TRADICIJA VULGATE

Sveto pismo ili Biblija zapravo je cijela zbirka knjiga koja se

sastoji od dva dijela: Staroga i Novoga zavjeta. Stari zavjet
nastajao je stoljećima i u njemu se obrađuje sveta povijest
hebrejskog naroda, savez s Jahvom, Bogom u kojeg su
vjerovali i koji se prema njihovom tumačenju javljao po
prorocima. Bit tog saveza bilo je štovanje kulta i Božjih
zapovjedi te iščekivanje Mesije, poslanika i samog sina
Božjeg, koji će ljudima na zemlji donijeti spas. Stari se
zavjet sastoji od spisa različitih hebrejskih proroka koji su
opisivali povijest njihova saveza s Bogom, padove i uspone
hebrejskog naroda, živote najznamenitijih proroka junaka
poput Abrahama, Mojsija, Davida i drugih. Potpuno je
jasno da su i druge kulture Staroga vijeka, prije svega
Mezopotamija i Egipat izvršile utjecaj na oblikovanje
hebrejske tradicije i misli.
Novim zavjetom započinje u Svetom pismu era kršćanstva
i Isusa Krista kao dominantne ličnosti, kojega su članovi
ove vjere prihvatili kao Mesiju, poslanika i Sina Božjeg.
Prvi su zapisi Staroga zavjeta bili na hebrejskom jeziku,
kasnije se prevodi na grčki i taj se prijevod naziva
Septuaginta, po sedamdeset i dvojici učenjaka kojima je u
Aleksandriji u 3.st. bio povjeren posao oko prijevoda.
Zajedno s Novim zavjetom taj će prijevod tvoriti cjelinu.
Postupno će jačati potreba za latinskim prijevodom.
Vulgatom se naziva latinski prijevod Biblije što ga je u 4.st.
napisao sv. Jeronim, podrijetlom iz Dalmacije, iako je
moguće da je bio iz Istre, jer je Dalmacija bila u to vrijeme
veoma širok pojam. Naziv njegova prijevoda potječe od
latinske riječi Vulgatus u značenju svima ostavljen
(namijenjen za puk)
Osoba sv. Jeronima, koji se smatra jednim od kršćanskih
otaca, najbolje oslikava ulogu kakvu je Biblija imala u
sazrijevanju europske civilizacije, sažimljući u sebi dosege
hebrejskog, grčkog i rimskog stvarateljskog genija. Sam je
Jeronim za sebe govorio da je istodobno filozof i kršćanin,
istodobno Rimljanin, Grk i Hebrej po osjećaju pripadnosti
kulturama koje su oblikovale njegov pogled na svijet.
Slično se može reći i za univerzalno kršćanstvo koje svojom
tradicijom uistinu spaja početke civilizacija s mišlju novoga
vijeka.
Bez poznavanja ove velike tradicije, nije uopće moguće
razumjeti probleme današnjeg svijeta i civilizacije.
Latinski kojim je Jeronim prevodio Sv. Pismo ne pripada
zlatnom, kršćanskom latinitetu. To je već razdoblje kasne
antike posljednje antičko razdoblje latinskog jezika.
NAPRAVILE: Nina Sladojević
Antonia Šerka
2.c