Ugori podvodnog ribolova

Svake godine održava se tradicionalno natjecanje "Kup grada Rovinja" gdje se

sastanu podvodni ribolovci iz šire regije. Broj ugora ulovljenih na tom natjecanju
konstantno impresionira prisutne lovce iako im nije problem uloviti ugora ni u
privatnom lovu na njihovim lokacijama. Ove godine ugora nije bilo u tolikom broju.
Što je razlog? Bez obzira na ovogodišnji manji broj ugora, zapadna obala Istre
tijekom hladnijeg doba godine bude pravi mali raj za ugore koji se tijekom ljeta
malo povuku u dublje. Krivac za tako veliku pojavu ugora u Istri su muzgavci koji
tijekom zime nastanjuju plitka pjeskovita područja, a ljeti se ne približavaju
toplom moru plićaka. Ugori nisu ribe koje se pojavljuju samo u zimskom periodu u
obalnom području već su oni stalni stanovnici plićaka neovisno o dobu godine. Jedan
od razloga zašto se ugori više love zimi nego ljeti (osim muzgavaca na pjeskovitim
terenima) je i taj da zimi ostale ribe ima manje na nama dostupnim dubinama pa nam
ne preostaje ništa osim onoga što možemo uhvatiti. Da je ugor imalo atraktivnija i
kvalitetnija riba jednako bi se lovio cijele godine, možda čak ljeti i više s
obzirom da je broj zarona podvodnih ribolovaca u tom dobu godine puno veći. U
nedostatku ostalih vrsta ugori su brojnija lovina na natjecanjima zbog svojeg
načina života. Iz razloga što obično nekoliko dana, mjeseci, čak i godina
nastanjuju istu rupu, natjecatelji zapamte lokaciju na pregledu terena i na dan
natjecanja samo obilaze te obilježene rupe, tako da je ugor lovina kojoj dosta
prvaka treba zahvaliti svoj uspjeh. Osim njih, mnogi scuba centri imaju poznate
rupe u kojima žive ugori te u njih vode turiste željne avanture. Ti ugori su
najčešće pitomi jer su navikli da ih ronioci hrane, čak neki jedu i iz ruke. Takve
ugore bi šteta bilo loviti jer osim što su pitomi i atrakcija oni su i izvor
prihoda mnogim ljudima koji imaju ronilačke centre.

Aktivnost

Pravo vrijeme kad je ugor aktivan je noć, što mračnija to bolja. U to vrijeme
rasprše se po okolnom terenu i traže hranu slobodno plivajući. Prvenstveno se
oslanjaju na svoj njuh, a lovinu usisavaju ili odgrizu snažnim vrćenjem oko svoje
osi. Podvodni ribolov nakon zalaska sunca je zabranjen pa nam ne preostaje ništa
nego loviti ugore po danu kada se nalaze u svojim rupama. U rupama ne "spavaju",
iako su ponekad apsolutno neaktivni, nego jednostavno stoje i čekaju noć. Često
ćemo vidjeti ugora da viri van rupe, a moguće je i da će pogledati što se to događa
ispred njegove rupe ako mu malo zašuškate na ulazu. Jako rijetko se cijeli ugor
nađe van rupe tijekom dana, eventualno nešto dublje, ali ako ga vidite i plitko
svjedoci ste jako rijetke pojave. Ugor koji pliva van rupe spor je i naizgled trom
te jednostavna lovina koju samo treba dostići. On neće promijeniti svoju brzinu
kako mu se približavate, jedino što može učiniti je ući u najbližu rupu gdje se
može sakriti. Dosta puta se dogodi da se ugora izvadi iz rupe, ali se naknadno
skine sa strijele ili ostiju pa počne plivati. Ne bi ga bio problem tada uhvatiti
da istovremeno ne trebamo ponovno natezati pušku jer nam ta radnja oduzima dosta
vremena dok ugor lagano odlazi. Ako uspijete nategnuti pušku brzo, onda ćete ga
uspjeti sustići bez problema, no obično je takve radnje teško uskladiti.

Gdje tražiti ugore

Kao riba koja živi u rupi svatko će na prvu reći da ugora treba tražiti na
kamenitom području na kojem se nalazi puno rupa. Svakako da se na takvom području
može naći ugor, ali puno ga je lakše pronaći na mjestima na kojima nema puno kamena
nego je dno ravno uz pokoji kamen ili bilo kakvo skrovište. Kao riba koja živi na
svim vrstama terena svoje će skrovište najčešće napraviti tamo gdje joj je
najpogodnije, a što manje rupa takav teren imao to ćemo ga lakše pronaći u ono malo
rupa koje nađemo. Pjeskoviti i muljeviti tereni također su bogati ugorima i na
njima se često love parangalima. Na takvim mjestima ugor najčešće sam sebi iskopa
rupu uz neki manji kamen, a najbolje od svih skrovišta koje može pronaći na takvim
terenima su olupine brodova ili bilo kakve olupine. Odbačeni bojler je tipično
skrovište u kojoj se gotovo sigurno nalazi ugor. Što se dubine tiče, ona se može
proporcionalno povezati sa ugorovom veličinom. Naravno, ne u jedinicu točno, ali
približno je lako zaključiti da što idemo dublje, veći ugori će biti sve češći.
Ugor se pari samo na kraju svog života pa nema nikakve godišnje cikluse ponašanja
nego samo jedan životni ciklus. Taj ciklus ga navodi dubini, da bi na kraju svog
životnog puta otišao potpuno duboko i tamo se na ljudima nepoznatoj lokaciji pario
i nakon toga zbog napornog reproduktivno morfološkog preoblikovanja tijela uginuo.
Ugori koje love podvodni ribolovci najčešće su teški do 10-20 kg, rijetko preko
toga. Koće koje svoje mreže vuku dublje često zakače i komade od preko 30-40 kg. U
Jadranu su ulovljeni i ugori od preko 60 kg, a na Atlantiku i do 100 kg. Da li su
to isti ugori koji jednostavno iz Jadrana otiđu na parenje u Atlantik ili se pare u
Jadranu jednog dana će se nadam se saznati. Jedan od najbližih srodnika jegulja
odlazi sve do Sargaškog mora na dubine od 5000 metara, tako da ne bi bilo niti malo
neobično da slično ne radi i ugor.

Potraga

Najčešće nećemo ići u more sa namjerom uhvatiti ugora već kojeg brancina ili cipla
u plitkom šuljanju, a ako odaberemo potragu po rupama onda ćemo tražiti klasične
oborite ribe iz rupe poput škarpina, šaraga, kavala koje u zimsko vrijeme mogu
boraviti u dubokim plitkim rupama. Jako teško je zamisliti lov ugora puškom koja
nije namijenjena za lov po rupama, takvog ugora možemo iznenaditi jedino ako on
izviri iz rupe za cijelu dužinu glave. U tom slučaju, ako posumnjate na rupu u
kojoj se nalazi ugor, a imate dužu pušku sa kojom ne možete zapucati dublje u rupu
predlažem da probate namamiti ugora da izviri iz rupe. Stanete mu pred rupu i malo
mu vrhom strijele zašuškate te čekate da on dođe vidjeti što se događa. Ako je
teren kamenit onda nam nema druge nego pregledavati svaku rupu koju vidimo, ali
obično na terenu ima dio pijeska pa se na kamenito pjeskovitim rubovima isplati
pogledati. Jedan od najčešćih znakova da bi rupa mogla biti nastanjena ugorom je
ispuhani pijesak na ulazu u rupu gdje se vidi da je riba sama sebi otvorila i
održavala ulaz. Kamen na dnu koji izgleda kao da je jedna velika ploča koja ima
ulaz sa nekoliko strana najčešći je oblik ugorovog skloništa.

Oprema

Lov po rupama na ugore nije previše različit od lova ostalih vrsta te nam je
potrebna kraća i ne previše snažna puška. Na vrhu strijele možemo montirati osti
koje zbog veće mase možda čak i efikasnije love ribu iz rupe. Budući da je ugor
vrlo žilava riba koja svojom vrtnjom i snagom lako može otrgnuti dio strijele pa je
potreban precizan pogodak u najtvrđi dio glave, ostima je najbolje gađati malo iza
glave gdje se najteže skida. Ukoliko ne lovimo sa ostima već harpunskom strijelom,
onda nije loše imati sa sobom i tzv. izvlakač koji će izvući strijelu ukoliko zapne
duboko u rupi. Lampadine su neophodan dio opreme, iako ugor nije riba koja se
skriva u nedostupnom kutku rupe, svejedno je korisna kako bi bolje procijenili
situaciju, veličinu i najbolje mjesto za gađanje. Oštri ronilački nož nam je
korisniji nego ikada da bi što brže i učinkovitije dovršili ribu.

Iskustva

U svom životu naišao sam na jako puno ugora, a ulovio sam jako mali dio viđenih.
One najmanje se viđa često jer su dosta brojni u obalnom pojasu. Takvi ugori se od
milja zovu špigete (vezice) i često se love noću na parangal. Recimo da su pravi
ugori koje se isplati uloviti veći od 5 kg što zbog kvalitetnijeg komada mesa, što
zbog boljeg osjećaja ribolova. Jedan od najvećih problema prilikom lova je kada
pucamo u njega, a on nam se zaglavi u rupi. Teško da tada možemo učiniti nešto više
osim pokušavati ga izvući na silu. Ono što smo mogli napraviti je prije nego smo
pucali tj. osigurali da nam ugor nije u dubokom i uskom dijelu rupe. Puno puta se
dogodi da se kroz neki drugi ulaz može vidjeti ugorov rep, pa ako ga pronađemo i
taknemo za rep on će se povući bliže našem pravom ulazu. Tada treba što prije
zapucati kada ga ugledamo jer će se brzo povući nazad. Precizan hitac osigurava
lagano izvlačenje iz rupe, a što nam je ugor bliže to nam je vjerojatnost da ga
snažnije i bolje pogodimo veća, a sam šok od takvog pogotka nam osigurava, uz brzo
kontriranje, olakšano izvlačenje. Kad gađamo, uvijek moramo ići za tim da nam
sulica izađe na drugu stranu tako da je najbolje gađati malo sastrane, iznad očiju
ili u oči.

Ugor i kosti

Jedan od problema koji se javlja kod konzumacije ugora su sitne koštice koje se
nalaze od analnog otvora pa prema repu. To je pogotovo iritantno kod manjih ugora
čije su kosti dosta tanje. Zbog toga mnogi ljudi jednostavno ne jedu dio repa ugora
već samo tijelo i glavu. Rješenja uvijek ima, a jedno od tradicionalnih je i tzv.
mužnja ugora sa kojom mu se te kosti lome i tjeraju na dno repa. Ugora se uzme
rukom na otprilike pola tijela te se jače stisne i provlači rukom do samog repa.
Tako se napravi nekoliko puta, a ako radimo kako treba trebali bi osjetiti
pucketanje tih neugodnih kostiju. Kosti se polože uz kralježnicu pa više ne smetaju
prilikom konzumacije. Još jedna od metoda je i ta da se ugorov rep dobro isprži u
ulju prilikom čega se te kosti jednostavno raspadnu. Naravno, ova metoda vrijedi
samo za manje ugore čije su kosti jako tanke.