Lektira

Ježeva kućica

Ježeva kućica (Branko Ćopić)

SLAVNI LOVAC

Po šumi,
širom, Jastreb ga štuje,
vuk mu se sklanja,
bez staze, zmija ga šarka
puta,
po svu noć sanja.
Ježurka Ježić
povazdan luta. Pred njim,
Lovom se bavi, dan hoda,
često ga vide, širi se strava,
s trista kopalja njegovim tragom
na juriš ide. putuje slava. 
I vuk,
i medo,
pa čak i ovca,
poznaju ježa,
slavnog lovca.

LIJINO PISMO

Jednoga dana,
vidjeli nismo, Evo ti pišem
Ježić je, iz kamenjara
kažu, guskinim perom.
dobio pismo. Divno li šara!
Dođi na ručak
Medeno pismo, u moju logu,
pričao meca, požuri samo,
stiglo u torbi ne žali nogu.
poštara zeca. Sa punim loncem
Adresa kratka, i masnim brkom
slova k'o jaja: čekat ću na te,
"Za druga požuri trkom.
Ježa
Na kraju gaja" Nježno te grli
U pismu piše: medena lica
"Ježurka, i pozdrave šalje
brate, lisica Mica."
sanjam te često Jež se veseli:
i mislim na te.
 Sunčani krug se
Na gozbu, veli, u zenit dig'o
tu šale nema, kad je Ježurka
hajd da se sprema. do lije stig'o.
Ježurka Ježić Pred kućom-logom,
lukavo škilji, kamenog zida,
pregleda bodlje Ježurka Ježić
i svaku šilji. svoj šešir skida,
Ako bi usput klanja se,
došlo do boja, smješka,
nek bude spremna kavalir pravi,
obrana moja. biranom frazom
lisicu zdravi: 
KOD LIJINE KUĆE

Dobar dan,
Otpoče ručak
lijo,
čaroban,
vrlino čista,
bajni.
klanjam se tebi,
I jež
sa bodlja trista.
i lija
Nek perje pjetla
od masti sjajni.. 
krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi Jelo za jelom
u loncu tvom! samo se niže,
Guskino krilo
Ježurka često
lepeza tvoja,
a jastuk meki zdravicu diže:
patkica koja. u zdravlje lije
Živjela vječno i njene kuće,
u miru, za pogibiju
sreći, lovčeva Žuće.
nikada lavež Niže se ručak
ne čula pseći. četverosatni,
I još ti ovo zategnu trbuh
na kraju velim: k'o bubanj ratni.
ja sam za ručak
trbuhom cijelim!

NOĆ
Evo i noći,
Utihnu šuma, A sova huknu
nad šumom cijelom
nestade graje, svoj ratni zov:
nadvi se suton
mačaka divljih Drž'te se,
sa modrim velom.
ptice,
Promakna samo oči se sjaje.
počinje lov!
leptirić koji Skitnica svitac
i vjetar noćnik svjetiljku pali,
listove broji. čarobnim sjajem
putanju zali.
RASTANAK
Ježić se diže, Ostani, kume,
njuškicu briše.
Ja moram kući, lija sve guče,
dosta je više. moli ga,
Dobro je bilo, zove,
na stranu šala, za ruku vuče.
lisice draga, Al' jež,
e, baš ti hvala. tvrdoglav,
Moja je kuća osta pri svom.
čvrsta k'o grad, Draži je meni
prenoći u njoj. moj skromni dom!
Kuda ćeš sad? Šušteći šumom
Tako ga lija jež mjeri put,
za konak sladi, kroz granje mjesec
a jež se brani, svijetli mu put.
šta da se radi: Ide jež,
Zahvaljujem se gunđa,
pozivu tvom, dok zvijezde sjaju:
al' mi je draži Kućico moja
moj skromni dom! najljepši raju! 

POTJERA

Ostade lija, Još ima,

misli se: možda,
Vraga, od perja pod,
što mu je kuća pečene ševe
toliko draga? krase mu svod.
Kad Ježić tako Ta kuća,
vjeruj,
žudi za njom,
obiljem sja.
bit' će to,
Poći ću,
bogme,
kradom,
bogati dom.
da vidim ja. 

VUK

Požuri lija, kuda žuriš, Eh, kuća.

nečujna sjena, kaži-der lovcu; trice!
paperje meko Veli vuk zao.
noga je njena. možda si, Ta ja bi svoju
Dok juri tako negdje, za jagnje dao!
uz grobni muk, pronašla ovcu? Poći ću s tobom,
pred njom, Idem da doznam jer volim šalu,
na stazi, hoću da vidim
lija sve duva
stvori se vuk. ježa
Grrrr, zašto jež kuću
budalu! 
toliko čuva.
 MEDO

Dok jure dalje

Kućica,
brzo k'o strijela,
glupost!
srete ih medo,
Moje mi njuške,
prijatelj pčela.
svoju bih dao
Sumljiva žurba
za gnjile kruške.
medo ih gleda
Za satić meda
možda ste našli
dat' ću je svakom!
jezero meda?
Govori medo
Ne, nego maštu
na jelu lakom.
golica moju,
Poći ću s vama,
zašto jež voli
jer volim šalu,
kućicu svoju.
hoću da vidim
ježa
budalu! 

DIVLJA SVINJA

Sve troje jure Poskoči svinja

k'o divlja rijeka, uz mnogo graje,
odjednom a vuk joj nato
evo odgovor daje:
kaljuga neka. Tražimo razlog,
Divlja se svinja blatnjava zvijezdo,
u njoj banja, zašto jež voli
pospano škilji rođeno gnijezdo!
i jelo sanja. Rođeno gnijezdo!
Hr-nji, junaci, Tako mi sala,
sumnjiva trka, za pola ručka
negdje se, ja bih ga dala!
valjda, Poći ću s vama,
bogovski krka?! jer volim šalu,
hoću da vidim
ježa
budalu! 

PRED JEŽEVOM KUĆICOM

Svi jure složno

Pod kladom rupa, zijevnu,
ka cilju svom,
tamna i gluha, pa leže
kuda god prođu
prostirka u njoj i noge pruži.
prasak
od lišća suha.
i lom! Sav blažen,
Tu Ježić uđe,
Pristigli ježa, sretan,
pliva u sreći,
glede: niže bez broja:
šušti i pipa
on stade Kućico draga,
gdje li će leći.
kraj neke stare
Namjesti krevet, Slobodo moja!
bukove klade.
od pedlja duži,
Palato divna,
drvenog svoda,
kolijevko meka,
lisnatog poda,
uvijek ću vjeran
osati tebi,
nizašto ja te
mijenjao ne bi'!
U tebi živim
bez brige,
straha
i branit ću te
do zadnjeg daha! 

TRI GALAMDŽIJE

Medvjed i svinja
i s njima vuja Koliba tvoja
grmnuše gromko prava je baba,
prava oluja: krov ti truo,
Budalo ježu, prostirka slaba.
bodljivi soju, Štenara to je,
zar tako cijeniš tijesna,
straćaru svoju?!
i gluha,
sigurno u njoj
imaš i buha! Rekoše tako
Kućicu takvu, njih troje, ljuti,
hvališo mali, dok mudra lija
po strani šuti. 
za ručak dobar
svakom bi dali!

JEŽEV ODGOVOR
Živite,
Diže se Ježić, Vrijedan sam,
čujem,
oči mu sjaje, od skitnje,
radim, pljačke
gostima čudnim bavim se lovom i svršit ćete
odgovor daje: i mirno živim naopačke!
Ma kakav bio pod svojim krovom. To sluša lija,
moj rodni prag, pa sudi zdravo:
To samo hulje, Sad vidim i ja,
on mi je ipak nosi ih vrag jež ima pravo!
mio i drag. za ručak daju To reče, klisnu
Prost je i skroman, svoj rodni prag! jednom ćuviku,
ali je moj, a ono troje
Zbog toga samo, digoše viku:
tu sam slobodan lude vas troje, Jež nema pravo,
i gazda svoj. čestite kuće nastranu šala;
nemate svoje. a i ti,lijo,
baš si budala! 
 KRAJ

Šta dalje bješe,

Ježurka Ježić
kakav je kraj?
lovi i luta.
Pričat ću i to,
Vještak i majstor
potanko, znaj.
u poslu svom,
Krvnika vuka,
radi i čuva
jadna mu majka,
rođeni dom. 
umlati brzo
seljačka hajka.
Trapavog medu,
oh, kuku,
lele,
do same smrti
izbole pčele.
I divlja svinja
pade k'o kruška,
smače je zimus
lovačka puška.
Po šumi, danas,
bez staze,
puta