Mjerenje pomaka

Kutni i linearni pomak mogu se mjeriti na mnogo načina pomodu induktivnih, otporničkih i kapacitivnih mjernih
pretvarača na analogni način. Razvijeni su i mjerni pretvarači koji rade na digitalni način, ali i pretvarači s
digitalnim mjernim signalom koji služe za mjerenje kutnog zakreta i brzine vrtnje.

Jakost struje je obrnuto proporcionalna kutnom zakretu α'. Na ampermetru se očitava iznos struje, ali je
instrument baždaren u stupnjevima jer se mjeri kutni pomak.
Izlazni napon je proporcionalan kutu zakreta. U slučaju analognog pokaznog instrumenta, skala se baždari u
stupnjevima.

Mjerenje brzine vrtnje

Mjerenje brzine vrtnje je vrlo značajno područje mjerenja u reguliranim elektromotornim pogonima. Kod svih
rotacijskih električnih strojeva važna je kutna brzina. Stariji pristup mjerenju je pomodu tahogeneratora, a
noviji pomodu impulsnih mjernih pretvarača.

Tahogeneratori su analogni mjerni članovi i pretvarači koji brzinu vrtnje pretvaraju u odgovarajudi električni
signal. Postoji više vrsta tahogeneratora:

1. Izmjenični:
a) asinkroni
b) sinkroni
2. Istosmjerni:
a) kolektorski
b) beskolektorski

Postoje različite izvedbe impulsnih mjernih članova i pretvarača.

1. Stroboskop je uređaj za mjerenje brzine vrtnje u otvorenom sustavu. To je optički mjerni uređaj koji se
temelji na tromosti ljudskog oka. Promatrač promatra točku svjetla koja titra na disku pričvršdenom na
 osovinu. Ako frekvencija titranja odgovara brzini vrtnje promatraču se čini da točka miruje. Stroboskop
često koriste mehaničari i autoelektričari.
2. Mehanički impulsni pretvarači su zastarjela rješenja jer koriste električne kontakte koji se troše, imaju
malu radnu frekvenciju i točnost.
3. Magnetski impulsni pretvarači koriste magnetsku indukciju pa se zovu i induktivni impulsni pretvarači.
Obično je permanentni magnet pričvršden na osovinu, a nepomični svitak je smješten blizu osovine.
Prilikom svakog okreta osovine u svitku se inducira naponski impuls. Brojanjem impulsa određuje se
kutni zakret, brzina vrtnje i ubrzanje osovine.
4. Optički impulsni pretvarači nazivaju se još i optičkim enkoderima. To su beskontaktni uređaji velike
točnosti i pouzdanosti. Ne optereduju motor protumomentom, osjetljivi su na prašinu i moraju biti
hermetički zatvoreni. Ne trebaju održavanje. Optički enkoderi su fotoelektrični rotacijski pretvarači koji
rade na načelu prekidanja snopa svjetlosti. Tako se vrtnja pretvara u niz pravokutnih naponskih
impulsa prikladnih za obradu u µR.
Osnovni dijelovi optičkog enkodera su: svjetlosni izvor (obično svjetleda dioda), rotirajudi perforirani
disk, fotoosjetilo ili fotodetektor (fotodioda ili fototranzistor) koji stvara električne signale pod
djelovanjem svjetla, proturešetka ili maska između izvora svjetla i diska ili diska i svjetlosnog
prijamnika koja ne rotira, elektronički sklopovi za obradu signala, kudište i spojka za povezivanje
osovine enkodera i osovine motora.