Univerzitet u Zenici

Filozofski fakultet
Razredna nastava
Predmet: Interkulturalna pedagogija

Zadatak: Navesti primjere svakodnevnih praksi (eksplicitni slojevi kulture) i vrijednosti

(implicitni slojevi kulture) iz kulture porijekla i strane kulture (po izboru), a potom
komparirati i ponuditi analizu.
Kultura: Maroko

Maroko je multietnička zemlja s bogatom kulturom i civilizacijom.Kroz marokansku

historiju, Maroko su naseljavali mnogi narodi, koji su dolazili sa
istoka: Feničani, Jevreji i Arapi, s juga - južnoafrički narodi i sjevera Rimljani i Vandali,
te starosjedioci Berberi. Svi oni čine socijalnu strukturu Maroka i učestvuju u razvoju
različitih vjerskih pravaca, od paganstva, judaizma, kršćanstva do islama.
Stanovništvo i jezik
Maroko je podijeljen u 7 regija, a službeni jezik je arapski i francuski, osim na samom
sjeveru gdje se i dalje zadržao utjecaj Španjolske.Stanovništvo je mještovito pa postoje i
pripadnici berberskih plemena, Arapi i potomci europskih osvajača.
Berberska plemena
U pravilu berbersko stanovništvo prevladava u pustinji i u gorju Atlasa i Rifa. Riječ
Berber potječe od arapske riječi barbar koja je posuđena iz latinskog, a označava
stanovnike Magreba koji nisu govorili latinskim jezikom. Berberi su potomci najstarijih
stanovnika Magreba koji su kasnije, od novopridošlih Arapa, preuzeli vjeru, no ne i
njihov jezik, običaje pa ni dizajn rukotvorina. Poznati su po srebrnom nakitu i svojim
legendama, po šarenim ženskim velovima te po tepisima i pokrivačima različita dizajna, a
čija boja varira od područja do područja.
 Berberi
Nomadi
Nomadi žive putujući u potrazi za izvorima opstojnosti (hranom, pašnjacima), uz malo ili
nimalo obrađivanja tla. Najčešće putuju u malim skupinama temeljenima na plemenskim
jedinicama ili proširenim obiteljima. Nomadska društva obično su prisutna u sušnim ili
polusušnim podnebljima u kojima su uvjeti za poljodjelstvo ili stalnu ispašu nepovoljni.
To su uglavnom samodostatna (autarkična) društva s ustaljenim obrascima seljenja. 

Nomadi
Trgovina
Marokanci su, unatoč svojoj poslovičnoj sporosti, što je i primjereno južnim krajevima,
vrlo vrijedan narod. Kako bi došli do novca, pokušat će sve. Kad vas sretnu, tražit će od
vas 1 dirham zato što ste stranac (dirham je marokanska valuta koja vrijedi oko 0,7 kn).
Oni malo vrjedniji ponudit će vam pomoć, voditi vas po gradu ili vas odvesti do željenog
mjesta. No to je obično klopka jer će na kraju za svoj trud ipak tražiti novac. Osim toga,
dok se jedni bave stočarstvom, tj. dok pastiri čuvaju stada ovaca i koza na vrlo oskudnoj
zemlji, drugi se bave poljoprivredom i okopavaju zelene vrtove u pustinjskim oazama. U
gradovima i selima ljudi se bave obrtom i trgovinom. Izrađuju tepihe i pokrivače, srebrni
i zlatni te nakit od raznog kamenja, ukrase i posude od bronce, predmete od kože, razne
tkanine te svjetiljke i kićaste ukrase svih vrsta.Marokanci su poznati po
cjenkanju.Trgovci će vas navlačiti, nuditi jednu cijenu, ako odustanete će je spuštati i
gnjaviti vas dok ne popustite ili poludite pa odete. Nikako ne pristajte na prvu ponuđenu
cijenu, jer proizvod vjerojatno košta 70% manje od toga, a naći ćete se na pola puta.

Hrana i piće
Hrana se servira na malom stolu, dok vi sjedite na tepihu na podu. Prije jela dobit ćete
posudu s vodom za pranje ruku, kao i ručnik. Ako ste kod nekog domaćin, pričekajte da
ta osoba počne jesti, a zatim joj se pridružite. Ako jedete zajedničko jelo iz jedne zdjele,
uzimajte hranu iz trokuta zdjele točno ispred vas. Kruh obično zamjenjuje pribor za jelo
jer komadićem kruha grabite jelo iz posude.Tradicionalno jelo je kus kus, a tradicionalno
piće je čaj od mente koji se poslužuje veoma zaslađen.
Arhitektura
Gradovi u Maroku dijele se uglavnom na stari dio ili medinu i novi dio. u jednom se
kazaljka na satu zaustavila negdje u srednjem vijeku, a drugi je moderan te brza ukorak s
ostalim svijetom kako bi ga dostigao i prestigao. U ville novele povremeno se čak mogu
vidjeti i mladi parovi kako hodaju ulicom držeći se za ruke. Dok je medina pak nešto
sasvim drugo. Unutar zidina ona kao da je pokrila oči te ne želi vidjeti što se vani događa.
Tu vladaju posve drukčiji zakoni, posebno u nekim gradovima kao što su Fes ili Meknes.
tako dok u medini prolaze magarci, u ville novele se voze najskuplji automobili i grade
prekrasne bogate vile. Osim džamije, svaka četvrt ima medresu (školu Kurana) koju su
uglavnom pohađali dječaci, zatim fontanu, pekarnicu i hamam.
Riad
Riječ riad potječe iz arapske riječi za vrt. Izvorna estetika ovih tradicionalnih
marokanskih domova. Tada su ti domovi bili stanovi članova kraljevskog dvora i bogatih
trgovačkih obitelji. Vremenom su obnovljeni (neki su modernizirani s sadržajima) kako
bi se osigurali jedinstveni smještaj za putnike koji borave u Maroku. Jedna od stvari koja
razlikuje riad je njezin dizajn. Riadi često imaju dvije ili više priča, a u srcu tih kuća je
otvoreno dvorište u andaluzijskom stilu, često s fontanom, bazenom ili vrtom. Ova
dvorišta obično su ukrašena umjetnošću pločica (mozak) i arapskom kaligrafijom s
citatima iz Kur'ana.

Riad Mozaik

Odjeća

Karakteristična značajka takvih modela je šareno bojanje, upotreba malih pričvršćivača,

brojni nakit s perlama, kamenjem i svilenim vezom. Državne haljine za odmor izrađene
su od brokata, svile i baršuna . Za modele za svakodnevnu upotrebu prirodni
materijali.Maroko je muslimanska Zemlja, stoga se treba obući u skladu s tim.Ukoliko
dođete neprikladno obučeni, Marokanci vas mogu poprijeko gledati. I za žene i za
muškarce važi nepisano pravilo da treba da nose odeću koja prekriva kolena i ramena, jer
se samo takva odeća smatra kulturnom.

Običaji

Boja žalosti je bijela, tako da udovice nose bijelo 40 dana nakon smrti supruga.

smatra nepristojnim uzimati hranu lijevom rukom, i odbiti meso ukoliko je ono
ponuđeno.

Džamija Hassana II. u Casablanci sedma je najveća džamija na svijetu, a pet godina,
koliko je izgradnja trajala, radilo ju je više od 30 hiljada ljudi.

Jetra, a ne srce, smatra se simbolom ljubavi u Maroku

Na ulazu u bojaonicu kože u Fesu dobijate listiće mente jer su mirisi dosta jaki i
neugodni, stoga se onima osjetljivim na mirise preporučuje da drže listiće mente pod
nosom tokom cijele posjete bojaonici

Sport u Maroku

Sportovi u Maroku bili su tradicionalno vezani za takmičenja u jahanju konja i varijetete

tih takmičenja. Evropski sportovi poput nogometa, pola, plivanja i tenisa stigli su u
Maroko krajem 19. stoljeća. Nogomet je najpopularniji sport u državi, naročito među
mlađom urbanom populacijom, a na Svjetskom prvenstvu 1986. godine Maroko je postao
prva arapska i afrička zemlja koja se kvalificirala u drugi krug.Do 2007. godine u Maroku
je popularizirano još nekoliko sportova, uključujući, rukomet, košarku i atletiku.
Državni praznici u Maroku
Državni praznici koji se proslavljaju u Maroku su: 1.januar - Nova godina, 11.januar -
Proglašenje nezavisnosti, 1.maj - Dan rada, 30.jul - Dan krunisanja, 20.avgust - Dan
revolucije, 21.avgust - Dan mladih, 6.novembar – Dan „Zelenog marša", 18.novembar -
Dan nezavisnosti.
Vjerovanja u Maroku
Isprazniti vodu u sudoperu
Ova zanimljiva zabrana nema nikakve veze s dizajnom cijevi ili tehničkim problemima.
Samo među stanovništvom su jaka vjerovanja u duhove, džine i druga nebeska bića. A
postoji percepcija da se lije tople voda u sudoper, da bi bijesni duhovi koji žive tu završili
u kanalizaciji.Dakle, spajanjem kipuće vode, potrebno je samo da se otvori slavina s
hladnom vodom.
Strogo pridržavanje saobraćajnih pravila
Kretanje u Maroku je izuzetno teško, a ceste prepune automobila, kamiona, taksija i
brojnih skutera. Semafori na raskrižjima nisu raspoređeni u svim smjerovima. Situacija je
komplicirana za pješake, koji se osjećaju tako opušteno kada prelaze cestu na bilo kojem
mjestu i u bilo koje vrijeme.Kako nagovoriti lokalne vozače za kontrolu automobila u
Maroku, potrebno je da pripaze ovoj zemlji gdje vlada kaos. Ako imate auto, pokušajte
biti vrlo oprezni i osjetite ritam da bi izbjegli nesreće.

Vrijednosti u Maroku

Kralj i kraljevska obitelj

Marokanci cijene svog vladar, jer je s njim u zemlji došlo je do značajnih promjena na
bolje u gotovo svim područjima života. Nemoguće je ne primijetiti portrete kralja
Mohammeda VI, sva poduzeća,u uredima, trgovinama, kafićima. Čak i vlasnici većine
malih trgovina ne propuštaju priliku da izraze poštovanje prema monarhu, stavljajući
barem malu sliku o njemu u većini vidljivom mjestu u svojoj ustanovi. Dakle, biti
nesmotren u svojim izjavama protiv kralja ili njegove obitelji ne podrazumijeva uhićenje
ili teške kušnje, ali će vam dati iskustvo tj. da ne iskusite gnjev Marokanaca.
Kultura: Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina (skraćeno: BiH; srp. Босна и Херцеговина, БиХ)

je država u Jugoistočnoj Europi. Graniči s Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom. Po svom
uređenju je složena federalna država s elementima konfederacije; čine je dva entiteta
– Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska te Brčko distrikt. Glavni i najveći
grad države je Sarajevo.
Stanovništvo i jezik
U BiH žive tri konstitutivna naroda. To su Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Hrvati su najstariji
autohtoni (starosjedilački) narod u Bosni i Hercegovini. Vjerski sastav stanovništva
(2013) uvelike se podudara s narodnosnim (Bošnjaci – muslimani, Srbi – pravoslavci,
Hrvati – katolici): muslimani suniti (50,7%), pravoslavci (30,7%), katolici (15,2%) i
drugi.U Bosni I Hercegovini su službeni jezici: bosanski, hrvatski i srpski.
Novac
Novčana je jedinica konvertibilna marka (KM; BAM); 1 KM = 100 feninga.
Službena pisma
Bosanska srednjovjekovna pismenost razvijala se na bosančici, specifičnoj, bosanskoj
varijanti ćiriličnog pisma, ali joj nije nepoznata ni glagoljica. Najstariji su spomenici
napisani bosančicom natpis bana Kulina iz 1185. i Kulinova povelja Dubrovčanima iz
1189. Bosančica je bila pismo dijela katolika, bosanskih krstjana, i poslije muslimana, a
služili su se njome do XVIII. st. i bosanski franjevci.
Književnost
U međuratnom razdoblju afirmirali su se mnogi pisci koji su potjecali iz BiH, a djelovali
su u drugim književnim sredinama obrađujući i bosansku tematiku. Najpoznatiji je među
njima I. Andrić (1892–1975), bosanski katolik, koji je književnu karijeru započeo u
Zagrebu, ali punu afirmaciju stekao u Beogradu. pisao je o starinskoj Bosni, a I.
Samokovlija (1889–1955) prikazivao svakidašnji život bosanske židovske sirotinje.
Prosvjetne, znanstvene i kulturne ustanove
U razdoblju nakon II. svjetskog rata u Bosni i Hercegovini osnovano je više kulturnih,
prosvjetnih i znanstvenih ustanova kojih se djelovanje uklapa u opće tokove društvenoga
razvoja. Prije II. svjetskog rata BiH nije imala važnijih znanstvenoistraživačkih
organizacija i nijedno sveučilište; osim fakulteta, viših škola i akademija.
Olimpijske igre
XIV zimske olimpijske igre održane su od 8. do 19. februara 1984. u Sarajevu u
tadašnjoj Jugoslaviji (danas Bosni i Hercegovini). To su bile prve zimske i druge
olimpijske igre održane u nekoj komunističkoj državi nakon XXI olimpijskih igara,
održanih 1980. u Moskvi. Na Igrama su u šest sportova nastupila 1.272 takmičara iz 49
zemalja (998 takmičara i 274 takmičarke). Otvaranje XIV zimskih olimpijskih igara
pratilo je oko 60 000 Sarajlija, na stadionu Koševo, i oko dvije milijarde ljudi preko TV-
a. Olimpijski plamen je upalila klizačica Sanda Dubravčić. Na ceremoniji zatvaranja
Zimskih olimpijskih igara, 19. februara, tadašnji predsjednik Međunarodnog
organizacionog komiteta Juan Antonio Samaranch je rekao kako je Sarajevo najbolji
organizator Zimskih olimpijskih igara do tada u njihovoj historiji.

Olimpijske igre u Sarajevu

Običaji
Bosna i Hercegovina je zemlja raznih običaja, tradicija, vjerovanja i kultura. Posebno je
interesantno kako se veliki broj običaja i danas održao među ljudima, a jedan dio njih ili
graniče sa praznovjerjem ili jesu praznovjerje, a neki pak svoje utemeljenje imaju ili u
cijelosti ili djelomično u religiji.

Utorak
Postoje slučajevi da u frizerskom salonu frizerka odbija da šiša utorkom jer „ne valja“
šišati kosu i nokte utorkom.Također, brojni frizeri će potvrditi da imaju mušterije koje
neće „ni zaviriti“ u salon utorkom i da je promet na taj dan u odnosu na druge dane u
sedmici mnogo manji. Prosto je nevjerovatno kako su se brojni nekadašnji običaji kod
nas uspjeli održati tako dugo.

Sveti dan petak

Što se petka tiče, tu već imamo i religijsko objašnjenje u islamskoj tradiciji. Kako je
subota sveti dan Jevreja, nedjelja je dan odmora za kršćane, tako je petak jedna vrsta
svetog dana za muslimane. Zapravo samo do podne, jer se u Kur'anu u poglavlju koje se i
zove ’Džuma - petak vjernicima preporučuje da ne rade, već da se posvete molitvi i tek
kada obave džumu-namaz da se raziđu i traže nafaku, odnosno da nastave svoje poslove.

Kucanje u drvo
Moguće je da kucanje u drvo i povlačenje za uši jedan od načina da se ono što je dobro
zaštiti od utjecaja tog nevidljivog svijeta koji je zavidan čovjeku na njegovoj poziciji
odabranog bića u univerzumu.

Zviždanje
Stanovnici BiH imaju vjerovanje da se ne zviždi u kući jer se vjeruje da se na taj
način prizivaju džini, odnosno nevidljivi svijet o kojem ne znamo mnogo, i pošto ne
znamo ko bi nam mogao doći u kuću, bolje je ne zviždati i ne prizivati neznane goste.

Zvonjenje u ušima
Za zvonjenje ušiju pak, postoje predaje u islamskoj tradiciji da ako desno uho zvoni ,
neko dobro govori o nama i treba proučiti salavat. Ako je lijevo uho, onda neko loše
govori o nama i opet se prouči salavat i kaže isto neka i tebe Allah spomene onako kako
ti mene spominješ. Pitanje je autentičnosti ove tradicije i da li ne naprosto jedan drevni
običaj samo inkorporiran u postojeće vjerovanje.

Hrana i piće
Stanovnici Bosne i Hercegovine veliku pažnju poklanjaju ukusnoj i zdravoj hrani i piću.
Tradicionalna hrana uglavnom se priprema s mesom, obroci su obilni i veoma ukusni.
Meso je kvalitetno i ukusno pripremljeno. Često je organskog porijekla. Od mesa se
prave neka od najpopularnijih bosanskohercegovačkih jela, kao npr. bosanski lonac,
ćevapi, begova čorba, pita burek, i grah. Region Hercegovine je pogodan za uzgajanje
vinove loze i proizvodnju vina, dok se u Bosni i Hercegovini rakija obično pravi od
šljiva.U Sarajevu i svim ostalim bosanskohercegovačkim gradovima lako ćete naći
ćevape i pitu. Ukoliko se zadesite u Hercegovini, posebno u Blagaju, nedaleko od
Mostara, obavezno probajte ribu, pastrmku, koja se uzgaja u lokalnim uzgajalištima, i
svojevrsni je lokalni specijalitet.

Slatka jela u Bosni i Hercegovini također mame gastronomske uzdahe, posebno

posjetilaca iz inostranstva. Slastice su ukusne i kvalitetne, jer se najčešće spravljaju od
domaćih proizvoda. U tradicionalne bosanskohercegovačke poslastice spadaju baklava,
kadaif, ružice i tufahije.

Narodna nošnja
Na teritoriji Bosne i Hercegovine nailazimo na veliki broj različitih nošnji. Sve ove
nošnje formirale su se kroz dugi niz godina i nose u sebi elemente ili pak samo tragove
elemenata mnogih kulturnih utjecaja, koji su uticali na razvoj ne samo nošnji nego i
općenito na istorijska i društvena zbivanja. Zbog toga u našim nošnjama nalazimo
tragove balkanske, mediteranske i orijentalne kulture. Ovi kulturni utjecaji su ostavili
svoj pečat na narodne nošnje i nesumnjivo doprinijeli njihovoj diferencijaciji.Istražiti
kako su izgledali ljudi u narodnim nošnjama je bilo moguće prije svega sa materijalnim
arheološkim ostacima u vidu tkanica, odjevnih predmeta i nakita.
Materijali su uglavnom nastajali od vune, lana, konoplje i kože. Od lana i konoplje tkalo
se platno za osnovne dijelove nošnje: košulju, gaće, kao i ženske marame za pokrivanje
glave. Čisti lan koristio se za praznične dijelove nošnje, dok se za svakodnevnu odjeću
miješao s konopljom.