Banke i bankarski sustavi u Hrvatskoj

Definicija

„Banka je profitna organizacija kojoj je glavni posao nuđenje financijskih usluga. Tradicionalne
usluge banke svode se na primanje depozita, koji su joj i izvor sredstava, davanje kredita iz depozita,
te pružanje usluga novčanih transakcija. Banke nude različite proizvode koji su fokusirani na
poduzeća, stanovništvo ili na državu.“ Banka je specifično poduzeće koje posluje specifičnom robom
odnosno novcem, zbog čega je veći društveni značaj takvog poduzeća u odnosu na druga poduzeća.
Banke su financijske institucije koje se bave aktivnostima financijskog posredovanja na planu
prikupljanja depozita i davanja zajmova. Postoji nekoliko karakteristika bankarskog poslovanja.

Banka mora plasirati novac (kreditima) da bi se mogla ostvariti dobit. Preduvjet plasmana je
prikupljanje depozita. Cilj osnivanja banke je dobit. Menadžment kreira poslovnu politiku banke.
Stanje na tržištu, ponuda, veličina banke, utječu na poslovnu politiku banke.

Povijest

Već 3000. pr. Kr. u Babilonu se pod okriljem vladara ili hramova obavljao ugl. depozitni posao i davali
su se zajmovi, dok se privatne banke javljaju između VII. i V. st. pr. Kr. U antičkoj Grčkoj prvi se
bankovni poslovi obavljaju kraj čuvenih hramova u Efezu, na Delu, Samu itd., a počev od VII. st. pr. Kr.
javljaju se prvi privatni mjenjači, trapeziti (grč. τράπεζα: stol). U drevnome Rimu bankovni se poslovi
razvijaju prema grčkom uzoru; mjenjači se zovu argentariji (lat. argentum: srebro, novac). I u Grčkoj i
u Rimu poznat je već tekući račun i žiroposao (grč. δıαγραφή: zapis, namira; lat. transcriptio).

U srednjem vijeku pojavljuju se u sjevernoj Italiji (Lombardiji) mjenjači zvani campsores (talijanski
cambio: mijenjanje) i bankari (talijanski banchieri, od talijanskog banco, njemačkog Bank: klupa, na
kojoj su na trgu držali zdjelice s raznim vrstama novca). Oni primaju i novac u pohranu uz priznanice,
koje su polagači mogli unovčiti kod poslovnih prijatelja tih bankara u drugim mjestima. Već sredinom
XII. st. osnovali su trgovci u Mlecima društvo za čuvanje depozita, a prva banka u Italiji bila je Casa di
San Giorgio u Genovi (1407). Državne banke Mletačke Republike bile su Banco di Rialto (1587–1617) i
Banco del Giro (1617–1806), koje su među svojim komitentima izgradile žiropromet. U sjevernoj Italiji
prvi je put upotrijebljena u XIII. st. i mjenica, važno sredstvo poslovnog prometa i kreditiranja.

Amsterdamska Wisselbanka, osnovana 1609., uvela je poseban bankovni (knjižni) novac; u Njemačkoj
ga uvodi Hamburška žirobanka (1619–1875). Njezin knjižni novac (tzv. Mark-Banco = 8 1/2 finog
srebra) vrijedio je u velikom dijelu Europe. Gospodarski uspon, koji u Europi počinje nakon otkrića
Amerike, traži sve veće kredite i tako nastaje banknota. Prva posebna notna banka osnovana je
(1694) u Engleskoj (Bank of England) prema planu Williama Patersona. God. 1716. osnovao je John
Law u Parizu asignatnu banku, koja je zbog prevelikog izdavanja asignata propala već 1720. izazvavši
goleme financijske poremećaje u Francuskoj. Počev od XIX. st. banke su većinom dionička društva,
dok su emisijske banke nakon II. svjetskog rata većinom državne ustanove.

U Hrvatskoj se bankovno poslovanje i preteče suvremenih banaka isprva razvijaju u dalmatinskim

gradovima, osobito u Dubrovniku. Dubrovački su bankari između XIII. i XV. st. sudjelovali u
financiranju kopnene trgovine sa zaleđem. Grad je u XV. st. bio sigurno mjesto za pohranu novca i
dragocjenosti, pa su ih onamo sklanjali imućni ljudi iz zaleđa, a takve depozite, uz državu, primali su i
privatnici. U Dubrovniku je 1671. osnovan Dubrovački založni zavod, začetak modernih kreditnih
institucija u ovom dijelu Europe. Kao kreditna ustanova na užem je području djelovala i Trogirska
kompanija. U razdoblju između XVI. i XVIII. st. zagrebački Kaptol najpoznatija je financijska institucija
u hrvatskim zemljama. Moderne se banke u Hrvatskoj razvijaju od sredine XIX. st., a prva takva banka
osnovana na tlu Hrvatske s hrvatskim kapitalom bila je Prva hrvatska štedionica (1846), koja je do
početka II. svjetskog rata prerasla u jednu od najvećih banaka s najrazgranatijom mrežom jedinica u
tadašnjoj Jugoslaviji. Među prvim bankama važne su: Hrvatska eskomptna banka (1868), Zemljišno-
vjeresijski zavod Kraljevine Dalmacije (1892) i Privilegirana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu
(1895). U razdoblju između dvaju svjetskih ratova, dok se Hrvatska nalazila u sklopu Kraljevine
Jugoslavije, postojale su državne, poludržavne i privatne banke; državne i poludržavne imale su
sjedišta u Beogradu i najveći dio poslova razvijale su u istočnom dijelu zemlje, a glavne privatne
banke, i domaće i strane, imale su sjedišta u Zagrebu i najveći dio poslovanja obavljale su u
zapadnom dijelu zemlje. Nakon II. svj. rata privatne su banke ukinute, a bankarstvo je uklopljeno u
socijalističkom sustav; gospodarske i društvene reforme 1960-ih i 70-ih dovele su do određene
decentralizacije i deetatizacije bankarstva te do uvođenja modernijeg instrumentarija u bankovno
poslovanje.

Bankarski sustav

Bankarstvo je posebna naučna disciplina koja ima zadatak da ispituje i prati opće ekonomske
događaje koja se manifestiraju funkcioniranjem banaka u kreditnom i bankarskom sustavu jedne
zemlje.

Financijski sustav neke zemlje čine njezina valuta, platni sustav, financijska tržišta, financijske
institucije te institucije koje reguliraju i nadziru njihov rad. U Republici Hrvatskoj dominantnu
poziciju u financijskom sustavu zauzimaju poslovne banke, čiji rad regulira i nadzire središnja
banka –Hrvatska narodna banka (HNB). Poslovne banke najaktivnije su financijske institucije, i u
platnom sustavu, i na sva tri financijska tržišta: novčanom, deviznom i tržištu kapitala.

Vrste banaka

Univerzalne banke:

Univerzalne banke se razlikuju od drugih jer pružaju većinu bankarskih usluga. Njihova prednost je u
razdobljima loše konjunkture kada kroz jačanje određene djelatnosti mogu više ili manje,
kompenzirati one loše poslove koje ne mogu propustiti. Njihova loša strana je upravo odsustvo
specijalizacije, široki plan djelovanja što znatno povećava troškove i rizik poslovanja. Manje
ekonomske fluktuacije univerzalna banka može prebroditi bez poteškoća, ali velike ekonomske
fluktuacije mogu biti značajan problem jer utječu na cjelokupnu bankarsku bilancu.

Univerzalno bankarstvo nudi razne usluge, a to su:

- Sve oblike depozitnoga i kreditnog poslovanja

- Posjedničko trgovanje
- Trgovanje financijskim instrumentima i trgovanje derivatima
- Platni promet
 - Brokerske usluge
- Korporativne savjetničke usluge, uključujući preuzimanja i spajanja te investicijski
menadžment

Komercijalne banke:

Depozitno-kreditne banke još se nazivaju i komercijalne banke. Iz samih naziva proizlaze i njihova
obilježja i funkcije. Ovo su banke kreditiranja gospodarstva ali i stanovništva. Temelj ove aktivnosti
čine kratkoročni depoziti iz svih izvora. Odobravanjem kredita ove banke povećavaju novčanu masu.

Komercijalne banke u SAD-u nude i veleprodajne i maloprodajne usluge. Veleprodajno

bankarstvo obično uključuje ponudu posredništva, likvidnosti i platnih usluga velikim klijentima kao
što su velike korporacije i države.

Većina banaka u SAD-u su maloprodajne i one su usredotočene na poslovanje samo sa malim

poduzećima i građanima. Njihovi prihodi se ostvaruju davanjem usluga i kreditiranjem. Fokusiraju se
na račune kojima se ostvaruje platni promet. Za takve usluge banke uzimaju naknadu. Kada je
riječ o kreditiranje, maloprodajne banke su usredotočene na stambene kredite.

Investicijske banke:

Sve do pojave Velike depresije banke su u SAD-u bile univerzalne. S razvojem tržišta kapitala i sve
većim ulaganjem građana na tržištu kapitala, banke su proširile svoje poslovanje i na investicijske
djelatnosti te su počele posredovati između tržišta kapitala i drugih sudionika u ekonomiji.

Građanima su omogućile ulaganja na tržištu kapitala putem sekundarne trgovine, a poduzećima

primarnu emisiju financijskih instrumenata. S rastom tržišta ulaganja su postajala sve većima i sve
rizičnijima tako da je s padom vrijednosti dionica, došlo i do sustavne krize koja je poharala i
financijski i realni sektor.

Investicijskim bankama zabranjeno je nuditi usluge komercijalnih banaka, posebno stambenih

kredita. Investicijske banke nisu smjele sudjelovati u kreditiranju, odobravanju bilo kakvih
kartičarskih poslova, ali su zato omogućavale pristup tržištu kapitala. Upravo je ova mogućnost
pristupa tržištu kapitala ono što je razdvojilo komercijalne od investicijskih banaka.

Funkcije investicijskih banaka:

- Preuzimanja, spajanja i akvizicije

- Trgovanje dionicama i instrumentima fiksnoga prihoda
- Menadžment fondova
- Konzultacije

INVESTICIJSKA BANKA + KOMERCIJALNA BANKA = UNIVERZALNA BANKA

Specijalizirane banke:

Već iz rane povijesti bankarstva poznata je specijalizacija u bankarstvu. Specijalizacija često donosi
izuzetne prednosti u odnosu na konkurenciju. Organiziranjem bankovnog poslovanja na načelima
specijalizacije omogućuje bankama:

- potpunije i sveobuhvatnije sagledavanje potreba svojih klijenata

- smanjenje rizika u poslovnim odnosima
- kvalitetnije osiguranje izvora sredstava putem suradnje sa sličnim bankama iz inozemstva bez
obzira na oblik te suradnje
- odgovarajuću kadrovsku ekipiranost

Postoji nekoliko vrsta specijaliziranih banaka. To su privatne banke, razvojne banke, trgovačke
banke, štedionice, štedne banke i kreditne unije, bankovne i financijske holding kompanije,
financijski konglomerati.

Privatne banke:

Banka koja je u vlasništvu ograničenog broja partnera, od kojih svaki ima neograničenu odgovornost
za dugove banke. Privatne banke takve vrste popularne su u tajnovitoj Švicarskoj. Posljednjih godina
izraz se počeo upotrebljavati za svaku banku koja nudi usluge prvenstveno imućnim pojedincima.
Mnoge velike komercijalne banke danas imaju odjele privatnog bankarstva.

Osnovno načelo privatnoga bankarstva je individualan pristup klijentu. Privatno je bankarstvo

određeno veličinom imovine. Da bi se postalo klijentom privatne banke, osoba mora imati određenu
imovinu ili određena slobodna sredstva za investiranje. Velike banke, kao što je primjerice JP Morgan
ili Goldman Sachs, kao uvjet privatnoga bankarstva traže imovinu od 30 milijuna USD, što predstavlja
sinonim za bogatog klijenta. Usluge privatnoga bankarstva sastoje se od:

- investicijskog savjetovanja

- planiranja ulaganja

- kontrole prihoda od ulaganja

- traženja najboljih tržišnih prilika za ulagače

Razvojne banke

Specijalizirane banke po vrsti posla mogu biti različitog profila. Najčešće su razvojne banke (banke
dugoročnog kreditiranja) kojima se glavni oblik plasiranje kredita za financiranje specijalnih
projekata pod posebnim uvjetima. Ovdje treba istaknuti EBRD, Europsku banku za obnovu i
razvoj, kojoj je HBOR hrvatska inačica. HBOR djeluje u Hrvatskoj sa specifičnom funkcijom
projektnoga financiranja. Ovakve banke koje se bave investiranjem mogu imati veliko značenje na
razvoj i rast ekonomije ako je njihova uporaba pravilna i ako države imaju jasno definirane projekte.

Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR)

Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) osnovana je Zakonom o Hrvatskoj kreditnoj banci za
obnovu od 12. lipnja 1992. godine, kao posebna državna banka u stopostotnom vlasništvu Republike
Hrvatske s osnivačkim kapitalom od 3,7 milijardi kuna. Novi Zakon o Hrvatskoj banci za obnovu i
razvitak kojim je povećan temeljni kapital na 7 milijardi kuna donesen je u prosincu 2006. godine.

U Osnovne djelatnosti Hrvatske banke za obnovu i razvoj ubrajaju se:

- poticanje izvoza i zaštite okoliša

- financiranje infrastrukture te razvoj hrvatskoga gospodarstva
- podupiranje razvoja maloga i srednjeg poduzetništva
- osiguranje izvoza hrvatskih roba i usluga od netržišnih rizika

HBOR ima ključu ulogu u poticanju hrvatskoga izvoza jer financira obrtna sredstva za pripremu izvoza
te kreditira kupce hrvatskih roba i usluga u inozemstvu.

Trgovačke banke

To su usko specijalizirane banke koje su nakon što su se pojavile poslovale samo sa trgovačkim
poduzećima. Ta poduzeća su bila u Engleskoj i trgovala su uglavnom sa kolonijama. Prva takva banka
je bila britanska trgovačka banka, tzv. Barings banka. Postupno se razvijalo poslovanje
trgovačkih banaka. Proširivale su svoje usluge financiranja te su tako ušle i u brokersko poslovanje.

Štedionice, štedne banke i kreditne unije

Najbitnija stavka u svakoj državi je štednja. Štedionice su specifične, specijalizirane financijske

(bankarske) institucije. Njihova je osnovna djelatnost prikupljanje i plasman štednje najširih slojeva
stanovništva. „U suštini to je jedna od bitnih funkcija svakog bankarskog poslovanja. Njihova
specifičnost se očituje u prikupljanju tih malih, ali vrlo brojnih ušteda. Dakle, prikupljaju sredstva koja
zbog svoje veličine i rascjepkanost nisu interesantna za ostale financijske institucije. Upravo
zahvaljujući brojnosti tih ušteda u konačnici one mogu postati ipak značajan izvor sredstava.

Štedionice i Štedne banke odobravaju različite kredite svojim klijentima, stanovništvu i SME
poduzećima (potrošački krediti, krediti za komunalnu izgradnju, adaptacije, krediti za različite usluge i
drugo). U ovu skupinu ulaze i stambene štedionice koje su specijalizirani oblik štedionica, a bave se
štednjom i stambenim kreditima.

Kreditne unije predstavljaju financijske institucije koje nastaju putem financijskoga udruživanja
građana, institucija, sektora poslovanja sa svrhom obavljanja financijskih usluga za taj posebni
sektor. Njihovi uvjeti kreditiranja su povoljniji.

Bankovne i financijske holding kompanije

Razvijanjem poslovanja i proširivanje djelatnosti poduzeća, pojavljuju se razna poduzeća koja ulaze u
vlasništvo banaka i financijskih institucija. Bankovna holding kompanija je pojam koji se pojavio u
SAD-u, i označava tvrtku koja ima 25% dionica s pravom glasovanja u dvije ili više banaka. To je
jedinstvena kompanija koja u svojem vlasništvu ima nekoliko banaka. U Hrvatskoj ima jako malo
bankarskih holding kompanija zbog malog tržišta i jer veliki dio banaka u Hrvatskoj je dio
međunarodne bankarske grupacije.
Aktivni bankarski poslovi:

U tim poslovima banka je vjerovnik, a korisnik kredita dužnik od kojeg ona naplaćuje kamate.

Postoje tri vrsta kreditiranje:

- kratkoročno (do jedne godine)

- srednjoročno (od 1-5 godina, namjenski i nenamjenski krediti)
- dugoročno (iznad 5 godine, hipotekarni i investicijski)

Pasivni bankarski poslovi:

Ovi poslovi su vezani za početke bankarskog poslovanja, budući da je primanje novčanih

depozita jedan od najstarijih funkcija banke. U ovim poslovima banke se javljaju kao dužnici.

U pasivne bankarske poslove se ubrajaju:

- primanje uloga na viđenje

- primanje depozita
- izdavanje obveznica te drugih vrijednosnih papira
- reeskontiranje mjenica
- primanje kredita od drugih banaka

Postoje:

- kratkoročni pasivni bankarski poslovi (do jedne godine, štedni ulozi, depoziti na tekuće i žiro
račune, ostali depoziti), zaduživanje kod drugih banaka (kod središnje banke i između
poslovnih banaka), emisija kratkoročnih vrijednosnica, eskont vlastitih mjenica)
- dugoročni pasivni bankarski poslovi (dugoročni (oročeni) depoziti (štedni ulozi),emisija
dugoročnih vlasničkih vrijednosnica i dugoročno kreditiranje.

Neutralni (posrednički) bankarski poslovi)

Poslovi u kojima banka nastupa kao komisionar, vršeći usluge za račun svojih komitenata.

U njih spadaju: posredovanje u platnom prostoru, čuvanje i upravljanje vrijednostima – depo poslovi.
Kupovanje i posredovanje kod vrijednosnih papira, preuzimanje jamstva i posredovanja kod izdavanja
vrijednosnih papira i otvaranje akreditiva i izdavanje vrijednosnih papira.

Vlastiti bankarski poslovi:

„To su oni poslovi koje banka obavlja u svoje ime i za svoj račun s ciljem ostvarivanja profita. To su
poslovi novijeg datuma, a rezultat su razvoja tržišta i tržišnih gospodarstava te globalizacije uopće. U
njih spadaju arbitražni poslovi, burzovne špekulacije i osnivanje industrijskih poduzeća ili
sudjelovanje u dioničarskim društvima.

Rjeđi oblik vlastitih bankarskih poslova je osnivanje ili sudjelovanje u dioničarskim društvima. Kod nas
u Hrvatskoj ovaj bankarski posao je čest u nešto izmijenjenom obliku, budući da velik broj banaka
postaje vlasnikom nelikvidnih, nerentabilnih poduzeća iz naslova naplate svojih potraživanja kroz
institut realnog pokrića. Razumljivo ovi poslovi najčešće nisu rentabilni niti profitabilni i u suštini
predstavljaju jedan prijelazni oblik koji znatno opterećuje bankarski sustav u cjelini.

Poslovno bankarstvo u Hrvatskoj

Većina banaka u Hrvatskoj su univerzalne banke. Temeljni razlog zašto u Hrvatskoj dominiraju
univerzalne banke je nemogućnost profiliranja pojedinih banaka u različite vrste kategorija na
malome tržištu.

Veći dio bankarskog sustava u Hrvatskoj u vlasništvu je velikih stranih banaka. Vlasnici banaka u
Hrvatskoj su uglavnom univerzalne banke koje nastoje prilagoditi poslovanje pojedinih banaka u
Hrvatskom poslovanju u svojim matičnim državama. Zbog toga banke u Hrvatskoj, čak i u
organizacijskoj strukturi, nastoje kopirati svoje vlasnike načinu poslovanja kako bi se povećala ukupna
učinkovitost bankarskog konglomerata.

Banke su čuvari najvećega dijela štednje građana i poduzeća. Osiguravaju platni promet - gospodarski
krvotok. Investicijskim i kreditnim aktivnostima omogućuju rast i razvoj. Hrvatske banke su izgradile
jednu od najgušćih mreža poslovnica i bankomata u srednjoj i istočnoj Europi, a kamatne stope sada
su najniže u povijesti iako troškovi regulacije nisu bitno smanjeni. Banke zapošljavaju više od 20
tisuća ljudi od kojih su veliki dio stručnjaci u svojim područjima, mahom žene. Bankarski sustav čini
gotovo 70% cjelokupnog financijskog sustava mjereno veličinom aktive.

U Hrvatskoj posluju 20 banke i 3 stambene štedionice. U njima je ukupno angažirano oko 60 milijardi
kuna kapitala, gotovo koliko je uloženo u ceste u Hrvatskoj. Krediti u Hrvatskoj komparativno su
dostupni. Od početka gospodarskog oporavka 2015. banke sudjeluju u kreditnoj i poslovnoj podršci
rastućem dijelu gospodarstva i kućanstvima. Samo u prvih deset mjeseci 2018. odobreno je 6,8% više
stambenih kredita nego u istom razdoblju 2017.

Primjenom informatičke i druge tehnologije banke uz telekome i dio prerađivačke industrije

predvode u tehničkome napretku i osiguravaju troškovnu efikasnost na dobrobit građana i poduzeća.
Hrvatske banke su međunarodno integrirane i primjenjuju najbolje prakse banaka matica među
kojima su i neke od vodećih banaka u EU. Banke spremno dočekuju tehnološke izazove budućnosti.
Spremne su i za potpunu integraciju Republike Hrvatske u gospodarske i financijske tokove Europske
unije prema najvišim standardima zaštite potrošača.

Poslovanje

Poslovanje kreditnih institucija u 2020. rezultiralo je s neto dobiti u iznosu od 2,7 milijarde kuna što je
za 53,1 posto manje od dobiti ostvarene u 2019. Kreditne institucije povećale su rezerviranja za
očekivane gubitke koji reflektiraju potencijalno povećanje kreditnog rizika zbog pandemije. Sa
smanjenjem dobiti smanjili su se i pokazatelji profitabilnosti, te se prinos na imovinu (ROA) smanjio s
1,4 posto na 0,6 posto, a prinos na kapital (ROE) smanjio se s 9,8 posto na 4,4 posto.

Podaci središnje banke za 2020. godinu odnose se na 20 banaka koje posluju na hrvatskom tržištu,
što je jedna manje nego u istom razdoblju lani. Naime, HPB je početkom travnja 2019. godine pripojio
Jadransku banku.

Ti podatci pokazuju i da je u 2020. godini ukupna imovina banaka u Hrvatskoj porasla za 2,82 posto,
na 437,82 milijarde kuna.
 U prvih pola godine, navodi HNB, dobit banaka iznosila je 2,6 milijardi kuna, 51,3 posto više nego u
istom prošlogodišnjem razdoblju. Porasli su im i pokazatelji profitabilnosti: prinos na imovinu uvećan
je sa 0,8 na 1,1 posto, a na kapital sa 5,6 na 8,1 posto. Malo su bolje i kapitalizirane, pa im je stopa
redovnog kapitala u godinu dana porasla sa 23,8 na 24,8 posto, što je i očekivano s obzirom na to da
tijekom pandemije nisu isplaćivale dobit.

Najveću dobit u prvih pola godine imala je Zagrebačka banka, 707,5 milijuna kuna, 11,7 posto više
nego u istom prošlogodišnjem razdoblju. Slijede Erste banka sa 511 milijuna kuna, Privredna banka
Zagreb, koja je ostvarila dobit od 475,4 milijuna kuna, OTP sa 274,2 milijuna kuna te RBA s dobiti od
200,2 milijuna kuna. Za razliku od prvih pola godine 2020., kada su četiri banke poslovale s gubitkom
(Imex, J&T, Sberbank i Samoborska banka), sada su sve, njih ukupno 23, razdoblje završile s dobiti.
Već početkom pandemije neke su banke počele izdvajati rezervacije za potencijalne gubitke, a druge
su se za to odlučile malo kasnije, što je najviše odredilo i rezultate u pojedinom dijelu godine. No, ono
što je svima išlo naruku bilo je to što ipak nije bilo očekivanog povećanja nenaplativih kredita.