Recenzenti

Julijana Matanović

INTERTEK~TUALNO~T
Milivoj Solar

&
AUTORE~ERENCIJALNO~T
Uredili
Dubravka Oraić Tolić
Viktor Žmegač
Izdavač

'
Zavod za znanost o književnosti
~. Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Za izdavača
Dubravka Oraić Tolić
Tajnica projekta
Jadranka Brnčić
Tajnica uredništva
Elvira Ratković
Likovna oprema

~<
Mladen Galić
Računalni slog
Petar Tadić
Korektura Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta
Ivan Kurjak Sveučilišta u Zagrebu
Tisak Zagreb, 1993.
• ldeogram, Zagreb
 ri
' Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija Viktor Žmegač

TIPOVI INTERTEKSTUALNOSTI
I NJIHOVA FUNKCIJA

VIKTOR ŽMEGAČ
Zagreb, Hrvatska

Budući da teoretskim raspravama o intertekstualnosti ne

l oskudijevamo (upozoravam samo na zbornik Intertekstualnost i
l i
intermedijalnost, Zagreb, 1988), smatram daje suvišno ponovno
poći od općih razmatranja. Želim ovom prigodom, pogotovo s
obzirom na komunikacijske osobine simpozija, predstaviti ne-
koliko tekstova koji dopuštaju uvid u posebnu vrstu književne
_J:>rakse obilježenu uspostavljanjem mostova između--razilčitih
literarnih tvorevina. Izbor se osniva na zalihi osobnoga čitatelj-
- skog iskustva. Odabrao sam djela koja su po mom sudu osobito
prikladna predočiti razliQtQs._t_š_t() _s~e__l_l§!~ir:e _1,1_ i11terte}s~tualnim i
.P.9_stupci111.!,!,_pr:ije .svega
-~
različitost
.... -----·-
~~ -·- - u.. funkcijama
~-·- -
-~. ~
tih postupaka. ·
----------=--------
Primjeri će pokazati da uključivanje dijelova jednoga teksta u
-~rugi tekst . može očitovati raznorodna osmišljenja. :;rU.mač-enje
implicitnih ili eksplicitnih namjera sadržanih u intertekstual-
nim činim11 zadaća je kritičke pro~:tJ.dbe. Zanimanje za smotru
funkcija moći će se smatrati teoretskim prinosom ovoga članka,
osobito s obzirom na zamislivu tipologiju intertekstualnih igara.
/ _Poja~jkn}iž~y~~ »igr~<~ po.~~b!l_?)e primjeren naše~_p_~~
~kstu. To je ~om8:nti_~kapripovijetka u kojoj se opisuju, među
ostalim, neobični doživljaji nekoga putnika, Nijemca, u Italiji.
• l' l
ll' Kako priliči jednom tipu romantičke novele, neobičnost je obi-
l ''/
lježena ukidanjem zbiljskoga iskustva i prirodoznanstveno utvr- 25
i
l l

l
l~
 Viktor Žmegač
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija
đenih za~onit_osti~ zbiv~nje uvodi čitatelje u svijet magijske
svemogucno_sti, u carobm prostor bajke, koji je ovdje, međutim,
daleko od pn prostoga modela pučke predaje. Pri povij etka naime
za~rža~a _mnoge značajke suvremenoga građanskog ambijenta,
paJe nJezma posebnost upravo u toj zbunjujućoj sprezi magijske
tra~sce~dencije i empirijski prikazane svakodnevnosti. Tko po-
znaJe ~Jela Ernsta Theodora Hoffmanna (koji je sebi zbog oča­
ranos~I Mozartovom glazbom nadjenuo i ime Amadeus),jednoga
od na!osebujnijih i najutjecajnijih pripovjedača europskoga ro-
mantizma, naslućuje da je riječ o tvorevini iz njegova pera.
Odabrao sam pri povij etku Die Abenteuer der Silvester-Nacht (iz
ci.~usa Fantasiestiiclw in Callots Manier, 1814/1815) jer se u
nJOJ ne očituje samo spomenuto stapanje posve raznorodnih
:lemenata nego i sklonost povezivanju drukčije naravi, naime
e ~mterte~s!_ualnoj k~l!lbinatorici. Novela o zgodama u silvestar-
skoi n ,. k · · ----. ~
• J. oc1, OJa Je zacudo među manje poznatim autorovim
dJehma, privlačiva je osobito zbog određene međutekstualne
z~~isli. Analiza te zamisli pokazat će funkcionalno značenje
p1sceva postupka. No, pođimo redom.
Tematsko središte tvori priča nekoga Nijemca, kojemuje ime
l
Er~s~us, u Firenci. Ondje on upoznaje zavodnicu Giuliettu,
IkoJa Je zapravo demonsko biće, oličenje metafizičkoga zla u
.i temat?loškom smislu a zastupnica bajkovitoga, metaempirijsko-
ga nacela u knJ· izv evno -l ogtcnom
·
v
pag1e du. U lJubavnom
· zanosu
Erasmus ne mari za razumne obzire i udovoljava Giulietti: za
erotički užitak on . . v t . d .. .
JOJ prepus a SVOJ o raz u zrcalu 1h u vodi dakle
~voje _bestjelesno vizualno Ja, svakako jedan dio svoga fi~ičkog
~den b teta. _N_e pomišljajući na posljedice, lišava sebe sastojka koji
~e ~amo ~nvidno nevažan. No on ubrzo uviđa daje već time što
Je Izgubw mogućnost da se zrcali postao i sam biće koje je iz
normalnoga stanja prešlo u okultno. Vlastito iskustvo dovodi mu
u svijest nešto što bi se moglo nazvati metafizikom zrcala:
sa~la~no ~razne plohe, za koje je Erasmus postao nevidljivo biće,
uk1da~u nJegovu samobitnost, pa on u očima svojih sugrađana
26 postaJe neka vrst izopćenika. O suđenje na lutanje po svijetu, ne
L
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija Viktor Žmegač
bi li se pružila prilika da s pomoću neke povratne magije
ponovno uspostavi normalno stanje.
Erasmus, međutim, nije jedini lutalica u toj pripovijesti. Uz
čovjeka bez odraza pojavljuje se čovjek bez sjene. Osobito je
sugestivna epizoda u gostionici u kojoj se susreću dva - za
čitatelja još zagonetna - lika. Njihovo je ponašanje neobično:
visoka, vitka osoba u crnoj odjeći izbjegava snažnije osvijetljena
mjesta u prostoriji, dok druga osoba, malena rasta, nemjrna
ponašanja, zahtijeva da se pokrivačima zastru sva zrcala. Cita-
telj tek kasnije saznaje da je taj susret likova u duhu književne
fantastike u isti mah susret na poprištu autorove intertekstual-
ne mašte. U zrujana ~Q9.0l:>Ei_ Js.oj~_§e boj!_ zrcala, .to je, dakako,
Erasmus, koji tavori bez svog odraza; njegova je sudbina pred-
met novelističkoga zbivanja, drugim riječima: njegova je knji-
ževna egzistencija zajamčena upravo tim Hoffmannovim dje-
lom.
Drukčiji je književni status vitkoga gospodina plaha ponaša-
nja, koji se u razgovoru očituje kao vrstan znalac botanike i koji
na kraju epizode shrvan očajem bježi iz lokala nakon što je pred
gostima pokazan kao "č<:>_yj~~--~~~ene. Pripovjedni odlomak
prikazuje, dakle, susret čovjeka bez odraza i čovjeka bez sjene,
a pripovjedač kojega Hoffmann uključuje u svoju pripovijetku
ne krije nam da prirodoslovac bez sjene dolazi iz svijeta koji se
ne može prostorno točno odrediti, iz svijeta tuđe književne
imaginacije. Da postigne neobičan učinak, Hoffmann je poseg-
nuo za likom iz jednoga drugog djela suvremene njemačke
književnosti: za likom nazvanim Peter Schl~JBth1 iz bajkovite
novele Peter Schlemihls wundersame Geschichte (1814), kojom
je Adalbert von Chamisso, francuski izbjeglica, postavši njemač­
ki pisac u svojoj drugoj domovini, stvorio jedno od trajnih djela
romantičke proze.
Treba napomenuti da se intertekstual!§_S_~_idlm zbiva~do- l e
slovce pred očima čitatelj;:l: __ grip<ry)e~~~-~--~-~~zi_ ko~~~~at~r~.,
·'naime neposredno-se obraća Schlemihlu, pokušavajući ga zadr-
_......-žati u gostionici. No tajanstveni prirodoslovac nestaje u tren 27
~-
..- .
. \
 Viktor Žmegač
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija
oka, kao da gaje ponio vjetar- što je aluziJ'a na čarob v•
(s . b ·z · ne c1zme
le enmez enstz(el} u ~~1amissoovoj pripovijesti, kao što je i
razgovor o botamc1 aluziJa na činjenicu da se Chamiss
b' v · ak oov neo
IC~ Jun ..' ostavši zbog pogodbe s đavolom bez svoje sjene, kao
. lutah~~ SVIJetom posvećuje znanstvenom proučavanju prirode.
Budl1c~--~1}_Hoffmann svojim čitateljima pruža sve podatke 0
, svo!?_ ~nt~~t~k_stt1~_!_no~ P~~tupku, navodeći čak točan naslov
1 ~~~~iss~~va_~j~la, ~aklad~i~!li godi~u izdanja, očito je da_ nije
i -~~-~o na~anu poi~ati se po uzoru na književne skrivalice pozna-
' ..!.~-u ve_cem ?~oJ u ve_~ i~---~n_jiževnos!~ _os;3:~maestoga stoljeća.
Hoffmannova Intertekstualnost doima se danasizrazito moder-
nom. S~ojim otvorenim izlaganjem primijenjenoga postupka
autor s:'Jesno razbija takozvanu organsku imanenciju književ-
noga ~J el~~ svje_sn~__p_?~azuje _kakva je prava narav jezične
tvorevme, artefa"kta. -- -~ ~--- -- - - ·
-- v~e~ri~ivenim posezanjem za likom koji je nastao u tuđoj
mash l koJemu je primarno mjesto samo u tuđem tekstu Hof-
fmann je intertekst sagradio po načelu književne montaže
pruža~ući time primjer postupka koji je, kairo j-e paz~~to, ~eđ~
glavnu~ ~blikotvornim elementima u mnogih pisaca dvadeseto-
l ga s~olJeca. ~~~-učinaka montaže u čitateljevoj svijesti
ne~;novno je uklanjanje konvencionalne iluzije o cjelovitosti
knJiz:~noga djela kojemu je uporište zbivanja »zapravo<< negdje
-~~~!J?· Hoffmannov postupak, uostalom karakterističan za
Jedno od stvaralačkih usmjerenja u njemačkom romantizmu
anal . . . . . •v . ' (/'"---- Tekstu (u načelu svakom književnom tekstu) u krajnjoj je
oga~.Je anti-lluzwmstiCkim postupcima u dramskim djeli-
ma, u kOJima sprega raznorodnih semiotičkih elemenata suoča­
va gle~a~elja sa zbivanjem koje ne potiče iluziju »Života<< na
pozornici, nego demonstrira umjetnu igru: kulise su kulise a ne
k:aJ~lik il.i soba, glumci su glumci koji na sceni pokazuju ~voju
VJestmu, l tako dalje. Tieckova komedija Der gestiefelte Kater
e:797), ~onološki na samom početku romantičkoga pokreta u
uze~ sm1sl~, n~~ovijestila je sklonost romantičara ironiji koja
se pmgrava IlUZIJOm.
v· P.ođe li se od pojma montaže, postaje jasna namjera koja se
28 oci tUJe u Hoffmannovoj intertekstualnoj praksi. Na kraju pripo-
'
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija Viktor Žmegač
vijetke još se jednom spominje mogućnost da se dva problema-
tična lika u svom lutanju svijetom udruže i jedan drugoga
_ potpomažu, u neku ruku upotpunjuju: Erasmus bi Schlemihlu
mogao kadšto pripomoći svojom sjenom, dok bi čovjek bez sjene
uzvraćao uslugu stavljajući na raspolaganje svoj odraz u zrcalu .
Tako glase pripovjedačeva nagađanja, koja, međutim, ne sadrže
naputke o tehničkoj provedbi. Uostalom, pripovjedač završava
konstatacijom da se ta zamisao izjalovila. Tom posljednjom
tvrdnjom postignut je vrhunac ironije. Prepušteno je čitatelju
da razmisli o tome kakav se smisao krije u takvim dosjetkama.
Iako su zamisliva tumačenja s različitim misaonim naglascima,
ne može biti dvojbe o tome da se na razini intertekstualne logike
prije svega nameće zaključak o naravi recepcijske uloge Hoff-
mannova postupka. Intertekst~~na_j~ ~~~i-~~..Q ()vdj~_:g službi
demonstrativnog očitovanja litec~!nosti. Drugim riječima!....~_!l.ji­
ž~wni tekst ne želi po tak~u ti pri čin daje on nešto drugo (izvješće,
zajamčena predaja, zapis o doživljenoj zbilji itd.); on želi priopćiti
čitatelju da autor, tako reći, stavlja karte na stol i otkriva
specifičan književni status djela, fikcionalni dakako. Hoffmann,
ukratko, pruža primjer postupka koji je u književnoLt.~oriji
našega stoljeća (Šklovski, Tinja:riov) nazivariogo~~v~nje pripo-
vjednoga čina. Svejedno je li sadržaj pripovijedanja bajkovit ili
o;_ ~dgovara zbiljskom iskustvu, pričanje je u svakom slučaju
artificijelna djelatnost, paje čitatelj kao takvu i mora prosuditi.
\__prosudbi bliži drugi analogan tekst nego ikakva zbilja. To je, ako
hoćemo, teoretska poruka Hoffmannove priče o zrcalu.
Tom prvom tipu intertekstualne funkcije srodan je način
književne taktike kojemu smo u ovom tipološkom nacrtu nami-
jenili drugo mjesto. Primjeri koji će ovdje poslužiti mogu se
podvesti pod ka_~eg()EiJl1 odma~~__o_<j -~njiževr~:e_tradic_ije, odnosno ·
određenih vrsta tradicije. I u ovoj skupini književnost ostaje na
svom tlu, tj. književna dJela iskazuju s'\'oju_ posrednu ili nepos-
rednu kritiktl drugih literarnih_ tvorevina_ i~i preQaja,_l:l_li_11_agla-
i'ak nije na isfic_~nju književn~.s~mo~Ifp_<>si~, _n~go n~_p_r:()_lp.j~_na- 29
L
 Viktor Žmegač
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija
· ma u~~ tar ~njiže:no.sti, na njezinoj dinamici, koja se prije svega
temelJI na movatlvmm težnjama. Intertekstualni odnos u tom
sluč.aju sl~ži pre~~~iv.anju stilskih opreka između obilježja proš-
losti, u koJima kntlcm pogled nazire napose šablonu, i postupaka
koji su drukčiji, novi.
Prvi je primjer iz šestoga poglavlja prvoga dijela Flaubertova
romanaMadaiire Bovary (1857). Tekst nas upoznaje s lektirom
ju~~kinje djela u njezj_g9i ml~dosti._ ~E!~~~~st~gocliŠ~ja Emma
UPIJa u sebe sadržaj prašnih knjiga iz posudbene knjižnice -
r~mana u koji~a su se situacije mahom ponavljale. U svima je
b~lo govora. o lJubavnim parovima, progonjenim damama, koje
b1 u usamlJenim paviljonima padale u nesvijest o poštanskim
~očijama, vm~č~i ubijenim kočijašima, izmučeni:U konjima, za-
tlm o mracmm sumama, duševnim borbama, zakletvama suza-
~a i ~jelovima, o mjesečini i slavujima, a napose o g;spodi,
Idealmm muškarcima koji su vazda bili hrabri poput lavova i
na~asve pošteni, krotki i dostojanstveni. Tako pripovjedač opi-
SUJe fabularne uzorke u nekome serijskom štivu. Srodnim oče­
kivanjima mlade čitateljice odgovarali su i romani Waltera
~~_a,_ koji se izrijekom spominju kao dio njezine lektire. Ti su
romani u Emme potaknuli snatrenja o nekom starom dvorcu u
koie b' l
l ona ZlVJe a poput onih vitkih gospođica u romanima
v• •
J mu
koie s . k'h t' vkih
~. v1so l go 1c prozora čeznutljivo promatraju vitezove
koJI se na svojim vrancima ponosno približuju iz daljine.
Nije teško u svemu tome prepoznati stereotipe određenih
v·rvsta romana, pretežno s područja trivijal~:z;iranih tipova roman-
~~c~o?a?_Jl~YY~snofša ~ pseudopovij~~nog13. rom~:;;;, č~k.i-~ ~v~je
Cita~Je ~cottovih djela Emma projicira ba~alne ~hematske pre-
dodz~e Iz:edene iz konfekcijskih tekstova. Valja podsjetiti na to
da ~IPOVJ~~na epizoda Flaubertova pripada postupku koji eks-
p~mra :.:_knji~~':.l_l?_s~_.'l:____k?jiževnosti~<, a može se očitovati na
-~~zličite načine: citatom, parafraz()m, montažom, aluzijom. In-
l_erte~s~ualna namjera, utvrdili smo, neće uvijek biti i~ta. lJ
Flaubertovu slučaju riječ je, bez dvojbe, o pokušaju da se u
30 roman, u vlastito djelo s inovacijskim težnjama, unesu podaci
-
!
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija Viktor Žmegač
kojima je smisao kontrastivan. U parodističkom, karikatural-
nom-opisu određene proŠlostru povijesti romana sadržana je
('_slika tradicije kojoj se novi roma!!_~~lLsup~!~~~yiJi. U povijes-
'----' no~--tre~utku kada se izbor-iz-zbilje- koji je postao-književni
stereotip doživljava kao jalov, javlja se potreba z~--~~itičnim,
odnosom prema konvenciji i potreba za novim promišljanjem
predodžbe o književnosti. U svom članku Što je poezija? (1933)
Roman Jakobson utvrdio je da su prošla vremena kada je bilo
moguće na temelju stanovitih motiva i predmeta odrediti pje-
snički status teksta. U razdoblju klasicizma i romantizma krug
je poetskih »rekvizita<< bio ograničen. Dobro ih pamtimo, upozo-
rava on; to su: mjesec, jezero, slavuj, stijene, ruže, tvrđava, i tako
dalje. Danas nikakav popis ne bi mogao odrediti narav pjesnič­
koga djela, naprotiv, s gledišta građe ograničenja nema, u knji-
ževnom tekstu sve je moguće. Poetska narav, veli Jakobson, ne
očituje se u izboru, u predmetnim signalima, nego u posebnom,
nepragmatičnom odnosu prema jeziku.
Treba, međutim, svakako dodati toj argumentaciji spoznaju
da mijene poezije i proširivanja iskustvenoga svijeta nastaju u
određenom mentalnom ozračju: te pojave odgovaraju potrebama
modernoga, osobito postromantičkoga kulturnog individualiz-
ma. S toga stajališta Flaubert u svoj roman - sredstvima
posrednoga priopćivanja ----:- unosi po~!ološku prosudbu neke
minule faze u povijesti romana i time stvara jedno od uporišta ,
za spoznavanje onoga što je u njegovu djelu novo. Opisu Emmina
susreta sa svijetom knjiga namijenjena je svakako dvostruka
uloga: intertekstualni postupak sadrži implicitnu obavijest za
čitatelja o autorovim književnim namjerama, a u isti mah ta
~pizoda služi psihološkoj karakterizaciji glavnoga lika, kojemu
je život na koban način obilježen m~~~~njiJ?a pod utjecajem
·romanesknoga štiva.
-- Drugim primjerom vraćamo se donekle u prošlost, dvije
generacije unatrag, u vrijeme kada su nastali mnogi od onih
romana koji su Emmi pružali fikcije o svijetu pustolovina i
ljubavnih intriga. Primjer je odlomak iz kratka romana Peter 31
 Viktor Žmegač
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija
Lebrecht, što gaje godine 1795. objavio Ludwig Tieck, jedan od
najplodnijih autora iz kruga njemačkih ranih romantičara. Nije
neobično što se to djelo ne nalazi ni u jednom izdanju Tieckovih
djela namijenjenom široj čitateljskoj publici; ono je, naime, po
svojoj naravi privlačivo samo za znalce književnosti kojima je
_ -. stalo do s~:ptilnih dosjetki u kojima se pripovjedač parodistički
~ :poigrava književnim konvencijama. Podnaslov romana gla~f:
_) priča bez pustolovnih zgoda, Eine Geschichte ohne Abenteuer-
lichkeiten, a u tome je sadržana najava da se ne radi o popular-
nim romanesknim zapletima i podvizima, nego da će tekst biti
prožet ironijom u pogledu pripovjednih postupaka. I zaista,
istinski junaci toga romana (koji je pravo nalazište za proučava­
nje intertekstualnosti) nisu likovi, nego narativni postupci, a
njihovo sučeljavanje pruža duhovit uvid u književne mode,
motive i tehnike osamnaestoga stoljeća.
Tako se u prvom poglavlju romana promišljaju mogućnosti
narativnoga početka. Tieckov se pripovjedač neposredno obraća
potencijalnim čitateljima, zabrinut zbog činjenice da će sofisti-
~~ ciranim načinom pripovijedanja odbiti mnoge ljubitelje štiva. On
zatim modelira početak za koji je siguran da bi mu mogao
pribaviti naklonost publike. Evo toga početka:
>>Silovit je vjetar drmao prozorima staroga dvorca Wallen-
stein. - Ponoć je crna zastirala poljane, a oblaci su se vitlali po
nebu kada je vitez Karl von Wallenstein na svom vrancu napu-
štao dvorac i postojano se suprotstavljao zvižduku vjetra.- U
u
trenu kada je obilazio ugao šume, začu blizini nekakav šum,
konj mu se propne, a iz grmlja prodre neka sablasna spodoba ... <<
Pripovjedačev komentar, koji slijedi, utvrđuje da se suvre-
meni čitatelji otimlju za romanima u kojima ima groze i užasa,
a glavni su im sastojci divovi, patuljci, sablasti, vještice, pokoje
ubojstvo, usto nezaobilazive mjesečine i zalasci sunca, koji su
začin ljubavnim prizorima. N a tome mjestu tekst postaje vrlo
eksplicitan jer se navode naslovi djela ili imena suvremenih
pisaca koji su izumitelji recepata ili glavni proizvođači kurentne
32 romaneskne robe. Među naslovima nalazi se The Castle of
l
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija Viktor Žmegač
Otranta, a čitatelj bi morao znati daje riječ o pripovjednom djelu
kojim je Horace Walpole godine 1764. u Engleskoj utemeljio
pomodni roman strave i užasa- gothic novel. Stalni su sastojci
te podvrste bili obiteljske spletke i osvete u ambijentu srednjo-
vjekovnih zamaka, pustih predjela, podzemnih hodnika, okult-
nih pojava, zagonetnih šumova i prikaza. Improvizirajući u stilu
engleskog autora i njegovih sljedbenika, Tieck je uspostavio
intertekstualni odnos između gotskog romana, odnosno odgova-
rajućih oČekivanja čitatelja, i vlastitoga pripovjednoga pothvata,
u-kojemu će se spomenuti sastojci pojavljivati samo kao negativ-
na folija. Pisac, koji je i sam napisao znatan broj djela prožetih
neobuzdanom romantičarskom maštom, ovdje se upustio ne
samo u eksperiment parodističkoga romana, nego je napisao i
pripovijetku koja je decidirano lišena svih onih elemenata u
kojima je prosječni čitatelj vidio bitna svojstva romanesknoga
štiva. Ukratko, život Petera Lebrechta, u kojemu se naziru i
motivi takozvanoga razvojnog romana (Entwicklungsroman ili
Bildungsroman), život je svojevrsnog~mti-juna~~· ako primije-
nimo mjerila sukladna očekivanjima-tadanjih čitatelja. Smisao
Tieckove intertekstualne namjere očituje se u suočavanju publi-
ke s >>običnim<< životom, koji je bezbojan i trom, svakako daleko
od svake romantične egzaltacije. Romantičar Tieck eksperimen-
tirao je u tom djelu u skladu s iskustvom koje je pedesetak godina
poslije u književnosti potaknulo takozvani realizam.
Tendencija koja je vidljiva u prošla dva primjera vodi teoret-
skom zaključku daje jedna od markantnih uloga intertekstual-
nosti da osigura uvid u otklone od književne tradicije, drugim
riječima: da fungira komparativno, dakako u prilog shvaćanja o
književnosti što ga zastupa pisac novoga djela. Ostajući na
području teorije, usmjerujemo pogled na odnos između tekstova
kojemu je cilj da se poduzme reinte:pr_!!}O:ciJa___pQ'?D9:~~-tem3. jli li _L
glasovite, tematski obilježene. iičn.osti iz fonda književnosti. / ,--~
Novo tumačenje neke književne teme/ličnosti_I1~-(?~SE_()YLiE,t~r- ·;
·.~:k~t~j~d;:~ od najčešćih tipov~ ~eđutekstualne ov~~nosti,.oso.-. {
bita u dvadesetom stoljeću, koJe Je, uostalom, sve VIse u znaku 33
 Viktor Žmeg:~č
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija
pojave koja je nazvana "reciklažom" elemenata umjetničkih
tvorevina. Prikazat ću ovdje problematiku koja nas zaokuplja
prvo na djelima Franza Kafke.
-·~
!_(afku, jednoga od zaista univerzalnih pisaca stoljeća, daka-
ko ne treba predstavljati. (S obzirom na naš kontekst upozora-
vam na ogled o praškom autoru u svojoj knjizi Težišta moder-
nizma, Zagreb, 1986.) Manje je poznato daje on za cijeloga života
očitovao žjvo zanimar]e za književnu predaju takozvanih krat-
kih pripovjedi1ih oblika parabolične i fantastične naravi ' dakle
~---
z_a bajke, kazivanja, mitske priče, parabole, legende. Iz židovske
predaje najbliže su mu bile hasidske legende i priče. Bjelodano
je da se znatan dio Kafkina stvaralaštva može tumačiti u duhu
njegove pripadnosti upravo toj tradiciji -dakako sa zadrškom,
jer Kafka čitatelje svagda iznenađuje i zbunjuje svojim odmaci-
ma od strukturnih i mentalnih temelja parabolične i alegorijske
književnosti: u njegovim pričama nema čvrstoga interpretativ-
nog obzora, nema neopozivosti mita ni samouvjerenosti ideolo-
gije.
Bitno je, međutim, daje Kafka u toj svojoj namjeri nekoliko
P~ta posegnuo za mogućnostima intertekstualnoga sučeljava­
nJa, bez dvojbe s jasnim intencijama u odnosu na potencijalna
zbivanja u čitateljevoj svijesti. Među kratkim tekstovima iz
ostavštine četiri eksplicitno iskazuju svoj intertekstualui karak-
te.r. To su: Die Wahrheit iiber Sancho Pansa, Das Schweigen der
~lrenen, Prometheus i Poseidon. Znakoviti su, s obzirom na opću
Simptomatiku Kafkina pis_ma, osobito tekstovi o šutnji sirena i
o Prometeju.
~cz.s._irena,_kratka priča, ili točnije: razmatranje o moguć­
nost~m~ g:eprič~var1ja,_odnosi se na po~-[;_atl1 epizodU: iz Home~
-~~.ve Odlseje (12. pjevanje, stihovi 140-200), gdje ođise}pripo­
viJeda o tome kako je brodom sa svojim družbenicima plovio uz
otok sirena koje svojim umiljatim pjevom očaravaju moreplovce,
povlačeći ih u propast. Da doskoči opasnosti, omekšao je komad
voska i začepio svojim ljudima uši, naredivši im da ga zatim
34
čvrsto privežu uz jarbol, kako bi i on mogao odoljeti zovu sirena.
L
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija Viktor Žmegač
I zaista, zavodljivost je bila tolika da je Odisej, čuvši ~lasove
čarobnih bića, zatražio da ga pratioci odvežu. N o om su ga
svezali još čvršće pa od napasti ni za koga nije bilo štete. Brodje
napustio predio sirena, a družba je odstranila vosak i oslobodila
Odiseja od veziva. To je zbivanje kako ga prikazuje Homerov ep.
Kafkin tekst otvoreno eksponira svoju intertekstualnu na-
kanu, zapravo namjeru da budg_~().JTiell:tl:}.r i_nov_o tum~e~j_e~'!
isti mah. Ishodište tvori tvrdnja koja pretpostavlja neko na~~E)_­
đe~~~n~:nje, nepoznato u mitskoj davnini i u Homerovu o_bzoru:.
Od.isejevi obrambeni postupci (dvostruki, jer je po Kafki epski
junak i sam uporabio vosak) nazivaju se djetinjasti, nepr!mje-r:~~­
ni, budući da je poznato da sirenama nitko i ništa ne može
odoljeti. Očito je da je smisao piščeve intervencije u_ to~e da
pokaže kako Odisej nije pobijedio odnosno nadmudno SI~~n~,
kako to prikazuje antički ep. Homerov je svijet poetska zbilJa u
kojemu razum i vještina nisu bespomoćni u svladavanju prirodv~
ili nadnaravnih sila. Kafka, međutim, epsku epizodu tumac1
posve u duhu svoga poimanja zbilje, pa Odisej postaje lik u spletu
modernih paradoksa.
--Novi obrat u Kafkinu djelu nagovješćuje već naslov. Preo-
brazba mitskih sirena u bića paradoksalne književne zbilje
sadržana je u uvjeravanju da sirene raspolažu >>Oru~jem j~š
strašnijim nego što je pjev<<, a to je muk. Ne zna se, tvrdi Kafkm
tekst da li se itko spasio sučeljen sa zavodničkim zvukovima, no
u naČelu je to ipak zamislivo. No u trenutku kada je prolazio
Odisej uz sirene one su ,,zaista<<, kazuje nam tekst, šutjele, iako
je teško reći zašto su promijenile svoje ponašanje. Zabluda je u
tome što Odisej nije znao da one šute, on- kako transcenden-
talni subjekt teksta kazuje- nije čuo njihov muk. Vidio je samo
letimice njihove nijeme pokrete, poluotvorena usta, po~~ete
glava, kao da pjevaju. Na kraju teksta saznajemo da postoJ_I p~
predajijošjedno mišljenje o tom zbivanju: mi_šljenje daje ?~.IS.eJ,
stari lisac, ipak prozreo nijemu »glumu<< Sirena. Zbumvsi Ih,
uspio im je izmaknuti.
Nakon svih tih tumačenja sigurno je samo to daje pred nama
niz jezičnih iskaza kojima je očito svrha da izazovu dojam opće 35
 Viktor Žmegač
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija
nesigurnosti. Na mjesto davnoga epskog uvjerenja da predai~
čuva istinu o kojoj ni u kojem trenu nema dvojbe stupa beznan-
, dno zamršena mreža hipoteza, glasina, sumnja. Sve je moguće,
no ništa nije potvrđeno, sve bi moglo biti i drukčije. Zanimljivo
je da usporedba s Homerom dovodi u svijest činjenicu da neiz-
\jesn_c:>_st u Kafkinu tekstu potkopava fikciju. U epskom svijetu-
~_vl1in_~Jl~iča ne po-dl{f~ž~ d~ojbi; ona, doduše, ne izvješćuje
zbilji, ali ona ima svoju zatvorenu logiku. Kafka, međutim,
razara Vjeru u autentičnu priču i briše granicu između pripovi-
jedanja i razmišljanja o toj djelatnosti. I Kafkin Odisej, to treba
naglasiti, uspijeva izmaknuti opasnosti, on ostaje tradicionalan
>>junak,,, barem prividno. No bricolage praškog autora (da se
poslužimo pojmom Levia.Straussa iz La pensee sauvage, 1962)
ne ostavlja nikakve sumnje u to da i ono što se u životu naziva
uspješnim ishodom stvari nije ništa drugo nego posljedak zablu-
de, nesporazuma, privida - a sve to u svijetu u kojemu su o
uzrocima i posljedicama moguća samo nagađanja. Postoji samo
mogućnost neograničena stvaranja hipoteza, ali nema pouzdane
mogućnosti da se hipoteze zaista pro\jere i prevedu u potvrđeno
znanje. N e zna se ni to zašto j e zamro pjev sirena, pa se pogledu
pružao samo sablastan prizor nijemoga grča. Možda su sirene
smatrale da je takvu protivniku dorasla samo šutnja, ili su
zaboravile pjevati, zbunjene srećom u izrazu lica čovjeka koji je
mislio samo na vezivo i vosak. Tko će znati što je zaista bilo?
Svakako, Kafkin tekst dopušta samo nagađanja- među ostalim
i o tome zašto je šutnja nazvana strašnijim oružjem od pjeva.
Znači li to daje muk, tišina, neiskazivanje gora prijetnja po tome
što u negaciji može biti sadržano sve, pa i ono što dosad nikada
i nigdje nije bilo iskazano? Ili je kob u tome što je u šutnji
sadržana potpuna negacija mita i svih vrijednosti obuhvaćenih
mitskim obzorom?
Kafkin odnos prema 1Ylitskoj predaji očituje se na osobito
dojmljiv način u kratku tekstu o Prometeju. I ovdje je znakovit
pristup građi: to nije nova priča o mitskom junaku, nego pokušaj
36 da se navodne četiri predaje usporede te da se iz toga izvede
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija Viktor Žmegač
zaključak o naravi mita. Prva predaja sadrži ono š~~ se_opće~ito
znade iz mitološke literature; po drugoj PrometeJ Je, IZ~ucen,
sve više uranjao u stijenu i sjedinio se naposlje:ku_ ~ ~Jom; po
trećoj njegova je pobuna, nakon što su prošla tisuclJec~, zabo~
ravljena: bogovi su je zaboravili, orlovi, on sam;. a po ce:vrto~
o predaji sve je utonulo u umor, jer je sve što se z~1l? u prvosl?sti
postalo besmisleno. Zaključak je sadržan ~ zavrsn~n; ~~cemca­
ma: >>Predaja pokušava razjasniti ono što Je nerazJasnJIVO. ~u­
dući da je utemeljena u istini, ona mora ponovno utonuti u
nerazjašnjivost.<< . l"
---="Tekst završava paradoksom. Istina izmiče tumačenJU- a l
.:_ (u tome je njezina istinska bit. Četiri predaje z~~ravo tvo~e
Gjelinu moglo bi se reći:
negativnu gradaciju. VerZIJe se temelJe e
jedna ~a drugoj, a iskazuju postupno ~am~ranj:_mita u zabor~v:<:S--
Kako protječu tisućljeća, svi se m~tovi, k~~ 1 u seb~. up_IJaJit
povijest, stapaju u mit o zagonetnosti svega z1vo~a. Ah _1 taJ ~
ostaje stalan izazov i nepresušiv izvor za st::ranJe ~ovi~ pnca.
Nema, međutim, dvojbe da će i te nove pnce ~~drza:at_I ~era­
zjašnjive iskaze, a upravo po tome cijenit ć~ s_e n~Ihova Istimt~st:
Nameće se zaključak da je Kafkino razmislJanJe o ~rometeJ_u l
njegovu mitu iskaz o istini vlastitih djela ~ koJa ustraJno
odolijevaju tumačenju koje bi ih moglo iscrpsti.
Posljednja dva primjera koja svjedoče o reinterpretacij~ po-
znate građe uzeta su iz suvremene književnosti u užvem_ smisl~.
Zajednička im je okolnost da je posrijedi ~ovo tumace~Je_ d"~aJ_u
velikih književnih likova europske književnosti. ~o J~ ucimo
Max Frisch svojom komedijom Don Juan oder Dw Lwbe zur
Geometrie (1953, nova verzija 1961) i Graham Greene ro~~nom
Y.Lonszgnor
11oK • · te (1982) · Cv inJ·enica da oba lika potJecub sa
Q uzxo
španjolskoga područja Romanie nema, dakako, neko p~s.e no
značenje, ali ne iznenađuje podatak da je intertekst~al~I Izbor
pao na dva najpopularnija lika iz te k~lt~rne sfere- sto Je po.~y~
u skladu s naravnom težnjom u spaJanJU tekstova .~~ polaz1ste
mo~a biti što čvršće utemeljeno
--- ..
u_o:p~oj svijesti . ....,.:<: 37
l
 Viktor Žmegač
1 I TIJI ova funkciJa Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija Viktor Žmegač
Komedija o Don Juanu i njecrovoj žudn·· ..
trije osniva se upravo na oprec· :-' d JI za. SVIJetom geome- koji povijesno nije točno određen, ali je to Španjolska negdje u
.. I Izme u stereotip d dv
neodolJivom osvajaču žern 1. d h . ne pre o zbe o prošlosti. Pojedini likovi i pojedina zbivanja posve odgovaraju
.. t u avnosti drug
Ju~na koJI ne želi odgovarati tom kliše·u I oga, novoga Don tradicionalnoj priči o Don Juanu, paje svagdje u tekstu posredno
Fnschova teksta ne br· br'le , d J · ntelektualne poente ili neposredno nazočna predaja koja se pamti iz španjolske
moguce a n t · · l"
. svijest mnogih generaciJ. ,1 slC:k ke pos 0 Jl s rka ucrtana u drame, iz Molierea, iz Mozartove opere. U >>teatralnoj Sevilli<<,
t t , l a o se ·sua! . l .l.
ustaljena pred od žba k ·, . noJ v e e sr 1, dakle kako stoji u didaskalijama, naočit plemić doživljava ljubavne
Ojd se, uostalom 1 oslob d'l · ··v
ne osnove i postala mentalna šablon; U k .?v l a svo~~ knJ~z~v- pustolovine, intrige, dvoboje, a naposljetku je suočen i sa ždrije-
doduše, sačuvao u svom pohodu kr ~ l' _nJrzevnostr Je taJ hk, lom pakla- samo što je pakao ovdje puka obmana. Don Juan -----
. oz s 0 jeca, od sedamnaestoga
--~---·-

do dvadesetoga stan .t koji želi trajno izmaknuti,damanw koje ga napastuju inscenira

, ovr u e1ash-; t · .
ufelovl" · - . cnos ' Jer Je Don Juan, kao prećfu-zvanicima svoju propast, i to sa svim rekvizitima. bašti-
. J JenJemuskogaosvaplačkoganačela dobivaora rv·t --- - .
l posve raznorodne tematske na ' . . ~ rcr e, pa njene priče, u koje uzvanici vjeruju jer je to dio njihova duhovnog
Tirsa de Malina .
, naprsao JC dramu
. glaske. Prvr u nrzu, Spanjolac
d h d
<?lJiora:_ Nakon te farse Don Juan se može spokojno povući u·
stoljeća: dJ'elo s nab • .. u u u se amnaestoga osamu anonimnosti jer javnost je uvjerena da ga je snašla
oznom tendenciJO k ·
»sladost1·asnr'k b . m, u OJemu zavodnik i metafizička kazna. Međutim, onje kažnjen utoliko što je morao
« z og SVOlC 0 h 0 l t' .
··
dospr]eva u pakao m. t k . J os . bezobzirnosti na kraJ·u
I l pristati na brak, na ulogu koja je prilično nalik na ulogu papu-
tične literature bil 0 Jes od ~je mu je po uzorku vjerske didak- čara, jer muje samo taj korak mogao zajamčiti blagodati udobne
Moliereovoj istoim ~r~ r:deno. ~omak se već očituje u
0
anonimnosti. J?on Juanu je, ipak, bitno nešto drugo: da je,
fabularnu pouku et~Ojk .ramr, na taj način što jednostavnu riješivši se uloge ženskara, uspio stvoriti sve uvjete za život za
po IS Uje đ ··· ·
ralne ličnosti z·b . .~azra eniJI psihološki portret amo- kojim je uvijek težio, život posvećen geometriji, nesmetanoj ·
' l ertma koji ne d' l .
intelektu 1 .v . . Je UJe samo nagonski nego i kontell1placiji.
a no, razmrsljaJući o .. v• . .
o društv k .. SVOJim Cinrma I odmjeravajući ih Tko poznaje glavne teme Frischova stvaralaštva znade koji
ene onvencije I naposl· tk .v .
je trenutak k k · Je u romantickt Don Juan, čiji se motiv krije u ponašanju toga Don Juana. N ovo je u Frischovoj
ucnuo od Byrona H 0 ff p v .
taJ· lik vrse ·v ne prati. fab ' manna, uskrna' Lenaua·· komediji to što naslovni lik želi odbaciti ulogu koju mu na.,!ll_eće.
1
početaka pa]· e s v d u a po uzoru na negativnu didaktiku sredina u kojoj on slovi kao osvajač žena. Takozvano osvajanje
' . rz sa aneobuzd d v · ·
ličnosti k · .v . an usevm zanos 1 superiornost mu:--ao-duše, lako polazi za rukom,-aii' do njega mu ~ipošto nije
OJa se uzd1ze 1z d t k
tom je pogledu os b't na a ~zvanoga ljudskog prosjeka. U stalo. Tišti ga pomisao da će se njegova osebujnost posve stopiti
Byrona k .. · o I o .znakovito osmrs ·vl·JavanJe · toga lika u
' OJI Je znatan d10 epiz 0 d . . . . s predodžbom koju ljudi imaju o njemu, ukratko: da će postati
pravo snažne 11·cvn t· d a usmJeno sabnčki, braneći stereotip, po kojemu će Don Juan biti samo >>Don Juan<< i ništa
šVIcarskom
· os l a prezr ·
e Isprazne onvenciJe.k ..
dramatičar . 10 . više, dakle utjelovljenje, alegorija. Središnjaje tema Frischovih
. dimenziju. Njegov ·e mla . u US~Jev J~. da Don Juanu dade novu djela pokušaj da se čovjek, kao biće koje ima pravo-;{ai~đi~id~
takav koji nema J t b dl os:vaJac PriJe svega intelektualac, ali
po re e da rsta kom · U ·· v
alnost, na slobodu izbora i na slobodu preobražaja, otme aleg~­
svom djelu autor piše· >>Don . ~enZira. bllJeskama o TI]skofdeterminaciji. Frischovi juriaCi-iie-zele- bi tC da--tako
auch von gutem Wuch.s d ~uan Ist em Intellektueller, wenn kažemo, m:etonimijske tvorbe. Da istakne svoju složenu osebuj-
38 Frankfurt am Main 19~~ s~r n9e3~ll;s ~ril~enhafte<< (Don Juan, nost i svoje pravo na slobodno oblikovanje ličnosti, Don Juan
' ' · · aJ se Junak kreće u svijetu naglašava oprečnu stranu svoje darovitosti: svoju intelektual- 39

L
tkrt-ehtt"trtrenwrr ··tntzrerr rurnrrt trtsrtmctrr- t'Me j '&':15"
11 . Et: l !
·g s, . . rfx ui2 l P 'Sf:NP g l ss :rr · zuttrn, · a

Viktor Žrnep0
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija Viktor Žmegač
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija
nost, koja se iskazuje u sklonosti t l l l l

brojeva on (u trećem činu) ~a ematic1. O SVIJetu linija i Odlomak je pravi mali intertekstualni vatromet. Razumije
" gavan neobično
SVIJetu posvemašnJ·e duho\•n .. t , zaneseno: kao o se da je postupak po svojoj naravi neobično zahtjevan. Humori-
e CIS oce sklad t· · ·
Gorka je oštrica Frischo\'e . . .' nos 1 l smislenosti. stički parlando Don Juana dotiče se naime važnih podataka iz
1 ezignativne k d··
j.~nak. mora spoznati daje sloboda često on:e I!: u to~e što književne prošlosti lika i motiva, no isključivo u aluzijama, tako
cma, jer društvene »uloge,, k . l' d samo IluziJa osebuJnoga daje prepušteno spremi čitatelja ili gledatelja kako će mentalno
svijesti zajednice ostaJ·u neis'k o!e .~u e svode na stereotipe, u realizirati taj tekst. Podsjetit ćemo samo na najvažnije podatke.
. OrjenJIVe.
II1tertekstualnost je Frischu o d' . Početak se odnosi na optužbe koje šP,anjolska didaktička drama
privlačivo modeliran ·e r .~ Je s:~dstvo koJe omogućujE) svaljuje na Juanova leđa. Kada je riječ o prosjaku, junak (koji
kolektivnih predod.-bJ. pDobhlen:a benosti Između individualnih i govori ad spectatores, utjelovljujući univerzalnu svijest o knji-
z L u OVIt osvrt t . --
je Frisch u posljed · t .• na u problematiku unio ževnoj povijesti Don Juana) osvrće se na razgovor s prosjakom
Die chinesische MnaJuz ', _zvk. ~ans~u verziju (1972) svoga komada u Moliereovoj drami. Posve zagonetan, međutim, ostaje nagli
LeT OJega Je p ··
prije, godine 19 4 7 U ~ . . rv a verziJa nastala znatno skok od Molierea k Brechtu ako se ne zna daje Brecht na početku
. · OJ groteski sastaju se · ·
mJeStU povijesne ličnosti i kn"• . . . .na .Imagmarnu pedesetih godina u svom berlinskom kazalištu (Theater am
nističan nači d . J~.zevm hkovi, suocem na anakro- Schiffbauerdamm, a u njemu družina Berliner Ensemble) posta-
n s mo ermm SVIJetom M đ . .
fikcije nalazi se i Don Juan " · _e u JUnacima iz svijeta vio djelo francuskoga dramatičara u vlastitoj obradi. Ipak, vrhu-
tirajući svoj lik u . tl . , kOJI se obraca gledateljstvu, kamen- nac intertekstualne persiflaže Frisch postiže time što Don Jua-
D l . . SVJe u Intertekstualne parodističke igre nu u Kineslwm zidu stavlja u usta aluziju na tekstualni element
0
'' azim IZ pakla književnost· N • . " · . .
sala mašta! Jed k L erna toga sto mi mJe pnp1- u jednome svom drugom djelu: dakako, u komediji o Don Juanu
. nom na on nekoga b • · ·
sam kr ,. ancenJa, to Je istina pošao i geometriji. I naposljetku, junakov uzdah da čezne za zemljom
aclm putem preko obi' k '
lubanju. Došlo · . d gr ~~· te tako, i spotaknuo se o bez književnosti treba tum~Čiti u duhu autorove glavne teme.
/ mrzim sve •t . ml Je a se nasmiJem, tko zna zašto. Mlad sam
s o Je mrtv · t · .. l ' Književnost je nezamisliva bez vrijednosnih postulata, bez izbo-
hulio Boga? To is ~· o ~e CIJe .a priča, ništa drugo. Kada sam ra građe u kojemu se očituje smislenost. Drugim riječima,
Gabriel Tellez p·· ptovye~aJu sevll~ske preljubnice, a neki pop, književno djelo pruža poticaje za tumačenja i shvaćanja, ono
kazni zbog nJ·~g~e OCI.o Je.~o u stihove, znam to. Bog neka ga potiče pitanja i prosudbe, a život, kako ga shvaća Don Juan, želi
. ve PJesmcke mašte! J d • .
prosJak to J· e · t' . · e nom se nasao nek1 biti bez pitanja i odgovora, bez svijesti o samome sebi.
' ls ma a Ja sam ga kl .
obitelji Tenorio sin b' k . n~veo na etvu, Jer ja sam iz _Problem tradicije ! tumačenja,duhovnih tvorevi~~ polazište
. ' an ara Imenlsez d.l d.
Iz te kuće No što d B ' ga I a, o Ista, milostinja je napokon i u posljednjem primjeru, u Greeneovu romanu
· zna u recht i njego B 1· E
o meni? U javnoi k ,. k . . .. v er mer nsemble inače Monsignor Quixote. Djelo svoju intertekstualnost ističe već u
J liCI, OJa meni mJe potr b .
___ - me smatraju intelekt 1 • . e na, Igram šah: i već naslovu, nagovješćujući daje riječ o svojevrsnu romanu o roma-
, ____ ---, cmim
•. ili propušta ua cem. Zud~ .. . a za geome t nJom. · · 1 Sve što
nu. U čitatelja se pretpostavlja poznavanje Cervantesova roma-
. m, sve se tumac1 1 svem • . .• .
_____ _ dodaJe. Tko će to izdržati? Mlad sa . • . u se nesto IZmisljeno na, b~em u obrisima, a svakako se za potpunu realizaciju teksta
drugo. Gdje je zemlJ·a be k ..• m 1 zehm naprosto biti, ništa zahtijeva uvid u sve one elemente na kojima se osniva suvreme-
z ~Izevnosti? Eto d ·
tražim: tražim raj. Tražim d·eviča . '. ame I gospodo, što na reinterpretacija davnih romanesknih pustolovina. Treba poći
40 Stiicke I, Frankfurt mp. Main {972 nsku Izvornost.<< (Frisch: od činjenice da je Greene odabrao vrlo plodno tlo za međuteks­
' , str. 147) tl}alne poteze jer se latio poigravanja s djelom koje je i samo 41

L
nttltic-xr;emtt m· ttt 'T h'fM:nn z '1?"5 rsr rus-
Iz T' ''!?
l •c a s
Viktor Zmega~
Tipm·i intertekstualnosti i njihova funkcija
obil!eženo obiljen: tah·ih sveza, tako daje suvremeno djelo nova
kanka u dugom mtertekstualnom nizu. Značenje je Cervante~­
sova teksta,_~1eđu ostalim, upravo u tome što je taj prvi epohalni
rom~n nov_IJe . europske književnosti svojevrstan odgovor na
sbl~lJa s~ruJanJ~ u velikim pripovjednim vrstama, paje potvrda
tez1 da Je osob1to roman u svojoj povijesti označen stalnom
opo:bom proti:'.popularnih uzoraka u svojoj predaji. Poznato je
da Je Don Quzjole~poentirano rečeno, roman napisan protiv
~~.~~n~: to jest protiv štiva koje čitatelje poslužuje ljubavnim i
JUnackim pustolovinama po mjeri konfekcijske mašte (a takvo
je štivo do osamnaestoga stoljeća uvelike svrstavano pod naziv
~o~an). Međutim, to je samo jedna dimenzija toga djela. Veličina
~e nJe~~va u tome što je Cervantes u liku tužnoga viteza, kojemu
Je k_nJizevna fikcija poremetila opažanje zbilje, predočio svu
dubm~ pr.~blema iskazanoga pojmom ljudske iluzije.
?IluziJama, snovima, zabludama i sumnjama riječ je, daka-
ko, u Greeneovu romanu. Teško je reći kako je pisac sebi
1 spaja ih i elementarno ljudsko razumijevanje. RazdvaJ~ 1hJ~~1~~
~redočivao idealnoga, posve primjerenoga čitatelja s obzirom na
~nt_ertekstualnu okosnicu djela. Očito je, međutim, da on u
ISticanju intertekstualnih spojnica nije bio nimalo suzdržan.
Upozorenja na ovisnost o glasovitom španjolskom romanu nala-
ze s~ gotovo na svakom koraku, počevši od podatka, razumije se:
fikt~vna, da je n~slovni lik potomak davnoga viteza. Otuda i
navika Oca Quixoteaaa-svoj automobil nazi~a Rosinanta. U
pojedina su poglavlja, nadalje, utkane brojne aluzije na Cervan-
tesov roman, na primjer na zgodu s vjetrenjačama (umjesto kojih
se u Greeneovu djelu pojavljuje prometna policija).
No, bez dvojbe, najvažniji element intertekstualna odnosa
prepoznaje se u činjenici daje cijela struktura romana utemelje-
na~l1_a d_:ojstvu glaynih likova. >>Vitezil-tu-žnoga lika<< i njegovu
pratltelJu, a to je Sancho Panza, odgovaraju svećenik dakle
monsignor Quixote, i njegov neobičan znanac i suputnik, bivši
gradon:čel~ik gradić~ El Toboso. Jedna je od Greeneovih poenti
u tome ~to Je o~~<::>SU1zp1eđu 1n:odernoga Viteza i njegoya duhoy-
42 nog antlpo~_a dao noVl1 osn~~:, Kao i u intertekstualnom pred-
L
smrt ~eme
rw, ne
• t
• t
Viktor Žmegač
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija
lošku, likovi su oprečna modelirani, no oni nisu ra_spo_ređeni na
. . . . - , . . ·
razm1 na koJOJ se suce1JUJU poJmov1 ''
· duhovnost<< 1 >>t1elesnost<<
:J •
ili >>zanesenost<< i >>nepovjerenje potvrđeno iskustvom<<. Engle~.k~
je pisac obojici podario intelektualan stav prem~ živo~u, obOJICI
je dao i vjeru-l sumnju, a nije naposljetku nevazna m ~kolno~t
da obojica znaju cijeniti takozvane male ljudske radosti, kakvi-
ma jeu-Cervantesa sklon Sancho Panza. . . .
Imamo li to na umu mogli bismo utvrditi da su Greeneovl
duhovni antipodi, katolički svećenik i gradonačelnik, ljeviča:,
obojica Don Quijoti, svojevrsni zanesenjaci - ~-ao_ št~ ~u, lZ
drugoga vidnoga kuta, obojica jednim dijelom svoJih md_Iv_Idual~
nosti u isti mah ličnosti poput Sanche. Cervantesov1 JUna~l
zasnovani su u biti kao komplementarne -l" · t'1, d a kl e kao
1cnos
oSolJei duhovni entiteti u kojima se očituju ljudske raznolikosti
koje nije moguće usuglasiti ili poistovjetiti. Greeneovi su likovi
po-svom podrijetlu i obrazovanju mnogo bliži jedan ~~g~m~, a
iaeologifa u najširem smislu, svjetonazor, donekle 1 pohtlck1
stav. Stoga je velika, središnja tema toga romana susret (a ne
sukob) svjetonazora, prikazan na tlu svakodnevnih iskustava
takozvanih prosječnih ljudi, koji postaju natprosječni upravo po
tome što se opiru dogmatizmu i konvencijama.
Greene i sam nekonvencionalan katolik, nije, dakako, napi-
' -
sao »navijački<< roman, ideološki jednostran. Međutim, ne_ma
dvojbe u to daje spoznajni- i intertekstualni- p_arad~ks djela.
upravo okolnost daje zastupnik metafizičke duhovnosti umno-
go manjoj mjeri iluzionist, dakle >>donkihotska<< narav,_ ~ego
gradonačelnik (Sancho), koji je uvjeren da zastupa zblljs~u,
>>zemaljsku<< politiku. Načelnikove tlapnje o potpunomu so~lja­
lizmu mnogo su nestvarnije od svećenikovih razmatranJa o
kršćanskom moralu. Iz toga se nameće i drugi paradoks: mon-
signor Quixote ponekad također postaje nalik svome da~n~m
prethodniku, ali ne zbog metafizike, nego ~pravo z?~g ~elzbje­
žive ,,fizike<< ustanove kojoj pripada. Na kraju ga zatjece tjelesna
sudbina Cervantesova lika: roman završava svećenikovom smr- 43
 r- • · ~.; f'đ'rr t 'P n'X 'US!
MiP t ' M J s

i er Lds'r
D.Stzlr SCS't Krf lttW 2 tZt:S'#'TSW't i g OPtrrlt' nm

Viktor Žmegač
Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija Viktor Žmegač

ću, a njegovi posljednji trenuci, obilježeni neobičnom vjerskom Viktor Žmegač

ekstazom, ostavljaju nazočne u dvojbi o naravi te nesvakodnev- TYPEN DER INTERTEXTUALITAT UND DEREN FUNKTION
ne ličnosti. Posljednje su riječi razmišljanja gradonačelnikova Zusammenfassung
koji sve više postaje S\jestan toga koliko je bio privržen monsi-
gnoru, koliko je volio i cijenio toga čovjeka. '' ... the love which he Der Beitrag behandelt_ da_s Problemd:~n:~~~~~~r::~~:~:~~e~:~
had begun to feel for Father Quixote, seemed now to live and Verfahrensweisen an Bei;el~n ;usd eu tsdle:Romantik (Hoffmann,
grow in spite of the final separation and the final silence- for 19. und20.Jahr~und~:ts_. :\e er Auged durch eine spielerische
Tieck) fti.hren d1e Moghc; ~\ .. ; ~ie artifi~ielle Natur literarischer
0
how long, he wondered with a kind of fear, was it possible for
Anwendung von Intertex ua l a h d h Intertextualitiit mit
that love of his to continue? And to what end?,, Texte deutlicher erken~bar zu _mac :n, T
~s ist in dem Versuch
Roman o suvremenome vitezu lutalici pokazuje pretvorbenu Metatextualitat zu verbmden. Em ~\~elter ! e Abwendungvon der
snagu koju potiču odista velika djela književne predaje. Riječ je zu erkennen, durch Zi tate und Ans~w ungen E ·ne dritte Spielart von
o mogućnostima što ih pružaju kontrafakture, te posebne vrste Tradition zu signalisieren (etwa bel ~laubert\ l u tage in den en die
Intertextualitat tri tt injenen zahlrelchen Wer. en zbeka~nten Textes
intertekstualnosti. Primjera je pregršt: od pokušaja da se pučke . F g bzw Deutung emes
bajke iz davnine pripovjedno preoblikuju-u duhu novih ljudskih Autoren eme neue assun . . d Themen) vorlegen. Der Vf.
(mit bestimmten Stoffen, Mobven un F K fka M. Frisch und
iskustava do modernih obrada velikih antičkih drama, poput wahlt dazu Beispiele aus dem Schaffen von . a ,
Antigone, Kralja Edipa ili Elehtre. Istraživanja o intertekstual- G. Greene.
nosti koja se usredotočuju na žanrovski tip kontrafakture ne:-
izbježivo će se približiti - a to je potvrdio i naš primjer -
kulturnopovijesnoj prosudbi o trajnosti i varijabilnosti temelj-
nih ljudskih iskustava.

44
45