Sistemi zdravstvene zaštite

Sadržaj

1. Uvod.............................................................................................................................1

2. Pravni okvir zdravstvene zaštite u BiH........................................................................3

3. Pojam i načela zdravstvene zastite...............................................................................7

3.1. Zdravstvena zaštita u FBiH...................................................................................8

3.2. Zdravstvena zaštita u Republici Srpskoj.............................................................11

3.3. Zdravstvena zaštita u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine..............................12

4. Pojam i oblici zdravstvene djelatnosti u BiH.............................................................12

4.1. Vrste zdravstvenih ustanova i nadzor nad njihovim radom u Federaciji Bosne i
Hercegovine....................................................................................................................13

4.2. Vrste zdravstvenih ustanova i nadzor nad njihovim radom u Republici Srpskoj..16

4.3. Vrste zdravstvenih ustanovova i nadzor nad njihovim radom u Brčko Distriktu Bosne i
Hercegovine....................................................................................................................18

5. Prava i dužnosti građana u okviru provođenja zdravstvene zaštite u BiH.................20

6. Zaključak....................................................................................................................24

7. Literatura....................................................................................................................27
Sažetak

Ovaj rad predstavlja kratak pregled sistema zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini.
Analiziraju se propis i detektiraju se neka nerješena pitanja u vezi reforme zdravstva.
Organizacija i finansiranje zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini su u entitetskoj nadležnosti,
dok u Brčko Distriktu egzistira sistem zdravstvene zaštite nezavisan od entiteta. Stoga Bosna i
Hercegovina ima 13 ministarstava zdravstva: jedno u Republici Srpskoj, jedno u Brčko Distriktu,
jednu u Federaciji Bosne i Hercegovine i po jedno u svakom od 10 kantona u Federaciji. Uprkos
brojnim reformskim pokušajima, sistem zdravstvene zaštite praktično se nije mijenjao od 1997.
godine. Osnovni problemi zdravstvenog sektora u Bosni i Hercegovini su: neujednačen pristup
zdravstvenoj zaštiti, nizak nivo kvaliteta zdravstvenih usluga, korupcija, neadekvatan i
netransparentan sistem finansiranja, zastarjela tehnologija i nedostatak sredstava za ulaganje u
novu opremu.

Ključne riječi : zdravstvena zaštita,problemi, korupcija,..

Summary

This paper represents a brief overview of the health care system in Bosnia and
Herzegovina. Health care organization and financing in Bosnia and Herzegovina are the
responsibility of entities, while Brcko District runs a health care system over which neither entity
has authority. Bosnia and Herzegovina, therefore, has 13 ministries of health: one for Republic
of Srpska, one for Brcko District, one for the Federation of Bosnia and Herzegovina and ten
cantonal ministries in the Federation (one for each canton). Despite a number of reform
proposals, health care system remains essentially unchanged since 1997. The main problems of
the health sector in Bosnia and Herzegovina are: inequitable access to health care, poor quality of
health care services, corruption, inadequate and untransparent system of financing, obsolete
technology and lack of funds to invest in new equipment.

Key words : health care, problems, corruption,..

 1. Uvod

U skladu sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine oblast zdravstva nije u isključivoj

nadležnosti institucija BiH, već je ostavljena u isključivoj nadležnosti entiteta, Federacije BiH i
Republike Srpske, te Brčko distrikta BiH.(1)

Predmet istraživanja je sistem zdravstvene zaštite u BiH. Analizirat će se uređenje sistema

zdravstvene zaštite i njegova funkcionalnost kao i razlike u pristupu zdravstvenoj zaštiti u okviru
BiH.

Na teritoriji Bosne i Hercegovine postoji ukupno trinaest ministarstava zdravstva.

Federacija Bosne i Hercegovine ima deset kantonalnih i jedno entitetsko ministarstvo, dok je po
jedno ministarstvo zdravstva ustanovljeno u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i
Hercegovine.(2) Na državnom nivou jedina institucija sa nadležnošću u ovoj oblasti je
Ministarstvo civilnih poslova.

Zdravstvenim osiguranjem osigurava se ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i druga

prava osiguranim licima. Pored obaveznog, moguće je i prošireno, dobrovoljno te privatno
zdravstveno osiguranje.(3) Obavezno, prošireno i dobrovoljno zdravstveno osiguranje predviđeni
su u FBiH i BDBiH, a u RS obavezno, prošireno i privatno. Osnovna prava koja se osiguravaju
na bazi obaveznog zdravstvenog osiguranja u BiH su:

- pravo na zdravstvenu zaštitu,

- novčane naknade,
- i druga prava određena propisima.

Zdravstvena zaštita građana Bosne i Hercegovine zasniva se na više načela koji su kao
takvi značajni kako s aspekta organiziranja, tako i s aspekta funkcioniranja zdravstvene
djelatnosti. Pomenuta načela u pružanju zdravstvene zaštite propisana su zakonom, te će biti
analizirana u radu.
U zakonima o zdravstvenoj djelatnosti izričito je navedeno da zdravstvenu djelatnost
obavljaju:

a) zdravstvene ustanove,

1
 b) zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici,
c) privatni zdravstveni radnici.(3)

Zdravstvena djelatnost se obavlja na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou

zdravstvene zaštite, kao i na nivou eniteta, u FBiH i na nivou kantona, te BDBiH. Zdravstvena
zaštita se provodi u jedinstvenom sistemu zdravstvene djelatnosti primjenom mjera primarne,
specijalističko-konzilijarne i bolničke zdravstvene zaštite. Zakonskim i podzakonskim propisima
bliže se određuje šta obuhvata primarna, šta specijalno-konzilijarna, a šta bolnička zdravstvena
zaštita.

Entitetskim zakonima i zakonom BDBiH o zdravstvenoj zaštiti građanima se garantuju

odgovarajuća prava na zdravstvenu zaštitu. Tu je posebno bitno da građani trebaju učestvovati u
zdravstveno-preventivnim djelatnostima koje provode nadležne institucije u mjestima življenja i
rada, pri čemu su iste usmjerene na unaprijeđenje i čuvanje zdravlja i sprječavanje bolesti. U
skladu sa međunarodnim standardima o pravu svakog lica na uživanje zdravstvene zaštite bez
diskriminacije, i u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine pravo na zdravstvenu zaštitu
garantovano je svakom čovjeku nezavisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu i spolnoj orijentaciji,
jeziku, religijskim i političkim uvjerenjima, nacionalnom i socijalnom porijeklu. Pravo na
zdravstvenu zaštitu primarno obuhvata pravo da se od medicinskih radnika zahtjeva pružanje
zdravstvene usluge, ali je ono i mnogo šire, pa obuhvaća i pravo zahtjevati osiguranje takvih
uvjeta života koji će pogodovati očuvanju i unapređenju zdravlja.

Zdravstvene ustanove osnivaju entiteti, kantoni u FBiH, BDBiH, domaća i strana fizička
ili pravna lica u svim oblicima svojine. S obzirom da su zdravstvene ustanove specifične javne
službe, pored društvenog uticaja, predviđeni su posebni oblici nadzora nad radom zdravstvenih
ustanova, zdravstvenih radnika i zdravstvenih ustanova privatnih zdravstvenih radnika.

Uloga u ostvarivanju zdravlja stanovništva pripada državi na svim nivoima vlasti,

neposredno preko različitih tijela, te posredno regulisanjem obaveza s ciljem stvaranja uvjeta za
zaštitu zdravlja pojedinca ali i društva.
U radu će biti analizirani važeći pravni propisi iz oblasti zdravstvene zaštite. Osim
normativnog bit će prikazan i institucionalni okvir zdravstvene zaštite u BiH.
Pravo na zdravstvenu zaštitu ima svaka osoba u skladu sa odredbama pozitivno-pravnih
propisa. U provođenju i osiguranju zdravstvene zaštite učestvuju zdravstvene ustanove, privatne

1
prakse, zavodi zdravstvenog osiguranja, agencije za kvalitetu, komore iz oblasti zdravstva,
poslodavci, obrazovne i druge ustanove, humanitarne, vjerske, sportske, jedinice lokalne uprave,
porodica i građani kao pojedinci.

2. Pravni okvir zdravstvene zaštite u BiH

Bosna i Hercegovina je država koja se sastoji od dva entiteta: Republike Srpske i

Federacije Bosne i Hercegovine te Distrikta Brčko. Na teritoriji Bosne i Hercegovine postoji
ukupno trinaest ministarstava zdravstva. Federacija Bosne i Hercegovine ima deset kantonalnih i
jedno entitetsko ministarstvo, dok je po jedno ministarstvo zdravstva ustanovljeno u Republici
Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine. Na državnom nivou jedina institucija sa
nadležnošću u ovoj oblasti je Ministarstvo civilnih poslova. U skladu sa odredbama Ustava
Bosne i Hercegovine oblast zdravstva nije u isključivoj nadležnosti institucija BiH, već je
ostavljena u isključivoj nadležnosti entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske, te Brčko
distrikta BiH. U okviru FBiH Ustavom FBiH ova oblast je utvrđena kao zajednička nadležnost
FBiH i kantona. U RS je situacija jednostavnija jer je ovaj entitet uređen unitarno, pa je oblast
zdravstva centralizirana, kao i u BDBiH. U skladu sa prethodno navedenim, propisi iz oblasti
zdravstvene zaštite u BiH donose se posebno na nivou entiteta (u FBiH i kantona), te BDBiH.

Zdravstveno osiguranje u Federaciji Bosne i Hercegovine definisano je 1997. godine u

Zakonu o zdravstvenom osiguranju kojim je propisano da „zdravstveno osiguranje, kao dio
socijalnog osiguranja građana, čini jedinstveni sistem u okviru koga građani ulaganjem
sredstava, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, obavezno u okviru kantona osiguravaju
ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i druge oblike osiguranja na način koji je utvrđen ovim
zakonom, drugim zakonima i propisima donesenim na temelju zakona“. Zdravstveno osiguranje
Federacije Bosne i Hercegovine regulisano je Zakonom o zdravstvenom osiguranju, koji stupa na
snagu 1998. godine, dok su zavodi zdravstvenog osiguranja raspoređeni po nivoima kantona i
ukupno ih je deset. Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti koji je donesen 2010. godine i Zakonu o
zdravstvenom osiguranju 1997. godine definiše se zdravstvena zaštita i postavljaju se standardi
na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. U FBiH 2010. godine donesen je i Zakon o
pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata koji je značajan propis za ostvarivanje
zdravstvene zaštite u FBiH, dok u RS i BDBiH još nije usvojen ovaj zakon. U Federaciji Bosne i

1
Hercegovine postoji deset kantonalnih zavoda za zdravstveno osiguranje što znači da svaki
kanton ima svoj zavod za zdravstveno osiguranje. Rascjepkanost i podijeljenost je rezultat
nadležnosti između entiteta, te unutar FBiH između Federacije i samih kantona.

U Republici Srpskoj zdravstveno osiguranje je za razliku od Federacije Bosne i

Hercegovine centralizovano. Fond zdravstvenog osiguranja je raspodijeljen na 8 poslovnica po
cijeloj Republici Srpskoj. Samom karakteristikom da je centralizovan sistem čini ga mnogo
pogodnijim za osigurane osobe u poređenju sa sistemom koji imamo u Federaciji Bosne i
Hercegovine. Republika Srpska donosi Zakon o zdravstvenoj zaštiti 2009. godine i Zakon o
zdravstvenom osiguranju 1999. godine. Zakonom su utvrđeni propisi koji definišu koji građani
imaju pravo na zdravstvenu zaštitu. Ovaj Zakon Republike Srpske je u poređenju sa Zakonom iz
Federacije Bosne i Hercegovine dosta jasniji i lakši za implementaciju, dosta je pojednostavljen
što ga čini pogodnijim za korisnike u odnosu na korisnike iz Federacije Bosne i Hercegovine.
Primjer korištenja zdravstvene zaštite u Republici Srbiji za osigurano lice obezbjeđuje se u
najbližoj zdravstvenoj ustanovi u sklopu njegovog prebivališta, dok se na teritoriji Federacije
Bosne i Hercegovine može birati ustanova ili ljekar na nivou kantona za kojeg se izdvajaju
sredstva i uplaćuju doprinosi.

Fond osiguranja Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, pokriva teritorij Brčko Distrikta.
Brčko Distrikt 2001. godine formuliše Zakon o zdravstvenom osiguranju i Zakon o zdravstvenoj
zaštiti 2011. godine (2020. usvojen prečišćen tekst).

Zdravstvenim osiguranjem osigurava se ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu.

Osnovna prava iz zdravstvenog osiguranja su:

- pravo na naknadu plaće,

- pravo na zdravstvenu zaštitu, i
- pravo na naknadu troškova prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite. (3)

Pravo na zdravstvenu zaštitu obuhvata više oblika ove zaštite, i to: primarnu,
specijalističku i bolničku. O zdravstvenoj zaštiti bit će posebno i šire raspravljano u daljnjem
izlaganju.

Značenje zdravstvenog osiguranja za osiguranika, njegovu porodicu i društvenu zajednicu

u cjelini je veliko. Načelo uzajamnosti i solidarnosti osiguranika dolazi do izražaja jer svi

1
osiguranici izdvajaju od svojih plaća propisani dio i uplaćuju ga u zavod/fond za zdravstveno
osiguranje kako bi kasnije po nastanku rizika bolesti mogli koristiti propisana prava.

Oblici zdravstvenog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta su:

obavezno, prošireno i dobrovoljno, dok u Republici Srpskoj imamo: prošireno, privatno i
obavezno.

Dakle, u Federaciji Bosne i Hercegovine te u Brčko Distriktu su isti oblici zdravstvenog

osiguranja koji su propisani Zakonom. U Federaciji Bosne i Hercegovine, zdravstveno
osiguranje je regulisano Zakonom o zdravstvenom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine,
koji je stupio na snagu i počeo se primjenjivati 1998. godine, dok su zavodi zdravstvenog
osiguranja na nivou kantona (formirano je u 10 kantona, 10 kantonalnih zavoda). Kako bi se
ispunio uslov iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i zakona iz oblasti zdravstvene zaštite i
zdravstvenog osiguranja, kojima je zagarantovano da cjelokupno stanovništvo Federacije Bosne i
Hercegovine ima jednaka prava na zdravstveno osiguranje, te da bi se prevazišle poteškoće u
nejednakim prilivima prihoda u vidu doprinosa za zdravstveno osiguranje kantonalnih zavoda
(razlike između bogatijih i siromašnijih zavoda za zdravstveno osiguranje u Federaciji Bosne i
Hercegovine) formiran je Federalni fond Solidarnosti. Obaveznim zdravstvenim osiguranjem
obezbjeđuju se osiguranicima i članovima porodice osiguranika pravo na korišćenje zdravstvene
zaštite i pravo na novčane naknade i pomoći po ovom zakonu. Radi osiguranja prava iz
zdravstvene zaštite, odnosno obima prava koja nisu obuhvaćena obaveznim zdravstvenim
osiguranjem, zakonodavno tijelo kantona može uvesti prošireno zdravstveno osiguranje.
Proširenim osiguranjem osiguranici za sebe i članove svojih porodica osiguravaju dodatna prava
na zdravstvenu zaštitu koja nisu obuhvaćena obaveznim zdravstvenim osiguranjem, odnosno
proširena prava od onih određenih kao osnovni paket usluga.Vidove zdravstvene zaštite i prava
koja se ne osiguravaju obaveznim i proširenim zdravstvenim osiguranjem građani mogu
osigurati dobrovoljnim zdravstvenim osiguranjem.Dobrovoljno osiguranje jeste osiguranje koje
osiguranik dobrovoljno uplaćuje to znači osiguranik bira prema svojim mogućnostima obim
zdravstvene zaštite, time mu se omogućava brža usluga i veća kvaliteta.Sredstva za ostvarivanje
prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju se doprinosima od kojih se obrazuju
fondovi zdravstvenog osiguranja kod zavoda zdravstvenog osiguranja kantona, saglasno
odredbama zakona i doprinosa. Sredstva za ostvarivanje prava iz proširenog zdravstvenog
osiguranja osiguravaju se dodatnim doprinosima u skladu sa propisima kantona, a mogu se

1
osiguravati i iz drugih izvora utvrđenih zakonom i drugim propisima donesenim na osnovu
zakona (porezi, donacije, premije, takse, sredstva budžeta kantona i Federacije).Sredstva za
dobrovoljno zdravstveno osiguranje obezbjeđuju građani lično ili putem preduzeća, ustanova i na
drugi način na koji sami odluče da udružuju sredstva za ovo osiguranje.(2)

U Republici Srpskoj je na snazi Zakon o zdravstvenom osiguranju iz 1999. godine.

Zdravstveno osiguranje je centralizovano i na nivou entiteta, i fond zdravstvenog osiguranja ima
osam filijala. Centralizovan sistem zdravstvenog osiguranja u Republici Srpskoj je mnogo
povoljniji za osigurane osobe u poređenju sa osiguranicima u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Zakonom o zdravstvenoj zaštiti Republike Srpske uređuje se sistem obaveznog i proširenog
zdravstvenog osiguranja, prava iz osiguranja, i načela privatnog zdravstvenog osiguranja. Zakon
Republike Srpske daje širu listu obavezno osiguranih građana, kao što daje i mogućnost stranim
državljanima da budu osigurani dok se nalaze na školovanju na teritoriji Republike Srpske za
razliku od Zakona o zdravstvenom osiguranju u Federaciji Bosne i Hercegovine. U Republici
Srpskoj, kao i u Federaciji bračni drug osiguranika ima prava iz zdravstvenog osiguranja dok je
u braku sa osiguranikom.U Republici Srpskoj imamo jedan obim prava koji se razlikuje od
Federacije i Distrikta, a to je privatni obim uživanja u pravu zdravstvenog osiguranja gdje
privatno osiguranje karakteristiše mogućnost pružanja svega što nije obuhvaćeno proširenim i
obaveznim.

Po zakonu o zdravstvenom osiguranju Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, zdravstveno

osiguranje je jedinstven sistem u okviru koga građani ulaganjem sredstava na načelima
uzajamnosti i solidarnosti, osiguravaju realizaciju prava na zdravstvenu zaštitu i druga prava
proizašla iz zdravstvenog osiguranja na način utvrđen zakonom i propisima donesenim na
osnovu zakona, pod uslovom da je uplaćen doprinos. I u Distriktu kao i u entitetima zdravstveno
osiguranje obuhvata: obavezno zdravstveno osiguranje, prošireno i dobrovoljno. Za razliku od
entitetskih zakona, zakon Distrikta Brčko predviđa da obavezno i dobrovoljno zdravstveno
osiguranje se također mogu zasnivati na principima uzajamnosti i solidarnosti osiguranika
Distrikta sa osiguranicima iz entiteta Bosne i Hercegovine: Federacije BiH i Republike Srpske.

Razlike unutar sistema i pružanja usluga osiguranim osobama predstavljaju poteškoće sa

pristupom a i samim osiguranjem za sve građane Bosne i Hercegovine. Servisi koji pružaju
zdravstvenu uslugu po principima nadležnosti i registracije u pojedinim kantonima ili enitetetima

1
čak nisu ni prenosiva pa ni između kantona, samim tim iako se plaćaju isti iznosi doprinosa za
zdravstveno osiguranje ona se neće moći koristiti podjednako u kantonima ili entitetima zbog
samih razlika u pristupima i pravima.

3. Pojam i načela zdravstvene zaštite

Pojam zdravstvena zaštita u današnje vrijeme je dosta širok. Prvenstveno od razvijenosti

zdravstvene zaštite stanovništva općenito je bitno, i zavisi od toga, zdravlje cijele nacije, radno
aktivno stanovništvo, razvijenost zaštite i radna sposobnost zaposlenika. Zaštita zdravlja je od
interesa za državu, poslodavce, društvo ali i pojedinca kao individue. Zdravstvena zaštita je
regulirana Zakonom i u skladu sa načelima iz oblasti zdravstva predstavlja skup državnih,
medicinskih, individualnih mjera, usmjerenih ka unaprjeđenju, očuvanju i vraćanju zdravlja
oboljelim osobama kod kojih je to moguće postići.(4)

Najvažniji oblici zdravstvene zaštite su primarna i specifična.Primarna zdravstvena zaštita

obuhvata sveukupno stanovništvo, a time i zaposlenike. Prvenstveno se odnosi na skrb,
unaprijeđenje zdravlja, ocjenu njihove sposobnosti za rad, a zatim i ukazuje na potencijalne
probleme životne okoline ali i radne sredine koje mogu utjecati na zdravlje pojedinca i radnu
sposobnost djelatnika. (4)

Specifična zdravstvena zaštita je zaštita djelatnika i ona obuhvata nekoliko stavki:

- liječničke preglede radi utvrđivanja radne sposobnosti,

- praćenje zdravstvenog stanja djelatnika u odnosu na rad,
- identifikaciju i procjenu rizika po zdravlje na radnom mjestu,
- sistematske preglede,
- savjetovanje,
- organizovanje i pružanje prve pomoći te hitne intervencije na licu mjesta,
- sudjelovanje u analiziranju profesionalnih bolesti,
- kontinuirana njega,
- stručno osposobljavanje i obrazovanje u djelatnosti medicine,
- ocjenjivanje uvjeta rada na svakom radnom mjestu radi zaštite od profesionalnih bolesti,
- zdravstveni odgoj i prosvjećivanje djelatnika,

1
- sudjelovanje u rehabilitaciji djelatnika,
- ocjenjivanje potrebe za medicinskim aktivnim odmorom, i
- provedba aktivnog medicinskog odmora. (4)

U sklopu zdravstvene zaštite Zakonom su definisana i načela. Temeljna načela su jasno

definisana i kao takva važe na teritoriji entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
Kombinacijom načela nastoji se osigurati zdravstvena zaštita cjelokupnog stanovništva, posebno
radno aktivnog stanovništva, koja bi vrjednovala materijalne, kadrovske i druge mogućnosti
društva, ali također i omogućiti praćenje razvoja zdravstvene zaštite. Polazni stav za
ostvarivanjem zdravstvene zaštite jeste da građanin ima pravo na najveću razinu zaštite,
očuvanja i povratka zdravlja. O ostvarivanju tog prava on je dužan sam da skrbi, ali su to
također dužni činiti i država i društvo kojima pripada.

Država i društvo skrbe o zdravstvenoj zaštiti tako što utvrđuju strategije razvoja zdravstva,
uređuju zakonodavstvo, razvijaju znanstveno istraživački rad, osiguravaju potrebna finansijska i
tehnička sredstva, kao i potrebnu razliku sredstava za demografski i gospodarski ugrožena
područja.(4)

Kako smo pojasnili da su načela u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine temeljno

određena zakonima, te da važe na teritoriju entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, u
daljem radu ćemo za svaki entitet i Brčko Distrikt posebno objasniti i analizirati ova načela.

1.1. Zdravstvena zaštita u FBiH

Zakon o zdravstvenoj zaštiti Federacije Bosne i Hercegovine jedan je od najvažnijih i

temeljnih zakona iz oblasti zdravstva. Njime su uređena načela, mjere, načini organizovanja i
provedbe zdravstvene zaštite, osobe i institucije mjerodavne za društvenu brigu o zdravlju
stanovništva, prava i obaveze korisnika zdravstvene zaštite, te sadržaj, način obavljanja i nadzor
nad obavljanjem zdravstvene zaštite na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.(5) Ciljevi
zdravstvene zaštite su promocija zdravlja, sprečavanje bolesti, pravodobno dijagnosticiranje i
liječenje bolesti, zdravstvena njega i rehabilitacija. Zdravstvenu zaštitu pružaju zdravstveni
radnici u zdravstvenim ustanovama i privatnoj praksi. Zdravstvena zaštita pripada svakome -

1
svaki čovjek ima pravo na nju bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Svako je dužan brinuti o
svom zdravlju, pritom ne ugrožavati zdravlje drugih.(5)

Načela zdravstvene zaštite propisana su Zakonom o zdravstvenoj zaštiti Federacije Bosne

i Hercegovine(5), a to su:

1. Načelo pristupačnosti zdravstvene zaštite

2. Načelo pravičnosti zdravstvene zaštite
3. Načelo solidarnosti u zdravstvenoj zaštiti
4. Načelo sveobuhvatnosti zdravstvene zaštite
5. Načelo kontinuranosti zdravstvene zaštite
6. Načelo specijaliziranog pristupa
7. Načelo stalnog unaprijeđenja kvalitete zdravstvene zaštite
8. Načelo učinkovitosti zdravstvene zaštite

1. Načelo pristupačnosti zdravstvene zaštite treba da se ostvari putem osiguranja i

odgovarajuće zdravstvene zaštite. U sklopu ovoga načela zdravstvena zaštita mora biti
osigurana i dostupna svakom građaninu na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, mora
biti dostupna kako fizički, geografski, kulturološki tako i ekonomski. To se posebno odnosi
na primarnu nivou pružanja zdravstvene zaštite.

2. Načelo pravičnosti zdravstvene zaštite svodi se na zabranu diskriminacije pri pružanju

zdravstvene zaštite po bilo kojoj osnovi. Kao osnovne moguće diskriminacije navedene su :
spol, jezik, kultura, religija, uvjerenja, seksualna orijentacija,nacionalna pripadnost,
socijalno porijeklo, političko ili drugo uvjerenje, vrsta bolesti, psihički ili tjelesni invaliditet.

3. Načelo solidarnosti u zdravstvenoj zaštiti treba da se ostvari putem sistema zdravstvenog

osiguranja u kojem svi građani, podjednako su obuhvaćeni zaštitom. Bogate osobe trebaju
da solidarišu sa siromašnima, ili grupe solidarišu sa siromašnim, mlađi sa starijima, zdravi sa
bolesnima i pojedinci sa porodicama.

4. Načelo sveobuhvatnosti zdravstvene zaštite treba da obezbjedi uključivanje svih građana u

sistem mjera zaštite, i to uz primjenu objedinjenih mjera i postupaka zdravstvene zaštite koje
obuhvataju: promociju zdravlja, prevenciju bolesti, ranu dijagnostiku, liječenje i
rehabilitaciju.

1
5. Načelo kontinuiranosti zdravstvene zaštite ostvaruje se ukupnom organizacijom sistema
zdravstvene zaštite, usklađenost po nivoima to jeste od primarnog preko sekundarnog do
tercijarnog nivoa. Kontinuiranost predstavlja pružanje zdravstvene zaštite neprekidno tokom
cijelog života, u svakoj životnoj dobi.

6. Načelo specijaliziranog pristupa treba da se ostvari organiziranjem i razvijanjem

specijaliziranih kliničkih, javnozdravstvenih dostignuća i znanja, te njihovom primjenom u
praksi. Ovo načelo omogućuje svim građanima u skladu sa materijalnim mogućnostima
Federacije Bosne i Hercegovine, najnovija dostignuća medicine ali i na poljima drugih
znanosti.

7. Načelo stalnog unaprijeđenja kvalitete zdravstvene zaštite obuhvaća mjere i aktivnosti koje
se provode u skladu sa dostignućima u medicinskoj praksi u cilju smanjenja rizika,
neželjenih posljedica za zdravlje i zdravstveno stanje pojedinca i zajednice u cjelini.
Kvaliteta se pritom ne ogleda samo u pružanju zdravstvene usluge već i u svim drugim
aspektima poslovanja zdravstvene ustanove, odnosno cjelokupnog sistema zdravstvene
zaštite.

8. Načelo efikasnosti zdravstvene zaštite ogleda se u ostvarivanju najboljih mogućih rezultata

u odnosu na raspoložive resurse u zdravstvu, odnosno postizanjem najvišeg nivoa
zdravstvene zaštite uz racionalno korištenje raspoloživih resursa.

U Federaciji Bosne i Hercegovine načela korištenja zdravstvene zaštite sadržana su i u

Zakonu o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata Federacije Bosne i Hercegovine. U
tom Zakonu propisana su sljedeća načela korištenja zdravstvene zaštite:

1. pravo pacijenta na najveće objektivno moguće očuvanje i zaštitu njegovog zdravlja,

liječenjem i mjerama prevencije bolesti;

2. poštivanje ljudskog dostojanstva pacijenta;

3. poštivanje prava na tjelesni i mentalni integritet pacijenta i osobnu sigurnost;

4. poštivanje zaštite osobnosti pacijenta uključujući poštivanje njegove privatnosti,

svjetonazora, te moralnih i vjerskih uvjerenja.

1
 1.2. Zdravstvena zaštita u Republici Srpskoj

Zdravstvena zaštita je skup usluga i aktivnosti za unapređivanje i očuvanje zdravlja ljudi,

sprečavanje oboljenja i povreda, rano otkrivanje oboljenja, blagovremeno liječenje i
rehabilitaciju. Zakonom o zdravstvenoj zaštiti u Republici Srpskoj navodi se da zdravstvena
zaštita podrazumjeva preduzimanjem specifičnih aktivnosti na promociji zdravlja, prevenciji i
liječenju bolesti i stanja, rehabilitaciji oboljelih i povrijeđenih, obezbjeđenju lijekova i
medicinskih sredstava, zaštiti životne i radne sredine i druge specifične aktivnosti. Zdravstvenu
zaštitu pružaju zdravstveni radnici u zdravstvenim ustanovama i privatnoj praksi. Zdravstvena
zaštita pripada svakome - svaki čovjek ima pravo na nju bez diskriminacije po bilo kojoj
osnovi.Ovim Zakonom su propisana i načela zdravstvene zaštite Republike Srpske.Njime je,
između ostalog, uređeno obezbjeđenje zdravstvene zaštite, načela zdravstvene zaštite, prava i
obaveze građana i pacijenata u ostvarivanju zdravstvene zaštite, nivoi zdravstvene zaštite,
osnivanje, prestanak rada i organizacija zdravstvenih ustanova, organi zdravstvenih ustanova,
certifikacija i akreditacija zdravstvenih ustanova, finansiranje zdravstvenih ustanova, nadzor, te
druga pitanja od značaja za organizaciju i provođenje zdravstvene zaštite na području Republike
Srpske.
U Republici Srpskoj imamo pet načela zdravstvene zaštite, od kojih se neka podudaraju sa
načelima u Federaciji Bosne i Hercegovine, a to su: načelo sveobuhvatnosti i načelo
kontinuiranosti.(3) Zdravstvena zaštita građana Republike Srpske sprovodi se na načelima
jednakosti, dostupnosti, sveobuhvatnosti, kontinuiteta i koordinacije.

1. Načelo jednakosti podrazumijeva da građani sa istim zdravstvenim potrebama ostvaruju

isti nivo zdravstvene zaštite, a građani sa različitim zdravstvenim potrebama ostvaruju
različit nivo zdravstvene zaštite.

2. Načelo dostupnosti ostvaruje se obezbjeđivanjem zdravstvene zaštite građanima, koja je

fizički, geografski i ekonomski dostupna.

3. Načelo sveobuhvatnosti  na primarnom nivou ostvaruje se pružanjem zdravstvenih usluga

građanima, bez obzira na pol, godine i bolest.

4. Načelo kontinuiranosti ostvaruje se organizacijom primarne zdravstvene zaštite,

uspostavljanjem neprekidnog praćenja stanja zdravlja građana kroz sve životne dobi.

1
 5. Načelo koordinacije ostvaruje se nesmetanim kretanjem građana kroz zdravstveni sistem,
u kome se nivoi zdravstvene zaštite nadopunjuju jedan na drugi i međusobno radi
postizanja maksimalne efikasnosti i efektivnosti.

1.3. Zdravstvena zaštita u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine

Zakonom o zdravstvenoj zaštiti Distrikta navodi da zdravstvena zaštita obuhvata sistem

društvenih, grupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za unapređivanje i očuvanje
zdravlja ljudi, sprječavanje oboljenja i ozljeda, rano otkrivanje oboljenja, pravodobno liječenje,
zdravstvenu njegu i rehabilitaciju, kao i primjenu zdravstvenih tehnologija. Osiguranje
zdravstvene zaštite na nivou Distrikta zasniva se na elementima ekonomske, socijalne i
zdravstvene politike kojima se stvaraju uvjeti za provođenje zdravstvene zaštite. Zdravstvenu
zaštitu pružaju zdravstveni radnici, zdravstvena zaštita pripada svima, te je svaki pojedinac
dužan da vodi računa o svom zdravlju i da ne narušava zdravlje drugih ljudi.

Zdravstvena zaštita građana se provodi na načelima dostupnosti, pravednosti, solidarnosti,

jednakosti, sveobuhvatnosti, kontinuiteta, specijaliziranog pristupa, stalnog unapređenja kvalitete
i učinkovitosti. Načela su na isti način definisana kao u Federaciji Bosne i Hercegovine izuzev
načela jednakosti, te se neće posebno navoditi. Načelo jednakosti podrazumijeva da građani sa
istim zdravstvenim potrebama ostvaruju isti nivo zdravstvene zaštite, a građani sa različitim
zdravstvenim potrebama ostvaruju različit nivo zdravstvene zaštite.

4. Pojam i oblici zdravstvene djelatnosti u BiH

Zdravstvena djelatnost jedna je od najvažnijih ljudskih djelatnosti jer su njen predmet

čovjeku najvažnija dobra-život i zdravlje.(5) Zdravstvena djelatnost predstavlja organizirano
pružanje zdravstvene zaštite.To se čini preko rada zdravstvenih radnika i suradnika u
zdravstvenim ustanovama i pravatnoj praksi.Ova djelatnost se provodi kao primarna,
specijalističko–konsultativna i bolnička zdravstvena djelatnost te djelatnost javnog zdravstva.(4)

1
 1.4. Vrste zdravstvenih ustanova i nadzor nad njihovim radom u Federaciji Bosne i
Hercegovine

Zdravstvena djelatnost ima status javne službe na niovu cijele Bosne i Hercegovine. Ova
djelatnost je organizovana na tri nivoa zdravstvene zaštite: primarna, sekundarna i tercijarna.
Ustanove koje pružaju usluge zdravstvene zaštite su : zdravstvene ustanove i privatna praksa. (6)
Državne zdravstvene ustanove mogu obavljati zdravstvene djelatnosti bez ograničenja, a privatna
praksa samo Zakonom određene poslove. Zdravstvena djelatnost koju obavljaju spomenute
ustanove vrši se kao: primarna, sekundarna i tercijarna. Primarnu djelatnost čine osnovni, bazični
vidovi liječenja i drugih zdravstvenih usluga koji uglavnom ne zahtjevaju posebno
specijalizirano osoblje i složeniju opremu.

Sekundarna zdravstvena djelatnost obuhvaća specijalističko konzultativnu i bolničku

djelatnost. Specijalističko-konsultativna zdravstvena djelatnost na sekundarnom nivou
zdravstvene zaštite predstavlja dio zdravstvene djelatnosti koja, kroz pružanje vanbolničkih
usluga, obezbjeđuje podršku primarnoj i bolničkoj zdravstvenoj djelatnosti uz racionalnu
upotrebu resursa zdravstva. Bolnička zdravstvena djelatnost obuhvata dijagnosticiranje, liječenje
i medicinsku rehabilitaciju, zdravstvenu njegu, boravak i prehranu pacijenata u bolnicama.

Tercijarna razina odnosi se na pružanje najsloženijih usluga zdravstvene zaštite,

specijalističko–konsultativne i bolničke djelatnosti, a obuhvata i znanstveno istraživačku i
obrazovnu djelatnost, s tim da se oni mogu obavljati u zdravstvenim ustanovama primarne i
sekundarne razine.

Apotekarska djelatnost je dio zdravstvene djelatnosti koja se obavlja na primarnom,

sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite i koja obezbjeđuje snabdijevanje
stanovništva, zdravstvenih ustanova i privatnih praksi lijekovima i medicinskim sredstvima u
skladu sa propisom kojim se uređuje apotekarska djelatnost.

Ustanove ovog tipa mogu se osnovati u državnom ili privatnom vlasništvu, ako zakonom
nije drugačije propisano.

Vrste zdravstvenih ustanova su:

1
 - Ustanove primarne zdravstvene zaštite:
a) dom zdravlja,
b) ambulanta porodične medicine,
c) centar za mentalnu rehablitaciju,
d) centar za fizikalnu rehabilitaciju,
e) ustanova za hitnu medicinsku pomoć,
f) ustanova za zdravstvenu njegu u kući.
- Zdravstvene ustanove specijalističko–konsultativne i bolničke zdravstvene zaštite:
a) poliklinika,
b) bolnica,
c) liječilište,
d) zavod,
e) zdravstvene ustanove u kojima se izvodi nastava.
- Referalni centar(6)
- Zdravstvene ustanove tercijarne razine su one ustanove koje ispunjavaju uvjete u pogledu
prostora, opreme i kadra što se bliže uređuje posebnim pravilnikom nadležnog ministra
zdravlja.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti Federacije Bosne i Hercegovine u članu 31 navodi da je

samostalno obavljanje privatne prakse dopušteno radi pružanja samo određenih zdravstvenih
usluga. Propisano je da javnozdravstvenu djelatnost socijalne medicine, epidemiologije i higijene
koje su od posebnog interesa za društvo, hitna medicinska pomoć, djelatnost heterogene
transplatacije organa i tkiva i autologne transplatacije koštane srži, prikupljanje, testiranje,
prerada i distribucija krvi i krvnih sastojaka, vještačka oplodnja, ako nije u pitanju darivanje
sjemena od supruga, patologija izuzev patohistološke djelatnosti, sudska medicina i
mrtvozornička djelatnost, ne mogu biti predmet privatne djelatnosti.

Privatnu praksu može osnovati zdravstveni radnik s visokom stručnom spremom, koji nije
u radnom odnosu, odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost i da ispunjava za to Zakonom
predviđene uvjete. Nakon što se utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti u pravilniku o osnivanju
privatne zdravstvene ustanove privatni zdravstveni radnici osnivaju ustanovu pod obavezom da u
nazivu istaknu ime i prezime, adresu privatne prakse, oznaku djelatnosti. Zdravstvena ustanova i

1
privatna praksa dužne su istaknuti naziv, podatke o djelatnosti, radno vrijeme, osnivanju i
sjedištu ustanove.(6)

Zdravstvene ustanove i privatne prakse su dužne voditi odgovarajuću zdravstvenu

dokumentaciju i evidencije o pružanju usluga. Pri tome je zagarantovana tajnost podataka iz
medicinske dokumentacije koja se obrađuje i dostavlja u izvješćima. Medicinska dokumentacija
pacijenata mora se čuvati od neovlaštenog pristupa, kopiranja i zloupotrebe. Osobe koje
obavljaju zdravstvenu djelatnost dijele se na zdravstvene radnike i zdravstvene saradnike.

Zdravstveni radnici su osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i

neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu, uz obavezno poštivanje
moralnih i etičkih načela zdravstvene struke, obrazuju se na medicinskom, stomatološkom,
farmaceutskom ili farmaceutsko–biohemijskom fakultetu, zdravstvene studije, srednje škole
zdravstvenog usmjerenja te svoju djelatnost obavljaju u ustanovama zdravstvene skrbi ili u
privatnim praksama.(6)

Zdravstveni saradnik jeste osoba koja nije završila obrazovanje zdravstvenog usmjerenja, a
radi u zdravstvenim ustanovama i sudjeluju u dijelu zdravstvene zaštite, imaju pravo i obavezu
da se stručno usavršavaju radi održavanja i unapređivanja kvalitete zdravstvene zaštite.(6)

Nadzor u zdravstvenim ustanovama obuhvata aktivnost kojom se utvrđuje da li

zdravstvena ustanova, privatna praksa, zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik koji pruža
zdravstvene usluge, radi u skladu s propisima, dostignućima savremene medicine i drugih nauka
i da li za takav rad postoje odgovarajući uslovi. Zakonom o zdravstvenoj zaštiti propisan je i sam
nadzor zdravstvenih ustanova objašnjen u članu 191 Federacije Bosne i Hercegovine.

Nadzor u Federaciji Bosne i Hercegovine podrazumjeva nadzor nad radom zdravstvenih

ustanova, zdravstvenih radnika u zdravstvenim ustanovama, te privatnih zdravstvenih radnika te
obuhvata:

- unutrašnji nadzor i

- zdravstveno-inspekcijski nadzor.

Pored nadzora u zdravstvenoj ustanovi, odnosno privatnoj praksi može se provoditi

provjera kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga u postupku akreditacije zdravstvenih ustanova

1
i privatnih praksi od vanjskog tima ovlaštenih ocjenjivača kvaliteta u skladu sa propisima o
sistemu poboljšanja kvaliteta, sigurnosti i akreditaciji u zdravstvu.

Unutrašnji nadzor provodi se na osnovu godišnjeg plana i programa provedbe unutrašnjeg

nadzora.(3) Unutrašnji nadzor podrazumijeva uspostavu, razvijanje i održavanje sistema
poboljšanja kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga u skladu sa propisima o sistemu
poboljšanja kvaliteta, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu.

Zdravstveno-inspekcijski nadzor nad primjenom i izvršavanjem zakona, drugih propisa i

općih akata u djelatnosti zdravstva, kao i nadzor nad stručnim radom zdravstvenih ustanova,
zdravstvenih radnika, te privatnih zdravstvenih radnika vrši nadležna uprava za inspekcije.
Poslove zdravstveno-inspekcijskog nadzora obavljaju federalni i kantonalni zdravstveni
inspektori.(3) Federalni zdravstveni inspektor vrši zdravstveno-inspekcijski nadzor u
zdravstvenim ustanovama čiji je osnivač, odnosno suosnivač Federacija, a kantonalni zdravstveni
inspektor u zdravstvenim ustanovama čiji je osnivač kanton, općina, odnosno pravno ili fizičko
lice, kao i u privatnoj praksi. U slučaju stručnog propusta zdravstvenog radnika ili povrede
načela etike i medicinske deontologije, nadležni zdravstveni inspektor ustupit će predmet na
postupanje nadležnoj komori.

1.5. Vrste zdravstvenih ustanova i nadzor nad njihovim radom u Republici Srpskoj

Zakonom o zdravstvenoj zaštiti u Republici Srpskog navodi se zdravstvena zaštita koja

se obavlja na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou. Primarni nivo zdravstvene zaštite
obezbjeđuje se u zdravstvenim ustanovama: ambulantama za liječenje, zdravstvenu njegu i
rehabilitaciju, specijalističkim ambulantama porodične medicine, stomatološkim ambulantama,
domovima zdravlja, specijalističkim centrima, domovima za zdravstvenu njegu i apotekama.
Sekundarni nivo zdravstvene zaštite obezbjeđuje specijalizovanu zdravstvenu zaštitu, organizuje
se tako da dopunjuje primarnu zdravstvenu zaštitu i pruža joj organizovanu i kontinuiranu pomoć
i podršku. Tercijarni nivo zdravstvene zaštite obezbjeđuje visokospecijalizovanu zdravstvenu
zaštitu najsloženije metode i postupke dijagnostike, liječenja i rehabilitacije. Nivoi zdravstvene
zaštite povezuju se kroz referalni sistem, a referalni sistem je kontinuirano i nesmetano kretanje
građana i pacijenata kroz zdravstveni sistem, koje prati odgovarajuća medicinska dokumentacija.

1
 Zdravstvene ustanove su:

a) ambulanta za liječenje, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju,

b) specijalistička ambulanta porodične medicine,

c) specijalistička ambulanta,

d) stomatološka ambulanta,

e) dom zdravlja,

f) apoteka,

g) specijalistički centar,

h) bolnica,

i) specijalna bolnica,

j) klinički centar,

k) zavod,

l) institut za javno zdravstvo,

lj) dom za zdravstvenu njegu,

m) laboratorija,

n) banka biološkog materijala i

nj) banka matičnih ćelija.(5)

Zdravstvena ustanova može se osnovati kao javna ili privatna zdravstvena ustanova,i kao
takve mogu se pod jednakim uslovima osnovati.

Nadzor nad radom zdravstvenih ustanova obuhvata:

a) unutrašnji nadzor,

b) stručni nadzor,

c) nadzor nad zakonitošću rada i akata, i

1
d) inspekcijski nadzor.

Poseban oblik unutrašnjeg nadzora ostvaruje se putem jedinice ili lica određenog za
kontinuirano unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga u zdravstvenoj ustanovi.
Stručni nadzor obavlja se redovno i vanredno. Zahtjev za vanredni stručni nadzor može postaviti
Fond, nadležna zdravstvena komora, zdravstveni inspektor, zaposleni u zdravstvenoj ustanovi i
građanin koji nije zadovoljan dobijenom zdravstvenom uslugom i njegova porodica. Nadzor nad
zakonitošću rada i akata zdravstvene ustanove obavlja Ministarstvo preko komisija koje imenuje
ministar iz reda državnih službenika, u skladu sa zakonom.Inspekcijski nadzor u obavljanju
zdravstvene djelatnosti vrši se u skladu sa zakonom koji uređuje oblast inspekcija u Republici
Srpskoj.

1.6. Vrste zdravstvenih ustanovova i nadzor nad njihovim radom u Brčko Distriktu Bosne i
Hercegovine

Zdravstvena zaštita se u Distriktu provodi kao i u Repubici Srpskoj i Federaciji Bosne i

Hercegovine, to jeste na primarnom, sekundarnom i tercijalnom nivou. Ova tri nivou su ista i
podrazumjevaju isto kao RS i FBiH.

Zdravstvene ustanove su:

a) dom zdravlja;

b) zdravstvene stanice;

c) ambulanta obiteljske medicine;

d) centar za mentalno zdravlje;

e) stomatološka ambulanta;

f) ustanova za zdravstvenu njegu;

g) ljekarna;

h) specijalistička ambulanta;

i) specijalistički centar, odnosno poliklinika;

1
j) bolnica;

k) zdravstveni centar;

l) laboratorija;

m) lječilište i

n) zavod.

Privatna zdravstvena ustanova može se osnovati kao: ambulanta obiteljske medicine,

stomatološka ambulanta, ljekarna, specijalistička ambulanta, specijalistički centar, odnosno
poliklinika, bolnica, dom za zdravstvenu njegu, laboratorija i lječilište.

Nadzor nad radom zdravstvenih ustanova i privatnih praksi obuhvata:

a) unutrašnji nadzor,

b) stručni nadzor,

c) inspekcijski nadzor.

Unutrašnji nadzor podrazumijeva i uspostavljanje, razvijanje i održavanje sistema

poboljšanja kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga, u skladu s propisima o sistemu poboljšanja
kvaliteta, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu. Poseban oblik unutrašnjeg nadzora se ostvaruje
preko jedinice za kontinuirano unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga u
zdravstvenim ustanovama.

Stručni nadzor se obavlja redovno i kontinuirano, a vanredni stručni nadzor ako za to

postoje posebni razlozi.

Zahtjev za vanredni stručni nadzor može podnijeti: Fond, nadležna komora, zdravstveni
inspektor, zaposleni u zdravstvenoj ustanovi i građanin koji nije zadovoljan dobijenom
zdravstvenom uslugom kao i njegova porodica.

U vanrednom stručnom nadzoru ne mogu učestvovati lica s nižim stručnim zvanjem od

najvišeg stručnog zvanja koje ima zaposleni u čijoj se organizacionoj jedinici obavlja vanredni
stručni nadzor. Po obavljenom vanrednom stručnom nadzoru, pojedinac ili komisija podnosi
izvještaj o utvrđenom činjeničnom stanju i predlaže mjere.

1
 Na rad zdravstvenog inspektora u pogledu vođenja zdravstveno-inspekcijskog nadzora
primjenjuju se odredbe Zakona o inspekcijama Brčko distrikta i Zakona o upravnom postupku
Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Ako zdravstveni inspektor prilikom obavljanja
inspekcijskog nadzora uoči nepravilnosti, odnosno povrede propisa, a nije nadležan direktno
postupati, obavezan je obavijestiti nadležni organ o uočenim nepravilnostima, odnosno
povredama propisa i tražiti pokretanje postupka i preduzimanje propisanih mjera.

5. Prava i dužnosti građana u okviru provođenja zdravstvene zaštite u BiH

U cilju ostvarivanja prava iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti, građani Bosne i Hercegovine

imaju okvir prava i dužnosti na koje se mogu osloniti. Pošto je Bosne i Hercegovina svoju oblast
zdravstva prema ustavnim rješenjima, podijelila u nadležnost entiteta (Republika Srpska),
entiteta i kantona (Federacija BiH), odnosno u nadležnosti Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine,
tako se i jamče određena prava na zdravstvenu zaštitu.U Federaciji Bosne i Hercegovine postoji
Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, koji određuje prava, obaveza i
odgovornosti pacijenata prilikom korištenja zdravstvene zaštite, način korištenja, zaštite i
unapređenja tih prava, te druga pitanja u vezi sa pravima, obavezama i odgovornostima
pacijenata koja se koriste saglasno propisima o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju.

Svaki građanin ima pravo da zdravstvenu zaštitu ostvaruje uz poštivanje najvišeg mogućeg
standarda ljudskih prava i vrijednosti, odnosno ima pravo na fizički i psihički integritet i na
sigurnost njegove osobnosti, kao i na uvažavanje njegovih moralnih, kulturnih, religijskih i
filozofskih ubjeđenja.

Pacijentom, u smislu ovog zakona, kao i propisa o pravima, obavezama i odgovornostima

pacijenata, smatra se svaka osoba, bolesna ili zdrava, osigurana ili neosigurana osoba, koja
zatraži ili kojoj se pruža određena mjera ili zdravstvena usluga u cilju očuvanja i unapređenja
zdravlja, sprečavanja bolesti, liječenja ili zdravstvene njege i rehabilitacije.(5)

Unutar Federacije Bosne i Hercegovine svaki građanin ima neotuđivo pravo na nekoliko
prava koja su navedena i u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti Federacije Bosne i Hercegovine. Ta
prava govore općenito o kvaliteti, pristupačnosti, naknadi štete, o mogućnosti izboru porodičnog
ljekara, povjerljivosti podataka, odbijanju pregleda ili intervencija zbog gubitka povjerenja u

1
liječnika, savjetovanje o ishrani. Građani Federacije Bosne i Hercegovine imaju također pravo i
na zaštitu od opasnosti po zdravlje ili život, pravo na zaštitu od buke, jonizirajućeg zračenja, koji
mogu uticati na zdravlje pojedinca. Lica koja su oboljela od nekih duševnih bolesti i
predstavljaju opasnost po svoj život ili život građana potrebno je smjestiti u odgovarajuću
ustanovu na liječenje. Zdravstveni radnici su dužni čuvati profesionalne tajne i sve što znaju o
pacijentu, oni su obavezani etikom svog posla, ali i zakonom.

Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti u FBiH svakom pacijentu garantuju se sljedeća

prava:

- pravo na dostupnost zdravstvene zaštite, uključujući i pravo na hitnu medicinsku pomoć,

informacije;

- pravo na obavještenost i učestvovanje u postupku liječenja;

- pravo na slobodan izbor;

- pravo na samoodlučivanje i pristanak, uključujući i zaštitu prava pacijenta koji nije

sposoban dati pristanak;

- pravo na povjerljivost informacija i privatnost;

- pravo na tajnost podataka;

- pravo na osobno dostojanstvo;

- pravo na sprečavanje i olakšavanje patnji i bola;

- pravo na poštivanje pacijentovog vremena;

- pravo na uvid u medicinsku dokumentaciju;

- pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove;

- pravo na pacijenta nad kojim se vrši medicinsko istraživanje;

- pravo na preventivne mjere i informiranje o očuvanju zdravlja;

- pravo na prigovor;

- pravo na naknadu štete;

- pravo na prehranu u skladu sa svjetonazorom;

1
 - pravo na održavanje osobnih kontakata;

- pravo na obavljanje vjerskih obreda.

U Republici Srpskoj svaki građanin ima pravo na zdravstvenu zaštitu uz poštivanje

najvišeg mogućeg standarda ljudskih prava i vrijednosti, uvažavanju moralnih, kulturnih i
religijskih ubjeđenja. Građani Republike Srpske imaju pravo na zdravstvenu zaštitu, na slobodan
izbor porodičnog doktora medicine, pravo na informaciju o svom zdravlju, pravu pomoć, pravo
na izbor odluke koje se tiču daljeg nastavka bilo tretmana ili operacija. Informacija obuhvata:

a) dijagnozu i prognozu bolesti, kratak opis, cilj i korist od predloženog medicinskog tretmana,
vrijeme trajanja i moguće posljedice preduzimanja, odnosno nepreduzimanja predloženog
medicinskog tretmana,

b) vrstu i vjerovatnoću mogućih rizika, bolne i druge sporedne ili trajne posljedice,

c) druge metode liječenja,

d) moguće promjene pacijentovog stanja poslije preduzimanja predloženog medicinskog

tretmana, kao i moguće nužne promjene u načinu života pacijenta, i

e) dejstvo lijekova i moguće neželjene posljedice tog dejstva.

Građanin također je dužan da i on čuva, doprinosi sopstvenom zdravlju, unapređuje i

vrednuje, kako svoje, tako i tuđe zdravlje i okolinu. Ukoliko se radi o istraživačkim
ispitivanjima, maloljetnim licima je dužno izdati pristanak uz punoljetnu osobu, ukoliko se
također desi neki incident, nuspojava, tjelesna povreda pacijent ima pravo na odštetu u skladu sa
Zakonom.

Pacijent kod ostvarivanja zdravstvene zaštite obavezan je da:

a) aktivno učestvuje u zaštiti, očuvanju i unapređenju svog zdravlja,

b) u potpunosti informiše nadležnog zdravstvenog radnika o istinitim podacima o svom

zdravstvenom stanju,

c) poštuje uputstva i preduzima mjere propisane terapije od strane nadležnog zdravstvenog

radnika,

d) poštuje kućni red zdravstvene ustanove i

1
e) poštuje zdravstvene radnike i zdravstvene saradnike.

Građani Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine imaju pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu
sa odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o zdravstvenom osiguranju. Građani ovog
Distrikta imaju sljedeća prava:

- pravo na zdravstvenu zaštitu uz poštivanje najvišeg mogućeg standard ljudskih prava i

vrijednosti;

- pravo na pristup uslugama uključivajući građane na liste čekanja,

- pravo na slobodan izbor doktora porodične medicine,

- pravo na javne informacije koje su potrebne za očuvanje zdravlja i sticanja zdravih

navika,infomacija o štetnim faktorima životne sredine;

- pravo na drugo mišljenje u vezi sa svojim zdravljom;

- pravo na slobodno odlučivanje;

- pravo na izbor medicinskog tretmana i pristanak pacijenta na predloženi tretman;

- pravo na odbijanje medicinskog tretmana;

- pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove;

- pravo na hitni medicisnki tretman kada se preduzima pomoć bez njegove saglasnosti ako
je vitalno ugrožen i bez svijesti;

- pravo na povjerljivost informacija,

- pravo na medicinske oglede u svrhu istraživačkih studija;

- pravo na zaštita privatnosti;

- pravo na prigovor na pruženu zdravstvenu uslugu;

- pravo na naknadu štete ukoliko se desi stručna pogreška zdravstvenog saradnika;

- pravo na uvid u svoju medicinsku dokumentaciju;

- pravo na ishranu i vjerske obrede.

Pacijent je, kod ostvarivanja zdravstvene zaštite, obavezan:

1
a) aktivno učestvovati u zaštiti, očuvanju i unapređenju svog zdravlja;

b) u potpunosti informirati nadležnog zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog suradnika o

istinitim podatcima o svom zdravstvenom stanju;

c) poštovati upute i poduzimati mjere propisane terapije od strane nadležnog zdravstvenog

radnika, odnosno zdravstvenog suradnika;

d) poštovati akte zdravstvene ustanove o uvjetima boravka i ponašanja u ustanovi, i

e) poštovati zdravstvene radnike i zdravstvene suradnike.

Građani ostvaruju ova prava na osnovu medicinske doktrine, stanadarda i normi uz uslove
koji su prethodno ispunjeni u skladu sa njihovim obavezama i odgovornostima propisanih
Zakonom. Zdravstveni radnici su dužni čuvati kao profesionalnu tajnu sve što znaju o
zdravstvenom stanju pacijenta. I drugi radnici u zdravstvu su također dužni čuvati ove tajne za
koju su saznali u obavljanju svojih dužnosti, kao i studenti i učenici srednjih škola zdravstvenog
usmjerenja.(3)

6. Zaključak

Zdravstveni sistemi su kompleksne, promjenjive i nestabilne organizacije za pružanje

usluga zdravstvene zaštite: podložni uticaju različitih faktora iz okruženja i različitog ponašanja
aktera unutar sistema sa različitim interesima i očekivanjima. Zakonom o zdravstvenoj zaštiti se
uređuju načela, mjere, način organizovanja i provođenja zdravstvene zaštite, nosioci društvene
brige za zdravlje stanovništva, prava i obaveze lica u korištenju zdravstvene zaštite kao i nadzor
nad obavljanjem zdravstvene zaštite. Zakon kaže da svako lice ima pravo na zdravstvenu zaštitu i
na mogućnost ostvarivanja najvišeg nivoa zdravlja u skladu sa ovim zakonom i Zakonom o
zdravstvenom osiguranju i ova dva zakona se moraju posmatrati kao cjelina jer je ostvarivanje
prava na zdravstvenu zaštitu uglavnom uslovljeno posjedovanjem zdravstvenog osiguranja.

U Bosni i Hercegovini postoje četiri zakona koja regulišu zdravstveno osiguranje. Na taj
način zdravstveno osiguranje je lokalnog karaktera, strogo određeno po regijama što
onemogućava slobodno kretanje pacijenata iz jednog entiteta u drugi, kao i iz jednog kantona u
drugi kao i u Brčko Distrikt. U Federaciji Bosne i Hercegovine zdravstveno osiguranje je

1
podijeljeno na deset kantonalnih zavoda. Na Federalnom nivou egzistira jedan Federalni Fond za
zdravstveno osiguranje i reosiguranje, odnosno Federalni Fond solidarnosti. Ovakva
podijeljenost po regijama zdravstvenog osiguranja dodatno otežava ostvarenje zdravstvene
zaštite, kao i pružanje usluga u većim i specijaliziranim klinikama koje se nalaze u kantonima
odnosno entitetima u kojem osiguranik nema zdravstveno osiguranje.

U Republici Srpskoj, zdravstveno osiguranje je centralizovano, što obezbijeđuje mnogo

bolji i ujednačeniji pristup zdravstvenog osiguranja, a time i zdravstvene zaštite. Ovim je i
mogućnost diskriminacije osiguranih lica i njihovog različitog pristupa zdravstvenoj zaštiti
mnogo manja.

U entitetima, Brčko Distriktu i kantonima su različiti obimi i prava zdravstvene zaštite koja
se finansira iz različitih zdravstvenih zavoda/fondova.

U FBiH sistem i nadležnosti su rascjepkani na deset kantona što rezultira razlikama u

obimu i ostvarivanju prava na nivou kantona zavisno od njegove ekonomske moći. Problemi su i
u različitom stepenu opremljenosti zdravstvenih ustanova, neujednačene dostupnosti
zdravstvenih usluga u slabije razvijenim područjima. Pogodnosti zdravstvene zaštite ne uživaju
jednako svi građani bez ikakve diskriminacije jer je trenutni način pružanja zaštite skoncentrisan
u gradovima, a pristup zaštiti otežan je naročito seoskoj populaciji čija područja nisu javni
transportom povezana sa urbanim centrima. Osobe osigurane u različitim kantonima imaju
različita prava i različit pristup uslugama zdravstvene zaštite, naročito tercijarnoj zdravstvenoj
zaštiti, što je posljedica različitih iznosa prihoda sakupljenih kroz zdravstvene zavode. Oblast
zdravstva je prema ustavnim rješenjima, u nadležnosti entiteta (Republika Srpska), podjeljenoj
nadležnosti entiteta i kantona (Federacija BiH), odnosno u nadležnosti Brčko Distrikta BiH.
Tako su u BiH trenutno na snazi tri Zakona o zdravstvenoj zaštiti i tri Zakona o zdravstvenom
osiguranju. Odredbe ovih propisa su uglavnom usklađene, iako postoje dijelovi koji se u
značajnoj mjeri razlikuju. U Federaciji BiH trenutno postoji Federalno ministarstvo zdravstva i
10 kantonalnih ministarstava zdravstva, te Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja
Federacije BiH i 10 kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja. Republika Srpska ima
ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite i Fond zdravstvenog osiguranja, a u Brčko Distriktu BiH
egzistira Odjel za zdravstvo i ostale usluge pri Vladi Brčko Distrikta BiH, te Fond zdravstvenog
osiguranja Brčko Distrikta BiH.

1
 Očigledna fragmentiranost sistema sa jedne, te različitost zakonskih i podzakonskih
propisa u pojedinim dijelovima zemlje sa druge strane, znatno doprinosi različitom tretmanu
pacijenata, odnosno situaciji u kojoj stanovnici u jednom dijelu BiH imaju manja ili veća prava
iz oblasti zdravstvenog osiguranja, lakši ili teži pristup zdravstvenim uslugama, te bolji ili lošiji
kvalitet tih usluga od stanovnika u drugom dijelu. Iako se zdravstvena zaštita u BiH formalno
temelji na načelima solidarnosti, sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, efikasnosti, dostupnosti i
cjelovitog pristupa, evidentno je da mogućnost pristupa zdravstvenim uslugama, kao i njihov
kvalitet nisu jednaki na prostoru cijele BiH. Zdravstvena djelatnost obavlja se na primarnom,
sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite. Poseban oblik zaštite zdravlja stanovništva
se ostvaruje organizacijom javnog zdravstva. Podjela poslova između primarne, sekundarne i
tercijarne zdravstvene zaštite obavlja se zavisno od zadataka, složenosti medicinskih postupaka,
specijalnosti zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika, opreme, te specifičnosti pojedinih
područja unutar države, a što je konkretnije regulirano entitetskim, odnosno zakonima Brčko
Distrikta BiH. Ovim zakonima, kao i podzakonskim aktima u entitetima, Brčko Distriktu BiH i
kantonima u FBiH, uopćeno je definirano koja to sve prava iz zdravstvene zaštite građani imaju.

1
7. Literatura

1. Martić M, Đukić O, Sistemi zdravstvene zaštite u BiH-Finansijski izazovi i opcije za

reformu, Sarajevo: 2018;
Dostupno na: https://www.gea.ba/wp-content/uploads/2018/06/Sistemi-zdravstvene-
zastite-u-BiH.pdf ( 08.09.2020.)

2. Mujkić E, Sistem zdravstva u Bosni i Hercegovini: stanje i pravci moguće reforme,

Fondacija Centar za javno pravo,2015;
Dostupno na: http://www.pfsa.unsa.ba/pf/wp-content/uploads/2015/01/Sistem-zdravstva-
u-Bih.stanje-i-pravci-mogu%C3%A6e-reforme.pdf ( 08.09.2020.)

3. Dedić S, Socijalno pravo,Sarajevo: Pravni fakultet Sarajevo, 2003.,

4. Žepić B, Radno i socijalno pravo, Split: Logos,2001.,
5. Bevanda M,Čolaković M, Medicinsko pravo, Mostar: Sveučilište, 2019,
6. Jašarević S,Rozić I, Socijalno pravo, Mostar: Sveučilište, 2019,

7. Zakon o zdravstvenom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine

Federacije BiH“, br. 30/97, 7/02, 70/08, 48/11, 100/14 - odluka US i 36/18)

8. Zakon o zdravstvenom osiguranju Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, br. 18/99,
51/01, 70/01, 51/03, 57/03-isp., 17/08, 01/09, 106/09, 110/16, 94/19, 39/16 - odluka US,
110/16, 94/19 i 44/20 - dr. uredba)

9. Zakon o zdravstvenom osiguranju Brčko Distrikta („Službeni glasnik BDBiH“, br. 27/18-
prečišćen tekst i 34/19).

10. Zakon o zdravstvenoj zaštiti Federacije Bosne i Hercegovine  ("Službene novine

Federacije BiH", broj 46/10 i 75/13)
11. Zakon o zdravstvenoj zaštiti Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", br.106/09 i
44/15)

12. Zakon o zdravstvenoj zaštiti Brčko Distrikta ("Službeni glasnik BDBiH", br. 52/18 –
prečišćen tekst i 34/19).

1
13. Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata FBiH iz 2010. godine
("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10)