SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

VOJNI STUDIJSKI PROGRAMI

ks Ivan Trlin
Studij: Vojno vođenje i upravljanje

PONUDA I POTRAŽNJA RADNE SNAGE

VOJNOG SEKTORA

SEMINARSKI RAD
NA PREDMETU EKONOMIJA OBRANE

Mentor: mr. sc. Ante Kožul

Zagreb, travanj 2021.

Sadržaj

1. Uvod ..................................................................................................................... 1

2. Razrada teme ...................................................................................................... 2

2.1. Vojska za ne ratne potrebe................................................................................ 2

2.2. Mali interes? ..................................................................................................... 3

2.3. Problem samo obrazovanja unutar OS i plaće .................................................. 3

2.4. Kreiranje moderne radne snage ........................................................................ 4

2.5. Vojni rok kao izvor radne snage ....................................................................... 5

2.6. Iskustva zemalja s dobrovoljnim OS ................................................................ 6

3. ZAKLJUČAK ..................................................................................................... 8

4. Literatura ............................................................................................................ 9

I
 1. Uvod

Ponuda i potražnja predstavljaju mehanizam tržišta pomoću kojeg tržište, kao

nevidljiva ruka“, određuje količinu i vrijednost (cijenu) dobara i usluga. Ovo je gruba
definicija, koja nije primjenjiva samo na dobra i usluge već i na radnu snagu. Radna snaga
prema Hrvatskoj online enciklopediji predstavlja „osnovni čimbenik proizvodnih snaga
svakoga društva, a kao roba na tržištu pojavljuje se osobito u modernom kapitalističkom
načinu proizvodnje“, dok je pojam dosta restriktivan kada je u pitanju specifična, vojna radna
snaga. Oružane snage kao organizacija postavljaju čitav niz kriterija za kandidate koji se
moraju zadovoljiti a svrstani su u četiri kategorije: psihološki, fizički, zdravstveni i
sigurnosni.

Kroz ovaj rad ću pokušati analizirati razne čimbenike koji utječu na diktiranje ponude
i potražnje vojnog osoblja te sve specifične uvijete koji utječu na taj proces. Uzmimo za
primjer sigurnosno okuženje koje je fluidno, u jednom trenutku ponuda i potražnja a
usporedno s dobrim sigurnosnim okuženjem može biti jako mala, a s događajem koji narušava
to sigurnosno okuženje ili pak s događajem koje je sekuritizirano, ponuda i potražnja mogu
eksponencijalno porasti.

Temu ću pokušati obraditi kroz analizu nekoliko članaka, što stručnih što novinarskih.
Metodom sinteze i sistematizacije postojeće i dostupne literature pokušati ću istražiti ovo,
podosta, neistraženo polje kako bih čitateljima pobliže približio tematiku.

Poseban osvrt ću napraviti na obvezan i dragovoljan vojni rok kao jedan od važnih
čimbenika koje diktira tržište radne snage vojnog sektora. Moramo znati kako različite
demokratske i nedemokratske države imaju različit i oprečan pristup ovoj tematici, kao i
stajališta i razloge zbog kojih vojni rok treba odnosno ne treba biti obvezan. Valja sagledati i
dugoročne posljedice jedne ovakve, od države, nametnute obveze.

1
 2. Razrada teme

2.1. Vojska za ne ratne potrebe

Gotovo svo oružane snage na svijetu imaju više uloga osim one obrane teritorijalne
cjelovitosti, suvereniteta i neovisnosti neke države. Možda najbolji primjer, koji je i kod nas u
Ustav utkan, jest zadaća pomoći civilnim institucijama. Najjači primjer odrade te zadaće se
možda desio 11. ožujka 2011. godine kada je Japan u 2 sata i 50 minuta pogodio masovni
potres, koji je izazvao snažan i ogroman tsunami koji pogađa japansku obalu. Jačina i veličina
vodenog vala premašuje kapacitete tsunami-barijera i pogađa nuklearnu elektranu u
Fokushimi što dovodi do masovne havarije; nestanak električne energije i curenje radijacije u
okolinu. Na teren izlaze Japanske samoobrambene snage potpomognute američkim
saveznicima te dovode radnu snagu (ljudstvo), opremu, robote i potrepštine. Ovo je prvi put
da je moderna tehnologija u obliku GPS-a, pametnih mobitela, senzora za samo očitavanje
radijacije primijenjena na vojniku, u realnim uvjetima.

Združenim snagama, SAD i Japan uspijevaju uspostaviti zone transporta, privremene

aerodrome, sustav hlađenja reaktora i riješiti krizu. Na posljetku, 24 000 američkih vojnika je
sudjelovalo u ovoj operaciji, 189 zrakoplova, 24 bojna broda i proračunom 90 miliona USD je
potrošen. Ova situacija nas je dovela do nekoliko bitnih zaključaka:

a) OS kao organizacija moraju poznavati znanja i vještine svakog pojedinca

b) OS je potreban pristup civilnim znanjima i vještinama kako bi bile u toku s
razvojem tehnologije
c) Mogućnost odgovora na krizu su ogleda u mogućnosti kreiranja agilne i široko
interesne radne snage.

Ono što je najveći problem jest taj da u trenutku kada OS najviše trebaju raznovrsne
ljude, imaju ih najmanje. Razlog? Prema nekim pokazateljima, bazen iz kojeg SAD uzima
ljude je jako uzak. Gotovo 80% djelatnih vojnih osoba je u nekakvoj krvnoj ili obiteljskoj
svezi s veteranom Američkih OS. Zbrinjavajuć je i podatak da samo 1% američkih momaka i
cura u dobi od 18 do 24 godine je zainteresirani za pristup OS i ispunjava sve kriterije.
Rezultat ovog je smanjena mogućnost OS pristup znanjima i vještinama koja su nužna za
budućnost ratovanja i drugih oblika vojne participacije.

2
2.2. Mali interes?
Najveći problem jest upravo mali interes, pa je logično i nužno postaviti pitanje zašto je to
tako? Odgovor je vjerojatno zastrašujuća: mnogi ljudi i ne znaju što je vojska, za što služi i
čime se sve bavi kao i kakve su opcije razvoja karijere u jednoj takvoj organizaciji. Prema
bivšem državnom tajniku DOD-a, Wendin Smith-u, ukoliko niste odrasli u vojnoj obitelji i
niste izloženi vojnoj profesiji a vjerojatno nikada i nećete dobiti taj uvod. Još jedan problem
predstavlja i podatak kako 61% mladih čvrsto vjeruje da bi izlazak iz aktivne vojne službe
značio tešku prilagodbu na novi način života. S druge strane, prema podatcima DOL-a, samo
3.2% veterana je nezaposleno što je puno manje od prosjeka dugih profesija. No, naravno ovaj
podatak nije relevantan i utjecajan, kada pred mladom populacijom vlada taj strah, osjećaj
neizvjesnosti i nelagode kada se postavi pitanje a što će biti nakon 10 ili 15 godina službe.

2.3. Problem samo obrazovanja unutar OS i plaće

Mnogi su se zapitali zašto oružane snage ne bi same proizvodile svoju radnu snagu
odnosno obrazovali ljude u specifičnim zanimanjima. Kao glavni argument ovoj tezi jest
činjenica da niti jedan „gušter“ nije znao upravljati tenkom ili pucati iz strojnice pa su ga OS
podučile. Izazov leži u tome što se nove tehnologije razvučene od dronova pa sve do virtualne
stvarnosti što proširuje samo dimenzije bojišta. Znanja potrebna za stjecanje vještina iz ovog
područja nisu domicilna u OS samim time OS ne mogu ponuditi obuku ili edukaciju iz takvih
specifičnih stvari.

Još jedan način povećanja radne snage je onaj stari tri – povećati plaće i na taj način
privući nove ljude. Problem je taj što i povećana plaća zapravo znači 77% plaće zanimanja
iste struke u civilstvu. Dakle, ukoliko bi računalni inženjer imao mjesečnu plaću 7700 USD,
isti takav inženjer bi u civilstvu imao 10 000 USD odnosno 2 300 USD više, što je gotovo
četvrtina. Uzmimo za primjer najdeficitarnije zanimanje u OS – pilot. SAD je ponudio
dodatak od 35 000 USD pilotima da pređu u Ratno zrakoplovstvo, ali su opet imali manjak
ljudi te i dalje muku muče s popunom svih kapaciteta. Sve nas ovo dovodi do zaključka da
ljudi postaju vojnim osobama ne zbog novca jer su upoznati s poslom i žele biti dio viših
ciljeva OS

3
2.4. Kreiranje moderne radne snage
Budućnost radne snage leži u potražnji za ljudima u većim i otvorenijim bazenima,
odnosno u potražnji za agilnijim i svestranijim ljudima. Svestraniji ljudi će povezati svoja
znanje i vještine s potrebama OS dok će agilniji ljudi osigurati da OS mogu uzeti ono najbolje
iz takvih, svestranijih ljudi. Skupa, omogućit će OS talente i stručnost koji će doprinijeti
strateškom napretku.

Slika 1 Linearni napredak od ulaza do izlaza (https://www2.deloitte.com/)

Graf nam pokazuje da će ljudi linerano ući u sustav, provesti vrijeme u službi te ostvariti
najviše tri VSSp-a te izaći iz službe. Ono čemu moramo težiti je:

4
 Slika 2 Budući model talenta (www2.deloitte.com)

Prema ovom modelu vojna osoba je u sredini, opremljena akademskim znanjem,

iskustvom u privatnom sektoru i vojnim znanjima i vještinama a sastojat će se iz svestranih i
agilnih ljudi.

Isto tako u budućnosti će biti ključno personalno upravljanje i management ljudima, koji će
morat znat puno više od imena, prezimena, čina i VSSp-a. Personalna uprava J1 će morat
poznavati sve ljude, njihove vještine, jezike i hobije. Samo sa cjelovitom slikom pojedinca
mogu se povezati pravi ljudi za prave misije.

2.5. Vojni rok kao izvor radne snage

Obvezni vojni rok je sve nepopularniji, pa je tako i Švedska još 2010. godine ukinula tu
praksu. Sjetimo se samo i Republike Hrvatske koja je još 2007. godine odlukom Sabora
prestala pozivati ljude na obvezno služenje roka i prešla na model dragovoljnog vojnog
osposobljavanja. Mnogi vjeruju kako su geostrateške promjene i kraj Hladnog rata ključni
razlozi zašto je potrebno provesti reformu obveznog vojnog roka u Europi. Ogromne i
masivne vojske više nisu potrebe a Europa se odmiče od potrebe teritorijalne sigurnosti. Isto
5
tako i tehnološki napredak onemogućuje posjedovanje velike homogne vojske, novo doba
zahtjeva osoblje visokih kompetencija i znanja kako bi moglo upravljati modernim vojnim
oružanim sustavima. Vojni rok pruža veliku količinu ljudstva ali uglavnom za kopnenu
sastavnicu, s druge strane ne pruža osoblje potrebno za sofisticiranu mornaričku i zračnu
opremu (oružane stanice i sustavi, radari, piloti..). No, i dalje postoje iznimke zemalja koje
žele i provode vojni rok. One su u glavnom ili okupirane teritorijalnim nesuglasicama ili
osjećaju prijetnju svojem teritoriju te zemlje koje provode vojni rok prirodno, kao dio
tradicije. Uzmimo za primjer Grčku, Cipar i Estoniju. S obzirom na negativno sigurnosno
okruženje, one imaju povod za provođenje obveznog vojnog roka. S druge strane Austrija,
Švicarska i Finska su se teško prilagodile novome dobi prestanka Hladnoga rata ali postoje
određene tendencije profesionalizaciji OS.

Slika 3 Karta zemalja ovbeznog vojnog roka (CSS)

2.6. Iskustva zemalja s dobrovoljnim OS

Obrana u sklopu NATO koncepta je izuzetno bitan faktor za veliku većinu oružanih snaga,
međutim neki vjeruju da se isti efekt može postići i s dobrovoljnim OS. Na primjer, u nekim
državama prevladava mišljenje kako je veći moral i motivacija prisutna kod vojnika u
dobrovoljnim postrojbama. Ovakve postrojbe prirodno cijene terensku obuku i odlazak u
inozemstvo kako bi primijenili svoja znanja i vještine. Isto tako dobrovoljne OS uglavnom

6
imaju veći postotak žena nego li profesionalne. No neke OS se bore s potražnjom kvalitetnog
vojnog osoblja. Isto tako, dobrovoljci uglavnom odu puno ranije nego li je to očekivano što
stvara dodatan trošak.

Isto tako postoje i alternativni pristupi u kojima određenje OS koriste dragovoljni rok
za osposobljavanje ljudi kako bi imali pristup bazenu ljudi različitih vještina i znanja te kako
bi popunili aktivnu rezervu (Litva).

Slika 4 Prelazak na dragovoljni vojni rok (CSS)

7
 3. ZAKLJUČAK

Zaključno, možemo uvidjeti da su razni faktori bitni koji utječu na manjak kvalitetnog
kadra. Tradicionalne metode obveznog vojnog roka su u demokratskim sustavima odbojne,
veliki dio država je odustao od tog modela i ne vidi previše koristi od njega za aktivni sastav
vojske. S druge strane tehnološki napredak i sigurnosno okruženje iziskuje ljude različitih
znanja i vještina, postavlja visoke ulazne kriterije a ne daje posebno veliku novčanu naknadu
odnosno plaću.

U budućnosti će biti potrebno prilagoditi sistem novačenja i privlačenja radne snage,

potraga će trebati biti temeljitija i šira kako bi se pronašli pravi ljudi za prava mjesta, odnosno
kako bi se pronašli educirani, svestrani i agilni ljudi. Nova vremena zahtijevaju manje OS, ali
profesionalnije i opremljenije. Bojno polje koje je nekada bilo doslovno polje na koje su se
sukobile 2 strane frontalnim napadom ili primjenom nižih razina taktike i manevra (lažno
povlačenje, obuhvat i sl.) su se promijenila. Bojna polja su iz nekakve dvodimenzionalne
sfere dobile komponentu zraka pa prešle u trodimenzionalne, da bi danas bile i
četverodimenzionalne uključivanjem informacijskih ratova, psiholoških operacija, virtualne i
proširene stvarnosti itd.

8
 4. Literatura

[1] The future demands a broader, more agile military workforce

(www2.deloitte.com/us/en/insights/industry/public-sector/future-us-military-
workforce.html ), Juan Garcia,2019 (prestupljeno u travnju 2021. godine)
[2] Military Conscription in Europe: New Relevance, October 2015, C. Nunlist, CSS
Analyses: No. 180
[3] TO DRAFT OR NOT TO DRAFT? CONSCRIPTION REFORM IN THE EU, June
2010, A. Dier , CSS Analyses: No. 75