tru: — istina). I have wanted to tell you that for a
long time (odavno). But I had not the courage (karidž
— hrabrost)«.
Had (hæd) je prošlo vreme od have. Dakle: ni sam imao hrabrosti.
»And why (waj — zašto) had you not the courage?«
»Well (wel — dobro. S ovim well Englezi počinju rečenice kada se snebivaju šta da kažu). I cannot (can not
često se piše zajedno) tell you that now. I will tell you that in the next lesson.«
Zadatak. (Imenice). Koliko kuća ima vaš otac? Gde su četke? Devojka je očistila noževe u subotu. (Očistiti
— to clean). Imali smo krompir (u engleskom množina) za ručak. Gospođe su izašle. U ovom gradu ima 5800
ljudi i 6200 žena. Džonova majka otišla je u
Pariz. Hoću da kupim nekoliko (some) čaša, kutija i četaka. Francuzi su učtivi (polite — p°lajt). Gde su deca?
Deca su otišla da igraju (to play — plej).
Rešenje. The window is large. The guest has arrived. Let us find a bench. He works at an office. Dover
is a town in England. Give me a glass of water. Will you have a piece of cake? My grandmother reads the papers
every morning after breakfast. Give me some milk, please. There are many seats in this park. Will you go to
church? No, I shall not, but I shall go to shool. Have you seen my father? He has a nice dog. The dog can run
fast.
TRIDESETI ČAS
ADJECTIVES
(ædžektiv — pridev).
21. Pridevi u engleskom imaju samo jedan jedini
oblik, i nemaju ni roda, ni broja, ni padeža. The green
house. Of the green house. The green houses.
22. Prvi stepen poredenja kod prideva gradi se
nastavkom er. Long — longer, small — smaller.
23. Ako se pridev završava na e, onda se u pi
sanju dodaje samo r. Nice — nicer, fine — finer.
24. Ako se završava na y onda se prvi stepen
poređenja piše ier. Happy — happier, merry — mer
rier. (Merry — meri — radostan).
25. Ako se pridev završava suglasnikom, a ovome
prethodi kratak samoglasnik, suglasnik se udvaja. Big
— bigger, fat — fatter.
(Ovo pravilo proizlazi samo po sebi iz pravila o čitanju. Jer, kada bi se pisalo biger i fater, vi bi u
otvorenom slogu čitali i kao aj, a kao ej: baig e, i fejt e. Iz ovoga logično proizlazi da kada je samglasnik
dug, kao na primer u weak, onda nije potrebno udvajati suglasnik).
26. Drugi stepen poređenja gradi se nastavkom
est, i za njega vrede ista pravila kao za prvi stepen.
Dakle, longest, smallest, nicest, finest, happiest, merri
est, biggest, fattest, weakest.
27. Nepravilno se porede:
good — better — best — gud — bet e — best — dobar
— bolji — najbolji,
bad — worse — worst — bæd — wœ:s — wœ:st —
rđav — gori — najgori,
little — less — least — litl — les — li:st — mali —
manji — najmanji,
far — farther — farthest — fa: — fa:dh e — fa:dhest
— dalek — dalji — najdalji.
Uzgred naučite i poređenja priloga much: much
— more — most — mač — mo: — mo u st — mnogo
— više — najviše.
28. Pridevi koji imaju više od dva sloga ne grade
poređenje na ovaj način, nego se kod njih za prvi
stepen stavi pred pridev more a za drugi most. Beau
tiful — more beautiful — most beautiful.
29. Reč nego u poređenju prevodi se sa than
(dhæn). January is longer than February. London is
farther than Paris. He is taller than she.
Kod prideva, kao što vidite, nismo mogli da isteramo ni deset pravila iako smo reči than dali čitav paragraf.
NUMERALS
(njumerals — brojevi)
37. Prosti brojevi izrađeni su u dvadesetom času,
te ih mi ovde nećemo ponavljati. Samo naučite:
a million (æ milji°n) u slučaju da vam zatreba.
38.Redni brojevi posle first (fœ:st — prvi), se
cond (sek°nd — drugi) i third (thœ:d — treći), prave se nastavkom th: fourth, fifth, sixth, seventh,
eighth, ninth, tenth, eleventh, itd. U pisanju se, naravno, krajnje y menja u ie — twentieth,
thirtieth, itd. sve do hundredth i thousandth.
39. Radi potpunosti naučite i once (wans — jed
nom) i twice (twajs — dva put). Posle toga ide redom:
three times (tajmz — puta), four times, five times, itd.
40. Razlomci su half (ha:f — polovina), third thœ:d — trećina), quarter, fifth, sixth, seventh, itd.
Kada se half stavi posle broja, red reči je redovan.
Two and a half. Three and a half cakes. Ali ako half stoji samo za sebe, ono se stavlja pred član. Half a
cake, half a cup, half an hour.
PRONOUNS CONTINUED
(continue — k°ntinju — nastaviti; continued — nastavljen).
51. Povratne zamenice. Naša "povratna zamenica se gradi se na engleskom kada se na kraju prisvojnih
zamenica stavi self (self — sebe): Ovako:
To wash — w°š — prati.
I wash myself ili I am washing myself — umivam se.
He washes himself — He is washing himself —
umiva se.
She washes herself — She is washing herself —
umiva se.
We wash ourselves — We are washing ourselves
— umivamo se.
You wash yourselves — You are washing yourselves — umivate se.
They wash themselves — They are washing themselves — umivate se.
Glas f postao je u množini ve, isto kao kod imenica knife — knives.
52. Obratite pažnju na to da ako je neki glagol
povratan u našem jeziku, to ne znači da je povratan i
u engleskom. Isto tako ima u engleskom glagola koji
su kod njih povratni, a kod nas nisu. Preporučuje vam
se zato da povratne glagole pažljivo ispisujete.
Na primer, poznajemo se, kaže se na engleskom: we know each other (i:č adh e jedan drugog; inače
each za sebe znači — svaki pojedini, to know — znati). Na sličan način prevodi se naše se i kod drugih glagola
gde se u stvari ne znači sebe samog nego, kako to Englezi tačnije kažu, jedan drugog ili uzajamno. We
met each other in the street. Sreli smo se na ulici. We saw each other in a restaurant. Videli smo se u jednoj
kavani.
53. Naučite i ove zamenice: some — sam —
nešto, nekoliko; no — nou — nijedan; any — eni — iko.
54. Ove zamenice se često združuju sa rečima
body — b°di — telo, lice, i thing — thing — stvar,
kao i sa one — wan — jedan, neko, u nove zamenice.
Otud: somebody — sambodi — neko; something — samthin g — nešto; some one — neko. Nothing — nathin g
— ništa; nobody — noub°di — niko, i no one — niko. Anything — enithin g — išta; anybody — enib°di — iko, i
any one — iko. Mi ćemo docnije imati specijalnu lekciju da uvežbamo ove zamenice. Zasad samo naučite njihovo
značenje.
55. Naše bezlično »se« u frazi: ne može se znati, ne može čovek znati, prevodi se na engleski sa one. One
cannot know. One cannot say. — Ne može se reći. One cannot see anything from here. — Ne može se ništa
videti odavde.
Miss Brown and Mr. Miller have entered the little shop in the main street.
(Zabeležite: enter the shop, enter the room, bez
»u« kao kod nas).
The main street in a town is called High Street, (high — haj — visok. U Engleskoj svaki grad ima svoju
High Street. Drukčije je u SAD. Tamo se glavna ulica zove Main Street).
The salesman smiled at them and said:
(sale — sejl — prodaja; salesman — sejlzmæn — čovek koji prodaje, tj. trgovački pomoćnik, prodavač; to
smile — smajl — smešiti se).
Zabeležite još: to look at, to smile at — gledati u,
smešiti se na, nekog).
»Good morning. What can I do for you?«
»I should like (should je pogodbeni oblik od shall, i izgovara se šud; I should like — voleo bih) a tie for
myself.«
Oblici myself, yourself itd. upotrebljavaju se namesto me, you itd., kada je potrebno da se ovi naglase ili
istaknu. Dakle: voleo bih jednu mašnu za sebe.
»What kind of tie would you like? We have some very nice green ties? Would You like a green one?«
Zapazite ovu konstrukciju a green one. Mi bismo ovde rekli: zelenu mašnu, ili samo zelenu. Međutim
Englezi, kada se imenica ponavlja, umesto da je kažu drugi put, kažu: one. Na primer, I have a blue pencil,
and a red one. Imam jednu plavu i jednu crvenu pisaljku. I have a big hat, and you have a little one . Ja
imam veliki, a vi imate mali šešir.
»No, thank you,« veli Miller. »I don't want a green tie. I would like a grey one with blue
spots.«
»Good! (Eto, mi bismo ovde rekli »dobro«, a Englez upotrebljava pridev, zato što u glavi zamišlja that is
good). We have some very nice new grey ties just come from London«.
Vidite ga kako on, kao pravi Englez ne kaže which have just come from London, nego po pravilu 49
izostavlja ono which.
Zadatak. Oblačim se (to dress oneself — dres wanself — oblačiti se) svako jutro u osam sati. On se sada
oblači. Videli smo se juče u kući moga prijatelja. Lađa (koju) sam video juče bila je najveća u Engleskoj. Gospođa
(koju) smo posetili ima vrlo lepu kućicu (cottage) blizu mora. Umivam se hladnom (cold — ko u ld) vodom.
Poznajete li se? (know). Za (for) koga je ova supa? Od (from) koga je ovo pismo?
Rešenje. This is my hat. This hat is mine. Whose shop is this? Who is that (the) girl in that taxi? The glass
of wine I drank. Which of these two girls is his sister? The boy whose father is my friend. What is this? What do
you want? From which town are you? Whom do you want to see? To whom shall I speak? Whose house is
this? Whose sister is that?
Pre nego što pređemo na promenu glagola, bilo bi dobro da raščistimo sa nekoliko glagola koji se
razlikuju od naših. To su takozvani nepotpuni glagoli — can, may, must, ought i need.
68. Can — kæn — znači mogu, umem. Ono, dakle, označava sposobnost, za razliku od may — mej —
mogu, smem. I can speak English — umem da govorim engleski. I can open the door — mogu da otvorim
vrata. Ali May I come in? — mogu li tj.
smem li ući? May I ask you a question (kweščn — pitanje) — smem li da vas pitam?
69. Can nema s za treće lice jednine, a menja se
I can, he can, she can, it can, we can, you can, they
can.
Can pored sadašnjeg ima još samo prošlo vreme: I could, (kud) he could, she could, we could itd. Ovo
se could isto kao i should i would upotrebljava za gradnju pogodbenih rečenica. I could go to see him — mogao
bih da idem da ga vidim. Could I come to lunch tomorrow? — mogu li da dođem sutra na ručak? Tj. da li bih
mogao da dođem sutra na ručak?
70. Da bi se izbegao nesporazum Englezi umesto
can često upotrebljavaju izraz I am able to — ejbl
— bukvalno; ja sam u stanju da. I was able to swim
across the river ( e kros — preko; riv e — reka). Mogao
sam, uspeo sam da preplivam reku. I was able to hear
him on the telephone. Mogao sam, uspeo sam da ga
čujem na telefonu. (To hear — hi e— čuti).
71. May isto tako nema s u trećem licu jednine,
I may, he may, she may, we may, itd. Drugi oblik od
may je prošlo vreme might (majt) — I might, he
might, we might, itd., koje se isto kao should, would,
i could upotrebljava i za pogodbeni .način. I might come
— možda bih došao, tj. možda ću doći. May ili might
se često prevodi sa »možda«. It may be so — možda
je tako. It may be true — možda je istina.
72. Must — mast — mora, ima samo sadašnje
vreme i nema s u trećem licu I must, he must, she
must, it must. He must sell (sel — prodati) this house.
Mora da proda ovu kuću. He must come — mora da
dođe.
73. Pošto must nema prošlo vreme, to se za pro
šlost upotrebljava izraz had to — imao sam, imao je.
I had to run to catch the train. — Morao sam trčati
da uhvatim voz. I had to write a letter to my friend.
Morao sam prijatelju napisati pismo.
74. Ought — o:t — treba da, takođe ima samo
sadašnje vreme, i nema s za treće lice jednine. I ought,
he ought, she ought, itd. I ought to go to the station.
Treba da idem na stanicu. The train ought to arrive
before ten o' clock. Voz treba da stigne pre deset sati.
75. Need — ni:d, isto ima samo sadašnje vreme.
Need ima dva značenja. Jedno je »imati potrebu za
nečim«. I need money (mani — novac). — Treba mi
novaca. He needs a rest (rest — odmor). Njemu je
potreban odmor. He needs work (rad, posao).
Drugo značenje, srodno ovom je: morati, treba da. I need not write this letter today. — Ne moram
da napišem ovo pismo danas. Need I write this letter? — Moram li, treba li, da napišem ovo pismo?
U ovom drugom značenju need nema s u trećem licu jednine. He need not come. Nije potrebno da
dođe. Ne mora da dođe.
Ako je u ovom času bilo dosta novog, i malo težeg materijala, nije potrebno da sve to odmah
naučite. Ove reči su skupljene u jedan čas poglavito zato_ da biste ih mogli lakše naći kada vam budu
zatrebale.
»Good morning, father«, said Miss Brown when she came up the stairs (ste:e — stepenica). May I in-
troduce you to Mr. Miller?«
(introduce — introdju:s — pretstaviti. Važna reč u engleskom, jer Englezi svakoga svakom
pretstavljaju).
»How do you do, sir? Pleased to meet you«.
»The pleasure is mine«.
»And this is my mother. Mr. Miller. My mother.
»How do you do?«
»Mr. Miller is an old friend of mine«, nastavlja Miss Brown.
Zabeležite izraz He is a friend of mine — on je moj prijatelj. Slično imate She is a friend of hers.
He is a friend of theirs.
»I told you about him, mother«.
»Oh, yes, I remember. He is the gentleman you met in the park«. (Umesto the gentleman whom
you met).
»That's right«. (Skraćeno od that is right).
Zadatak. Umete li da pravite (make) kafu? Umem. Mogu li da idem u Pariz? Majka kaže da možeš.
Ova crkva mora da je vrlo stara. Treba da vas predstavim svome ocu. Nije potrebno (ne trebate). Umeo sam
da govorim francuski kada sam bio (was) mali. Bilo bi dobro kada biste mogli doći. On mora da mi kaže šta je
radio (did) juče. Je li potrebno da dođem? Vi ga morate poznavati.
Rešenje. I shall ring, and he will come out. Should I tell him? What will Mr. Miller say to Mr.
Brown? I should like to see that house. She would like to go to her mother. Would you like to come
with me? I should like to stay here. Will you go to see him? I will not (I shall not). I shall go to London by
train.
TRIDESET SEDMI ČAS
THE PRESENT (prezent — sadašnje vreme)
76. Prosto sadašnje vreme gradi se na taj način što se ispred glagola stavi lična zamenica. Samo treće lice
jednine ima nastavak s. — I listen, he listens, she listens, it listens, we listen, you listen, they listen.
77. Glagoli koji se svršavaju na ch, sh, s, ss, x, z,
imaju es: he teaches (ti:č — učiti, proučavati), she
washes, it mixes, he passes.
78. Nastavak es imaju i glagoli do i go: he goes,
he does. Ovo se izgovara: go u z i daz.
79. Glagoli koji imaju na kraju y pišu treće lice
sa ies: fly — flies (flaj — leteti). Ovo pravilo ne važi
ako je pred y samoglasnik: play — plays (plej —
igrati). To je zato što u tom slučaju samoglasnik i
glas y u stvari prave dvoglasnik.
80. Sadašnje trajno ili sadašnje nesvršeno vreme
gradi se kada se pred prilog vremena sadašnjeg koji
se svršava na ing stavi sadašnje vreme glagola to be:
I am listening, he is listening, she is listening, it is
listening, we are listening, you are listening, they are
listening.
81. Ako se glagol svršava na e, ono ispada pred
ing: write — writing, smile — smiling.
82. Glagoli koji se svršavaju na jedan suglasnik
kome prethodi samo jedan (dakle kratak, jer je u
zatvorenom slogu) samoglasnik, udvajaju suglasnik:
sit — sitting, cut — cutting (kat — šeći).
83. Sadašnje prosto upotrebljava se da se izrazi
nešto što se stalno radi, dakle radnja koja nije vezana
samo za jedan trenutak. I go to school every morning.
I speak English quite (kwajt — sasvim) well. I like to
wash myself with cold water.
84. Sadašnjim prostim izražavaju se i obične či
njenice: I believe you (bili:v — verovati). I do not
know.
85. Sadašnje nesvršeno ili trajno upotrebljava se
da se iskaže radnja koja se odigrava u istom trenutku
dok o njoj govorimo. He is sitting in the room. We are
breakfasting. He is playing the piano (pia:no). (To play
znači i igrati i svirati).
Razlikujte prema tome. He plays the piano — svira u klavir, tj. ume da svira u klavir, i He is playing
the piano — on svira u ovom trenutku. He writes — piše, tj. (književnik je, i He is writing — piše u ovom
trenutku.
(trouble — trati — nevolja, muka, briga; to trouble — uznemiriti, zabrinuti; troubled.— uznemiren,
zabrinut).
»Mary«, said Mr. Miller when he left (od leave) the hotel that evening, »may I call you Mary?«
»You may«.
»I am very troubled«.
»Why?«
»Your father does not like me. What shall I do?«
»It's all right, John. Everything (evrithing — sve, svašta, bukvalno: svaka stvar) will be all right. I shall
talk to mother«.
»When will you talk to her?«
»I am going to talk to her tonight«.
»I shall be very troubled until I hear from you«.
»You need not be troubled«.
»What will your mother say?«
»She will help me if I ask her.«
»Your mother must be (mora da je) a kind woman«.
»Yes, she is«.
»What shall I do now?«
»You may go back to you rooms (Sobe ovako u množini obično znači: nameštene sobe)«.
»When shall I see you again ( e gen — ponova)?«
»You will see me tomorrow«.
»When may I come?«
»You may come after ten o'clock. I am not going to get up (ustati) early tomorrow morning«.
»Very well. I shall come after ten. "Good-bye, Mary«.
»Good-bye, John«.
Zadatak. On će kupiti rečnik (dictionary — dikšeneri). Ja ću vam platiti (bez to!) za ova dva noža. Idem
da se kupam (bez se). On će jesti malo mesa i povrća. To će se desiti (happen — hæpen) sutra uveče. To će
biti vrlo lepo. Hoćete li ići u kino? Hoću, posle večere. Mary će govoriti sa svojom majkom. John će kupiti
prsten (ring). Ja ću vas predstaviti svojim prijateljima.
Rešenje. He plays the piano well. When does he play? He plays every day. Is he playing now. He is
playing in the big room. Can you ride? I can. Do you ride often? Yes, I do. I ride every Sunday. Where is
she? She is mixing a pudding for supper now (može i the pudding). And where is he? He is buying plates in
the shop. What does Mr. Miller want? He wants to marry Miss Brown.
TRIDESET DEVETI ČAS THE PAST
90. Prosto prošlo gradi se nastavkom ed. Wait —
waited. Listen — listened.
91. Ako se glagol svršava na e dodaje se samo d.
Smille — smiled. Agree — agreed.
92. Ako se glagol svršava na y kome prethodi
suglasnik, nastavak se piše ied. Marry — married.
Try — tried (traj — pokušati).
93. Ako ovom ed prethodi glas kao k, p, s, sh, f,
gde se d ne može izgovoriti, onda se krajnje d izgo
vara t. Ask — asked (a:skt). Help — helped (helpt).
Pass — passed (past) Wash — washed (w°št).
U engleskom postoji tendencija da se nenaglašeni slogovi skrate, pa čak i gutaju. Otud smo i imali izgovore
kao listen — lisn, every — evri, important — impo:tnt. Mi ćemo ovom posvetiti zasebnu lekciju. Zasad
zapamtite samo da je ovo e u prošlom vremenu uvek nenaglašeno, i da se zato gde god je to moguće, guta. Otud
asked — a:skt, helped — helpt, passed — pa:st, itd.
94. Prosto prošlo upotrebljava se za pričanje događaja koji su se odigrali u prošlosti. Ono se zato prevodi ili
našim pređašnjim ili prošlim vremenom. Last night I went to see a friend. We spoke about business. (biznes —
poslovi). He said he wanted to buy a house. He asked me for advice (ædvajs — savet).
95. Prosto prošlo ma i svoj odgovarajući trajni oblik. I walked i I was walking — išao sam, šetao sam. I
learnt i I was learning. Ovaj se oblik upotrebljava isto tako za pričanje, ali samo ako naročito želi da istakne
da je neka radnja trajala duže vremena. I was learning English all day yesterday. — Ceo dan sam juče učio
engleski.
96. — Trajno prosto prošlo — mi ćemo ga nazvati tako jer ćete na taj način najlakše zapamtiti njegovu
funkciju — upotrebljava se mahom da se opiše neka radnja koja se dešavala istovremeno sa nekom dru gom.
Tada su te dve radnje obično vezane rečcom when — kada. I was breakfasting when my friend came.
She was just going out when her mother arrived. — Ona je taman izlazila kada je stigla njena majka. I
was waiting for a train when the porter came with a letter.
MR. BROWN IS DIFFICULT
e
(difik lt — težak; prenosno difficult znači i nezgodan).
While Mr. and Mrs. Brown were dressing for dinner, Mr. Brown turned to his wife (wajf — žena,
supruga).
(Razlikujte woman žena uopšte od wife — supruga).
»Did you hear what Mary said?«
»Yes, I did«.
»She said Mr. Miller wanted to marry her«.
Mi bismo ovde rekli: da je uzme za ženu, a Englezi upotrebljavaju prošlo vreme. Kada Englezi upotrebljavaju
prošlo namesto našeg sadašnjeg objasnićemo-docnije.
»Yes, that is what she said«.
Ali ovo ne zadovoljava g. Browna. On traži de-finitivnije izjašnjenje.
»What did you think of that?«
»I don't know. He seems (si:m — izgledati) quite a nice man«.
»You said that before. But you heard what he said he was.« Ali ti si čula šta je rekao da je (u engle-
skom: da je bio).
»Yes, I did. He said he was a bank clerk«.
Sad već nagađate da se posle said upotrebljava. prošlo vreme. Pogodili ste.
»Mabel, I am surprised at you«, (Ti me iznenađuješ. Bukvalno: ja sam iznenađen na tebe. Mabel — mejbl —
je očevidno ime gđe Brown) uzrujava se Brown. »Do you think we can let (dopustiti) our daughter (do:te —
kći) marry a bank clerk?«
»Why not, if Mary wants him?«
»I cannot undersand (andestasnd — razumeti) you«.
»It is she (ona je ta) who will be married (koja će biti udata), not you or I. And you know this modern
(m°dœn — moderan) generation (dženerejšn — generacija, pokolenje)«.
»Yes, I do. They are awful (o:ful — strašan). We were much better. We obeyed (obej — slušati, u
smislu biti poslušan) our parents. I always (olwejz — uvek) obeyed my father and mother. I was a good boy«,
završava g. Brown zadovoljan svojom vrlom prošlošću.
Zadatak. Šta je gđa Brown rekla svome mužu? Rekla je: ti si bio dobar dečak kada si bio mali. Popio sam
čašu mleka za doručak. Učio sam englesku gramatiku (grammar — græme) kada je ona stigla kući. Ja sam brojao
stolice, kada me je moj otac prekinuo (interrupt — int erapt). Našao sam svoj šešir ispod (under — ande) stola
(table — tejbl). Govorio je engleski sasvim dobro. Rekao je da uči (was learning) engleski.
Rešenje. He will buy a dictionary. I shall pay you for these two knives. I am going to bathe. He will eat a little
meat and vegetables. That will happen tomorrow evening. That will be very nice. Will you go
to the cinema? I shall, after supper. Mary is going to (will) speak with her mother. John will (is going to) buy a
ring. I shall (am going to) introduce you to my friends.
ČETRDESETI ČAS
THE PERFECT
97. Sem prostog prošlog u engleskom postoji i
sadašnje prošlo vreme koje mi nemamo. Ono se gradi
na ovaj način: I have listened, he has listened, she has
listened, we have listened, you have listened, they have
listened.
98. Sadašnje prošlo ne upotrebljava se za pri
čanje, nego samo za konstataciju da se neka radnja
odigrala i završila u prošlosti. Zapamtite da se sada
šnjim prošlim ne označava tačan trenutak kada se
radnja odigrala. Ako označite tačno vreme nekom
rečju kao yesterday, at five o'clock, last night itd
morate upotrebiti prosto prošlo. I have finished (finiš
— svršiti) my work. I have come to ask you something.
Došao sam da vas nešto pitam. She has seen her
mother. Videla je svoju majku.
99. Naše prošlo vreme prevodi se čas jednim čas
drugim engleskim prošlim. Koje će se upotrebiti zavisi
često i od shvatanja. Tako: video sam ga; može biti i
I saw him i I have seen him. Ako mislite na radnju, tj.
pričate, vi ćete upotrebiti I saw him. Ako želite samo
da konstatujete da ste ga videli bez obzira šta se do
godilo u isto vreme, reći ćete I have seen him.
100. Sadašnje prošlo može da se upotrebi još u
jednom slučaju: to je kada radnja započeta u prošlosti
još traje. I have learnt English for two months. Učim
engleski već dva meseca. I have been here since five
o'clock. Evo me tu još od pet sati. U ovom slučaju, englesko sadašnje prošlo prevodi se našim
sadašnjim.
101. Trajno sadašnje prošlo ređe je u upotrebi. Njime se Englezi služe ako naročito žele da istaknu da
je neka radnja započeta u prošlosti neprekidno trajala, i da još traje. I have been learning English since
April. Učim engleski od aprila! Ovde se podrazumeva: i još učim. They have been walking outside Dover for
two hours. Evo već čitava dva sata kako se šetaju izvan Dovera. Podrazumeva se: i još se šetaju. I ovo se
vreme, prevodi ili našim sadašnjim, ili prošlim.
Oblici trajnog sadašnjeg prošlog su: I have been listening, he has been listening, we have been listening,
you have been listening, they have been listening.
Za vas je najvažnije da naučite prosto prošlo i sadašnje prošlo. I da zapamtite da u pričanju upotrebljavate
prosto prošlo, a za obične konstatacije da se
nešto dogodilo u prošlosti da upotrebite sadašnje prošlo. Ostale oblike dovoljno je da razumete. Izbe-
gavajte da ih upotrebljavate, da se ne biste izgubili u nepotrebnim finesama i komplikacijama.
»Here (ovamo), boy! Will you show the ladies room number (namb e — broj) sixty-three on the sec-
ond floor (flo: — sprat. Inače floor znači i pod, patos)«.
»Yes, sir«.
»Excuse me, madam, one moment (moument — trenutak). There is a letter for you. It arrived last
night«.
»Thank you«, said Miss Fisher and took the letter.
»Thank you«. Ovo drugo thank you kaže hotel clerk. Englezi su toliko učtivi da i onaj koji vam učini
nešto kaže thank you.
Pošto su se upisale u knjigu, the ladies followed (f°lo u — sledevati, ići za nekim) the boy up (uz) the stairs.
The boy was leading, carrying (kæri — nositi) the bags.
(Lead — led — led — li:d — led — led — voditi. Leading, carrying, ističe se trajna radnja. The bag — bæg —
torba. Zapazite: follow nekoga, ne nekome).
Zadatak. Hoću da jašim od jutra do mraka (from — till evening). Ona mi mora reći koliko staje (cost
—k°st) stan (flat). Možete ići za mnom. Hajdemo da vidimo ko je došao. Možete li mi reći ko je gospo-
din, sa crnim šeširom? Ne možete uzeti ovog psa. Ono je kupljeno. Neka pročita ovo pismo, pa (and) — neka
mi kaže šta misli.
Rešenje. I have just arrived. Have you seen my father? No, I have not. I have brought you a book. Where did
you find it? I found it at a bookshop near the school. Has my friend come? No, he has not. I have promised
to obey my parents. I have been reading since breakfast. I have been listening to the radio all the morning (the
whole morning). I have been working on this book since last year.
FIFTIETH LESSON
You have been learning (gramatika 101) English now for fifty lessons (lesn — čas), and you have finished
half the course (ko:s — tečaj). You know be-
tween (bitwi:n — između) five and six hundred words (wœ:d — reč). You know all the grammar you need.
And you can make simple (simpl) phrases (frejz — fraza). It is time, therefore, for us to change (čejndž
— menjati, promeniti) our method.
From this lesson we shall begin to read more and more English, and less and less Serbo-Croatian
(kroejšn). It is by reading and speaking (by — baj — pomoću; by reading and speaking — čitanjem i
govorom) that you learn a foreign (f°rin — stran) language (længwidž — jezik) best. We shall begin with
a somewhat(samw°t — nešto, ponešto) changed (čændž — promeniti, izmeniti) story by (od, hrvatski: po) Oscar
Wilde (°sk e wajld) called »The Selfish Giant«. Oscar Wilde writes very good and clear (kli: e — jasan)
prose (pro uz — proza). The story is taken from a book called »The Happy Prince«.
If you don't undersatnd a phrase, don't worry (wari — briga, brinuti se). You will understand it
later, when you come back.
We shall also keep (zadržati) our friends, the Browns, the Greens, the Fishers, Mr. Miller and Mr.
Macpherson. They will speak in simple phrases, and repeat (ripi:t — ponoviti, ponavljati) them many
times. They will also help us with the grammar.
And now, let us begin the story.
GRAMMATICAL NOTES
u
(græmætikl no ts — gramatičke zabeleške)
122. I used to — aj ju:st tu — bukvalno — imao sam običaj da — veoma je važna fraza u engles kom.
Englezi nemaju specijalne trajno povratne glagole kao mi. Išao sam, na primer, znači išao sam jednom. Odlazio
sam međutim znači ne samo jednom nego nekoliko puta. Englezi se u takvom slučaju spo-
mažu trajnim oblikom: I was going, ali ni taj oblik, iako je trajan, ne znači da je radnja povratna, tj. da se
ponavlja. I zato su Englezi izmislili frazu I used to koja iskazuje trajno-povratnu radnju. Dakle: the children
used to go to play — deca su odlazila da igraju — every afternoon — svako po podne. The children
used to stop their games — deca su zaustavljala — ne jednom, nego puno puta, često — svoju igru.
Razlikujte izgovor I used to (ju:st tu) od used (ju:zd) upotrebljen.
123. In order to — bukvalno: sa namerom da, druga je važna fraza. Ovu frazu treba prevoditi našim: da
bih, da bismo, da biste. Idem da vidim — I am going to see. Ali idem da bih video je I am going in order to
see. I am learning English in order to speak.
Zadatak. (I used to; in order to). Deca su odlazila u školu svaki dan. Ptice su dolazile svako jutro da
traže (ask for) hleb. Posećivao me je svake nedelje u deset sati pre podne. Kada sam bio dete verovao sam u
priče. Pevali su svako veče posle večere. (Ovde možemo reći i: imali su običaj da pevaju). Učim engleski da bih
otišao u London. Zvonim da bih dozvao (call) devojku. Došao sam da vas vidim. Gledam u (at) drvo da bih
video ptice
GRAMMATICAL NOTES
124. Own — oun — znači ličan, i upotrebljava se da se istakne svojina. My own — maj o u n — moj
lično, his own, her own, our own, your own, their own.
124. Engleski prilog vremena sadašnjeg prevodi se kod nas često opisnom frazom: gde ili kako. He saw
them playing, vide ih kako se igraju, gde se igraju. I saw him waiting — video sam ga kako čeka. He
found them lunching — našao ih je gde ručaju.
125. Kada oblici myself, yourself, himself, herself, ourselves, yourselves, themselves stoje za sebe, oni se
prevode našim: glavom ili lično, i upotrebljavaju se za isticanje.
Next morning somebody knocked (n°k — kucati, zakucati) on Mr. Brown's door at the hotel.
»Come in!« — dakle »ulazite«, a ne »slobodno« kao kod nas.
A gentleman entered. It was Mr. Miller. »Good morning«, he said. »How are you? I hope you are
well?«
»Thanks« — sem thank you postoji i bezlični izraz thanks. — I am all right. Won't you sit down?«
»Thank you, sir.«
»May I ask what you want of me?« Brown odmah prelazi na stvar, a uzgred i zato da bismo jednom
prečistili sa razlikom između want i won't. Want — w°nt — je hteti. Won't — wount — koje je postalo
slivanjem I will not znači obrnuto: ne hteti.
»I should like to speak to you about a very im portant matter (mæt e — stvar), sir«. Miller je jako
učtiv, pa zato neprestano i ponavlja ono sir.
»Very well. I am listening.«
»Perhaps your daughter has mentioned to you that I have proposed to her.« Sve je to skorašnja
prošlost, i još kako ima veze sa sadašnjicom!
»Yes, she has.«
»Oh« veli Miller sav obradovan, »I am glad.«
»But I am not« (tj. glad) poliva ga Brown odmah hladnom vodom.
»I am sorry to hear that«, veli siromah Miller.
»Yes. And you will be even (ivn — čak) more sorry when you hear the rest (rest — ostatak)«.
Zadatak. Video sam ga. kako jaši. Videli su nas kako doručkujemo u hotelu. Našli su ih gde rade u vrtu.
Našao sam ih kako igraju tenis (tennis — tenis). Čija je ona kuća? Moja. Vaša lično? Da, moja lično. Ja lično
smatram (consider) da je to vrlo važno. Šta mislite o tom, vi lično?
Rešenje. The children used to go to school every day. The birds used to come every morning to ask for
bread. He used to visit me every Sunday at ten a. m. When I was a child I used to believe in stories. They
used to sing every evening after supper. I am learning English in order to go to London. I am ringing in
order to call the maid. I have come to see you (ili in order to see you). I am looking at the tree in order to
see the birds.
GRAMMATICAL NOTE
127. She will have to love you a lot — imaće da vas mnogo voli, tj. moraće da vas mnogo voli. Kako
must nema buduće vreme, Englezi upotrebljavaju I have to, he has to — imam, ima — da iskažu oba-
vezu, moranje, naročito ako se ova odnosii na budućnost.
Zadatak. Ja ne marim (for) decu. Jovan je ugasio svetlost. Kada ležete da spavate? Oni žive celu godinu
na selu. Moram da idem kući. Zašto? Zato što ću sutra morati da ustanem rano (early). Moraću da pišem
direktoru. Moraće da popravim (correct) svoj zadatak (home lesson).
Rešenje. I saw him riding. They saw us breakfasting at the hotel. They found them working in the
garden. I found them playing tennis. Whose house is that? Mine (It is mine)? Your own? Yes, my own. I
myself consider it very important. What do you think of it yourself?
Much love
Mary«.
(Forgive — forgave — forgiven — fogiv — fo-gejv — fogivn — oprostiti. Prvi slog fo: skraćen je u
fo zato što je drugi naglašen. Oblici forgave i forgiven daju nam novo važno pravilo).
140. Složeni glagoli menjaju se isto kao prosti.
Give — gave — given. Forgive — forgave — for
given. Stand — stood — stood. Understand — understood — understood. Come — came —come. Be-
come — became — become — postati.
Mr. Brown was very angry and began to look for (look for — tražiti) Mary everywhere (evriwe: e —
svuda). But he could not find her anywhere (eniwe: e — igde). She was not in the house, in the park, or in
the street. Neither was she in the cinema, nor in the church.
141. In se upotrebljava za mesto kada se pred
met nalazi unutra ili s unutrašnje strane: u kući, u
parku, u kinu. Englez smatra da čovek i »u ulici«,
može biti zato što su i kuće u Engleskoj više.
Zadatak. Kada me je video, prestao je da peva. Počeo je da piše u deset sati. Kod Grinovih. Kod kuće. U
kući. Video je decu gde sede ispod (under) drveta.
On je sad u svojoj sobi. Oni su u Londonu, ali ne znam gde. Sreli smo se u pozorištu (theatre — thi ete). Naći ćeš
novac u kutiji. A gde je kutija? Ona je u pisaćem stolu (desk).
Rešenje. I am going to London by boat. I came by train. The letter was signed by the manager. I shall
arrive by ten o'clock. I shall be in London by Tuesday. The house is by the hotel. I passed by the station. I was
interrupted by him. The letter was written by him. Learn the rule by means of this phrase.
Zadatak. Prevedite i ovaj razgovor na naš jezik, pa natrag na engleski. Nemojte propustiti da to učinite. U
ovim razgovorima su namerno ponovljene sve obične fraze koje Englezi upotrebljavaju u prijateljskom
susretu, a sem njih ima nekoliko težih fraza, i takav prevod će vam mnogo koristiti. Preporučujemo vam
da to isto učinite i sa nekoliko idućih lek cija, u kojima zato namerno nije dat nikakav zada tak, i u kojima se
ne uvode nikakva nova gramatička pravila.
SIXTY FIRST LESSON
We have read a story. Now let us read a play
(plej— igra, igrati se, a od toga — pozorišni komad). The reading (gramatika 109) of plays is an excellent
(ekselent — odličan) way to learn a foreign language. In plays you have only conversation. And when you
learn a foreign language you want to read as much conversation as you can (pravilo 128). It helps you
to learn the simple phrases which you use every day.
The play which we have chosen (izabrali) is called The Camberley Triangle (trajængl — trougao)
by A. A. Milne. Milne is a very pleasant (plezent — prijatan) modern writer, and I am sure that you will
like his comedy (k°medi — šaljiva igra) very much. To make the play easier for you, it is a little sim -
plified (simplifajd — uprošten) and abridged (æbridžd — skraćen).
Choose — chose — chosen — ču:z — čouz — čouzm — izabrati).
LIZZY SPEAKS
It was a house which certainly looked (izgledala!) very mysterious.
Mr. Macpherson knocked at the door.
»Come in!« said a woman's voice.
Mr. Macpherson opened the door, and he and Mr. Brown entered. It was a small room and very
dark. The curtains were drawn (navučene, od draw — drew — drawn — dro: — dru: — dro:n — vući).
At the back of the room was sitting an old dark (ovde crno-manjasta, kao što je fair fe:e — plava) woman. It
was Lizzy, the gipsy (džipsi — ciganin, ciganka).
»Sit down, gentlemen«, said Lizzy. »What do you want of me? Do you want me to read your fortune?«
(sreća, u prenosnom smislu sudbina).
»No« said Mr. Macpherson, »we don't want you to read our fortune. We want your help. Mr. Brown
has a daughter, and she has disappeared (kao što je appear pojaviti se, tako je disappear disæpie — nestati).
We want you to help us find her.«
»That is difficult,« said Lizzy. »I can't do that myself. I must call a spirit (spirit — duh) to help me.
What kind of spirit do you want? I have little ones, at five shillings each (at ovde znači »po«). The big
spirits cost (k°st — stati, koštati, oblici su svi cost — cost — cost) ten shillings each (i:č — svaki posebno).«
»Which are better?« asked Mr. Brown.
»Oh, the large spirits, of course,« said Lizzy. »They are much better. And I have an extra (ekstra —
naročito, izuzetno) large spirit. He is the best of all. But he is fifteen shillings.«
»Could n't (zar ne bi mogli, vidi 158) we have him for twelve?«? asked Mr. Macpherson.
»Impossible«, said Lizzy. »He costs me twelve shillings.«
»If you think he is very good« — began Mr. Brown.
»Oh, very good. Very good indeed,« said Lizzy.
»Then, let us have the extra large one« (strana 92).
»What am I doing here? I am working for my living (naučite izraz: to work for one's living — za-
rađivati). Lizzy will pay me for this visit nine shillings«.
»Twelve«, said Lizzy.
»Very well, twelve«, said the Selfish Giant. »But you know, Lizzy, you don't really pay me twelve. You
pay me nine and keep the rest« (keep — kept — kept — ki:p — kept — držati, zadržati).
A LITTLE GRAMMAR
163. Glagolske imenice. Odavno nismo imali nikakve gramatike, te malo neće da škodi, baš iako G.
Braun mora malo da pričeka. Imali smo da se: ja pišem kaže I am writing. Ali ovaj oblik na ing može
da bude i glagolska imenica. My writing is legible — ledžibl — moje pisanje je čitko.
Glagolska imenica se u engleskom mnogo više upotrebljava nego kod nas i stoga učeniku može zadati
ponekad teškoće. I cannot read your writing — ne mogu da čitam vaš rukopis — je prosto. Ali I am
surprised at your writing such good English — iznenađuje me kako dobro pišete engleski, je teže. Bukvalno
— prevodeći bez obzira na našu gramatiku — gornja rečenica je: ja sam iznenađen na vaše pisanje takav dobar
engleski.
Ovu teškoću ćete savladati ako, kadgod naiđete na rečenicu u kojoj ima neka engleska glagolska ime-
nica na ing, ovu imenicu prevedete našim glagolom. Dakle: at your writing — na vaše pisanje, prevedite: što
pišete. Uporedite many opportunities of making love — puno prilika da se udvarate.
Nekoliko primera: I don't like his coming home so late. Ne sviđa mi se što se tako dockan vraća kući.
I am pleased at his learning so well. Milo mi je što tako dobro uči. I hear of your building a new house
— Čujem da zidate novu kuću. You don't mind my calling you Cyril? Nemate ništa protiv što vas na-
zivam krštenim imenom?
Naučite samo da razumete ovaj idiomatski obrt. Ni u kom slučaju nemojte pokušati da i sami pravite
rečenice na ovaj način.
SIXTY EIGHTH LESSON THE CAMBERLEY TRIANGLE
(Kate looks at him without saying anything, trying to understand this new man who has come into
her life. Norwood swallows (sw°lo u — gutati) and tries very hard to say something.
(Very hard — idiom: s velikom mukom. Naravno sem toga very hard može da znači i vrlo tvrdo,
vrlo teško. This lesson is very hard).
NORWOOD. I — I —
DENNIS (turning to him). You don't think so, do you?
NORWOOD. I — I—
DENNIS. No, I am quite sure (uveren) you're right. It is difficult, isn't it? You see (to Kate) you love
him (— he waits a moment for her to say it if she will, but she only looks at him) — and he says he
loves you, but at the same time I am your husband... (He walks up and down thoughtfully, and then says
suddenly to Norwood). I'll tell you what — I'll fight you for her.
(fight somebody — ne kao kod nas tući se s nekim. Zabeležite). NORWOOD (trying to be firm). I
think we'd better leave this eighteenth-century (senč e ri — vek, stoleće) nonsense (n°nsens —. glupost,
budalaština) out of it.
(leave out — izostati. Dakle: mislim da bi bilo bolje da izostavimo tu osamnaesto-vekovnu glupost).
DENNIS (pleasantly). They fight (tj. ljudi se bore) in the twentieth century too, Mr. Norwood. Perhaps
you had n't heard what we've been doing these last four years? Oh, quite a lot.. Well?
NORWOOD. You don't wish me to believe that you are serious?
DENNIS. Perfectly. Swords (so:d — mač), pistols (pistl), fists (fist — pesnica) — what would you like?
NORWOOD. I do not propose (ovde: nemam namenu) to make a fool of myself (fu:l — budala; doslovno
da od sebe načinim budalu, tj. da izigravam bu dalu) for the — er — lady of my heart. DENNIS. You don't
like fighting, eh? All right, then. I'll toss (t°s — baciti novac u vis) you for her.
(Kada dva Engleza ne mogu,da odluče kome treba nešto da pripadne, oni često bace paru u vis. Jedan kaže
heads ili tails (tejl — rep. tj. slika na poleđini novca), i ako pogodi stranu koja padne nagore, dobija stvar. Ovo
se čini u sportu, pri opkladama, i za sitnice).
NORWOOD. You are vulgar (valge — vulgaran, prostački) now. (To Kate) My dear —
KATE, (holds him back with her hand — drži ga od sebe tj. odbija ga —, but does not take her eyes
off (take off — skinuti) Dennis) —
DENNIS. Really, Mr. Norwood, you're a little hard to please (muka je vama čovek da ugodi). If you don't
like my suggestions (sadžeščn — sugestija, predlog), perhaps you will make one of your own (doslovno:
možda ćete načiniti jedan svoj, tj. možda ćete sami sa svoje strane nešto predložiti).
NORWOOD. This is obviously (obvies — očigledan) a matter in which the lady should choose.
DENNIS. You think, Mrs. Camberley should choose, between us?
NORWOOD. Certainly.
DENNIS. What do you say, Kate?
»Please, dear Mr.. Selfish Giant, tell me where my daughter is«, said Mr. Brown.
»Well«, said the Giant, »she is not in London. She is at this moment abroad. In a foreign
country«.
»In what country?«
»In a country called Yugoslavia«.
»Oh, I know«, said Mr. Brown. »That is the country where Prague is«.
»I am sorry, Mr. Brown, but there you are wrong. You are obviously a true (pravi, istinski)
Englishman, and don't know geography. (džeogirafi). Prague is in Czechoslovakia (čekoslova:kia) This is
Yugoslavia«.
»And where is Yugoslavia?« continued Mr. Brown.
»It is round Dalmatia (dalmejša)«.
»And how do we get there?«
(get imali smo da znači dobiti; ali ova reč se upotrebljava u stotinu značenja u engleskom. Ovde je: —
kako ćemo tamo dospeti?)
»Well«, said the Giant. »I think the best way is to take an aeroplane (e: eroplejn). That is the
quickest way«.
»All right, then let us take an aeroplane«, agreed Mr. Brown. »Well, then good-bye, Lizzy«, said
the Giant. »We are off« (Odosmo — idiom).
Having said good-bye to Lizzy, our three friends took a taxi and got (dospeše) within (widhin — u
roku od) half an hour to the aerodrome (e: e rodro u m).
TO GET
To get nije (književna reč, ali se mnogo upotrebljava u običnom govoru, i to u veoma različitim značenjima.
Pokušaćemo dati sistematski pregled najglavnijih značenja.
164.Osnovno značenje od to get je dobiti. You
got a letter. She got a present.
165.Od ovoga izrodilo se srodno značenje imati,
koje stoji pored have, i u stvari je sasvim izlišno.
Have you got a cigarette? Have you got time?
166.Treće važno značenje je postati. Uporedi
ovo značenje sa grow. To get old — ostareti. To get
bald — oćelaviti. To get young — podmladiti se. To
get well — ozdraviti. To get ill — razboleti se.
167.Četvrto značenje obuhvata kretanje. I have
got here — stigao sam. I got to London in the morning
— stigao sam u London ujutru. S ovim u vezi imate iz
raze: to get in — ući, to get out — izaći, get up —
ustati. It is nice to get out into the country — lepo
je izaći u polje. He got into the same tram as I —
ušao je u isti tramvaj (træm) kao i ja. I got up at
six o'clock — ustao sam u šest sati.
168.Poslednje značenje koje treba zapamtiti je —
morati. I have got to go — moram da idem. You
have got to learn this lesson — morate naučiti ovaj
zadatak. Poredi ovo sa drugim značenjem. I ovde got
stoji pored have i nepotrebno je.
Iz ovih primera moći ćete zaključiti i druga, manje važna značenja od to get, kada naiđete na njih. Na
primer: Have you got ready? — Jesi li gotov? Jesi li se spremio? (Tj. Jesi li postao spreman?) He got a
cold yesterday — Juče je nazebao (tj. dobio je juče nazeb).
Home-lesson (domaći zadatak). (To get).
Ustani i izađi. Ako nazebeš., moraš da legneš u krevet. Spremi se i uđi u prvi tramvaj. Zar moram da
idem ? (Moram li). Da, moraš. Imamo vrlo dobrog psa. Ostareo je iznenada (suddenly). Razboleo sam se u
ponedeljak, ali sam ozdravio posle tri dana. Jeste li primili moj poklon (present). Jesam, primio sam ga jutros
(ovo jutro). Stigao sam kući tačno (exactly) u podne.
When Mr. Green came into the dining-room, all the family was sitting at table (za stolom). Only
Robert was upstairs in bed with his cold.
»Now, children,« said Mr. Green as he sat down, »have you all been good? Or have you been naughty?«
(no:ti — nevaljao, nestašan, neposlušan).
»They have all been good«, said Mrs. Green, »except (eksept — izuzev, sem) Tom.«
»Why, what's (has) he done?«
»He's (has) torn his trousers« (trauzez — pam-talone). .
»It was not I who tore them. A boy at school tore them.«
»Again?«
»Yes, again.«
»Tom, that is very naughty of you.«
»I am sorry, daddy, but it was n't my fault.«
A LITTLE GRAMMAR
169. Read, first rule number 54, and then let us practise (præktis — vežbati se, uvežbati) a few things which
you don't know well.
If you go into an empty room, you say: there is nobody (niko) in the room. But if you find a person,
you say: there is somebody (neko); When you ask, you say: is there anybody (iko)?
You can answer either »there is nobody« or »there is n't anybody«. You can also say: »there is nothing« or
»there isn't anything«.
U engleskoj rečenici, kao što smo učili, ne mogu da budu dve odrečne reči. I zato, ako se u rečenici
nalazi neka odrečna reč kao not, never, neither, onda njoj može sledovati samo jedan od oblika anybody,
anythnig, anywhere.
Prema tome: There is something on the chair. Is there anything on the table? There is nothing.
There isn't anything. Nobody knows anything. I can go nowhere. I cannot go anywhere. Anywhere
—
enive:e — zasebno znači igde, ma gde. I have nothing to say. I haven't anything to say.
Zadatak. Prevedite po mogućstvu na oba načina, ako u zagradi iza rečenice stoji (2). Jeste li naučili išta?
Nešto smo naučili. Nismo naučili ništa (2). Videli smo nekog, ali nismo znali ko je (pravilo 161). Nismo videli
nikoga (2). Ko je to? Nije niko (2). Kuda (where) ste išli ovoga leta? Nismo išli nikuda (2). Znate li išta o toj
(about) stvari (matter)? Ne znam ništa (2).
large that the boys in the street gathered (gædh e — skupiti se, u engleskom nije povratno) round the car to
look at him.
They entered the hotel, and one of them went straight to the porter.
»Can you tell me, please«, he said »whether a Miss Brown is staying at the hotel?«
(Pazite na ovo a Miss Brown — ne prosto Miss Brown. U ovoj vezi a znači: neka Miss Braun).
The porter turned to his assistant (æsistent — ili æsistnt — pomoćnik).
— Odi molim te, Ivo, ti znaš engleski. Gospoda su Englezi.
»Will you, please, register (redžiste — registrirati, upisati, upisati se) first,« said the assistant-porter.
»Yes, certainly,« said the three gentlemen.
»What is your name (nejm — ime), please?« The young porter addressed (osloviti) the large
gentleman, because he thought that he must be the leader of the party (parti — partija, grupa).
»Charles (ča:rls) White,« said the gentleman.
»How old are you?« (Dakle: koliko ste stari, a ne koliko imate godina).
»About three hundred and seventy one year. I was born in fifteen hundred and, eighty.«
»Where were you born?«
»In London.«
»What is the name of your father?«
»I don't remember any longer. (Razlikujte any more više — za količinu, od any longer — više —
za vreme). It was so long ago (davno). But if it is of any use to you (ako vam je od ikakve koristi, čest
idiom) put down (stavite dole tj. zabeležite) that he had a long white beard, that he was a very nice gen-
tleman, that he liked to shave (šejv — brijati se) himself twice a week, and that he always went to the
same barber (ba:b e — berberin)«.
»What is your occupation ( o kupejšn — zanima nje) ?«
»Oh, I am just a ghost«.
(Zabeležite idiom: twice a week, dva put nedeljno. Five shillings a day — pet šilinga dnevno. Three times
a month — manth — mesec — tri puta mesečno).
Rešenje. Have you learnt anything? We have lernt something. We have learnt nothing. We haven't
learnt anything. We saw somebody, but we did not know who it was. We saw nobody. We didn't see any-
body, Who is that? It is nobody. It isn't anybody. Where did you go this summer? We went nowhere. We
did not go anywhere. Do you know anything about this matter? I know nothing. I don't know anything.
»If you have found your daughter, you should be glad«, said Mr. White.
(Ovde if znači »ako« i naravno ima vreme po smislu tj. sadašnje).
Imali smo ranije da should i would imaju osnovno značenje »trebalo bi«, sem toga što grade pogodbeni
način. You should read a little English every day
— trebalo bi da čitate malo engleski svakog dana.
You should know the conditional after this lesson
— trebalo bi da znate pogodbeni način posle ovog
časa.
»Yes, I should be glad. But something terrible has happened (teribl — strašan, strašno)«.
»What is that?«
»My daughter is married!«
»I know that,« said Mr. White.
»You know that?« Mr. Brown nearly (umalo, zamalo) jumped off (sa) his chair.
»Of course«, said Mr. White quietly »I knew it all the time.«
»You knew it all the time?«
»Yes, I knew it before we started from London.«
»And you did not tell me anything about it!«
»Of course I did not.«
»Why?«
»Because you did not ask me,« said Mr. White, and lit his pipe (pajp — lula).
»If I had known this,« exclaimed Mr. Brown, »I would not have come to this town.«
Kao što vidite, posle if može da dođe i davno prošlo vreme.
»And also, if I had known this, I would not have brought (bring sem nositi znači i dovesti) you with me«.
The opening of his address (govor) was quiet enough (enough sleduje pridevu!) — there was even a
humorous (hjum e r e s — komičan, humorističan) element (element) in it as he told imaginary (imædžineri —
zamišljen, izmišljen) experiences (eksipi:riens — iskustvo) of his boyhood (bojhud — dečaštvo). People tittered (tit e
— kikotati), and then glanced (gla:ns —
baciti pogled) at one another with an apologetic (æpo-ledžetik — izvinjavajući se) air (izraz) as if shocked (š°k
— šokirati) at such a monster's (m°nste — čudovište) daring to amuse them. Suzanne whispered to
Quinquart: »Too cheerful (čie:ful — veseo), he has not struck (strike — struck — struck — strajk — strak — strak
— udariti, ovde prenosno; pogoditi) the right note (nout — nota)!« Quinquart whispered back gloomily (glu:mi
— mračan, turoban) »What; he may be playing for the contrast (k ontraost — kontrast)!«
GLAGOLSKA VREMENA U SPOREDNIM REČENICAMA
Ako je glagol glavne rečenice u prošlom vremenu, onda glagol sporedno zavisne rečenice, mora takođe biti
u prošlom ili u pretprošlom vremenu, ili može biti u pogodbenom načinu.
I thanked him for the kindness (kajndnes — ljubaznost) which he had shown me — Zahvalio sam mu na
ljubaznosti koju mi je ukazao.
I told him that he had come late — Rekao sam mu da je došao dockan.
I asked him if he would come with us — Pitao sam ga hoće li da pođe s nama.
Obične zavisne rečenice poznaju se lako po tome što sleduju glagolima koji izražavaju mišljenje, osećanje,
govorenje, (vidi 116): think, feel, tell, say, wish, hope, expect, itd.
I thought he would come early — Mislio sam da će doći rano.
I knew he had not learnt his lesson — Znao sam da nije naučio zadatak.
I hoped that he would go to London — Nadao sam se da će otići u London.
Ali ako glagol glavne rečenice nije u prošlom vremenu, nego u sadašnjem, prošlom sadašnjem, ili
u budućem, vreme sporedne rečenice upotrebljava se po smislu.
I hear that he will come — Čujem da će doći.
I have heard that he will come — Čuo sam da će doći.
Ali I heard that he would come — Čuo sam da će doći; kao što je gore objašnjeno.
Posle pogodbenog načina, uvek sleduje prošlo, pretprošlo, ili prošlo pogodbeno.
She would come if the weather were nice. — Došla bi da je vreme lepo.
He could have come, had he not been engaged (engejdž — angažiran, zauzet) — Mogao je doći da nije
bio zauzet.
Pošto ste sada prešli ovo u detalju, naučite sledeće pravilo, koje obuhvata sve:
Engleska glagolska vremena dele se na dve grupe.
Prvoj grupi pripadaju: sadašnje, sadašnje prošlo i buduće vreme. Ovim oblicima sleduje glagolsko
vreme u sporednoj rečenici po smislu.
Drugoj grupi pripadaju: prosto prošlo, pretprošlo i pogodbeni način. Ovim oblicima može sledovati samo
oblik iz iste grupe, tj. prošlo, pretprošlo, ili način pogodbeni.
Rešenje. If the weather is fine, my brother will come. It would be nice if I knew the conditional. He
would be glad if you came. I would give him the (a) dog, if he promised me to keep it. He would have
written this letter, had he known that you would pay him. It would be easy, were it not difficult.
Zadatak. Hvala vam na pismu koje ste mi napisali. Neću verovati da je rekao laž (lie). Ići ću da vidim
da li (whether) je načinio (do) ikakvu štetu. Napisao sam mu pismo i rekao mu. Rekao sam mu da ne treba
(should) da obeća ništa. Verovao bih mu,
da ga znam bolje. Zamolio sam ga da baci (throw) pismo u sanduče. Mislio sam (pretprošlo) da je nemoguće
(impossible). Osećao sam da neću moći da stignem na vreme (in time).
IRREGULAR VERBS
(iregjule — nepravilan).
In the last few lessons you have learnt the most difficult things in the English language. The conditional and
the sequence (si:kwens — sledovanje, slaganje) of tenses (tens — glagolsko vreme). I recommend you seriously
to read these lessons again and again, and very carefully.
It remains now only to go once more through the irregular verbs systematically (sistemætikeli —
sistematski) and after that you can pack your things and go to England.
Let us first have some verbs, most of which you already know. They rhyme (rajm — stihovati, slagati se u
stihove) very nicely: blow — blew — blown — blo u — blu: — blo u n)
duvati
draw — drew — drawn (dro: — dru: — dro:n) crtati, povući
fly — flew — flown (flaj — flu: — flo u n) leteti grow — grew — grown (grou — gru: — groun) rasti throw —
threw — thrown (tbro u — thru: — thro u n) baciti
Another group which rhymes just as nicely (isto taiko lepo) is:
bring — brought — brought (bring — bro:t) doneti buy — bought — bought (baj — bo:t) kupiti catch
— caught — caught (kæč — ko:t) uhvatiti fight — fought — fought (fajt — fo:t) boriti se, tući se seek —
sought — sought (si:k — sot) tražiti teach — taught — taught (ti:č — to:t) poučavati think — thought
— thought (think — tho:t) misliti.
A third group is:
swear — swore — sworn (swe: e swo: — swo:n) zakleti se, (se) psovati tear — tore — torn (te: e — to: —
to:n) pocepati
wear — wore — worn (we e — wo: — wo:n) nositi odelo
bear — bore — borne (be e — bo: — bo:n) nositi
bear — bore — born (be e — bo: — bo:n) roditi
And, one more group, because it is very easy:
set — set — set (set) postaviti, staviti
upset — upset — upset (apset) prevrnuti, uznemiriti
shut — shut — shut (šat) zatvoriti
burst — burst — burst (bœ:st) pući
cost — cost — cost (k°st) koštati, stati
cut — cut — cut (kat) seći
hit — hit — hit (hit) udariti
hurt — hurt — hurt (hœ:t) povrediti
let — let — let (let) pustiti, izdati stan
put — put — put (put) metnuti, staviti.
Rešenje zadatka. Thank you for the letter which you wrote me. I shall not believe that he told a
lie. I shall go to see whether he has done any damage.
I wrote him a letter and told him. I told him that he should promise nothing. I would believe him, if I knew him
better. I asked him to throw the (a) letter into the box (letter-box). I had thought it was impossible. I felt
that I could not arrive in time.
Zadatak. Vetar je duvao juče ceo dan. Nacrtao sam sliku grada. Ptica je odletela. Vojnici su se borili
hrabro. Je li uhvatio loptu? Mislio sam da je otišao. Učio nas je ceo mesec dana (month). Ovo drvo je mnogo
poraslo. Jeste li doneli svoju knjigu? Kupio sam nov kaput. Zakleo sam se da ću naučiti sve nepravilne glagole
(ću — would!) Nosio sam ovo odelo (suit — sjut) celu godinu. Koštalo me je dve funte.
The day was beautiful. The sun was shining through the window, and Mr. White felt in a happy mood
(mu:d — raspoloženje). So he began to sing: sleep — slept — slept (sli:p — slept — slept) spavati weep —
wept — wept (wi:p — wept — wept) plakati sweep — swept — swept (swi:p — swept — swept) brisati, počistiti.
Then he looked at his watch under the pillow (pilou — jastuk). It was still early. So he went on (go on —
produžiti) singing:
keep — kept — kept (ki:p — kept — kept) držati creep — crept — crept (kri:p — krept — krept) pužiti.
Then he looked again at his watch. It was eight o'clock. So, Mr. White threw off (zbaciti) his quilt
(kwilt — jorgan), jumped into his bath, singing all the time: mean — meant — meant (mi:n — ment — ment)
značiti leave — left — left (li:v — left — left) — ostaviti
He had just finished bathing, when Ivan, the porter put his head into the room.
»Excuse me, sir, what are you doing?«
»I?« said Mr. White. »I am singing irregular verbs. Listen:
»Feel — felt — felt (fi:l — felt — felt) osećati, patiti
kneel — knelt — knelt« (ni:l — nelt — nelt) klečati.
»That sounds very nice, sir,« said Ivan.
»Does n't it?« (zar ne?), said Mr. White. »It's just like poetry (poetri — poezija). It always rhymes.
Listen:
»Lend — lent — lent (lend — lent — lent) pozajmiti.
send — sent — sent (send — sent — sent) poslati
spend — spent — spent« (spend — spent — spent) potrošiti, provesti vreme.
»Yes, sir. But what do you do when it does not rhyme?«
»Oh, well, then I just say it (prosto ga kažem) like this (ovako):
build — built — built (bild — bilt — bilt) zidati
burn — burnt — burnt (bœ:n — bœ:nt — bœ:nt) goreti
smell — smelt — smelt (smel — smelt — smelt) mirisati.
spoil — spoilt — spoilt (spoil — spoilt — spoilt) pokvariti.
learn — learnt — learnt — (lœ:n — lœ:nt —
lœ:nt) učiti (može i learned) .
lose — lost — lost (lu:z — lost — lost) izgubiti«. '
Rešenje. The wind blew all day yesterday. I drew (have drawn) a picture of the town. The bird flew
(has flown) away. The soldiers fought (have fought)
bravely. Did he catch the ball? (Has he caught the ball?) I thought he had gone. He taught us a whole
month (all the month). This tree has grown much. Have you brought your book (Did you bring)? I
bought (have bought) a new coat. I swore (have sworn) that I would learn all the irregular verbs. I
wore this suit the whole (all the) year. It cost me two pounds.
Zadatak. Jeste li dobro spavali? Nisam. Celu noć sam plakao. Zadržao sam jednu knjigu a vratio drugu.
Očistila je sobu pa otišla (leave). Klekoh (kneel down) i opipah pod (floor). Poslao sam mu dve jabuke (apple
æpl). Pozajmio mi je dve funte, zato što sam potrošio sav svoj novac, a otac mi nije poslao ništa. Sazidao sam
kuću, ali je izgorela iduće godine (burn down). Dim je stašno mirisao. Izgubio sam rečnik.
EIGHTY NINTH LESSON
THE JUDGEMENT OF PARIS
The Marquis of Thevenin was old — so old that he seemed to be falling to pieces as he
tottered( t°t e
—
gegucati, povoditi se) forward (fo:wed — napred).
His skin was yellow (jelou — žut) and shrivelled (šrivl
—
zborati se, zbrčkati se), his mouth fallen in (upao),
his hair (he: e — kosa) sparse (spa:s — redak) and
grey; and from this weird (wi:ed —čudan) face looked
strange eyes — the eyes of a fanatic (fænætik).
»Sir, I owe (ou: — dugovati) you many apologies (æp°l°dži — izvinjenje) for my delay (dilej — odugovlačenje,
dangubljenje)«, he wheezed (wi:z — teško, sipljivo disati). »My unaccustomed (unekastemd — nenaviknut)
exercise (eksesajz — vežba, kretanje) this evening made me tired and on my return from the hall I found it
necessary to see my doctor. Your lecture
was wonderful, Monsieur Roux — most interesting
(interesting — zanimljiv) and instructive (instraktiv — — poučan). I shall never forget it«.
Robichon bowed (bau — pokloniti se).
»Sit down, Monsieur Roux, do not stand! Let me offer you some wine. I am forbidden (trpno stanje!)
to touch (tač — dodirnuti) it myself. I am a poor host (houst — domaćin), but my age (ejdž — starost)
must be my excuse«.
»To be the guest of monsieur le marquis«, murmured Robichon, »is a privilege (privilidž), an ho-
nour, which — «.
»Ah«, sighed the marquis, »I shall very soon be in the Republic (ripablik) where all men are really
equals (jednak) and the only masters (ma:ste — gospodar) are the worms (wœ:m — crv). My reason for
asking you to come was to speak of your unfortunate experiences — of a certain unfortunate experience in
particular (in pa:tikjul e — naročito). You mentioned in your lecture the execution (eksekjušn — pogubljenje)
of one (tj. one man) called Victor Lesueur. He died bravely?«
»As brave a man as I ever dispatched (dispæč — otposlati; jedan od najhrabrijih ljudi koje sam po slao,
tj. na drugi svet),« said Robichon, tasting (tejst — okusiti) the wine.
WHERE IS MACPHERSON?
»Hallo, White«, said Mr. Brown, looking into the room. »What are you doing?«
»Do — did — done (du: — did — dan)« said Mr. White.
»Are you giving lessons to Ivan?«
»Give — gave — given (giv — gejv — givn) dati,
forgive — forgave — forgiven (fo:giv — fo: gejv — fo:givm) oprostiti«. Mr. White sang in answer.
»Will you come and take a walk with me?« asked Mr. Brown.
»Yes,« said Mr. White:
»take — took — taken (tejk — tuk — tejkn) uzeti,
shake — shook — shaken (šejk — šuk — šejkn) trešti«.
»I don't know what has happened to Macpherson. Can you tell me?«
Tell — told — told (tel — to u ld — to u ld) reći,
sell — sold — sold (sel — sould — sould) prodati.
»No, I can't«, said Mr. White.
»Then will you come with me and look for him?«
»Come — came — come (kam — kejm — kam) doći,
become — became — become (bikam — bikejm — bikam) postati,«
»Yes, I will«, answered Mr. White.
»I don't know where he is«.
»Know — knew — known (no u — nju: no u n) znati«, said Mr. White.
»And that is why I want to see«.
»Yes«, said Mr. White:
»see — saw — seen (si: — so: — si:n) videti«.
»And we must find him...«
»find — found — found (faind — faund) naći.
bind — bound — bound (bajnd — baund), vezati, povezati.
wind — wound — wound (wajnd—waund) naviti«
» ...because tomorrow we ought to go back to London«.
»Go — went — gone (gou — went — g°n) otići«, finished Mr. White.
»Can't you forget your irregular verbs for a moment?« Mr. Brown became impatient.
»Get — got — got (get — g°t — g o t) dobiti.
forget — forgot — forgotten (fo:get — fo:g°t — fo:g°t en) zaboraviti.«
»No, I can't« said Mr. White. »Not for a lesson or two«.
Rešenje. Who rang (has rung)? Last year I could not swim well. I began to sink, and drank a lot
of water. Where is she? She fled (has fled — ili run away). I read the book and said: you could have
led me where you wanted. We met at the corner of the street. I sprang from the chair and rang the
bell. I fed all the (the whole) summer on apples. And what did you drink? I drank mostly cold water
and milk.
Home-lesson. Dobio sam čaj iz Engleske, ali sam zaboravio da vam ga donesem. Postao je direktor
hotela. Dao sam mu svoj dopust (permission — pœ:mišn) za jednu stvar, ali mu nisam oprostio drugu.
Uzeo sam stolicu i prodao je. Došao sam jutros, ali devojka nije znala da li ste kod kuće. Morala je znati.
Video sam to lično. Vezao sam slomljeno mesto kanapom (string), ali nisam mogao naći jači kanap. Zavio sam
kanap nekoliko (several) puta, da ga načinim jačim.
»Great Heavens!« cried Robichon. Already he was conscious (k°nš e s — svestan) of a strange sensation
his blood was cold, his limbs (lims — udovi) were heavy, there were shadows (šædou - senka) before his
eyes.
»Oh! I have no fear of you,« continued the other. »I am weak. I could not defend (difend — braniti)
myself; but your violence (vajolens — nasilje, sila) would not help you. Fight, or faint (fejnt —
onesvestiti se), as, you please — you are doomed — (du:m
— osuditi, obično na smrt).«
For some seconds they stared at each other dumbly (damli — nemo); the actor paralysed
(pærelajz
— paralisati) by terror (ter e — užas), the host with
the smile of a lunatic (lunetik — ludak).
And then the »lunatic« slowly took his plaster (pla:ste — pflaster) from his teeth, and removed (rimuv
— otkloniti) features (crte lica) and lifted a wig (wig
— vlasulja).
And when the whole story was published (pabliš
— objaviti). Paris gave the palm (pa:m — palma) to
Quinquart without one vote against (vo u t — glas pri
glasanju). Robichon had duped (dju:p — prevariti,
izigrati) an audience, but Quinquart had duped Ro
bichon himself.
Robichon bought the silver candlesticks, which had been hired (haje — uzeti pod najam), and he pre-
sented (prizent — pokloniti) them to Quinquart and Suzanne on their wedding-day (wedin g -dej — svad-
beni dan).
— The End —
MACPHERSON IS DOING BUSINESS
They were still walking up the steps, when they heard Macpherson's voice again:
»Dig — dug — dug (dig — dag — dag) kopati«.
And after him the chorus:
»Stick — stuck — stuck (stik — stak — stak) lepiti, zalepiti,
Strike — struck — struck (strajk — strak — strak) udariti, štrajkovati«.
Mr. Brown knocked.
»Come in«, they heard Macpherson's voice.
Brown and White entered. In the room there were about twenty people sitting on benches, and in
front of them Macpherson.
»What are you doing?« said Mr. Brown.
»I? Nothing! Giving English lessons. Listen!« Mr. Macpherson began to sing:
»Bite — bit — bitten (bajt — bit — bitn) ujesti, ugristi«.
And the pupils sang in answer:
»Hide — hid — hidden (hajd — hid — hidn) sakriti«.
»Listen again! Make — made — made (mejk — mejd — mejd) načiniti«.
»Pay — paid — paid (pej — pejd — pejd) platiti«. sang the pupils.
»That's all very nice«, said Mr. Brown. »But, do you know, it is time to go back, to London. The
aeroplane is waiting for us«.
»I am sorry«, Macpherson was firm, »I cannot go until I have finished the irregular verbs. My
pupils have paid in advance (urrapred)«.
»How many more verbs have you got?«
»Only four«.
»All right, then. Let's have them«.
»Speak — spoke — spoken (spi:k — spo uk — spoukn) govoriti
»Steal — stole — stolen (sti:l — stoul — stouln) krasti, ukrasti
»Break — broke — broken (brejk — bro u k — broukn) lomiti, slomiti
»And: choose — chose — chosen (ču:z — čo u z — čouzn) izabrati, izbirati. And that is the end!«
Rešenje. I ran up the stairs, but when I arrived I was so tired, that I had to sit down. I stood
the whole (all the) time in the rain. Have you heard the news? John was riding on a horse, when a car
drove round a corner, and nearly hit him. Mother told me that a bee had stung her. I hung her
picture on the wall, but I drove in the nail too much. What has .happened? Mary has fallen down (fell
down) the stairs.
Home-lesson. Iskopali su veliku rupu (hole) u bašti da ubace (throw in) đubre (rubbish). Zalepio je ob-
javu (notice) na zid, u kojoj ie pisalo da su radnici stupili u štrajk ( to strike). John tek što je zagrizao (bite
into) u jabuku, kada naiđe baštovan. Načinio si veliku štetu. Moraćeš da je platiš. Mislio sam da ste je vi
platili (pretprošlo). Slomio sam tanjir i pocepao pantalone. Sad moram da se iskradem (steal out) pre no što
otac dođe. On se nije mogao sakriti od oca. Otac ga je našao pod kruškom (pear tree).
»The dancer, my Mother, is very sad. She sits with her head on her hands. She looks into the
emptiness (emptines — praznina). It is frightful (fright
— frajt — strah, frightful — strašno) to watch. I
have tried to make her pray, (da je nateram da se mo
la Bogu; slično, zapišite: you make me laugh; — I
made him go — naterao sam ga da ide; I made him
write his lesson) my Mother, but the poor girl — she
does not know how (ne ume); she has no belief (bili:f
— vera). She refuses even to confess (ispovediti se)
herself. She is pagan (pejg e n — paganin, neznabo-
žac) — quite pagan. What could one do for her, my
Mother — to cheer her (či: e — razveseliti, razonoditi)
a little during (djurin g — za vreme) these hours? I
have tried to make her tell me of her life. She does
not answer. She sits and looks always into the empti
ness. It makes my heart sad to see her. Is there no
thing one can do to comfort (kamf o t — utešiti) her
before she dies? To die so young — so full of life,
for her who has no faith (fejth — vera)!
To be shot (shoot — shot — shot — šu:t — š°t
— pucati; ali ovde, u trpnom obliku: biti streljan) —
so young, so beautiful: it is frightful, my Mother!«?
When she had finished speaking thus (dhas — tako) the little elderly (eldeli — ostariji) Sister (ovde
sestra,
kaluđerica) raised (rejz — podići) her hands, and crossed (kr°s — prekrstiti, the cross — krst) them
quietly on her grey breast (brest — grudi) Her eyes, brown and mild (majld — blag), looked up, questioning
(ispitujući) the face before her, wax (wæks — vosak, voštan) pale under its white cap and smooth (stmu:dh
— gladak, uglačan, to smooth — ugladiti, uglačati) grey hair. Straight, thin, as if she were (gle! were
posle if!) bodiless (b°di — telo; bodiless — bestelesan) beneath her grey and white garb (ga:b — odeća), the
Mother Superior (sjupirie — viši; ovde: majka opatica) stood deeply thinking. The spy (spaj — špijun) in her
charge (ča:dž — nadzor) was a dancer with gipsy blood they said — or perhaps she was Moorish
(mu:riš — mavarska) who had drawn out (izvući) secrets from her French lover, a naval (nejvl — pomorski)
officer (°fis e), and sold them to the Germans in Spain (spejn — Španija). At the trial (tra:el — suđenje) they
said there was no doubt. And they had brought her to the Convent (k°nvemt — manastir) saying, »Keep her
for us till the fifteenth. She will be better with you than in prison (prizn — zatvor)« To be shot — a
woman! It made one shiver (šiv e — stresti se, drhtati)! And yet (pa ipak) — it was war! It was for France!
OUR FRIENDS RETURN HOME
The aeroplane was rising slowly into the air. The six passengers were looking down on the town.
»Good-bye, Dubrovnik!« they cried.
Down in the town a crowd had gathered. They were waving (wejv — mahati) their handkerchiefs.
»Good-bye. A happy journey (džœ:ni — put, putovanje)!« They were Mr. Macpherson's pupils.
»Sew — sewed — sewn (sou — soud — soun) šiti«, shouted Macpherson.
»Show — showed — shown (šou — šoud — šoun) pokazati«, shouted back (povikaše natrag, povikaše u
odgovor) the pupils.
The six passengers were Mr. and Mrs. Miller, Mr. Brown, Mr. Macpherson, Mr. White, and
Ivan, the porter.
Mr. White and Ivan, the porter, were together i n front, which is natural, because Mr. White was
the largest, and nobody could sit beside (bisajd — pored) him but (sem, izuzev) Ivan. Behind them sat
Mr. Brown and Mr. Macpherson. They had their backs
turned to Mr. and Mrs. Miller, because Mr. Brown did not want to look at Mr. Miller. Mr. and Mrs
Miller sat together on the last two seats, which is natural for a young married couple. Nobody could
see them there, and they could coo (ku:—gukati) at each other.
»I am hungry. I should like to eat something«, said Ivan.
»Eat — ate — eaten (i:t — et — i:tn — jesti)« added Mr. White.
»But Mr. White«, said Ivan, »you said there were only five more irregular verbs?«
»Heaven forbid! — Bože sačuvaj!« said Mr. White. »There were only five more which Macpherson
wanted to teach his pupils for the money they had paid him. Forbid — forbade — forbidden (fobid —
fobæd — fobidn) zabraniti«.
»How many more are there really?«
»Well, only two important ones.«
»Which are they?«
»They are: win — won — won (win — wan — wan) dobiti (u igri, na kartama), and hold — held —
held (ho u ld — held — held) držati«.
»And there are no more irregular verbs after that?«
»No. Only some which are quite unimportant.«
»Hurrah (hura!)« shouted Ivan. »That is nice! I am pleased!«
»May I ask you some more grammatical questions?«
»Yes, you may, but you must hurry, because we shall soon be in London. And after that there is
not much time until the hundredth lesson, when we have to say goodbye to each other.«
»I have seen several times in English papers the word »ones«? But I don't understand, how can
»one« have a plural?«
»Read, first, in lesson thirty three all about the construction (k°nstrakšn): a green one. I don't like
the blue hat, but I like the green one. Now, suppose, you have more than one hat, in this connection
you can say »ones.« For instance (instens — primer). Here is a plate full of apples. Take the good ones,
and throw the bad ones away.«
»Thank you sir, that is quite clear.«
Rešenje. They dug a big hole in the garden to throw in the rubbish. He stuck the notice on the
wall, in which it said (which it was written) that the work-
men had struck. John had just bitten into the apple, when the gardener came. You have done much
damage. You will have to pay. I thought that you had paid for it. I broke (have broken) a plate, and
tore (have torn) my trousers. I must steal out now before father comes. He could not hide from his father.
His father found him under the (a) pear tree.
NINETY FOURTH LESSON SALTA PRO NOBIS
Looking down at the little Sister with her soft brown eyes the Mother Superior answered:
»One must see (čovek mora da vidi, potrebno je videti), my daughter. Take me to her cell (sel — će-
lija)«.
Along the corridor (k°rido: — hodnik) they passed (prođoše), and went in gently (džentli — tiho).
The dancer was sitting on her bed, with legs crossed under her. There was no colour (kal e — boja) in her
skin save (sejv — osim) the darkness (da:knes—mrak) of her Eastern (ist e n — istočni) blood. The face was
oval (ouvl — ovalan, duguljast) the eyebrows (ajbrau
—
obrva) slanted (sla:nt — ići ukoso, biti nakrivljen)
a little up (nagore); black hair (he: e — kosa) formed
(fo:m — obrazovati) on her forehead (fored!—čelo)
a V (slovo V) reversed (rivœ:s — obrnuto, okrenuto
naopačke); her lips sensuous (senšues—sensualan, ču
lan) but fine, showed a gleam (gli:m — zrak, blesak)
of teeth. Her arms were crossed as though (æz dho u
—
kao da) compressing (k°mpres — zbiti, sažeti) the
fire in her supple (sapi — tanak, vitak, elastičan)
body. Her eyes, colour of Malaga wine, looked
through (thru: — kroz) and beyond (bij°nd— s one
strane, dalje) the white walls, through and beyond
her visitors, like the eyes of a leopard (lep e d) in a
cage (kejdž — kavez).
The Mother Superior spoke: »What can we do for you, my daughter?« The dancer shrugged (šrag —
slegnuti, u smislu slegnuti ramenima) her body from the waist (wejst
— pojas, slabina); one could see (moglo se videti) It
shiver under her silk garment (ga:m e nt — odeća).
»You suffer (saf e — patite) my daughter. They tell me you do not pray. It is a pity.«
The dancier smiled a quick passing (prolazan) smile that had the sweetness (slast) of something tasted
(nečeg što se okusilo), of a rich tune (tju:n — melodija), of a long kiss; she shook her head.
»I would not say anything to trouble (uznemiriti) you, my daughter. I feel pity for your suffering (sa-
f e rin g — patnja). I understand. Is there a book you would read; some wine you like; in a word (jednom
rečju), anything which would distract (distrækt — razonoditi) you a little?«
The dancer opened her arms, and put them be hind her neck. The movement (muvm e nt — pokret)
was beautiful, graceful (grejsful — ljubak, graciozan)
— all her body was beautiful; and into the Mother
Superior's waxen (wæksn — voštan) cheek (či:k —
obraz) came a faint (slab) colour.
»Will you dance for us my daughter?«
her face was like a mask (ma:sk). She stood in the very centre (u samom centru), with eyes cast (ka:st — obo-
riti, baciti; irregular: cast — cast — cast) down. Sister Mathilde began to play. The dancer lifted her fan.
In
that dance of Spain she hardly (jedva) moved from where she stood, swaying (swej — gibati se, povijati
se), shivering, spinning (spin — vrteti se u mestu kao-čigra, inače to spin znači i presti); only the eyes of her
face seemed alive (elajv — pun života), resting (rest — nasloniti se, odmoriti se; prenosno: zastati, zadržati se) on
this face and on that of the long row (rou — red) of faces, where so many feelings (osećanje) were
expressed — curiosity (kjuriositi — radoznalost) and doubt, pleasure, timidity (timiditi — bojažljivost),
horror (h°re — užas), curiosity. Sister Mathilde ceased playing, the dancer stood still; a little murmur
(mœ:m e — mrmor, mrmljanje) was heard along (duž) the line of nuns, and the dancer smiled. Then Sister
Mathilde began again to play, a Polish (po uliš — poljski) dance; for a moment the dancer listened as if to
catch (as if — kao) the rhythm (ridhm — ritam) of music strange to her; then, her feet moved, her lips
parted (rastaviše se), she was sweet and gay (gej — veseo, raspoložen) like a butterfly (bat eflaj — leptir),
without a care; and on the lips of the watching faces smiles came, and little murmurs of pleasure
escaped (iskejp — uteći).
THE EXAMINATION BEGINS
When the procession (prosešn — povorka) reached the hotel, the tenors (tene) and basses were just
singing: —
»Bring — brought — brought,«
»Buy — bought — bought.«
And the trebles were answering:
»Catch — caught — caught.«
»Fight — fought — fought.«
Then the whole chorus, finished:
»Teach — taught — taught.«
»Think — thought — thought.«
»Now, ladies and gentlemen, we have arrived. Will you, please, stop?«
»Seek — sought — sought. Yes, we will«, said Mr. White.
Half an hour later they had all entered the examination hall. There were in the hall rows and rows
of tables and chairs, and the pupils took their seats, the ladies in front, and the gentlemen behind.
»Now, ladies and gentlemen,« said Mr. Green, »you will all find on the table in front of you four
papers. Those are the examination papers. The papers are marked (ma:k — obeležiti) as follows: the
first is marked »za trojku«, the second »za četvorku«, the third »za peticu«, and the last specijalno teška
idiomi.
»In the first paper there are only simple questions, and those of you who can translate them, will
get a »trojka«. In the second there are more complicated questions of grammar, and those who can tran-
slate them, will, get a »četvorka.« The third paper contains many idioms, and phrases, and those of you
who can translate them, must know excellent English. The last paper has a few very, very difficult idioms.
Those of you who can translate them know not only excellent but faultless English.«
Pošto su stigli u London, učenici su otišli u hotel. Jesu li stigli? Tek što su stigli. Kakva je žena ona?
Odlazio sam kod njega svaki dan. Čekaću vas do deset sati. Putovao sam aeroplanom. Svršiću ovaj čas do
devet sati. Idem do njegove kuće da vidim da li je kod kuće. Ići ću peške.
Rekao mi je da je došao da uzajmi (borrow) knjigu. Mislio sam da ću naći stanicu. Video sam ga u
pozorištu.
Ima li nekog kod kuće? Nema nikog. Učim engleski da bih govorio.
Učio bih engleski kada bih znao da mogu otići u Englesku. Izašao bih da je vreme lepo.
Recite mi, koji od ove tri gospode je učitelj? Između ovih kuća, najbolje mi se sviđa ona mala. Volite
li male više od velikih? Da..
Nadao sam se da ću napisati sve odgovore tačno. Pa jeste li ih napisali tačno? Ne sasvim. Načinio
sam nekoliko grešaka. Jesu li greške ozbiljne? Neke jesu, a neke nisu.
Što više budem čitao utoliko ću skorije govoriti.
Good morning. How are you? (How do you do?) Thank you, I am very well. And you?
Do you speak English? Yes, I do. I have a little book. I read it every day. I understand English quite
well. But I cannot speak easily. My friend has a car. He wants to go to England. He asks me to go
with him. Will you go? (Do you want to go?) Perhaps I shall.
Sit down, please. (Take a seat, please). Here is a chair. When did you arrive in England? I arrived on
Monday. How do you like England? Very much. How long will you stay in England? I shall stay
(remain) ten days. Where do you live in Yugoslavia? I live in (at) Belgrade.
Here Is the tea. (Here is some tea). Do you drink tea? Yes, I do. Do you like one piece or two? (Do
you like one piece or two pieces of sugar?) I like tea without sugar. What do you do at home? I work
all day. I have a shop. What do you sell? I sell hats and ties.
Have you a sister? Yes, I have. Is she older or younger than you? One is older, and the other is
younger. Do they speak English? They don't. (They do not speak English). But one knows French.
Can you translate all these sentences? I hope I can. They are not difficult. They are quite easy.
REŠENJE ZADATKA ZA ČETVORKU
I should like to speak English well. Then you must learn. I began last year. Can you
understand me? I can, when you speak slowly. Do you like the green hat, or the blue one? I like the
blue one better.
When did your friend arrive? He arrived while I was lunching. Your watch is fast. When do you
dine?
At quarter past seven. Is my friend at (in) the hotel? No, he has gone out. Give me a little milk, please
(some milk). How many pieces of sugar do you want (would you like)? How much have I to pay?
Which is the longest street? May I ask you something? You may. Can he play the piano? Which
of these two gentlemen is your friend? The tall one.
What is your father doing? He is washing himself. Did you want to see him? Yes (Yes, I did). Shall (ili
should) I call him? Don't, it does not matter.
I bought this hat in that little shop between the hotel and the church. After I had read the book
(having read the book) I sold it.
I must (have to) go. I found a shilling in the park. What did you do with it? I gave it to the por -
ter. I should like to see you.
REŠENJE ZADATKA ZA PETICU
Having arrived in London (After they (had) arrived in London), the pupils went to the hotel. Have they
arrived? (Did they arrive?) They have just arrived. What kind of woman is she? I used to go to him
every day. I shall wait for you until ten o'clock. I travelled by aeroplane. I shall finish this lesson by
nine o'clock. I am going to his house to see whether he is at home. I shall go on foot.
He told me that he had come to borrow a book. I thought that I should find the station. I saw
him at (in) the theatre.
Is there anybody (anyone) at home? There is nobody. (There is not anybody). I am learning English
in order to speak.
I would learn English if I knew that I could go to England. I would go out if the weather were
fine.
Tell me, which of these three gentlemen is the teacher? Among these houses, I like the small (little)
one best. Do you like (the) little ones better than (the) big (large) ones? I do.
I hoped (I had hoped) that I should write all the answers correctly. And have you written them correctly?
(And have you done so?) Not quite. I (have) made several mistakes. Are the mistakes serious? (Are they
serious), Some are, and some are not.
The more I read the sooner I shall speak.