You are on page 1of 84

SVEUĈILIŠTE JOSIPA JURAJA STROSSMAYERA

U OSIJEKU
GRAĐEVINSKI FAKULTET OSIJEK

ZAVRŠNI RAD

U Osijeku 08.08.2016. Ivan Kotorac


SVEUĈILIŠTE JOSIPA JURAJA STROSSMAYERA
U OSIJEKU
GRAĐEVINSKI FAKULTET OSIJEK

ZAVRŠNI RAD
TEMA: Proraĉun stabilnosti potpornog zida prema EC7

Ivan Kotorac

________________________

U Osijeku 08.08.2016 (ime i prezime, potpis)


SVEUĈILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

GRAĐEVINSKI FAKULTET OSIJEK

ZNANSTVENO PODRUĈJE: Tehniĉke znanosti

ZNANSTVENO POLJE: GraĊevinarstvo

ZNANSTVENA GRANA: Geotehnika

TEMA: Proraĉun stabilnosti potpornog zida prema EC 7

PRISTUPNIK: Kotorac Ivan

NAZIV STUDIJA: Preddiplomski struĉni studij graĊevinarstvo

T E K S T T E M E:

U okviru završnog rada potrebno je obraditi proraĉun potpornog zida prema EC 7. U radu
treba opisati primjenu i tipove potpornih zidova te analitiĉki proraĉun tlakova i stabilnosti na
klizanje i prevrtanje. Potrebno je dati osnovni opis pravila projektiranja prema EC 7. Na
konktrentnom primjeru potpornog zida potrebno je napraviti usporedbu proraĉuna stabilnosti
analitiĉkom metodom te koristeći software GEO 5.

Rad treba sadrţavati SAŢETAK na izvornom jeziku.

Rad treba izraditi u 3 primjerka (original+2 kopije), spiralno uvezana u A4 formatu i cjelovitu
elektroniĉku datoteku na CD-u.

Osijek, 15.3.2016.

Predsjednik/ica Odbora za završne


i diplomske ispite:
Mentor:

Doc.dr.sc. Krunoslav Minaţek,dig. Izv.prof.dr.sc. Mirana Bošnjak-Kleĉina,dig.

__________________________ __________________________
(ime i prezime,potpis) (ime i prezime,potpis)
SAŢETAK

U ovome završnome radu je opisan proraĉun potpornih zidova prema eurokodu 7. Završni rad
se sastoji od tekstualnog dijela i od zadatka. U tekstualnom dijelu detaljnije sam opisao
potporne zidove, njihovu primjenu, namjenu, naĉin izvedbe te razliĉite tipove potpornih
zidova. Rad sadrţava opise potpornih zidova, tako da bi svatko tko ga proĉita mogao dosta
stvari razumjeti i nauĉiti. U tekstu je opisan općeniti princip projektiranja prema Eurokodu 7
i posebno za potporne zidove, vrste i naĉini proraĉuna tlakova na potporne konstrukcije,
proraĉuni stabilnosti. Kroz rad su opisani vrste i naĉini oblikovanja potpornih zidova,
prednosti mane, efekti razliĉitih oblikovnih elemenata kao što je produbljavanje noţice zida,
zubove i konzole. Kod zadatka armirano-betonski zid T oblika je proveden kroz tri projektna
pristupa, a i proveden je kroz softver GEO 5.
SADRŢAJ

1. UVOD.................................................................................................................................1

1.1 Klastifikacija zidova......................................................................................................3


1.2 Proraĉuni potpornih zidova općenito ......................................................................5

2. Proraĉun tlakova na potporne konstrukcije ..............................................................6


2.1 Sile koje djeluju na potporne zidove .........................................................................7
2.2 Vlastita teţina .................................................................................................................8
2.3 Aktivnik tlak ...................................................................................................................8
2.4 Hidrostatski tlak ..............................................................................................................8
2.5 Hidrodinamiĉke sile ......................................................................................................8
2.6 Pasivni otpor ....................................................................................................................8
2.7 Kohezija ...........................................................................................................................8
2.8 Statiĉki raĉun ..................................................................................................................8

3. Provjera stabilnosti potpornog zida .............................................................................9


3.1 Prevrtanje oko noţice zida ..........................................................................................9
3.2 Nosivost tla ispod stope zida .....................................................................................10
3.3 Klizanje po temeljnoj stopi ........................................................................................11
3.4 Naprezanje na temeljnoj stopi, nosivost tla ...........................................................12
3.5 Sljeganje potpornog zida ............................................................................................12
3.6 Globalna stabilnost .......................................................................................................13

4.Oblikovanje potpornih zidova ......................................................................................14


4.1 Graviracijski masivni zid ...........................................................................................14
4.1 Zidovi s konzolom .......................................................................................................15
4.2 Zidovi sa zategama :.....................................................................................................16
4.3 Zidovi od armiranog-betona ......................................................................................16
4.4 Zidovi od gabiona ........................................................................................................17
4.5 Zidovi od montaţnih elemenata ...............................................................................19
4.6 Armirano tlo ..................................................................................................................20
5 Utjecaj oblikovanja .........................................................................................................21
5.1 Geometrijski odnosi ....................................................................................................21
5.2 Utjecaj nagnutosti plohe .............................................................................................22
5.3 Utjecaj istaknute stope temelja .................................................................................23
5.4 Dreniranje zida ..............................................................................................................24
6. Proraĉun prema EC7 ......................................................................................................25
6.2 Eurokod 7 sastoji se iz dva dijela ........................................................................27
6.3 Eurocode 7 razlikuje tri kategorije objekata ........................................................27
6.4 Pri procjeni djelovanja i stabilnosti (sigurnosti) konstrukcije moţe se
koristiti jedan od ova dva principa ..................................................................................28

7. Primjer proraĉuna stabilnosti potpornog zida i usporedba analitiĉkog


proraĉuna i proraĉuna pomoću softvera GEO 5...........................................................35
7.1 Drenirano stanje ...........................................................................................................36
7.2 Projektni pristup DA2 ...............................................................................................42
7.3 Projektni pristup DA3 ..............................................................................................47
7.4 Nedrenirana nosivost projektni pristup 1 ..............................................................52
7.5 Projektni pristup DA 2 ...............................................................................................56
7.6 Projektni pristup DA 3 ................................................................................................59
7.7 Primjer proraĉuna zadatka u softveru ...................................................................62

8.Usporedba proraĉuna prema GEO 5 i klasiĉnom naĉinu rješavanja. ...........71

9. Zakljuĉak ..........................................................................................................................75

10. Literatura ........................................................................................................................76


1. Uvod, opis uloge potpornog zida, osnovne postavke EC7 proraĉuna

Potporne konstrukcije (zidovi) su geotehniĉke konstrukcije koje podupiru strme zasjeke


prirodnog terena ili strme nasipe, kao što im i samo ime kaţe sluţe kao potporne konstrukcije
nekih odreĊenih dijelova terena kako bi zaštitili okolinu od iznenadnog urušavanja i
ozljeĊivanja ljudi ili rasipanja materijala. Potporni zid je objekt koji svojim strukturnim
kapacitetom nosi opterećenje tla iza zida, odnosno on je graĊevina koja sluţi za savladavanje
visinskih razlika na površini terena. On podupire vertikalne ili strme zasjeke terena ili neki
nasuti materijal, pa je površina tog materijala iza zida na višoj koti nego što je kota ispred
zida, omogućuje denivelacije terena za razlićite potrebe u graĊevinarstvu. Najĉešće se
pojavljuju kod: prometnica, objekata visokogradnje, graĊevnih jama, vertikalnih obala,
stabilizacije klina. Temelj potpornih zidova najĉešće je ukopan u tlo, a temelj i temeljna stopa
sluţe za povećanje površine naljeganja na temeljno tlo, usmjeravanje rezultante ukupnog
opterećenja potpornog zida i za što bolje uĉvršćavanje zida u tlu. Potporni zidovi su masivni
(gravitacijski) ili rašĉlanjene (armirano betonske konstrukcije), trajne ili privremene
graĊevine koje podupiru vertikalne ili strme zasjeke terena ili nasuti materijal. Potporni zidovi
se mogu izvodit monolitno i montaţno, kod monolitne izvedbe potporni zidovi se najĉešće
rade kampadno, a gdje to nije moguće zbog nedostatka vremena izvedbe se mogu izvoditi
montaţno. Potpornim zidovima se osigurava slobodan i siguran prolazak kraj toga dijela
konstrukcije.

Zasip iza zida razliĉite širine : a) iskop u sipkom materijalu, b) iskop u koherentnom
materijalu (Ervin Nonveiller, Mehanika tla i temeljenje graĊevina 1979.)

1
Potporni zidovi se mogu izvoditi u razne svrhe u graĊevinarstvu, a to su: usjeci i nasipi za
ceste i ţeljeznice, platoi za zgrade u zasjeku ili nasipu, ili usjeci ispod nivoa terena kod
pristupa u pothodnike , tunele ili sliĉno. Potporni zidovi sluţe za lakše pristajanje brodova,
regulacije vodotoka ili zaštitu od poplave. Oni se takoĊer u izvoĊenju skladišta za rude ili
pjesak kod betonara, kako bi se što bolje iskoristila površina prostora.

Razliĉite primjene potpornih zidova : a) zasjek za široku cestu, b) plato, c) rampa za ulaz u
gradski tunel, d) masivni zid pristaništa, e) zidovi za skladište rude, f) upornjak mosta s
boĉnim krilima, g) upornjak mosta s popreĉnim krilima (Ervin Nonveiller, Mehanika tla i
temeljenje graĊevina 1979.)
1.1 Klastifikacija zidova prema vrsti materijala

zidovi od nasutog materijala ili gabioni (krletke), beton, armirani beton, zemlja, zidovi od
montaţnih elemenata. Prema naĉinu graĊenja i preuzimanja sila razlikujemo sljedeće tipove
potpornih zidova: gravitacijski zidovi svojom masom odrţavaju ravnoteţu imeĊu materijala
koji se nalazi iza zida i nastoji gurati ili prevrnuti zid i samoga gravitacijskog zida. Armirano
betonski zidovi su tanke konstrukcije ojaĉane armaturom, armatura preuzima vlaĉna
naprezanja, mogućnost izrade raznih oblika, te materijal iza zida doprinositi otpornosti
prevrtanju. Zidovi od posebnih elemenata: gabioni i armirano tlo. Gabioni su vrsta
gravitacijskih potpornih zidova koji se izvode slaganjem lomljenog kamena u posebne košare
ili krletke od ne hrĊajuće ţice. Gabionio se slaţnu ruĉno, propusni su, skupi jer se kamenje
slaţe ruĉno, jako kvalitetni (ovisi o kamenu) i izdrţljivi. Zidovi od montaţnih elemenata se
izvode od kratkih armirano-betonskih elemenata ili od drvenih greda. Brzo i jednstavno se
izvode. Armirano tlo se izvodi tamo gdje ima dosta zemlje i prostora da se izvede, ali se taj
zid ili nasip od zemlje treba ojaĉati nekom armaturom. Kvalitetno rješenje za mnoge
problema, samo se kod nas još ne izvode zbog neiskustva.

a) b)

a) Masivni gravitacijski zid od betona, b) armirano betonski T i L zid (Uvod u mehaniku


tla)

3
c) d)

c) zid od gabiona, d) gabionska košara (skripta: Temeljenje i potporni zidovi)

e) f)

e) montaţni potporni zid (armirano betonski), f) zid od montaţnih elemenata od ĉeliĉnih


šinja i drvenih fosni (skripta: Temeljenje i potporni zidovi)

g) h)

g) armirano tlo, h) popreĉni presjek gravitacijskog zida od armiranog tla. (Geolozi temelji i
potporni zidovi)

4
1.2 Proraĉuni potpornih zidova izraĉunavaju se uz pomoć eurokoda.

Eurokod norme su zaokruţeni sustav postupaka i preporuka za koje struĉnjaci


odgovarajućih struka smatraju da odrţavaju trenutaĉna saznanja struke i ĉija primjena
osigurava dogovorenu razinu rizika nepovoljnih dogaĊaja. Strukturne norme eurokoda se
sastoje od devet cijelina od kojih ćemo mi promatrati eurokod 7 koji glasi geotehniĉko
inţenjerstvo. Eurokodovi 2, 3, 4, 5, 6 i 9 su takozvani materijalni eurokodovi relevantni za
djelove konstrukcije iz pojedinih graĊevinskih materijala, dok su eurokodovi 0, 1, 7 i 8
zajedniĉki za sve konstrukcije. Tako svaki od materijalnih eurokodova ĉini cjelinu tek uz
zajedniĉkeneurokodove i bez njih se ne moţe koristiti. Eurokodovi traţe da svaka
graĊevina tijekom njezine izgradnje kao i tjekom korištenja zadovolji bitne zahtjeve. Ti
zahtjevi su: nosivost, uporabljivost, otpornost na poţar, robusnost, trajnost i pouzdanost.
Principima projektiranja prema graniĉnim stanjima: projektom treba dokazati da
konstrukcija tijekom svog projektnog ţivota neće prijeći niti jedno od mogućih stanja koja
se definiraju kao graniĉni sluĉajevi izmeĊu prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja
konstrukcije. Od tih svih zahtjeva za potporne zidove su najbitniji nosivost i uporabljivost.
Nosivost je sposbnost konstrukcije da izdrţi sva predvidiva mehaniĉka opterećenja bez da
doţivi oštećenja koja izazivaju njezino rušenje ili gubitak integriteta skraćeno nosivsti je
svojstvo mehaniĉke otpornosti i stabilnosti konstrukcije u odnosu na predvidiva
mehaniĉka opterećenja. Uporabljivost predstavlja zahtjev da konstrukcija za vrijeme
djelovanja normalnih opterećenja zadrţi svoju bitnu funkciju kojoj je namjena to jest da
ostane uporabljiva. Potporni zidovi će biti dobro dimenzionirani ako je proraĉunki uĉinak
djelovanja bude manji od proraĉunske otpornosti. Projektiranje prema EN 1997-1:
geotehniĉke kategorije EN 1997 uvodi klastifikaciju od tri geotehnoĉke kategorije kako bi
se racionalizirao opseg istraţnih radova i sloţenosti postupaka dokazivanja stabilnosti i
uporabljivosti. Tako se geotehniĉka kategorija 1 odnosi na najednostavnije konstrukcije.
Kategorija 2 obuhvaća rutinske geotehniĉke zahtjeve i ĉini preteţni sadrţaj geotehniĉkih
projekata, za kategoriju 3 koju ĉine vrlo sloţeni zahvati i zahvati velikog rizika (npr.
temeljenje na mekom tlu, sloţene graĊevne jame, klizišta, tuneli). Provjera stabilnosti
potpornih zidova obuhvaća: prevrtanje oko noţice zida, klizanje po temeljnoj stopi,
nosivos tla, naprezanje u stopi, sljeganje stope i globalnu stabilnost.

5
2. Proraĉun tlakova na potporne konstrukcije, proraĉun stabilnosti potpornih zidova- klasiĉna
teorija

Veliki doprinos prouĉavanju tlakova na potporne konstrukcije doprineo je Coulomb. On je


ispitivao ĉvrstoću tla u ureĊaju koji po svom mehanizmu liĉi na današnje ureĊaje za direktno
smicanje. Posmiĉnu ĉvrstoću tla na nekoj zamišljenoj ravnini podijelio u dvije komponente:
jednu koja je neovisna o normalnoj sili na toj ravnini (kohezija) i jednu koja je razmjerna
normalnoj sili (trenje), upravo kako se ĉvrstoća tla, uz napredne istrumente i istraţivanja,
opisuje i danas u mehanici tla. Zatim je problemu pritiska tla na zid pristupio analizirajući
ravnoteţu klina tla koji kliţe niz ravnu kliznu plohu i pritišće na zid. Varirajući nagib klizne
plohe utvrdio je mjerodavnu silu na zid kao onu koja odgovara klinu koji izaziva najveći
pritisak. Za sluĉaj da klin klizi niz kritiĉnu kliznu plohu pod nagibom σcr=σa=45 + φ/2 (φ je
je efektivni kut trenja tla), tangencijalna sila otpora na kliznoj plohi okrenuta je uz kosinu,
pripadna sila na zid naziva se aktivnom, a odgovarajuće stanje sloma u tlu, aktivnim stanjem.
Za sluĉaj da iz nekog razloga zid gura klin uz kosinu, kritiĉna klizna ploha nagnuta je pod
kutom σcr=σa=45 – φ/2 i odgovara klinu tla koji pruţa najmanji otpor utiskivanju zida,
pripadna sila naziva se pasivnom, a stanje sloma u tlu pasivnim stanjem. U oba sluĉaja nagib
kritiĉne klizne plohe ovisi samo o kutu trenja, a neovisan je o koheziji. Drugi veliki doprinos
razumijevanju pritiska tla na zidove dao je škotski znanstvenik Rankine. On je proširio
teoriju o pritisku tla pretpostavivši da je ĉitava masa tla u slomu, a ne samo a jednoj ravnini,
kao što je pretpostavio Coulomb. Za isti sluĉaj zida koji je analizirao Coulomb (vertikalni zid,
horizontalno tlo iza zida, zanemareno trenje izmeĊu tla i pozadine zida) došao je do istog
rješenja kao i Coulomb. Rankineova teorija dala je Rankineova stanja horizontalnih
naprezanja na zid, aktivni tlak i pasivni otpor. Prema Rankineovoj teoriji iza zida, koji se
moţe pomicati od tla, stvara se u tlu klin u kojem je u svakoj toĉci tlo u stanju sloma. Ako se
pretpostavi da izmeĊu vertikalne poleĊine zida i tla nema trenja te da je površina tla iza zid
vodoravna, na ravninama koje su nagnute pod kutom σcr=σa=± (45 + φ 2 ) nastat će slom tla
kad posmiĉno naprezanje dosegne ĉvrstoću tla izraţenu kao Ʈf = c + σ tan φ. Iz Mohrovog
dijagrama proizlazi tada sljedeća jednakost Rankineova teorija plastiĉne ravnoteţe
pretpostavlja da je tlo iza zida horizontalno, da zid rotira oko svoje stope i da je poleĊina zida
glatka pa na njoj nisu prisutna posmiĉna naprezanja. No zidovi nisu glatki, a kinematika
gibanja tla pri pomicanju zida uvjetuje pojavu trenja izmeĊu zida i tla. Mnogi su istraţivaĉi
pokušali riješiti taj problem uz veća ili manja pojednostavljenja u svojim teoretskim
postavkama. Müller-Breslau i drugi su proširili Coulombovu teoriju pritisaka uz pretpostavku
ravne klizne plohe, nagnuti zid, nagnutu površinu terena iza zida te su pretpostavili pojavu
trenja izmeĊu tla i zida. Za aktivno stanje, kad klin klizi po kliznoj plohi prema zidu, oni su iz
jednadţbi ravnoteţe sila i pretpostavku da na ravnoj kliznoj plohi vrijedi Coulombov zakon
trenja (bez kohezije), pronašli kritiĉni nagib klizne plohe, , koji za aktivno stanje daje najveći,
a za pasivno stanje najmanji pritisak na zid.

6
Pritisak na zid prema Müller-Breslau: sile na klin tla s ravnom kliznom plohom (Predavanje
Mehanika tla)

2.1 Sile koje djeluju na potporne zidove

Na potporne zidove djeluju ove sile : vlastita teţina zida, aktivni tlak zasipa i tla iza njega,
hidrostatski tlak, hidrodinamiĉke sile, pasivni otpor tla ispred stope temelja, sezmiĉke
inducirane sile.

(skripta: Temeljenje i potporni zidovi)

7
2.2 Vlastita teţina

dobije tako da se obujmom zida ili njegov volumen pomnoţi s zapremninskom teţinom
matrijala. Za zidove bez vode raĉunamo teţinu bez uzgona, i ako je zid dreniran i pravilno
izvedena odvodnja. Kada je zid trajno ili povremeno uronjen u vodu mora se uzeti i uĉinak
uzgona na najnepovoljniji dio zida. Ako je uzgon velik moţe doći do podizanja zida.

2.3 Aktivnik tlak

dobiva tako da se iz rezultata ispitivanja na terenu odnesu u labaratorij i poslje ispitivanja


dobijemo parametre ĉvrstoće za raĉunanje aktivnog tlaka i otpora tla. Ĉvrstoća
nekoherentnog materijala kojeg će se staviti iza zida u svrhu drenaţe ili materijala na terenu
ovisi o zbijenosti prirodnog materijala u zasjeku ili nasutog materijala u zasipu koji se
ugraĊuje iza zida. Zidovi koji podupiru koherentan materijal (zemlju ili glinu) moţe se u
kratkim dionicama izraditi s vrlo strmim otkopom, ako je kohezija velika, potrebna
kampadna izgradnja. Potrebno je posebnu brigu povesti o materijalu koji se nalazi iza zida. U
sluĉaju da se nalazi glina moramo znati kakva su joj svojstva, koliko se skuplja i bubri i
koliko to utjeĉe na zid, a ĉesto se zaboravi uzeti u obzir materijal za drenaţu te zbog njegove
teţine moţe doći do oštećenja zida.

2.4 Hidrostatski tlak

Uzima se u obzir kada je razina podzemne vode iznad stope zida, djeluje na njega
hidrostatski tlak punim intenzitetom do visine vodene razine ako nema drena. Hidrostatski
tlak puno je veći od razlike izmeĊu aktivnog tlaka vlaţnog materijala i uronjenog materijala.

2.5 Hidrodinamiĉke sile

kao i hidrostatski tlak povećavaju aktivni tlak na zid zahtjevaju jaĉe konstrukcije. Zato se u
praksi nastoji ukoniti njihovo djelovanje dispozicijama za dreniranje vode iz podruĉja
aktivnog klina materijala.

2.6 Pasivni otpor tla ispred stope

ovisi o dubini ukopavanja temelja, a dubina ukopavanja temelja ispod površine tla pred zidom
ovisi o dopuštenom opterećenju i dubini smrzavanja. Promjene volumena tla koje nastaju pri
smrzavanju, a posebno stvaranje leća leda ispod prednje strane temelja tokom zime izazvalo
bi deformacije aktivnog klina u smjeru pasivnog otpora pa bi se tlak na zid povećao. To bi
uzrokovalo da se otvore pukotine na zidnoj poleĊini koje se nebi ponovo zatvorile kad se led
otopi, u pukotine bi ušlo ĉestice zemlje. Tokom godine trajne deformacije tako bi postajale
tako sve veće. Pasivni se otpor ne mora uzeti u obzir ako postoji mogućnost da se materijal
ispred stope zida povremeno uklanja.

8
2.7 Kohezija

je svojstvo sitnozrnatih tala koja zbog toga nazivamo koherentnim. Kako se smanjuje veliĉina
ĉestica tla, tako se povećava njihov broj u jedinici volumena pri jednakom koeficijentu pora.
Dakle što su ĉestice manje, bit ce dominantnije i djelovanje sila meĊu ĉesticama. Kohezija je
dakle otpor tla na smicanje kada su normalna naprezanja jednaka nuli. Ona uvjetuje ĉvrstoću
tla. Kohezija nije konstantna, već ovisi o vlaţnosti i javlja se samo u koherentnim tlima
(glina,prah).

2.8 Statiĉkim raĉunom

za potporne zidove dokazujemo da su naponi u svakome njegovom presjeku i naponi na tlo


ispod temelja u dopuštenim granicama i da je zid u cjelini stabilan. Za statiĉki raĉun zidova
primjenjuju se najĉešće grafiĉke metode, budući da sile koje se uzimaju u obzir ovise i o
dimenzijama zida, raĉuna se iterativno. Najprije pretpostavimo vjerojatne dimenzije,
provjeravamo napone, a na temelju rezultata korigiramo izabrane dimenzije kako bi uskladili
zahtjeve sigurnosti i ekonomiĉnosti. To znaĉi da trebamo izabrati dimenzije zida iterativnom
metodom pokušaja i promašaja i kada dobijemo dimenzije zida koje nam donose odreĊenu
sigurnost mi smo onda na strani sigurnosti i ne mora nas zabrinjavati neko dodatno
opterećenje. A zid neće biti predimenzioniran jer to nije ni ljepo a ni financijski isplativo.

9
3. Provjera stabilnosti potpornog zida obuhvaća: prevrtanje oko noţice zida, klizanje po
temeljnoj stopi, nosivost tla naprezanje u stopi i sljeganje stope, i globalnu stabilnost.

3.1 Prevrtanje oko noţice zida

graniĉno stanje prevrtanja zida mjerodavno je za slobodne gravitacijske zidove i zamišlja se


kao mogućnost njihovog prevrtanja kao krute konstrukcije pod opterećenjem aktivnog tlaka i
drugih opterećenja na zidu oko toĉke na vanjskom rubu temeljne plohe, tom se prevrtanju kao
otpor suprostavlja prvenstveno vlastita teţina zida, a u manjoj mjeri pasivni otpor tlla ispred
zida. Podloga ispod temelja zida se pretpostavlja krutom pa nosivost tla ispod temelja u tom
graniĉnom stanju ne sudjeluje. Zid mora biti tako dimenzioniran tako da je opasnost od
prevrtanja zanemariva. Provjerava se usporedbom destabilizirajućih uĉinaka opterećenja
(momenata sila aktivnog tlaka oko toĉke ) u odnosu na stabilizirajuće uĉinke sila (momenata
vlastite teţine zida i eventualno momenata sila pasivnog otpora). Pri dimenzioniranju
potpornog zida moramo postići fakotor sigurnosti 1.5 za nekoherentno tlo, a 2 za koherentno
tlo. Faktor sigurnosti se dobije tako da se stabilizirajući moment podjeli sa momentom
prevrtanja.

Graniĉno stanje prevrtanja zida oko rubne toĉke temelja (GraĊevinske potporne konstrukcije)

10
3.2 Nosivost tla ispod stope zida

Opterećenje koje djeluje na poleĊini zida, ukljuĉivo i trenje izmeĊu tla i zida se prenosi na
zid. To opterećenje s drugim opterećenjem na zid prenosi se preko temelja zida ili stope na
temeljno tlo. Projektom zida treba osigurati da tlo ispod temelja zida moţe pouzdano preuzeti
to opterećenje da ne doĊe u stanje sloma. Zato treba provjeravati nosivost tla ispod temelja
zida. To se provjerava kao i kod svakod drugog plitkog temelja , a raĉuna se istom formulom
kao za plitki temelj:

qu = Fs x qdop = cNc x dc x ic + 0.5 x yB x Ny x iy + yD x Nq x dq x iq.

Pri tome treba uzeti u obzir da će zona sloma tla u tom sluĉaju biti usmjerena prema bliţoj
površini terena, a to je redovito prema niţem terenu ispred zida. Uloga temelja je da prenese
opterećenje zida na temeljno tlo. Zbog toga treba osigurati dobru nosivost tla i spreĉavanje
pojave klizanja izmeĊu temelja i zida. Provjera stabilnosti na klzanje provodi se kao i za plitki
temelj. Ako to graniĉno stanje nije osigurrano trebamo preoblikovati temelj, prosiriti ga i
dodati zubove s donjem strane temelja.

Nosivost tla ispod stope temelja (GraĊevinske potporne konstrukcije)

11
3.3 Klizanje po temeljnoj stopi

Opterećenje koje se nalazi na poleĊini zida se prenosi na zid. To opterećenje s drugim


opterećenjima se prenosi na zid, a sa zida na na temelj zida ili stope prenosi se na temeljno
tlo. Opterećenje iza zida moze biti toliko veliko da ono gura potporni zid te da se on kliţe po
liniji izmeĊu temelja i nosivog tla. Kod klizanja potpornog zida sile otpora klizanju moraju
biti puno veće aktivnim silama koje nastoje gurati taj zid.

Prevrtanje i klizanje (skripta Potporni zidovi)

12
3.4 Naprezanje na temeljnoj stopi, nosivost tla

(Skripta Potporni zidovi)

3.5 Sljeganje potpornog zida

(Skripta Potporni zidovi)

13
3.6 Globalna stabilnost

je jedno od mogućih graniĉnih stanja nosivosti potpornih konstrukcija to jest globalni slom.
Pri tome potporna konstrukcija ne sudjeluje u otpornosti na to graniĉno stanje. Slom tla moţe
zahvatiti tlo iza, ispod i ispred potporne konstrukcije, ali i samo iza konstrukcije. Provjera
globalne stabilnosti se provjerava metodama provjere stabilnosti.

Moguća graniĉna stanja globalne nestabilnosti tla kod potpornih konstrukcija (GraĊevinske
potporne konstrukcije)

Globalna stabilnost (Skripta Potporni zidovi)

14
4.Oblikovanje potpornih zidova ( razliĉiti tipovi zidova – podruĉje primjene, prednosti, mane,
efekti razliĉitih oblikovanih elemenata – produbljavanje noţice, zub, konzole )

Već sam u uvodu opisao kakvi sve mogu biti zidovi, ali u ovome djelu ću ih detaljnije opisati.
Ima mnogo podjela stoga ću ih ja sada podjeliti kako smo mi na predavanjima uĉili. Prema
naĉinu graĊenja i preuzimanju sila razlikujemo sljedeće tipove potpornog zida:

Gravitacijski zidovi (svojom masom odrţavaju rezultantnu silu u jezgri presjeka)

Armirano betonski zidovi (tanki zidovi, armatura preuzima vlaĉna naprezanja)

Zidovi od posebnih elemenata : gabioni, armirano tlo, montaţni zidovi..

4.1 Graviracijski masivni zid

je najjćešće upotrebljivana vrsta zida. Ime je dobio po uzroku njegove stabilnosti, a to je


teţina samog zida. Nekada su se takvi zidovi izvodili iz kamena ili opeke, ali danas se obiĉno
izraĊuju od nearmiranog betona. Oni se ujedno i najĉešće izvode zbog jednostavnosti. Mogu
se izvoditi u oplati na licu mjesta i montaţom sa predgotovljenim elementima. Proĉelje zida
mora ostati bez obrade nakon uklanjanja oplate. Oni su vodonepropusne i krute konstrukcije
osjetljive na diferencijalna sljeganja, stoga se posebna paţnja treba posvetiti njihovom
dimenzijoniranju i drenaţi. Osnovni oblik potpornog zida je pravokutan na temelju s istakom
na prednjoj strani. Takav presjek zahtjeva najveću teţinu i koliĉinu materijala. Znatna ušteda
se moţe postići povoljnije oblikijući prednje i straţnje strane zida. Nagnuta i lomljena straţnja
strana zidna površina smanjuje i povoljnije usmjerava rezultantu aktivnog tlaka.

a) b)

a) (Ervin Nonveiller, Mehanika tla i temeljenje graĊevina 1979.),

b) (predavanja Potporni zidovi)

15
c)

c) (Temelji i potporne graĊevine)

Ĉesto se kod ove vrste zida koriste dodatci kako bi im smanjili dimenzije i povećali teţinu i
stabilnost. To se izvodi tako da se na zidu napravi jedna ili više konzola na koje će djelovati
teţina zemlje te tako povećati njegovu masu, ili se zid moţe uĉvrstiti sidrom koje će mu
povećati otpornost na horizontalna naprezanja.

4.1 Zidovi s konzolom

Znatna ušteda mase gravitacijskog zida postiţe se ako se dio teţine zasipa iskoristi da se
povoljno usmjeri rezultantna sila koje djeluje na zid. To se moţe postići izradom armirano
betonske konzole na prikladnoj visini straţnje zidne plohe. Materijal zasipa na konzoli
povećava teţinu zida i povoljni usmjerava rezultantnu teţine i aktivnog tlaka. Na dio zida
ispod konzole djeluje smanjeni aktivni tlak, pa je ukupna rezultanta tlaka manja nego na zid
bez konzole. Potporni tidovi s konzolom su prikladni za visoke zidove gdje se znatnije mogu
smanjiti troškovi. Zbog visine zida i naĉina izrade zid se postepeno izvodi. Prvo se betonira
temelj i donji dio zida do neke visine, onda se iza tog djela nasipa materijal i zbija, potom se
opet nastavlja betonirati neposredno do konzole. Gdje se opet zasipa dio iza zida, potom se
betonira dio do konzole i konzola koja je ojaĉana armaturom. Poslje se betonira dio iznad
konzole. Kod izrade je potrebno da beton postigne odreĊenu kvalitetu kako ne bi došlo do
oštećenja prije njegove upotrebe. I bitno je pri izvoĊenju uskladiti betoniranje zida i izvoĊenje
zasipa iza njega.

Potporni zid s rasteretnom konzolom (Ervin Nonveiller, Mehanika tla i temeljenje graĊevina
1979.)
16
4.2 Zidovi sa zategama

Zatege ili sidra postavljeni na povoljnoj visini preuzima vodoravnu komponentu tlaka zasipa
na zid, pa ukupna zidna teţina moţe biti znatno manja nego u gravitacijskoj konstrukciji.
Zatege zahvaćaju zid na meĊusobnoj udaljenosti od 1.5 do 4 metra, a koncentrirana sila
zatega raspodjeljena je na zid pomoću horizontalne armirano betonske grede betonirane skupa
sa zidom. Visina zida za sidrenje mora osigurati dovoljan otpor sili zatege. Troškovi za gredu
i zatege su popriliĉno veliki, ali se tim postupkom ušteĊuje velika koliĉina betona pa je za
veće visine taj tip ekonomiĉan.

(Ervin Nonveiller, Mehanika tla i temeljenje graĊevina 1979.)

4.3 Zidovi od armiranog betona

To su tanke armirano betonske konstrukcije koje se sastoje od elementa ploĉe i rebra koji
savijanjem prenose opterećenje aktivnog tlaka. Potrebnu ravnoteţu sila na razini temelja
uspostavljamo teţinom zasipana ploĉi temelja ili prikladnom obliku zida. Osnovni oblik je
obrnuto T ili L. Najĉešće je armirano betonska konzola upeta u armiranu temeljnu ploĉu.
Takav se zid moţe raditi pomoću najjednostavniji ravnih oplata. Opterećenje aktivnim
tlakom izaziva najveći moment savijanja na mjestu uklještenja konzole u temeljnu ploĉu.
Zbog velikog momenta na tom mjestu potreban je jak presjek betona i armature. Debljina
konzolne ploĉe moţe se smanjiti pomoću popreĉnih rebara postavljenih ispred ili iza zida,
što povećava stabilnost ali poskupljuje i oteţava izvedbu. Prednja bi stjena tada bila
kontinuirani armirana-betonska ploĉa elastiĉno upeta sa tri strane. Takvom se izvedbom
smanjuju dimenzije zidne stjene, ali tomu moramo dodati beton popreĉni konzola, a oplata
i armiranje postaju mnogo teţe. Izradom takvih ojaĉanja se postiţu uštede ako je zid vrlo
visok. Širinu temeljne ploĉe odreĊujemo tako da budu zadovoljeni uvjeti dipuštenog
opterećenja, uvjeti deformacije, a i sigurnost protiv klizanja temelja.

17
Armirano betonski T i L zidovi su lakši zidovi i za njih nije potrebno puno betoa.
Stabilnost zida se postiţe oblikovanjem samog zida kao i teţinom tla kaoja pritišće stopu
iza zida. (Ervin Nonveiller, Mehanika tla i temeljenje graĊevina 1979.)

4.4 Zidovi od gabiona

Gabioni su potporne konstrukcije od ţica koje ĉine gabionski koš ili krletku koja se puni
nasutim materijalom lomljenim kamenjem. Ţiĉane košare su naĉinjene od pocinĉane
ĉeliĉne ţice koja je pojaĉana na rubovima okvira tog koša. Prazne košare se slaţu na
poravnat teren što znaĉi da nije potrebno temeljenje, zatim se u njih ruĉno slaţu komadi
kamena te se zatvore i veţu. Ovaj postupak se ponavlja do ţeljene visine. Ovakvi zidovi su
vrlo prikladni za stabilizaciju manjih klizanja uz ceste jer se mogu izvoditi na kratkim
dionicama, a time se izbjegava nestabilnost kosine. Prednost gabionskih zidova je da su
oni propusni te osiguravaju dobro dreniranje tla iza zida, a njihova savitljivost omogućuje
primjenu u tlima nejednolike krutosti. Nedostatak ovih zidova je što zahtjevaju ruĉni rad
što danas nije isplativo, potrebno je u njh slagati postojan i trajan kamen kako bi osigurali
njihovu trajnost.

18
Terramesh sustav (gabionski zidovi, Lebo 2008) produţenje mreţe koja se zatrpava
materijalom i sluţi za stabilnost zida. (predavanje Geotehniĉke konstrukcije Potporne
konstrukcije, Leo Matešić)

(Ivišić Geotehniĉko inţenjerstvo)

19
4.5 Zidovi od montaţnih elemenata

To su zidovi koji se montiraju ili slaţu na gradilištu. Sastoje se od kratkih armirano


betonskih elemenata ili drvenih što se slaţu u vitla u obliku pravokutnika te se pune
sipkim materijalom. Ispuna moţe biti od pjeska, šljunka ili sitno lomljenog kamena.
Ovisno o tome što je najekonomiĉnije. Ispuna mora biti propusna za vodu. Prednost ovih
zidova je u tome što se brzo i jednostavno sklapaju pa su za rad dovoljne lake mehaniĉke
dizalice, a ispuna se moţe ugraĊivati utovarivaĉem.

(Ervin Nonveiller, Mehanika tla i temeljenje graĊevina 1979.)

20
4.6 Armirano tlo

Sve se ĉešće traţe najekonomiĉniji naĉini te se s vremenom poĉelo koristiti tlo kao
potporni zid. Do tog je došlo tako da se u neki sipak materijal ugradi neka vrsta armature
koja bi sluţila da se ta zemlja ne rasipa i drţi na okupu i da imamo strmije stranice nasipa.
Armirano tlo je sloţenac u kojem vlaĉna naprezanja preuzima armatura. Ono se sastoji od
armature i nasipa, armatura moţe biti metalna ili plastiĉna, a za nasip se upotrebljava
nekohetentno tlo zbog dobrog prijanjanja i filterskih sposobnosti. Armirano tlo ima široku
primjenu u graditeljstvu, toĉnije kod graĊenja na lošim tlima.koherentna tla sama imaju
odreĊenu vlaĉnu ĉvrstoću koja se ugradnjom armature povećava. Nekoherentna tla nemaju
nikakvu vlaĉnu ĉvrstoću stoga se je njihova primjena u graditeljstvu proširila dodavanjem
armature.

(predavanje Geotehniĉke konstrukcije Potporne konstrukcije, Leo Matešić)

21
5 Utjecaj oblikovanja

Na sljedećoj slici preporuĉuju se koje su dimenzije minimalne i na koji naĉin ih je dobro


pretpostaviti. Budući da se proraĉun zidova provodi uz pretpostavljene dimenzije koje se
nakon izraĉuna sila kontroliraju po tome da li zadovoljavaju uvjete nosivosti ravnoteţe uz
faktore sigurnosti. Korisno je poĉeti s nekim dimenzijama zida koje su iskustveno i tehnološki
zadovoljene. Prvo pretpostavimo dimenzije za koje mislimo da bi izdrţale sva opterećenja i
deformacije, a potom te dimenzije uvrstimo u proraĉun tako da teţina zida i dimenzije ne daju
teţini tla iza zida da ga prevrne ili da ga gura. Moramo povesti brigu da poštujemo neka
pravila i propise, te tako ne uzmemo bilo koje dimenzije te tako dovedemo do sloma ili
oštećenja.

Geometrija potpornog zida : a) gravitacijski, b) s produţenom stopom (skripta


Geotehniĉko inţenejrstvo potporni zidovi)

5.1 Geometrijski odnosi kod potpornih zidova posljedica su statiĉkog proraĉuna ali i
tehnologije izvedbe i pozitivnog iskustva. Zid mora izdrţati horizontalne sile koje izazivaju
posmik po temeljnoj plohi, sile savijanja u presjeku, nosivost tla ne smije biti prekoraĉena,
globalna stabilnost zida mora biti zadovoljena. Posebno je vaţan dio odvosnje i dreniranja
vode iza zida.

22
5.2 Utjecaj nagnutosti plohe

Kod gravitacijskih zidova vaţno je da se tlaĉna sila u svakom presjeku drţi unutar jezgre
presjeka. Ta sila je rezultantna svih sila koje djeluju na zid: tlak od tla, tlak od vode
opterećenje na površini. Naprezanje od tla i od vode djeluje okomito na plohu zida osim
ako se zid ne sljeţe pa se tada i ta naprezanja zakreću prema dolje, za kut unutarnjeg trenja
ili kut trenja zida i tla. Time se smanjuje momenti i ekscentritet na temeljnoj plohi. Ako se
ta ploha zakosi onda se znaĉajno postiţe opisani efekt. To se preporuĉuje kod masivnog
gravitacijskog zida. Gravitacijski zid s nakošenom zadnjom plohom ima povoljnije
djelovanje sile tlaka od tla, a armirani zid s proširenom stopom dobiva dodatnu silu koja
vraća rezultantu prema središtu temeljne plohe.

Utjecan nagnutosti plohe na rezultantu (Predavanje Potporni zidovi)

Gravitacijski potporni zid osnovni oblik i ekonomiĉan oblik (Ervin Nonveiller, Mehanika
tla i temeljenje graĊevina 1979.)

23
5.3 Utjecaj istaknute stope temelja

Ĉesto su horizontalne sile na zid veće od otpora klizanja na temeljnoj plohi. Taj problem se
moţe riješiti izvedbom jednog ili vise zubova na temelju koji aktivira pasivni otpor kao
dodatni otpor klizanju zida.

(Predavanja potporni zidovi)

Umjesto izvedbe zuba na temelju moţe se izvesti nagnuta stopa temelja prema jednoj strani.
Ta nagnuta stopa takoĊer ima utjecaj na liniju popuštanja tla. Ona ima sliĉnu uĉinkovitost kao
i zub na zadnjoj strani stope zida. U sluĉaju popuštanja nosivosti na tom djelu kada je u
pitanju zub na zadnjoj strani stope došlo bi do sloma po plohi tla i tla, a kada je u pitanju
nagnuta stopa zida dolazi do sloma po plohi beton i tlo po kojoj je faktor sigurnosti veći te se
time smanjuje mogućnost takvog sloma.

(Predavanja potporni zidovi)

24
5.4 Dreniranje zida

Mnogo je sluĉajeva oštećenja potpornih zidova (nagnuti, puknuti, deformirani) usljed


djelovanja vode. Hidrostatski tlak djeluje jednakim silama bez obzira na prostor koji
ispunjava voda (samo pukotina iza zida ili kanal), a taj ovisi o pornim tlakovima po visini
zida. Za sluĉaj kada nema teĉenja vode taj tlak je proporcionalan visini vode iza zida. U
sluĉaju strujanja vode usljed nekog tipa drenaţe iza zida tlakovi se mjenjaju. Svakako je
potrebno vodu iza zida odvesti kontrolirano u neku zonu izvan zida, što se radi ili kroz rupe u
zidu (barbakane) ili uzduţnom odvodnjom do nekog šahta. Potrebno je posebnu paţnju
posvetiti drenaţnom sloju šljunka koji se izvodi iza zida i obratiti na granulometrijski sastav
tako da ne moţe doći do ispiranja ĉestica.

(Skrpta: Predavanja geotehniĉko inţenejrstvo)

(Skrpta: Predavanja geotehniĉko inţenejrstvo)

25
6. Proraĉun prema EC7 – općenito za sve geotehniĉke konstrukcije, posebno za potporne
zidove

Geotehniĉko projektiranje ravnopravno je (po znaĉaju i metodologiji) svakom drugom


graĊevinskom projektiranju. Taj pojam uveden je u praksu pojavom Eurocode-a, i prepoznat
je kao ispravan put u geotehniĉkom dijelu graĊevinskih zahvata. Projektirati geotehniĉki
zahvat znaĉi odrediti sve potrebne utjecaje (djelovanja – sile, pomaci) na konstrukciju/zahvat i
na temelju njih i relevantnih svojstava tla proraĉunati potrebne elemente (naprezanja u tlu,
pomake u tlu) i osigurati zahvat (zid, iskop, temelj) od sloma tla i/ili neţeljenih deformacija u
tlu za vrijeme projektiranog trajanja konstrukcije. Pri tome se definiraju geometrijski
(dimenzije, oblici, raspored), tehnološki (naĉin izvedbe, redoslijed, vrijeme) i materijalni
uvjeti (materijal, svojstva) za provedbu zahvata. U Hrvatskoj se koristi nekoliko pravilnika za
geotehniĉko projektiranje. Svi ti pravilnici i njima srodni i komplementarni (npr. Pravilnik o
provedbi istraţnih radova ..) zastarili su i traţe dopunu na temelju suvremenih znanja i
razvitka tehnologije. U Europi je 2004. usvojena jedinstvena norma za projektiranje u
geotehnici pod nazivom EUROCODE 7, koji se danas smatra paralelnom normom
nacionalnim normama u zemljama Europske zajednice. Zbog toga će se u okviru razmatranja
problema u geotehniĉkom inţenjerstvu koristiti i komentirati odredbe tog dokumenta i njemu
srodnih dokumenata na koje se on poziva.

6.1 Eurokod norme


su zaokruţeni sustav postupaka i preporuka za koje struĉnjaci odgovarajućih struka smatraju
da odraţavaju trenutaĉna saznanja struke i ĉija primjena osigurava dogovorenu razinu rizika
nepovoljnih dogaĊaja.

Struktura norme Eurokod se sastoji od 9 djelova, a to su :


EN 1990 Eurokod: Osnove projektiranja konstrukcija,
EN 1991 Eurokod 1: Djelovanje na konstrukcije,
EN 1992 Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija,
EN 1993 Eurokod 3: Projktiranje ĉeliĉnih konstrukcija,
EN 1994 Eurokod 4: Projektiranje kompozitnih ĉeliĉnih i betonskih konstrukcijaa
EN 1995 Eurokod 5: Projektiranje drvenih konstrukcija
EN 1996 Eurokod 6: Projektiranje zidanih konstrukcija
EN 1997 Eurokod 7: Geotehniĉko projektiranje
EN 1998 Eurokod 8: Projektiranje konstrukcija otpornih na potres
EN 1999 Eurokod 9: Projektiranje alumunijskih konstrukcija

Eurokodovi 2, 3, 4, 5, 6 i 9 su takozvani materijalni eurokodovi relevantni za djelove


konstrukcije iz pojedinih graĊevinskih materijala, dok su eurokodovi 0, 1, 7 i 8 zajedniĉki za
sve konstrukcije. Tako svaki od materijalnih eurokodova ĉini cjelinu tek uz zajedniĉke
eurokodove i bez njih se ne moţe koristiti.

26
6.2 Eurokod 7 sastoji se iz dva dijela:
EN 1997-1 Geotehniĉko projektiranje – Dio 1: Opća pravila
EN 1997-2 Geotehniĉko projektiranje – dio2 : istraţivanje i ispitivanje tla

Eurokodovi traţe da svaka graĊevina tijekom njene izgradnje kao i tijekom njenog korištenja
zadovoljiti bitne zahtjeve. Ti su zahtjevi nosivost, uporabivost, otpornost na poţar, robusnost,
trajnost i pouzdanost. Najbitniji zahtjevi su nosivost iuporabljivost kao sto sam već u
uvodnom dijelu opisao.

U fazi projektiranja da bi se odredilo stanje graĊevine u odnosu na neko graniĉno stanje,


primjenjuju se odgovarajući proraĉunski modeli koji se ako je potrebno mogu dopuniti i
probnim opterećenjem. Osnovna podjela je na:

- Krajnje graniĉno stanje ili graniĉno stanje nosivosti GSN (ULS)


- Graniĉno stanje uporabljivosti GSU (SLS)

Graniĉno stanje nosivosti je stanje sloma ili nestabilnosti u bilo kojem obliku, koje moţe
ugroziti sigurnost ljudi i samu graĊevinu.
Graniĉno stanje uporabljivosti nastaje kada graĊevina ne moţe više sluţiti svrsi zbog
prevelikih deformacija, pomaka progiba i vibracija koje ometaju rad ljudi, oštećuju graĊevinu
ili njezine djelove.

6.3 Eurocode 7 razlikuje tri kategorije objekata:

kategorija 1. : mali i relativno jednostavni objekti (za njih vrijedi da se osnovni zahtjevi mogu
zadovoljiti na temelju iskustva i kvalitativnih geotehniĉkih istraţnih radova, te da je rizik za
objekt i ljude zanemariv; primjer: jednokatnice i dvokatnice i agrikulturni objekti, s max
opterećenjem 250 kN na stupovima i 100 kN/m’ na zidovima gdje se koriste uobiĉajeni tipovi
plitkih temelja i pilota, potporni zidovi niţi od 2 m te manji iskopi za drenaţe i cjevovode)

kategorija 2. : obuhvaća uobiĉajene objekte bez izrazitog rizika i bez izrazitih posebnosti u
uvjetima u tlu, za koje se rizik moţe procijeniti i kada on nije izrazito velik; potrebni su
kvantitativni geotehniĉki podaci, ali se koriste uobiĉajeni-rutinski postupci ispitivanja,
projektiranja i izvedbe; primjer: plitko temeljenje, piloti, nasipi, tuneli u tvrdim stijenama
bez zahtjeva za nepropusnosti)

kategorija 3. : obuhvaća objekte koji ne spadaju u kategorije 1 i 2, za koje nisu dovoljne


standardne odredbe Eurocode-a 7; to ukljuĉuje komplicirane, velike i znaĉajne objekte,
posebne uvjete u tlu, povećane i znaĉajne rizike, izraţenu seizmiĉnost lokacije, pokrete tla i
sl.

27
6.4 Pri procjeni djelovanja i stabilnosti (sigurnosti) konstrukcije moţe se koristiti jedan od
ova dva principa:

-pristup preko materijalnih faktora, gdje se primjenjuju parcijalni faktori sigurnosti na


djelovanje i svojstva materijala

-pristup preko faktora otpora, gdje se primjenjuju parcijalni faktori sigurnosti na efekte
djelovanja i na karakteristiĉne otpornosti

6.5 Definicija osnovnih varijabli:


osnovne varijable u analizi konstrukcija su djelovanja (F), svojstva materijala (X) i
geometrijski podaci (a); osnovne veliĉine tih varijabli nazivaju se karakteristiĉnim
vrijednostima (Fk, Xk i ak) i, gdje je to moguće, odreĊuju se iz statistiĉkih podataka ili kao
srednje vrijednosti ili kao gornje ili kao donje vrijednosti povezane s nekom zadanom
vjerojatnošću da kao takve neće biti premašene.

Osnovne varijable
a-Geometrijski podatci
F-djelovanja
X- parametri materijala

Karakteristiĉne vrijednosti su: ak Fk Xk

Proraĉunske vrijednosti
ad = ak ±Δa
Fd = Fx x γF
Xd = Xk / γM

Δa – moguće odstupanje geometrije


γF- parcijalni koeficjent za djelovanje
γM- parcijalni koeficjent za parametre tla

Provjera graničnih stanja primjenom parcijalnih koeficjenata


Općenita jednažba za provjeru graničnih stanja glasi Ed ≤ Rd gdje je : Ed proraćunski
uĉinak djelovanja, a Rd proraĉunska otpornost. Za svako graniĉno stanje odgovarajući odnos
Ed i Rd prikazan je u tablici 1. Pretpostavka uspješnog proraĉuna (projektnog rješenja) je
poznavanje objekta, opterećenja na temeljnu konstrukciju i relevantnih podataka o tlu. EN
1997-1 uvodi pet graniĉnih stanja nosivosti a to su: (EQU), (STR), (GEO), (UPL) (HYD).

28
EN 1997-1 uvodi pet graniĉnih stanja nosivosti

(EQU) ravnoteţa je gubitak ravnoteţe konstrukcije ili tla razmatranog kao kruto tijelo, u
kojem ĉvrstoća konstruktivnog materijala ili tla znaĉajno ne doprinosi otpornosti (na pr.
prevrtanje gravitacijskog betonskog zida na podlozi od ĉvrste stijene)

(skripta Geotehniĉko inţenjerstvo)

(STR) konstrukcijski je slom ili velika deformacija betonske, metalne, drvene ili zidane
konstrukcije ili njenog elementa, ukljuĉivo temelje, pilote, sidra i potporne zidove, u kojima
ĉvrstoća konstruktivnog materijala bitno pridonosi otpornosti (na pr. slom pri jakom savijanju
armirano-betonske dijafragme, izvijanje pilota u jako mekom tlu, klizanje blokova obalnog
zida na vodoravnim reškama meĊu blokovima, popuštanje ĉeliĉne šipke geotehniĉkog sidra
pod vlaĉnim opterećenjem, propadanje podloţne ploĉe sidra kroz sloj prskanog betona
zaštitne potporne konstrukcije, slom pilota od vodoravnog opterećenja)

(skripta Geotehniĉko inţenjerstvo)

(GEO) geotehniĉki je slom ili velika deformacija tla pri kojoj ĉvrstoća tla ili stijene bitno
pridonosi otpornosti (na pr. slom tla ispod temelja, slom tla oko vodoravno opterećenog
pilota, veliko slijeganje pilota, naginjanje potpornog zida, ĉupanje sidra iz tla, slom i
propadanje tla iznad tunelskog iskopa, klizanje i odron tla, znaĉajno popuštanje oslonca luka
mosta, izdizanje i slom dna graĊevne jame u mekom tlu)

(skripta Geotehniĉko inţenjerstvo)

29
(UPL) uzgon je gubitak ravnoteţe konstrukcije ili tla uslijed uzgona vode ili drugih
vertikalnih sila (na pr. izdizanje lagane podzemne konstrukcije pod pritiskom uzgona
podzemne vode, izdizanje i probijanje slabopropusnog sloja tla na dnu graĊevne jame od
uzgona podzemne vode u niţem vodonosnom sloju, ĉupanje temelja dalekovodnog stupa)

(skripta Geotehniĉko inţenjerstvo)

(HYD) hidrauliĉki je hidrauliĉko izdizanje (hidrauliĉki slom), interna erozija tla uzrokovana
hidrauliĉkim gradijentima (na pr. hidrauliĉki slom u pjeskovitom dnu graĊevne jame uslijed
vertikalnog strujanja vode prema dnu jame, interna erozija pjeskovitog tla od strujanja vode u
nasipu i stvaranje erozijskih kanala)

(skripta Geotehniĉko inţenjerstvo)

30
Tablica 1.

Provjera stabilnosti za 5 graniĉnih stanja nosivosti metodom parcijalnih koeficjenata


(Eurokod, Ivišić 2006)

Tablica 2.

Graniĉno stanje STR i GEO : parcijalni koeficjenti za djelovanja i uĉinke djelovanja ( za


oznake A1 i A2 ) ( Eurokod Ivišić 2006)

31
Tablica 3.

Graniĉno stanje STR i GEO : parcijalni koeficjenti za parametre tla (za oznake M1, M2)
(Eurokod Ivišić 2006)

Tablica 4.

32
Graniĉno stanje STR i GEO : parcijalni koeficjenti za otpornost (za oznaku R1, R2, R3, R4)
(Eurokod Ivišić 2006)
Postoje tri proraĉunska pristupa za graniĉno stanje nosivosti STR/GEO
Parcijalni koeficjenti su podjeljeni za svaki proraĉunski pristup u grupu A za djelovanaj, u
grupu M za svojstva materijala i R za otpornost. Kombinacije pojedinih skupina za svaki od
tri proraĉunska pristupa analize pokazuju da je Projektni pristup 3 najkontroverzniji,
projektni pristup 2 je najmanje kontroverzan, a projektni pristup 1 se smjestio negdje imeĊu 2
i 3.¸

Projektni pristup 1 (PP1) kombinacija 1 lijevo i kombinacija 2 dsno, graniĉno stanje nosivosti
tla ispod temelja potpornog zida ( Eurokod, Ivšić 2006)

33
Projektni pristup 2, PP2 lijevo i varijanta 2* PP2 desno za granično stanje nosivosti tla ispod
temelja potpornog zida ( Eurokod, Ivšid 2006 )

Projektni pristup 3 PP3 za graniĉno stanje nosivosti tla ispod temelja potpornog zida (Eurokod
Ivšić 2006).

34
7. Primjer proraĉuna stabilnosti potpornog zida i usporedba analitiĉkog proraĉuna i
proraĉuna pomoću softvera GEO 5 .

Na skici je prikazan gravitacijski potporni zid koji je potrebno provjeriti stabilnosti na


klizanje, prevrtanje te nosivost tla ispod zida za drenirano i nedrenirano stanje. Zadane su
geometrijske karakteristike te svojstva tla. Širina stope zida je 5 m, visina zida je 4 m. zid se
nalazi u tlu koje ima koheziju c =6, γ =18 kN/m3 koeficjent trenja ϕ = 25°, γ betona je 25
kN/m3. Podzemna voda se nalazi na 1.5 m od kote terena. Na ovom primjeru zida raĊen je
proraĉun u programu GEO 5 pa će se ta dva proraĉuna usporediti.

Zid :

ts= 0,6 m Tlo:


H=4 m γ=18 kN/m3
B=5m Cu =50 kPa
tb=0.9 m c = 6 kPa
b= B-x-ts= 2.5m ϕ=25 ° ϕcv=20 °
d= 1.4 m NPV = dw = 1.5 m od krune
γB= 25 kN/m3
qQk =10 kPa

35
7.1 Drenirano stanje

Projektni pristup DA 1

K1: A1+M1+R1, K2: A2+M2+R1

Djelovanja

Karakteristiĉne sile i momenti usljed djelovanja vlastite teţine

Wgk1= γck x B x tB =25 x 5 x 0.9 = 112.5 kN/m


Wgk2= γck x (H + d – tB ) x ts =25 x (4 + 1.4 – 0.9 ) x 0.6 = 67.5 kN/m
Wgk3= γk x b x ( H + d – tb ) = 18 x 2.5 x ( 4 + 1.4 – 0.9 ) = 202.5 kN/m
Wgk4 = γk x X x d=18 x 1.9 x 1.4 = 47.88 kN/m

Ukupna karakteristiĉna vlastita teţina

Wgk =

Karakteristiĉni stabilizirajući momenti

Mk1 = Wgk1 x B/2 = 112.5 x 5/2 = 281.25 kNm/m


Mk2 = Wgk2 ((ts /2) + X) =67.5 x (( 0.6/2) + 1.9 ) = 148.5 kNm/m
Mk3 = Wgk3 x ( b/2 + ts+ X ) = 202.5 x ( 2.5/2 + 0.6 + 1.9 ) = 759.38 kNm/m
Mk4 = Wgk4 x X/2 = 47.88 x 1.9/2 = 45.49 kNm/m

Ukupni karakteristiĉni stabilizirajući moment

Mek,stb =

Karakteristiĉno promjenjivo opterećenje


QQk = qQk x ( B – X) = 10 x ( 5 – 1.9 ) = 31 kN/m

Vertikalna efektivna naprezanja od tla

σvkv = γk x dw = 18 x 1.5 = 27 kPa


uw = 0 kPa
σ'vkv = σvkv - Uw = 27 kPa
Prisustvo vode utjeĉe na nepovoljnu raspodjelu tlakova i uzgona

Vertikalno efektivno naprezanje u stopi zida


σvkh = γk x ( H + d ) = 18 x (4 + 1.4 ) = 97.2 kPa
hw = H+ d – dw = 4 + 1.4 -1.5 = 3.9 m
uh = γw x hw = 10 x 3.9 = 39 kPa
σ'vkh = σvkh - Uh = 97,2-39 = 58.2 kPa

36
Utjecaj djelovanja

( A1, A2) γg = (1.35, 1 ), γg,fav = ( 1, 1 ), γq = (1.5, 1,3 )

Nepovoljno djelovanje

Vd= γg x Wgk + γq x QQk=(1.35 x 430.38 +1.5x 31), (1 x 430.38 + 1.3 x 31)=(627.51, 470.68)

Ud = γg x ( uh/2 )x B = ( 1,35 x (39/2)x 5), ( 1 x ( 39/2)x 5 ) = ( 131.63, 97.5 ) kN/m

V'd = Vd – Ud = ( 627.51-131.63 ), (470.68-97.5) = ( 495.88, 373.18 ) kN/m

=>pretpostavlja se da uzgon na stopi zida moţe biti prikazan trokutom koji ima maksimalnu
vrijednost u peti i nulom u noţici.

Povoljno djelovanje

Vd,fav = γg x Wgk = ( 1 x 430.38), ( 1 x 430.38 ) = (430.38, 430.38 ) kN/m

Ud,fav = γg x ( uh/2 )x B = ( 1x (39/2) x 5), ( 1x (39/2) x 5 ) = ( 97.5, 97.5 ) kN/m

V'd = Vd - Ud = ( 430.38-97.5), (430.38-97.5) = (332.88, 332.88 )kN/m

V'd = Vd - Ud = ( 430.38 – 131.63), ( 430.38-97.5 ) = ( 298.75, 332.88 ) kN/m

Koeficjenti aktivnog tlaka

ϕd = tg-1( tg ϕk / γϕ ) = (tg -1 (tg 25 /1)), (tg -1 (tg 25 /1.25)) = ( 25, 20 )°


za γϕ ( M1 = 1, M2 = 1.25 )

cd = ck/ γc = ( 6/1), ( 6/1.25) = ( 6, 4.8) kPa za γc ( M1 = 1, M2 = 1.25 )

Ka= ( 1 – sin ϕd)/(1+sin ϕd) = (( 1-sin (25)/(1+sin(25)), (( 1-sin(20)/1+sin(20))= (0,41, 0.49)

Kp = ( 1 + sin ϕd)/(1-sin ϕd) =((1+sin(25)/(1-sin(25)), ((1+sin(20)/(1-sin(20)) = ( 2.46, 2,04)

37
Proraĉun horizontalne sile i destabilizirajući moment

Pad1 = (γg x Ka x σ'vk,w x dw/2) =( 1.35 x 0.41 x 27 x 1.5/2), ( 1.0 x 0.49 x 27 x 1.5/2)
=(11.21, 9.92 ) kN/m (suhi dio)

Pad2 = (γg x Ka x σ'vk,w x hw/2) = ( 1.35x 0.41 x 27 x 3.9/2), ( 1.0x 0.49 x 27 x 3.9/2)=
(29.14, 25.80) kN/m (dio pod vodom)

Pad3=(γg x Ka x σ'vk,h x hw)/2= (1.35 x 0.41 x 58.2 x 3.9/2), (1.0 x 0.49 x 58.2 x 3.9/2)=
(62.82, 55.61 ) kN/m (dio pod vodom)

Pad4 = =(γQ x Ka x qQk x ( H+d ) =((1.5 x 0.41 x 10 x (4+1.4)), ((1.3x 0.49 x10 x (4 +1.4 ))=
(33.21, 34.40) kN/m (opterećenje)

Uad=(γg x Uh x hw/2) = (1.35 x 39 x 3.9/2), (1.0x 39 x 3.9/2) = (102.67, 76.05) kN/m


( voda)

Pacd = -(γg, fav x 2cd x( Ka)x(H+d)=((1x2x6 x( 0.41)x(4+1.4)), ((1x2x4.8x( 0.49)x (4+1.4))=


(-41.49, -36.29 ) kN/m (kohezija)

Ppd = -(γg x Ka x σ'vk,w xd/2)= -(1.35x2.46 x 27 x1.4/2 ), -((1x2.04x27x1.4/2) =


(62.77, -38.55 ) kN/m

Ukupna horizontalna sila


Hed = (11.21+29.14+62.85+33.21+102.67-41.49-62.77), (9.92+25.80+55.61
34.40+76.05-36.29-38.55) = (134.82, 126.94 ) kN/m

Destabilizirajući moment

Md1 = Pad1 x (hw+dw/3) = ((11.21 x (3.9+1.5/3)),((9.92 x (3.9+1.5/3)) =(49.32, 43.65 )


kNm/m

Md2 =Pad2 x (2hw/3)= ((29.14x (2x3.9/3)),((25.8x (2x3.9/3)) = (75.76, 67.08 ) kNm/m

Md3 =Pad3 x (hw/3)= (62.82x3.9/3), (55.61x3.9/3)=(81.67, 72.29)kNm/m

Md4 =Pad4 x (H+d)/2= ((33.21 x(4+1.4)/2), ((34.40x (4+1.4)/2) = (89.67, 92.88 ) kNm/m

Md5 =-Pacd x (H+d)/2= -((41.49x(4+1.4)/2),((36.29x(4+1.4)/2)=(-112.02, -97.98 ) kNm/m

Md6 =Uad x (hw/3) = (102.67 x 3.9/3), (76.05 x 3.9/3) = ( 133.47, 98.87 ) kNm/m

Md7 =Uadx (2B/3) = (102.67 x 2 x 5/3), (76.05 x 2 x 5/3)= (342.23, 253.5 ) kNm/m

Md8 =-Pp x d/3 =-((62.72 x1.4/3),- ((38.55 x1.4 /3)= (-29.27, -17.99) kNm/m

38
Ukupan destabilizirajući moment
Med,stb = (49.32+75.76+81.67+89.67-112.02+133.47+342.23-29.27)
(43.65+67.08+72.29+92.88-97.98+98.87+253.5-17.99) = (630.83, 512.3) kNm/m

Otpornost na klizanje

(R1, R2) γRh = (1, 1), γRv =(1, 1)

Proraĉun otpornosti na klizanje (zanemarivanje adhezije kako je traţeno u EN 1997-1)

(M1, M2) γϕ = (1, 1.25)

Zadano je ϕk,fdn =25° ( karakteristični maksimalni kut trenja)

ϕck,fdn =20° (konstantni volumni kut trenja)

ϕd,fdn= tg-1(tg ϕk,fdn/ γϕ) = ( 25, 20)

ϕcv,fdn=min(ϕd,fdn, ϕck,fdn)

Za beton ljevan na licu mjesta k x ϕcv,fdn = ( 20, 20 )

Hrd= ((Vd,fav –Ud) x tg δfdn / γRh = ((430.38-131.63) x tg (20)/1), ((430.38-97.5) x tg (20)/1)=


(108.73, 121.15) kN/m

Hed ≤ Hrd

(134.82, 126.94) ≥ (108.73, 121.15)

Za kombinaciju 1.klizanje nije zadovoljeno i iznosi123 %,


Za kombinaciju 2. Klizanje iznosi 105 %

stabilnost na klizanje nije zadovoljena ( dok je kod softverskog proraĉuna zadovoljena i iznosi
84.8% za kombinaciju 1., a za kombinaciju 2 iznosi 68% )

Otpornost na prevrtanje

Med ≤ Mrd
(630.83, 512.3) ≤ (1234.62, 1234.62 )

Za kombinaciju 1.prevrtanje iznosi 51 %,


Za kombinaciju 2. prevrtanje iznosi 41 %

=> stabilnost na klizanje je zadovoljena ( u softveru za kombinaciju 1 iznosi 70.8%, a za


kombinaviju 2. 61%)

39
Stabilizirajući moment

Med,stb = γG x Mek,stb + γQ x QQk x (B +X)/2 = (1.35 x 1234.62 +1.5 x 27 x (5+1.9)/2)


1x1234.62+ 1.3 x 27 x (5+1.9)/2 = (1806.46, 1355.720) kNm/m

Ekscentritet opterećenja

eB= ( B/2 - (Med,stb – Med,dst)/(Vd-Ud)) = (5/2- (1806.46-630.83)/(430.38-131.63)),,


(5/2-(1355.72-512.3)/(430.38-97.5))= (-1.44, -0.03 )

Opterćenje je unutar srednje trećine baze ukoliko vrijedi: eb ≤ B/6 = 5/6=0.83 m


prema DA1, K1, taj uvjet nije ispunjen što je nedopušteno, te je potrebno promjeniti
dimenzije zida. Detaljni proraĉun proveden je za kombinaciju K2.

Koeficjent nosivosti

Nq= eΠtg(ϕd,fdn) x (tg(45°+ϕd,fdn/2))2 = eΠtg(20) x( tg(45°+20/2))2= 6.40

Nc=(Nq-1) x ctg(ϕd,fdn)= (6.40-1) x (ctg20) =14.84

Ny =2x (Nq -1) x tg(ϕd,fdn) = 2 x (6.4-1) x tg(20)=3.93

Inklinacija opteredenja
efektivna dužina L'=∞m, 373.18

MB= = =2

Iq=( 1- )mb = ( 1- )2 = 0.65

Ic = iq- = 0.65 – = 0.59

Iy = (1- )mB+1= (1 - ) 2+1 = 0.65

Drenirana nosiva čvrstoda

Nadsloj na bazi temelja σ'vk,b = γk,fdn x (d – ΔH) = 18 x (1.4-0.5) = 16.2 kPa

40
Graniĉna otpornost

qult1 =( Nq x iq x σ´vk,b ) = 6.4 X 0.65 X 16.2 = 67.39 kPa (od nadsloja )

qult2 = ( Nc x ic x C´d,fdn ) = 14.84 x 0.59 x 4.8 = 42.03 kpa ( od kohezije )

qult3 = (Ny x iy x (γk,fdn –γw) x B´/2) = 3.93 x 0.65 x (18-10) x 5/2 =51.09 kPa ( od vlastite
teţine)

Ukupna graniĉna otpornost


qul= 67.39 + 42.03 + 51.09 =160.51 kPa

Raĉunska otpornost

q'rd = qlt/γR = 160.51 / 1 = 160.51 kPa

Provjere

Za klizanje

Hed = (134.82, 126.94) kN/m

Hrd = (108.73, 121.15) kN/m

ΔGEO1 = Hed/ Hrd = (134.82/108.73), (126.94/121.15) = (123 %, 105 % )

Za nosivost

q´ED = V´d/B = 373.18 /5 = 74.64 kPa

Vd´= (470.68-97.5) =373.18 opterećenje od vlastite teţine nepovoljno za nosivost temeljne


stope, a uzgon u ovom sluĉaju djeluje povoljno.

q'rd = qlt/γR = 160.51 / 1 = 160.51 kPa

ΔGEO1 = qed/qrd = 74.64/160.51 = 47 %

Projekt je neprihvatljiv ukoliko je stupanj iskorištenja veći od 100 %


Potrebno je povećati širinu zida ili uvesti zub. Za poboljšanje projektnog proraĉuna mo0ţe se
uzeti cijeli pasivni otpor dok smo mi uzeli samo trećinu toga otpora. U softverskom
proraĉunu ovaj projektni pristup zadovoljava sve kriterije što će biti objašnjeno u softverskom
djelu proraĉuna.

41
7.2 Projektni pristup DA2

A1 + M1 + R2

Djelovanja

Karakteristiĉne sile i momenti usljed djelovanja vlastite teţine

Wgk1= γck x B x tB =25 x 5 x 0.9 = 112.5 kN/m


Wgk2= γck x (H + d – tB ) x ts =25 x (4 + 1.4 – 0.9 ) x 0.6 = 67.5 kN/m
Wgk3= γk x b x ( H + d – tb ) = 18 x 2.5 x ( 4 + 1.4 – 0.9 ) = 202.5 kN/m
Wgk4 = γk x X x d=18 x 1.9 x 1.4 = 47.88 kN/m

Ukupna karakteristiĉna vlastita teţina

Wgk =

Karakteristiĉni stabilizirajući momenti

Mk1 = Wgk1 x B/2 = 112.5 x 5/2 = 281.25 kNm/m


Mk2 = Wgk2 ((ts /2) + X) =67.5 x (( 0.6/2) + 1.9 ) = 148.5 kNm/m
Mk3 = Wgk3 x ( b/2 + ts+ X ) = 202.5 x ( 2.5/2 + 0.6 + 1.9 ) = 759.38 kNm/m
Mk4 = Wgk4 x X/2 = 47.88 x 1.9/2 = 45.49 kNm/m

Ukupni karakteristiĉni stabilizirajući moment

Mek,stb =

Karakteristiĉno promjenjivo opterećenje


QQk = qQk x ( B – X) = 10 x ( 5 – 1.9 ) = 31 kN/m

Vertikalna efektivna naprezanja od tla

σvkv = γk x dw = 18 x 1.5 = 27 kPa


uw = 0 kPa
σ'vkv = σvkv - Uw = 27 kPa
Prisustvo vode utjeĉe na nepovoljnu raspodjelu tlakova i uzgona

Vertikalno efektivno naprezanje u stopi zida


σvkh = γk x ( H + d ) = 18 x (4 + 1.4 ) = 97.2 kPa
hw = H+ d – dw = 4 + 1.4 -1.5 = 3.9 m
uh = γw x hw = 10 x 3.9 = 39 kPa
σ'vkh = σvkh - Uh = 97,2-39 = 58.2 kPa

42
Utjecaj djelovanja

A1 γg = (1.35 ) , γg,fav = ( 1 ), γq = (1.5 )

Nepovoljno djelovanje

Vd= γg x Wgk + γq x QQk=(1.35 x 430.38 +1.5x 31), = 627.51 Kn/M

Ud = γg x ( uh/2 )x B = ( 1,35 x (39/2)x 5) = 131.63, kN/m

V'd = Vd – Ud = 627.51-131.63 = 495.88, kN/m

=>pretpostavlja se da uzgon na stopi zida moţe biti prikazan trokutom koji ima maksimalnu
vrijednost u peti i nulom u noţici.

Povoljno djelovanje

Vd,fav = γg x Wgk = 1 x 430.38 = 430.38, kN/m

Ud,fav = γg x ( uh/2 )x B = ( 1x (39/2) x 5), = 97.5kN/m

V'd = Vd - Ud = 430.38-97.5 = 332.88, kN/m

V'd = Vd - Ud = 430.38 – 131.63 = 298.75, kN/m

Koeficjenti aktivnog tlaka

ϕd = tg-1( tg ϕk / γϕ ) = (tg -1 (tg 25 /1)), = ( 25)°

Ka= ( 1 – sin ϕd)/(1+sin ϕd) = (( 1-sin (25)/(1+sin(25)), (0,41,)

Kp = ( 1 + sin ϕd)/(1-sin ϕd) =((1+sin(25)/(1-sin(25)), = ( 2.46, )

43
Proraĉun horizontalne sile i destabilizirajući moment

Pad1 = (γg x Ka x σ'vk,w x dw/2) =( 1.35 x 0.41 x 27 x 1.5/2), = 11.21 kN/m (suhi dio)

Pad2 = (γg x Ka x σ'vk,w x hw/2) = ( 1.35x 0.41 x 27 x 3.9/2), = 29.14kN/m (dio pod
vodom)

Pad3=(γg x Ka x σ'vk,h x hw)/2= (1.35 x 0.41 x 58.2 x 3.9/2), = 62.82 kN/m (dio pod
vodom)

Pad4 = ((γQ x Ka x qQk x ( H+d )/2) =((1.5 x 0.41 x 10 x (4+1.4)/2) = 16.61 kN/m
(opterećenje)

Uad=(γg x Uh x hw/2) = (1.35 x 39 x 3.9/2), = 102.67 kN/m ( voda)

Pacd = -(γg, fav x 2cd x( Ka)x(H+d)=((1x2x6 x( 0.41)x(4+1.4)) = -41.49 kN/m (kohezija)

Ppd = -(γg x Ka x σ'vk,w xd/2)= -(1.35x2.46 x 27 x1.4/2 ) = -62.77 kN/m

Ukupan boĉni pritisak

Hed = (11.21+29.14+62.85+16.61+102.67-41.49-62.77), = 118.19 kN/m

Destabilizirajući moment

Md1 = Pad1 x (hw+dw/3) = ((11.21 x (3.9+1.5/3)) =49.32 ) kNm/m

Md2 =Pad2 x (2hw/3)= ((29.14x (2x3.9/3)), = 75.76 kNm/m

Md3 =Pad3 x (hw/3)= (62.82x3.9/3), =81.67 kNm/m

Md4 =Pad4 x (H+d)/2= ((16.61 x(4+1.4)/2), = 44.85 kNm/m

Md5 =-Pacd x (H+d)/2= -((41.49x(4+1.4)/2)=-112.02 kNm/m

Md6 =Uad x (hw/3) = (102.67 x 3.9/3), = 133.47 kNm/m

Md7 =Uadx (2B/3) = (102.67 x 2 x 5/3), = 342.23 kNm/m

Md8 =-Pp x d /3 =-((62.77 x1.4/3) = -29.29 kNm/m

Ukupan destabilizirajući moment


Med,stb = (49.32+75.76+81.67+44.85-112.02+133.47+342.23-29.29)
= 585.99 kNm/m

44
Otpornost na klizanje

R2 γRh = (1.1), γRv =(1.4)

Proraĉun otpornosti na klizanje (zanemarivanje adhezije kako je traţeno u EN 1997-1)

Zadano je ϕk,fdn =25° ( karakteristični maksimalni kut trenja)

ϕck,fdn =20° (konstantni volumni kut trenja)


ϕd,fdn= tg-1(tg ϕk,fdn/ γϕ) = ( 25, 20)
ϕcv,fdn=min(ϕd,fdn, ϕck,fdn)

Za beton ljevan na licu mjesta k x ϕcv,fdn = ( 20, 20 )

Hrd= ((Vd,fav –Ud) x tg δfdn / γRh = ((430.38-131.63) x tg (20)/1.1),=


98.85 kN/

Hed ≤ Hrd

118.19 ≥ 98.85 stabilnost na klizanje nije zadovoljena i iznosi 119 %( dok je kod
softverskog proraĉuna zadovoljena i iznosi 93.3 )

Otpornost na prevrtanje

Med ≤ Mrd

585.99 ≤ 1234.62, => stabilnost na klizanje je zadovoljena i iznosi 47 %(u softveru iznosi
99.1%)

Stabilizirajući moment

Med,stb = γG x Mek,stb + γQ x QQk x (B +X)/2 = (1.35 x 1234.62 +1.5 x 27 x (5+1.9)/2) =


1806.46 kNm/m

45
Ekscentritet opterećenja

eB= ( B/2 - (Med,stb – Med,dst)/(Vd-Ud)) = (5/2- (1806.46-630.11)/(430.38-131.63)),,


= (-1.44 )

Opterćenje je unutar srednje trećine baze ukoliko vrijedi: eb ≤ B/6 = 5/6=0.83 m


taj uvjet nije ispunjen što je nedopušteno, te je potrebno promjeniti dimenzije zida

Provjere

Za klizanje

Hed = 134.82, kN/m

Hrd = 98.85 kN/m

ΔGEO1 = Hed/ Hrd = 134.82 / 98.85 = 136 %,

Projekt je neprihvatljiv ukoliko je stupanj iskorištenja veći od 100 % . Potrebno je povećati


širinu zida ili izvesti zub. Za poboljšanje projektnog proraĉuna moţe se uzeti pasivni otpor sa
prednje strane zida.

46
7.3 Projektni pristup DA3

A1/A2 + M2 + R3

Djelovanja

Karakteristiĉne sile i momenti usljed djelovanja vlastite teţine

Wgk1= γck x B x tB =25 x 5 x 0.9 = 112.5 kN/m


Wgk2= γck x (H + d – tB ) x ts =25 x (4 + 1.4 – 0.9 ) x 0.6 = 67.5 kN/m
Wgk3= γk x b x ( H + d – tb ) = 18 x 2.5 x ( 4 + 1.4 – 0.9 ) = 202.5 kN/m
Wgk4 = γk x X x d=18 x 1.9 x 1.4 = 47.88 kN/m

Ukupna karakteristiĉna vlastita teţina

Wgk =

Karakteristiĉni stabilizirajući momenti

Mk1 = Wgk1 x B/2 = 112.5 x 5/2 = 281.25 kNm/m


Mk2 = Wgk2 ((ts /2) + X) =67.5 x (( 0.6/2) + 1.9 ) = 148.5 kNm/m
Mk3 = Wgk3 x ( b/2 + ts+ X ) = 202.5 x ( 2.5/2 + 0.6 + 1.9 ) = 759.38 kNm/m
Mk4 = Wgk4 x X/2 = 47.88 x 1.9/2 = 45.49 kNm/m

Ukupni karakteristiĉni stabilizirajući moment

Mek,stb =

Karakteristiĉno promjenjivo opterećenje


QQk = qQk x ( B – X) = 10 x ( 5 – 1.9 ) = 31 kN/m

Vertikalna efektivna naprezanja od tla

σvkv = γk x dw = 18 x 1.5 = 27 kPa


uw = 0 kPa
σ'vkv = σvkv - Uw = 27 kPa

Prisustvo vode utjeĉe na nepovoljnu raspodjelu tlakova i uzgona

Vertikalno efektivno naprezanje u stopi zida


σvkh = γk x ( H + d ) = 18 x (4 + 1.4 ) = 97.2 kPa
hw = H+ d – dw = 4 + 1.4 -1.5 = 3.9 m

47
uh = γw x hw = 10 x 3.9 = 39 kPa
σ'vkh = σvkh - Uh = 97,2-39 = 58.2 kPa
Utjecaj djelovanja

A1/A2 γg,str = (1.35,) , γg, = ( 1 ), γg,fav = ( 1 ), γq = (1.5 )

Nepovoljno djelovanje

Vd= γg x Wgk + γq x QQk=(1.35 x 430.38 +1.5x 31), = 627.51 Kn/M

Ud = γg x ( uh/2 )x B = ( 1 x (39/2)x 5) = 97.5 kN/m

V'd = Vd – Ud = 627.51 – 97.5 = 530.01 kN/m

=>pretpostavlja se da uzgon na stopi zida moţe biti prikazan trokutom koji ima maksimalnu
vrijednost u peti i nulom u noţici.

Povoljno djelovanje

Nepovoljno djelovanje

Vd,fav = γg x Wgk =1 x 430.38 = 430.38 kN/m

Ud,fav = γg x ( uh/2 )x B = ( 1 x (39/2)x 5) = 97.5 kN/m

V'd = Vd – Ud = 430.38 – 97.5 = 332.88 kN/m

Koeficjenti aktivnog tlaka

ϕd = tg-1( tg ϕk / γϕ ) = (tg -1 (tg 25 /1)), = ( 25,)°

Ka= ( 1 – sin ϕd)/(1+sin ϕd) = (( 1-sin (25)/(1+sin(25)), (0,41,)

Kp = ( 1 + sin ϕd)/(1-sin ϕd) =((1+sin(25)/(1-sin(25)), = ( 2.46, )

48
Proraĉun horizontalne sile i destabilizirajući moment Proraĉun horizontalne sile i
destabilizirajući moment

Pad1 = (γg x Ka x σ'vk,w x dw/2) = ( 1.0 x 0.49 x 27 x 1.5/2) = 9.92 kN/m (suhi dio)

Pad2 = (γg x Ka x σ'vk,w x hw/2) = ( 1.0x 0.49 x 27 x 3.9/2)= 25.80 kN/m (dio pod
vodom)

Pad3=(γg x Ka x σ'vk,h x hw)/2= (1.0 x 0.49 x 58.2 x 3.9/2)= 55.61 kN/m (dio pod
vodom)

Pad4 = =(γQ x Ka x qQk x ( H+d ) =((1.5 x 0.49 x 10 x (4+1.4)) = 39.69 kN/m


(opterećenje)

Uad=(γg x Uh x hw/2) = (1.0x 39 x 3.9/2) = 76.05 kN/m ( voda)

Pacd = -(γg, fav x 2cd x( Ka)x(H+d)= ((1x2x4.8x( 0.49)x (4+1.4))= -36.29 kN/m
(kohezija)

Ppd = -(γg x Ka x σ'vk,w xd/2)= -((1x2.04x27x1.4/2) = -38.56 kN/m

Ukupna horizontalna sila


Hed = (9.92+25.80+55.61+39.69 +76.05-36.29-38.56) = (132.22) kN/m

Destabilizirajući moment

Md1 = Pad1 x (hw+dw/3) = ((9.92 x (3.9+1.5/3)) =( 43.45 ) kNm/m

Md2 =Pad2 x (2hw/3)= ((25.8x (2x3.9/3)) = ( 67.08 ) kNm/m

Md3 =Pad3 x (hw/3)= (55.61x3.9/3)=( 72.29)kNm/m

Md4 =Pad4 x (H+d)/2= ((39.69 x(4+1.4)/2) = (107.16 ) kNm/m

Md5 =-Pacd x (H+d)/2= -((36.29x(4+1.4)/2)=( -97.98 ) kNm/m

Md6 =Uad x (hw/3) = (76.05 x 3.9/3) = ( 98.87 ) kNm/m

Md7 =Uadx (2B/3) = (76.05 x 2 x 5/3)= ( 253.5 ) kNm/m

Md8 =-Pp x d /3 = - ((38.56 x1.4 /3)= ( -17.99) kNm/m

Ukupan destabilizirajući moment


Med,stb = (43.45+67.08+72.29+107.16 - 97.98+98.87+253.5-17.99) = (526.38)
kNm/m

49
Otpornost na klizanje

R2 γRh = 1 , γRv = 1

Proraĉun otpornosti na klizanje (zanemarivanje adhezije kako je traţeno u EN 1997-1)

Zadano je ϕk,fdn =25° ( karakteristični maksimalni kut trenja)

ϕck,fdn =20° (konstantni volumni kut trenja)


ϕd,fdn= tg-1(tg ϕk,fdn/ γϕ) = ( 25)
ϕcv,fdn=min(ϕd,fdn, ϕck,fdn) = 20
Za beton ljevan na licu mjesta k = 1
δd,fdn =k x ϕcv,fdn = ( 20 )

Hrd= ((Vd,fav –Ud) x tg δfdn / γRh = ((430.38-97.5) x tg (20)/1.1),=


121.16 kN/m

Hed ≤ Hrd

132.22 ≥ 121.16 stabilnost na klizanje nije zadovoljena i iznosi 109 % ( dok je kod
softverskog proraĉuna zadovoljena i iznosi 67.7% )

Otpornost na prevrtanje

Med ≤ Mrd

526.38 ≤ 1234.62 => stabilnost na klizanje je zadovoljena i iznosi 43% ( u softveru iznosi
60.5%)

50
Stabilizirajući moment

Med,stb = γG x Mek,stb + γQ x QQk x (B +X)/2 = (1.35 x 1234.62 +1.5 x 27 x (5+1.9)/2) =


1806.46 kNm/m

Ekscentritet opterećenja

eB= ( B/2 - (Med,stb – Med,dst)/(Vd-Ud)) = (5/2- (1806.46-526.38)/(430.38-97.5)),,


= (-1.34 )

Opterćenje je unutar srednje trećine baze ukoliko vrijedi: eb ≤ B/6 = 5/6=0.83 m


taj uvjet nije ispunjen što je nedopušteno, te je potrebno promjeniti dimenzije zida

Provjere

Za klizanje

Hed = 132.22 kN/m

Hrd = 121.16 kN/m

ΔGEO1 = Hed/ Hrd = 132.22/121.16 = 109%,

Projekt je neprihvatljiv ukoliko je stupanj iskorištenja veći od 100 % . Potrebno je povećati


širinu zida ili izvesti zub. Za poboljšanje projektnog proraĉuna moţe se uzeti pasivni otpor sa
prednje strane zida.

51
7.4 Nedrenirana nosivost

Projektni pristup DA 1

K1 : A1 + M1 + R1, K2: A2 + M2
Djelovanja

Karakteristiĉne sile i momenti usljed djelovanja vlastite teţine

Wgk1= γck x B x tB =25 x 5 x 0.9 = 112.5 kN/m


Wgk2= γck x (H + d – tB ) x ts =25 x (4 + 1.4 – 0.9 ) x 0.6 = 67.5 kN/m
Wgk3= γk x b x ( H + d – tb ) = 18 x 2.5 x ( 4 + 1.4 – 0.9 ) = 202.5 kN/m
Wgk4 = γk x X x d=18 x 1.9 x 1.4 = 47.88 kN/m

Ukupna karakteristiĉna vlastita teţina

Wgk =

Karakteristiĉni stabilizirajući momenti

Mk1 = Wgk1 x B/2 = 112.5 x 5/2 = 281.25 kNm/m


Mk2 = Wgk2 ((ts /2) + X) =67.5 x (( 0.6/2) + 1.9 ) = 148.5 kNm/m
Mk3 = Wgk3 x ( b/2 + ts+ X ) = 202.5 x ( 2.5/2 + 0.6 + 1.9 ) = 759.38 kNm/m
Mk4 = Wgk4 x X/2 = 47.88 x 1.9/2 = 45.49 kNm/m

Ukupni karakteristiĉni stabilizirajući moment


Mek,stb =

52
Karakteristiĉno promjenjivo opterećenje
QQk = qQk x ( B – X) = 10 x ( 5 – 1.9 ) = 31 kN/m

Vertikalna efektivna naprezanja od tla

σvkv = γk x ( H+d ) = 18 x ( 4+1.4 ) = 97.2 kPa


uw = 0 kPa
σ'vkv = σvk,h = 97.2 kPa
Proraĉun se provodi za nedenirano stanje pa su efektivna naprezanja jednaka totalnim,

Utjecaj djelovanja

( A1, A2) γg = (1.35, 1 ), γg,fav = ( 1, 1 ), γq = (1.5, 1,3 )

Nepovoljno djelovanje

Vd= γg x Wgk + γq x QQk=(1.35 x 430.38 +1.5x 31), (1 x 430.38 + 1.3 x 31)=(627.51, 470.68)

Povoljno djelovanje

Vd,fav = γg x Wgk = ( 1 x 430.38), ( 1 x 430.38 ) = (430.38, 430.38 ) kN/m

Koeficjent aktivnog tlaka

Ka= ( 45° – ϕ/2 )

Ka =tan245° = 1

Svojstva materijala

Cud =Cuk/ γcu = ( 50 / 1) , ( 50 / 1.4 ) = ( 50, 35.71 ) kPa za γcu = ( M1=1, M2=1.4 )

53
Proraĉun horizontalne sile i destabilizirajući moment

Pad1 = (γg x Ka x σ'vk,w x (H+d)/2) =( 1.35 x 1 x 97.2 x 5.4/2),( 1 x 1 x 97.5 x 5.4/2) =(354.29,
263.25 ) kN/m

Pad2 =(γQ x Ka x qQk x ( H+d ) =((1.5 x 1 x 10 x (4+1.4)), ((1.3x 1 x10 x (4 +1.4 ))=
(81, 70.2) kN/m (opterećenje)

Pacd = -(γg, fav x 2cd x( Ka)x(H+d)=((1x2x50 x( 1)x(4+1.4)), ((1x2x35.71x( 1)x (4+1.4))=


(-540, -385.66 ) kN/m (kohezija)

Ppd = -(γg x Ka x σ'vk,w xd/2)= -(1.35x2.46 x 27 x1.4/2 ), -((1x2.04x27x1.4/2) =


(62.77, -38.55 ) kN/m

Ukupna horizontalna sila


Hed = (354.29 + 81 -540-62.77), (263.25 +70.2 -385.66-38.55) = (-167.48, -90.76 )
kN/m

Destabilizirajući moment

Md1 = Pad1 x (H+d) /3 = ((354.29 x (4+1.4) /3),((263.25 x (4+1.4) /3) =(637.70, 473.85 )
kNm/m

Md2 =Pad2 x (H+d) /2= ((81x (4+1.4)/2),((70.2x (4+1.4)/2) = (218.7, 189.54 ) kNm/m

Md3 =Pad3 x (H+d)/2= (-540x(4+1.4)/2), (-385.66x(4+1.4)/2)=(1458, 1041.28)kNm/m

Md8 =-Pp x d/3 =-((62.72 x1.4/3),- ((38.55 x1.4 /3)= (-29.27, -17.99) kNm/m

Ukupan destabilizirajući moment


Med,stb = ( 637.70 +218.7-1458-29.27), ( 473.85 + 189.54 -1041.28-17.99 ) =
(630.87, 396.15) kNm/m

54
Otpornost na klizanje

(R1, R2) γRh = (1, 1),

(M1, M2) γcu = (1, 1.4)

Hrd= ( Cud x B/ γRh ) = (50 x 5 /1), ( 35.71 x 5/1) = (250, 178.55) kN/m

Hed ≤ Hrd -> uvjet stabilnosti

(167.48, 90.76) ≤ (250, 178.55) stabilnost na klizanje je zadovoljena i iznosi 67% za


kombinaciju 1, a 51% za kombinaciju 2.

Otpornost na prevrtanje

Med ≤ Mrd

(630.87, 396.15) ≤ (1234.62, 1234.62 ) => Momenti su negativnog predznaka jer je utjecaj
kohezije sa po sebi dovoljan da eliminira utjecaje koji nastoje prevrnuti zid

Otpornost na prevrtanje je zadovoljena i iznosi za kombinaciju 1, 51 %, a za kombinaciju 2,


32 %.

55
7.5 Projektni pristup DA 2

A1 + M1 + R2

Djelovanja

Karakteristiĉne sile i momenti usljed djelovanja vlastite teţine

Wgk1= γck x B x tB =25 x 5 x 0.9 = 112.5 kN/m


Wgk2= γck x (H + d – tB ) x ts =25 x (4 + 1.4 – 0.9 ) x 0.6 = 67.5 kN/m
Wgk3= γk x b x ( H + d – tb ) = 18 x 2.5 x ( 4 + 1.4 – 0.9 ) = 202.5 kN/m
Wgk4 = γk x X x d=18 x 1.9 x 1.4 = 47.88 kN/m

Ukupna karakteristiĉna vlastita teţina

Wgk =

Karakteristiĉni stabilizirajući momenti

Mk1 = Wgk1 x B/2 = 112.5 x 5/2 = 281.25 kNm/m


Mk2 = Wgk2 ((ts /2) + X) =67.5 x (( 0.6/2) + 1.9 ) = 148.5 kNm/m
Mk3 = Wgk3 x ( b/2 + ts+ X ) = 202.5 x ( 2.5/2 + 0.6 + 1.9 ) = 759.38 kNm/m
Mk4 = Wgk4 x X/2 = 47.88 x 1.9/2 = 45.49 kNm/m

Ukupni karakteristiĉni stabilizirajući moment

Mek,stb =

Karakteristiĉno promjenjivo opterećenje


QQk = qQk x ( B – X) = 10 x ( 5 – 1.9 ) = 31 kN/m

Vertikalna efektivna naprezanja od tla

σvkv = γk x ( H+d ) = 18 x ( 4+1.4 ) = 97.2 kPa


uw = 0 kPa
σ'vkv = σvk,h = 97.2 kPa
Proraĉun se provodi za nedenirano stanje pa su efektivna naprezanja jednaka totalnim,

Utjecaj djelovanja

( A1, A2) γg = (1.35), γg,fav = ( 1 ), γq = (1.5 )

Nepovoljno djelovanje

Vd= γg x Wgk + γq x QQk=(1.35 x 430.38 +1.5x 31), =(627.51 ) kN/m

56
Povoljno djelovanje

Vd,fav = γg x Wgk = ( 1 x 430.38) = (430.38 ) kN/m

Koeficjent aktivnog tlaka

Ka= ( 45° – ϕ/2 )

Ka =tan245° = 1

Svojstva materijala

Cud =Cuk/ γcu = ( 50 / 1) = ( 50 ) kPa za γcu = ( M1=1)

Proraĉun horizontalne sile i destabilizirajući moment

Pad1 = (γg x Ka x σ'vk,w x (H+d)/2) =( 1.35 x 1 x 97.2 x 5.4/2) = 354.29 kN/m ( tlo )

Pad2 =(γQ x Ka x qQk x ( H+d ) =((1.5 x 1 x 10 x (4+1.4)) = 81 kN/m (opterećenje)

Pacd = -(γg, fav x 2cd x( Ka)x(H+d)=((1x2x50 x( 1)x(4+1.4)) = -540 kN/m (kohezija)

Ppd = -(γg x Ka x σ'vk,w xd/2)= -(1.35x2.46 x 27 x1.4/2 ) = -62.77 kN/m pasivni otpor

Ukupna horizontalna sila


Hed = (354.29 + 81 -540-62.77 ) = -167.48 kN/m

Destabilizirajući moment

Md1 = Pad1 x (H+d) /3 = ((354.29 x (4+1.4) /3) =637.70 kNm/m

Md2 =Pad2 x (H+d) /2= ((81x (4+1.4)/2) = 218.7 kNm/m

Md3 =Pad3 x (H+d)/2= (-540x(4+1.4)/2) =1458 kNm/m

Md8 =-Pp x d+ /3 =-((62.77 x1.4/3) = -29.29 kNm/m

Ukupan destabilizirajući moment


Med,stb = ( 637.70 +218.7-1458 -29.29) = -630.89 kNm/m

57
Otpornost na klizanje

(R2) γRh = (1.1 ), γRv = (1.4 ),

(M1 ) γcu = (1 )

Hrd= ( Cud x B/ γRh ) = (50 x 5 /1.1), = (227.27) kN/m

Hed ≤ Hrd -> uvjet stabilnosti

-167.48 ≤ 227.27 stabilnost na klizanje je zadovoljena i iznosi 67%

Otpornost na prevrtanje

Med ≤ Mrd

-630.89 ≤ 1234.62 => Momenti su negativnog predznaka jer je utjecaj kohezije sa po sebi
dovoljan da eliminira utjecaje koji nastoje prevrnuti zid

Stabilnost na prevrtanje je zadovoljena i iznosi 51 %

58
7.6 Projektni pristup DA 3

A1/A2 + M2 + R3

Djelovanja

Karakteristiĉne sile i momenti usljed djelovanja vlastite teţine

Wgk1= γck x B x tB =25 x 5 x 0.9 = 112.5 kN/m


Wgk2= γck x (H + d – tB ) x ts =25 x (4 + 1.4 – 0.9 ) x 0.6 = 67.5 kN/m
Wgk3= γk x b x ( H + d – tb ) = 18 x 2.5 x ( 4 + 1.4 – 0.9 ) = 202.5 kN/m
Wgk4 = γk x X x d=18 x 1.9 x 1.4 = 47.88 kN/m

Ukupna karakteristiĉna vlastita teţina

Wgk =

Karakteristiĉni stabilizirajući momenti

Mk1 = Wgk1 x B/2 = 112.5 x 5/2 = 281.25 kNm/m


Mk2 = Wgk2 ((ts /2) + X) =67.5 x (( 0.6/2) + 1.9 ) = 148.5 kNm/m
Mk3 = Wgk3 x ( b/2 + ts+ X ) = 202.5 x ( 2.5/2 + 0.6 + 1.9 ) = 759.38 kNm/m
Mk4 = Wgk4 x X/2 = 47.88 x 1.9/2 = 45.49 kNm/m

Ukupni karakteristiĉni stabilizirajući moment

Mek,stb =

Karakteristiĉno promjenjivo opterećenje


QQk = qQk x ( B – X) = 10 x ( 5 – 1.9 ) = 31 kN/m

Vertikalna efektivna naprezanja od tla

σvkv = γk x ( H+d ) = 18 x ( 4+1.4 ) = 97.2 kPa


uw = 0 kPa
σ'vkv = σvk,h = 97.2 kPa

59
Utjecaj djelovanja

( A1/A2) γg,str= (1.35 ), γg = ( 1 ), γG,fav = (1 ), γQ = (1.5 )

Nepovoljno djelovanje

Vd= γg x Wgk + γq x QQk=(1 x 430.38 +1.5x 31) =(476.88) kNm/m

Povoljno djelovanje

Vd,fav = γg x Wgk = ( 1 x 430.38) = (430.38 ) kN/m

Koeficjent aktivnog tlaka

Ka= ( 45° – ϕ/2 )

Ka =tan245° = 1

Svojstva materijala

Cud =Cuk/ γcu = ( 50 / 1.4) = ( 35.71 ) kPa za γcu = (M2=1.4 )

Proraĉun horizontalne sile i destabilizirajući moment

Pad1 = (γg x Ka x σ'vk,w x (H+d)/2) =( 1 x 1 x 97.5 x 5.4/2) = 263.25 kN/m

Pad2 =(γQ x Ka x qQk x ( H+d ) =((1.5 x 1 x 10 x (4+1.4))= 81 kN/m (opterećenje)

Pacd = -(γg, fav x 2cd x( Ka)x(H+d)= ((1x2x35.71x( 1)x (4+1.4))=-385.66 kN/m (kohezija)

Ppd = -(γg x Ka x σ'vk,w xd/2)= -((1x2.04x27x1.4/2) = -38.56 kN/m

Ukupna horizontalna sila


Hed = (263.25 +81 -385.66- 38.56) = -79.97 kN/m

60
Destabilizirajući moment

Md1 = Pad1 x (H+d) /3 =((263.25 x (4+1.4) /3) = 473.85 kNm/m

Md2 =Pad2 x (H+d) /2= ((81x (4+1.4)/2) = 218.7 kNm/m

Md3 =Pad3 x (H+d)/2= (-385.66x(4+1.4)/2)= 1041.28 kNm/m

Md8 =-Pp x d /3 = - ((38.56 x1.4 /3)= -17.99 kNm/m

Ukupan destabilizirajući moment


Med,stb = ( 473.85 + 218.7 -1041.28 -17.99 ) = -366.72 kNm/m

Otpornost na klizanje

(R3) γRh = (1), γRv = (1),

( M2) γcu = (1.4)

Hrd= ( Cud x B/ γRh ) = ( 35.71 x 5/1) = (178.55) kN/m

Hed ≤ Hrd -> uvjet stabilnosti

79.97 ≤ 178.55 stabilnost na klizanje je zadovoljena i iznosi 45 %

Otpornost na prevrtanje

Med ≤ Mrd

-366.72 ≤ 1234.62 => Stabilnost na prevrtanje je zadovoljena i iznosi 30 %.

Momenti su negativnog predznaka jer je utjecaj kohezije sa po sebi dovoljan da eliminira


utjecaje koji nastoje prevrnuti zid

61
7.7 Primjer proraĉuna zadatka u softveru

U idućem dijelu ćemo postaviti izraĉun zadatka iz programa GEO5, te uz priloge sve će biti
detaljno opisano. U softveru potporni zid zadovoljava sve uvjete dok kroz ruĉni proraĉun
nigdje ne zadovoljava otpornost na klizanje. Potporni zid je istih dimenzija i u softveru kao i u
proraĉunu. Prvo smo mislili raĉunati bez pasivnog tlaka, ali da njega nismo uzeli u obzir,
nebi nam ni u sofveru zadovoljavao propisane uvjete.

Zid :

ts= 0,6 m Tlo:


H=4 m γ=18 kN/m3
B=5m Cu =50 kPa
tb=0.9 m c = 6 kPa
b= B-x-ts= 2.5m ϕ=25 ° ϕcv=20 °
d= 1.4 m NPV = dw = 1.5 m od krune
γB= 25 kN/m3
qQk =10 kPa

62
U proraĉunu su se koristili podatci iz eurokodova, a ja sam zid provjerio za 3 projektna
pristupa.

63
Materijal smo uzeli ĉvrstoće C 37/30 i armaturu Fy=500

Voda se nalazi na 1.5 m od krune zida.

Vanjsko opterećenje je 10kN/m2

64
Za projektni pristup DA 1

Projektni pristup 1 se sastoji od kombinacije K1 i K2, za kombinaciju 1 djelovanje klizanja


iznosi 106.27 kNm/m, a otpornost 125.27 kNm/m, iskorištenost je 85%. Za prevrtanje
djelovanje iznosi 713.10 kNm/m, a otpornost 1006.94 kNm/m, iskorištenst je 70.1%.

65
Za kombinaciju K2 djelovanje iznosi 89.07 kNm/m, a otpornost 131.55 kNm/m, iskorištenost
je 68 %. Djelovanje prevrtanja za kombinaciju K2 iznosi 607.12 kNm/m, a otpornost 1003.06
kNm/m, iskorištenost je 61%.

Za projektni pristup DA 2

Za projektni pristup 2 djelovanje klizanja iznosi 106.27, otpornost113.88, a iskorištenost 93.3


%. Djelovanje prevrtanja iznosi 713.10 kNm/m, otporost 719.24 kNm/m, a iskorištenost
99.1%.

66
Za projektni pristup DA 3

Za kizanje djelovanje iznosi 89.07 kNm/m, otpornost 131.59 kNm/m, a iskorištenost 67.7%.

Za prevrtanje djelovanje iznosi 607.12 kNm/m, otpornost 1003.06 kNm/m, a iskorištenost


60.5%.

67
Nedrenirano stanje

Projektni pristup 1

Nedrenirano stanje projektnog pristupa 1, za kombinaciju 1 djelovanje klizanja iznosi


164.45kNm/m, otpornost 171.03 kNm/m, a iskorištenost 96%. Djelovanje prevrtanja za
kombinaciju K2 iznosi 431.76 kNm/m, otpornost 860.04 kNm/m, a iskorištenost 50%.

68
Za kombinaciju K2 djelovanje klizanja iznosi 126.93 kNm/m, otpornost 164.96 kNm/m, a
iskorištenost 77%. Djelovanje prevrtanja za kombinaciju 2 iznosi 367.89 kNm/m, otpornost
855.55 kNm/m, a iskorištenost 43%.

Projektni pristup 2

Djelovanje klizanja za projektni pristup 2 iznosi 169.47 kNm/m, otpornost 169.67 kNm/m,
iskorištenost je 99.88%. Djelovanje prevrtanja ka projektni pristup 2 iznosi 441.02 kNm/m,
otpornost 660.73 kNm/m, a iskorištenost 67%

69
Projektni pristup 3

Djelovanje klizanja za pojektni pristup 3 iznosi 126.93 kNm/m , otpornost 164.96 kNm/m,
iskorištenost 77 %. Djelovanje prevrtanja iznosi 367.89 kNm/m, otpornost 855.55 kNm/m, a
iskorištenost 43%.

70
8. Usporedba proraĉuna prema GEO 5 i klasiĉnom naĉinu rješavanja.

U ovome poglavlju ćemo usporediti analitiĉki i softverski raĉun za isti potporni zid.

DRENIRANO STANJE
KLIZANJE ANALITIĈKI RAĈUN

Tablica 5.

Drenirano stanje Anaitiĉki izraĉun Iskorištenost Sigurnost


zadovoljena
Djelovanje Otpornost

Projektni pristup 1, kombinacija 1 134.82 108.73 123% NE

Projektni pristup 1, kombinacija 2 126.94 121.15 105% NE

Projektni pristup 2 118.19 98.85 119% NE

Projektni pristup 3 132.22 121.16 109 % NE

KLIZANJE SOFTVERSKI RAĈUN (GEO 5)

Tablica 6.

Drenirano stanje Anaitiĉki izraĉun Iskorištenost Sigurnost


zadovoljena
Djelovanje Otpornost

Projektni pristup 1, kombinacija 1 106.27 125.27 85% DA

Projektni pristup 1, kombinacija 2 89.07 131.59 68% DA

Projektni pristup 2 106.27 113.88 93.3% DA

Projektni pristup 3 89.07 131.59 67.7 % DA

NAPOMENA :

- Kod analitiĉkog raĉuna nije zadovoljen niti jedan projektni pristup, dok su kod
softverskog svi projektni pristupi zadovoljeni, razlika izmeĊu njih je oko 30% što
nam govori da je analitiĉki izraĉun kritiĉniji i da treba više naĉina izraĉuna probati.

71
PREVRTANJE ANALITIĈKI RAĈUN

Tablica 7.

Drenirano Anaitiĉki izraĉun Iskorištenost Sigurnost


% zadovoljena
Djelovanje Otpornost

Projektni pristup 1, kombinacija 1 630.83 1234.62 51 %, DA

Projektni pristup 1, kombinacija 2 512.3 1234.62 41 % DA

Projektni pristup 2 585.99 1234.62 47 % DA

Projektni pristup 3 526.38 1234.62 43 % DA

PREVRTANJE SOFTVERSKI RAĈUN (GEO 5)

Tablica 8.

Drenirano Anaitiĉki izraĉun Iskorištenost Sigurnost


% zadovoljena
Djelovanje Otpornost

Projektni pristup 1, kombinacija 1 713.10 1006.94 70.1 %, DA

Projektni pristup 1, kombinacija 2 607.12 1003.06 61% DA

Projektni pristup 2 713.10 719.24 99.1% DA

Projektni pristup 3 607.12 1003.06 60.5% DA

NAPOMENA :

- Prevrtanje potpornog zida je zadovoljeno i u softverskom i u analitiĉkom raĉunu. U


softverskom raĉunu je ispala veća iskorištenost.

72
NEDRENIRANO STANJE
KLIZANJE ANALITIĈKI RAĈUN

Tablica 9.

Nedrenirano stanje Anaitiĉki izraĉun Iskorištenost Sigurnost


zadovoljena
Djelovanje Otpornost

Projektni pristup 1, kombinacija 1 167.48 250 67% DA

Projektni pristup 1, kombinacija 2 90.76 178.55 51% DA

Projektni pristup 2 167.48 227.27 67% DA

Projektni pristup 3 79.97 178.55 45% DA

KLIZANJE SOFTVERSKI RAĈUN (GEO 5)

Tablica 10.

nedrenirano stanje Anaitiĉki izraĉun Iskorištenost Sigurnost


zadovoljena
Djelovanje Otpornost

Projektni pristup 1, kombinacija 1 164.45 171.03 96% DA

Projektni pristup 1, kombinacija 2 126.93 164.96 77% DA

Projektni pristup 2 169.47 169.67 99.88% DA

Projektni pristup 3 126.93 164.96 77 % DA

NAPOMENA :

- Kod nedreniranog stanja zadovoljeni su svi uvjeti i analitiĉki i softverski .

73
PREVRTANJE ANALITIĈKI RAĈUN

Tablica 11.

Drenirano Anaitiĉki izraĉun Iskorištenost Sigurnost


% zadovoljena
Djelovanje Otpornost

Projektni pristup 1, kombinacija 1 630.83 1234.62 51 %, DA

Projektni pristup 1, kombinacija 2 396.15 1234.62 32 % DA

Projektni pristup 2 630.89 1234.62 51 % DA

Projektni pristup 3 366.72 1234.62 30 % DA

PREVRTANJE SOFTVERSKI RAĈUN (GEO 5)

Tablica 12.

Drenirano Anaitiĉki izraĉun Iskorištenost Sigurnost


% zadovoljena
Djelovanje Otpornost

Projektni pristup 1, kombinacija 1 431.76 860.04 50 %, DA

Projektni pristup 1, kombinacija 2 367.89 855.55 43% DA

Projektni pristup 2 441.02 660.73 67% DA

Projektni pristup 3 367.89 855.55 43% DA

NAPOMENA :Prevrtanje potpornog zida je zadovoljeno i u softverskom i u analitiĉkom


raĉunu. U softverskom raĉunu je ispala veća iskorištenost.

Komentar analize :
Analizom proraĉuna saznali smo da proraĉuni analitiĉkog i softverskog modela dosta
razliĉiti. Uzorak razlike je u tome što je softverski model koristi Columbov model, a mi u
analitiĉkom Rankinovo stanja horizontalnih naprezanja na zid, aktivni tlak i pasivni otpor,
zbog toga dolazi do razlike. Analitiĉki proraĉun je konzervativan, a softverski toĉniji stoga
treba dosta paziti kod odabira proraĉuna. Softverski proraĉun zadovoljava sve kriterije, dok
kod analitiĉkog klizanje djelovanje je veće od otpornosti. Kod proraĉunavanja zidova
potrebno je napraviti kontrolne proraĉune s više modela. Klasiĉni proraĉun je konzervativan.
Kod ispitivanja tla potrebno je što vjernije modelirati uvjete na terenu: svojstva tla, uvjeti,
opterećenje i podzemne vode.

74
9. Zakljuĉak

U ovome završnome radu pokušao sam što detaljnije, a što jednostavnije opisati sve o
potpornim zidovima. Potporni zidovi su sloţene konstrukcije koje treba paţjivo prouĉiti i
dimenzionirati. Nek problem koji se treba riješiti sa potpornim zidom moţe se riješiti na više
naĉina, a najbolje je uzeti onaj isplativi, a siguran naĉin. Potporni zidovi se mogu raditi od
betona, armiranog betona, zemlje, kamenja, a ovisno u kojem podneblju se rade sliĉan
materijal bi se trebao i koristiti. Potrebno je što vjernije ispitati uvjete na terenu kako bi
saznali što vjernije modele tla, svojstva, uvjete na terenu, opterećenje, podzemnu vodu. U
radu su opisane sve vrste potpornih zidova, i dodataka što mogu pojaĉati nosivost kao što su
sidra, konzole, produljavanje noţice zida. Svaki taj dodatk utjeĉe na taj zid, a mi uvjek teţimo
što sigurnijima rješenjima. U radu sam napravio proraĉun potpornog zida analitiĉkim putem, a
softverskim putem pomoću programa GEO 5. Analizirao sam dobivene podatke iz ta dva
proraĉuna, pokušao objasniti uzroke razlike. Prevrtanje općenito nije problem ni u jednom
naĉinu, a klizanje ne zadovoljava uvjete u analitiĉkom raĉunu, dok je u softverskom raĉunu
ono zadovoljeno svugdje. Moramo povesti brigu kod odabira proraĉunskog modela. U
analitiĉkom raĉunu mi smo proraĉunavali prema Rankineu, a u GEO5 prema Columbu. Zbog
toga dolazi do tolikih razlika, a i analitiĉki proraĉun je dosta kritiĉan i konzervativan, ali je
zato na strani sigurnosti. Kod projektiranja zidova potrebno je napraviti više proraĉunskih
modela. Posebnu paţnju kod dimenzijoniranja i kod odabira vrste zida treba usmjeriti na
podzemnu vodu i dranaţu.

75
10. Literatura:

- Predavanje: POTPORNE KONSTRUKCIJE Prof.dr.sc. Leo MATEŠIĆ 2012/13

(https://helpdesk.uniri.hr/system/resources/docs/000/000/130/original/Geoteh_Konstr_P6_Pot
porne_II_dio.pdf?1384525319 )

- Skrpta: Predavanja geotehniĉko inţenejrstvo


http://www.gfos.unios.hr/portal/index.php/nastava/studiji/strucni-redoviti/mehanika-
tla-i-temeljenje.html

- Predavanja potporni zidovi


http://www.gfos.unios.hr/portal/index.php/nastava/studiji/strucni-
redoviti/geotehnicko-inzenjerstvo.html

- Ervin Nonveiller, Mehanika tla i temeljenje graĊevina 1979.

- Geotehniĉko inţenejrstvo potporni zidovi


https://www.grad.unizg.hr/_download/repository/Vjezbe_3/GI_2.vjezbe_-_EC7.pdf

- Ivišić Geotehniĉko inţenjerstvo https://www.grad.unizg.hr/predmet/geoinz_a

- Eurokod, Ivšid 2006


https://www.grad.unizg.hr/_download/repository/Predavanja_2/Ivsic-GEO-INZ-EC-
tlo-2.pdf

76
77

You might also like