TABLOIDI SKRIPTA

Umjesto predavanja o tabloidima morat ću vam nakuckati ovakvu malu skriptu

koja prati prezentaciju. Žao mi je zbog toga jer ne samo da je tema o tabloidima
sočna za raspravu, ona je veoma bitna u današnjim medijskim okolnostima i na
novinarskom tržištu.

O tabloidima vjerojatno slušate puno na ovom faksu i vjerojatno malo toga

dobroga. Oni to i zaslužuju, najgori od njih.

Međutim, danas se tabloidi po mnogo čemu više ne razlikuju od ostalih medija, ne

samo u tisku, nego i na televiziji. Tabloidna forma prevladala je u svim medijima,
velika fotka, bombastični naslovi, skupljanje klikova, traženje skandala,
provociranje sukoba, sve su to postala obilježja današnjih medija, svjesno ili
nesvjesno.

Mislite da Jutarnji nije tabloid? Razmislite opet.

A tabloid 24 sata šest mjeseci na naslovnim stranicama ima temu o obrazovanju?

Je li to tabloidna roba?

Čak se i teme kojima su se inače bavili tabloidi prelijevaju u tradicionalne ili

ozbiljne medije, još od slučaja Monice Lewinsky, kad su ozbiljni mediji smrtno
ozbiljno raspravljali o tome što je Bill Clinton radio Monici Lewinsky i koju ulogu je
u tome imala cigara.

Tabloidi, također, svojim utjecajem nabijaju tempo ostalim medijima koji se s

njima bore na tržištu, a na tržištima i u društvima koja su osiromašena, zapuštena,
neobrazovana, devastirana, uspijevaju sammo tabloidni mediji. Sve ostalo je
luksuz.

Ako ništa drugo, tabloidi su demokratizirali informaciju, čineći ju dostupnim svima,

pa i slabije obrazovanima i onima slabije kupovne moći.

Idemo sad malo pratiti prezicu pa ću komentirati.

OD ČEGA ŽIVE TABLOIDI: Ima tu, naravno, svega i mnogo toga je samorazumljivo.
Ali uzmimo seks: kad ste zadnji puta na hrvatskom medijskom tržištu vidjeli dobru
seksi aferu? U novom konzervativnom okruženju nema ni golotinje, ni seksa ni
provokacije. Ima Brak na prvu i slično. Valjda kao ustavna kategorija (blagi
smiješak).

Sport je roba za tabloide jer je atraktivan i savršen za navijačke mase. Ali kod nas
je to često crna kronika, kriminal, nasilje i mafija.

Politika je roba u Hrvatskoj kroz afere i skandale, ali i kroz huškanje protiv
političara, naročito zastupnika, političari su kod nas selebritiji, pratimo što oblače i
kako se nose i ponašaju.

Što god pratili, tabloidi igraju na niske strasti: znatiželju, šok, emocije, suze i
smijeh. I tabloidi manje informiraju, a više zabavljaju. Zato je problem kad tabloidi
otkriju neku ozbiljnu aferu, imaju problem s vjerodostojnošću. Često ih se ne
uzima ozbiljno, čak i onda kad jesu.

KAKO RADE TABLOIDI:

Danas ima sve manje klasičnog izmišljanja vijesti u tabloidima kako je to bilo
nekada. Svaka izmišljotina ima makar minimalan kontakt sa stvarnošću. Zato se
nekad fabulira, napuhava, dramatizira, konstruira, kalkulira... Igra se s mrvicama
informacija do kojih se može doći.

Tabloidi imaju veliku medijsku moć s obzirom na velike naklade. Najveće europske
novine upravo su tabloidi, Bild ili The Sun ili 24 sata u Hrvatskoj. I tu moć znaju
nekad koristiti za dobro, kroz humanitarne akcije ili apele koji dopiru do velilkog
broja ljudi, ali često i za zlo, kad huškaju, linčuju, progone, huškaju, proglašavaju
nekog neprijateljem, pedofilom, nasilnikom, lopovom, uhljebom...

Paradoksalno, tabloidi često znaju moralizirati, zgražati se nad tuđom pohlepom,

neobazrivošću, brutalnošću, premda i sami posežu za tim metodama.

Prednost koju tabloidi imaju jest u tome da zbog niske cijene žive od velike
naklade i ne ovise o velikim oglašivačima, financijerima, državi, zbog čega imaju
slobodu da pišu o svemu i stanu na žulj svakome. A zbog visokih naklada zanimljivi
su oglašivačima. Ali ne svima: ugledni brendovi ne daju oglase u tabloide jer im to
nagrđuje imidž, pa se oglašavaju oni koji žive od tabloidne publike, šoping centri,
roba široke potrošnje, popusti jeftine robe i slično.

Tabloidi pišu za one koji ih kupuju. Barem ti tako trebalo biti.

Način na koji tabloidi rade otkriven je u nedavnom skandalu u Velikoj Britaniji kad
je ugašen najstariji i najveći tabloid News of the World, kad se otkrilo da su hakirali
mobitele, prisluškivali, pratili poznate, ali i obične ljude. O tome slobodno istražite
na webu, poučno je.

Plaćanje informacija: u Americi i VB uobičajeno je da tabloidi plaćaju za

informacije ili intervjue, ali uglavnom običnih ljudi. Ako je njihova intima postala
tabloidna roba na kojoj će novine zaraditi, onda je pošteno da oni tu robu kupe.
Zvuči pošteno. Problem nastaje kad se informacija počinje prodavati: pa što više
love, veći skandal. I ako se priča prodaje, tko kaže da se ona neće zasoliti ili
izmisliti?

Tračevi, a ne informacije. Što je uopće trač? Informacija koja nije provjerena i

potvrđena. Novinari u pravilu žive od tračeva. Razlika je što novinari te tračeve
provjeravaju, a tabloidi objavljuju. Jer trače je u pravilu sočniji od provjerene
informacije. Uvijek stignu sutra objaviti pravu vijest. Uostalom, neki će reći da se
nikada ni ne može u novinarstvu otkriti prava istina. Bitna je ona koju si uspio
provjeriti do roka za predaju teksta.

KOME SE OBRAĆAJU TABLOIDI: To je zanimljivo pitanje. Čitaju ih oni koji ne vole

čitati, oni koji vole gledati, oni koji se vole zabaviti ili koji vole uzbuđenje, oni koji
nemaju novca ni interesa. Nije rijetkost da se kupuju tabloidi uz ozbiljne novine,
jer su nadopuna, dodatak, suplement. Nipošto jedini izvor informacija.

NASLOVNICE Sad vidite nekoliko primjera naslovnica tabloida, neke su

karakteristične za određeno razdoblje, druge su ušle u medijsku legendu, poput
one The Suna o tragediji na Hillsboroughu 1989. godine kad je poginulo mnogo
navijača na utakmici. Tu je tabloid počinio smrtni grijeh i stao uz policiju, dakle
moćnike, a ne uz navijače, obične ljude i žrtve. Nakon toga nitko u Liverpoolu
godinama nije kupovao The Sun.
Vidite primjere ka se huškalo protiv engleskih sportaša koji su izgubili svoje
utakmice ili mečeve, nakon čega su u Manchesteru palili lutke Davida Beckhama.
Vidite i naslovnicu Dad at 13, koja je primjer kako se prodaje priča o klincu koji je
postao otac. To je nečija intima, nije priča od javnog interesa i to je roba koju
tabloidi plaćaju.

Vidite neke naslovnice koje ilustriraju kako tabloidi znaju biti duhoviti, ali i okrutni,
beskrupulozni, pokvareni ili objavljuju neukusnu istinu, kao što ona priča o
orgijama. Tabloidi uvijek imaju svoje zviejzde od kojih žive i na kojima dižu
nakladu. Ovdje je Charlie Sheen, ali kod nas bi to bio Mladen Grdović, recimo, koji
se svako malo pijan zabije autom ili pretuče ženu.

Ovdje je i naslovnica 24 sata "Svi mrze Sanadera" nakon koje je prvi glavni urednik
Matija Babić dobio otkaz. To je i primjer napuhavanja priče: običan rezultat obične
ankete o popularnosti političara napuhan je do naslova da svi mrze Sanadera, jer
kod tabloida nema nijansi - ili svi ili nitko - a fotka nije dovoljna ako nema pikado
strelica.

Zatim imate dvije naslovnice 24 sata koje pokazuju kako tabloidi znaju pisati
optužnice i presude, nekad i doslovno.

Koriste svoju moć da vrše pritisak na vlast ili političare da daju ostavke.

Pogledajte ovda naslovnicu Večernjeg lista Istanbul mora pasti. To je čista,

nepatvorena tabloidna naslovnica, ne samo u stilu nego i pristupu. Dakle, radi se o
utakmici Hrvatska-Turska u Istanbulu 2011. godine, izbornik Bilić prikazan je kao
kršćanski, a izbornik Turske Hiddink kao muslimanski vojskovođa koji idu u rat.

Svođenje sporta na rat kršćanstva i islama izuzetno je politički nekorektno,

pogotovo u novinama koje su konzervativne, ali i opasne u doba kad kršćanstvo i
islam vode prave ratove. Kršćanstvo je na kraju pobijedilo. Na utakmici, naravno.

Imate i dvije naslovnice Jutarnjeg lista koje odražavaju još jednu karakteristiku
tabloida, a to je davanje naredbi moćnicima. Imperativni naslovi odlika su medija
koji ima veliku moć. Kad tabloidi preuzimaju ulogu zastupnika građana i javnosti,
premda u tome guraju i svoju agendu.
I na kraju imate podatak o tome da su se novinarske laži objavljivale i u tako
uglednim novinama kao što je New York Times, uz ovu priču o Stephenu Glassu.
Zguglajte za više informacija, a u drugom slučaju pročitajte knjigu ili pogledajte
film Shattered Glass.

Toliko za sada ukratko o tabloidima. Preporučam da malo guglate o njima jer su

zanimljivi kao medijski i novinarski fenomen, ali i kao škola kako NE TREBA raditi,
kako NE TREBA razmišljati, kako NE TREBA pristupati temama, ljudima,
informacijama...

Ali i pokupiti dosta inspiracije, recepata, metoda kako biti atraktivan, duhovit,
jednostavan, britak, direktan, jasan, pristupačan publici do koje se danas sve teže
dolazi.