2D analiza strujanja u koljenu

1) Opis problema
 1) Workbench radno okruženje

U toolboxu se nalaze sustavi koji se koriste prilikom izrade projekta. Neki od sustava su geometrija, mesh,
analiza strujanja fluida, strukturalna analiza, termalna analiza... Kombiniranjem tih sustava kreiramo
projekt.
U project schematic ubacujemo potrebne sustave za projekt te ih povezujemo što je prikazano linijama
između pojedinih sustava. Primjerice, na slici je prikazana geometrija u polju A koja je povezana sa
poljima B i D koji predstavljaju sustave za izradu numeričke mreže (mesh). U polju C nalazi se Fluent
rješavač za analizu strujanja fluida.
 2) Importiranje geometrije

Importiranje geometrije napravljene u vanjskom programu moguće je pomoću drag and drop-a željene
datoteke u područje Project Schematic.

Alternativno, moguće je prvo u toolbox-u odabrati Geometry i napraviti drag and drop u odgovarajuće
polje koje se pojavljuje u Project Schematic.

Tada se pomoću desnog klika na Geometry (kraj kojeg se nalazi znak upitnika) može odabrati file koji
želimo importirati. Tada ponovno dobijemo isti izgled kao i direktnim drag and dropom datoteke.
 3) Kreiranje numeričke mreže (mesh)

Analogno kreiranju geometrije potrebno je ubaciti mesh u projekt. Mesh se sastoji od polja Geometry i
polja Mesh. Potrebno je napraviti poveznicu između prethodno kreirane geometrije i mesha na način da
se potegne linija od polja A2 na polje B2 (drag and drop).

Na modelu je potrebno definirati boundary conditions koje je potrebno definirati kako bi se u Fluentu
mogli postaviti rubni uvjeti na te površine. Kako se radi o 2D modelu, potrebno je odabrati linije koje će
predstavljati inlet i outlet. U alatnoj traci može se odabrati način selektiranja (točka, linija, ploha, tijelo)
te odabiremo Edge.

Odabiremo pravac koji nam predstavlja inlet1 te desnim klikom nam se nudi opcija Create Named
Selection.
Istu stvar ponavljamo za inlet 2 i outlet. Preostale linije Fluent sam prepoznaje kao zidove. Pregled
kreiranih Named Selectionsa se može vidjeti u stablu.
Osim definiranja boundary conditionsa Named Selections se mogu koristiti i za grupiranje
površina/pravaca kao pomoć prilikom kreiranja numeričke mreže. (Npr. želimo da nam bočne površine
geometrije imaju gušću mrežu pa ih možemo grupirati pod jednim nazivom).

Odabirom generate mesh kreiramo početnu mrežu.

Odabirom mesh-a pojavljuje se dodatni izbornik mreže. Potrebno je odabrati da se mreža radi za CFD
rješavač.
Proširenjem naredbe sizing možemo regulirati veličinu elementa. Pod Max Face Size definiramo veličinu
elementa kao 0,01 m i generiramo ponovno mrežu koja nam sada ima veći broj elemenata.
S obzirom da se uz samu stijenku fluida pojavljuje najveći gradijent (promjena) brzine, potrebno je to
područje dodatno ugustiti što se radi korištenjem boundary layera koji se kreiraju naredbom Mesh Control-
>Inflation.

Odabirom Geometry potrebno je selektirati sve 3 površine i zatim odabrati Apply. Ukoliko je pravilno
odabrano pod Geometry će pisati 3 faces.
 Pod Boundary za početak možemo odabrati 2 edge-a da vidimo primjer kreiranja boundary layera.

Odabirom preostalih edgeva kreiramo boundary layere po cijelom modelu.

Broj i visina boundary layera se mogu regulirati na više načina, u ovom slučaju definirati ćemo pomoću
debljine prvog sloja što je potrebno izabrati pod Inflation Option.

Pod statistics moguće je vidjeti podatke o broju elemenata numeričke mreže.

Ukoliko želimo promijeniti tip elementa to možemo učiniti kreiranjem Mesh Control->Method.

Pod Geometry odabiremo cijelu geometriju i pod Method biramo Triangles gdje nam se stvaraju trokutasti
elementi.

Mreža s trokutastim elementima

Pomoću File->Export mreža se može eksportirati kao .msh file.

 Fluent

Potrebno je ubaciti Fluent u projekt, te povezati Mesh s poljem Setup.

Odabirom Setup otvara nam se početni prozor Fluenta, gdje je već odabrano 2D, a može se odabrati
Processing Options->Parallel gdje se omogućava paralelno računanje na više jezgri te se skraćuje vrijeme
trajanja proračuna.
- Definirati turbulentno strujanje odabirom Models->Viscous->k-epsilon

- Uključenje Energy Equation omogućava modeliranje miješanja struja različitih temperatura

 - Materials->Create/Edit...->Fluent Database... odabrati water-vapor (h2o) i odabrati Copy

Na taj način sada nam se u izborniku materijala nudi i voda

- U Cell Zone Conditions odabrati water-liquid

- Boundary Conditions odabrati inlet1 i definirati brzinu i temperaturu

- Isto ponoviti za inlet2 s odgovarajućim vrijednostima
Inicijalizacija rješenja

Računanje rješenja
 4) Vizualizacija rješenja

Za vizualizaciju dobivenih rješenja možemo koristiti neke od mogućnost prikaza rješenja. Za početak
ćemo odabrati prikaz kontura.

Odabirom kontura otvara nam se izbornik gdje možemo odabrati konture čega želimo vizualizirati. Za
početak želimo prikazati brzine strujanja.
U sljedećem izborniku nude nam se dodatne vrijednosti brzine, kao što su pojedine komponente. Želimo
prikazati magnitudu brzine, što je potrebno odabrati.

Trenutno nam se prikazuju izolinije brzina, te ukoliko želimo ispuniti te izolinije, potrebno je u prozoru
kontura odabrati opciju Filled. Odabirom Save/Display dobivamo novi izgled grafa.
Istim postupkom možemo prikazati tlakove i temperature.
Prikaz vektora se vrši na sličan način kao i prikaz kontura. U izborniku je potrebno odabrati što želimo da
vektori prikazuju.
Veličina vektora definirana je intenzitetom vrijednosti koju prikazuje, što i vidimo jer su vektori uz stijenku
(gdje je brzina jednaka nuli) najmanji, dok su vektori gdje je brzina veća veći.

Ukoliko su nam vektori premaleni, možemo ih uvećati naredbom scale.

 5) Korekcija y+

Za pravilno modeliranje turbulencije potrebno je odabrati pravu vrijednost za visinu prve ćelije uz
stijenku. Turbulentni modeli mogu točno rješavati za y+>30 kada se profil brzine uz stijenku modelira, pri
čemu je nužno da y+ bude u očekivanom rasponu za kojeg je takvo modeliranje predviđeno (smjernica je
30-100) ili za y+<1, kada se profil brzine uz stijenku računa.

Raspon y+ 1-30 potrebno je izbjegavati!

Vrijednosti y+ možemo vidjeti u fluentu, odabirom Results->Contours->Turbulence->Wall Yplus. U ovom

slučaju, potrebno je prikazati y+ samo na zidovima (stijenkama) gdje se nalaze prism layeri, tako da je u
popisu površina potrebno odabrati površine koje nam predstavljaju stijenku, te su to u ovom slučaju
wall-zone1.
Desnim klikom na pojedini dio zida, ispisati će nam se točna vrijednost, tj kojoj razini konture pripada taj
dio.
Trenutna situacija nam ne odgovara, jer su nam vrijednosti y+ upravo u rasponu koji bi trebali izbjeći! To
se može korigirati na način da ponovno omrežimo model i izvrtimo simulaciju kako bi dobili nove
vrijednosti. No da bi se izbjegla ta metoda pogreške i pokušaja, moguće je koristiti smjernice za izračun
y+. (pdf u folderu)
Kao pomoć, u prilogu je .xls koji na temelju gornjih formula računa visinu prve ćelije za strujanje kroz
cijev, gdje je potrebno definirati brzinu strujanja, promjer cijevi, viskozitet i gustoću fluida i željeni y+.

Na temelju tih podataka, vidimo da je za prvi dio cijevi, gdje je brzina 0,4 m/s potrebno visinu prve ćelije
povećati na 3 mm. Iz toga vidimo da ukoliko želimo povećati y+ potrebno je povećati visinu prve ćelije, a
za smanjenje y+ potrebno je smanjiti visinu prve ćelije. (što se događa ako povećamo/smanjimo brzinu?)

Potrebno je isto napraviti i za drugi dio cijevi, gdje nam se pojavljuje druga brzina i drugi promjer cijevi.
Zbog razlicitih visina prve celije potrebno je napraviti novi inflation
Ponovnom analizom vrijednosti y+ dobivamo vrijednosti koje su nam većinom veće od 30.