Umjetnost je potrebna da ne bi umrli od istine

Za pocetak cemo se sloziti da je zivot neobicna zagonetka isprepletana

trnjem i uspjesima. Ne mozemo izabrati samo dane posute laticama, jer
kako ja volim reci “neka nas cvijece podsjeti zasto je kisa bila neophodna”.
Ali prirodni odbrambeni mehanizam covjeka je da u danima tame kreira
sopstvene iluzije i putuje u neku njemu nedostiznu stvarnost.
Dosli smo na ovaj svijet, odrastali smo i prosli sve sto nam je
predodredjeno da prodjemo, sada smo tu..u ovom momentu. Pitamo se sta
nam slijedi, da li uopste mozemo da naslutimo koji je to sledeci korak i da li
smo zapravo spremni za to. Obuzima nas strah, zelimo da istog trena
stvorimo stit oko sebe i sacuvamo to malo bezbriznosti koje nam je
ostalo...gubimo se. Eh, kada bi samo mogli da odlutamo negdje daleko, bar
na tren? Ali gdje, kako? Cudno kako nas niko tome nije ucio, skoro kao da
nam je urodjeno umijece da mastamo i letimo daleko od stvarnosti da bi
uplovili u sopstvenu sustinu. Utopiju. Jer surova je i nepodnosljiva ova
istina u kojoj zivimo a zamislite tek onu koja nas ceka. Nece nestati, tu je,
neizbjezna ali saaamo na momenat da zaboravimo na nju..Sta kazete? Ja
kazem hvala umjetnosti, hvala tom sirokom pojmu bez granica, definicija i
osuda. Hvala joj beskrajno. Da nema nje gdje bi i kakvi bi bili? Nje, toliko
plemenite da je beskrajno rasirila svoje ruke da nas primi u zagrljaj i pruzi
utociste meni, Vama, svima koji vjeruju u nju. Njoj nase “hvala” ne treba,
ispunilo bi je i odrzalo samo kada bismo joj podarili djelic istinskih
umjetnickih nas pa da i ona osjeti ono sto u nama bukti kada nam otvori
svoja vrata.
Odbijam da prihvatim tvrdnju ljudi koji smatraju da “nisu nadareni za
umjetnost”. Moramo je potraziti u dubini duse a kada to ucinimo ona ce
isplivati bivajuci toliko ocigledna, davajuci nam neogranicenu slobodu i
pitajuci nas gdje smo bili do tad. Ona je sve sto iskace iz okvira drustva i
onog neprijatnog od cega smo prvenstveno i bjezali. Ukratko “linija oko
nasih misli”. Dala nam je priliku da izaberemo gdje cemo bjezati. Zamislite
to, darovala nam je egzoticnu destinaciju beskrajno daleku i stvorenu po
nasem ukusu. To je bogatstvo. Zato cu citirati velikog filozofa umjetnosti
Friedricha Nietzschea: “Umjetnost i nista do umjetnost”.
Izaberimo svoju autenticnu verziju umjetnosti i pocnimo zivjeti novi, bolji
zivot sa njom kao najvjernijim saputnikom.
Ona je potrebna nama ali i mi njoj, jer umjetnicko djelo cvjeta samo uz
ucesce, uz dosluh svih vrlih sastojaka duha.
Zato joj se svakog dana iznova predajemo svim svojim bicima uz beskrajno
povjerenje imajuci u vidu da umjetnost nikada nije zavrsena vec samo
napustena.

Una Samardžić IV-n