UTICAJ STRUJE MAGNEĆENJA TRANSFORMATORA NA RAD RELEJNE

ZAŠTITE I MOGUĆNOST NJENE DETEKCIJE

Uvod

O STRUJI MAGNECENJA NORMALNOJ

Struja magnećenja transformatora je ona struja koja teče kroz primarni namotaj kada na sekundarnom
nema opterećenja. Ona protokom kroz primarni namotaj stvara fluks, i služi za magnetisanje magnetnog
jezgra transformatora, oko kojeg je namotaj namotan, to jest za stvaranje magnetnog polja unutar jezgra, i
odatle imamo njen reaktivnu komponentu. Ona nadoknadjuje i aktivne gubitke u jezgru, pa ima i aktivnu
komponentu. Intezitet struje magnećenja zavisi od inteziteta fluksa koji bi izazvao onoliki indukovani
napon na sekundarnom namotaju koliko je zahtjev mreže. /// ti kad upalis struju da protice bilo kakvu
jedan dio nje sluzi za magetisanje, a to je zbog onog ugla 90 stepeni reaktivna struja, ne stavljas ti neku
posebnu struju da namagnetise trans, ali se ona može izdojiti kad ne staviš opterećenje na sekundar, tada
je samo ona, samo reaktivna, a ovo sto kazze sluzi za magnetisanje jeygra nema neki specijalan efekat
namagnetisano jeygro u odnosu na nenamagnetisano jednostavno dio struje se za to potrosi na neke
stvari u jezgru //// Magnetno jezgro transformatora služi za kanalisanje magnetnog fluksa, i u praksi
najčešće pravi od feromagnetskog materijala koji pokazuje najbolje karakteristike, tj najlakše ga je
namagnetisati, ali ima nelinearnu karakteristiku magnećenja ( nelinearan odnos izmedju jačine
magnetnog polja i indukcije, odnosno izmedju struje magnećenja i fluksa ), kao i aktivne gubitke usljed
histerezisa ( koje aktivna komponenta struje magnećenja nadokadjuje ) . Aktivni gubitci se objasnjavaju
trenjem izmedju magnetskih domena unutar feromagnetnog materijala.
Kako je napon primjenjen na primarnom namotaju prostoperiodičan, fluks u jezgru će biti takodje
prostoperiodičan ( kao i indukovani napon na sekundarnom namotaju ). Medjutim, zbog nelinearne
karakteristike magnećenja struja magnjećenja će imati neprostoperiodičan oblik.

O STRUJI MAGNECENJA PRI UKLJUCENJU

 Amplituda struje magnecenja je u većem dijelu rada transformatora u odnosu na ukupnu struju koja
protiče kroz primarni namotaj veoma mala, čak se u većini proračuna i zanemaruje. Medjutim, u nekim
situacijama, ova struja može dostici veoma velike vrijednosti, i 30 puta veće od normalne struje kroz
namotaj. Do ovih vrijednosti struje dolazi zbog prekomjernog povećanja fluksa pri priključenju
trasnformatora na napon, i zasićenja magnetnog jezgra, koje je tako konstruisano da ulazi u zasićenje vrlo
brzo nakon povećanja fluksa iznad nominalne vrijednosti , čime se umnogome smanjuje induktansa, a
struju ograničavaju samo otpor namotaja i impedansa mreže.
///////////////Zasto se fluks povecava?///////////
Fluks kasni za primjenjenim naponom za 90 stepeni, što znači da kada je napon nula fluks bi trebao
biti na negativnom maksimumu, što nije slučaj za prethodno neopterećen transformator, već ( pod
uslovom da nema remanentnog magnetizma ) fluks kreće od vrijednosti nula i raste u toku prve četvrtine
periode napona, do normalne vrijednosti kao i u toku druge četvrtine periode napona, čime dostiže
dvostruku normalnu vrijednost ( na ovaj način ili u slučaju neke od drugih nepovoljnih kombinacija
amplitude i smjera rezidualnog fluksa i amplitude i smjera fluksa koji bi proizveo napon po priključenju ).

Ako je e primjenjeni naizmjenični napon ( sinusnog oblika ), a φ je fluks :

 
e = dφ/dt  
 
e = ESinωt,
 

 
 
Struja magnećenja potrebna da proizvede fluks duplo veći od normalne vrijednosti, pri kojem je
magnetno kolo već duboko u zasićenju, je višestruko veća od normalne. Takodje, kako su faze pomjerene
za 120 stepeni, napon na jednoj od njih će uvijek biti u blizini nepovoljne tačke za uključenje. Kada bi
transformator bio priključen u odgovarajućem trenutku to jest kad je naizmjenični napon u odgovarajućoj
tački ( na primer kad napon prolazi kroz pozitivni maksimum u slučaju kad nema remanentnog
magnetizma ) , onda fluks ne bi prelazio normalnu vrijednost, ali je nepraktično priključivati
trasnformator u tačno odredjenom trenutku, i to različitom za sve tri faze.
Ako u magnetnom kolu postoji zaostali magnetizam, i to u nepovoljnom smjeru, fluks može
porasti i preko dvostruke vrijednosti. Na smanjenje i brže opadanje ove struje utiče ukupni otpor od
izvora do transformatora, pa se dodavanjem otpora može povoljno uticati na ovu pojavu. Ona kod velikih
transformatora može potrajati i nekoliko sekundi, prije nego što opadne ispod struje zasićenja. Treba
dodati da se ova struja pojavljuje i u slučaju vraćanja napona na staru vrijednost, poslije nekih poremećaja
u sistemu, kao i kod priključenja na napon nekog tranformatora redno vezanog na posmatrani.

UTICAJJJJJJ

Ova struja je nepovoljna jer izaziva naprezanje opreme i izolacije i narušava kvalitet električne
energije sa raznim harmonicima koje unosi. Ne možemo je izbjeći u praksi, već samo možemo pokušati
da je smanjimo, ali nije kvar pa se ona mora dopuštiti relejnom zaštitom, koja u slučaju pojave ove struje
ne smije reagovati, posebno imajući u vidu da je ovo relativno česta pojava i da reagovanje zaštite obično
izaziva veće naprezanje sistema nego ova prolazna struja. ////// Ako bi relejna zaštita reagovala, na
primer diferencijalna zaštita koja bi trenutno ugasila transformator, dolazimo do apsurdne situacije da
pri ponovnom paljenju transformatora zaštita opet reaguje, itd.////// Namotaj transformatora mora biti
dimenzionisan tako da može da izdrži uvećanu elektromagnetnu silu koju ova struja izaziva, što je
ekonomski isplativo jer gašenje bilo kojeg elementa u EES dovodi do dodatnih eksploatacionih troškova.
Povećana struja magnećenja izazvala bi reagovanje svake zaštite koja prati vrijednost struje kroz
primarni namotaj transformatora, ali najčešći problem, a samim tim i problem na koji se najviše obraća
pažnja je nepotrebno reagovanje diferencijalne zaštite transformatora, jer ta zaštita reaguje najbrže, skoro
trenutno, a kako struja magnećenja protiče samo kroz primarni namotaj, prekoračenje dozvoljenog praga
diferencijalne struje je sigurno u ovom slučaju. Kod nekih malih transformatora se ne isplati ugradjivanje
skupe diferencijalne zaštite, pa se koristi trenutna prekostrujna zaštita, koja bi u ovakvom slučaju prva
( nepotrebno ) reagovala. Distantna zaštita je takodje skoro trenutna u prvom stepenu, ali kako napon u
ovom slučaju ostaje na normalnoj vrijednosti, ta zaštita će reagovati mngo sporije ili uopšte neće
reagovati.
Zaštita od kratkih spojeva u mreži je takodje spora, zbog obaveznog vremenskog zatezanja u odnosu na
zaštitu vodova. Zaštita od preopterećenja jezgra transformatora, kao i svaka zaštita od preopterećenja, tj
termička zastita je mnogo sporija od prije navedenih zaštita, pa se ni ona pri ovom problemu ne analizira.
Povećana struja magnećeja ima i izraženu DC komponentu, što predstavlja dodatnu prepreku pravilnom
funkcionisanju relejne zaštite, tj njenih mjernih transformatora.

Jednostavnim vremenskim zatezanjem svake pogodjene zaštite za vrijeme potrebno da uticaj

ove struje opadne ispod najmanjeg nivoa koji bi zaštita prepoznala kao kvar problem nepotrebnog
reagovanja se riješava, ali pod cijenu produžavanja trajanja kvarova, zbog čega su se razvili brojni
drugačiji pristupi detekcije i razlikovanja ove struje od struje pri kvarovima, i zatim stabilizacije ili
blokiranja relejne zaštite jer sama zaštita vidi samo povećanu struju.

K-KE STRUJEEEEEEEEEEEEEEEE

KAKO JE DETEKTUJEMO; TEORIJA