Djelovanje električne struje na ljudski organizam – interni materijal

Trenutak dodira vodiča pod naponom i prvo djelovanje struje koju čovjek osjeti naziva se strujni
(električni) udar. Razlikuje se električni udar uslijed:
 Slučajnog dodira s vodljivim dijelovima instalacije ili potrošača koji su normalno pod
naponom, npr. grlo sijalice, goli vodič,stezaljke osigurača i sl.
 Dodira vodljivih dijelova potrošača koji nisu normalno pod naponom, ali u toku rada
zbog kvara na izolaciji mogu doći pod naponom, npr. dodir metalnog kućišta
motora,štednjaka, bojlera i sl.
Električna struja ukoliko teče kroz tijelo ili dio tijela je opasna po ljudsko tijelo. U svijetu su
vršena razna ispitivanja kako el. struja različitih jačina i frekvencije djeluje na ljudsko organizam.
Ljudsko tijelo kada se nađe u strujnom krugu ima određeni otpor koji nije konstantan, nego se
mijenja od čovjeka do čovjeka. Vrijednost tog otpora zavisi od dužine strujnog kruga kroz
čovjeka i debljine kože. Otpor kojim se ljudsko tijelo suprotstavlja proticanju struje se sastoji od
tri otpora: ulaznog otpora, otpora tijela i izlaznog otpora. Ulazni i izlazni otpor su kontaktni
otpori i zavise od veličine dodirne površine, vlažnosti kože na tom mjestu, rukavica (ako ih ima),
čarapa, cipela i sl. Ni sam otpor ljudskog tijela nije konstantan i mijenja se od slučaja do slučaja.
Na njega posebno utiču atmosferske prilike, jer se koža sa znojenjem vlaži, što smanjuje njen
otpor (otpor tijela je najmanji kada se čovjek kupa i tada iznosi 500 Ω).Struja na ljudsko tijelo
djeluje na tri načina: toplotno, mehanički i hemijski.
Toplotno djelovanje je logično, jer proticanjem struje kroz otpor ( ljudsko tijelo je otpor) nastaje
pretvaranje el. energije u toplotnu, što znači da se u ljudskom tijelu oslobađa toplota, povećava
temperatura, tkivo se razara i dolazi do teških unutrašnjih povreda (krv proključa pri izvršenju
smrtne kazne na el. stolici).
Mehaničko djelovanje struje na čovjeka je posljedica grčenja mišića i nekontrolisanih refleksnih
pokreta koji se javljaju prilikom proticanja struje. Ovo je posebno opasno u slučaju kada čovjek
radi na visini gdje može doći do pada i mehaničkih povreda.
Hemijsko djelovanje se javlja kod proticanja istosmjerne struje. Ljudsko tijelo se ponaša kao
elektrolit i el. struja ga elektrolizom rastvara, nanoseći trajna oštećenja.
Kakve će posljedice izazvati strujni udar na čovjeka zavisi prije svega od toga kolika jačine stuje
protiče kroz tijelo, vremena proticanja, puta struje kroz tijelo i frekvencije struje. Jačina el.
struje kroz tijelo zavisi od napona dodira,kontaktnih otpora i otpora ljudskog tijela. Napon
dodira je napon koji čovjek dodirom premosti. Eksperimentima je utvrđeno da prvi osjećaj da
struja protiče kroz tijelo je pri jačini struje od 1mA (malo stezanje mišića). Osjetnije stezanje
mišića i treperenje prstiju ruke sve do lakta izaziva struja od 2mA do 4mA. Struja od 5mA do
7mA izaziva grč u laktu. Kod jačih struja jača su i grčenja i bolovi, a pri struji od 20mA do 25mA
više nije moguće ispustiti vodič iz ruke. U takvim uslovima za nekoliko minuta može nastupiti
smrt, iako se smatra da su tek struje preko 40 mA smrtonosne. Proticanje struje od 100 mA
smatra se smrtonosnim u vremenu od 3 sekunde, dok je struja od 1 A smrtonosna u roku 0,4
sekunde. Put struje kroz ljudsko tijelo je veoma važno, a najopasnije je kad su srce i mozak na
tom putu.

Prva pomoć
Unesrećenog od strujnog udara treba hitno odvojiti od strujnog kola. Postupa se na slijedeći
način:
1. provjeriti da li je udar izveden strujom niskog ili visokog napona.
2. ako je u pitanju niski napon, onda treba: isklopiti vod,dugom suhom letvom odvojiti vod od
unesrećenog, izolovati se od tla, omotati ruke suhom tkaninom i povući unesrećenog za odjeću
da bi se odvojio od strujnog kola.
3. ako je u pitanju visoki napon, onda treba: ne odvajati unesrećenog dok se ne isklopi
visokonaponski vod ili taj dio postrojenja, pa zato treba obavjestiti elektrodistribuciju da isklopi
vod i pozvati doktora. U očekivanju doktora, unesrećenom treba otkopčati odjeću, raskomotiti
ga i na licu mjesta primjeniti vještačko disanje.
Smatra se da je najbolje primjeniti metod „usta na usta“. Unesrećenog položiti na leđa, a pod
lopatice mu podmetnuti jastuk od odjeće. Prići mu s lijeve strane, kleknuti, desnom rukom
obuhvatiti njegov potiljak, a lijevom pritisnuti čelo da se glava zabaci unazad. Time oslobađamo
disajni put. Drugi spasilac se spusti na uzglavlje unesrećenog i maramicom mu obriše usta, a ako
postoji opasnost od infekcije, u usta mu stavlja cjevčicu od plastične mase (ako je pri ruci).
Zatim u usta unesrećenog uduvava vazduh, zatvarajući mu nos palcima, da osigura ulaz vazduha
u pluća. To traje oko 2 sekunde, a uduva se oko litar vazduha. Izduvavanje izvodi prvi spasilac
ritmičkim pritiskivanjem grudnog koša, tri puta u toku tri sekunde. Pritisak treba da je dovoljno
jak da pomjeri grudni koš za 3 - 4 cm, pa se izvodi objema rukama i težinom spasiočevog tijela.
Istovremeno se pri svakom pritiskivanju vrši masaža srca. Zato je korisno unesrećenom noge
držati izdignute radi cirkulacije krvi iz vena u srce. Prvu pomoć može davati jedan čovjek, gdje se
kombinuje uduvavanje i masaža srca. Vještačko disanje se primjenjuje sve dok se ne javi
sopstveno disanje, što može potrajati dosta dugo, pa se spasioci smjenjuju.