Professional Documents
Culture Documents
2. Predavanje
Kristalografija (potiče od grčkih reči «krýstallos» = led, naziv upotrebljen za prozirni kvarc,
gorski kristal, za koji se smatralo da je zamrznuta voda, i "gráphein" = pisati) je nauka o
kristalnom stanju. Proučava spoljašnji oblik kristala i njihovu unutrašnju građu.
Kristalizacija je prelaz tečne ili gasne faze u čvrstu, i to pravilnim trodimenzionalnim
raspoređivanjem materijalnih čestica u kristalnu rešetku.
3
Kristalna rešetka i elementarna ćelija
Jedinična ćelija je osnovna “cigla” čijim se slaganjem može izgraditi čitav kristal.
Pravljenje kristalne strukture iz jedinične ćelije izvodi se ponavljanjem po kristalografskim
osima.
4
Prema odnosu veličina parametara a, b, c i uglova α, β i γ sve kristalne strukture mogu se
prikazati u 14 vrsta jediničnih ćelija razvrstanih u 7 osnovnih kristalnih sistema. Tačke kristala
(kristalni čvorovi) se nalaze u uglovima elementarne ćelije, u nekim slučajevima i na površinama
ili u unutrašnjem prostoru jedinične ćelije.
5
Prema načinu popunjavanja elementarne ćelije odgovarajućim česticama (iste vrste) mogu
se dobiti u kristalografskom ortorombičnom sistemu sledeći tipovi rešetki: primitivna, bazno
centrirana, prostorno centrirana i površinski centrirana.
6
Razlikuju se:
Pored tipa rešetke bitno je još poznavati broj atoma (n) koji pripadaju osnovnoj ćeliji,
radijus atoma R, koordinacioni broj (K) koji predstavlja broj atoma podjednako udaljenih od
centralnog atoma u elementarnoj rešetki i koeficijent ispunjenosti rešetke (KIR) koji se
odredjuje iz odnosa zapremine atoma elementarne rešetke i zapremine same rešetke.
Kad bude reči o obrazovanju legura videće se značaj atomskog radijusa za legiranje, jer se
samo atomi sličnih dimenzija mogu zamenjivati. Atomski radijus se može izračunati iz dimenzija
elementarne rešetke.
7
4.3.2. Površinski centrirana kubna rešetka (A1) (FCC Face-Centered Cubic)
Elementarna ćelija ovog tipa rešetke jeste kocka ivice "a" (parametar rešetke), koja ima
atome smeštene na rogljevima i u sredini strana.
Elementarna ćelija poseduje samo četiri atoma, pošto svi čvorni atomi pripadaju svakoj od
osam susednih ćelija, a atomi u središtu stranica jesu zajednički dvema ćelijama. Od osam
čvornih atoma pipada jednoj ćeliji uvek 1/8, a od šest atoma u sredini stranice 1/2, to znači 8⋅1/8
+ 6⋅1/2 = 4. Pravci gustog pakovanja su dijagonale stranica.
Po površinski centriranoj kubnoj rešetki kristališu se npr. Pb, Au, Ag, Cu, Pt, Ni, Al, Ce, a u
odredjenim termodinamičkim uslovima Fe i Mn. Svi ovi metali su dobro obradljivi na hladno, jer
u rešetki tog tipa postoji znatan broj ravni gusto posednutih atomima, koje pri obradi
deformacijom služe kao ravni klizanja.
Metali koji kristališu sa ovim tipom kristalne rešetke imaju veoma veliku sposobnost
deformisanja, veliku žilavost i malu čvrstoću.
Za rešetku A1 koordinacioni broj iznosi K = 4 + 4·2 = 12 (referentni atom je u centru bočne
strane),
a) b) c)
Modeli površinski centrirane kubne rešetke: a) stvarni položaj atoma u prostornoj rešetki, b)
atomi koji pripadaju jednoj jediničnoj ćeliji, c) položaj atoma u jediničnoj ćeliji
8
a) b)
Prostorni izgled površinski centrirane kubne rešetke (a) i koordinacioni broj (b)
Napomena: Svi atomi su identični; površinski centrirani atomi su osenčeni (beli) samo da bi bili
istaknuti.
Koeficijent ispunjenosti rešetke
KIR za površinski centriranu kubnu rešetku = p/(3√2) = 0.74 (najbolje moguće pakovanje je
sa identičnim sferama)
Prostorni izgled površinski centrirane kubne rešetke (a) i određivanje koordinacionog broja (b)
Napomena: Svi atomi su identični; centralni atom je osenčen (beo) samo da bi se
razlikovao od ostalih atoma.
Koeficijent ispunjenosti rešetke
Oblik elementarne ćelije i razmeštaj atoma u njoj prikazan je na donjoj slici. Elementarna
rešetka je prizma, čiju osnovu čini ravnostrani šestougao sa stranom a; visina prizme je c. Atomi
su smešteni u svakom čvoru osnove (bazalne ravni), jedan atom je uvek u sredini donje i gornje
osnove, a dalja tri smeštena su na sredini duži koja spaja čvor bazalne ravni i središta susedne
bazalne ravni. Jednoj elementarnoj ćeliji pripada 6 atoma, jer je svaki rubni atom zajednički za
šest susednih rešetki, oba atoma u sredini osnove pripadaju svaki dvema rešetkama i tri atoma
unutar rešetke koji pripadaju samo toj ćeliji, to znači 12·1/6 +2 ⋅ 1/2 + 3·1 = 6. Elementarna
rešetka ima 4 ose, od kojih su 3 u ravni osnove šestougaone prizme i medjusobno zaklapaju
ugao od 120°. Četvrta osa, upravna na osnovnu ravan, može biti različita za razne metale.
Odnos parametara rešetke za tehnički važne metale jednak je c : a = 1.633.
Tehnički važni metali, koji se kristališu po ovom tipu rešetke jesu npr. Be, Mg, Zn, Cd, i dr. (i
još kristalna maziva: grafit, MoS2). Metali sa ovim tipom rešetke imaju umerenu čvrstoću i
sposobnost deformisanja.
10
Za rešetku A3 koordinacioni broj iznosi K = 12, a odnosi se na jedan od tri centralna atoma
u srednjoj ravni prizme. Okružuju ga 3 atoma iz donje i 3 atoma iz gornje osnove kao i 6 atoma
iz srednje ravni (dva iz sopstvene i četiri iz okolnih ćelija).
Modeli gusto slagane heksagonske jedinične ćelije: a) stvarni položaj atoma u prostornoj
rešetki, b) položaj atoma u jediničnoj ćeliji, c) atomi koji pripadaju jednoj jediničnoj ćeliji
Koeficijent ispunjenosti rešetke
11
Samo nekoliko metala upotrebljavamo u čistom ili približno čistom stanju (bakar i
aluminijum). Većina inženjerskih metala legira se drugim metalima ili nemetalima da im se
poboljša čvrstoća, korozijska otpornost i druga željena svojstva. Između atoma u kristalnoj
rešetki postoje praznine koje omogućavaju ulazak legirnih atoma. Legirni atomi kod legiranja
dolaze u praznine ili na mesta atoma osnovnog metala ili može doći do stvaranja novih faza sa
drugim, boljim svojstvima.
Radi uprošćenja dalje ćemo se ograničiti na kubnu rešetku, po kojoj se kristališe većina
tehničkih metala. Za kubne kristalne rešetke kristalografski indeksi pravaca su
komponente vektora pravca razložene duž svake koordinatne ose i svedene na najmanji
ceo broj.
[011] [011]
-X
[110]
[101]
-Y 0 Y
[110]
X
-Z
13
Neki rešeni primeri
a) b) c) d)
Primeri za vežbu:
Ucrtati Miller-ove indekse pravca
a) b) c) d)
e) f)
Milerovi indeksi koji odredjuju orijentaciju ravni imaju sličan smisao kao indeksi pravca s tim
što definišu orijentaciju normale razmatrane ravni. Da bismo istakli da je reč o pravcu ravni (a
time i pravcu normale), koristimo se malim zagradama; npr. ravan (21 1 ) - "ravan dva, jedan,
minus jedan" predstavlja ravan čija normala ima Milerove indekse [211]. Uopšteno izražavamo
Milerove indekse ravni kao (h k l).
Pri utvrdjivanju Milerovih indeksa (h k l) za ravan postupa se na sledeći način:
14
• odredjuju se odsečci (x, y, z) koje gradi razmatrana ravan na kristalografskim osama x,
y, z;
• nalaze se njihove recipročne vrednosti 1/x, 1/y, 1/z;
• dobijeni razlomci svode se na zajednički imenilac, pa će brojioci razlomaka predstavljati
Milerove indekse ravni
Primeri:
a) b) c) d)
Primeri za vežbu
a) b)
15
c) d) e)
Ako je zadatak obrnut, da se na osnovu datih
Z
Milerovih indeksa konstruiše ravan, postupa se
(001) ovako: nadju se recipročne vrednosti Milerovih
(100) indeksa 1/h, 1/k, 1/l i te veličine nanesu na ose x, y,
z; tako se dobiju tri tačke tražene ravni.
Nije teško uočiti da se Milerovi indeksi ne mogu
(010)
direktno odrediti za ravni koje prolaze kroz
(010) Y koordinatni početak (ravni A, B, C slika dole). Zato
se, radi prikaza ravni koje prolaze kroz 0, 0, 0,
(100)
uzimaju ravni koje su paralelne traženim ravnima.
X
Na donjoj slici su prikazani još neki primeri ravni
(001) koji pripadaju elementarnoj ćeliji. Ravni (110) zovu
se dodekaedarske, ravni (111) oktaedarske, a ravni
Ravni istog kristalografskog tipa {100}
tipa (100) kubne.
Indeksi u velikoj zagradi {h k l} označavaju one kristalne ravni koje su medjusobno ekvivalentne.
Na primer simbol {100} obuhvata ravni (100), (010), (001), ( 1 00), (00 1 ), (0 1 0)
Z Z Z
D (001)
C (111)
(110)
B
Y Y Y
A
X X X
a) b) c)
Primeri najvažnijih ravni u kubnoj rešetki: a) kubne, b) dodekaedarske, c) oktaedarske
16
Primeri:
Ravan A
1. a1 = a2 = a3 = ∞, c = 1
2. 1/a1 = 1/a2 = 1/a3 = 0, 1/c = 1
3. (0001)
Ravan B
1. a1 = 1, a2 = 1, a3 = -1/2, c = 1
2. 1/a1 = 1, 1/a2 = 1, 1/a3 = -2, 1/c = 1
3. [11 2 1]
Pravac C
1. Dve tačke su 0, 0, 1 i 1, 0, 0.
2. (0, 0, 1) –(1, 0, 0) = -1, 0, 1
3. [ 1 01] ili [ 2 113]
Pravac D
1. Dve tačke su 0, 1, 0 i 1, 0, 0.
2. (0, 1, 0) –(1, 0, 0) = -1, 1, 0
3. [ 1 10] ili [ 1 100]
Primeri za vežbu:
Za dole navedene primere odrediti Milerove indekse pravca.
a) b) c)
Za dole navedene primere odrediti Milerove indekse ravni.
a) b)
17
4.4.4. Pravci gustog pakovanja
A
B
C
Najgušće zaposednuta ravan u FCC rešetki, obuhvata osim tri atoma na rogljevima i tri atoma na
ravnima; u dijagonalnoj ravni atomi nistu gusto pakovani
18
Za A3 (HCP) (heksagonski sustav) je najgušće zaposednuta ravni (0001); (KIR za A3 je
74%)
Najgušće zaposednuta ravan u HCP rešetki, obuhvata ravan osnove (6 atoma i sredinji na
osnovi)
Za A2 (BCC) rešetku je najgušće zaposednut skup ravni {110}; (KIR za A2 je 68%)
Atomi se mogu postaviti u prostornom sistemu, tako da sredine atoma obrazuju u pojedinim
slojevima temena kvadrata. Dalji slojevi tog tzv. kvadratnog pakovanja dobijaju se slaganjem
čestica gornjeg sloja (B) u udubljenjima donjeg sloja (A). Treći sloj se poklapa sa prvim slojem
(A), pa se redosled slojeva u tom rasporedu može označiti šemom ABAB... U poredjenju sa
najgušćim pakovanjem koordinatni broj je 8, a prostorna popunjenost iznosi 68%. Taj raspored
je onda manje ekonomičan i karakterističan je za prostorno centriranu kubnu rešetku (A2).
19
4.5. Izotropski i anizotropski materijali
Raspored atoma u kristalnoj rešetki nije isti u različitim ravnima i pravcima kristala. Zbog
toga, fizička i mehanička svojstva kristala variraju zavisno od ravni kristalne strukture. Materijal
je anizotropan ako njegova svojstva zavise od kristalografskog smera. Na primer, metali se
deformišu u smerovima duž kojih su atomi u tesnom kontaktu. Elastični modul aluminijuma, koji
kristališe u površinski centriranoj kubnoj rešetki, je 75.9 GPa u pravcu [111], ali samo 63.4 GPa
u pravcu [100]. Materijal je izotropan ako ima ista svojstva u različitim pravcima.
Kristalografske ravni
Gustina = masa/zapremina
masa = broj atoma u rešetki × masa svakog atoma
masa svakog atoma = atomska težina/Avogadrov broj
20
Teoretska gustina – primeri:
Primer: Gvožđe
Za površinski centriranu kubnu rešetku A1 (α – Fe)
• kristalna struktura = A1: 4 atoma/rešetki
• atomska težina = 55.848 g/mol (1 amu = 1 g/mol)
a⋅ 2
• parametar rešetke a = 0.3659 nm, ( R = )
4
55.848
4⋅
ρ= 6.023 ⋅ 1023 = 7.57 g / cm3 .
( 0.3659 ⋅10−7 )
3
a⋅ 3
• parametar kristalne rešetke a = 0.2866 nm ( R = )
4
55.848
2⋅
ρ= 6.023 ⋅ 1023 = 7.87 g / cm3 ,
( 0.2866 ⋅10−7 )
3
Primer: Cink
Za heksagonalnu gusto pakovanu rešetku A3.
• kristalna struktura = A3: 6 atoma/rešetki
• atomska težina = 65.38 g/mol
• parametri rešetke a = 0.26648 nm i c = 0.4947 nm
Gat 65.38
ρ Zn = N = 6.023 ⋅ 1023 = 7.14 g / cm3
6⋅a ⋅ 3
2
6 ⋅ 0.26648 3
2
⋅c ⋅ 0.4947 ⋅ 10−21
4 4
stvarna: ρZn = 7.13 g/cm3
Primer: Bakar
• kristalna struktura = A1: 4 atoma/rešetki
• atomska težina = 63.55 g/mol (1 amu = 1 g/mol)
a⋅ 2
• parametri rešetke a = 0.363 nm ( R = )
4
Rezultat: teoretska gustina ρ = 8.89 g/cm3
stvarna: ρCu = 8.94 g/cm3
21